Full text of "Abdulah Skaljic Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku"

See other formats

ABDULAH ŠKALJIĆ 


TURCIZMI 

U SRPSKOHRVATSKOM 
J E Z I K U 


»SVJETLOST« IZDAVACKO preduzeCe, sarajevo 

1966. 



PREDGOVOR 


Rođen u kraju u kojem se turcizmi u svakidašnjem govoru 
mnogo upotrebljavaju (Rogatica, istočna Bosna), još u samoj 
mladosti primio sam izgovor i značenje mnogih takvih riječi . 
Izučavajući turski, arapski i persijski jezik za vrijeme školo- 
vanja interesovao sam se za one naše riječi koje su preuzete 
ili vode porijeklo iz tih jezika. Već u to doba pokušavao sam 
da iznalazim objašnjenja za postanak tih riječi, da otkrijem 
njihovo značenje u izvornom jeziku i da proučim njihov raz- 
voj, semantičke i fonetske promjene . 

Ali sistematskije i intenzivnije poČeo sam da se bavim 
tim pitanjem tek 1950 . godine, kada sam postao saradnik 
Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu (sada Odsjek za 
duhovnu kulturu Zemaljskog muzeja BiHj. Naročitu paznju 
posvetio sam obradi turcizama u folklornoj građi koja se pri- 
kupljala u Institutu i u narodnoj knjizevnosti. Tokom rada 
uvjerio sam se da mnoge riječi u narodnom govoru i knji- 
zevnosti koje su preuzete iz orijentalnih jezika nisu nikako 
ili nisu dovoljno i ispravno objašnjene u rječnicima i litera- 
turi iz te oblasti. EtimoloŠka tumačenja su često veoma raz- 
ličita, a objašnjenja značenja pojedinih riječi nemaju pone- 
kad nikakve veze sa njihovim pravim značenjem u naŠem 
jeziku. Rasprave, studije i rječnici koji se bave obradom te 
materije ne samo da su rijetki i teško dostupni nego ne daju 
cjelovitost materije, ne obuhvataju sve one elemente koji su 
nužni za pravilnu orijentaciju i obuhvatnija objašnjenja. I u 
nekim našim savremenim rječnicima i drugim djelima naila - 
zimo na ozbiljne greške i hedostatke. To jasno ukazuje na 
dezorijentaciju kada su u pitanju turcizmi. Ova okolnost ote- 
zava rad svima onima koji se bave izučavanjem naše narodne 
književnosti. 




Rezultat mojih nastojanja je rad »Turcizmt u narodnom 
govoru i narodnoj književnosti Bosne г Hercegovine«, koji je 
u litografisanom obliku objavio Institut za proučavanje fol- 
klora u Sarajevu 1957. godine. 

Pojava ove publikacije izazvala je znatno interesovanje 
među naučnicima, kako u našoj zemlji, tako i u inostranstvu. 
To dokazuje relativno brzo raspačavanje i mnoge pozitivne 
ocjene u raznim časopisima, te citiranja pojedinih pasusa u 
razrv.m savremenim djelima. 

PočevŠi od univ . profesora dra Jove Vukovića u uvodnoj 
riječi moga djela svi su recenzenti (dr Ilija Kecmanović, 
»Pregled« X, Sarajevo, 1959; dr Ljudevit Jonke, »Jezik« br. 3. 
1957 — 58, Zagreb; prof. Cvjetko Popović, »Glasnik Z. M.«, 
Sarajevo, 1958; dr Saćir Sikirić, »Prilozi za orijentalnu filo- 
logiju«, Vlll — IX, Sarajevo, 1960 . itd.) pozdravili pojavu ove 
publikacije, ali ujedno prigovorili obliku i tehničkoj opremi 
(Htografisan u dvije glomazne sveske mjesto da bude Štam- 
pan) i ograničavanju na materijal sa područja Bosne i Herce- 
govine. Svi su izrazili želju da djelo bude prosireno na cijelo 
srpskohrvatsko jezično područje. Bilo je i nekih drugih za- 
mjerki, ali je rad jednodušno pozitivno ocijenjen. 

Posebno su se mojim djelom pozabavili naŠi orijentalisti 
univ. prosefori dr Fehim Bajraktarević (»Prilozi za književ- 
nost, jezik, istoriju i folklor«, XXVI, 3—4 i XXVII, 1 — 2, 
Beograd) i dr Šaćir Sikirić (»Prilozi za orijentalnu filologiju«, 
VIII — IX, Sarajevo), te mađarski turkolog dr Georg Hazai 
(»Studia Slavica, Academiae scientiarum Hungaricae«, Tom 
VIII, f. 1 — 2, Budapest, 1962). 

Dr F. Bajraktarević je u dva iscrpna članka na strogo 
nauČnom nivou analizirao moj rad. U prvom članku dao je 
šematski prikaz i opštu ocjenu, upozorio je na neke nedo - 
statke i propuste i dao dragocjene sugestije za dalja provje - 
ravanja etimologije nekih rijeČi. U drugom članku on je ana- 
lizirao pojedinačno neke riječi i dao veoma korisne napomene. 
Svoju ocjenu г sud o mom djelu dr Bajraktarević je završio 
konstatacijom da je to »sada naš najveći i najbolji rad ove 
vrste«. Većinu primjedaba dra Bajraktarevića sam uvažio i 
nastojao, koliko su mi mogućnosti dozvoljavale, da sprove- 
dem njegove korisne sugestije. 

Dr S. Sikirić je takođe posvetio pažnju mome radu i dao 
ocjenu sa korisnim napomenama. Opravdano je ukazao na to 



da rnoj rad пгје obuhvatio još veliki»broj turcizama. Samo 
se sa nekim njegovim primjedbama nisam složio, pa sam kod 
tumačenja tih riječi naveo njegovo mišljenje u ovom radu , 
a za riječi koje nisam usvojio, to sam obrazložio (vid. »Prilozi 
za onjentalnu jilologiju« Sarajevo, 1960— 61). 

Mađarski turkolog dr G. Hazai, poznat po svojim lingvi - 
stičkim raspravama i studijama, u svojoj ocjeni zalaže se za 
proučavanje turcizama na širem podruČju koje bi obuhvatilo 
cijelo balkansko jezično područje, a za moj rad kaže ovo: 
»mislim da bi se bez pretjerivanja moglo tvrditi da je ovo 
najinteresantniji rad koji se u tome domenu do danas poja- 
vio« (prevod sa francuskog). 

Američki naučnik slovenskog porijekla profesor Univer- 
ziteta u Minnesoti, slavista dr Josef Brožek je moj rad prika - 
zao u časopisu »American Joumal of Folklore« br. 283, 1959 . 
г izrazio želju da u svom daljem radu na ispitivanju turci- 
zama obuhvatim tekstove narodnih pjesama koje je sabrao 
Milman Раггу , a izdao i preveo A. B. Lord (izdanje Srpske 
akademije nauka i Harvard University Press, Beograd i Kem- 
bridž, 1953). Čini mi osobito zadovoljstvo što sam sada bar 
djelomično u ovom radu udovoljio želji dra J. Brožeka. 

Ohrabren interesovanjem i povoljnim ocjenama moga 
rada , nastavio sam od 1957. godine još intenzivnije da radim 
na istraživanju i prouČavanju turcizama, proširivši svoj rad 
i na književni jezik i na cijelo srpskohrvatsko jezično po- 
dručje. Drago mi je da mogu da konstatujem da ovo moje 
Štampano djelo ispunjava izražene želje gore navedenih re- 
cenzenata. 

Ovom prilikom želim da se toplo zahvalim Republičkom 
sekretarijatu za kulturu Izvršnog vijeća SR Bosne i Hercego - 
vine i Komisiji za objavljivanje djela iz kultuime istorije 
Bosne i Hercegovine koji su omogućili da se ovaj rad štampa . 

, v Pisa c 


9 



I О TORCIZMIMA COPSTE 


1. VA2N0ST I ZNACAJ PROUCAVANJA TURCIZAMA. — 
Proučavanje turcizama kod nas ima svoje opravdanje i posebno 
značenje kao važan pomoćni rad za proučavanje naše narodne knji- 
ževnosti i jezika, i za ispitivanje narodne istorije. 

Prilično veliki broj istočnjačkih riječi preuzet je iz turskog 
jezika u naš narodni govor, a neke od njih postale su svojina našeg 
književnog jezika. Usljed velikog obilja tih izraza u našoj narodnoj 
književnosti i govoru, mnoge naše narodne pjesme i pripovijetke, 
narodne poslovice i izreke ne možemo pravilno shvatiti i razumjeti 
bez njihovog pravilnog objašnjenja, Bez valjanog, naučno obrađe- 
nog tumača turcizama teško će se snaći i naš čovjek u proučava- 
nju narodnih pjesama, pripovjedaka i poslovica, a nema sumnje da 
su u tom pogledu u još gorem položaju oni strani naučnici koji se 
upuŠtaju u ispitivanje naše narodne pjesme i ostale govorne tra- 
dicije. Stoga smo nužno upućeni na to da se pozabavimo pitanjem 
porijekla i značenja tih riječi, i to ne samo u njihovom prvobitnom 
obliku nego i u njihovom kasnijem razvoju i preobražaju. 

S druge strane, te riječi su vezane za našu prošlost, a ponekad 
riječ može da posluži kao spomenik, kao istorijski dokumenat i 
izvor. Da bi one u tom pogledu mogle da posluže istoričaru, moraju 
biti valjano analizirane i pravilno i tačno objašnjene. Dakle, i s te 
strane proučavanje ovih riječi ima dosta velik značaj. 

2. KAKO SU TURCIZMI NASTALI, KO IH JE ŠIRIO. — Iako 
su orijentalne riječi počele prodirati u većem broju u balkanske, 
naroČito slovenske balkanske jezike tek pojavom Osmanskih Tu- 
raka na Balkanu, ne može se poreći da je bilo i ranije uticaja 
turskih naroda na ove jezike. Poznato je da su pojavom Avara u 
Panonskoj niziji i njihovim dodirom sa balkanskim stanovništvom, 


11 



posebno sa Slovenima, uslijedili izvjesni tursko-tatarski uticaji, 
koji su ostavili traga i u balkanskim jezicima. Jireček u svojoj 
»Istoriji Srba« (izdanje 1952) na str. 4. navodi: »Glavna žena kod 
Avara zvala se katun (tur. chatun, ugledna žena, otuda novosrpski 
kaduna, turska žena)«. Staviše, ne može se jednostavno odbaciti 
pretpostavka da su neke riječi nejasnog postanka mogle biti pod 
tursko-tatarskim uticajem formirane još u staroj slovenskoj zajed- 
nici, prije dolaska Slovena na Balkan. 1 ) Ali, u svakom slučaju, ti 
raniji uticaji tiču se samo veoma malog broja riječi. 

O pravoj pojavi turcizama u slovenskim i uopšte balkanskim 
jezicima može se govoriti od dolaska Osmanskih Turaka na Bal- 
kan. Dodirom Turaka sa balkanskim narodima počinje i njihov 
uticaj na ove narode, koji je u dugom periodu turske vladavine u 
ovim krajevima ostavio vidne tragove i u njihovim jezicima. 

Nastaje pitanje ko je Širio turcizme i otkud njihov veliki broj 
u balkanskim jezicima. Nas ovdje interesuju u prvom redu turcizmi 
u srpskohrvatskom jeziku. 

Obično se smatra da je prisustvu stranih riječi u jednom 
jeziku uzrok dodir i miješanje dva ili više naroda. Sto se tiče tur- 
cizama u našem jeziku misli se da su ih najviše širili turska vojska 
i turska administracija, te domaći muslimani, građani i činovmci. 1 ') 

Turci su došli kao nosioci novog društvenog i državnog ure- 
đenja i kao nosioci istočne, islamske kulture. Pojaviio se mnogo 
novih pojmova i ustanova koje su primane zajedno sa nazivima za 
njih. To je osnovni i opšti uzrok postojanja istočnjačkih riječi (tur., 
ar. i pers.) u našem jeziku. Ali u Širenju tih riječi i njihovoj, tako 
reći, masovnoj upotrebi kod Srba i Hrvata, a osobito kod stanov- 
ništva Bosne i Hercegovine sve do današnjih dana, dva činioca su, 
po mom mišljenju, ođigrala veoma važnu ulogu. Prvo, musiimani 
srpskohrvatskog jezičkog područja koji su se školovali u Cari- 
gradu. Drugo, narodne pjesme (epske i lirske) koje su, usljeđ pri- 
lika u kojima su nastajale, protkane mnoštvom riječi istočnjačkog 
porijekla, a zabilježene su i sačuvane kao omiljena usmena tradicija. 

Naši ljudi, naročito muslimani, po povratku iz Carigrađa sa 
školovanja u svoj zavičaj, nisu se mogli otresti uticaja turskog 
jezika, pa su u svom đjelovanju na vjerskom i prosvjetnom polju 
pravili jednu vrstu kompromisa između turskog i srpskohrvatskog 


5 ) Vid. Petar Z. Petroviđ: O Peronovu kultu kod JuŽnih 
Slovena, Glasnik Etn. inst. SAN 1952, str. 378. 

2) Petar Skok: Prilozi proučavanja turcizama u srp. 
h r v. j e z 1 k u«, »Slavia«, ročnik XV (1937—38), Praha, str. 166—190. 


12 



jezika na taj način Što su za mnoge pojmove upotrebljavali turske 
(odnosno arapske i persijske) riječi, prilagođavajući ih duhu i gra- 
matici našeg jezika. Pravljene su složenice, dodavani našim. rije- 
čima turski prefiksi i sufiksi, formirani naši glagoli od posuđenica 
pomoću nastavka »-isati« ili sa našim pomoćnim glagolima: biti, 
čijiiti, učiniti itd. Na to su bili unekoliko i prisiljeni, pošto uz uče- 
nje turskog, arapskog i persijskog jezika u Carigradu nisu para- 
lelno učili svoj materinji jezik, pa za mnoge pojmove i izraze, nau- 
čene na pomenutim jezicima, nisu bili u stanju da nađu odgovara- 
juće riječi srpskohrvatskog jezika. Djelovanje tih, u Carigradu ško- 
lovanih, generacija na naš jezik naročito je došlo do izražaja u 
vjerskim školama, mektebima i medresama, i u vjerskim propovi- 
jedima, vazovima. Učenici tih škola i vjernici koji su slušali česte 
propovijedi bili su posrednici preko kojih su strane riječi i posu- 
đenice prodirale u šire narodne slojeve i odomaćile se. 3 ) 

Opšte je poznata činjenica da naše narodne pjesme (i usmena 
tradicija uopšte) obiluju riječima istočnjačkog porijekla. Naši sa- 
kupljači narodnih pjesama, pa i oni koji su kao poznati književnici 
i sami pjevali u duhu narodne pjesme, nisu bili pobornici čišćenja 
pjesama od tih posuđenica. Evo šta fra Grga Martić u pogledu toga 
kaže: »... te stoga vidimo ljubovne, koje u varoši gniezdo imaju, 
piesme, da su zacrnile turskim izgovorima; nu ipak su ove rieči 
kod naroda tako priviknute i omiljene, da jim bez njih ne bi pie- 
sma, kao jelo bez začine, prijazna bila; uslied toga mi niesmo dir- 
nuli u njih, nego za razumljenje inostrancem ođredili smo pri 
koncu iztumačenje turskih rieči nadostaviti.« 4 ) Eazumljivo je da 
su takve narodne pjesme stalno uticale i na svagđanji narodni 
govor. 


3. STAV PREMA TURCIZMIMA KAO POZAJMICAMA. — 
Nijedan živi jezik nije čisto svoj, svaki ima pozajmljenih riječi iz 
drugih jezika. Poput seobe ljudi, i riječi se kreću iz jednog jezika 
u drugi. Zavisi od raznih okolnosti (razlika u kulturi naroda, su- 
sjedstvo, okupacija itd.) do koje mjere pojedini jezici podliježu 
više ili manje uticaju drugih jezika. S druge strane, lingvistički 


3) Interesantna su zapažanja Stjepana Pavi6ića o govornom utiicaju 
muslimanskog stanovništva u cjelokupnom naselju đunavsko-savskog me- 
Curiječja (Pođrijelto naselja i govora u Slavoniji, izd. 
JAZU, zagreb 1953). 

4 ) Vid. Uvod u Narodne pjesme bosanske i hercego- 
v a Č k e, skupio Ivan Franjo Jukić I Lj. Hercegovac (Fr. Gr. Martič), sv. 
I, Osijek 1858. 


13 



patriotizam podstiče па akciju za čišćenje nacionalnog jezika od 
tuđih primjesa. Intenzivnost te akcije zavisi od toga da li se radi 
o borbi protiv silom nametnutog uticaja koji ugrožava nacionalni 
jezik ili je posrijedi normalan, prirođan uticaj stranog jezika. Inte- 
resantna je činjenica da je u procesu čišćenja srpskohrvatskog 
jezika od tuđih, pozajmljenih, riječi prema turcizmima bio uvijek 
blaži stav negoli prema ostalim riječima preuzetim iz drugih neslo- 
venskih jezika. Držanje Vuka, Jagića i T. Maretića prema turciz- 
mima, koje su u izvjesnoj mjeri i sami upotrebljavali, kudikamo je 
drukčije od njihova stava prema germanizmima i drugim tuđim 
riječima. Vraz je u jeku ilirizma dao naziv svojoj zbirci pjesama 
»Đulabije«. Razlog ovome treba možda tražiti u tome što se naš 
jezik pod turskom upravom razvijao slobođno, okupator je bio 
indiferentan kako prema običajima Slovena na Balkanu, tako i 
prema njihovom jeziku. Turcizmi nisu silom niti nekim planskim 
sistemom nametnuti, i njihovo prisustvo u našem jeziku nije vri- 
jeđalo jezične osjećaje našeg naroda. 5 ) 

Turcizmi, pa i oni koji imaju adekvatnu zamjenu u našem 
jeziku, tolerišu se čak i u savremenom književnom i publicističkom 
jeziku. Tako: 

1) U rjeČniku A. Belića i djelima B. Popovića, V. Petrovića, 
J. Ilića, Zmaja i dr. nalazi se priličan broj turcizama; 

2) Riječ »ćorsokak« susrećemo svakodnevno i u najozbiljnijim 
napisima u dnevnim listovima i drugim publikacijama; 

3) PreVodilac Frezerove »Zlatne grane« (»Kosmos«, Beograd 
1937) na str. 654. piše: »U j d u r m e kojima lukavi i sebični divljaci 
pribjegavaju...« 

4) Naslovi pojedinih članaka u beogradskoj »Politici« od 
16. IX 1954. »Rođitelji, nemojte se inatiti s decom«; od 24. XI 
1954. »Camdžija«; od 11. V 1955. »Ortakluk« na račun 
zajedniće; od 11. VIII 1955. »Razvod braka zbog tvrđičluka«. 
Zatim u sarajevskom listu »7 đana« od 19. V 1955. »Gdje vlada 
ja<vašluk nema pravog društvenog upravljanja« itd, itd. 

Staviše, ima slučajeva da turcizmi i danas dobijaju nova zna- 
čenja i stvaraju se. Primjer; »raja« u današnjem značenju. 


5) Vaso Pelagić u Istoriji bosansko-ercegovaCke bune 
(II izdanje Budimpešta, 1880) na str. 39. veli: »Vlađa turske nije svaj Jezik 
si)om nametala pokorenim narodima, kao Sto su činlle i čine ostale evrop- 
ske države«. 


14 



4. KLASIFIKACiJA I PODJELA TURCIZAMA. — Riječi 
preuzete iz turskog ili preko turskog jezika sa kojima se susre- 
ćemo u našem jeziku nemaju istu vrijednost i isti značaj u našem 
jeziku. Da bi se dobila jasna slika u tom pogledu, nameće se po- 
treba da se te riječi sa više strana, iz raznih aspekata analiziraju 
i razvrstaju, jer ćemo moći uočiti karakter pojedinih riječi i njihov 
status u našem jeziku samo ako ih svrstamo u izvjesne grupe. 
Izvršiti detaljno jednu takvu analizu nije lako, to bi bio predmet 
posebne lingvističke studije koja bi prelazila obim ove uvođne 
riječi. Ali ne osvrnuti se na to ovom prilikom, makar u opštim 
crtama, smatram da bi bio propust. Stoga ću pokušati da dam 
jedan kratak uvid u ovu materiju. 

1) U prvu grupu spadaju riječi koje su se potpuno odomaćile 
u srpskohrvatskom jeziku (i saobraćajnom i književnom), koje su, 
tako reći, stekle građansko pravo. Kod takvih riječi treba razliko- 
vati dvije vrste; a) riječi koje nemaju uopšte zamjene u našem 
jezikii i b) riječi za koje se može naći zamjena, ali se ne traži, ili 
ima zamjena ali nije općenito usvpjena. 

Riječi prve vrste su; bakar, boja, bubreg, burmut, 
čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, ćela, dara, 
duhan, džep, đon, jatak, jorgovan, kalup,' ka- 
tran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, leš, 
limun, majmun, pamuk, papuče, rakija, sapun, 
sat, šator, šećer, tambura, top, tulipan, zanat. 
U ovu vrstu spadaju i nazivi za sve one predmete koji su nam sa 
Istoka preko Turaka đošli, kao što su: razna jela (halva, p i t a, 
baklava, bamja, burek, čimbur, somun, čurek, 
bungur itd.), pića (boza, salep, kafa, šerbe itd.), voće 
(s e n a b i j a, z e r d e 1 i j a, d u d, j e r i b a s m a itd.), povrće 
(pazija, arpadžik itd.), odjevni predmeti i obuća (ćura k, 
libada, jelek, čakšire, šalvare, dimije, fes, fer- 
men, firale, nanule, mestve, čifte itd.), suđe i po- 
kućstvo (ibrik, đugum, đžezva, tepsija, tendžera, 
sinija, haranija, minder, šiljte, sedžađa, poste- 
ćija, peškun itd.), muzički instrumenti (s a z, z u r n a, d e f, 
tambura, šargija, bugarija itd..); zatim nazivi za konje 
i konjsku opremu, oružje, stari zanatski i trgovački izrazi itd. 

Riječi druge vrste su, na primjer; alat, aždaja, barul, 
bašta, čaršija, ćarsaf, ćoban, ergela, jastuk, 
jorgan, jufka, juriš, kajmak, kalaj, kašika, ka- 


15 



vez, kusur, makaze, шагаша, marpić, maša, meg- 
dan, mehana, meza, miraz, рага, sandale, sanduk, 
sirće, šegrt, šimšir, torba, tutkal, zumba, itd. 

2) Neke riječi su se potpuno odomaćile u narodnom govoru, 
a upotrebljavaju se bez zamjerke i u književnom jeziku, Kao što 
su na primjer: amanet, amanetnik, asura, at, bajrak, 
bešika, bunar, but, čarka, čerga, čardak, ćebe, 
ćorav, ćoso, ćumur, dušek, duzina, đubre, esnaf, 
gajtan, hajduk, kapija, kopča, kuršum, magaza, 
mana, odžak, parče, pirinač, reza, raja, tuć itd. 

3) Pojedine riječi se vrlo često upotrebljavaju u svagdašnjem 
govoru, dok se u književnom jeziku upotrebljavaju samo ako se 
želi nešto istaknuti sa određenim eiljem, ako se želi dočarati kakav 
događaj iz prošlosti, ako se nešto ironizira, ako se hoće da potencira 
sadržaj riječi i sl. To su na primjer ove riječi: asker, avlija, 
baksuz, bakšiš, dušman, dželat, ćuprija, busija, 
belaj, behar, duvar, đibiduz, dever, kubura, 
dembel, degenek, batal, sokak, hajvan, burazer, 
baška, komšija, konak, mušterija, muhur, merak, 
zulumćar, mahmuran, nišan, ortak, pazar, pen- 
džer, šićar, direk, fajda, hator, džada, ambar, 
inat, terzija, veresija, dućan, kavga, hamaj- 
1 i j a, itd. 

4) Kiječi koje su vezane samo za pojedina narječja ili pokra- 
jine, kao: babo, taze, fišek, hava, harman, insan, 
Čevrma, haber, čivija, itđ. 

5) Pojedini turcizmi nalaze se samo u narodnim pjesmama, 
dok su iz saobraćajnog govora iščezli, kao: armagan, barak- 
-bedevija, ćuhejlan, čorda, istifan, leventa, 
murdum, nara, pehlić, salte, đeisija itd. 

6) Zasebnu grupu čine turcizmi koji se odnose samo na vjer- 
ski život, vjerske običaje, pozdrave i izraze muslimana. Takvih 
turcizama ima priličan broj i nije potrebno navoditi primjere. 
Ovamo spadaju i muslimanska vlastita imena. 

7) Ne može se vršiti nikakvo razgraničenje u tom pravcu da 
bi neki turcizmi bill samo u upotrebi na selu a drugi u gradu, niti 
se može izvesti zaključak da su turcizmi više u upotrebi na selu 
nego u gradu ili obratno. Takva klasifikacija mogla bi se izvršiti i 
zaključci izvoditi samo za pojedina određena područja. Međutim, 


16 



za uspješno rješenje ovog pitanja kao i pitanja o određivanju loka- 
liteta pojedinih riječi i akcenta turcizama za uža područja, potre- 
bno je veoma mnogo sistematskog terenskog i kabinetskog rada 
usmjerenog samo u tom pravcu. Nema nikakve sumnje da bi taj 
poduhvat po svojim rezultatima bio i interesantan i koristan. 

5. DOSADAŠNJI RAD NA PROUCAVANJU TURCIZAMA. — 
Nastojao sam da se upoznam sa svim onim što je dosad kod nas 
urađeno na proučavanju turcizama. Ovdje ću pokušati da hrono- 
loškim redom navedem značajnije radove koji su mi bili dostupni 
i da se ukratko na neke od njih osvrnem. 

1) Najranije se pojavio »Srpski rječnik« Vuka Stef. Karadžića, 
koji je štampan u Beču 1818. godine. Svaka riječ za koju je Vuk 
pretpostavljao da bi mogla biti turcizam označena je malom zvjez- 
dicom. Takvih riječi sa zvjezdicom ima mnogo u tom rječniku. 

2) Dr Otto Blau objavio je 1868. u Leipzigu djelo »Bosnisch- 
tiirkische Sprachdenkmaler«. Iznio je veliki broj turskih riječi koje 
je skupio kao arhaizme u bosanskom jeziku. Interesantna su nje- 
gova zapažanja o postanku i pojavi ovih riječi u Bosni. U tuma- 
cenju nekih riječi ima proizvoljnosti i'netačnosti. Navešću, prim- 
mjera radi, nekoliko takvih proizvoljnih tumačenja: a) »ej val- 
lah« dolazi od »ehvala«, a ovo od slov. riječi »hva la«; 
b) »kanta« domaći sarajevski izraz, a »p i t a« domaći bosanski 
izraz; c) »postal« od bos. »postol« a »samson« od bos. 
»samsov«; d)»veresija« od slov. riječi »vjera« itd. 

3) Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, koji je u izdanju Ju- 
goslovenske akademije znanosti i umjetnosti počeo izlaziti u Za- 
grebu 1888. g., sadrži mnogo turcizama. Prvih decenija izlaženja 
ovog rječnika nije se, izgleda, pridavala neka naročita važnost tu- 
mačenju turcizama, te se susrećemo sa greškama i, za današnje 
doba, zastarjelim tumačenjima. (Naročito pada u oči neka posebna 

1 neujednačena transkripcija turskih, arapskih i persijskih riječi). 

Pa i u sveskama novijeg doba nailazimo na neke nedostatke 
kojih ne bi trebalo da bude u jednom ovako značajnom rječniku. 
Pri tumačenju pojedinih riječi u rječničkom dijelu ovog moga rada 
osvrnuo sam se na neke riječi iz Rječnika Akademije, a ovdje do- 
dajem samo neke primjedbe. U rječniku se navodi za svaku riječ 
njezino postanje i bilježi se iz kojeg je jezika posuđena tuđa riječ. 
Međutim, kod nekih najobičnijih turcizama neke turske i persijske 

2 — Turdzmi u SH jeziku 


17 



aidp. posteki , јагеса koža«; »r а h t, 
tvunjsKa oprema, od arap. rahht, oruđe, namještaj, svaka vrsta 
opreme itd.« (za istu riječ kod rahtilo kaže se: u svezi sa tur. 
riječi raht); »sabah, zora, jutro, tur. sabah«; »rakam, račun, 
prema tur. raqm, raqama?«; »r а k i j а, iz tur. raqi?«; »rz, prema 
tur. rz~u namus?«; sadžak, riječ je perz. (sadžajak)?«; »serat, 
s e r h a t, tur.«; »s e r b e s, s e r b e z, tur.?« (dok kod s e г d a r 
pravilno je objašnjeno: tur., a ovo od perz. ser, glava i dar, koji 
ima); »s i h i r, tur. itd. U stvari: postećija, raht i serbez 
su persijske, s e r h a t, pers. arapska. sabah, rakam i ra- 
k i j a su arapske, a s a d ž a k turska riječ. 

4) 1881. g. štampan je u Sarajevu mali rječnik »Turcizmi u 
Bosni«, a 1895. g. »Tumač turskim, arapskim i persijskim riječima, 
koje narod u Bosni i Hercegovini upotrebljuje«. 

5) U knjizi 59. Glasnika srpskog učenog društva objavljen je 
u Beograđu 1884. g. (str. 1—275) lijepo sređen rječnik Đorđa Popo- 
vića »Turske i druge istočanske reči u našem jeziku«. 

6) Studije dra Franza Miklosicha objavljene su u Beču 1884. 
g. u dva sveska pod naslovom »Die turkischen Elemente in den 
siiđost-unđ osteuropaischen Sprachen«, a njego'v »Nachtrag« izdat 
je u dva sveska 1888—1890. Veoma značajne kritiČke prikaze Mi- 
klosichevih djela napisali su Theodor Korsch u časopisu »Archiv 
fur slavische Philologie« (Berlin, sv. VIII i IX) i Fridrich v. Krae- 
litz-Greifenhorst u časopisu »Sitzungsberichte der kais. Akademie 
der Wissenschaften in Wien, phil.-hist. Kl., 166 B, 4 Abh.« (Wien, 
1911). Ova dva prikaza su, može se reći, upotpunila djela Fr. Mi- 
klosicha i predstavljaju vanredan doprinos proučavanju turcizama. 

7) U periodu od 1908—1923. Jugoslavenska akademija znanosti 
i umjetnosti u Zagrebu izdala je poznate »Prinose za hrvatski prav- 
nopovjesni rječnik« Vladimira Mažuranića, u kojima se nalaze i 
mnoga tumačenja riječi tur., arap. i persijskog porijekla. 

8) Dr Vladimir Ćorovič pisao je 1910. g. u Glasniku Zemalj- 
skog muzeja u Sarajevu o zbirci turcizama I. Pamučine. 

9) U izdanju Srpske akademije nauka u Beogradu 1932. g. 
publikovan je »Rečnik kosovsko-metohijskog dijalekta« od Gliše 
Elezovića (sv. I i II i Ispravci i dopune, Beograd 1935). Ovaj rječnik, 
pored ostalog, služi mnogima i kao priručnik turcizama, jer daje 
cjelovit materijal. Na ovaj rječnik kritički se osvrnuo dr Henrik 


18 



Barić u »Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor« (Beo- 
'grad), 1935, knj. XV). Autor Rečnika dao je odgovor na kritiku u 
»Južnoslovenskom filologu« (Beograd, 1935, XIV). 

.10) Veoma zapažen i znalački obrađen rad dra Petra Skoka 
»Prilozi proučavanju turcizama u srpskohrvatskom jeziku«, objav- 
ljen je u časopisu za slovensku filologiju »Slavia« 1937—1938. u 
Pragu. Uz opširan uvod Skok je u svom Vokabularu obradio 863 
riječi. Građu je crpio najvećim dijelom sa podrućja Bosne i Herce- 
govine, gdje je proveo oko 15 godina. 

Pri turpačenju pojedinih riječi u ovom svom rjeČniku dotakao 
sam se nekih riječi iz Skokova Vokabulara. Zelim da ovdje ista- 
knem još neke stvari: 

a) Skok je u svoj rječnik unio izvjestan broj rijeći koji su 
mu, kako sam kaže, »izgleđale kao turcizmi«, pa ih je uvrstio a 
da ih nije protumačio; 

b) Autor je za mnoge riječi naznačio njihov lokalitet, što daje 
posebnu vrijednost njegovom radu; 

c) Skok je naveo da je građu crpio od onih koji ne znaju 
turski, i radije od katolika i pravoslavnih nego od musiimana, kako 
bi izbjegao upliv muslimanske religije na saobraćajni govor i dava- 
nje značenja. Ovako stanovište P. Skoka nije, po mom mišljenju, 
opravdano niti umjesno. (Vuk je imao ispravnije stanovište kada 
je pisao svoj Srpski rječnik). Onaj koji sebi stavi u zađatak da 
proučava turcizme i da ih etimološki objašnjava, mora biti upoznat 
sa izgovorom riječi i njihovim značenjem i kod muslimana i, čini 
mi se, prvcnstveno kod muslimana, jer će inače u tumačenju riječi 
sigurno pogriješiti, što nije moglo, zbog navedenog stava, mimoići 
ni autora Skoka. Poznato je da se nemuslimani, kad su u pitanju 
turcizmi, mnogo više u izgovoru riječi uđaljavaju od izvorne riječi, 
preuzete od Turaka ili preko Turaka. Naročito se to ogleda u izgo- 
voru glasa »h« i zamjene »č« sa »ć« i obratno. Stoga će se, ako se 
traga za postankom i korijenom riječi, mnogo lakše doći do rezul- 
tata ako se turcizmi zapisuju i od muslimana. Da to potkrijepimo 
primjerima. U rječniku P, Skoka pod br. 844 stojir^ueZa havle velah 
kubetile (mora biti: kuvvete); bis millah (= nema preinake niti 
ima moći osim božjom voljom oprosti bože; u ime božje) vele mu- 
sHmani kad se čude čemu B. (po pričanju domaće katolkinje koja 
nije dobro čula)«. Kakva ima smisla, kad se radi o 

skog sadržaja koie i fram *— 4 



Ijeni izgovor od nemuslimana, pogotovu ako se još dodaje pri- 
mjedba »koja nije dobro čula«?! Ovdje se radi o iskrivljenjima ko- 
jima nema uopšte mjesta u jednom rječniku. 

Drugi primjer iz Vokabulara P. Skoka: »523. nefija . s. f., 
»burmut, duvan, što se u nos meće« B. Stoji li u vezi sa ar. nafy,« 
utile, profitable avantageus »(Z)?« I ovu krivo izgovorenu riječ 
Skok je čuo samo od nemuslimana, jer je muslimani izgovaraju: 
enfija. Stoga se autor u objašnjenju ove riječi nije mogao snaći, 
pa je u Zenkerovom rječniku tražio odgovarajuću tursku ili arapsku 
riječ pod slovom »n« i pita se da li je u vezi sa ar. nef, korist. Da 
je zabilježio izgovor i muslimana, lako bi u Zenkerovu rječniku 
naŠao ar. enj, nos. enfiyye, nosna trava, burmut. 

Kako krivo izgovoren ili krivo interpretiran turcizam dovodi 
u tumačenju do komplikacija, navešćemo ovaj primjer. Vuk Stef. 
Karadžić zabilježio je od nekog pjevača pjesmu »Nesrećna udaja« 
(vidi pjesmu 756 u »Srpske narodne pjesme«, Vuk Stef. Karadžić, 
knjiga prva, Beograd 1932), u kojoj stoje i ovi stihovi: »En’ ono je 
Alil čelebija, u aletu u al-ćergeletu, što se titra zlatnim buzdova- 
nom«. Stih »u aletu u al-ćergeletu« ne može se naći ni u jednoj 
drugoj štampanoj pjesmi osim u ovoj Vukovoj, a riječi »alet« i 
»al-ćergelet« nisu poznate kao turcizmi niti se upotrebljavaju u 
saobraćajnom (svagdašnjem) ni književnom jeziku. S druge strane, 
nalaze se druge varijante ovog stiha u nekim drugim sličnim pje- 
smama u drugom obliku. Na primjer u pjesmi »Ahmo i Eata«: 
»Što no junak u prvom alaju, na alatu u al-ćerećetu, pod njim alat 
glavom uzmahuje« (»Behar«, Sarajevo, III god. br. 2, str. 29;) zatim: 
»Ono ti je Zirević Alaga, na alatu u alćerećetu« (»Behar«, I god., 
269) ;»na alatu u novu skerletu .« (Matica Hrvatska, III — 568). Očito 
je da je pjevač od kojeg je Vuk zabilježio pjesmu krivo zapamtio 
ovaj stih, pa potom ga krivo i interpretirao: »n alatu u al-ćerge - 
letu« mjesto »na alatu u al-ćerećetu«*) Ako se ovako stvar postavi, 
onda riječi »alet« i »al-ćergelet« i nisu stvarno nikakvi turcizmi, 
nema im mjesta u rječnicima turcizama i izlišno je svako tumače- 
nje ovih riječi. Dovoljno je samo tumačeći pomenuti stih Vukove 
pjesme reći da se radi o krivoj interpretaciji. Ipak su ove riječi, i 


в) Da Ima kod Vuka Jo5 ovakvlh bllježenja pjesama cxl pjevača koji 
su pokoji stih ili riječ rđavo zapamtill, vidi tumač na str. 722. za stih 
»idi. brate, bezistanu mome« u zbirci »Vuk, Pesme II«. izdanje »Pro^veta«, 
Beograd 1953. 


20 



pored toga, ušle u RjeČnik Akademije, 7 ) Rječnik Đ. Popovića 8 ) kao 
i neke đruge rječnike turcizama. 

11) Dr Ivan Esih izdao je u Zagrebu 1942. g. »Turćizmi — 
Rječnik turskih, arapskih i perzijskih riječi u hrvatskom književ- 
nom jeziku i pučkom govoru«. Namjera autora blla je, kako u 
predgo^oru navodi, da u pomanjkanju rječnika ove vrste zadovolji 
potrebu u tom pogledu. Na žalost, rječnik ima prilično nedostataka 
i pogrešaka, tako da nije pouzdan. Autor nije kritički provjerio tač- 
nost nekih izvora kojima se služio. 

12) »Riječnik stranih riječi, izraza i kratica« (Zagreb, 1951), 
koji je priredio dr Bratoljub Klaić bez sumnje je veoma savjesno 
i uredpo sastavljen i napisan. I baš zbog toga je šteta što autor 
nije posvetio više pažnje prilikom označavanja porijekla turcizama 
kojih u prvom izdanju ima nešto preko hiljadf,. a u drugom pro- 
širenom izdanju (Zagreb 1958), ,mnogo više. Autor je sastavljao 
uz turcizme oznake »tur.«, »ar.« i »pers.«, što znači da je htio da 
oznaČi porijeklo riječi koje su u turski pa i u naš jezik preuzete 
iz arapskog i persijskog jezika. Međutim, kod mnogih rijeČi kod 
kojih nema neslaganja između autora pojedinih priznatih etimolo- 
ških rječnika ove su oznake pogrešno stavljene. Radi ilustracije 
navešću izvjestan broj primjera takvih grešaka. 

U tom rječniku su uz sljedeće rijeČi stavljene oznake pori- 
jekla »tur.«, a treba da stoji »ar.«, jer se radi o arapskim rijeČima: 


ahbab 

akrep 

berićet 

haber 

halal 

ahiret 

alvat 

ćatib 

hadum 

halka 

ahmedija 

batal 

ćef, ćeif 

hadž 

halva 

ajan 

belaj 

filj 

hair 

hamal 

akran 

berat 

gajret 

hajvan 

hamam 

7) Rječnik 

Akademije: 

»alćergelet, 

m., dolazi 

u naše vrijeme 


samo u jednoj narodnoj pjesmi i iz nje u Vukovu rječniku (gdje nema 
značenja); mislim da su sastavljene trl turske rijedi; a 11- (od a 11 у n, 
zlato) i ker (od k a r, rad, posao, vez) i gdmlek (košulja); prvoj 
bi riječi pred drugom, koja glasi »ćer«, otpalo »t«, treća bi tagubila »m« 
pred »1« a zadnje »k« može biti da nije dobro čuo od pjevača ko je pisao, 
nego mu se učinilo da je »t«: tako bi al-ćer-gelet bio zlatom vezena 
košulja. En’ ono je Alil čelebija, u ale<tu u al-ćeirgeletu, što se titra zlatnim 
buzdovanom, Nar. pjes. Vuk 1, 615. »- -« a 1 e t«, m. t od arap. h i 1 a t i 
halat, časna haljina, haljina koja se obLači časti radi.« 

8 ) Autor Đ. Popović kaže za riječ »alćergelet«: »ovoj reči ne mogoh 
uhvatiti prava traga, ali mislim da će značiti crven ćurak. Ima dosta reči 
turskih koje su Srbi tako iskrenuli da bi Turčin mogao oko njih obilaziti 
tri dana a da ne pozna da su od njega uzete.« (Đ. Popović: »Turske i 
druge istočanske reči u našem jeziku« — Glasnik učenog društva, knj. 59, 
Beograd 1884, str. 19 . * 


21 



harač 

kalup 

mavi 

rahat 

telal 

hatišerif 

kasaba 

maviš 

rezil 

tevabija 

hazna 

kasap 

megdan 

rz 

ulema-medžlis 

hazur 

katran 

melez 

salep 

ušur 

hesab 

kavaz 

merdžan 

sarač 

uzur 

imam 

kirija 

mukaet 

sedef 

vajat 

iman 

kismet 

musaka 

seiz 

vakat 

inat 

kna 

muselim 

sevap 

zaira 

kadifa 

kusur 

mušterija 

sevdah 

zapt 

kail 

majdan 

mutlak 

sofra 

zarar 

kajmakam 

makaze 

nafaka 

sunet 

zarf 

kale 

mal 

nahija 

šarkija 

zejtin 

kalfa 

mamuze 

nanule 

šućur 

zulum. 

Uz sljedeće riječi stavljeno je »tur.«, a treba da stoji »pers.«, 
jer se radi o persijskim riječima: 

adiđar 

ćilibar 

merdevine 

peškeš 

taze 

aferim 

ćilim 

meze 

piktija 

terazije 

azad 

ćoso 

minđuše 

pilav 

terzija 

ašićar 

darmar 

murdar 

ršum 

teste 

avaz 

denjak 

namaz 

saraj 

testera 

behar 

dert 

nišan 

selvija 

testija 

čampara 

dunđer 

oroz 

sepet 

tetrivan 

čaršija 

durbin 

ošap 

serbez 

tug 

čengel 

duvar 

pače 

sindžir 

turšija 

čerek 

đerdan 

pandža 

šalvare 

zor 

čirak 

gungula 

parče 

šedrvan 

zumbul 

ćasa 

hasta 

patlidžan 

šeher 


ćehaja 

ibrišim 

pendžeta 

šićar 


ćemane 

jaran 

perčin 

šira 


ćemer 

lenger 

perda 

škembe 



Uz riječi: bajram i sač stavljena je oznaka »ar.«, a treba 
»tur.«; uz riječi: hodža, muhur, mukte i ravan stoji takođe »ar.«, 
a treba da stoji »perz.« 

Uz riječi: ambar i sahibija stoji »pers.«, a treba da stoji »ar.«, 
a tako isto uz riječi: tepsija i tuč »ar.«, a treba »tur.«. 

13) U 1959. godini izašao je iz štampe I svezak Rečnika srp- 
skohrvatskog književnog i narodnog jezika u izdanju SAN. I u 


22 



ovom rječniku ima veliki broj turcizama koji su veoma dobro 
obrađeni, iako bi se, po mom mišljenju, za pojedine riječi mogle 
da stave izvjesne primjedbe. 


• Ш 

II O TORCIZMIMA OVOG RJECNIKA 

O RJEČNIKU UOPŠTE. — Rječnik sadrži 8.742 riječi (izraza) 
sa 6.878 raznih pojmova. Za priličan broj pojmova postoje dva ili 
više izraza. U rječnik sam uvrstio strane riječi (pa i one koje po 
korijenu nisu turske, arapske ili persijske) koje su, po mom mi~ 
šljenju, došle u naš jezik iz turskog ili preko turskog jezika. Građu 
sam crpio iz živog narodnog govora i literature ne obazirući se na 
to da li su pojedine riječi ušle već u koji rječnik Ш nisu. 

Uvrstio sam u rječnik i naše izvedenice cd turskih, arapskih 
i persijskih riječi. Naravno, samo najobičnije i one koje su u upo- 
trebi najčešće, jer se u ovakvom jednom rječniku sve ne mogu 
otmhvatiti niti je to svrha ovog rječnika. 

Smatrao sam za potrebno da u rječnik unesem i najobičnija 
muslimanska lična imena i njihove hipokoristike, jer su gotovo sva 
ta imena turskog, arapskog ili persijskog porijekla. 


METOD OBRADE. - Pri obradi svake pojedine riječi držao 
sam se sljeđećeg redar 

1) Prvo je navedena riječ sa raznim izgovorima koji postoje 
u narodnoj usmenoj književnosti,* saobraćajnom govoru i književ- 
nom srpskohrvatskom jeziku. 

Ako riječ ima više izgovora, naprijed sam stavio pravi izgovor, 
a iza toga ostale varijante, od kojih neke u zagradama, što znači 
da se te varijante čuju samo u pojeđinim mjestima ili samo kod 
izvjesnog dijela stanovništva, ili samo u nekim pjesmama. Gdje se 
radi o iskrivljenim izgovorima, t(y sam naznačio. Iza ličnih imena 
naveo sam hipokoristike. 

2) Svaka je riječ akcentovana. Razlike u akcentima koje po- 
stoje kod nekih riječi prema pojedinim krajevima nisam uzeo u 
obzir (osun kod nekoliko riječi sa izrazitom razlikom u akcentu 
između bosanskog i hercegovačkog izgovora), jer bi se s tim u 
vezi morao utvrđivati i lokalitet riječi. 


23 



3) Iza riječi kod imenica slijedi genitivni nastavak i oznaka 
roda, kod glagola prezentski nastavak za 1. lice singulara, a kod 
ostalih riječi oznaka vrste riječi, 

4) Etimologija (porijeklo) riječi označeno je kraticama u za- 
gradama, a zasniva se na tumačenju koje je dato u posebnom 
pasusu gdje se govori iz kojeg jezika riječ potječe. 

U rječniku se vrlo često susrećemo sa tur. sufiksima ~ci (ci), 
-li i.-lifc.i sa pers. sufiksom -dar. Ovi sufiksi imaju znaČajnu funk- 
ciju u obrazovanju i turskih i naših riječi. Zato je potrebno da 
ukratko objasnimo njihovu ulogu. 

Tur. suf. -ci (-gi) dodaje se imenicama i služi za građenje 
imenica koje označavaju nosioca kakve radnje, zanimanja, zanata 
ili zvanja. 

Tur. suf. -li služi uglavnom za građenje pridjeva, ali se po- 
moću njega izvode i imenice dodavanjem tog sufiksa toponimima. 

Tur. suf. -lik služi u prvom mjestu za građenje apstraktnih 
imenica, a zatim za građenje zbirnih imenica i imena zanata, a 
ponekad i za građenje imenica koje konkretno označavaju pojedine 
stvari odnosno predmete. 

Pers. suf. -ddr (ođ pers. dašten »imati, držati«) ima funkciju 
slično tur. suf. -ci. 

5) Značenja koja riječ ima u našem jeziku. 

6) Primjer upotrebe pojedinih riječi u literaturi ili saobra- 
ćajnom govoru. 

7) Izvedenice (ukoliko ih ima) i složenice u kojima je dotična 
riječ jedna od komponenata. 

Smatram da je izvedenice od pojedinih riječi i izvedenice kom- 
binovane sa odnosnom riječi trebalo na ovaj način izložiti, kako bi 
se dobila jasnija slika o ulozi te riječi u fcrmiranju drugih riječi. 

8) Navedeno je iz kojeg je jezika riječ preuzeta, značenje u 
tom jeziku, ako to značenje odstupa od značenja u nasem jeziku, te 
korijensko porijeklo riječi. 

Srazmjerno je neznatan broj riječi koje su nam direktno 
došle iz arapskog i persijskog jezika. Stoga sam sve riječi (osim 
nekoliko vlastitih imena) povezao sa turskim jezikom. Zbog ove 
okolnosti dolazi opšti naslov za sve riječi »turcizmi«, iako se vrlo 
Često radi stvarno o arabizmima i persizmima. Transkripciju tur- 
skih, arapskih i persijskih rijeČ dao sam prema tabeli br. 1 (na 
kraju uvoda). 


24 



Etimološka tumačenja imaju svrhu da pokažu koje su riječi, 
preuzete iz turskog jezika, svojina tog jezika, a koje su i u tom 
jeziku strane, preuzete iz arapskog, persijskog ili nekog drugog 
je?ika, odnosno koje riječi po svom korijenu ne pripadaju ni tur- 
skom, ni arapskom, ni persijskom jeziku. Moram ovdje naročito 
istaknuti da se moj rad na ovoj materiji, tj. na etimologiji turci- 
zama, kretao u granicama djela kojima sam se služio i do kojih 
sam uspio doći. Svjestan sam toga da je ovaj zadatak veoma težak, 
da zahtijeva mnogo više filološkog i metodološkog znanja negoli 
ga ja imam. Ali, nadam se, da mi se neće zamjeriti što sam se upu- 
stio i u etimologiju riječi u navedenim granicama, jer će od toga, 
smatram, ipak biti koristi, pošto sam nastojao da svoj rad baziram 
na poznatim i priznatim djelima i izvorima. 


SUMARNA ANALIZA OBRAĐENIH RIJECl 

1. Pregled riječi prema sadržaju 

S obzirom na materiju na koju se odnose, rječnik sadrži (broj- 
čano izraženo) ove riječi: 

1. Riječi koje se odnose na vjerski život i vjerske običaje 


muslimana . 670 

2. Lićna imena . . . . . . . . . . . 503 

3. Pravo, administracija, državno uređenje i sl. . 453 

4. Vojska i vojni izrazi.. 166 

5. Oružje i ratna oprema ..' . . 113 

6-Građevinarstvo, zgrade, građ. materijal . . . . . 167 

7. Trgovina, novac, dukati . . . . ..... 172 

8. Zanati, zanatlije, zanatski alat i sprave . . . . 286 

9. Suđe, pokućstvo i ostale stvari domaćinshm . .- . 234 

10. Odjevni predmeti, obuća, nakit, šminka i sl. . . . 271 

11. Jela, pića i začini. . . . . 212 

12. Cvijeće, voće, povrće, bilje, žito . . . ... . 200 

13. Konji i konjska oprema .. . 119 

14. Imena životinja (osim konja).49 

15. Geografski i topografski pojmovi, ulice i sl. . . . . . 153 

16. Poljoprivreda, šumarstvo, stočarstvo.45 

17. Lov. .... ... . . 13 

18. Medicina, higijena . . ...... . . . 99 


25 














19. Astronomija . . . ... . 9 

20. Muzika i igre.101 

21. Građanske titule, staleži, zanimanja.81 

22. Nazivi za pojedine dijelove čovječijeg i život. organizma 59 

23. Boje. 73 

24. Mirisi.10 

25. Metali, rude i hemijski elementi. 34 

26. Platno, vez, konac.79 

27. Vrste kože. 14 

28. Sredstva transporta.19 

29. Rodbinski nazivi.31 

30. Priroda i pojave u prirodi .... , . 20 

31. Vrijeme, kalendar . . . ... .. . . 27 

32. Apstraktne i druge razne imenice.848 

33. Glagoli.. . 802 

34. Pridjevi ..464 

35. Prilozi . 152 

36. Brojevi .. 29 

37. Uzvici .............. 84 

38. Veze.18 

■ V- -- ■ • 6.878 


2. Podjela UČnih imena po porijeklu 

Rječnik je obuhvatio 503 muških i ženskih ličnih imena. Od 
toga je po porijeklu: 

persijskih 41 ... . Aguš, Arzija, Bahtija, Behmen, Behram, 
Bektaš, Ćejvan, Derviš, Derviša, Duđija, 
Džanan, Dževahira, Đula, Đulbehara, Đuli- 
zar, Đulizara, Đuziđa, Ferhat, Feriz, Firuz, 
Hurem, Huršid (Rušid), Husrev, Kahriman, 
Naziča, Nerimana, Nevzet, Nevzeta, Niđara, 
Nijaz, Pemba, Pertev, Rustem, Server (Sel- 
ver), Sevlija, Šahin, Šahina, Šahsina, Šećer 
(Šećo), Šehzada, Ziba. 

turskih 17.Ajdin, Alajbeg, Arslan, Bajram, Čelebija, 

Demir, Durak, Duran, Durmiš, Hana, Jašar, 
Javra, Jilduza, Kaplan, Kurt, Orhan, Sutla. 


26 






















jevrejskih 16 ... . Adem, Asaf (Asif), Asifa, Belkisa, Daut, 

Džebrail, Ejub, Hadžera, Ibrahim, Iljas, 
Isa (Iso), Junus, Mejrema, Nuh (Nuhan), 
Sulejman, Uzejir. 

asirskih 6.Idris, Ishak, Ismail, Jakub, Jusuf, MQsa. 

grčkih 4 .Almas (Elmas), Almasa, Karanfil, Skender. 

arap.-persijskih 4 . . Alemdar, Đulesma, Đulfatma, Mirza. 

tur.-arapskih 2 . . . Begajeta, Begemina. 

tur.-persijskih 2 . . Begzada, Đulbeg. 

naše izvedenice od tur- 

skih riječi 8 . . . . Agan, Aganlija, Began, Begana, Đul-Be- 

gija, Kara Đorđe, Pašan, Pašana. 


Sva ostala imena su arapskog porijekla, odnosno arapska 
imena. 


GRAĐENJE TURCIZAMA 

U pbgledu formiranja turcizama isticem sljedeće: 

a) Pojedine riječi prenesene su iz turskog u naš jezik bez 
ikakve izmjene u izgovoru. Na primjer: aba, abdal, ačik, ada, adet, 
adžajip , Adžem itd. 

b) Kod nekih riječi promjena se sastoji samo u tome što je 
na kraju turske riječi dodan naš nastavak »-ja« da bi se riječ 
mogla deklinirati. To je slučaj sa riječma koje imaju na kraju 
sufikse »-li, -Ц*: a$iklt — ašiklija, bahth — bahtlija, ba§h, bašlija, 
be?li, — bešlija, gakfirli — čakširlija, gar$ili — čaršilija itd., ili 
*^d, -ci«, »-pi, -fi«; abact — abadžija, ak$amci — akšamdžija, a$ikgi 
— ašikčija, auci — avdžija, batakgi — batakdžija, bekgi — bekčija, 
boyaci — bojadžija itd,, Ш se svršavaju vokalom ,»-i, -i«: algi — 
alčija, ardi ardija, bigki — bičkija, galgi — čalgija itd., i vlastita 
imena: Abdi — Abdija, Ali — Alija itd. 

c) Samo se vokal »e« na kraju turske riječi (koji obično potječe 
od arapskog nastavka za ženski rod »d, ah«) zamjenjuje našim 
nastavkom za ženski rod »-a«: acele — adžela, ahmediye — ahme- 
đija, akge — akče, Наупуе — Hajrija, Cemile — Džemila itd. 

d) Cesto se razlika između turske i naše riječi ogleda samo u 
asimilaciji konsonanata ili u pretvaranju bezvučnih konsonanata 
pred zvučnim u zvučne, kao: bakge — bašča, ikbal — igbal, a$ikgi 
~~ ašigđžija, itd. 


27 








e) Turski sufiksi »-lik, -hk« i postpozicije »-siz, -siz« pretva- 
raju se u naŠem jeziku u »- luk« i »-suz« i sva se promjena sastoji 
samo u tome: gigeklik — Čičekluk, girakhk — čirakluk, givilik — 
čiviluk, terzilik — terziluk, ar&iz — aršuz, edepsiz — edepsuz itd. 

f) O raznim drugim promjenama, metatezama, zatim izvode- 
nicama, složenicama itd. biće dalje govora u tačkama koje slijede. 


1 — Zamjenjivanje glasova 


tur. b z= v: 

abdest — avdest, Abdullah — 
Avdulah, Abdi — Avdija, abdu- 
ssalatin — avdisalatin, giilabdan 
— đulevden, kebap — ćevap, 
kabtz — kavz, sebep — sevep, 
tebdil — tevdil; 

tur. b = f: 

mapraba — maštrafa, 
sabun — safun; 

tur. b = p: 

sabun — sapun; 
tur. c = š: 

ћигтасгк — hurmašica; 
tur. g = c: 

geriba$i — ceribaša; 
tur. g = š: 

gadir — šator, iglik — išluk; 
tur. g = z: 

giigbeldyle — đuzbelajile; 
tur. d = t: 

defter — tefter, deste — teste; 

tur. f — v: 
dfet — avet 


gar^af — čaršav 

gifgi — čivčija 

gift — čivt 

gergef — đerđev 

fayda — vajda 

ferace — veredža 

hifiz — hivz 

Hifzi — Hivzo 

istifan — istivan 

yafta — javta 

kafes — kavež -Ч 

Kafdagi — Kavdak 

Lutfi — Lutvija 

mutfak — mutvak 

paftah — pavtalija 4 

pafta — pavte ,? 

herfene — revena 

fitr — vitre 

sofra — sovra 

đefter — tevter; 

tur. / = k: 
miifteci — muktadžija, 
miift — mukte, 
miiftii — muktija 

tur. / = m: 

Hifzi — Himzo; 

tur. / =* p: 

yafta — japta, yufka — jupk. 
sofra — sopra; 

tur. / == h: 

yufka — juhka, miiftii — rm 
htija, softa — sohta; 


28 



tur\ g (j-) = k: 

Gazanfer — Kazanfer; 

tur. g (^) = v: 
egza (ecza) — evza; 

tur. g J) = đ: 

Aligiinii — Aliđun 

gengel — čenđele 

diilger — dunđer 

gaur •— đaur 

gebre — đebra 

gegirme — đečerma 

gegmifola — đečmišola n 

giysi — đeisija 

gel t gela — đel, đela 

gem — đem 

gemi — đemija 

gergek — đerček 

gerdan — đerdan ц 

gerdek — đerdek 

gergef — đerđef 

geriz — đeriz 

gevgir — đevđir ; 

gevrek — đevrek j '<*■ 

gev§ek — đevšek 

gezinti — đezintija \ 

gezme — đezma 

gidi — đidija 

gemici — đemidžije 

gizli — đizlija 

дбк -at — đogat 

govde — đovda 

fifoya — đoja 

gol — đol 

gbn — đon S • 
gotliik — đotluk i-,v 
goz — đoz 

gozbagici — đozbajađŽija 
gozliik — đozluci 
giibre — đubre 


giigiim — đugum 
дт — đul 
gulabi — đulabija 
gulbank — đulbenk-dova 
gulbe^eker — đulbešećer 
gulabdan — đulevden 
giilistan — đulistan 
Gulzar — Đulizara 
дтуадг — đul-jag 
gulsuyu — đulsija 
Gulsum — Đulsuma 
дптпц — đumiš 
дптгпк — đumruk 
дппаћ — đunah 
дппуе — đunija 
дп11ад — đunlač 
дп11е — đunle 
дпп1пк — đunluk 
дпгпИп — đurultija 
догппвпг — đurunsuz 
gostermek — đusterisati 
goturu — đuture 
дтпгпт — đuturum 
дпиед — đuveč 
gweyi — đuvegija 
guvende — đuvendija 
gdvez — đuvez 
дпгеГ — đuzel 
Guzide — Đuzida 
gozleme — đuzlema 
gecelik — đedželuk 
hergele — herđela 
ho$geldi — hošđeldija 
уепде — jenđa 
lenger — lenđer 
mengene — menđele 
тепдп§ — menđuše 
pergel — perđel 
sergen — serđen 
sdnger — sunđer 
tezgah — težđah 
zengin — zenđin;*) 


•) AU, kod većiin'e ovih riječi zadržava se i turski izgovor, pa se oba 
glasa upotrebavaju. Na primjeir: 

tur. gengel kod nas: čenđelp i Čengele 
tur. g e 1 , g e 1 a kođ nas: đel, đela i gel, gela 


29 




tur. g ( J ) = j: 

gegirme — ječerma; 

. tur. g ( ii ) Ш ( £ ) = g: 

baglama — baglama 

Ђауадг — bajagi 

bogaz — bogaz 

dagar — dagara 

đegnek — degenek 

degirmen •— degirmen 

doganci — dogandžija 

dogramaci — dogramadžija 

дпдпт — đugum 

дтуадг — đuljag 

igneli — ignelija 

уад — jag 

yayhk — jagluk 

уадта — jagma 


yatagan — jatagan 
yogurt — jogurt 
magaza — magaza 
saglam — saglam 
sogan — sogan; 10 ) 

tur. g ( j ) ili ( ^ ) = đ: 

dugun — duđun 
egirotu — iđirot 
feslegen — fesliđen 
yadigar — jadiđar 
yigit — jiđit 
legen — leđen 
meger — međer 
zugurt — zuđurt; 11 ) 

tur. g (il ili £ ) = j: 

gozbagici — đozbajadžija 
segmen — sejmen; 


Napomena. — Naše »đ« može nastati (vidi navedene primjere) 
samo od tur. g. (j)ip(j f j ), te od tur. k (j ) (vidi primjere kod k 
( £ ). Nikako od tur. c (Č. dž). To je redovno, bez izuzetka. Ko se u 
pisanju turcizama drži toga pravila, neće doći u priliku da mjesto 
»đ« piše »dž« ili obratno. 


tur. gergek kod ras: đerček i gerček 

tur. g e z m e kod nas: đezma i gezma 

tur. gerdan kod nas: đerdan i gerdaji 

tur. glil kod nas: đul i gul (meko »g«) 

tur. giinah kod nas: dunah i gunah (meko »g«) itd. 

10) Dakle, u ovim riječima se tursko muklo »g« ( , £ ), koje se 

redovno piše ali se d-anas u tur. jeziku ne izgovara ili se čuje sasvim 
muklo, kod nas zamjenjuje jasndm »g« kao što se izgovaralo u staroturskom 
jeziku. 

11) Kođ nekih od ovih riječi tur. »g« ( ) zamjenjuje se kod nas 

istovremeno sa »g«, pa se uporedo čuj>u oba ova glasa: 
tur. feslegen kod mas: fesliđen i fesligen 
tur. legen kod nas: leđen i legen itd. 

U sjevemim i zapadnim krajevima Bosne čuje se u narodu pri izgo- 
voru ovih riječl samo glas »g«. 


30 



tur. h = v: ■ 

arzihal — arzuval 
belsilahi — bensilav# 
duhan — duvan 
hayat — vajat 

matuh — matuv - I 

silah — silav; * 

A' 

tur. h = j: 

ejderha — aždaja 

hendek — jendek • 4 . 

silah — silaj 

guha — čoja; ..* ■ 

tur. h = k: 

bahtsiz — baksuz 
bah$i§ — bakšiš 
halife — kalif 

han — kan ; . f . 

hidiv — kediv ; J 

ihtiyar — iktijar 

mahsus — maksuz 

mehter — mekter 

muhtar — muktar , 

pihti — piktije 

$eyh — Šeik; 

tur. h = f: I 

hirda — furda, sehiv — sef; 

tur. y~đ: 
teyel — teđel; 

tur. y = g: i • 

bey — beg, meydan — megdsjn, 
beyenmek — begenisati /* 

teyel — tegelj; 

tur. y = k: 

seysana — seksana; -н 

tur. у = z: * . 

uydurmak — uzđurisati; 
tur. у = š: 

yanbeki — štambek; 


tur. k ( j ) .= g: 

kaide — gajde 
кагдг — gargija 
kavas — gavaz 
naki§li — nagišli 
smk — srg 
џагкг — šargija; 

tur. k ( (j ) = h: 

kirmiz — hrmza, sabak — sabah 
(= lekcija); 

tur. k (1 1 ) = ć: 

a$ik&re — ašićare 
bekar — bećar 
Bekir — Bećir 
belkim — belćim 
bereket — berićet 
Kabe — Ćaba 
kafir — ćafir 
kagit — ćage 
kahi — ćahija 
Kamil — Ćamil 
kdr — ćar 

kase — ćasa 4 vC 

kdtib — ćatib 
kepenk — ćepenak 
kebe — ćebe 
kefil — ćefil 
kehaya — ćehaja, ćaja 
kehlibar — ćilibar 
keyif — ćeif 
kel — ćela 
kelepir — ćelepir 
keman — ćemane 
кетет — ćemer 
kenar — ćenar 
kenef — ćenifa 
kereste — ćeresta 
kerhane — ćerhana > 
kerpig — ćerpič 
kese — ćesa 
kesatlik — ćesatluk 
keser — ćeser 
keskin — ćeskin 
keten — ćeten 
kebap — ćevap 
kezzap — ćezap 
kibrit — ćibrit 


31 



kiler — ćiler 

. • V V : 'i 

ikituglu — ićituglija 

kilim — ćilim 

i 

ikram — ićram 

kilit — ćilit 


inkar — inćar 

kitab — ćitab 


l — išćil 

koylii — ćojlija 


itikaf — itićaf 

кбк — ćok 


уекраге — jećpare 

кбрек — ćopek 


уекпп — jećun 

кбг — ćorav 

,- v 

yelken — jelćen 

кбгктпк — ćorćutuk 


keldm — ćelam 

kbrsokak — ćorsokak 


Kemal — Ćemal 

kose — ćoso 


keseci — ćesedžija 

кб$к — ćošak 


kesim — ćesim 

кбџе — ćoše 


kibar — ćibar 

kbfte — ćufte 


leke — leće 

kufur — ćufur 


iokiim — lućum 

kuheylan — ćuhejlan 


mekdn — mećan 

кп1 — ćul 


mehkeme — mešćema 

ктаћ — ćulah 


Mekke — Meća 

kiimes — ćumez 


mekruh — mećruh 

kamur — ćumur 


melek — meleć 

кпр — čup 


memleket — memlećet 

кбргп — ćuprija 


merkez — merćez 

kurk — ćurak 


misk — mišć 

кпгкдп — ćurčija 

■■ . 

mdbarek — mubareć 

kurde — ćurdija 


mubareki — mubareći 

кпгБП — ćursija 


miiiuk — muluć 

kusegi — ćusegija 


mumkun — mumćin 

kosele — ćusele 


тпгеккер — murećef 

kiiskii — ćuskija 


папкбг — namćor 

kostek — ćustek 


nikdh — nićah 

kbtek — ćutek 


perakende — peraćendija 

ктпк — ćutuk 


реџкеџ — pešćeš 

ппккпп — dućan 


posteki — postećija 

caneki — džanećija 


rekat ~ rećat 

eski — ešći 


гпкп — ruću 

felaket — felaćet 


sakin — saćin 

fikir — fićir 


sanki — sanći 

hakim — haćim 


seki — sećija 

haseki — hasećija 


serasker — serašćer 

hekim — hećim 


sirke — sirće 

helak — helać 


iskemle — ščemlija 

hevenk — hevenć 


siiiiifc — suluć 

hikdye — hićaja 


§akir — Saćir 

hikmet — hićmet 


цекег — šećer 

hilekdr — hilećar 


цекеНете — šećerlema 

hizmetkar — hizmećar 


цепк — šerić 

hiikiim — hućum 


$ikđr — šićar 

hiikiimet — hućumet 


цпкпг — šućur 

iki — ići 


tekkeci — taćadžija 

ikindi — ićindija 


tamahkdr — tamašćar 


32 




tekbir — tećbiri 
tekmil — tećmil 
terteke — teneće 
tevekkeli — tevećelija 
tiryaki — tirjaćija 
tiirkiyat — turćijat 
vekil — većil 
Zakir — Zaćir 
zekat — zećat 
Zekir — Zećir 
zikir — zićir 
Zikri — Zićrija 
ziyankar — zijanćer 


zuliimkdr — zuldmćar; 1 *) 

tur. k ( ) = đ: 

kiilbasti — đulbastija, pored 

ćulbastija 

tekbir — teđbir 

kevgir — đevđir ; - ' 

tur. k ( il ) = h: 
mekteb — mehtef. 

tur. k ( 6 ) = j: 
mekteb — mejtef: 


Napomena. — Naše »ć« redovno nastaje (vidi navedene pri- 
mjere) od turskog mekog k (^), a ne od turskog tvrdog k (j) niti 
od tur. c ili c, dok naše »č« nastaje od turskog tvrdog k (j), Na 
primjer: konak — konačiti, merak — meračiti itd. To je pravilo. 
Зрак ima nekoliko odstupanja koja su se u našem jeziku učvrstila 
i која su prihvaćena u našim pravopisnim pravilima, a to su: 

ćoček, a prema korijenu (tur. кбдек) bilo bi ćoček 

čunak, a prema korijenu (tur. kiink) bilo bi ćunak 

čekić, a prema korijenu (tur. gekig) biio bi čekiĆ 

ćerčivo a prema korijenu (tur. gergeve) bilo bi Ćerčivo 

Ćimeta, Cima a prema korijenu (tur. Kiymet) bilo bi Cimeta, 

Cima 

ćiriš, a prema korijenu (tur. ciri?) bilo bi čiriš. 

mil — milj 
miilk — miljać 
pe$temal — peštemali 
regel — recelj 
sebil — sebilj 
$ilte — šiljte 
telve — teljva 
zembil — zembilj: 


tur. I = lj: 

pestil — bestilj 
boliik — buljuk 
fitil — fitilj 
helme — heljma 
kandil — kandilj 
le$ — lješ 
mendil — mendilj 


i-) 1 kod nekiii od ovih riječi (kao žto je navedemo kod § 

zadriava se kod nas uporedo i tur&ki izgovor: tur. bek&r, kod nas: 
bećar i bekar, B e k i r, kod nas: Bećir i Bekiir itd. U sjevemiim i zapadnim 
krajevima Bosne, osobito u Во«. Krajini, u narodu se kod ovih riječi 
upotirebljava samo turski izgovor: bekar, Bekir itđ. 


3 — Turcizmi u SH jeziku 


зз 



tur. I — m: 

btilbul — bumbul 
galpara - čampara . 
P ilbir - čimbur: • 


XUr b eloguklugu - bensaukluk 

belstlaht — bensilah 

bolluk — bonluk i 

bulgur — bungur f. ■; - 

diilger — dunđer 
gurultu - durunbja 
gulgule — gungul a ;tJ 
yolluk - jonluk; 


tuv. I — r : 

d evele — deve . re ’. 
mapastl — majasir. 


tur. I = v: 

dilfik — divčik ’ : 
§ulal — Suval; 

tur. m = n: - (i 

diimdar — dundar 
imdat — indat 
per?em — perčin 

sanmsak - saransak 
semt — sent 
? omdudu - šanduda 
? im?ek — šinšik 
tamam — taman, 

tur. тп = 1' 

kumkuma - kulkuma; 


tur. n = n 3 : 

binici — binjedžija 
binek - binjek 
đeniz — denjiz ,» 
figan — f iganj . 
hiiner — hunjer 


genigeri — janjičar 

bini? - t»i n i iš 
denk — denjak 
munis — munjiz 
renfc — renjak 
tigan — tiganj 
ui ? ndb - višnjab; 

tur. n = ГО- 

beden —* bedem 
biitiin — butum 
d'urun! —■ durumt 
fidan .*— fidim 
hergun — herđum 
кигџип — kuršum 
lađen — ladem 
lokiin — lućum 
nem — mem 
rehin — rehum' 
vezne — vezma; 




dv-'V-f 'i •» ‘‘ 't ■ 



tur. n = 1: 

dondurma — doldunĐ* 
dontim — dulum 
pondan — jandal 
тепдепе — menđele 
noltn - nalule 
sinebend - silembeta 
sundur ma - suldurma 


zengin - zenđil 

zurna — zurla; d 

tur. П = Ij: 

сбреп — čugelj; *>}.!•'. •>:! 


tU II 

ondut — obdulja, 

tur. П = 3 ’ 

yan0tn — jangija, 

tur. n = t: М-Ж- 

gintijon—čiftijane,. 




lUi . 


tur. n — h: 

insan — ihsan, 

tur. n = k: 

insan — iksan, 

tur. n = r: 

buhurdan — buhurdar, 
tur. P = 

mektep — mejtef 
supara —* sufara 
zapt — zaft 

kepenk — ćefenak 
dolap — dolaf 
gulampare — gulanfer 
kaltp — kaluf 
kinnap — kanafa 
matkap — matkaf 
тпгеккер — murećef; 

tur. p = v: 

даркгп — čavkun 
gepken — čevkeni 
hapis — havs 
$upheli — šuhveli 
tepsi — tevsija 
zapt — zavt 
Jcepce — kevčija 
kopca — kovča, 

tur. p = b: 

pestil — bestilj 
pusu — busija, 

tur. r = i: 

irtifa — iltifa; 


atlas — atla/. 
ldris — Idriz 
Junus — Junuz 
kafes —- kafez 
kavas — kavaz 
mahsus — mahsuz 
makas — makaze 
meteris — meteriz 
miras — miraz 
muflis — mufliz * vg; 
munis - munjiz ^ 

nufus — nufuz ‘ 

seyis — sejiz 
serbes —- serbez 
sumbul — zumbul 
trablns — traboloz 
sanat — zanat; 
tur. s = Ć: 

nergis — nergić, 

tur. S = Š: 

safran —■ šafran, . 1 

tur. t = d: 

tarumar — darmar, _ 

tenbel — dembel; 

tur. t = k: 

haydut — hajduk; 

tur. t = z: 
ifrit —- ifriz, 

tur. v = f*- 

Husrev — Husref, 
kova — kofa, 

Pertev — Pertef; 


tur. r = v: ‘^birazvana - parazlama; 

firlagan — šavlagan; > Л 




35 



lur. z = s: 

tur. ts — c: 

yiiziik — jusuk, 

tutsak — tucak, 

ziiliif — soluf: 

yatsi —■ jacija: 

tur. z — r: 

tur. st = šć: 

tezgah — terđah: 

eri$te — jerišće. 

2— - 

Zamjenjicanje vokala 

tur. a = e: 

tur. e = i: 

ferace — feredža 

bereket — berićet 

gazal — gazela 

diibediiz — dibiduz 

mahkeme — mehkema 

gemici — đemidžije 

terazi — terezija: 

hember — hambir , 

estah — ištah , . 

tur. a — i: 

yengelik — janđiluk >!tv 

sermaye — sermija. 

тепдп? — minđuš u , - 

fidan — fidim: 

meyve — miva 


pergem — perčin ru 

tur. a = o: 

tfimsek — šimšik: 

halta — holta 

tur. e = o: 

kalpazan — kalpozan 

< • 

kavanoz — kavonoz 

erguvan — jorgovan; 

masura — mosur 

tur. e = u: 

merdum — murdum, 

nalpare — nalpora: 

tur. a = u: 

, nezle — nuzla: 

davaci — davudžija, 


postal — postule; 

tur. i — a: 

kcidir — kadar: 

tur. e — a: 

...... ' 

canerigi — džanarika 

tur. i — e: 

hember — hambir 

biiezik — belenzuke 

hancer — handžar 

devir — dever 

yenigeri — janjičar 

— đeisija 

kafesli — kafazlija 

gezinti — đezentija 

penge — pandža 

egindi — egendija 

semer — samar 

i ? . emir — emer лл; 

serasker — saršćer 

irm ikhelvasi — » rmek-halva 


36 




istikrar — istekrar 
i$leme — ešlema 
kadir — kader 
lehim — lehem 
sinohi — senabija 
$ehir — šeher; 

tur. i = r: 

’dizman — drzman; 

tur. i = u: 

bi<;im — bičum 
kihir — ćibur 
resim — resum 
sehim — sehum 
dilim — dilum 
izin — izun 
minare — munara 
rehin — rehum 
silindir — sulunđar 
talim — talum 
tedarik — tedarue 
tersine — tersuna 

tur. i = a: 

hatir — hatar 
yagiz — jagaz 
kahir — kahar 
kilavuz — kalauz 
kinnap — kanap 
kizamik — krzamak 
mangir — mangar 
musandira — musandara 
pirazvana — parazlama 
sakiz — sakaz 
bakir — bakar 
balsira — balsara 
eakir — čakar 
sahncak — salandžak 
sikilmak — sakrlisati se 
siraca — saradža 


satir — satara 
$irlagan — šarlagan; 

tur. i — e: 

kaldirl — kaldera! 
hidiv — kediv 
kirmiz — krmez 
banm — barem 
batirmak — baterisati 
čikrtk — čekrk; 

tur. i = o: 
gadir — čador 
hatir — hator 
rastik — rastok 
bahgivan — baščovan; 

tur. г = r: 

dalkihg — dalkrlič 

кгџгт — hršum 

yagiz — jagrz 

kismet — krsmet 

ki$lak — krŠIak 

kihg — krlič 

кг$1а — kršla 

кггатгк — krzamak 

kizartma — krzatma 

kizil — krzli 

kizilba$ — krzulbaš 

kizhk — krzluk 

kizilhastalik — krzulhastaiuk 

кгпа — krna 

kible — krbla 

kiblenuma — krbletnama 

satoz — sakrz 

stkilmak — sakrlisati se 

siklet — srklet 

zid — zrt; 

tur. г = u: 

andiz — anduz 
a$kina — aškuna 


37 



bahk — baluk 
саркгп — Čapkun 
даггк — čaruk 
guvaldiz — Čuvalduz 
сапгт — džanum 
јгдг — fučija 
јгџкг — fuŠkija 
hadim — hadum 
hanim — hanuma 
hasil — hasul 
hasim — hasum 
hasir — hasura 
hahr — hatur 
hatil — hatula 
hazir — hazur 
hi$im — hršum 
yaldiz — jalduz 
yardim — jardum 
yastik — jastuk 
yazik — jazuk 
ytldiz — jilduz 
kahp — kalup 
Kasim — Kasum 
katil — katul 
katir — katura 
kazik — kazuk 
kihc — krluČ 
kihggi — krlukčija; 

tur. o “ a: 
sinobi — senabija; 


tur. o — u: 

boyunbagi — bujumbak, 
kolgak — kulčak 
konto$ — kontuš 
tombaz — tumbas; 
kolaga — kulaga 

tur. 0 b = u: 

lokiin — lućum 
tdmbeki — tumbećija 
doniim — dulum: 

tur. u ~ a: 

ulufeci — alufedžija 
korkuluk — korkaluk 
kurtulu§ — kurtališ; 

tur. u = i: 
gubuk — čibuk 
ho§undu! — hošindi! 

tur. u = o: 
dua — dova 
guha — Čoha 
kuruman — koroman 
lugat — logat 
ugrama — ograma 
ugra$ — ograš 
usanma — osanma 
ziiliif — soluf 
Istanbul — Stambol 
kuru§ — groš 


3 — Disimilacija glasova 

Navodim neke slučajeve gdje jedan ili dva od dva ili više 
jednaldh glasova u jednoj riječi prelaze u neki drugi. 


a) disimilacija konsonanata: 

tur. kumkuma -— kulkuma tur. gulgule — gungula 

„ tamam — taman „ $ulal — šuval; 

„ belsildhi — bensilah 


38 



b) disimilacija vokala: 

tur. figi — fučija 
„ fi$ki — fuškija 
„ hember — hambif 
„ yildiz — jilduz 
„ korkuluk — korkaluk 


• : ';i: • . - - 4- 

tur. bayrak — barjak 
Ђаугат — barjam 
damga — dagma 
diinyahk — dunajluk 
cezve — dževza 
yelpaze — lepeza 
filar — firale 
havhcan — helvedžan 
kaplama — paklama 
ke$if, ke?f — ćefš, ćevš 
киугик — kurjuk 


tur. hurtulu? — kurtališ 
„ gubuk — čibuk 
„ pergem — perčin 
„ tilsim — tilsum 
„ siktir — sikter. 


Metateze > 

tur. Idnet — nalet 

mirahor — imrahor 
nahn — nanule 
Orhan — Ohran 
рекџеџ — peškeš 
selvi — sevlija 
sergen — senđer 
šiipheli — šuhveli 
turfanda — trofanda 
$alvar — šarvale. 


5 — Dodavanje glasova ili slogova 


tur. bilezik — belenzuke 
giillag — đunlač 
hapis — hapst 
hile — hinla 
hiicre — hudžera 
ibre — imbrete 
ege — jege 
eglen — jeglen 
eri$te — jerište 
esir — jesir 
naki$h — nargišlu 
seccade — serdžada jv 
sevda — sevdah 


tur. erguvan — jorgovan 
kervan — karavana 
maden — majdan 
mđsum — maksum 
Masume — Maksuma 
ma$raba — maštrafa 
matrak — mandrak 
mera — meraja 
mest — mestve 
mizrak — mizdrak 
sual — suvai 
л $ehzade — šeherzada 
tenhahk — tenhanluk. 


39 



6 — lspadanje glasova 


tur. abeyturan — bejturan 
art-ka$ — arkaš 
bahtsiz — baksuz 
barutgu — barućija 
Sikmaz — čikma 
dostluk — dosluk 
fermene — fermen 
istekrar — istekar 
yavuklu — jauklija 
yular — ular 
kavil — kaul 
kehvare — kehara 


tur. кеџкек — keške 
kuzu — kuz 
meyhane — mehana 
iskeleci — skeledžija 
iskemle — skemlija 
i smarlama — smarlama 
Istanbul — Stambol 
$eyh — šeh 
i$kembe — škenibc 
temren — temre 
tezgah — tezga 


Osim toga, vokali koji stoje na kraju u izafetskoj konstruk- 
ciji kod nas redovno ispadaju: апкакиџи — ankakuš, bahkyagi - 
balukjag itd. 


7 — Pnmjeri nekih drugih mteresantnih promjena 


tur. burunotu 
gavus 
eczaci 
eczahane 
elveiir 
harghk 
yirtmag 
упгпуп s 
kara armut 
karanfil gigegi 
karmagnsi 
kilabdan 
kolagasi 


kod nas: burmut 
„ cajo 
„ hevzadžija 
hevzedžana 
„ . elverum 

hašluk 
„ itmač 
juriŠ 

„ karamut 
karanfilčić 
„ karnagasija 
„ klobodan 
kolas. 


8 — Izgovor i pisanje suglasnika »h« 

U izgovoru i pasnju suglasnika »h« u turcizmima mnogo se 
griješi. Iako postoji utvrđeno pravilo da suglasnik »h« treba pisati 
i izgovarati gdje mu je po postanku (etimologiji) mjesto, ipak se. 


40 





ne samo u izgovoru nego često i u književnom jeziku suglasnik »h« 


ne izgovara i ne piše ondje gdje mu je mjesto i gdje 

treba da bude r 

a izgovara se i piše 

ondje gdje 

mu uopšte nema 

mjesta. Tako, 

na primjer, pogrešno 

se bez suglasnžka »h« izgovara 

odnosno piše: 

aar mjesto 

ahar 

aps mjesto 

haps 

abab 

ahbab 

ava 

hava 

abcr 

haber 

Ašim 

Hašim 

afiz , ; 

hafiz 

amam - 

hamam 

ajvan 

hajvan 

esap 

hesap 

alka 

halka 

izmećar 

hizmećar 

alva 

halva 

muur „ 

muhur itd. 

S đruge strane, pogrcšno se 
mu uopšte nije mjesta: 

upotrebljava suglasnik »h« gdje 

hadet mjesto 

adet 

hat mjesto 

at 

hadžamijc 

adžamija 

Hasim 

Asim 

haga 

aga 

dahire 

daire itd. 


9 —- Gradenje naših infinitiva od turskih riječi 

Naši infinitivi nastaju od turskih rijeČi na sijedeća tri načina: 
A) pomoću sufiksa »-isati« (koji potječe od .grčkog aorista 

-isa), i to: 

]) davanjem tog sufiksa turskoj prezentskoj osnovi, (dolazi 
dakle mjesto turskog infinitivnog nastavka -mafc, - mek). Primjeri: 
benzemek (benze-mek) — benzeisati (benze-isati) — sličiti, naličiti; 
duymak (duy-mak) — dujisati se (duj-isati se) — dosjetiti se, pri- 
sjetiti se. Na taj način su nastali i ovi naši infinitivi: 


anlaisati 

bujurisati 

išleisati 

araisati 

dajanisati 

jaglaisati 

arterisati 

davranisati se 

jaratisati 

bailisati se 

dokunisati 

jenjisati 

baterisati 

geberisati 

kabarisati 

batisati 

đusterisati 

kajnaisati 

begenisati 

eglenisati 

kametleisati 

besleisati 

elverisati 

kanderisati 

bitirisati 

ezberlcisali 

kaurisati 

bitisati ’-r 

hastalenisati se 

kavraisati 


41 




kazanisati 

kiverisati 

kolajlajisati 

krklaisati 

kulanisati 

kurisati 

kurtarisati 

mubarećleisati 

muhurleisati 


ograisati 

osanisati 

oturisati 

ovarisati 

sakrlisati se 

saulisati 

sefteleisati 

sikterisati 

smarlaisati 


sojisati 

surisati 

šažirisati 

šuphelenisatt 8f 

taslaisati 

uzdurisati 

ujisati 

utleisati 

varaklaisati. 


2) Dodavanjem istog sufiksa osnovi turskog određenog per- 
lekta (koja se dobije dodavanjem nastavka -di ili -ti odnosno -du, 
tu prezentskoj osnovi), s tim što tur. i odnosno u kod -di (-ti) ođ- 


nosno -du (-tu) ispada: 
tur. inf. boyamak (boya-mak), 

tur. inf. уагаШак 

tur. inf. bozmak, 
tur. inf. копиџтак 


perf. boyadi (boya-di) — bojadi- 
sati; 

perf. yaratti (yarat-ti) — jarati- 
sati; 

perf. bozdu (boz-du) — bozdisati; 
perf. konu$tu (konus-tu) — konu- 
štisati. 


Na taj način nastali su i ovi naši infinitivi: 


alištisati 
** andisati 
azdisati 
baildisati se 
b'aldisati 
đokundisati 


eglendisati krdisati 

jendisati kulandisati 

kajdisati ograštisati 

karištisati se sevdisati 

kidisati in. šaštisati. п 

koptisati > : 


Od nekih turskih glagola izvedeni su naši infinitivi istovre- 
тпепо na oba gornja načina, tj. i od osnove prezenta i od osnove 
perfekta, pa se govore uporedo, i imaju isto značenje. Tako se 
pored 


bailisati se 
begenisati 
davranisati se 
dokunisati 
egienisati 
hastalenisati se 
jenjisati 
kazanisati 


govori i baildisati se 
„ begendisati 

„ davrandisati se 

dokundisati 
„ eglenđisati 

„ hastalendisati se 

„ jendisati 

„ kazandisati itd. 


42 



3) Dodavanjem sufiksa »-isati« nekim turskim imenicama i 
pridjevima. To su ovi naši infinitivi: 


a) od imenica — 

tur. beld — belaisati (bela-isati) 

„ budala — budalasati (budala-isati) 
damla — damlaisati se 
„ dembel — dembelisati 
„ diimen — dumenisati 
kalay — kalajisati 
„ kaldinm — kaldrmisati. 

b) od priđjeva — 

tur. siirgun — surgunisati. 

B) Dodavanjem našeg infinitivnog naslavka »-ti« (i ubaciva- 
njem vokala И* ili »a« ispred toga nastavka) i nastavka »-ovati«: 


1) od turskih imenica: 

$ifle — čiftati se 


a§ik asikovati 
bayram — bajramovati 
bakam — bakamiti 
bekar — bećarovati 
behar — beharati 
budala — budaliti 
burgu — burgijati 
cekic —- čekićati 


battal — bataliti 
hazir — hazurati so 
yasak — jasačiti 


kar — ćariti 
korliik — ćorlučiti 
degnek — degenečiti 
devir — deverati 
dolma — đolmiti 
dostluk — doslučiti 
emanet — amanetiti itd. 


pdk — paćiti se 

pisman — pišmaniti se itd 


2) od turskih pridjeva: 


3) od turskih glagola: 

anladim — anladumiti durl dura! — durati. 

C) Dodavanjem naših pomoćnih glagola: biti, činiti, učiniti, 
doći, turskim riječima kao: 


43 



gaib biti 

azab činiti asi se učiniti 

tobe doći 

halas biti 

bihuzur činiti ašik se učiniti 

haka (glave) doći 

helać biti 

dovu činiti helać učiniti 


к,дЛ biti 

nićah učiniti 


pišman bi'ti 

rahat se učiniti 



10 — Gradenje naših komparativa i superlativa od turskih 
adjektiva 

Ima nekoliko pridjeva koje smo preuzeli iz tur. jezika a nji- 
hovo stupnjevanje vršimo po našim gramatičkim pravilima. To su 
ovi pridjevi: 

beter (tur. beter), loš nevaljao — beterniji, najbeterniji 

dertli (tur. dertli), brižan — dertliji, najdertliji 

ferkli (tur. farkh), različan — ferkliji, najferkliji * 

hasul (tur. hasil), ukusan — hasulniji, najhasulniji 

kajil (tur. kail), voljan — kajliji, najkajliji. 

Interesantan je slučaj sa ova dva turska adjektiva koji su 
komparativi, a mi od njih ipak pravimo naše komparative: 
tur. efzal , bolji, odabraniji — kod nas: efzalniji, najefzalniji 
tur. ehven, povoljniji — kod nas: ehveniji, najehveniji. 


11 — Turcizmi — hibridne riječi, kombinovane sa turskim i 
persijskim sufiksima 

Građenje turskih riječi pomoću tur. sufiksa »li« (h), »lik« 
(luk, luk, liik), »ci^ (cu, сп), »gi, gi, gu) i » lama« ima jakog utje- 
caja na naš jezik tako da smo mi, po uzoru na turske riječi, mno- 
gim našim riječima, pa i nekim internacionalnim izrazima, dodali 
ove turske sufikse i napravli naše kovanice, npr.: 


a) sa tur. suf. -li (~h): 


brkanlija 

kolalije 

šibalija 

Maglajlija 

dangubli 

medenlija 

treptelija 

Mostarlija 

dugajlija 

novajlija 

troškali 

Novalija 

fakultetlija 

obrazli 

urokli 

Travniklija 

garli 

perali 

zlatali 

ViŠegradlija itd 

granalija 

pubertetlija 

ženiklija 


gužvalija 

strukali 

Bečlija 

:.0 • 

jeftmlija 

šeširlija 

Beogradlija 



> 44 





т. 


b) sa tur. suf. -lik f- hk, ~luk, - liik): 


bezobrazluk 

domazetluk 

đavoluk 

kremenluk 

lopovluk 


magaraluk 

majstorluk 

nestašluk 

ništavluk 

nitkovluk 


obješenjakluk 

obrazluk 

pasjaluk 

poganluk 

stremenluk 


prostakluk 
svinjaluk 
šibaluk 
tvrdiČluk itd. 


c) sa tur. suf. -ci (-ci, 


cu, - cu), -gi (-gi, -cu, -gu): 


bombondžija 

bunadžija 

darovadžija 

globadžija 

govordžija 


hvaldžija 

intereščija 

ispindžija 

krpedžija 

larmadžija 


mirđžija 

pirdžija 

pljačkadžija 

pratidžija 

prelendžija 


provodadžija 

račundžija 

sijeldžija 

siledžija 

tramvajdžija itd. 


d) sa tur. sui'. - lama: 


korašlama (od koraklama, koraćlama pa korašlama) 

zavrzlama 

grušalam itd. 

Nekoliko riječi je napravljeno sa persijskim sufiksima »-đar«, 
»- kar, - ker« i »i«, као: 

čuvadar poganćer Drvenija itd. 


12 — Turcizmi — hibridne riječi, kombinovane sa našim prefik - 
sima, i ostali oblici hibrida 

a) Neke naše kovanice nastale su dodavanjem našeg prefiksa 
turskim riječima: nebaht, nerahat, nevakat itd. 

b) Mnoštvo našh glagola napravljeno je od turcizama pomoću 
naših prefiksa: »na-«, »o«, »po-«, »pre-«, »pri-«, »рго-«, »raz-«, 
»s-«, »u-«. 

c) Ima nekih složenica u kojima je jedna komponenta turska, 
a druga naša, kao: aligrah, habemćsa, kozbaša, mačkot, majstor- 
baša, težakbaša itd. 

d) Interesantan je turcizam »rugšbet«, napravljen od naše 
fiječi »rugoba« po uzoru na turski, odnosno arapski oblik. 


45 



Tabela br. 1 


TRANSKRIPCIJA ARAPSKOG PISMA 


Arapska slova 

Srp. hr\-. 
latinica 

Turski 

elif: \ hemze: * 

a 

’ — a — a 






























































Napomena: Turski tekstovi (riječi) su transkribovani dana- 
Šnjom turskom latinicom. Za arapske i persijske rjeČ uzeta je tran- 
kripcija koju je usvojio Orijentalni institut u Sarajevu za svoje 
publikacije. 

U turskom jeziku znak Л često ima svrhu da naglasi da kon- 
sonant koji pred njim stoji treba umekšano izgovarati. 


48 





















































Л de Cihac 


ađj. 
adv. 
adv. zn. 
ak. 

A. N. . 

An'drić 

Andrić, Prip. 

арв. superl. 
A. Rasim 

аг. 

ar.-pers. 

ar.-tur. 

aisir. 

ASikl. 

augm. 


= A. de Oihac: Dictionnaire d’ etymologie 
Daco-Romaue Elemeuts Slaues, IVLagyars, 
Tures, Greces mode<rneir et Albanas, 
Fraincfort, 1879. 

— adjeiktiv 

~ adverb 

= adverbno značenje 
= akuzativ 

= Alija Nametak: Muslimanske junačke pje- 
sme, Sara'jevo, 1941. 

= Ivo Andrić: Most na Žepi, izd. »Prosve- 
ta«, Beograd, 1947. 

= Ivo Amdrić: »Pripovetke«, S. K. Zadimga, 
Beograd, 1931. 

= aipsolutnii sfuperiativ 

= Ahmed Raisim: Osmanli Tarihi, Istanibul, 
1328—1330. (1912—1914) 

= ara,pski 

= s/loženlioa od arapske i persijske koanpo- 
nente 

= sloienica od arapske i tunske kcumpainente 
= laisirski 

= Ašiklije — muslimanske sevdalinke iz 
Bosne i Hercegovine, tsaikupk) Abdjul-Bak, 
Sarajevo, 1914. 

= augmetn-taitiv 


4 — Turcizmi u SH Jeziku 


49 



А. Vefik — Ahmet Vefik paša: Lehce-i Osmani, Con- 

■stan.tlinioi{>el, 1306. (1890) 

Вајт. == Dr Fehim BajraktarevLĆ: Pregršt pjesama 

iz bosanskog Skoplja, Ktn. Instituit SAN ? 
knj. II, Beograd, 1960. 

Bainić ' = Dr Henrik Barić: G. Elezovie, ReČnik ko- 

sovsko-metohijskog dijalekta, »Priloizi«, 
knj. XV, Beograid, 1935. 

Beh. = »Behar« Sairajevio 

Bemeiker = Dr Erieh Bemeker: Slavisches etymolo- 

gisches Worterbuch, B. I, Heidelibeng, 1913. 

Bilteoi ■' 'l - == Birlten InstHuita za proučavanje fdlkflionra 

u Sarajevu 

Blau .== Dr Otto Blau: Bosnisch-tiirkische Sprach- 

denkmaler , Deipizdg, 1868. 

bukv. = hukvalino značenje 

ооЛ = zhirna imenica 

Cook = James Ciooik: Putovanja oko svijeta, 2. 

iizd., »Pokoljenje«, Zagreb, 1951. 

č. = čitaj! 

Čaijikan. = V. Čajkaniojvić: Srpske narodne umotvori- 

ne, I, Beograd, 1927. 

ČoLak. — E. Cola'ković: Legenda o Ali-pasi, Zagreh, 

1944. 

Čorović — Dr VI. Čorović: Historija Bosne, izd. SAN, 

Beograd, 1940. 

Dediijer ~ Dr J. Dediijer: Негседог? 1 па, Snp. е4зп. zb. 

XII, Beograd, 1909. 

Delić == M. R. Delić: Sokolović, Sarajevo, 1927. 

dem&n. .,, = deminutiv 

Devaijtis = M. Rodjerićevna: Devajtis, 2. izd., »iNovo 

■ Pokoljenje«, Beograd, 1953. 

Bhuzzija = Ebiiz-Ziya Tevfik: Lugat-i Ebiiz-Ziya , 

Istanbul, 1306. (1890) 

elat. a elativ " • "<•' 


50 



Elezović — Gliiša Eileaović: Rečnik kosovsko-metohij- 

skog dijalekta, sv. I, Beatfrad, 1932. i sv. 
II, Beognad, 1935. 
engl. = engleski 

Esiih = Dr Ivan Esih: Turcizmi, Zagieb, 1942. 

Et. zb. = Etnografs'ki zbormk SAN, Beograd 

f. = feminirmm 

fig. = figurativno 

F. J. =■ Narodne pjesme bosariske i hercegovačke, 

skupiio Ivan Franjo Jiukić i Ljuboamr Her- 
cegovao (Fra Gr. Martić), sv. I, Рјезте ju- 
naćke, Osijek, 1858. 

F. K. ' r . — Dr Friedrich Krauis: Smailagić Meho, Du- 

brovmk, 1886. 

franc. • francuski 

fut. - futur 

.Gajret = časopis koji je izdiavailo muslimansko kul- 

■turno društvo Gajret u Sarajevu 

g\. - g'iagol 

GL EI -- Glasmk Etnografskog daistituta SAN, Beo- 

grad 

GL EM Gla^niik Etniogirafskog muzeja, knj. XXI, 

Beograd, 1958, str. 18, »Pirotsko ćilimar- 
stvo 1 njegove veze sa istokom« 
grc. grćki 

GZM = Glaisnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 

hifbr. r. = h'ibridna riječ 

hipok. * ■ = hipoikoriistik 

Hirtz, Rječnik = Dr Mirosdav Hirtz: Rječnik nai'odnih zo - 
oloških naziva, izd. JAZU, Zagreb, 1938. 

imp. imperativ 

imjperf. — imperfe'kt 

ind. r- ind'ijski 

indecl. . = mdeklinabilain 

inter j. = interjekcija * ч :. ц :o,, 

Isl. Ansikl. = Islam Ansiklopediši , Istanbul, A—1£ 


4 * 


51 




iskr. 

— 

iskrivljeno i 

Isl. Sv. 

= 

Islamski Svijet, list. Sarajevo 

Ist. bl. 

=r 

Mehmedibeg Kapetanović Ljubušak: Isloč- 
no blago, <sv. I, Sarajevo, 1896. i sv. П 



Sarajevo, 1897. 

I. Z. 


Rutooipdsaia ®birkia nairodmh pjesama Ma- 
tice Hrvafaike (24), sabrao po Basnii i Her- 
oegovini Ivan Zovko, 4 sveske po 250 pje- 
sama 

I. Z. Hezmg. 


I. Zovko: Hercegovke г bosanke — Sto 
najraidnje pjevamiih ženskih pjesama, sv~ 
I, Sarajevo, 1888. 

izft. 


izafetska ikonsatrukeija, gemtiviia veza 

llZV. 


dzvedemo, dzvedemioa 

izvor. 


izvorno, korijemski 

j- 


jezok 

Jakšić 

= 

Đ. Jaksić: Dela I—IV, Biibiiioteka srpskiih- 
pisaca, Beograd 

јегт. 


jermensikl 

jevr. 


jevrej&ki > ; j 

jusju'r. 

— 

juisj uranidum 

Kašik. 

— 

N. Kaišikiović: Narodno blago I—III, Sara— 
jevo, 1927. 

K. Horm. 

■" = 

Nairodne pjesme musliman'a u Boisrn i 



Hercegovini, saobrao Kosta Нбгтат, knj, 

I i II, Sanajevio, 1888—1889. 

K, H. 


Narodne pjesrne musl.imaoia u BdH, sabrao 
Kosta Ногтап, knj. I i II, Sairajevo, dizcL 
1933. 

kiin. 

= 

kineski 

knjiž. 


knj'iževno 

Koćić 

= 

P. Kočiić: Dela I—II, Biblioteka srpskih 
pi&aca, Beograd 

komp. 

= 

kompoaiem.te 

kompar. 


kompara'tiv 

konjuuk. 

■ s 

konjunkcija 

52 






kor. 

Korssch 

KTaelitiz 

Kreš. Vcd-ovod': - 
K reš. Cizm. o«b r t - 

Kreš. Каре- 
tairijje 

Kreš. Esnafi 
Kreš. Sar. čanš. 

Kurt 

1 . 

lat = 

Lbz . - 

Loird : 


L. Osmani 

m 

madž. 

mal. 


= Jcorijen 

= Theodotr Korsch: Fr. Miklosuch, Die tiiri- 
kischen Elemente ..Afs Ph, Вегћп, sv. 
VIII i IX 

= PrMrich v. Kraelitz: Corollarien zu Fr. 
Miklosich »Die tiirkischen Elemente . ..«, 
Wien, 1911. 

= H. Kreševlj.aikovitć: Vodovodi г gradnje na 
vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939. 

= H. Kresevljaiković: Čizmedžijski ohrt i 
stara građanska obuća u BiH, Naužno 
drruštvo ВШ, Radovd III, Sarajevo, 1955. 

= H. Kreševl'jakoviič: Kapetanije u BiH, Na- 
učino društvo ВШ, Sarajievo, 1954. 

= H. Kreševljakavić: Esnafi г ohrti u starom 
Sarajevu, Saraijevo, 1958. 

= H. Kreševljakoviič: Sarajevska čaršija, nje~ 
ni esnafi i ohrti za osmanlijske uprave, 
Zagreib, 1927. (iposeban otisak iz »Narod- 
ne starine«) 

= M. Dž. Kurt: Muslimanske hrvatske na~ 
rodne ženske pjesme I, Mostar, 1902. 

= l>i'ce (giramatičko) 

= la'tLnski 

-= L. K. Lazarević: Pripovetke, S. K. Zadru- 
ga, Beograd 

■= Srpskohrvatske junačke pjesme, skupio 
Miilman Pairry, uredio Albert Bates Lord, 
knj. II, Novi Pazar, Srp. hrv. tefcstovi sa 
uvodiom i primedibama urednika, Lzd. SAN 
i Harvard Umvers.iity Pres. (SAD), Beo- 
grad i Kemibridž, 1953. 

= Ahmed Vefiik: paša: Lehce-i Osmani, Con- 
'Stantinopei, 1306. (1890) 

= masculmum 

= ma-džarsifci 

= malajski ;, Wr 



Ма rj-an. 


Меуег 

metafor. zn. 
M. enoikl. 

M. H. 

MiMosić 

Mdodrag. 

Mliatdenov 

mong. 

Mažtr. 

muisl. 

Miuz. zap. In®t. 

n 

Nar. bi. 

nar. gov. 
пат. dzr. 
nar. ipoe l. 
neg. 
ngrc. 


= Dušan Marjanović: Turske reči u srpskom 
jeziku, mkopLsna 23birka SAN, R 316—7$ 
.=== Gustav Меуег: Etymologisches Worter- 
buch der albanischen Sprache, Strasisiburg,. 
1831. 

= metaforiičko značenje 

= Mala enci'Mopediija, »Prosveta«, Beograd, 
1959 

— Izdanja Matice Hrvatske: Hrvatske na- 
rodne pjesme, I 1896, II 1897, III 1898, IV 
1899, V 1909, VI 1914, VII 1929, VIII 1939, 
. IX 1940, X 1942. 

= Dr Franz Miklosich: Die tiirkischen Ele- 
mente in den siidost- und ost-ewropai- 
schen Sprachen, I—II Hafte (1884), Nach- 
trag I—II (1888—1890), Wien 
= J. Miiodragovilć: Narodna pedagogija u 
Srba, Beograd, 1914. 

= Dr Stefan Mladenov: Rečnik na tudžite 
dumi v blgarskijat jezik, Sofija, 1947. 

■= mongoilski 

.= Ljubomir Maštrović: Rječničko blago nin - 
skog govora, Radovl Instituta JA u Za- 
dru 3, Zagreb, 1957, str. 423—461 
= musMmainiaki 

= Muzićiki zapis Institufta za proučavanje 
foilkloira u Sarajevu (sada Odsjek za du- 
hovnu kuituru Zemaljskag muzej а) 

= neutrum 

= Mehmedbeg Kapetanovič Ljubušak: Na- 
rodno blago, Sarajevo, 1888. 

= narodni govor 
= narodna izreka 
= narodna posliovica 
= negativnd oblik 

= tnovogrčki f ■ 


54 



N. K. 


Nikola T. Kašiković: Narodno blago, I, Sa- 
irajevo, 1927. 

norn. actlon. 


tnomen actionis 

nam. ■agant. 


nomen ajgeotLs 

nom. mtensdt. 


njomen mtensiitaitiss 

nom. dnstrum. 

— 

nometn instruimenlii : т . 

nom. loci 

— 

nomen lioci 


■ — 

пшпегив 

njem. 

= 

njemačfci 

ot>. gov. 

= 

običnii, saobraćajni govor 

optart;. 


optativ 

osn. zn. 

= 

osnovno značenje 

Osvit 

‘ = 

»Osvit«, fcng. II, Mos-tair, 1899. 

part. 

= 

patrtaop 

pajrt. a. 


partsicdp laikfciva 

part. fut. 

= 

•pairticiip fuitura 

pairt. imperf. 

= 

particip imperfekta 

pairt. iperf. 

= 

'particip perfekta . t . , 

part. pas. 

= 

(partioip paisdva 

part. prez. 

.= 

partidp prezenta 

patrtiiik. 


parti'ku'la . -Л ■ 

pas. o№k 


pasivni obdik 

perf. 

= 

perfekt 

pers. 

= 

persijsfld 

реш.Чиг. 


stloženica od persiiijtske ii tuirake komponente 

Petran. 

= 

B. Petranović: Srpske narodne pjesme u 
BiH, Betograd, 1867. 

pd. 

= 

ptlurail 

pl. t. 

: = 

plunal 'tantum , , 

POF 

— 

Pril'ozi ziai ortijentatou fidologijiu (časopas 
Orijentadnog instituta u Sasrajevu) 

pogrd. 

= 

pogirdino 

potk. zamj. 

= 

pokaana zannjemca 

postpoz. 

= 

postpoGOiđjja 

posv. z. 

= 

iposvojna zaanjennca 


ss 




poz. oblik 
pref. 

pren. ш. 

prepoz. 

prez. 

pretz. osn. 
PdJl'Ozi 

proffi. 

г. 

Radić 

Radloff 

Rečnik SAN 

reflex. obOdk 
Resaimli Каш. 

Rj. JAZU, 

Rj. Ak. 
Ram. 

гцз. 

Salahi 

sanskrt. 

S. B. 


Sevd. 

sing. 

sir. 


— pczi'tivni dblik 

— prefiiks 

— u p renesenom sanaeki 

= -prepioiziciija J " - : - 

= ptrezent 

= preeetttska ©tfniova 

= Rriiloziii za 'kmjiževnost, jezik, istoaij« i fol- 
iklor, čaisopris, OBepgrad 
= ргопошеп 
= iriječ 

= Dr Ante Riaidiic: Naši turci, »Novi Behar«, 
XIII—1940, br. 19—22 
= Dr W. Raidiloff: Das tiirkische Sprachma- 
terial des Codex Comanicus, St. Petres- 
bomcg, 1887/ 

= Re&nik arpiskohrvatskog književinjoig i na- 
notdnoig j-eziika, knj. I, Beogtrad, 1959. 

= refktkisnli oblli:k 

= Al'i Seyidli: Resimli Kamus-i Osmani, Istan- 
bul, 1330. <1914) 

= Rječnik Juigoslo'vensike alkaidemirje znano- 
sti п iumj<etinosti u Zagrrebu 
= Romani Х-100, M . Deban: Tri oka, јгеИ 
1961, Novi Sad 
= rusiki 

= Mehmed Sadahi: Kamus-i Osmani, Istan- 
buil, 1313—1322. r 1897—1906) 

= sainsikrteki 

= Dr Safvetbeg Bašagić: 67 pjesama junaČ - 
kih i ženskih iz sarajevskog kraja (1894), 
iruikcipis JAZU, Odisjek za narodnu knji- 
ževrnoist 

= Hamiid Diizdar: Sevdalinke , izbor iz bos, 
herc. nairođne iiriiike, Saraijevo, 1944. 

= singulair 
= sirijsiki 


56 




Skak 


Skiot 

skr. 

sl-ov. 

siLož. 

ST. 

S. S. 

Stano j. 

staimnj'em. 
st. egiip. 
st.grč. 

S'Uf. 

suiperl. 

supst. 

Šanit h jč 

Šol. 

španj. 

Š. S'arni 

tal. 

tatar. 

tUT. 

tur.-'pers. 

tzv. 

usp. 

V. 

Vasmer 


-- Dr Petar Skok: Prilozi proučavanju tur- 
cimma u srp. hrv. jeziku , »Slavia«, Praha. 
1937—1938. 

== VailteT Skot: An Gajerštajen, »Novo Po- 
kcilenje«, Beograd, 1953. 

— skraćeno 

= slovenskii (iz nekog od sLovenskiih jeziika) 
= složeimca 
= sirarvm 

= Ljubavne narodne pjesme u Bosni i Her - 
cegovini, Selja&ka Sloga, Sarajevo, 1953. 
= Mih. M. Stanojeviič: Kroz Bosnu i Herce- 
goVinu, Beo-grad, 1902. 

— staroinijemački 
= stairoegipa'tski 
= stairogTČki 

= sfufiks 
= superlaitiv 
= su'pstantiiv 

= A. Šaortić: Dela, E'ibfeteka srpskih pisa- 

ca, I—III 

= M. Šoilohov: Tihi Don, iknj. I i II, dzd. »Na- 
rodina prosvjeta«, Saraj evo, 1954. 

= španijioMci 

= šemsuddin Sami: Kamus-i Tiirki, Istan- 
'buil, 1317. (1901) 

= taiMj.ainsiki 
= tatarski 
= tursSki 

= eloženica o d tursike i persijske ‘kompoinente 
= takozvani 
= uspo-redii 
= viidi 

= Мах Vasmer: Rusisches Etymologisches 
Worterbuch , Heidelberg, 1950—1958, Ca-rl 
Wi nter-Urdversita ts- Verlag. 


57 




Vesel. 


V. M. 

Vnk 

Vuk, Posa. 

Vusk, Rjecnik 

vulg. 
zamj. 
zap. InsL 

Zb. 

Zemibailj 

Zenflcer 

Zmaj 


— J. V-esedinović: Dela I—IV, Rirbliioteka srp- 
skih pisaca, Beograd 

= Vlado MMioševič: Bosanske narodne pje- 
sme , I, Banja Luka, 1954. 

= Vuk Stef. КагасШс: Srpske narodne pje- 
sme , I, 1953, II, 1953, III, 1954, IV, 1954, 
izd. »Prosveta«, Beograd, V, 1898, VI, 1899, 
VII, 1900, Vin, 1936, IX, 1936, izd. Diržav- 
ne štamoparije, Beograd 

= Vuk Stef. Karadžić: Srpske narodne po- 
slovice, Веб, 1849. 

= Vuk Stetf. Kairadžić: Srpski rječnik , Beo~ 
grad, 1898. i 1935. 

= vulgo 

= zamjeanica 

= zapds Instdtuta za proučarvanrje fodkltora u 
Sarajevu 

= Zlborniik sa narodnd život i običaje Južnih 
Slovena, JAZU, Zagreb 

= S. Skarić: Zembilj — Šaila i anaskara, kaij. 
II, Saragevo, 1908. i knj. Ш, SaJrajervo, 
1936. 

= Dr Julius Theodor Zenker: Tiirkisch — 
arabisch — persisches Handivorterbuch^ 
Leapgig, 1866—1876. 

= J. Jovanović Zmaj: Prepevi i prevodi, izd. 
»Pro&veta«, Beograd, 1951. 

= ženSki 


ž. 



LITERATURA 



Bafeotić, Dr Lujo: Rječmk srpskohnvatskog •književm'Og jezika. 
BeJograd, 1936.. 

Barić, Dr Henrik: G. BLezović, Rećniik fcosovsko-metohijskog 
diija'lekta (Brilozi) za književnost, jezik, istoriju i 
foliklor, knj. XV, Beograd, 1935, sv. I i II, str. 
270—290). 

Bedeviam, Armenag K.: Iillustrated PalygIottic Dictionary cf 
Plant Names in Latin, Arabic, Armemian, Engli'Sih, 
French, German, Itailiain and Turkisch Languages, 
Caii/ro, 1963. 

Belovttić-Berna'džiikowska, Jetliica: Građa za tehmčki rj-ečnik 
žeruskog nučnog rada (zaseban prilog »Skolskog 
vjesnika«, Sarajevo, 1898). 

Вегпекег, Dr Erieh: Slavisches eitymologisches Worterbuch r 
Band I, A—L, HekM.be rg, 1913. 

Bla/u, Dr Otto: Bosniisch-turkische Sprachderukmaler, Leipzig,. 

1868 . 

Coirović, Dr Vladiimir: Pamuoinova zbirka turcizama, Glasmk 
Zemailjskog muzeja u Sarajevu, 1910, str. 173. 

Devellioglu, Ferid: Tuik argosu, (TDK), Istanbul, 1945. 

Đerić, Dr Vasi'ILje: Arba-nske riječi u srpskom jeziku (prema 
Gustavu Meyer-u EW der albaniisduen Sprache, 
Strassburg, 1891) — Pni'liozi za književnost, jezik, 
istoriju i foJlklor, iknj. VII, Beograđ, 1927, str. 23-— 
30 i »Jo-š nešto o arbanskim iriječima <u srpskom 
jeziiku« — Pnilozi, X, 1930, str. 42—49. 

Esih, -Dr Ivan: Turcizmi — rječnik tuTskih, arapskih L par- 
sijskih riječi u hrvatskom iknjiževnom jeziku i puč- 
koon »govoru, Zagreb, 1942. 


59 



Elezović, Gliša: Rečnik kosovsko-metohijskog dijalekta, sv. I 
(Srpski dijalektološki zbornik, SAN, khj. IV), Beo- 
gr-ad, 1932. i sv. II (knj. VI) i Ispravci 1 dopune, 
Beograd, 1935. 

Elezovać, Gl'ila: Moj odgovor na ocenu: H. Barić, Retoik kos. 

metoh. id'ijailekta od G. E. (Južnioolovensikii 1 fiiMog, 
knj. XIV, str. 181—235, Beograđ, 1935). 

Filipovać, Dr Milenko: »Život i ohičajii .naroda u Visockoj na- 
hijti«, Srp. Et. Zb. SAN, LXI. 

Gluck, Dr Leicipoilid: Medicirusika narodna termanoliogija u Booni 
i Hercegoviini, Sanajevo, 1898. 

Gomibocz, Zoiltain — Melich, Jaino*s: Lexicon Critico — Etymo- 
logicum Linque Hungaricae »Magyar Etymologici 
Sziota'r«, Budapes't, 1914. 

Нопу, H. C.: Tunkiiseh-English dictitanairy, with the advioe of 
Fahiir tz Oxfo’rd Umiveinsdty Press, 1947. 

Hiiseyiin Kazim Kadri: »Tiirlk ldgati«, Igtanbul, 1928—1945. 

Istam Ansikiopeidiisi, Istanbul, A—K, 1940—1956. 

Ibni Manzur Abdul-Fadl Gamaluddin: Lisanu-l—Arab, Kairo, 
1300—1308. hidž. 

Iveković, Dr F. — Brcz, Dr Ivan: Rječnik hrvatskog jeziiika, 
sv. I— II, Zagreb, 1901. 

Juigoslovensika Akad'emija znanositii i fumjietnosti oi 2iagrebu: 

Rječmiik hrvatskog Ш 'srpsikog j ezika, Zagreib, A—S 
(1880—1955). 

Kairadžić Vuik Stef.: Srpski rrjeoniik, izd. Beograd, 1935. i 1898: 

Ka^ganli, Mahmut: Diivanii Lugat-bt-Tiirk (Divanii Lugatit- 
Tiink 'tercumesi, gevinen: Beeiim Atalay), c. I—III 
i Endeks, Anikara, 1939—1943. 

Kere-siteidjjjjain, Beđrcis: DictiO'nna'ire Etymoiiagique de la La>n- 
gue Turque, Londres, 1912. 

Kieffar, J. D. — Biainchii, T. H.: Dictioamaire Turc-Fraoigais, 
Parils, 1835. 

Klaiić, D-r Bratoljiub: Rječnik straniih -riječi, Zagreb, 1951, 1958. 

Knežević, Amborr: Diie Turzismen in der Sprache der Kroaten 
und Semben (Slaviisoh-Bailtiacheis Semmair deir West- 
falisch-em ^iiljeim-s-Universitat Miinster — Westf , 
1962. 


60 



Korsch. Theođor: Fr. Miklosich, »Die turkischen Elemente« 
dtd.. Archiv fur slavische PhiilologLe, Berlim, &v.. 
VIII, 637—651, IX, 487—520, 653—682. 

Ko§ay, Ha-mit — Aydiiin, Orham: Anadilden derleoneler, II, 
(TDK), Istam'bul, 1952. 

Kraelit z-Greifenhorst, Fridirich: Oorol'larieai zu F. MMsofsich’s 
»Die turk'ischen Elemente itn den siidcHst-und ost- 
-europai'soh&n Sprachen«, W'ien, 1911. {Sitsumg&be- 
richte der Kaiis. Akadem'Le der WiLssenschatften in 
Wien. phiil.-hist. Kl., 166 B, 4. Abh.). 

KreševOjaković, Hamđija: Kazandžiiski oibrt u Bosni i Herce- 
govini, GZM, Sairajevo, 1951. 

Kreševljaković, Hamdija: Sarajevsika 'čaršij-a, injesni eisniafi i 
ebrt za osmanlii'jske uprave, N-arodna statrima, Za- 
greb, VI, 1927. 

Krcševljaković, Haimdija: Esn.afi i oibrt u Besm i Hercegovini 
(1463—1878), Ziborniik za narotdni život а ob. J. Slo- 
vena, Zagreb, XXX, 1935. 

Kreševljak'ović, Hamđiija: Esmafi i dbrt u Bosirni i Heneegovlni 
(1463—1878), II, Mostar, — Zb. za nar. ž. d ob. J. 
Siliovena, Zagreb, 1951. 

Dokjotsch, Dr Karl: Etymolo'gi'9ches W6rtenbuch der europai- 
schen (germanischein, romanischen und &lawiLschen) 
W6rtar oirientaliLsohen Ursprungs, Heidelfoeng, 1927. 

Maila enciikloipedija, »Priosveta«, Beograd, 1959. 

Maly, Kairlo: Zur Kenntnis der Flora ideir sbosniisch-heirzegovi- 
ni’schen Baiuerngarten mit Ausnaihme der Nutzplan- 
zen, GZM, Sarajevo, XLVIII, 1936, str. 3—15. 

Mažuramić, Vladkniir: PlrinjoaL za hrvatski pravmo-pov j esni 
rjeičimk, izd. Jug. Akademije znian. а umjotn., Za- 
igreb, 1908—1922. i Dodaci uz Prinose, Zagreb, 1923. 

Mehmed Zeki Pakalim: »Osmanli tarLh deyimeleri -ve teriimie- 
-ri sozlugu«, I, Istainbul, 1946. 

Меует, Gustav: EtymoliogLsches Wortorbuch der albanischen 
Sprache, Stirassbiirg, 1891. 

Mikloisioh, Dr Fnanz: Die turkischen Elemente in der sudost- 
-und osit-curoipaiiscihen Sprachen, I— Ш. Halfte 
(1884) i Nachtirag I—II (1888—1890), Wdem. 

Minerva, Leksilron, Zagreb, 1936. 


61 



Mlafdenov, Dr Stefan: Recniik na čuždite duml v blgarskijat 
jezik, Sofija, 1947. 

Naci, Muaillim: Lugat-fi Naci, Istanbul. 

Popovuč, Đorđe: Tu'rske i d»ruge iistočanske reci u našem je- 
ziku, Gflaonik snpskiog učenog dmištva, kinj. 59, Beo- 
grad, 1884, str. 1—275. 

Popović, Đorđe: Rečniik srpskcga i n-emačkoga jezika, Panče- 
vo, 1881. 

Pravopi'sni rječnik, izd. Pravopisn-e kom*iisije, Zagreb—Novi 
Sad, 1960. 

Salaihn, Mehmet: Kaimus-i Osimani, sv. I—IV, Istanbui, 1313— 
1322. (1897—1906). 

Sami, $emsedđm: Kamus -Л Tiirki, Istanbul, 1317. <1901); Ka- 
musu-l-ailam, Istanbul, sv. I—VI, 1306—1314. 

(1890—1898). 

Seydi, Ali: Resimli Ka^mus-i Osmainl, Istanibul, 1330. (1914). 

Sikinić, Dr Šaćir: Gr.amatika perzijsikog jezika, Sairajevo, 1951. 

Skok, Dr Petar: Prilozi proučavanju turcizama u srp. hrv. je- 
ziku, »Siaivna«, iroČnlik XV (1937-38), Praha, str. 
166—190, 336—366, 481—505. 

Sučeska, Dr Avdo: »Ajaini u društveno ipdlitičkom sistemu 
Turske države« (posebni otisak iz časopisa »Pre- 
giled« 1—2) Sarajevo, 1960. 

Šiilek, Dr ĐogosHav: Jugoslavetnski imenik bilja, Zagreb, 1879. 

Tevfiiik Ebiiz-Ziya: Lugat-i Ebuz-Ziiya, Istanbul, 1306. (1890). 

Tibiliizi, Huseyn ibnii Halef: Burhan-i Kati’ (Kamusu-l-Aoem), 
izd. na tuir. o-d Aymtab Ahmet Asima, Istanbul, 
1287. (1871). 

Turnač turskim, * arajpskiim i perzijsikim riječima, koje narod 
u Bosnji 1 HercegovinJi upatrebljuje, Sairajevo, 1895. 

Turcizmi u Bosni, Sa»rajevo, 1881. 

Tiiirk Dil Kurumu: Imla kilavuzu, Istanbul, 1941; Tiirkge 
Soziuk, ikinci baski, Ankara, 1955; Tiirkiyede HaHk 
Agzmden SOZ DERLEME DERGISI, Gilt I— IV, 
1939—1951, Is'tanbul. 

Zemker, Dr Jullus Theodor: T urkisch -arabdsch -pe rsasches 
Handwortorbuch, Leipzig, 1866—1876. 

Vefik pa?a, Ahmet: Lehce-i Osmani, Constantinopel, 1306. 
(1890). 

Vujaklija, Milan: Leksikon straniih 'rlječi i izraza, Beograd, 
1937. i 1954. 


62 



R) EČNIK 




aba / (ar.) 1. domaće sukno (čoha 
je Ijepše i mekše kupovno, a 
aba grublje i deblje domaće 
sukno; »Sve na njemu od abe 
haljine« (M. H, III 102); 

2. ogrtač, skrojen od abe; »Dok 
mi je a b e, ne bojim se age« 
(Vuk, Posl. 65). 

< tur. aba < ar. <aba. 

V. abadžija, abadžiluk, abadžin- 
ka, abaija, abenjača, abenjak. 
abab, v. ahbab 
Abadžić, v. abadžija 
iibadžija m (ar.-tur.) 1 . suknar , 
zanačija koji Azrađuje odijela 
ili predmete od abe ; 

2. trgovac koji prodaje izrade- 
vine od abe. — Od оуе riječi je 
nastalo prezime A b a d ž i ć. 

< tur. abact (aba-ci), aba (v.) 
-f tur. suf. -сг. 

Abadžiluk v. abadžiluk 

ubadžiluk i abadžiluk m (ar.-tur.) 

1. abadžijski zanat; 

2. đio čaršije gdje se nalaze 
radnje abadžija. — Abadži- 
1 u k je ulica u Sarajevu koja 
vodi od Baščaršije do Carevc 
ćuprije, s istočne strane Brusa- 
bezistana. 

< tur. abacihk (aba-ci-lik), 
a badži (j a) (v.) + tur. suf. 
-lik. 


< abadži (ja), v. 

abaha, abahija, v. abaija 

abaija, abahija, (abaha, abaja, 
abajlija, habaija, abrahija) f 

(ar.), sukneni (abeni) konjski 
pokrivač, koji se stavlja preko 
sedla. Može biti i od druge vr - 
ste tkanine, a ipak se ovako na^ 
ziva. Ako je abaija vezena, zo- 
ve se puli-abaija, piili- 
a b a h i j a. »Ko je begu vezo 
abahiju« (M. H. III-445); 
»Dobro meni opremi đogata, / 
prekrij njega puli abaijo m« 
(K. H. II 18); »Na konju mu 
bijeia abaha« (Beh. III 29); 
»i na konju od zlata a b a j u 
(Beh. II 76); »ja ću dati tvoju 
a b a j 1 i j u / što sam tebi kod 
babajka vezla« (Vuk II 651); »A 
po njemu sedlo osmanliju, / A na 
sedlu krzli h a b a i j u« (Vuk 
VI 123); »Pa preloži pulu 
a b r a h i j u, / Zlatna p$ra biju 
niz đogata« (Lord 16). 

< абаг, aba (v.) -f- ar.-pers. suf. 
-Г (~Ш) 

abaja, abajlija, v. abaija 

abanija f (tur.) 1. platno posebne 
vrste po kome su svilom vezene 
grane, a upotrebljava se za 
ženske marame г za čalme, tžv. 
šarene ahmedije; 


— Turcizmi u SH jeziku 


65 



Abas 


2. ženska mararna — povezača 
od takvog platna. Poznate su 
bile hindske i šamske abanije. 

— »Oblačila bilu anteriju, a 
zavila bilu a b a n i j u« (M. H. 
X 101). 

< tur. abam. 

.Abas -asa, Abaz -aza (ar.) musl. 
muško ime. 

< ar. l Abbas, ličrio ime. »lav«. 

Abisa (ar.) musl.^žensko ime. 

< ar. l Abbasči. lično ime, »la- 
vica«. 

abdal m (ai\) glupak, naivčina. 

< tur. abdal, istog značenja 

< ar. pl. abdal , sing. bdddi i 
bddll, »zamjena«. V. budala. 

abdes, v. abdest. 

abdeshana, avdeshana / (pres.). 1. 
posebno mjesto u starim bosan- 
skim kućama gdje se uzima 
abdest; 

2. mjesto gdje se gubi abdest 

— nužnik. 

< tur. abdesthane < pers. ab- 
dest-)}ane), v. komp. abdest i 
hane. 

( abdesli, avdesli, indecl. adj. (pers.- 
-tur.), »pođ. abdestom«, čovjek 
koji ima (koji je »uzeo«) abdest. 

— »Jesi li a b d e s 1 i, hoćemo 
li u-đžamiju« (u ob. gov.). 

< tur. abdestli, abdest (v.) + 
tuivsuf. -li. 

abdeslija, avdeslija /. (pers.-tui .), 
marama za brisanje lica i ruku 
poslije ritualnog umivanja — 
abdesta. 

< abdesli (v.) + srp. hrv. na- 
stavak »-ja«. 

abdesluk, avdesiuk, abdestluk, av- 

destluk m (pers.-tur.), posebno 
mjesto u kući gdje se uzima 
abdest . — »Na abdestluk 
abdest uzimao«, (K. H. I 241). 

< tur. abdestlik (abdest-lik). 
abdest (v.) + tur. suf. -lik. 


abdesna mahrama, v. marama. 

abdest, abdes, avdest, avdes, hav- 

des m (pers.), pranje (ritualno 
umivanje) lica, ruku do laktova 
i nogu do članaka, ispiranje 
usta i nosa i potiranje mokrom 
rukom po vratu , ušima i tje - 
тепи glave, što je kod musli- 
mana vjerski obavezno prije 
molitve — namaza. — A bdest 
uze na vođi bUnaru« (M. H. III 
20); »Ona uze turski avđest 
na se« (Nar. bl. 243); »Drugom 
draga a v d e s uzimaše, / Tre- 
ćem draga dušeke steraše« (Vuk 
и V 365); »Pa skočila, h a v d e s 
udarila, / Turski namaz vaktom 
V učinjela« (Lord 15). 

'**| < tur. abdest < pers. dbdest 
(ab-dest),' ab, »voda«, dest »ru- 
ka«. 

V. abdeshana, abdesli, abdesli- 
ja, abdesluk, abdestati se, ab- 
dest uzeti, abdest izgubiti, ab- 
desna mahrama. 

abdestati se, avdestati se — am, 

nzimati abdest; v. abdest. 

abdcst izgubiti, abdest pokvariti 

-im, kaže se ako se što učini 
ili ako se pojavi ono što kvari 
raniji abdest i izaziva potrebu 
da se ponovno »uzme« (napr.: 
Vspavanje, vršenje nužde. krva- 
renje na koži, itd.) v. abđest. 

abdest uzeti, abdest uzimati, izvr- 

šiti ritualno. pranje pred moli- 
tvu. »Pa prihvati kalajli ibrika, 
pa u z i m a turski a v d e s t 
na se« (B. V. 1892. 155). V. 
abdest. 

Abdija, Avdija indecl. Abdi, Avdi 

m (ai:.), musl. muško irhe; skra- 
ćeno ođ Abdulah (v.). Ako se uz 
oi’o- ime doda kakva titula , onđa 
se redovno izgovara i piše Abdi 
(Avdi) i titula se spaja crticom: 
Abdi-beg ili potpuno srašćuje: 
Abdibeg. 

+r:+! •’ 


66 



Abduselam 


< tur. Abdi < ar. ‘Abdl, sUra- 
ceno od Abdu-lldh. 

Abduka, v. Abdulah 

Abdulah, Abdullah, Avdulah — 

aha (ar.), musl. muško ime. 

< аг. l Abdv-llah, lično ime. 
»božji rob, božji sluga«; ar. 'abd 
»rob« i 'Allah »Bog« 

Hipok: Abdija, Avdija, Abduka. 
Avdan, Avdo, Avdić. 

Abdulatif, Abdullatif -ifa (аг.) 
mttsl. muško ime. 

< ar. <Abdu-l-Latif, lično ime. 
>»rob Dobroga« (naime Boga): 
аг. mbd »rob«, Al-Latij »Dobri«. 
jedno od tzv. božjih »lijepih 
imena«. 

Abdulaziz -iza (ar.) musl. muško 
ime. 

< ar. 'Abdu-l-<Azlz, lično jme. 
»rob Moćnoga« (naime Boga): 
ar. abd »rob«, Al-'Aziz »Moćni«. 
jedno od tzv. božjih »lijepih 
imena«. 

Abdulfetah -aha (лг.) musl. mu- 
ško ime. 

< ar. <Abdu-l-Fattah, lično imt\ 
»rob Sudije« (naime Boga); ar. 
<abd »rob«. Al-Fettah »Sudija«. 
jedno od 1 7.v. božjih »lijepih 

imena«. 

Abdulhamid (аг.), musl. muško 
ime. 

< ar. <Abdu-l-Hamid, lično ime. 
»rob Hvaljenoga« (naime Boga): 
ar. <abd »rob«, Al-Hamid »Hva- 
ljeni«, jedno od tzv. božjih »li- 
jepih imena«. 

Abdulkadir (аг.), musl. muško 
ime. 

< ar. <Abdu-l-Qadir, lično ime. 
»rob Močnoga« (naime Boga): 
ar. <abd »rob«, Al-Qadir »Moć- 
ni«, jedno od tzv. božjih »lijepih 
imena«. 

Abdulmedžid -ida (аг.), musl. 
muško ime . 

9 * 


< ar. <Abdu-l-Meyid, lično ime, 
»rob Casnoga, Plcmenitoga« (na- 
ime Boga); nr. <abd »rob«, 
Al-Mefiid »Casni, Plemeniti«, 
jedno od tzv. božjih »lijepih 
imena«. 

Abdulmelik (ar.), musl. muško 
ime. 

< ar. <Abdu-l-Mšdik , lično ime, 
»rob Gospodara« (naime Boga); 
аг. ' <abd »rob«, Al-Mdlik »Go- 
spodar«, jedno od tzv. božjih 
»lijepih imena«. 

Abdulvehab -aba (ar.) musl. mit- 
ško гте. 

< ar. <Abdu-l-Wahhab, lično 
ime, »rob onoga koji poklanja 
i oprašta« (naime Boga); аг. 
<abd »rob«, Al-Wdhhab »onaj 
koji poklanja i oprašta«, jedno 
od tzv. božjih »lijepih imena«. 

Abdurahim, Avduruhim, Abdur- 
rahim -ima (аг.), musl. muŠko 
ime. 

< ar. <Abdu-r-Rahim, lično ime, 
»rob Milostivdga« (naime Boga); 
ar. <abd »rob«, Al-Rahlm »Mi- 
iostivi«, jedno od tzv. božjih 
»lijepih imena«. 

Abdurahman, Avdurahman, Ab- 
durrahman -žna (arr)r musl . 
muško ime. 

< ar. <Abdu-r-Rahman, lično 
ime, »rob Milostivoga« (naime 
Boga); ar. <abd »rob«, Al-Rah- 
mdn »Milostivi«, jedno od tzv. 
božjih »lijepih imena«. 

Abđurezak, Abdurrezak -aka (аг.), 
musl. muško ime. 

< ar. <Abdu-r-Rdzzdq, lično 
ime, »rob onoga koji svemu da- 
je nafaku« (naime Boga); аг. 
<abd »rob«, Al-Razzdq »onaj 
koji svemu daje nafaku«, jedno 
od tzv. božjih »lijepih imena«. 

abdusalatin, v. avdisalatin 

Abđuselazn, Abdussčlam -ama 
(аг.), musl. muško ime. 

6T 



abenjača 


< ar. tAbdu-s-S&lam, lično ime, 
»božji rob«; ar. <abđ »rob«, 
Jil-Salam »koji je daleko od 
svake mane i ograničenja«, je- 
đno od tzv. božjih »lijepih 
imena«. 

abenjača, v. abenjak 

abenjak -aka, m, abenjača f, 
starinska kapa od abe (obično 
je »na šiljak «). — »Na glavi su 
se nosile kape, zvane »a b e- 
n j a c i« i »fesovi«. Razlika iz- 
među abenjaka i fesova je ta 
što su prvi bili od crvenog ta- 
njeg sukna ili Čohe, vrlo duboki ; 
(GŽM 1959. 14) — »Celavoj gla- 
vi abenjak kapa« (Vuk, 
Posl. 324). Izv. od a b e (v.) 

aber, v. haber 
abernik, v, habernik 

Abid (ar.) f musl. muško ime. 

< tAbid, Iično ime, »Pobožni«. 

Ablda (ar.), musl. žensko ime. 

< ar. tAbida (h), lično ime, 
»Pobožna«. 

Abl-h&jat, v. Abu-hajat 

abonos i abdnos m (st. egip.) eben , 
ebanovina, ebanovo drvo (crno, 
veoma tvrdo i teško drvo), Ebe - 
nus L. 

< аг. abnus, pers. abniis < grč. 
ebenos iz (st.) egipatskog. 

abraŠ, abreš (ar.) 1 . pjegav , šaren 
konj (sa bjelkastim ili sivka- 
stim pjegama). 

2. čovjek pjegava lica. Otud 
prezime AbrđŠević. 

3, šara po ćilimu ili sedžadi. 

< tur. abra§ < ar. abraš »pje- 
gav, šaren«. 

V. abra^ast, abrašljiv. 

abralast, adj., sa bijelim pjegama 
na gubici ili ispod тера (kanj). 

< abraš (v.) 

Abr&Šević, v. abraš 


abrašljiv adj., pjegau, šaren 
(konj). 

< abraš (v.). 
abii, v. ebu 

abn-hajat, Abu-hajat, Abi-hijat 

-ata, m (pres.-ar.) 1. vrelo 
Voda života, vrelo neumrlosti; 

— »I drugih tekućih voda ima 
mnogo, ali voda što dolazi ispod 
brda Crnog izgleda kao Abi- 

- h a j a t« (KreŠ. Vodovodi 20). 
2. Abu-hajat'se zvala jedna rav- 
nica na brežuljku u blizini Koz - 
je ćuprije, oko 5 km od Sara - 
jeva , cestom Sarajev o — Pale.. 
»Kolika je Abu-hajat jali- 
ja, / jioš je veća Dženetića avli- 
ja« (nar. pj.). 

< tur. vulg. abuhagat (ab-u-ha - 
yat), »voda i život«, knjiž. abi- 
hayat < pers. ab-i hayat, »vo- 
da života«; pers. ab »voda«, ar 
hayat »živct« 

abu-salatin, v. habu-salatin 

Sbu-zemze -eta, n i iibu-zem- 
zem, -a, m (pers.-ar.), voda iz 
vrela Zemzem, koje se nalazi u 
blizini Čabe. Ovu vodu donose 
hadžije u limenim kutijama sa 
hodoćašća iz Meke.ćuva se kao 
sveta voda da bi se na samrti 
napojio umirući, ili bar da mu 
se usne ovom vodom nakvase . 

< tur. vulg. abu Zemzem < 
pers. izft. ab-i Zemzem, pers. 
đb »voda« ar. Zamzam »ime- 
vrela (bunara) u blizini Ćabe u 
Meki«. 

ačik (hacik), adj. i adv., inđecl. 
(tur.), otvoren, jasan, svijetao; 
nezastrt, nepokriven; — otvo - 
reno, jasno. — »On iziđe na go- 
ru Petrovu, / otklena je h a č i k 
pogledati, / Pogledati п Tursku 
Udbinu« (Vuk, Rječnik); U ob. 
gov.: aČik hava »veđrina, 
vedro nebo«; ci Č i k k a h v a 
»kava koja nije prepržena, nega 


68 



Sdfle-Scidile 


ostavljena »prijaka««; a č i k 
m a v i »otvcrenoplave, svjetlo- 
plave boje« (»ačik mavi što ne 
plavi«); &čik dijete »otvo- 
reno, slobodno dijete« itd. 

< tur. адгк < tur. gl. agmak 
»otvoriti«. 

V. ačikluk, apačik. 

ačikluk m (tur.), otvorenost . jas- 
nost , čistina , ueđrina. — >»Žarko 
sunce na a č i k 1 u k bilo« (GMZ 
1906. 357). 

< tur. agiklik (agik-hk), v. ačik 
+ tur. suf. -lik. 

iičkosum, v. aškosum 

aće, -eta, n, mladi at (konj). — 
»Ti uzjaši a ć e — četvrtače« 
(Muz. zap. Inst. 62). Deminutiv 
od at (v.). 

Aćif, v. Akif 

ida f (tur.), riječno ostrvo . — 
»Azgin Vlašće od a d e krvave«, 
(K. H. I 439). — Ima više ri- 
ječnih ostrva , pa i mjesta, na- 
zvanih ovom riječi: Ada C i- 
g a n ] i j a (na Savi), A d a H u- 
j a (niže Pančevačkog mosta), 
Smederevska Ada (i- 
stočno od ušća Morave), A-da 
(varošica u Bačkoj), A d a k a- 
1 e (ostrvo na Dunavu, blizu 
Oršave) itd. 

< tur. ada »ostrvo«. 

Ada Cig&nlija, у. ada 
adilet m (ar.), pravednost, prav- 
da, pravica. 

< tur. adalet < аг. <adala 
»pravednost, pravda«. 

Adaleta (ar.), musl. žensko ime. 

< аг. rnđala (t) »praveđnost, 
pravda«, prema tome: »Prave- 
dna«. 

adaš, v. adeš 

ađam m (jevr.), čovjek, Ijudsko 
btćć. 

< tur. adam »čovjek«, v. pori- 
jeklo pod Adem. 


A dem (jevr.), 1. musl. muško ime; 
2. po muslimanskom vjerova - 
nju ime prvog čovjeka (prao- 
tac Ijudski), koji je bio ujedno 
prvi božji vjerovjesnik (pej- 
gamber). Po bibliji Adam. 

< ar. <Adam < jevr. Adam 
»čovjek stvoren od zemlje«: 
»Zemljani«. 

adeš -a i iiđaš, -aša m (tur.), ime- 
njak, istoimenjak. 

< tur. ađc^ (ad-da^), imenjak, 
tur. ad »ime« + tur. suf. đa?. 

adet (hadet) m (ar.), običaj, na- 
vika; tradicija. — »Ovaki je 
adet u Bošnjaka« (K. H. I 
69); »Ovaki je hadet u lati- 
na, / Da đeveri noće sa đevoj- 
kom« (Petrović 687); Nai\ posl.: 
»Koliko sela, toliko a d e t a«. 

< tur. adet < <ađa(t) »običaj«. 
V. adeta, adetosum. 

adeta, adv. (ar.), obično; upra- 
vo. — »Izgledaju a d e t a ko 
kad su obukli sahan na gla- 
vu ...« (Zembilj II 86). 

< tur. adeta »prilično, upravo, 
gotovo«, < ar. <adeta »po obi- 
čaju«. 

ađetosum, adv. (ar.-tur.), reda 
radi, o bičaja radi. 

< tur. adet olsun, ar. <add 
»običaj« + tur. olsun, imp. 3. I. 
sing. od olmak »biti«. 

adiđar, v. jadiđar 

Adil (ar.), musl. muško ime. 

< ar. <Ađil, lično ime, »Prav r e- 
dni«. 

Adila (ar.), musl. žensko ime. 

< <Adila, lično ime, »Prave- 
dna«. 

adile-sadlle, adv. (tur.), sve po 
redu, poimence i opširno , od po- 
četka do lcraja. — U ob. gov.: 
»Tlazvezao kazivati adi'lc- 
- s a d i 1 e«. 


69 



admiral 

< tur. adile sanile (ad-ile san- 
-ile) »s imenom i glasom ^ге- 
putacijom)«; tur. ad »ime« i tur. 
san »slava, glas, popularnost, 
sa tur. postpoz. -ile (»sa«). SJo- 
vo »n« u tur. sanile pretvoreno 
je kod nas u »d«, možda povo- 
deći se za prvom riječi. 

ađmirat -ala, m (ar.), naziv za 
najviše činove u mornarici. 
'Skraćeno od ar. dmiru-l-bahr, 
»zapovjednik mora«; ar. amir 
»prvak, vođa, zapovjeđnik« i ar. 
al-bahr »more«. 

adum. v. hadum 

adžaip, adžajip (i adžaip, adžajip) 

m, supst., a upotrebljav r a se i 
kao interj. (ar.), 1. nešto čudno- 
' vato, čudnovata stvar; 

2. čudnovato! čudo jedno! 

< tur. acayip, sa značenjem 
kao u nas < ar. pl. <a$aib, 
sing. <agibd »čudo«. 

Adžam, Adžem m (ar.), 1. Persi- 
janac; 

2. Persija; 

3. uopšte nearap, pripadnik ne- 
ke druge nacije osim arap- 
ske. — »Car me dao na adžam- 
sko carstvo, / u Adžame, u 
nemile Turke« (M. H. III 343). 

< tur. Acem < ar. <A§dm: 

V. adžamija, adžamkinja, a- 
džamiluk, adžami-oglan, adža- 
movka, adžamska zemlja, a- 
džam-pas, adžam-šal. 

adžamija (hadžamija) m (ar.), ne- 
iskusan, nevješt , neupućen, po- 
četnik Čovjek ili konj . — »Mla- 
do momče, a d ž a m i j o« (GZM 
1908. 550); »Ustan’, Meho, luda 
hadžamijo« (M. H. III 552): 
»Pijem vino i rakiju, / jašem 
konja a d ž a m i j u« (Muz. zap. 
Inst. 1860). 

< tur. acarni < ar. <a$amiyy. 
Arapi su nazivali sve strance 
'А&ат, a one koji su tek poceli 


učiti arapski, ili koji slabo go- 
vore arapski, koji nisu vješts 
ar. jeziku, »<a$amiyy«. Kasnije 
je ovaj izraz, naročito u tur. 
jeziku, uopšten, te u turskonru 
a potom i u našem jezikru ima 
značenje kako je gore nave- 
deno. 

adžamiluk m (ar.-tur.), neiskustvo, 
neupućenost. 

< tur. acamihk ( асатг-1гк ), v. 
adžamija 4- tur. suf. -lik. 

adžami-dglan, adžemi-dglan, a- 
džamoglan, adžemdglan, dža- 
moglan, džamoglan, m (ai\-tur.) r 
dječaci, koje su posebni janji- 
čarski činovnici, odnosno voj- 
nici — » turnadžije « uzimali u 
osvojenim zemljama. Birali su 
najljepše i najbistrije dječake, 
koji su onda vaspitani u speci - 
jalnim školama i osposoblja- 
vani za vojničke г druge službe 
u Tur. Carevini. Dječaci su uzi~ 
mani od hrišćanskih roditelja p 
a u Bosni i Hercegoinni i ođ 
muslimanskih. — »Kad se uzme 
da mu (Sokoloviću) je bilo pet~ 
naest godina kad je kao adža- 
m i - o g 1 a n došao u carski 
dvor . .. «(Delić 232). 

< tur. acami oglan, »strano di- 
jete«; tur. acami v. adžamija„ 
tur. o&lan »dijete, dječak«. 

adžamkinja, ađžemkinja / (ar.), 
sablja persijanka, sablja persij- 
ske izrade. — »A dade mu 
adžemkinju ćoi*du« (M, H. 
III 325). 

< Adžam, v. 

adžamovka, adžemovka / (sablja. 
persijanka, sablja persijske iz- 
rade. — »I u njojzi britku 
a d ž e m o v k u« (K. H. I 396). 

< Adžam, v. 

idžam-pas, ađžam-šal, adžem- 
*p&s, iđžem-Šal m, persijski 
p&s , ođnosno šal, kariran i за 




afedersim! 


protkanim prugama u raznim 
bojama (žuta, crvena , zelena i 
bijela). 

< Adžam, v. 

adžamska zemlja, adžemska ze> 

mlja f, Persija. U našim nar. 
pjesmama često se pod ovim 
misli svaka druga azijska mu- 
slimanska zemlja izvan podru - 
čja Tur. Carevine. V. Adžam. 

adžamski, adžemski, adj.. persij- 
ski. v. Adžam. 

adže, v. adžo 

iidžeba?, upit. adv. (ar.), izraz 
dvojbe i sumnje: da li? nije li? 
ko zna? — »Ja ko li je to 
adžeba?« (Zembilj III 38): U 
ob. gov.: *Adžeba, kada ii 
će doći?« 

< tur. acaba < ar. mgdba. ak. 
od <agab »čudo«. 

adžela f (ar.), hitnja, žurba. — U 
ob. gov.: »A d ž e 1 a jd šejtan- 
ski posao«. 

< tur. acele < agalci »hitnja, 
žurenje«. 

Adžem, adžemkinja, adžemh-o- 
fflan, adžemovka itd., v. Adžam, 
adžamkinja itd. 

adžija f (tur.), bol, gorčina. — 
»Smrt je jedna a d ž i j a, / ta- 
tarska je kandžija« (Nar. bl. 
314). 

< tur. асг »bol«; »gorak«. 

adžija, v. hadžija 

adžiz, adj. (ar.), nemoćan. 

< tur. aciz < ia$iz, partic. a. 
od <a#z, ‘atfaza, »nemoćan biti«. 

adžo, adže m, I, .starac, dedo: 
amidža, striko; — »Stara a d ž u 
u kapiji nađe«, »Ja sam a d ž e, 
od Skradina bijela«, »Bi, ami- 
đža, vjeru ti zadajem« (M. H. 
III 31d, 324, 325); »Pa raz 

a d ž e poslao kavaze. / Kad 
ihtijar do đemije dođe« (M. H. 
III 35). 


2. hadžija. 

Naš skraćeni oblik od a m i- 
d ž a (v.) i od h a d ž i j a (v.) 
po uzoru na tur. skraćenice ace, 
ece , koje ima oba gore nave- 
dena značenja. 

adžuvan, -ana, m (pers.), mladić; 
Ijubavnik. 

< tur. ercuvan, erguvan »јог- 
govan« < pers. erčfewan »jor- 
govan; predmet crvene boje 
(crvenobojan)«. 

adžuzlja f (ar.), starica, stara že- 
na. — »... ali opet pomislih u 
sebi da je ovo dvadeseto sto- 
Ijeće, đe nema vještica, a d ž u- 
z i j a i sihribazica« (Zembilj 
111 25) * 

< tur. acuze < аг. a$uz, 
<a$uza, stara žena, star čovjek«. 

ađara-buđera, ađer-biiđer, adj. 
(tur.), o dbačeno i rashodovano, 
iskrivljeno i pokvareno, ono 
što se više ne može upotrijebiti 
u svrhe za koje je namijenjeno. 
Obično se kaže kojekakvom sit- 
nišu, otpacima, što ne može po- 
služiti ni za kakvu ozbiljnu 
namjenu. 

< tur. egribiigrii (egri-biigrii), 
»veoma nagnuto, nahereno, is- 
krivljeno, neuredno«; tur. ефгг 
»nagnut, naheren« itd., tur. 
biigrii, reduplikacija u svrhu 
pojačanja značenja prvog iz- 
raza. 

afare -eta n (ar.), nakarada, ru - 
goba , mačkara (kaže se za oso- 
bu). U ob. gov.: »Kakva je kao 
afare«; »Kad se naša žena 
obuče u kake nepristale haljine, 
pa izgleda kao »a t a r e«, onda 
joj se kaže...« (Zembilj II 63). 

< tur. afare < mfard »đavol- 
stvcy<. 

afedersun! (iiferdesum! aferđo- 

sum!) (ar.-tur.), oprosti! izvini! 
pardon! — »A t e d e r s’ n či- 
taoci, ja sa Sarajeva pređoh 


71 



aferemisati 


čak u Tuzlu«, (Zembilj II 26); 
»Braćo, afetdesu m, opro- 
stite« (Čolak. 31). 

<[ tur. affedersin, fut.-prez. 
oblik 2. lice sing. od affetmek. 
»oprostiti« < ar. <afw »oprost« 
i tur. etmek »učiniti«, 

V. af učiniti. 

aferemisati -šem, vikati aferim, 
aplaudirati. — »Be aferim, moj 
Bogdane sine! Uveđe ga u dvor 
pjevajući, Pa kažuje i bratu 
Jovanu, Jovan plače i afere- 
miše« (Vuk VI 12). 

.V. aferim. 

aferim! interj. i aferim -ima 
(ferim), supst., m, (pers.) 1. 
Bravo! odlično! tako je! živ bio! 
— »Udari ga rukom po rame- 
nu: / be aferim pile soko- 
lovo!« (B. V. 1892. 171); »Haj 
a f e r i m, od junaka d jete!« 
(M. H. III 45); »Ferim tebe, 
snaho naša, sina rodila« (Vuk 
V 212). 

2. U ob. gov.: »Stigli ga stari 
a f e r i m i«; tj. junačenja u 
mladosti i raniji razuzdan život. 

< tur. aferim < pers. aferim 
»pohvala,. aplauz«. 

V. aferemisati: 

afet m (ar.), nesreća. 

< tur. afet < ar. afa »ne- 
sreća. 

afijetola interj. (ar.-tur.), nazdra - 
vlje! 

< tur. afiyetola! (afiyet-ola) 

< аг. <afiya »zdravlje« i tur. 
ola, optat. 3. lice sing. od ol- 
mak, »biti«; tur. afiyet olmak 
»zdrav biti«. 

afion -ona, afijun -una, m (st. 
grč.) 1. opium, Dendromecon vi- 
gidum Benth. Fan. Papavera - 
сеае; »Popi Ture treću kupu 
vina, / Više a f i j u n a, nego 
rujna vina« (M. H. II 244). 

2. mak (Papaver samniferum) i 


smola koja se dobija zasijeca - 
njem razvijenih još zelenih 
glavica (čaura) maka. 

< tur. afyon < ar. dfyHn 

< st. grč. oplon. 

afiz, afuz, v. hafiz 

af učiniti -Im, oprostiti. — »Neka 
mi af učine i seka Staka i 
seka Simena što nehotice izla- 
nuh riječ ...« (Zembilj II 97). 

< tur. af < ar. <afw »oprost«. 
V. afedersum! 

aga m (tur.), 1. gazda, dobro sto- 
jeći građanin; gospodar, prvak, 
veleposjednik; 

2. naslov svih zapotijednika 
iurske plaćene vojske: azap-aga, 
bešli-aga itd.. — Dodaje se kao 
titula iza ličnog imena i spaja 
se crticom s ličnim imeriom: 
Ahmet-aga, Smajil-aga, ili pot- 
puno srašćuje: Ahmetaga, 
Smajlaga, Mujaga. 

3. počasni naslov za svakog 
onog koji ne pripada inteligen- 
ciji i plemstvu. 

< tur. aga, prvobitno značenje: 
»veliki, stariji«, kasnije: »gospo- 
din, starješina, zapovjednik, pr- 
vak i zvanična civilna i vojna 
titula«. 

V. agabeg, agalari, agaluk. 
Agan, Aganlija, aginica, agova- 
nje, agovati; zatim: ičaga, ku- 
laga itd. 

agabeg m (tur.), stariji brat. Od 
ovog je nastalo prezime Agabe^ 
gović. 

< tur. agabey (aga-bey) »sta- 
riji brat«, v. aga i beg. 

Agabegović, v. agabeg. 

agadara (iskr.), v. gadara. 

agalari -ara, m (tur.), age, prvaci. 
— »I odveo triest a g a 1 a r a« 
(K. H. I 103). 

< tur. agalar (aga-lar), pl. od 
ада (v.). 




agaluk m (tur.) 1. titula, čLosto- 
janstvo age; gospodstvo, zapo- 
vjedništvo; — »Dao čitluk tri- 
jest kuća kmeta, /I agaluk 
trideset nefera«, »Imam čitluk 
pet stotin dimova, / I a g a 1 u k 
stotinu nefera« (M. H. III 119, 
IV 482); 

2. posjed age, aginska zemlja; 
manji teritorij organizovan na 
vojničku kao kapetanija; — »Ja 
ću ići ka Stambolu gradu, / dvo- 
rit cara devet godin’ dana, / i iz~ 
dvorit devet a g a 1 u k a« (Vuk 
I 318). 

3. u Bosni vojno-adiministra- 
tivna teritorija manja od kape- 
tanije kojom zapovijeda jedan 
aga. 

< tur. agahk (aga-hk), tur. 
aga + tur. suf. -lik. 

agaluk, v. agrluk. 

Agan, hipok: Ago, Agica, Aguš, 
musl. muško ime. 

Naše izvedenice od aga (v.). 

Aganlija, musl. muško ime. 

Izv. od Agan + tur. suf. -li i 
naš nastavak -ija; bukv. zn.: 
»aganovski«, v. Agan. 

agar, v. agr. 

agazlja, agazli, v. jagrz. 

agda f (ar.), ukuhani (ušpinovani) 
šećer. 

< tur. agda »ukuhani šećer-« 

< ar. <aqlda »vrsta bonbona, 
koje se prave od ukuhanog obo- 
jenog šećera« < ar. <aqld »spo- 
jen, vezan« (gl. <aqada ( l aqd) 
»spojiti, vezati«. V. uagditi (se). 

Agica, v. Agan. 

aginica žena age. 

Izv. od aga (v.) 

Ago, v. Agan. 

agdvanje n, aginsko gospodoi'a- 
vanje, življenje. 

Izv. od aga (v.) 


agršak 

agovat -ata, m, age, gazde; »Ago- 
vat i begovat«, »gazde i ple- 
mići«. 

< tur. vulg. agavat, ar. oblik 
plurala ž. roda od aga (v.). 

agr, agar, adj. (tur.), 1. težak, 
masivan, jak; »agr kahva«, 
»jaka kafa«, tj. nagusto kuha- 
na, dobro zasuta kafa; 

2. vrijedan, dragocjen, skupo- 
cjen; — »Dok eto ti a g a r be- 
devije, / tankih nogu a malene 
glave« (Kašik. III 8); 

3. ohol, umišljen. U ob. gov.: 
a g r »čovjek«, »umišljen, ohol 
čovjek«. 

< tur. agir, sa značenjima kao 
u nas (pored drugih značenja). 
V. agrluk. 

agrama, v. ograma. 

agrluk (pogr. agaluk) m (tur.), no- 
vac ili stvari koje mladoženja 
daje mladoj prilikom ženidbe; 
oprema mlade koju dobija od 
mladoženje kao »mehri mua- 
džel « (v.); spada u musliman- 
ske ženidbene običaje. — »Ne 
da babo bez a g r 1 u k a, / bez 
hiljadu i pet stotin’ žuta đu- 
kata«, (Kurt I 103); »Ne da ba- 
bo šćerke Džemke, bez a g a- 
luka, / bez hiljađu i pet sto- 
tin’ jigirmiluka« (Muz. zap. 
Inst. 2726). 

< tur. agirhk (agir-lik), istog 
značenja kao kod nas; osn, zn.: 
»težina, teškoća«; tur. a$ir »te- 
žak, jak, itd,« + tur. suf. -lik. 
V. agr. 

agršak, -ška, m (tur.), kolutić, 
obično od kosti ili od roga, koji 
se natakne na gornji dio vre- 
tena radi boljeg zamaha pri 
predenju. — »Srpkinje po se- 
Iima ođlome po komad okom- 
ka, pa metnu na vreteno mjesto 
a g r š k a« ‘(Vuk .Rječnik). 

< tur. адггџак, istog značenja. 


73 



Aguš 

AguŠ t v. Agan, 

ah m 1 . želja, čežnja, uzdisanje ; 
»u zvjezdano nebo gledim, pu- 
no aha i sevdaha« (V. M, 99); 
2. Ah poći na nešto — zaželjeti 
nešto: »A h mi pođe na vruć 
somun«, tj. zaželjeh da mi je 
vruća somuna. 

Ovo je interjekcija mnogih je- 
zika. U tur., pers. i ar. »ah« je 
uzvik bola, nade, kajanja, ushi- 
ćenja, U tur. dolazi i kao supst., 
pa je vjerovatno i kod nas kao 
supst. došlo iz turskog. 

ahar (aar, aara, аг, ara, јаг, jara) 
m (pers.), 1 . štala, konjušnica; 
»Kod a h a r a ođside đogata« 
(M. H. III 228); »Već ja spavam 
s momcim pred a h a r o m, 
pred aharom na slami i sijenu« 
(I. Z. I 242); »Pak odšeta konju 
u a a r u, / Te otvori a a r ko- 
njušnicu«, »Ona vodi vilovna 
đogata, / vodi njega u arove 
puste, »Pa Tadija ode u j a ro- 
v e, / Ivanova izvede đorina« 
(Vuk VII 66, I 566, VII 53); 

2. gostinska soba, odr>ojena pro- 
storija, »muško odjeljenje «, u 
kući ili u avliji za primanje 
muških lica; »Svatovi će na no- 
ve ahare, /а jenđije na viso- 
ku kulu« (Kurt II 172); Ahar u 
ovom značenju naziva se u nar. 
pjesmi » ahar-odaja « (< tur. 
izft. ahir odast »gostinska so- 
ba«): »Ode Meho u aha/-o- 
d a j u, / dočeka ga babo u oda- 
ji« (M. H. III 46). Gotovo sve 
do Drugog svjetskoo rata po- 
stojali su ponegdje u Bosni aha- 
ri za doček gostiju. Tako su ne- 
gdje oko 1930. g. zatvoreni za- 
dnji ahari u Duvnu , i to Bašić 
Mujage i Spahić Munibage. 

< tur. ahir »štala« < pers. 
ађбт, afyUr »jasle ili tekne u 
kojem se daje hrana stoci«. 

V. imrahor, predaharluk. 

ahar>oda.?a, v. ahar. 


ahbab -aba, m (ar.), prijatelj. 

< tur. ahbab, ahbap »prija- 
telj«. < ar. pl. ahbab, sing. 
habib »prijatelj, milosnik'«. 
Arapski pl. upotrijebljen u 
turskom i našem jeziku kao 
sing. V. ahbabina, ahbabhik. 

ahbabina m, augm. od ahbab (v.) 

ahbabluk, ahbapluk m (ar.-tur.), 

prijateljstvo. 

< tur. ahbaphk (ahbap-hk), v. 
ahbab + tur. suf. -lik. 

ahčija, ahčibaša, ahčikaduna, ah- 
čiluk. ahčinica, v. aščija, ašči* 
baša itd. 

ahdnama ј (ar.-pers.), povelja, 
politički ugovor. 

< tur. ahdname (ahd-name), 

< ar. <ahd »obaveza«, »jam- 
stvo« i pers. ndme »pismo; knji~ 
ga, djelo.« 

ahinjak -njka, m (pers.), zabava, 
zabavljanje; »džumbus i ahi- 
njak«, ~ šala i zabava. 

< tur. ahenk < pers. dhenk, 
»sklad, harmonija; svirka, za- 
bava«. 

ahiret m (ar.), onaj svijet, ‘ za- 
grobni život. — »Tebi je па 
а h i r e t u mjesto osigumno« 
(Gajrct 1930. 113). 

< tur. ahiret < ar. dhira. 

ahir-zeman -ana, m (ar.), pretki- 
jametsko doba, doba pred smak 
svijeta. — »A hir-zeman 
ulema« (Nar. bl. 315). 

< ahir zaman < ar. đfrir »po- 
sljeđnji* i ar. zdman -đoba, 
vrijeme«. 

ahlak -aka m (ar.), 1. ćud, narav; 
2. moral, lijep odgoj. vaspi- 
tanje. 

< tur. ahlak < ar. pl. afylaq. 
sing. buluq, tyulq »ćud, narav, 
karakter, čovječnost«. Ar. pl. 
upotrijebljen u tuv*. i našem je- 
ziku као sing. 


74 



Ајка 


V. ahlakli, ahlaksuz, ahlaksuz- 
luk. 

ahl&kli, adj. indecl. (ar.«tur.), И- 
jepo odgojen, lijepe ćudi, hjp- 
pog ponašanja. 

< tur. ahlakh (ahldk-h), v. 
ahlak + tur. sut'. ~li. 

ahlaksuz. adj., indecl’ (ar.-tur.). 
nevaspitan, ružnc ćadi, pogane 
naravi, nemoralan . 

< tur. ahlaksiz (ahldk-siz). v. 
ahlak -Ј- tur. suf. - siz (— bez). 

ahlaksuzluk m (ar.-tur.), neva- 
spitanost, nemoralnost. 

< tur. ahlaksizhk (ahld-siz - 
-hk), v. ahlaksuz -j- tur. suf. 
lik. 

ahmak (akmak, hakmak hakman), 

m (ar.), glupan, budala. U ob 
gov.: »-Velika ahmaka, božc 
dragi!« 

< tur. ahmak ^ < ar. ah ma.q 
»glup«. V. ahmakast. ahmakluk. 

ahmakast (hakmakast) adj.. po- 

glup, glupast . 

Izv. od ahmak (v.). 

ahmakluk m (ar.-lur.),' glupost, 
budalastina. 

< tur. ahmakhk (ahmak-hk). 
v. ahmak -f tur. suf. -lik. 

Ahmaš, v. Ahmcd. 

Ahmed, Ahmet, hipok. Ahmo. 
Ahmaš -aša, Ahmetaš -aša, Ah- 
mica, Ahmić (ar.), musl. musko 
ime. _ 

<C ar. Ahmad, lično imo. -od- 
već pohvaljeni«. 

ahmedija / (ar.), čalma, saruk. 
tanko platno omotano oko fesc 
ili koje druge kape , koja ima 
oblik fesa . Ako je čalma. od bi~ 
jelog platna , zove se »bijela ah~ 
medijaa ako je od platna po 
kome su žutim koncem izve- 
zene grane, zove se »sarena 
ahmedijaBijelu ahmediju 


nose hodže i hafizi, i ona je 
hodžinska oznaka, dok je šare - 
na ahmedija hadžijska oznaka , 
nose je hadžije, a г drugi stari 
Ijudi sa bradom. — »A pađe 
mu b'jela ahmedi j a« (K. H. 
I 138); »Kako je bilo Пјеро po- 
gledati na te bijele i šarene 
ahmedije...« (Čolak. 12). 

< tur. ahmediye < ar. ahmd - 
diyyd. 

Ahmetaš, v. Ahmed. 

Ahmica, v. Ahmed. 

Ahmić, v. Ahmed. 

Ahmo, v. Ahmcd. 
ahšam, v. akšam. 

ahval -ala, m (ai\), prilike, o kol- 
nosti, stanje, zbivanja i doga - 
daji. 

< tur. ahval < ar. pl. ahioal 
sing. hal »stanje, okolnost« 

ainbein, v. ajnbcjn. 

aip, ajip, ajp ??г (ru\). sramota.. 

»Đoja a j i p svoj pokriva« 
(Osvit 1899. br. 45). 

< tur. аугр < ar. >ayb »sra- 
mota«. 

V. ajptur-sujlemek. 

air, airli, airsuz. iiir-dova, v. 
hair, hairli itđ. 

airisati (se), ajirisati (sc), -šem T 
odvojiti (se), rastaviti (se), raz - 
lučiti (se). — »Gđjc kađija go- 
tov’ pomahnil’o, pameti se gotov’ 
njiris’o« (K. H. II 567). 

< tur. ауггтак >*rastavtli. od- 
vojit-i«. 

Aiša, Ajiša, Ajša, Ajša, hipok. 

Ajka, Ajkuna (ar.), musl. žensko 
hne. 

< tur. Ayse < ar. Ami, lično 
imc, »živa'« (ar. part. akl. f. ođ 
ayš »živjdti; život». 

75 



ај! 

aj! interj., uzvik melanholičnog 
ushićenja, kojim počinje svdki 
stih u mnogim sevdalivskim 
pjesmama: »A j, koiika je Ja- 
horina planina, a 3 , / siv je soko 
preletjeti ne niože«. 

U tur. a у! je uzvik čuđenja, 
iznenađenja, bola, tuge. 

aja! ajja! interj. (pers.), ne! nema 
ništa od togal 

< tur. ауа <; pers. dya »da Н? 
nije li? e da! možda! 

ajakabija, ajak-kabija f (tur.), 
obuća; »Sve vrste građanske 
obuće zvahu se u trgovini jed- 
nim imenom a j a k a b i j a« 
(Kreš, Čizm. obrt 138). 

< tur. ayak-kabi »obuća«; tur. 
izft. od ауак »noga« i tur. Icab 
»posuda, sud; kutija, futroia, 
omot« itd. 

ajakolija f (tur.), zahod, nužnik . 

< tur. aykayolu (ayak~yolu), 
tur. izft. od tur. ауак »noga« i 
tur. yol >фи!-«; bukv. zn. »nožni 
put, mjesto gdje se nogama, 
pješice, ide«, fig. »zahod«. 

ajalet m (ar.), oblast, pokrajina, 
provincija, nadležno područje 
valije. — Bosna je za turske 
uprave najprije bila ajalet, a 
1865. god. postala je vilajet . 

< tur. ayalet < tur. ayald. 

ijan -ana, m (ar.), 1. prvak, odlič- 
nik, velikaš, ugleđan Čovje.k; 
istaknuti predstavnik jedne 
klase, staleža ili najistaknutijih 
slojeva građanskog stanovni- 
štva. — »Sve pozovnu bege i 
ajane«, (M. H. III 41); »Vino 
piju Udbinjani mladi; / Na Ud- 
bini u begluk mehani, / Među 
njima i Mustajbeg Lika, / Uvrh 
stola do topla pendžera. Sve je 
sio a j a n do a j a n a-«, (M II. 
IV 242). 

2. Ajani su u jednom periodu 
turske vladavine v Bosni- bili 


funkcioneri lokalne uprave . Ta- 
mo gdje nije bilo kapetana (kao 
upravnika kapetanije), postojali 
sn ajani, a oni su obično bili 
Ijudi iz najistaknutijih begov- 
skih porodica. — »A eto ti fer- 
man od meneka: / Ti si a j a n 
na širokoj Lici« (M. H. IV 440). 

< tur. ауап, sa značenjem gore 
opisanim < ar. pl. a<yan, sing. 
<ayn, »prvak«; »oko«; »izvor, 
\те1о«. Arapski pl. upotrije- 
bljen u tur. i našem jeziku kao 
sing. 

ajar -ara m (ar.), 1. mjera, stu- 
panj čistoće zlata ili srebra u 
predmetima izrađenim od zlata 
ili srebra. Čaršijski izraz: »Od- 
nesi taj prsten na a j a r ku- 
jundžiji, a j a r će pokazati od 
kakvog je zlata«; »Ajar je 
ovog prstena 14 karata«; 

2. uređenje sata da tačno ide; 
navijanje sata na tačno vri- 
jeme. 

< tui\ ауат < ar. пуат, sa zna- 
čenjem kao u nas. V. ajariti, 
uajariti. 

ajariti, uajariti-im, dotjerati sat 
da tačno ide; naviti sal na ta- 
čno vrijeme. 

Izv. od ajar (v.). 

ajat, v. hajat. 

ajdamak m (tur.), batina, tojaga, 
motka. — »Neka ti je žena naj- 
bolja opet neka ti je pod gla- 
vom a j d a ш a k« (Vesel. I 
449); »Viče na volove i dere 
ajdamakom kud stigne« 
(Laz.). 

< tur. havdamak »tjerati 
konja, stoku«. 

ajde! ajdemo! v. hajde! 

Ajdin (tur.), musl, muško ime. 

< tur. Aydxh , lično ime, »Svi- 
јеШ«; tur. aydxn »svijetao, ja- 
san; srećan: čestit« < tur. ау 
»mjesec«. 


76 



ajnbejn 


ajduk, v. hajduk. 

ajet m (аг.), kur’anska rečenica , 
odnosno stav, odlomak iz kur’- 
ana. — »Kad rasklopi Đerzelez 
Alija, štono bilo turskijeh a j e- 
ta« (K. H. I 135). 

<1 ar. aya(t) »kur’anska reče- 
nica-«, osn. zn.: »znak, oznaka, 
biljeg«. 

Ajet (Ajetiilah), (ar.), musl. . mu- 
ško ime. 

< ar. Ayatu-llah f lično ime. 
»božji znak«, ar. izft od aya(t) 
»znak, oznaka, biljeg« i ar. 
Allah »bog«. 

Ajeta, musl. žensko ime. 

Muškom imenu Ajet (v.) dodan 
naš nastavak za ž. rod -a. V. 
Begajeta. 

Ajetul-kursija f (ar.), odlomak i 
druge sure , poglavlja kur’anc , 
koji se uči redovno poslije sva- 
kog klanjanja namaza (molitve). 

< аг. Ayatu-l-Kursi »ođlomak, 
stav (kur’ana) Prijestolje«. U 
255. stavu drugog poglavlja 
kur’ana spominje se božje pri- 
jestolje » dl-Kursiyy po kome 
je taj stav dobio ovo ime. 

žijgir (angir) m (tur.) ždrijebac. 
pastuh. 

< tyr. аудхт . 

ajgirača / (tur.), kobila. 

< tur. аудгг »pastuh«. 

ajin v. hajln. 

3jip, v. aip. 
ajir, v. hair 
ajirisati, v. airisati 
AjiŠa, v. Alša 
Ajka, Ajkuna, v. Aiša 

ajkuna /, draga, Ijubavnica. 

Izv. od hip. Ajkuna, v. Aiša. 

^jlaz, v. hajlaz 


ajlučar -ara тп, mjesečar, službe- 
nik ili radnik sa mjesečnom 
platom. Naš izvedeni oblik od 
ajluk (v.), prema oblicima: mje- 
sečar, nadničar, itd. 

ajlugdžija, v. ajlukčija 

ajluk i ajluk m (tur.), mjesečna 
plata, plata. — »I dobar ti- a j- 
luk privezati« (K. H. I 278). 

< tur. ayhk (ay-l\k), istog zna- 
čenja; ау »mjesec« -j- tur. suf. 
-lik. 

ajlukčija, ajlugdžija m (tur.), 
mjesečar , službenik ili radnik 
sa mjesečnom platom. 

< tur. ayhkgi (ауГгк-дг), v. 
ajluk -}- tur. suf. -gi. 

ajmana / (tur.), živinče. — »Iđi. 
a j m a n o, jedna!« (Vuk, Rjeć- 
nik). 

< tur. haymana »pašnjak, is- 
pasište za stoku«. U našem zna- 
čenju vjerovatno skraćeno od 
tur. izft. haymana hayvani »sto- 
ka puštena na ispasište«. 

ajn m (ar.), ime osamnaestog slo- 
va u arapskoj abecedi, koje se 
transkribovano označuju zna - 
kom »i«. 

< ar. myn. 

ajna / (pers.), ogledalo. U ob. 
gov.: »Sjaji se kao aj na« 

< tur. аупа < pers. ayine, 
аупе . 

ajnbejn, ainbein, adj. indecl. 
(ar.-tur.), zapanjen, začuđen, 
zabezeknut, preneražen, kao iz- 
van sebe. — »S njega pade Đu- 
lić-bajraktaru, ainbein od 
ovoga svita« (M. H. III 249). — 
ajnbejn (ainbein) se uči- 
niti »snebivati se, čuditi se«, 
a j n b e j n (a i n b e i n) ostati 
»zabezeknuti se, preneraziti 
se«. 

< tur. ауш beyin olmak »za- 
panjiti se, preneraziti se, zabe- 


77 



Ajnija 

zeknuti se«, <; ar. <ayn »oko«, 
tur. beyin »mozak« i tur. ol- 
mak »biti, postati«. 

Ajnija (ar.), musl. mu&ko ime. 

< tur. Aynt, lično ime, < ar. 
*ayniyy, l ayni »pravi, izvorni, 
nepatvoreni, isti; ocinji«. Pre- 
,ma tome ovo ime značilo bi: 
»Pravi, Nepatvoreni«. 

AJnija i Ajnija (ar.), masl. žensko 
ime. 

< tur. Ayniye, lično ž. ime 

< ar. ayniyya, ž. rod od 
*ayniyy, v. tumačenje pod Aj- 
nija. 

ijp v. aip 

£jptur sujlemek! interj. (ar.-tur.), 
sramota je govoriti! oprosti na 
. izrazu! (iipotrebl)ava se kao uz- 
rečica). 

< tur. ayiptir soylemek »sra- 
mota je govoriti«: tur. аугр 
(< ar. <ayb »sramota«) -f tur. 
tir (dir) »jo« -}- tur. soylemek 
»govoriti«. 

Ijr, v. hair 

ijran m (tur.), mlaćenica, odno- 
sno napitak koji se dobija iz 
mlijeka, kao rezultat mlijećnog 
i alkoholnog vrijenja. Sličan je 
donckle kefiru. 

< tur. аутап. 

Ajša, v .Ajiša 

Aj-vaj! haj-vaj! interj., uzvici 
melanholičnog ushićenja , koji 
se vrlo često upotrebljava u na- 
šim narodnim lirskim pjesma- 
ma (sevdalinkama). — »Ko se 
ono brdom šeće, h a j - v a j, / ko 
li ono bi?« (Muz. zap. Inst. 
3457); »H a j - v a j, bolesna ja,7 
bez svoga dragana!« (Sevd. 170). 
ХЈ tur. đy! je uzvik čuđenja, 
iznenađenja, boli, tuge; Tur. 
ey-vdh! i &y-v&h! ima isto zna- 
čenje kao пабе aj-v§j! i 


haj-vaj! — U tur. h&y! i 
v&y (< per. h&y! i way!) su 
uzvici koji imaju isto značenje 
kao &y! 

ajvan, v. hajvan 
ajvar, v. hajvar 
ak, v .hak 

akaid m (ar.), naiika o propisima 
islamskog vjerovanja, islamsfca 
dogmatika. 

< аг. <aqaid, pl. od 1 aqida 
»vjerovanje«. 

akardaš, v. arkadaš 
akasten, v. kasten 
akastile, v. kastile 

ikča /, akče -eta n (tur.), 1. para, 
aspra, novčić. 

2. najsitniji turski srebreni no- 
vac , kovan prvi put u Turskoj 
Carevini za sultana Orhana. Te 
zio je 0,965 do 1,1 gr. Vremenom 
težina joj opala. Sredinom 19. 
vijeka vrijednost joj utvrđena 
na: 4 akče — 1 dram srebra. 

< tiu*. ak$e, osn. zn.; »bjel- 
Kast«, tur. ak »bijel« -}- tur. ce 
V. akče-tahta. 

akče-tahia f (tur.-per.), daska za 
brojenje novca u starih trgo- 
vaca х kujundžija.. 

< tur. izft. akce tahtasi, v. 
. akča i tahta. 

Akhisar m (tur.-ar.), staro tursko 
ime za Prusac u Bosni. 

< tur. Akhisar »bijeli grad. 
beograđ«, tur. ak »bijel« i ar. 
hisar »utvrđeni giad, utvrda«. 

akibetihajr adj, indecl. (ar.), 'če- 
stit, valjan , na pravom putu. — 
»Nikad on neće biti akibe- 
t i h a j r« 

< tur. akibet-i ћаугг (olan), 
istog značenja, bukv. »čovjek s 
dobrim rezultatom, s dobrim 
posljedicama«, tur. &kibe < аг. 
<aqibci »posljedica, rezultat« + 




tur. “i, posv. zamj. za 3. lice 
sing. + tur. ћаугг , v. hair. 

Akif, Aćif (ar.), musl. muško ime. 

< ar. i Akif, lično ime. »Ustraj' 
ni, Neumorni«. 

akik, akikli, v. hakik, hakikli. 

akil adj. (ar.), pametan, razuman , 
umno srio’. 

< tur. d/cii < ar. <aqii, part. 
akt. od faqi »razumjeti, shva~ 
titi«. 

akindžije pl. m (tur.) nauaini ko- 
njanici; jurišna konjica koja je 
vrŠila upade u neprijateljsku 
zemlju. 

< tur. akina. nom. agent. od 
tui*. akin »tok; upađ u neprija- 
teljsku zemlju« < tur. gl, 
akmak »teći«. 

iik’l m (ar.) pamei , um, razum. 

, < tur. akil < ах*. =aqi. 

V. akil. akla, aklaja. акГП. 

akla (hakla) adv. (ar.) odoka, na- 
pamet, po pameti, bez mjerenja . 

< ar. <aqia, l aqlan »po pameti«, 
akuz. od <aqi »pamet«. U tur. 
aklan. 

aklaja (hiiklaja) adv. (ar ), istop 
značenja kao i akla (v.). 

Hiječi akla dođan tur. padežni 
nastavak za dativ -уа. Biće da 
je ovo nasa kovanica od ar. 
aqla i tur. -уа, pošto ovaj oblik 
nema potvrde u tur. rječnicima. 

ак*1И adj. (ar.-tur.) pametan. 

< tur. akilh (akil-h), v. ak*l + 
tur. i>uf. -li. 

akmadža, v. atmadža 

akran, akram m (ar.) parac , vrš- 
njak; ravan, podjednak (u godi- 
nama, ili u časti , imetku, juna- 
štvu i sl.) — »Onda veli sultan 
Tatara: / moj a k r a n u, ta od 
бата šahu!« (M..H. III 89); »Ja 
kakav je vesela mu majka, 


a k г a m a mu u ljepoti nema«. 
(I. Z. III 111); »Meazalah, ama 
nisam ja tvoj a k r a n, ti ule- 
ma, a ja ...« (Colak. 41). 

< tur. akran »vršnjak, parac, 
ravan« < ar. pl. aqrđn »parci, 
jednaki« (u junaštvu itd.), šing. 
qirn. Arapski pl. upotrijebljen 
u tur. i našem jeziku kao sing. 

akreba / (ar.) 1. rodbina , svojta. 
2. srodnik, rodak. 

< tur. akraba, u oba značenja 
kao u nas < ar. pl. aqriba’ 
sing. qarlb »bližnji, rodak«. 

V. akrebaluk. karabet. 

akrebalnk m (ar.-tur.), srodstvo, 
rodbinstvo. 

< tur. akrabahk (akraba-ltk), 
riječi.akreba (v.) dodan tur. suf. 
- lik. 

akrep (jakrep) m (аг.) 1. škropion , 
štipavac. — »Gdje plivaju zmi- 
je i akrepi, na dno ću ga 
vrći u tamnicu« (K. H. II 296); 
»Tude idu zmije i j a k r e p i« 
(Vuk II 368). U ob. gov.: »Ljut 
je kao akrep«. 

2. kazaljka na satu koja poka- 
zitje sate. 

< tur. akrep, sa oba značenja 
kao kod nas < ar. <aqrab 
»škorpion«. 

aksl adv. (ar.), protivno, kontra, 
naopako. 

< tur. aksi »protivno, naopako; 
pi’otivan, naopak« < ar. ^aks 
»protivno, suprotno« + ar.- 
-pers. suf. -Г (iyy). 

akšam. ahšam m (tur., pers.) 1. 
prvi ттак, zalaz sunca, prvi dio 
večeri neposredno poslije za- 
laza sunca. — »Kako a k š a ni' 
pade na' ledinu«, (K. H. I 31). 
2. Četvrta po redu (od pet svć-^ 
kodnevnih) muslimanska moli 7f 
tva (namaz-klanjanje), koja se 
obavlja po zalasku sunca. 

»Pa na vakat akšam sakla- 



afcšamčiček 


njaše« (M. H. III 447); »Večc- 
j:aše i akšam klanjaše« (Muz. 
zap. Inst. 3622). 

< tur. акџат i аћџага i pers. 
ahšam. Podvojena su mišljenja 
U' pogledu etimologije ove ri- 
ječi. Jedni tvrde da je izvorno 
tur., a drugi da je pers. 

V. akšamčiček, akšamčie. ak- 
šamdžija, akšamlija, akšamlu- 
čar, akšamlučenje, akšamlučiti, 
akšamluk, akšam geldi, akšam 
oldi, akšam hajrola, akšam haj- 
rosum, akšam-pazari. 

akšamčiček, akšamčič, akšam- 
-cvijet m (tur.) hiljka Mirabilis 
jalapa L., noćurak. 

< tur. ak?amgicegi ( акџат - 
-&Gegi) »-aksamski cvijet«, tur. 
izft. v. akšam i čicek. 

akšamdžija m (tur.) onaj koji ak~ 
šamluk (v.) provodi, akšamlu- 
čar. 

< tur. ak§amci (ak$am-ci), od 
akšam (v.) -f- tur. suf. ~сг (ć. 
dži). 

akšam geldi (tur.) dođe a.kšam, 
pade mrak. — »A k š a m g e 1- 
d i, mrak na zemlju pade- ; 
(sevd. pjesma). 

< tur. ak?am geldi »dođe ak- 
šam«, v. akšam -f- tur. geldi, 
perf, 3. lice sing. od gelmek 
»doći«. 

akšam hijrola* (tur. ar.) pozdrav: 
dohar vece! srećno veče! 

< tur. акџат ћаугго1а! »neka 
je dobra (srećna) večer-«, izv. od 
akšam (v.), hajir (v.) i tur. ola! 
optat. 3. lice sing. od olmafc 
»biti-«. 

akšam h&jrosum! (tur.-ar.) po- 
zdrav: dohar veče! srećno veče! 

< tur. акџат hayirolsun! »ne- 
ka ti bude dobra (srećna) ve- 
čer!« izv. od akšam (v.), hajir 
(v.) i tur. olsun! imp. 3. lice 
sing.. od olmak »biti«. 


akšamlija m (tur.) onaj koji ak - 
šamluk (v.) provodi. — »Ah 
meraka sa večeri rane, / sastala 
se družba a k š a m 1 i j a« 
(Sevd. 35). 

< tur. акџатН (акџат -h), od 
akšam (v.) i tur. suf. -li. 

akšamlučar m, onaj koji akšam- 
luči, koji provodi akšamluk (v.). 

akšamlučenje m, provođenje ak- 
šamluka (v.). 

akšamlučiti — lm, provoditi ak- 
šamluk (v.). — *Sa momcima 
akšamlučio, jahao konje, 
isao u lov« (Gajret 1931. 53). 

akšamluk m (tur.) uohičajena ve- 
černja sjedeljka i razgovor iiz 
pijuckanje rakije . Počinje obi- 
Čno oko akšama i otuda ovo 
ime. — »Je l’ti žao Banjaluke? 
/ Banjalučkih teferiča, / Na Vr- 
basu akšamluka« (Muz. 
zap. Inst. 1904.) 

< tur. акџат1гк (ak$am-hk) t 
od akšam (v.) -f- tur. suf. -lik. 

akšam oldi (tur.) bi akšam , 
nastade aksam. — »A k š a m 
o 1 d i, ja u L’jevno siđoh« (M. 
H. X 117). 

, < tur. акџат oldu »nastade 
(b£) akšam«, od akšam (v.) -f- 
tur. oldu, perf. 3 lice sing. pd 
olmak »biti«. 

akšam-pazari indecl. (tur.-pers,) 
u sami akšam, u kasno doha 
dana; pazar u nevrijeme. — U 
ob. gov.: »Kakav je to posao 
akšam-pazari!« 

< tur. акџат pazan , izft. od 
akšam (v.) i pazar (v.) »kupo- 
prodaja u akšam, u prvi .sum- 
rak«. 

al, v. hal 

al, indecl, adj. (pers.), otvoreno- 
crven, rumen, ružičast. 

, < tur. al < pers. al, istog zna- 
čenja. 


80 



aladži 


/ 


V. alali, alast, alat, alatast, ala- 
tuša, al-baber, al-bašča, al-bi- 
niš, al-burundžuk, al-čador, al- 
-čoha, al-čereće, alen, al-fes, 
alica, aligrah, al-katmer, ali- 
grah, al-mak, arliti se, al-du- 
vak. 

al, el (ar.) arapski određeni član. 
V. u riječima: Alah, al-Koran, 
elbet, elhamdu lillah, elhućmu 
lillah. 

ala, hiila / (tur.) mitološko čudo- 
vište srodno azdahi г zmaju Jco- 
je ima jaču duhovnu silu od 
aždahe , a leti kao zmaj i vila. 
Vjeruje se da vodi ohlake i na- 
rođi grad na Ijetinu. »Ćeri Ja- 
njo, odnijele te ale, / jali ale 
јаГ bijele vile« (Kurt X 23); »Od 
kud su te vile donijele, / Halj* 
od kud te h a 1 e dopuhale?« 
(Lord 312); »A đe s’ taku h a 1 u 
nabavijo? / Od koje je strane 
od svijeta?« (Lord 131); »Bori 
se kao a 1 a s beričetom«, »H a- 
I o nesita!« (Vuk, Posl. 28, 340); 
»2dere kao h a 1 a«, »Đipila na 
noge i h a 1 a i vrana« (Vuk, 
Posl. 79, 78). 

< tur. ala »zmija; zmaj«. 

V. alovit (halovit). 

ala indecl. adj. (tur.), šaren, ui- 
šebojan; pjegav. 

< tur. ala, istog značenja. V. 
alabadžakast, alabašakast, 
aladža. 

ala indecl. adj. (ar.) dobar (Škol- 
ska ocjena u mektebu, medresi 
itd.) 

< tur. ala »dobar, vrlo dobar« 

< ar. ada , elat. od l al ('alin) 
»visok, uzvišen«. 

ala, v. hala 

alabadžakast adj., putonogast; sa 
Vjegama, odnosno šarama po 
nogama (konj). 

< tur. alabacak (ala-bacak) 
^putonog, pjegav po nogama 
копјч<, v. ala i badžak. 


alabahtuna! (ar.-pers.), interj. ,na 
sreću! U ob. gov.: »Idem vala, 
pa alabahtuna!« 

< tur. bahtina »na sreću!« od 
baht (v.) + tur. posv. zamje- 
nica u dativu -ina. Prefiks ala 
biće da je od ar. prepoz. <ala 
»na«. 

alabašakast, adj. pjegave, odno- 
sno Šarene glave (konj). — »Za 
njim Pločić Bećir na alatu, / na 
alatu alabašakastu« (K. 
H. II 600). 

< tur. alaba$ (ala-ba?), »šare- 
noglav, pjegav po glavi (konj)«, 
v, ala i baš. 

alaćerim, v. alahćerim. 

alađumi, aladumiti, v. anladumi, 
anladumiti. 

Aladža / (tur.-pprs.) ime čuvene 
džamije u Foči, koja se cijeni 
kao kulturno-istorijski spome- 
nik. 

< tur. alaca (ala-ca) »šaren, ša- 
renkast«, tur. ala (v. ala) + tur. 
suf. -ca « pers. - ca). Suf. - ca 
dodan pridjevu koji označava 
boju, odgovara našem nastavku 
-kast. 

aladža / (tur.-pers.) 1. vrsta stare 
šarene basme (v.) sa uzdužnim 
prugama; uvozila se sa Istoka, 
naročito iz Sirije (Sama). Zvala 
se još i ćitdbija (v.). 

2. anterija od aladže skrojena. 

3. strizica (odrezak) od basme. 

< tur. alaca, alaca китаџ »ša- 
reno platno«, v. tumačenje pođ 
Aladža. 

V. aladži, šamaladža. 

aladžak m (tur.) potraživanje od 
dužnika; ono što se ima primiti. 

< tur. alacak, u istom znače- 
nju, (fut. 3 lice sing. od almak 
»uzeti, primiti«). 

alAđži indecl. adj. (tur.-pers.), ša- 
ren. — »U! moje a 1 a d ž i gaće, 


* — Turcizmi u SH jeziku 


81 



alafranga 


Što li ću ja bez vas?« (Vuk V 
448). Iskriv. ođ alađža (v.), tur. 
alaca »šaren-#. 

alafranga ađv. (franc.), na evrop- 
ski način, po evropski: alafranga 
sat == sat koji pokazuje sred - 
njeevropsko vrijeme; alafranga 
odijelo — evropsko odijelo . 

< tur. alafranga <C franc. d la 
»kao, po, na (način)« i tur. 
Frenk Firenk »EvTOpljanin« <[ 
franc. Franac »Franak«. 

Alah, Alaha i Alah, Alaha, za- 
pravo Allah m (ar.) Bog. — 
»A 1 a h, reče, pa zajaha đoga«, 
»A 11 a, reče, posjede dorina« 
(K. H. II 293, I 132). 

< tur. Allah < ar. AUah. U ar. 
jeziku ilah znači »bog«, a sa 
određenim članom al: Allah je 
vlastito ime »Bog«. 

V. alahala, Alah aškuna, Alah 
belasuni versun, alah bilur, 
Alah bir, alahćerim, alahema- 
net, Alah hifzejle, alahičun, Alah 
rabum ,Alah rahmetejle, alah- 
selamet, alahualem, Alahu ek- 
ber, alahunemrile, alahversun, 
bilahi, inšalah, jalah, mašalah, 
rabum Alah, talahi, valahi. 

ala-hala! (hala-hMa!, ala-iila!) 

interj. (ar.) bože, bože! — 
»A 1 a - h a 1 a zametnu se kav- 
ga!« (Zl. XXIX 2, 203); »Dok mi 
jutro osvanu četvrto, / h a 1 a, 
h a 1 a čuda velikoga!« (F. K. 1886 
60); »Pa ovako rijeČ besjediše: 
/ A1 a, a 1 a šućur Bogu hvala! 
/ Kad u naše zapade nam ruke« 
(Vuk VIII 31). 

< tur. Allah, Allah! < ar. 
Allah, Allah! v. Alah. 

Alah askuna! interj. (ar.-tur.) za 
božiju Ijubav! za božiji hatar! 

< tur. Allah a$kina! tur. izft. 
{u 3. licu dativa) od Alah i ašk 
(v.). 


Alah belasuni versun! (ar.-iur.) 
Da mu bog da belaj na vrat! 
(proklinjanje)s 

< tur. Allah belasini versin! 

< ar. Allah -f tur. beld (v. be-. 
laj) sa tur. posv. suf. -si i tur. 
akuz. nastavkom -m -f tur. 
versin, imp. 3. lice sing. od ver - 
mek »đati«.' 

alahbilur! (alahbirum!) interj. 
(ar.-tur.), bogzna! ko će znati! 
sva je prilika! 

< tur. AUah bilir »bog zna«, 
od ar. Allah i tur. bilir , imperf. 
3. lice sing. od bilmek »znati«. 

Alah bi'r! (ar,-tur.) vrsta zakletve: 
kao Što je bog jedan! U ob gov.: 
»A 1 a h b i r, tako je!« 

< tur. AUah bir , ođ ar. Allah 
i tur. bir »jedan«. 

alahćerlm! alahkerim! (alace- 
rlm!) interj. (ar.) štobogda! da~ 
će bog! (riječi utjehe). 

< tur. AUah kerim! istog zna- 
čenja kao u nas, osn. zn.: »bog 
je plemenit«, ar. karlm »ple- 
menit«. 

alahemanet! alahemanctola! (ar.- 
-tur.) bogu na amanet! zbogom! 
(pozdrav). 

< tur. АЛаћа emanet ola! 
»bogu te preporučujem! bogu te 
povjeravam!« v. Alah i ema-< 
net -f ola, aptat. 3. lice sing. od 
olmak »biti«. 

Alah hifzejle! interj. (ar.-tur.) 
bože sačuvaj! da bog sačuva! 

< tur. AUah hifzeyleye! »da 
bog sačuva«, tur. hifzeyleye, 
optat. 3. lice sing. od hifzeyle - 
mek (hifz eylemek) »sačuvati« 
(tur. hifz < ar. hifz »čuvali« i 
tur. еуХетек »učiniti«. 

alahičun! Alah-icun: imerj. (ar- 
-tur.) bogra radi! za božiju Iju- 
bav! (obično prosjaci ovo uzvi~ 
kuju moleći milostinju. — »Od- 


82 



mah Turčin prosi A1 a h i č u n« 
(K. H. I 144). 

<; tur. AUah igin »radi boga«, 
tur. igin je postpoz. (vulg. igun) 
»radi, za, zbog«. 

alahmubarećola! Alah mubare- 
čola! neka je sretno! čestitam! 

— »Eh, alahmubarećola! 
Neka im bude sretno i hairli«. 
(Ćolak. 54). 

V. Alah i mubarećola. 

Alah rabum! interj. (ar.-tur.) bo- 
že , gospode! bože daj! — A 1 a h 
rabum, da poginem ovde!« 
M. H. III 216). 

< tur. Allah rabbim »bože, 
gospode moj!« tur. rabb (< ar. 
rabjb »gospod, bog«) sa tur. 
posv. zamjenicom -im »moj«. 

Alah rahmetejle! Alah rahme- 

Ше! interj. (ar.-tur.) bože smi- 
luj mu se! obdario ga bog svo- 
jom milošću! (pokoj mu duši!). 

— »Neka ginu, alah rahme- 
t i 1 e!« (K. H. I 301). 

< tur. Allah rahmeteyleye! 
»neka se bog smiluje«, tur. rah- 
meteyleye, optat. 3. lice sing. 
od rahmeteylemek (rahmet ey~ 

t lemek) »smilovati se^ (ar. rdh- 
md »milosti«, tur. eylemek »uči- 
niti«. / 

alahselamet!' interj. (ar.) 1. da ti 
je bog na pomoći! (dobra želja 
koja se upućuje živom, poput 
one »Alah rahmetejle J« koja je 
namijenjena mrtvim. 

2. Nekad se ovako kaže га čov- 
jeka Jcoji je »na svoju ruku« 
(čudne naravi), ili koji jž neu- 
redan u životu, ili se rekne iz 
sažaljenja prema nekom. U ob. 
gov.: »Kakav je onaj Čovjek, 
alahselamet!« 

Skraćeno od tur. AZIah selamet 
versin! »neka mu bog da spas«, 
ar. salama »spas«, tur. versin, 
imp, 3. lice sing. ođ vermek 
»dati«. 


alahualem (alalem) (ar.) bogzna, 
sva je prilika. — »a 1 a ) e m će 
to biti svraka« (Vuk, Rječnik). 

< ar. Alldh-u-a'liim »bog je 
znaniji, bog bolje zna«, ar. 
adem, elat. od - тЊџ »znani, 
koji zna«. 

Alahu-ekber (ar.) 1. prve riječi 
ezana (v. ezan): bog je velik 
(najveći). 

2. izgovara se i kao uzvik ćuđe- 
nja ili ushićenja. 

< ar. Alldh-u-akbdr, ar. tikbdr, 
elat. od kabir »velik«. 

alahunemrlle (ar.-tur.) po božijoj 
zapovijedi, po božijoj odredbi; 
bog dade, bog naredi. — U pri- 
povijeci: »On nešta izgovori i, 
alahunemrile, ona se ži- 
votinja pretvori u najljepšu 
djevojku«. — »Bolesniku nešta 
prouči i, alahunemrile, 
odmah bolesnik ozdravi«. — Sa 
ovim riječima počinje islamsko 
vjenčanje: »Alahunemrile, 
primi H ti Hasane prisutnu Fa- 
timu za svoju ženu ...« 

< tur. Allahin-emrile , tur ?zft. 
od Alah (v.) i emr (v.) -}- tur 
postpoz. -ile »sa«. 

alahversun! interj. (ar.-tur.) đa- 
bogda! dao bog! i kao kleiva: 
» Alahversun, vrat slomioh 

< tur. Allah versin! »neka bog 
da!« tur. versin, imp. 3. lice 
sing. od vermek »đati« 

alaj -a i alaj, alaja m (grč.) 

1. skupina, gomila , masa (svi- 
jeta), svjetina, mnoštvo. — »Sve 
izlaze na a 1 a j e Turci« (M. 
H. III 378). 

2. parada, pompa, svečanc po- 
vorka, svečanost. — »Dok opazi 
alaj i vezire, gdje polaze od 
carskih saraja, koji prate cara 
u džamiju« (K. H. I 46). 

3. рик vojske, čiji je koman- 
dant miralaj = pukovnik. 

< tur. alay, sa znaČenjem kao 
kod nas; < grć. elagion »vojni 



alaj-bajrak 


odredi vojna sltižba« 

V. alaj-bajrak, alajbeg, alajli, 
alaj-inuftija, alaj-top, miralaj. 

alaj-bajrak, alaj-barjak (alajbaj- 
rak, alajbarjak m (tur.), sue- 
čana zastava koja se stavlja ili 
nosi za vrijeme kakve sveča- 
nosti; službena zastava. — »Pa- 
de šator sa sokola Marka, / I 
na njegov krstaš a 1 a j b a r- 
j a k« (Vuk II 364). 

< tur. alay bayragi, izft. v. 
alaj i bajrak. 

V. alajli bajrak. 

alajbeg m (tur.) 1. zapovjednik 
spahija u sandžaku; svaki je 
sandžak imao svoga alajbega. 
— »Lipu Hanku Hasan- a 1 a j- 
bega« (M. H. III 135); — 
»Tužno tuži alajbegovica, 
/ alajbegu kraj desna kolena« 
(Vuk I 222). — Kasnije, nakon 
reforme tur. vojske, alajbeg je 
naziv za komandanta žanđar- 
merijskog puka. 

2 . U tabačkom esnafu (cehu) 
ćehaja se zvao alajbeg. 

< tur. alaybeyi (alay-beyi) »beg 
alaja«, izft. od alaj (v.) i beg 
(v.). 

V. alajbegova slama, alajbego- 
vica. 

Alajbeg (tur.) musl. muško ime. 
V. alajbeg. 

alajbegova slama /, imovina bez 
gospodara, nešto što može sva- 
ko uzimati i koristiti se njim. — 
U ob. gov.: »Šta ste navalili pa 
raznosite, nije ovo a 1 a j b e- 
go va slama«. 

V. alajbeg. 

alajhcgovica f, žena alajbega. 

V. alajbeg. 

alajli bajrak (alali bajrak) m 

‘(tur.) svečani bajrak , paradni 
frajrak. Razviše se a 1 a j 1 i 
bajraci« (K. H. I 152). 

< tur. aiaylt bayrak , istog zna- 


čenja; tur. alay (v. alaj) + tur. 
suf. - li . 

alaj-muftija m (tur.-ar.) vojni 
muftija. 

< tur. alay miiftUsii (vulg. 
alay miiftisi), izft. od alaj (v.) i 
muftija (v.). 

alaj-top m (tuc.) top koji se ispa- 
Ijuje u čast kakvog zvaničnog 
praznika, ili prilikom kakvog 
slavlja i svečanosti. 

< tur. alay topu, istog znače- 
nja, tur. izft. od alaj (v.) i top 
(v.). 

alaka / (ar.) veza , odnos. 

< tur. alaka < ar. <alaqa. 

alakača, v. alapača 

alakati, halakati (harlakati), 

-ačem, 1. vikati » Alah, Alahh 
(bože, božel) pri jurišu u boju, 
ili kao uzvici čuđenja ili snebi- 
vanja. 

2. vikati, derati se, galamiti. 

Izv. od alahati, halahati (od 
Alah, odnosno Halah izveden 
infinitiv), tj. vikati Alah, Alah! 
odnosno (dodajući »h« na poče- 
tku) Halah, Halah! 

V. alaknuti, jalakati, jalauknuti, 
zahalakati. 

afaknuti, halaknuti -nem 1. vi- 
kiiuti » Alah, Alah!«, o dnosno 
» Halah, Halah!« (bože, bože) 
pri jurisu u boju. — »Ha 1 a k- 
n u š e, Boga spomenuše« (K. 
H. I 337); »H a 1 a k n i t e, Bo- 
ga spomenite, / A za' gole nože 
prihvatite« (Vuk VII 360). 

2. viknuti , zagrajati. 

Izv. od alakati i halakati (v.). 

alal, alaliti itd. v. halal, halaliti 
itd. 

alala, аГа1а v. halhala 
alalem, v. alahualem 

alali adj. inđecl. (pers.-tur.) ruži- 
čast , crvenkast. — »Još na Al- 


84 




alat 


ki a 1 la 1 i pašmage« (Vuk, 
Rječnik). 

Po svoj prilici ovo je naša ko- 
vanica od tur. al »crven« i tur. 
adj. suf. -li, pošto ovaj oblik ne 
postoji u tur. jeziku. U tur. je- 
ziku na pridjeve al »crven« i 
na ala »šaren, pjegav« ne može 
doći adj. suf. -li. 

alali-bajrak, v. alajli bajrak 

Alaman, Aleman (njem.) Nijemac . 
<; tur. Alaman. Alman < st. 
njem. Alamannen , Alemannen, 
naziv za stanovnike južne Nje- 
mačke. 

V. alamanka. 

alamanka f, sablja njemačke iz- 
rade, njemačka sablja. — »Po- 
traj njega leži a 1 a m a n k a« 
(K. H. II 303). 

Izv. od Alaman (v.). 

alame (allame) indecl. m (ar.) ve- 
liki učenjak, svestrano obrazo- 
van čovjek. 

< tur. allame < ar. ^allamd. 

alamet m (ar.) znak, simptom, 
predznak. — »Pred kijamet 
svaki alamet« (nar. izreka). 

< tur. alamet < ar. <aiama. 

alapača, alakača f, pogrd. brblji- 
va žena, brbljivica. — U ob. 
gov.: »alapačo jedna!« — 
»prava si alakača!« — 
»Stana a 1 a k a č a samo alaka 
onako u vetar« (Pop. T. SKGl. 
1, 170). 

Naša izvedenica od alakati (v.). 
Kod riječi alapača glas »k« za- 
mijenjen sa »p«. Miklošić za 
»alapača« upućuje na tur. alak- 
- bulak »po tur. aladža-buladža«; 
Đ. Popović ove riječi dovodi u 
vezu sa tur. almak, »grabiti, 
uzimati«; Rj. Ak. navodi da je 
postanjem od tur. alap »hra- 
bar«. Mislim, da se ova tuma- 
čenja ne mogu primiti, jer se 
temelje samo na sličnosti glaso- 


va, odnosno slogova ove riječi 
(»al«, » alak«, » alap«) sa nave- 
denim tur, riječima, ne obazi- 
rući se na značenja tih riječi i 
na uobičajena pravila o izvođe- 
nju naših oblika od tur. riječi. 
Tur. alak-bulak (allak-bullak) 
znači »pomiješano, ispretura 
no«; ako se izdvoji samo riječ 
alak (allak), ona u tur. znači 
»varalica, smutljivac«. Tur. o- 
blici na ca (ga) izvode se od 
pridjeva, a ne od imenica. Tur. 
almak znači »uzeti« (znaeenje 
»grabiti« je nategnuto i više 
proizvoljno), od ovog naš izve- 
deni gl. oblik bio bi »alisati, 
alđisati«, a nikako »alakati«. 
Tur. riječ alap »hrabar« teško 
je đovoditi u ma kakvu vezu 
sa alapača i alakača. — Ispra- 
vno, Rečnik SAN oba izgovora 
upućuje na »alakati«. 

alas biti, alas se učiniti, alasiti se, 
v, halas biti itd. 

alast adj. ružičast. 

Naša izvedenica od &1 (v.) 

aiaša / (tur.) 1 . čopor konja; ko - 
nji puŠteni na slobodnu pašu 
preko Ijeta, kada nisu potrebni 
za rad. 

2. fig. rulja, ološ. — »Sto zna 
a 1 a š a, što je paša« (Nar. bl. 
239), 

< tur. а1аџа »rbat, leđa; to- 
varno kljuse«. 

alat, alata m (pers.-tur.) konj cr- 
venkaste, riđaste dlake. 

< tur. al-at, od S1 (v.) i at (v.) 
V. alatast, alatuša. 

alat, halat -ata m (ar.) oruđe , 
sprave, instrumenti i uopšte sav 
pribor potreban za jedan zanat 
ili za ručni rad. — »Bez a 1 a t a 
nema zanata« (Vuk, Rječnik). 
»Bez h a 1 a t a nije ni zanata« 
(Nar. bl. 21). 

< tur. aldt < ar. pl. alat, sing. 
ala. 


85 



ulatast 


alatast adj., crvenkast, riđe boje 
(konj). 

Izv. od alat (v.). 

alaturka adv. (franc.) na turski 
npčin, po turski; »alaturka sat« 
= sat koji pokazuje vrijeme po 
kome se obavljaju muslimanske 
molitve. Zalaz sunca je uvijek 
12 sati; »alaturka odijelo« = 
istočnjačko, tursko odijelo; »a- 
laturka sjesti« = sjesti prekr- 
stivši noge. 

< tur. alaturka < franc. d la 
»kao, po, na (način)« i franc. 
turc »turski-«. 

alatuša / , alatasta kobila. 

Izv. od alat (v.). 

albaber, ;il-baber, al-biber, bdber, 
vrsta karanfila, crveni karan- 
fil, đurđica , Convallaria maja- 
lis L. — »Ako ti nikne a 1 - b a- 
ber, / išti me, dragi, u babe« 
(GZM 1910. 515). 

U tur. rječnicima nema potvr- 
de za ovaj oblik, ali, s obzirom 
na postojanje tur. izraza kirmizi 
biiber »crveni biber«, može se 
pouzdano tvrditi da je ova riječ 
izvedena od tur. al »crven« i 
tur. biiber (v. biber). Oblik bđ- 
ber (mjesto biber) može biti da 
je prema pers. babari »biber« 
(< grč. peperi). 

V. albaberi, albaberija. 

albabčrl inđecl. adj. sasvim jasno 
crvene boje , kao krv. 

Imenici albaber (v.) dodan ar.- 
-pers. adj. suf. -г (iyy). 

albaberija /, crveni Šal po kome 
su crno vezeni cvjetovi ili gran- 
čice; služio je kao pds , a i za 
zamotavanje oko kape. 

Riječi albaberi (v.) đodan naš 
suf. -ja. 

al-bašča, albašča / (pers.) vrt sa 
mnogo crvenog cviječa, crvena 
baŠča. — »Ja pritegoh dizgen 
konju, / Te preskočih u a 1 - 


bašču« (Vuk V 349); »Te oti- 
šla u novu a 1 b a š č u« (Vuk, 
Rječnik). 

< tur. al bahge, v. komponente 
pod al i b&šča. 

al-blnjiš, al-biniš m (pers.-tur.) 
crveni binjiš, crveni ogrtač. — 
»Mordolama a 1 b i n i š a pita« 
(GZM 1906. 356). 

< tur. al bini§, v. al i binjiš. 

al-burundžuk (pogr. val-burun- 
džuk) m (pars.-tur.) crveni bu- 
rundžuk (v. burundžuk). — »Po- 
šalji meni duše u pamuku, / 
bjelo lice u al-burundžu- 
ku« (Ašikl. 36); »Da mi pošlje 
u pamuku duše, / B’jelo lice u 
val-burundžuku« (Vuk 
V 224). 

Vidi komponente pod al i bu- 
rundžuk. 

alčačina, alčakčina m aug. od 
alčak (v.). 

al-čadar m (pers.) crveni Šator. — 
»Na polju se al-čador vi- 
jaše (S. S. 84, Vuk V 330). 

< tur. al gadir, v. al i čador. 

alčak m (tur.) nevaljalac, man- 
gup , prefriganac, vragoljan i 
kao adj. alčak i alčakast, vra- 
goljast. — »U bekrije nigdje 
ništa nema, / аГ me a 1 č a k 
muški milovaše« (Ašikl. 46). 

< tur. algak »nizak, niska sta- 
sa«, fig.: »propalica, nitkov, 
prostak, strašivica« itd. 

V. alčakluk. 

alčakluk m (tur.) nevaljalstvo , 
mangupluk, vragolija; varanje. 
— »A lčaklukom vi ste 
đošli, da nam Misir srušite« 
(Osvit 1899. br. 45). 

< tur. algakhk. 

ll-čatkija, alčatkija / (pers.-tur.) 
crvena čatkija, crveni veo. — 
»A 1 č a t k i j u sa glave bacila^ 
(K. H. II 510). 


86 



alem 


tur. al gatki , v. al i čatkija. 

alčija / (tur.) gips. 

< tur. algi. 

al-čdha / (pers.) crvena čoha. — 
»Na dolami troje toke zlatne, / 
A na noge a 1 - Č o h e čakšire« 
(Petran. 623). 

< tur. al goha , v. al i Čoha. 

al-ćereće (iskriv. al-ććrgelet) m 
(pers.-tur.) crvena kabanica, cr- 
veni ogrtač. — »Stono junak u 
prvom alaju, / na alatu u a 1 - 
-ćerećetu« (Beh. III 29); 
»Ono ti je Zirević Alaga, / na 
alatu u alćerećetu« (Beh. 
I 269); »En’ ono je Alil čele- 
bija, / u aletu U al-ćerge- 
letu« (Vuk I 551). 

< tur. al kereke, al kerake 
»crveni ogrtaČ«, v. al i ćereće. 

al-ćergelet, v. al-ćereće 

aldumaš m, aldumasče -eta, n 
(tur.) čaščenje koje čini kupac 
nakon kupovine na pazaru ili u 
čaršiji, napojnica. 

< tur. aldim akgesi, izft. od 
tur. aldim, perf. 1. lice sing. od 
aimak »uzeti, kupiti« (ovdje 
uzeto fig. kao supst.) i akče (v.), 
pa od tog: aldumakče i potom, 
radi eufonije, aldumašče, kao 
što je slučaj kod riječi dže- 
pašče (v.) 

al-duvak m (pers.-tur.) crveni du- 
vak, crvena koprena. — »АГ se 
vila iz oblaka svila, / Đevojki 
se pođ al-duvak svila« 
(Vuk V 192). 

< tur. al duvak, v. Sl i duvak. 
Ale, v. Alija 

Alečko, v. Alija 

aleć selam, v. alejk selam 

alejć selam, v. alejk selam 

ajejhilane -eta (alejhillane) n (ar.) 
đavo, šejtan. 

< tur. aieyhilldne < ar. <alayh- 


-i-lla<nd »ncka je proklet! pro- 
klet bio.« 

alejhiselam (Alejhiselam) m (ar.) 

1. epiteton koji se, kod musli- 
mana, izgovara i piše iza imena 
svakog vjervjesnika (pejgambe- 
ra): Adem alejhiselam (Adam), 
Isa alejhiselam (Isus), Мића- 
med alejhiselam itd.; skraćeno 
= a. s. 

2. Kada se izgovara bez imena . 
onda ima značenje imena za 
Muhameda: Alejhiselam = Mu- 
hamed. 

< аг. mlayh-i-ssaldm »пека je 
blagosloven!« аг. c alayhi »na 
njeg« i ar. salam, v. selam. 

alejk selam! alejć šelam! aleć 
selam! (ar.) otpozdrav, odgovor 
na pozdrav selam alejk! (v.). — 
»Ja joj nazvah: / selam alejk i 
pomozi Bog, / ona meni a 1 e j k 
selam, / dao mi te Bog!« 
(Sevd. 201); »Alejć selam, 
serhatlija mlada!«, »A 1 e ć s e- 
1 a m, serđar-aga Mujo« (K. H. 
I 176, II 65). 

< ar. ( alayk-a-ssalam, »tebi 
neka je selam, i ja tebi upuću- 
jem pozđrav« (v. selam alejk). 

alejkumu-selam! alejćumu-selam! 

(аг.) otpozdrav, odgovor na po- 
zdrav selđmun alejkum! (v.). 

< ar. <alaykum-u-ssalam »va- 
ma neka je sfelam, i ja vama 
upućujem pozdrav«. V. selamun 
alejkum! 

\ alem 1 m (ar.) polumjesec sa tri 

L ili četiri kugle ispod njega, koji 
se nalazi na vrhu minareta 
(munare) kao ukras. Alem je iz- 
rađen od bakra, a potom kala- 
jisan ili pozlačen. Mjesto po- 
lumjeseca često stoji ukras 
kruškastog oblika unutar kojeg 
je božje ime ar. Allah. — »Pu- 
hnu vjetar s visokih planina, 
/ i odnese a 1 e m sa munare« 
(I. Z. IV 152). 


87 



n 


^ tui\ alem> sa istim znače- 
ijem kao u nas (pored drugih 
mačenja) <[ ar. 'aliim »znak, 
hmbol; zastava; vlastito ime«. 

;m- m (ar.) svijet, dun’jaluk. — 
»butum alem« = cio svijet. 

< tur. alem ar. тШт >»svi- 
jet«. 

em i alem m (ar.) dragi kamen, 
dijamant. — »Na jabuci al em 
dragi kamen« (K. H. I 19): 
>*Međ’ kamzama a 1 e m dragi 
kamen« (Vuk, RjeČnik); »Da 
đaurin od Kruševa Lazo, / Ne 
ustakne a 1 e m kapu, kapu 
carsku« (Petran. 305). 

< tur. alem »znak, zastava, vrh 
minareta« itd. < ar. <alam 
»znak, simbol; zastava; prvak; 
vlastito ime«. 

Aleman, v. Alaman 

Alemdar (ar.-pers.) musl, musko 
ime. 

< tur. Alemdar, lično ime, 
»Bajraktar, Zastavnik«; ar, 
( a lam »bajrak« i pers. dar, 
prez. osnova od dašten »imati, 
držati«. 

alemperka f, neka ptica sa kri- 
lima od dijamanata (samo u 
pređanju). — »Kad bijaše pred 
večer, proleti ispred Lovića ti- 
ca alemperka, u koje ale- 
movo perje bješe... sva se 
okolina od perja joj rasvijetli 
.. .* (Hirtz, Rječnik), 

Izv. od alem (v.) i perka. 

б1еп, alev adj. (pers.) crven, ja- 
snocrvene boje. — »Nosi dva 
vlasa vune, jedan bele a drugi 
alene« (Marjan.); »aleva pa- 
prika« ~ crvena paprika. 

Izv. od al (v.). 

al-fes m (pers.-ar.) crucni fes. — 
R glave al-fes kapu 


alica f 1. vrsta krupne trešnje 
otvorenocrvene boje, rana treš- 
nja, Prunus avium L. — »Ašla- 
ma, a 1 i c a, još malo pa ne- 
stade!« (Zembilj II 95); 

2. crvena boja kojom se zabo - 
java slatki napitak (šerbe i drj. 
Izv. od al (v.). 

alidžija m (tur.) mušterija, pro- 
sac. — »Još šezdeset dođe a 1 i- 
dižija, / alidžija sestre 
Bajagića« (M .H. III 519). 

< tur. alici, part. a. od almak 
»uzeti, primiti, kupiti«. 

alija, v. halija 

Aliđun m (ar.-tur.) Ilindan, 20. 
jula po st. kal. (2. avgusta). — 
»Razboli se Mejruša djevojka, 
/ bol boluje do A 1 i đ u n - d a- 
na« (I. Z. IV 244). 

< tur. AZifirunii (Ali-giinii) 
»Alijin dan«, izft. od Alija (v.) 
i tur. дпп »dan«. 

Alifakovac -vca m (ar.-tur.) ime 
jedne mahale (kraja) u Sara - 
jevu. Naziv je doŠao po nekom 
Ali-ufaku »malom Aliji«, tur. 
ufak »malen«. 

alifet, v. halifa 

aligrah m (pers.-srp. hrv.) crveni 
grašak , turski bob, Phaseolus 
coccinens L. 

Hibr. г.: v. al i naša riječ grah. 

Alija (hipok. Ale, Alečko, Aljo, 
Aljuš) (ar.) musl. muško ime. — 
»Ako A1 e od odžaka dođe« 
(K. H. I 342). — Ako uz ovo 
ime đođe titula beg, aga, pasa, 
itd., onda se ne kaže Alija-beg, 
Alija-aga, Alija-paŠa, itd., nego 
(prema turskom načinti): Ali- 
- b e g (Alibeg), A 1 i - a g a 
(Alijaga, Alaga), A 1 i - p a š a 
(Alipaša), Ali-efenđija 
(Alefendija) itd. 

< ar. 'АНуу ('AU), lično ime, 

»Uzvišeni, Moćni, Otmjeni«. 

* 1 



ime. Promjenom - 

se do ženskog imena od mu- 
škog A П j a (v.) prema ar. 
<Aliya, odnosno l Aliyyd. — 
Kada se uz ovo ime doda ti- 
tula hanuma, onda se na kraju 
imena naše a zamjenjuje sa ar. 
e (oznaka za f.), te se kaže: AH- 
jehanuma, Alije-hanuma (Ali- 
jehanuma). 

аНјиГаЛа (alijjuF-ala) indecl. adj. 
(ar.) odiičan (školska ocjena u 
mektebu, medresi itd<). 

< tur. aliyyiilala < аг. mliyyu- 
-l-add, superlativ od <aZ (<alin), 
»velik, uzvišen«. 

alilucina, v. haliluČina 
аШик, v. haliluk 

alim m (ar.) učen čovjek; vjerski 
naučenjak . — »A Н m a ga do 
Stambola nema« (K. H. I 96). 

< tur. aZim < ar. <dlim, part. 
a. od <ilm »znati«, 

V. ulema. 

АИ -Osman m (ar.) dinastija O- 
smanovića (tur. careva). 

< tur. Al-i Osman, pers. izft. 
od ar. dl »rod, porodica« i ar. 
tUtman , lično ime (ovdje ime 
sultana Osmana, osnivača o~ 
smanske dinastije). 

ališkin, ališkan adj. (tur.) navi- 
knut, naučen , koji umije. — 
»Hoćemo H ašikovat’ dragi? / 
Kako ćemo, kad a H š k a n 
n’jesmo« (I. Z. III 115). 

< tur. аХцкап < ah§mak »na- 
viknuti se, priučiti se, naučiti 
se«. 

ališma / (tur.) navikavanje, upu- 
ćivanje u nečem. 

< tur. аГгџта, nom. action. od 
аГгџтак »naviknuti se, priučiti 
se, naučiti se<\ 

alištisati -išem, naviknuti se, obi- 
knuti se, priučiti se, svještiti. 


alis-veriš -a 1 

(ališveriš, ališverlš) m (tur.) 
L kupoprodaja, trgovanje, pa- 
zar — »sa svojim jedi i pij, / 
aališveriš ne činH (Nar. 
bl. 153). 

2. fig.: »potajno dogovaranje, 
šurovanje«. 

< tur. alifverif (ah$-veri$), 
nom. action. od almak »uzeti, 
kupitP% i vermek »dati f pro- 
dati«. 

alka, v. halka 
alkali, v. halkali 

al-katmer m (pers.) crveni karan- 
fili, crvent klinčić , Dianthus 
caryophyllus L, — »A po bašči 
svakaka cvijeća, / i alkat- 
mer i rumene ruže« (K. H. 
II 426). 

V. &1 i katmer. 

aikermes m (ar.-sanskrt.) boja 
kojom se zabojavaju slatkiši, 
likeri i slPhytolacca decandra. 

< ar. al-qirmiz, v. komp. pocl 
al (arap. određeni član) i kfmez. 

al-kdran, al-kuran -ana (alkoran, 
alkuran) m (ar.) kur’an. — »Za- 
klinjem te postom ramazanom, 
/ i sa tvojom knjigom alko- 
r a n o m« (F. J. I 208). — »U 
Zvorniku, u svojemu gradu, / 
Na ćitapu svome a 1 k u r a n u< 
(Vuk IV 218). 

< ar. al~qur’an, v. al i kuran 

iilma / (tur.) jabuka. — »Sadi 
a 1 m u nasred atmejdana, 
Gledah dragu devet gođin’ d? 
na« (Sevd. 163). 

< tur. alma i elma »jabuka 
V. alma-ćurak. 

alma-ćurak -rka m (tur.) ćur 
sa lisičijim krznom. 

< tur. elma кпгк, v. kon 
pod alma i ćurak. 



almađi 


almađi indecl. (tur.) nije uzeo, 
-la, ne uze. — »Tesić verdi, a 1- 
madi aman^ (GZM 1908. 261). 

< tur. almadi, neg. oblik perf. 
3. lice sing. od almak »uzeti«. 

al-mak m (pers.-srp. hrv.) pitomi 
mak, Papaver somniferum L. 
Hibr. r., v. al i naša riječ mak. 

almas, elmas -asa i almaz, elmaz 
aza m (grč.) 1. dijamant, dragi 
kamen; »almas (dlmaz) kdmen« 
~ dragi kamen; — »Upleteni 
a 1 m a s kamenovi«, »U zub’ma 
im almaz kamenovi« (K. 
H. I 483, II 76); » almas (almdi) 
grana« = zlatna grana (ženski 
nakit, broš) ukrašena đijaman- 
tima; — »Almaz grana 
momče iz dućana« (I. Z. III 231, 
— »dlmds (almaz, elmas el- 
mdz) prsten« — prsten sa dra- 
gim kamenom. — »A od tvojih 
almas prstenova« (Ašikl. 
34); »Hajd đonesi e 1 m a z p r- 
stenove« (Nar. bl. 247). 

2. alatka za rezanje stakla. 

3. Almas i £lmas, musl. muško 
ime i Almasa (hipok. Masa), 
musl. žensko ime. 

< tur. elmas < ar. almds »di- 
jamant« < grč. asamas. 

V. almasl, almasija, almasli. 

Almas, v. almas 

Almasa, v. almas 

almasi adj. (grč.-ar.) blijedoruži - 
časte boje. — »Šamije različitih 
boja: kupusi, a 1 m a s i, turun- 
dži« (Gajret, 1929. 37). 

< tur. elmasi, v. almas -г ar.- 
-pers. suf. г (iyy). 

almasija f (grč.-ar.) vrsta slatkog 
jela koje se pravi od želatina i 
šećera. 

< tur. elmasiye, v. almas + ar. 
adj. suf. za ž. rod -iyye . 

almasli indecl. adj. (grč.-tur.) 
ukrašen dragim kamenom; al- 


masli prsten, almasli grana itd. 

< tur. elmash, v. almas 4- tur. 
suf. -li. 

alovan, v. alovit 

alovit, arlovit, arlovija, arlovi- 
jast, alovan i halovit, harlovit, 
harlovija, harldvijast, halovan, 
kalovit, adj. vilovit, vilen, zma- 
jevit, silovit, pomaman, sitan. 
— »Kad iziđe vuče na kapiju, 
/ a on pusti vranca a 1 o v i t a~ 
(Vuk II566) usp. »pa pvivede 
vranca v i 1 e n o g a« (Vuk II 
582); »Na đogata konja halo- 
vita« (Lord 122); »halovi- 
te konje i junake« (Vuk III 
57); »Ej, ispade Halko na đo- 
gatu, / Na Mujova halovna 
šturinka«, »Dokljen izbi Muja- 
gin Haljile, / Na njegova h a- 
lovna đogina« (Lord 69, 301); 
»Sprem’ fermana Bosni halo- 
vitoj« (Lord 9). 

Izv. od ala, hala (v.), 

alterisati, v. arterisati 

alti indecl. num. (tur.) šest, broj 6. 

< tur. alti. 

V. altiluk, altiparmak, altipat- 
lak. 

altiluk m (tur.) 1. šestak, pi;edmet 
u vrijednosti 6 groša, ili u te- 
žini 6 oka, komad platna od 6 
aršina, šestogodišnje živinče 
itd. 

2: stari srebrni turski novac od 
šest groša. — »Davor, doro, da- 
vor đobro moje! / Kad je zopca 
po a 11 i 1 u k bila, / a tebi je 
izobila bila«. (Muz. zap. Inst. 
62). 

< tur. altihk (alti-hk) sa zna- 
čenjima kao u nas: tur. alti 
»šest« 4- tur. suf. -lik. 

altin, v. altun. 

altiparmak m (tur.) šesto; čovjek 
sa šest prsta na ruci. Otud pre- 
zime Altiparmaković. 


90 



amam 



< tur. аШ parmak »šest prsta«, 
v. аШ i parmak. 

Altipirmaković, v. altiparmak 

aitipatlak m (tur.) revolver sa 
šest metaka. — »a kesa danas 
gore ubija nego ikakav a 11 i- 
p a 11 a k« (Zembilj III 111). 

< tur. altipatlar (alti-patlar) 
»šestopuc-revolver«, tur. аШ 
»šest« i tur. patlar, part. imp. 
od patlamak »pucati«. Tur.-ar. 
na kraju riječi zamijenjen sa 
našim imen. nastavkom -a/c, u 
duhu našeg jezika. 

altmiš indecl. num. (tur.) šezde- 
set, broj 60. — U ob. govoru: 
»Nije još navršio a 11 m i š«, tj. 
nema još šezdeset godina ži- 
vota. 

< tur. altmi$. 

altun i altin m (tur.) zlato, zlatni 
novac, dukat. -— »Čeio joj je 
a 11 u n hamajlija« (K. H. I 
271). 

< tur. altin, vulg. altun. 

V. altumbaš, altunl, altun-oluk, 
altun-top. 

allunbaš -a i altunbaš -aša m 
(tur.) zuti arsenov blistavac, au- 
ripigment, koji se, pomiješan 
sa malo kreča, upotrebljava 
kao sredstvo za odstranjenje 
dlaka sa koze. I sama ta smje- 
sa zove se altunbaš. Zove se još 
i hfmza (v.) 

< tur. altmba§ (altm-bas) 
»mletački terijak, testa d’oro«. 
Osn. zn. »zlatne glave, zlatno- 
glav«. 

V. kompar. pod altun i baš. 

altum indecl. adj. (tur.-ar.) zla- 
tne boje, zlatkast. 

< tur. altuni, v. altun + ar.- 
-pers. suf. -г (iyy). 

altun-oluk m (tur.) zlatni oluk na 
zgradi Čabe, dug oko 80 cm. 
U ob. gov.: »Najmakbulmija jc 


dova koju hadžija prouči pod 
altun-oluko m«. 

< tur. аШп oluk, v. kompon. 
pod altun i oluk. 

jHtun-top m (tur.) zlatni top. — 
»Altun-top i u grad udariše, 
/ lijepoj Fati krnu postaviše« 
(Nar. pjesma). 

< tur. altin top, v. kompon. pod 
altun i top. 

altiist učiniti, ispreturati; što je 
gore to dolje, a što dolje gore 
okrenuti. 

< tur. altiist (alt-ust) »dolje- 
-gore«. 

alufedžija m (ar.-tur.) 1. janjičar- 
ski vojnik koji je dobivao re- 
dovnu platu tzv. alufu «. 

2. uopšte onaj koji sa određe- 
nom platom služi u državnoj 
službi. 

< tur. ulufeci, sa oba gore na- 
vedena značenja, < ar. wliifa 
»stočna hrana, pića, hrana za 
konje« + tur. fus. -ci (č. dži). 

alva, alvadžija, v. halva, halva- 
džija 

alvaluk, v. halvaluk 

alvat, alvatan, v.Jialvat, halvatan 

al-zambak, v. zambak 

Aljo, v .Alija 

Aljuš, v. Alija 

ama, ema konjunk, (ar.) ali, samo. 
U ob. gov.: »Ići ću, ama ako 
ćeš i ti«. — »E m a plijen oteti 
ne mogu« (Vuk, Rječnik). 

< tur. amma < ar. ammd. 

amajlija, v. hamajlija 

amal, v. hamal 
amalgam, v. armagan 

amam, amamdžija, amamdžik itd., 
v. hamam, hamamdžija itd. 


91 



aman! 


aman! interj. i aman, supst. (аг.) 

1. a)uzvik preklinjanja i vapaja: 
pobogu! zaboga! akoboga! o- 
prost/ pomoć! milost! — 
»A m a n, pašo!« »A m a n, 
aman, dva carska vezira, / Sto 
durasmo više ne morcmo« (K. 
H. I 35). b) uzvik ushićenja i 
razdraganosti: »Imam dragu 
nadaleko, / ja je dobro znam, 
a m a n, aman!«, »Ajšo moja, 
moje milovanje, of aman!« 
(Sevd. 64, 48). c) uzvik čuđenja: 
»A m a n, šta je svijeta na pa- 
zaru!« (ob. gov.) d) uzvik u zna- 
čenju ah! ako je spojeno sa ri- 
ječi »jdrabi (v.): »A m a n j a- 
r a b i, svake li ti vrste šebeka 

ima na ovom dunjaluku!« (Zem- 
bilj III 33). 

2. arnan kao supst.: milost, 
oproštenje, pomilovan)e. — »Ne, 
zaboga, Mutape! / Pušti mene 
na a m a n u Turke!«, »To su 
Lazi na boga gledali, / Turcima 
su aman đopuŠtili« (Vuk, IV 
293, 294). 

3. »pasti na arnan« preklinjući 
ili klečeći tražiti milost , oprost. 
< tur. aman , sa značenjima kao 
u nas, < ar. dman, »milost; si- 
gurnost«. 

V. aman — zaman. 

aman, v. haman 

amanat, v. amanet 

amanet, amanet (amanat, emanet) 
m (ar.) 1. preporuka, povjerenje, 
čuvanje, zavjet, svetinja. — 
»Amanet vi kula i kapija, / 
Ej! dok siđem do grada Bag- 
data, / Dokljen siđem i otud se 
vratim!« (Lord 16). — »te bi 
mene ko živ ostanuo, / predaj 
mu ga, božij ti a m a n e t!« 
(Vuk IV 106). — »Nego, Marko, 
a m a n e t ti davam! / Ne pušti 
mi čercu u Turaka« (Vuk VI 
226); — »Vas svijet živi na vje- 


ru i na a m a n a t« (Vuk, Posl. 
32). 

2. predmet koji se daje na ču- 
vanje, na povjerenje, u pohra- 
nu; ostava. — »Kuća gori, a 
amanet stoji« (Nar. bl. 85); 
»Drkću mu ruke kao da je tuđ 
a m a n e t pojeo« (Vuk, Posl. 70). 

3. dar koji daje momak djevoj- 
ci ili djevojka momku prilikom 
zaruka , obilježje, biljega. — 
»Ev’ od cure, brate, a m a n e- 
ta« (K. H. I 551); »djevojka 
pod amanetom« zaručena dje- 
vojka. 

4. vrijednosna pošiljka. 

< tur. emanet < аг. amdna(ty 
»povjerenje, vjernost, povjerent 
predmet, pohrana«. 

V. amanetiti, amanetnik. 

amanetiti -Im, dati djevojci ama- 
net (obilježje). — »Kradom svo- 
ju amanetih dragu, / al’se- 
ona majci pohvalila« (I. Z. III 
93). 

Izv. od amanet (v.) 

amanetnlk m 1 . zvanična knjiga 
u koju se zavode novčane po- 
šiljke koje se upućuju ili pri- 
maju preko pošte. 

2. jemstvenik, šareni konac za 
prošivanje službenih akata. 

Izv. od amanet (v.) 

aman-jarabi! v. aman 

aman-zaman! aman-zeman! in- 
terj. (ar.-tur.) pripjev u nar. 
pjesmi: »Udala se za esnafa 
mlada, a m a n, z e m a n« (V. 
M. 90). 

< tur. aman-zaman , za prvu 
kompon. v. aman, a druga kom- 
ponenta je samo reduplikacija. 

a-mbar, anbar, hambar, hiinbar m 

(pers.) 1 . drvena zgrada za zr- 
nastu hranu, žitarica, silos. — 
»u podrume troljetnoga vina, / 
u a m b a r e bijele pšenice« 
(Vuk II 516); »Ako je i a m b a r, 


92 



varicak je mjera« (Vuk. Pos. 3); 
»Sto mi ječma bide u ham- 
baru« (M. H. III 466). 

2. sanduk za žito i brašno. 

3 . donji dio kafenog mlina, gdje 
pada samljevena kafa. 

< tur. ambar , anbar, hambar, 
hanbar < pers. anbar »spre- 
mište, skladište«, od anbariden 
»napuniti«. Iako turski rječnici 
navode da je ova riječ arap. 
porijekla (od ar. pl. dnbdr 
»skladišta, trgovačke magaze«, 
sing. nibr), ispitivanjem sam 
došao do zaključka da je pouz- 
danije stanovište Kraelitz-a, 
Vasmer-a, Zenker-a, Dr Siki- 
rića i dr. da je riječ pers. po- 
rijekla. 

amber (anber) m i ambra f (ar.) 

1. стпа , veoma mirišljiva smo- 
lasta materija koja se vadi iz 
crijevnih žlijezda jedne vrste 
kitova. Physeter catodon. 

2. smolasta ili polutečna miri- 
sna lučevina iz američkog am- 
ber-drveta (Rečnik SAN). 

3. dmber-drvo , drvo tropskih 
krajeva Styrax officinalis, Fam. 
Syraceae. 

4. zuta dmbra, jantar 

< tur. amber < ar. <anbar. 

V. amberboj, amberija. 

ilniber m (ar.-pers.) jedna vrsta 
indijskog pirinča duguljastih 
zrna, koji ima miris ambera, a 
uspijeva i u Mesopotamiji. — 
»U kljunu joj zrno a m b e- 
r o v o«. 

< tur. amberbu (amber-bu), od 
ar. <anbar (v. amber) i pers. 
buy »miris«. 

amberboj, amberbuj m (ar.-pers.) 
biljka (cvijet) Contourea mo- 
schata L. (Syn. Amberboa mo- 
schata DC ., L,ess.). 

< tur. amberbu (amber-bu), od 
ar. <anbar (v. amber) i pers. 
bUy »miris«. 


*Amentu-hJllahi 

amberfja f (ar.) vrsta rakije, od- 
nosno likera, koji ima miris 
ambera. »Gđeno bećar pije 
amberiju« (GZM 1909. 535); 
»A najviše slatka amberija, 
/ oni piju slatku a m b e r i j u« 
(Vuk VIII 48); »pa povadi plo- 
sku sejmenkinju, / i u njojzi 
ljutu a m b e r i j u« (Muz. zap. 
Inst. 62). 

< tur. amberiye < ar. <anba- 
riyya, v. amber + ar. adj. suf. 
-iyya. 

ambra, v. amber 

amel m (ar.) posao, rad, postu- 
pak. — »Nemaš dosta nikoga, 
izvan Boga dragoga i a m e 1 a 
svojega« (Nar. bl. 311); U .ob. 
gov.: «Lijepog je a m e 1 a« po- 
šten je i Čestit. 

< tur. amel < ar. <amal . 

V. amelimanda, Amila. 

amellmanda m (ar.-pers.) nerad- 
nik, gotovan. 

< tur. amelimanda »onesposo- 
bljeni, orunuli, iznemogli« < 
ar. <amal »posao, rad« i pers. 
mande, part. a. od mdnden 
»ostati«. 

Amme -eta n (ar.) ime sedamde- 
setog poglavlja kur'ana. — 
»Terć ne čini suneta, u musafu 
ammeta« (Nar. bl. 310). 

< ar. <Amma. 

V. amme-sufara. 

amme-siifara f (ar.-pers.) knjižica 
koja sadrži trideseti odsjek 
(džuz) kur’ana. 

V. kompon. pod Amme i sufara. 

Amentu-billahi indecl. (ar.) po- 
četni izgovor , a ujedno i ime 
arapskih izreka , kojima se oči- 
tuje islamsko vjerovanje u bo- 
ga , božje anđele, svete knjige 
itd. 

< ar. Amčintu bi-Uahi »vjero- 
vah (vjerujem) u Aliaha«; ar. 
dmdntu , perf. 1. lice sing. od 


93 



ametice 


ГтпаП- ( dmn) »vjerovati«, ar. bi- 
-llahi, gen. od Allah sa prep. 
bi »u, sa 

ametice, ametom (hametlce, ha- 
metom) adv. fer.) Sasvim,' pot- 
puno, listom , odreda sve. — 
»Pomriješe ljudi »ametic e«, 
»Marva crkava ametice« 
(Vuk, Rječnik); » ametom potu- 
čeni« potučeni potpuno, do По- 
gu. 

< tur. ammeten »općenito, sve 
ođjednonv« < ar. <ammatan 
»šve, sav« (adv. oblik, ak. od 
lamma »skupina, svi«, gl. 
tamma »sve obuhvatiti, općeni- 
to biti«. Pogrešno je ovu riječ 
dovoditi u vezu (na što upućuje 
Dr Sikirić) sa tur.-ar. hamlatan 
»na juriš, jednim udarom«, po- 
što hamlatan ima sasvim đrugo 
značenje nego li je »ametice« i 
»ametom«, koje i po izgovoru 
i po značenju ima potvrdu u 
turskoj, odnosno arapskoj ri- 
ječi ammeten, kao što je gore 
objašnjeno. 

amiđža m (ar.) I. stric. 

2. fig.: starac, dedo, čika. — »Bi, 
a m i d ž a, vjeru ti zađajem« 
(M. H. III 325). 

< tur. amuca, amca < ar. <amm 
»stric«. 

Amila (аг.) musl. žensko ime. 

< аг. <Amild, lično ime, »Dobra 
rađnica, činovnica«, part. a. od 
lamal »raditi, postupati, tvoriti«. 

amin! interj. (jevr.) 1. uslišaj bo- 
zel daj bozeK — »A m i n bože 
s dinom i s imanom!« (K. H. 
II 56). 

2. potvrdno: tako je! 

< tur. amin! < ar. amin! 

< jevr. amen! »zaista, tako je«. 
V. aminaŠ, aminati, aminko- 
vati. 

Araina (ar.) musl . žensko ime. 

< ar. Amina, lično ime, »Si- 


gurna, Pouzđana«; part, a. f. od 
атп »siguran biti, bez straha 
biti«. 

aminaš m 1. onaj koji amina. 

2. fig.: koji sve odobrava, koji 
na sve pristaje, ulizica. 
uzv. od aminati (v.) 

aminati -am i aminati -nujem 

1. moliti se sa » amin!«, govoriti 
» amin!«. — »Efendija dovu za- 
učio, / A ostali a m i n u j u 
Turci« (M. H. IV 23). 

2. fig.: sve odreda odobravati , 
na sve pristajatl 

Izv. od amin! (v.) 

aminkovati -kujem, moliti se sa 
» amin!«, govoriti »amin!« — 
»A m i n k u j u lijepe djevojke: 
/ Amin Bože, i sreća od Boga« 
(K. H % I 222); »Slavno pravi, 
slavno Boga moli, / Srbadija 
redom a m i n k u j e« (Petran. 
70). 

Izv. od amin! (v.). 

amir m (ar.) zapovjednik, starje- 
šina. — »Lalo moja, miširski 
a m i r e« (K. H. I 59). 

< ar. amir, part. a. od amr »na- 
rediti, zapovijediti«. 

Amir (ar.) musl. muško ime. 

< ar. <Amir, lično ime, »Ure- 
đeni«, part. a. od <umr »nase- 
liti se, natsaniti se« itd. 

Amira hipok. Mira (ar.) musl, 
žensko ime. 

Muškom imenu Amir (v.) dodan 
naš nastavak za ž. rod. 

am-pamuk, v. ham-pamuk 

Amra (ar.) musl. žensko гте. 
Muškom ar. imenu »Arnr« do- 
dan naš nastavak za ž. rod; ar. 
<Amr ( ( Amrun), lično ime, ime 
poznatog starog arap. pjesnika 
Džerira; korijen isti kao i u 
imena Amir (v.). 

amurluk, v. hamurluk 


94 



antika 


an, v. han 

Anadol m Anadolija / (grč.) Ana- 
tolija, Mala Azija. 

< tur. Anadol , Anadohi < grč. 
anatoli »istok«. 

Anadolac -lca (grč.) stanovnik 
Anatolije. 

Izv, od Anadol (v.). 

andisati -išem, uputiti (pismo), 
proučiti (u pismu). — »Sad ću 
pravit knjigu na kolinu, / Her- 
cegliji banu a n d i s a t i« (M. 
H. III 554); »Baš je na me, sine, 
a n d i s a 1 a, / Sto je lipa u 
knjizi pravila« (M. H. IV 87). 

< tur. anđi, anti, perf. 3. lice 
sing. od anmak »sjetiti se; spo- 
menuti-«. 

anduz m (tur.) oman, ovnak — 
Jnula helenium L. 

< tur. andiz-otu , ista biljka, 
tur. izft. od andiz »šikara« i ot 
»trava«. 

andžak adv. (tur.) 1. ali, ama, — 
»Cudnu tebi znadem divičicu, 
J Vrlo j' lipa, a n d ž a k na da- 
leko« (M. H. IV 454); »Jesu pili, 
eglen otvorili, / Sto o čemu, 
a n d ž a k o svačemu« (M. H. 
IV 115). 

2. upravo, baš . U ob. govoru: 
»A n d ž a k to se hoće«. 

. < tur. ancak »samo, ali, ama«. 

anđžar, v. handžar 

»ngarija / (grč.) 1. teretan posao , 
patnja , muka. 

2. kulučenje, kuluk. 

< tur. апдагуа < grč. angaria. 

angir, v. ajgir 

ankakuš m (jevr.-tur.) ogromna 
ptica isfočne mitologije, Pho- 
nix . — »Ime ima, a sebe nema, 
upravo kao a n k a k u š« (Ist. 
bl. I l). 

< tur. anka-ku$u, istog znače- 
nja. tur. izft. od ar. <anqa, »za- 


mišljena ogromna ptica« (f. od 
ar. a«anaq) < pers. anak »đer- 
dan o vratu«, i tur. ku§ »ptica«. 

anladumi! aladumi! shvati! ra- 
zumi! — »Ovakve pasoše, što 
neće muhurleisati sve sedam 
careva, moskovski, ingleski i 
francuski, nemaju vrijednosti. 
Aladumi!« (Zembilj III 44). 
Izv. od anladumiti (v.). 

anladumiti, aladumiti, shvatiti, 
razumjeti. 

< tur. anladim, perf. 1. lice 
sing. od anlamak »razumjeti, 
shvatiti«. 

anlađunmi? jesi li razumio? jesi 
li shvatio? 

< tur. anladinmi , perf. 2. lice 
sing. od anlamak »razumjeti, 
shvatiti« + tur. postpoz. -mi. 
»li?«. 

anlaisati, anlajisati -išem, razu- 
mjeti, shvatiti. — »A kad aga 
na pendžere glavu, 7 a n 1 a j i- 
sa što # ga vila viče« (K. H. II 
556). 

< tur. anlamak »razumjeti, 
shvatiti«. 

anterija (hanterija) / (ar.) vrsta 
gornje haljine. Muške anterije 
su kratke , obično od deblje tka- 
nine i na prsima presamićene, 
dok ženske mogu biti duge i 
kratke, prave se od svile, polu- 
svile ili o d čita. — »I prosječe 
b’jelu a n t e r i j u« (K. H .1 
402). »Na njemu je bejaz h a n- 
terija (Vuk V 366). 

< tur. entari < ar. <antarl. 

V. anteriluk. < 

anteriluk m (аг. -tur.) količina 
platna potrebna da se sašije 
jedna anterija. 

< tur. entarilik (entari-lik), v. 
anterija + tur. suf. -lik. 

antika / (lat.) 1. starina, predmet 
istorijsko-umjetničke vrijedno- 
sti. 


93 



antikali 


2. rijedak primjerak, nesvaki- 
dašnji. 

< tur. antika < lat. antiquus. 
V. antikali. 

antikali inđecl. adj. (lat.-tur.) in- 
teresantan, paknje vrijedan 
(čovjek ili predmet). 

< tur. antikah, v. antika + tur. 
suf. -li. 

ap, v. hap 

ap-ačik indecl. adj. (tur.) sasvim 
otvoren, sasvim jasan. 

< tur. арадгк (ар-адгк). Ap je 
tur. prefiks koji se dodaje pri- 
đjevima radi pojačanja znače- 
nja, a адгк je pridjev, v. ačik. 

aparlaisati, v. haparlaisati 

ap-ašićare adv. (tur.-pers.) sasvim 
otvoreno, sasvim jasno, sasvim 
javno. 

< tur. apa$ikare (ap-a$ikare) 
č. ap ašikjare; tur. pref. ap 
(koji se stavlja pred pridjeve 
radi pojačanja značenja) i pers. 
ađj. aškar, v. ašićare, 

«ps, apsana, apsar, apsiti, v. haps, 
hapsana itd. 

iVpst, v. hapst 
ar, v. ahar 

ar (har) m (ar.) stid, sram. 

< tur. dr < ar. <ar, istog zna- 
čenja. 

V. arsuz, arsuzluk. 

arab, arabat, arabatija, v. harab, 
harabat, harabatija. 

araba / (tur.) teretna zaprežna 
kola. — »Na a r a b i zobi i 
sijena« (K. H. I 330). 

. < tur. araba »kola uopšte«. Za 
potvrdu ispravnosti ovog eti- 
mološkog tumačenja vidi pored 
mnogobrojnih turskih i drugih 
rjeČnika, posebno još i tumače- 
nja Vasmer-a, Radloff-a i A. de 
Cihac-a. 


V. arabadžija, arabadžiluk. 

arabadžija (rabadžija) m (tur.) 
kočijaš, kolar. 

< tur. arabaci (araba-ci). 

arabadžiluk (rabadžiluk) m (tur.) 

1. zanimanje kočijaša. 

2. kolarski zanat. 

< tur. arabacihk (araba-ci-hk), 
v. arabadžija + tur. suf. -lik. 

Arabistan m (ar.-pers.) Arabija. 
— »Kaplan pašu od Arabi- 
stana« (K. H. I 258). 

< tur. Arabistan < ar. <Arab 
»Arap« i pers. suf, za građenje 
imenica mjesta -stdn. 

arač, aračlija, v. harač, haračlija 

araisati, arajisati -išem, prijati, 
goditi, pristajati. — U ob. gov.: 
»Ovo mi jelo ne araiŽe« = 
ne godi mi, »Ne a r a i š e mu 
ono odijelo« = Ne pristaje mu. 

< tur. уагатак »prijati, pri- 
stajath< itd. U našem jeziku po- 
četno »j« izbačeno i mjesto »ja- 
raisati«, govori se »araisati«. 

arakčin, rakčin m (ar.-pers.) bi - 
jela pamučna kapica koja se 
nosi ispod kape da kupi znoj. 

< tur. агакдгп , istog značenja 

< ar. <araq »znoj« i pers. čin 
od glden >kupiti, skupljati« i 
arakgin »koji kupi znoj«. 

araluk i araluk (haraluk) m (tur.) 
međuprostor; sporedna prola- 
zna prostorija u starim bosan - 
skim kućama, prigrađena pro - 
storija uz kuću od dasaka ili 
drugog 'slabog materijala; mali 
hodnik. 

< tur. arahk (ara-ltk), od tur. 
ara »razmak; među« + tur. suf. 
- lik. 

aram, arambaša, aramija, v. ha- 

ram, harambaša, haramija 

aran, v. haran 
aranija, v. haranija 



arar, v. harar 
araret, v. hararet 
arfoija, v. harbija 
irčalija, v. harčalija 
nrČitl, v. harčiti 

ardal, ardalija, v. hardal, harda- 
Нја 

ardenč m (tur.) smrekina voda; 
smreka. 

Izv. od ardič (v.). 

arđlč m (tur.) smreka, Juniperus 
communis L. Fam . Coniferae. 

< tur. ardig, ardic. 

arđija f (ar.) mala pomoćna pro- 
storija iza dućana. — »Svaki 
trgovački dućan imao je maga- 
zu, a mnogi obrtnički dućani 
a г d i j u. Dok je magaza gra- 
đena od tvrđeg materijala, a r- 
d i j a je građena od ćerpića ili 
drveta kao i dućan« (GZM 1951. 
192). 

< tur, ardiye »magaza iza đu- 
ćana« < ar. <ardiyya, ar. l ard 
»širina« + ar. suf. f. - iyya. 

arebica /, arapskim slovima pisan 
ili štampan srpskohrvatski 
tekst. Mnogo su se muslimani 
u Bosni i Hercegovini služili 
arehicom sve do prije 2~3 de- 
cenije. Arebicom, a na srpsko- 
hrvatskom. jeziku, štampani su 
u Bosni u razdoblju od 1908. do 
1919. godine sljedeći časopisi i 
novine: »Tarik« (Put), »Mua- 
lim « (Učitelj), » Misbah« (Svje- 
tiljka) i »Jeni Misbah« (Nova 
Svjetiljka). 

Naša. izvedenica od tur. arabi 

< аг. ^агаМуу »arapski«. 

Arefat, Arafat m (ar.) ime viso- 
ravni u okolini Meke, gdje se 
hadžije sakupljaju svake godi- 
ne uoči Hadžijskog bajrama 
(Kurban-bajrama). 

< аг. tArafat. 


arkali 

arem, aremluk, v. harern, harem- 
luk. 

Arfa-đun m (ar.-tur.) ditn lioči 
Bajrama. 

< tur. arafa дппп , tur. izft. od 
ar. mrd/a »dan uoči Bajrama« i 
tur. giin »dan«. 

argat m (tur.) puškarnica, rupa 
na zidu kamenih kuća kroz ko- 
ju se puca. — »Od a r g a t a 
trče do a r g a t a, / te mi Tur- 
ke biju proz a r g a t a« (Vuk 
VIII 225). 

< tur. argit »klanac, tjesnac« 

argat, argatin, argatluk itd., v. 

irgat, irgatin, irgatluk itd. 

Arif (ar.) musl. muško ime. 

< ar. <Arif, lično ime, »Dobar 
poznavalac, Gnostik«. 

Arifa (ar.) musl. žensko ime. 
Muškom ličnom imenu Arif (V.) 
dodan naš nastavak za ž. rod. 

arka / (tur.) 1. leda; stražnji kraj. 
— »Dorak (na gunju) se sastoji 
iz a r k a (leđa), peševa i jake« 
(Marjan.). 

2. vanjska tupa strana kose. 

3. fig.: zaleđe , protekcija. — 
»Najsposobniji čovjek bez a r- 
k e teško napreduje« (Nar. bl. 
444). 

< tur. arka »ono što stoji po- 
zadi, straga; stražnji kraj, za- 
leđe, naslon u stolice« itd. 

V. arkadaš, arkali, arkaluk. 

arkađaš (akarđaš) m (tur.) drutg, 
kolega. — »Arkada&u, re- 
diflijo mladi, / a što dade curi 
selamluka« — »treći selam svo- 
jim akardašim’« (I. Z. II 
171, III 227). 

< tur. arkada§, izv* od arka 
(v.) -f- tur. suf. -da$. 

arkali indecl. adj. (tur.) sa arkom, 
sa zaleđem; velik, dug. — »I 
od boja arkali topove« (K, 
H. I 198); »Ždrala zovte četiri 
seiza, / Sa četiri a r k a 1 i ju- 


7 — Turcizmi u SH jeziku 


97 



arkaluk 


lara« (Kašik. III 4). 

< tur. arkali »sa arkorn, sa za- 
leđem, jakih leđa; velik, dug-<, 
v. arka + tur. suf. -li. 

arkaluk m (tur.) dio oklopa koji 
pokriva leđa. 

< tur. arkahk (arka-hk), v. ar- 
ka + tur. suf. -lik. 

iir-kapija (ar-kapija) stražnja 
vrata, sporedan ulaz (kuda ula- 
ze kola i stoka). — »Kola ulaze 
na a r k a p i j u« (Marjan.). 

< tur. art kapt »stražnja vra- 
ta«, tur. art »stražnji« i tur. 
карг »vrata«. 

V. arkaš. 

arkaš m (tur.) stražnji uzdignuti 
dio sedla. 

< tur. artka$ (art-ka§) istog 
značenja, od tur. art »stražnji« 
i tur. ka$ »uzdignuti dio sedla 
sa krajeva«, v. kaš. 

arliti se, crveniti se. — »Neka se 
arli l’jepi fes na glavi, / Nek 
se plavi kita do ramena« (I. Z. 
Herceg. 15). 

< tur. al »crven« (v. Sl): alliti 
se, a potom arliti se. 

armagan (harmagan, amalgam) 

m (tur.) dar, poklon. — »Ljubio 
sam u .majke jedinu, / često 
.sam joj slao a r m a g a n e« 
• (Vuk I 468); »Zet se spravlja 
u punice, / Nosi divne a r m a- 
gane: / Ćeri jare i magare« 
(Vuk, Rječnik); »Ja mu mlada 
šaljem harmagane: / Žutu 
tunju i vehlu jabuku« (I. Z. IV 
88); »U koji se danak razbolila, 
/ u oni joj došli a m a 1 g a m i, 
/ od svekra joj ćurak i ćurdija« 
(Kašik. I 179). 

< tur. armagan »dar, poklon«. 

arman, v. harman 

armuđija / (pers.) ukras na čoha - 
nim čakširima u obliku kruške , 
džep na kome je takav ukras. 

98 


— »Sare na čakširima: armu- 
d i j e, dikiši, dotluci, pačaluci«, 

— »Između dva prednja džepa 
(na čakširima), upravo na sre- 
dini je džep, zvani a r m u d i- 
j a« (Marjan.). 

< tur, armudi, v. armut + ar.- 
-tur. suf. -i (iyy). 

irmut m (pers.) kruška. 

< tur. armut, armud < pers. 
emrud »kruška«. 

V. armudija, karamut. 

Arnaut m (grč.) Albanac, Ar - 
banas. 

< tur. Arnaut, Arnavut < grč. 
arnabitis. 

V. Arnautlija, Arnautluk. 

Arnautlija m (grč.-tur.) Albanac, 
Arbanas. 

< tur. Arnautlu, Arnavutlu, v. 
Arnaut -f tur. suf. -lu (-li). 

Arnautluk m (grč.-tur) Albanija. 

< tur. Arnautluk, Arnavutluk , 
v. Arnaut + tur. suf. -luk (-lik). 

arpa / (tur.) ječam. — »Sarca svo- 
ga timar učinio, / ustače mu 
arpe ugruhate« (M. H. III 19). 

< tur. arpa. 

V. arpadžik, arpaluk, arpasuj, 
arpaš. 

arpađžik m (tur.) sitni crveni luk 
za sijanje, Allium cepe annu- 
nus. 

< tur. arpacik, istog značenja, 
v. arpa 4- tur. dem. suf. -cik. 

arpaluk m (tur.) ova riječ je kroz 
istoriju Turske Carevine imala 
u raznim vremenima različito 
značenje: opanaža, plata, do- 
punska plata u naturi ili novcu, 
penzija. 

< tur. arpahk (arpa-Uk), v. 
агра + tur. suf. -lik. 

strpasuj m (tur.) 1. voda od izva- 
rena ječma. 

2. pivo. 

< tur. arpa suyu, tur. izft. od 



arzlak 


tur. arpa »ječam*« i tur. sil 
»Voda«. 

arpaš m (tur.-pers.) ječmena ka- 
ša, jelo od ostupanog ječma 
(Gerste). 

< tur arpa а$г, tur. izft. od tur. 
arpa »ječam« i pers. d§ »jelo«, 
kuhana hrana«. 

arsa / (ar.) gradilište, prazno 

zemljište. 

< tur arsa < ar. *arsa. 

arsenal m (ar.) 1 . skladište oružja. 

2. Zavod za izradu oružja i dru- 
gog vojnog materijala. 

3. Brodogradilište za izradu rat- 
nih brodova. 

< ar. dar-u-s?inaa‘ »brodogra- 
đilište za izradu ratnih brodo- 
va; sjeđište uprave za morna- 
ricu«, osn. zn.: »kuća proizvod- 
nje«, ar. izft. od ar. dar »kuća« 
i ar. a$-sinaa< (al-sinaa<) »za- 
nat, proizvodnja«. 

arslan m (tur.) lav. — »Od sita 
a r s 1 a n a, ne boj se, a od 
glađne mačke bježi!« (Nar. bl. 
132). »I kođ nje su dva ljuta a r- 
s 1 a n a, / što iziju živoga ju- 
naka« (Vuk II 34). 

< tur. arslan. 

Arslan (tur.) musl. muško ime. 

< tur. Arslan, lično ime, »Lav«. 

arsuz -a, supst. i kao adj. (ar.- 
-tur.) 1 . bezobraznik, arsuzin. 
— A mi ćemo Ruđanku, l Ru- 
đanke su arsuz i« (Muz. zap. 
Inst. 3215). 

2. bezobrazan, koji nema stida 
i fig. ljut, zločast, zle naravi. — 
»Kako će a r s u z - ženama biti 
jezici prikovani klincima ra- 
stovnjacima za džehenemski 
đirek« (Zembilj III 18); - ar- 
s u z - d i j e t e, ljuto, zločasto 
dijete. 

< tur. arsiz (ar-siz), v. ar+tur. 
suf. -siz. 


arsiizluk тп (ar.-tur.) 1. bezobra - 
znost^ bestidnost, nevaspitanost. 
2. Ijutnja, zloća, zla narav. 

< tur. arsizhk (arsiz-hk) v. ar- 
suz + tur. suf. -lik. 

aršln m (tur.) stara mjera za du- 
žinu. Dunđerski (građevinski) i 
zidarski aršin je dug 75,8 cm, 
čaršijski 68 cm, a terzijski 
65 cm< o- »Ako je daleko Bag- 
dat, nije aršin« (Nar. bl. 16). 
»U širinu pedeset a r š i n a, / 
U duljinu sto i dvadeset i če- 
tiri« (Lord 304). 

< tur. ат$гп »mjera za dužinu« 
kao i u nas. Osn. zn.: 1. »razda- 
ljina od vrhova ručnih prsta 
do ramena«, 

2. »raskorak«. 

arterisati, alterisati -šem (tur.) 
nadmetati se na licitaciji sa ve- 
ćom ponudom; povisiti cijenu. 

< tur. artirmak, sa istim zna- 
čenjem kao i u nas. 

arun, v. harun 

arvanija, v. havranija 

Arzija i Arzija (pers.) musl. žen- 
sko ime. 

< tur. Arzu, lično ime, »Zelje- 
na«, ime Kamberove ljubavnice 
iz turske narodne priče. »Kam- 
ber ve Arzu « (Kamber i Arzi) 

< pers. arzii »želja« 

arziti (harziti) (ar.) javljati, pri- 
javljivati, optuživati. — »To 
činiše tvoje Sarajlije, / har- 
zeći ga bijelu Stambolu, / 
sve đevletu caru čestitomu« (F. 
J. II 430). 

Izv. od tur. arz < ar. mrd »iz- 
, ložiti, iskazati, predstaviti«. 

V. arz-odaja, arzuhal. 

arzlak (harzlak) m (ar.-tur.) kali- 
bar; oblik drvenog predmeta 
koji izrađuje čekrkčija (v.). — 
»Svaki nosi po đvadeset puša- 


99 



arz-odaja 


ka, / sve na jedan a r z 1 a k 
izgonjene« (Vuk III 333). 

< tur. ardalik, arzahk (arda- 
-hk, arza-hk), tur. arda, arza 
»čelični nož, strug, na primitiv- 
noj mašini čekrkčija« + tur. 
suf. -lik; tur. arda, arza < ar. 
<arđ »širina«. 

arz-6daja (arzi-odaja) f (ar.-tur) 
salon u carskom dvoru. *— 
»Sultan care, svečevo koljeno, / 
hodi sa mnom do jataka tvoga, 
/ do jataka hajd’ u a r z o d a- 
j i« (K. H. I 58); »Dok ispade 
iz arzi odaje, / opremi se, 
ode ka Budimu« (F. J. II 357). 

< tur. arz odasi »sala, salon«, 
izft. od ar. <arđ »izložiti, iska- 
zati, predstaviti« i tur. oda, 
»soba«. 

arzuhal, arzdhal -ala (arzuval, 
arzoal, arzdvan) m (ar.) motba, 
predstavka , memorandum. — 
»Ра sultanu daju arzuhale« 
(K. H. I 463); ►►Pa krvava a r- 
z o a 1 a gradi, / Pa ga dade ca- 
ru čestitome« (Petran. 451); 
»bez careva bijela fermana, / 
brez vezeka i brez a r z o v a- 
na« (Vuk III 277). 

< tur. arzuhal (arz-i-hal), pers. 
izft. od аг. <ard »izložiti, iska- 
zati. predstaviti« i ar. hal »sta- 
nje«, v. hal. 

a. s., v. alejhiselam 

asaba / (ar.) 1. srodnici po mu- 
škoj lozi (»po TTt uŠkoj krvi «). 

2. kao pravni termin: po šeri- 
jatskom nasljednom pravu za- 
konski nasljednici, koji spadaju 
u red univerzalnih nasljednika. 

< tur. asabe < аг. <asaba. Ar. 
singblar upotrijebljen u tur- 
skom i našem jeziku kao plural. 
V. asabaluk. 

asabaluk i asabaluk m (ar.-tur) 
srodstv o po muškoj lozi. 


< tur. asabelik, v. asaba -f tur 
suf. -lik. 

Asaf, Asaf, Asif (jevr.) musl. mu- 
ško ime. 

< ar. A$af (< jevr.), lično ime, 
Solomonovog (Sulejman-pej- 
gamberovog) ministra. U tur. 
asaf »vezir«. 

5sar m (ar.) 1. tragovi, znakovi. 
2. književna ili umjetnička 
djela. 

< tur. asar < ar. pl. ajdr, sa 
gore navedenim značenjem, 
sing. atar , v. eser. 

asas (hasas) m (ar.) noćni stražar, 
noćni čuvar. 

< tur. asas < ar. <asas, sing. 
<ass »noćni čuvar-«. Ar. plurai u 
tur. i našem jeziku upotrije- 
bljen kao singular. 

V. asasbaša. 

asazbaša m (ar.-tur.) starješina 
noćnih čuvara cijelog grada. 

< tur. asasba^i (asas-ba^i), v. 
asas i baš. 

ashabi (sing. ashab) m (ar.) dru- 
govi Muhamedovi. 

< tur, ashab , ashap < ar. pl. 
asfrdb sing. saliib »drug, ko- 
lega«. Ar. plural upotrijebljen 
u tur. i u našem jeziku kao sin- 
gular. 

ashabi-feraiz m (ar.) u šerijat- 
skom nasljednom pravu povla- 
šćeni zakonski nasljednici s ali- 
kvotnim dijelovima, koji su u 
kufanu izričito određeni. 

< tur. ashab-i feraiz, pers. izft. 
od ar. pl. ashab, sing. sahib 
»vlasnik, posjednik« i ar. pi. 
fara’id, v. feraiz. 

Asifj v. Asaf 

Asifa (jevr.) musl. žensko ime. 
Muškom imenu Asif dodan naš 
nastavak za ž. rod. 


100 



astar 


asija ~e i asi indecl. (hasija, hasi) 
m (ar.) 1. griješnik; silnik (koji 
se posilio). 

2. odmetnik, buntovnik. 

< tur. dsi < ar. <аџГ, sa gore 
navedenim značenjima. 

V. asiluk, asi se učiniti, poasiti 
se. 

asiluk (hasiluk) m (ar.-tur.) 1. gri- 
ješenje; obijest. 

2. odmetništvo, nepokornost. 

< tur. asilik (asi-lik), od »asi« 
v. asija i tur. suf. -lik. 

Asim (ar.) musl. muško ime. 

< ar. 'A$im, lično ime, »Saču- 
vani, Zaštićeni«. 

asi (h§sl) se uciniti, osiliti se, obi- 
jestan postati; nepokoran biti. 
— »Sad se Janko a s i u č i- 
nio« (M. H. III 7); »Koliko se 
hasi učinio, / On podiže 
silovitu vojsku« (Vuk VIII 169). 
Izv. od asi (v.). 

asker (išćer) m (ar.) vojska; voj- 
nik. — »Da ostavim tebe kod 
a s k e r a« (M. H. I 252). 

< tur. asker < ar. mskar. 

V. askerija, askerluk. 

tskerija (ašćerija) / (ar.) vojska, 
vojništvo. — »Pod Bečom se 
kupi a s k e r i j a, / da uzima 
po Bosni gradove« (I. Z. II 188). 

< tur. askeriye < ar. <aska- 
riyya. 

j askerluk (ašćerluk) m (ar.-tur.) 
vojništvo. 

< tur. askerlik (asker-lik), v. 
j asker + tur. suf. ~lik. 

/ asli adv. (ar.) sigurno, upravo, 
\ zaista, vjerovatno; sva je pri- 
lika. — »Asli, otkako Svabo 
provrće Ivan planinu, nema kod 
nas ni onih dosadašnjih zima 
i pometenija« (Zembilj II 20); 
»A s 1 i i nije on čovjek кб što 
su drugi ljudi« (Avdić 8); »A s 1 i 


momak iz Hercegovine« (K, Ч Н. 
I 202). 

< tur. ash »glavni, temeljni« 

< ar. asli (a$liyy), adj. od asl 
»temelj, korijen; princip«. 

šsma (hasma) f (tur.) 1 . vinova 
loza odrina , loza čardaklija, 
Vitis vinifera L . 

2. zemljana peć koja se loži iz 
sobe a ne iz predsoblja. 

< tur. asma, istog značenja kao 
gore pod 1. 

asna, v. hasna 

asniti, v. hasniti 

asol, asoliti, v. hasul, hasuliti 

aspurli indecl. adj. (tur.) zatvo- 
reno crvene boje. 

< tur. aspurlu (aspur~lu), tur. 
aspur 4- tur. suf. -lu (-li); tur. 
aspur znači: 1. »divlji crveni 
šafran. šafranika — Carthamus 
tinctorius L.« 

2. fig.: »veoma crvena boja, za- 
tvoreno crvena boja«. 

V. aspurlija. 

aspurlija, aspura (haspurlija) f 

(tur.) tanka crvena marama ko- 
ju su ranije muslimanke upo- 
trebljavale kao povezaču ili kao 
pojas; crveni veo, vezen i oki- 
ćen zlatnim kolutićima (puld- 
ma), kojim se pokrivaju mlade 
nevjeste. — »Skini, majko, kr- 
mez aspurliju, /pase po- 
kri mrkom jemenijom« (I. Z. II 
201); »Umihana Hadži Jusufage, 
/ na Vrbasu đugum ostavila, / 
aspurliju za vrbu svezala« 
(Muz. zap. Inst. 3313); »ne da 
pasat krmzi haspurlije« 
(Beh. VIII 237). 

< tur. aspurlu, v. aspurli. 

&sta, astaičniatl se, v. hasta, ha- 
stalenisati se 

istar (hastar) m (ar.) 1. postava, 
odnosno platno za postavu (odi- 
jela, posteljine itd.). 



asul 


2. tanko bijelo pamučno platno 
za uvijanje mrtvih. — »Sad na 
tebi, Mujo, svilena košulja. — 
f do dan do dva, Mujo. bijela 
a s t a r a!« (Vuk I 469). 

< tur. astar »postava uopšte« 

< ar. pL astar , sing. sitr »zu- 
stor«. U pers. asier »postava«. 

asul, v. hasul 

asum, v. hasum 
asura, v. hasura 

aša, ašati, v. haša, hašati 

aša-jokari adv. (tur.) dolje-gore, 
tamo-ovamo. 

< tur. asagi-yukan »približno«, 
tur. а$адг »dolje; donji«, tur. 
уикагг »gore; gornji«. 

ašar m (ar.) desetina, porez na 
zem Iju. 

< tur. asar < ar. pl. a<šar, 
sing. ‘tišr »desetina«. 

V. ašar-memur, ušur. 

ašarija, ašariluk, v. hašarija, ha- 
šariluk 

ašar-memur) m (ar.) činovnik 
koji uodi brigu o ubiranju de- 
setine (poreza). 

< tur. a$ar memuru, izft. od 
ašar (v.) i memur (v.) 

ašče, v. akča 

aščibaša (ahčibaša) m (pers.-tur.) 
glavni kuhar, šef kuhinje. 

< tur. a$giba$ г, ahgiba$i (а$дг- 
-ba$i), tur. izft., v. kompon. pod 
aščija i baš. 

aščija (ahčija) m (pres.-tur.) ku- 
har. — »Bog sreću dijeli. a 
a š č i j a čorbu« (Nar. bl. 23). 

< tur. а?дг, ahgi, < pers. aš 
»jelo, kuhana hrana« + tur. suf. 

V. aščibaša, aščika, aščiluk. aš- 
činica. 

aščika, aščikaduna (ahčika, ahči- 

kaduna) / (pers.-tur.) kuharica. 


< tur. а?дг kadin (ahgi-kadtn), 
v. kompon. pod aščija i kaduna. 

aščiluk (ahčiluk), Aščiluk m 

(pers.-tur.) l.kuharstvo, kuhar- 
ski zanat , kuharska vještina. 

2. dio čaršije u kojemu se na- 
laze aščinice. 

< tur. a?Qihk (a$gi-hk), od tur. 

а$дг, v. aščija + tur. suf. -gi. i 

aščinica, aŠČInca, (ahčinica ah- I 

činca) f, javna kuhinja, narod- 
na kuhinja , aščinska radnja. \ 

Izv. od aščija (v.). j 

ašcer, ašćerija, ašćerluk, v. asker, 
askerija itd. ј 

ašena indecl. adj. (pers.) vješt, 
znan , upućen. \ 

< tur. a$ina, a$na < pers. ašna, ! 

istog značenja kao u nas. j 

ašere -eta n (ar.) recitovanje j 
(učenje) napamet izvjesnog 
broja stavaka (desetak) iz kur’- ! 
ana. 

< ar. <ašara »deset«. 

ašerma, ašrma, v. hašerma 

ašićare adv. (pers.) otuoreno, ja- 
sno, očevidno, javno. — »A š i- 
ćare izjaši đogata« (M. H. III 
128).. 

< tur. a$ikare (č. ašikjare),* 
istog značenja < pers. aškar. 

V. ap-ašićare. 

Ašida hipok. Šida (ar.) musl. žen - \ 

sko ime. j 

< tur. Aside, lično ime < ar. ! 
ošiddd’ »Stroga; Jaka, Moćna«. . 


ašik i ašik m (ar.) 1. Ijubavnik, 1 
dragan; momak koji ašikuje, 
zaljubljeni. — »Igrala bi, аГ ne j 
mogu, / pribio mi a š i k nogu, j 

da je a š i k pravi bio, / ne bi I 

mi je ni pribio« (Muz. zap. Inst. j 
2040); »Pa si i tamo ašik na- j 
metnuo« (M. H. III ~ 435). ! 

• . • 1 

i 


ašigdžija, v. ašikčija 


102 



2. zanesen od Ijubavi za nečim 
(derviš), 

3. od ovog dolazi ime jedne 
mahale u Sarajevu: Ašikovac. 

< tur. а$гк < ar. mšig. part. a. 
ođ ~'išq »ljubiti, ljubav voditi, 
voljeti«. 

V. ašikčija, ašiklija, ašikluk, 
ašikovati, ašik se učiniti, ašk, 
naašikovati se, zaaškovati se. 

ašik, v. ašk 

^.šikcija, ašiffdžija m (ar.-tur.) 1. 
isto što i ašik. — »Da ja imam 
dvanest a š i k č i j a« (M. H. 
X 46). 

2. onaj koji ašikuje. 

< tur. a$ikci, v. ašik + tur. 
suf. -ci. 

, ašiklija m (ar.-tur.) 1 . Ijubavnik , 
miljenik, Ijubavnica, dragana; 
onaj (ili ona) koji voli ašiko- 
vati. — »O bijelu vratu a š i k- 
1 i j e Esme« (Gajret 1929. 54) 
2. Ijubavna pjesma. 

< tur. аџгкГг, v. ašik + tur. 
suf. -li. 

* 

ašikluk m (ar.-tur.) ašikovanje. — 
»Dosti je našeg a š i k 1 u k a 
bilo« (M. H. III 436); »Da mi 
đođeš pod pendžere u a š i k 1 u- 
ke« (Muz. zap. Inst. 3418). 

< tur, аџгк1гк, v. ašik + tur. 
suf. -Xik. 

Ašikovac, v. ašik 

ašikovati -ujem, ašikovanje -a, 
voditi Ijubavni razgovor, udva- 
ranje između momka i dje - 
vojke. Ašikovanje je bilo veo- 
ma uobičajeno u Bosni i Her- 
cegovini. Momci su išli djevoj- 
kama pod prozor ili na avlijska 
vrata i vodili bi duge Ijubavne 
razgovore. Kod muslimana se 
najviše ašikovalo u petak i na 
praznike. — »A š i k u j e mo- 
mak i djevojka«, »Uđovica raz 
ašikovanja« (M. H. III 434, 


aŠUma 

409); »Kašalj, šuga i ašiko- 
vanje ne može se sakriti« 
(Vuk, Posl. 133), 

Izv. od ašik (v.) 

ašik se učiniti, 1. zaljubiti se. — 
»Kad djevojka ugleda Turčina, 
/ na Halila ašik se učini« 
(K. H. I 498). 

2. zaželiti. — »Ja sam se a š i k 
učinijo, / Da dovedem da 
ženim Haljila« (Lord 143). 

Izv. od ašik (v.). 

Ašira (аг.) musl. žensko ime, 

< tur. A§ir, m. lično ime < ar~ 
<ašir »deseti« (red. broj od 
‘ašara »-deset-«) sa našim na- 
stavkom za ž. rod. 

ašiš, v. hašiš 

ašk, ašik m (ar.) Ijubav, Ijubavm 
zanos; čežnja za nečim. —- 
»A škom srce napuni-« (Nar. 
bl. 309). 

< tur. a$k < ar. dšq. 

V. ašik, aškosum, aškuna, Alah 
aškuna! 

askosum! ačkosum! aškolsun! 

interj. (ar.-tur.) bravo! živio! — 
»A š k o 1 s u n, baš je munasip! 
viču svi« (Zembilj III 125). 

< tur. a§kolsun! »bravo! ži~ 
vio!-« v. ašk i tur. olsun, imp. 3. 
lice sing. od olmak »biti«. 

aškuna! interj. (ar.-tur.) u tvoje 
zdravlje! zdrav si! (nazdravlja- 
nje uz piće). 

< tur. а$кгпа! sa istim znače- 
čenjem, osn. zn.: »za tvoju lju- 
bav«, od ašk (v.) i posvojna tur. 
zamjenica. 

ašlama (aršlama) / (tur.) pleme- 
menita (kalemljena) trešnja, 
vrsta bolje trešnje, Allium fi- 
stulosum. — »gurabije na sun- 
cu pečene, / i aršlame u 
medu kuvane« (Vuk I 303). 

< tur. a$lama, аџпата, istog 
značenja, od a$tlamak »cijepiti 
(kalemiti) voćku«. 


103 



ašluk 


\ 

ašluk, v. hašluk 

ašure (hašure) n (ar.) 1. musli- 
manski praznik 10. Muharema, 
prvog arapskog mjeseca. 

2.hošaf (kompot) koji se pravi 
na dan 10. Muharema od sva- 
kovrsnog voća i zrnevlja. Obi- 
čaj varenja ašureta je, po mu- 
slimanskom narodnom vjerova- 
nju, uspomena na dan kada se 
Nuh-pejgamber (Noje) spasio 
od potopa i svario slatko va- 
rivo ođ zrnevlja i ostale hrane 
koja se na spasenoj lađi našla. 

< tur. аџиге < ar. <dšurd\ 

at ata (hat, hata) m (tur.) 1. konj 
plemenite pasmine. — »Mej- 
dandžije ate uzjahaše« (M. 
H. III 49); >-аГ dopade dvanaest 
Arapa, / na dvanaest a t a 
arapskije« (Vuk II 363); »Ali 
ide krčmarica Janja, / na sil- 
noga hata debeloga« (Vuk 
II 38). 

< tur. at »kOnj«. 

V. alat, đogat, atlija, atmejdan, 

Ata, v. Atija 

atar (attar) m (ar.) onaj koji pro - 
daje lijekove, travar, drogerist. 

< tur . attar < ar. <attar »đro- 
gerist«, (аг. <itr »mirodija«). 

atar, atariti itd. v. hatar, hata- 
riti itd, 

ater, ateriti, v. hater, hateriti 

ateš m (pers.) vatra. — »Porazio 
ga sveti Aranđeo svojom a t e š- 
sabljom« (Marjan.). 

< tur. ates < pers. ateš »va- 
tra. 

V. ateši, atešluk, atešten-emin. 

atešl indecl. adj. (pers.) vatrena- 
ste boje. 

< tur. ate$i, v. ateš + ar.-pers. 
suf. -г (iyy). 

atešluk ?u (pers.-tur.) gornji dio 
тапдоЛе u kome se drži žar i 


gdje se stavljaju džezve s pe- 
čenom kafom. (v. GZM 195Г. 
224). 

< tur, ateslik, v. ateš + fur. 
suf. -lik. 

atešten-emln (ateštenemin, ate- 
šteremln) indecl. adj. (pers.-ar.), 
osiguran od požara. Stare ka- 
mene magaze sa željeznim vra- 
tima smatrale su se atešten - 
-emin. — »Ovako građene ma- 
gaze smatrale su se sigurne od 
požara i nazivale se a t e š t e- 
remin« (GZM 1951. 192). 

< tur. ate§ten emin »siguran 
od vatre«, pers. ateš »vatra« i 
ar. amin »siguran«. 

Atif hipok, Tlfo, Ato (ar.) musl. 
muško ime. 

< ar. <Atif, lično ime, »Milo- 
stivi«. 

Atifa hipok. Trfa (ar.) musl. žen- 
sko ime._ 

< ar. iAtifd, lično ime, »Milo- 
stiva«. 

Atija hipok. Ata (ar.) musl. žen- 
sko ime. 

< ar. <Atiyyd, lično ime, »Da- 
rovana, Poklonjena«. 

Attagić, v. atlija 

atlaz, atlas m (grč.) 1. sjajna svi- 
lena tkanina, vrsta kumuša. 

2. u posljednje vrijeme: pa- 
pučna tkanina zv. »plot«. 

< tur. atlas < ar. atlas »vrsta 
svilene tkanine« < grč. ’Atlas 
ime grčkog mitološkog džina. 

atlija m (tur.) копјапгк; konjica. 
—*■ »Za mnome je kaurska 
atlija, / da bježimo na našu 
Krajinu« (K. H. II 124). 

< tur. ath (at-h) »konjanik«, v. 
at + tur. suf. -li i naš nastavak 
»-ja«. Ako iza ove riječi đođe 
titula »aga«, onda ispada naš 
nastavak, pa se izgovara. »atli- 
-aga«, »atlaga« i znači: starje- 


104 



avđžfja 


šina konjanika. Otud prezime 
Atlagić. 

atmadža, akmađža / (tur.) 1. ko- 
bac obučen za lov na ptice , 
Accipiter nisus. 

2. vrsta sokola obučenog za lov 
na ptice f kojim su se lovile pti- 
ce u Bosni. Posljednji lovci sa 
atmadžama u Bosni su bezi 
Uzejirbegovići u Maglaju. Još 
su tako lovili između dva svjet- 
ska rata. 

< tur. atmaca, u značenju kao 
gore pod 1. 

atmejdan (at-mejdan) m (tur.ar.) 

1. konjsko sajmište, pijaca gdje 
se konji prodaju. 

2. konjsko trkalište, hipodrom. 

< tur. at-meydani, sa oba gore 
navedena značenja, v. at i mej- 
dan. 

V, Atmejdan. 

Atmejdan (At-mejdan) m (tur.- 
-ar.) ime prostora na lijevoj 
obali Miljacke u blizini mosta 
zv. Čumurije (željeznog mosta) 
u Sarajevu , gdje je ranije bila 
konjska pijaca i trkalište. — 
»Sarajevo, široko si, / A t - 
- m e j d a n u, zelen ti si« 
(GZM 1910. 516). 

V. atmejdan. 

ator, atoritl, v. hatar, hatariti 
atula, v. hatula 
atur, aturiti, v. hatar, hatariti 
av, v. hav 

ava, v. hava 1 

avaje, avajija, v. havaje, havajija 

Avala f (ar.) planina jugoistočno 
od Beograda. — »Pokliknula bi- 
jela vila / Sa A v a 1 e iznad 
Biograda« (Vuk, Rječnik). 

< tur. Havala »naziv nekada- 
šnjeg grada Žrnova kod Beo- 
grada« Odatle dolazi i naziv 


Ayala; < ar. hawala »prepreka, 
pregrada; mjesto ili objekat ko- 
ji ima pred sobom dobar vidik, 
koji dominira okolinom«. 

avam m (ar.) široki slojevi naro- 
da, masa. 

< tur. avam, istog značenja, < 
ar. pl. ( awam, sing. ( amm »op- 
šti, ukupan«. 

avan, v. havan 

avariz (avariz akča) m (аг.) van- 
redni državni nameti. 

< tur. avariz < ar. pl. l awarid, 
sing. l and »novopojavljeni«. 

stvaz -aza m (pers.) glas. 

< tur. avaz < pers. awaz. 

V. avazile. 

avazile adv. (pers.-tur.) glasno, 
na sav glas. — »Knjigu gleda, 
a v a z i 1 e kaže« (M. H. III 78). 

< tur. avazile, v. avaz + tur. 
postpoz. -ile »sa«. 

Avdan, v. Abdulah 

avdes, avdesli, avdeslija itd. v. 
abdes, abdesli, abdeslija itd. 

Avdić, v. Abdulah 

avdisalatin -ina, abdusalatln-ina 
m (ar.) biljka (cvijet) Euphor- 
bia lathyris L. 

< tur. abdiisselatin < ar, ( abd- 
- us-salatin, gore označena bilj- 
ka, »rob careva«, ar. izft, od ar. 
( abd »rob« i ar. sdlatin, pl. od 
sultan »car, vladar«. 

Avdo, v. Abdulah 

avdžibaša m (tur.) starjesina lo- 
vaca. — »Posle nekog vremena 
postane on vrlo bogat, i svi 
lovci priznadu ga za svoga a v- 
d ž i b a š u« (Čajkan. 144). 

< tur. avciba?i, izft. od tur. 
avci, v. avdžija i tur. ba^, v. 
baš. 

&vdžija i avdžija m (tur.) lovac. 
— »Sve a v d ž i j e puške ba- 


105 



avdžiluk 


ce, / pa slušaju kajdu moju« 
(GZM 1906. 505). 

< tur. avci »lovac«, tur. av 
»lov« + tur. suf. -ci. 

V. avdžibaša, avdžiluk. 

avdžiluk m (tur.) lovljenje, lov- 
stvo, bavljenje lovom. 

< .tur. avcihk (avci-hk) v. av~ 
džija + tur. suf. -lik. 

avet i avet m (ar.) prikaža, utva- 
ra, strašilo. — »Je li to čovek 
ili avet« (Jakšić II 468); »Ka- 
kav je kao avet« (u ob. gov.). 

< tur. afet »nesreća; mitološko 
biće u obliku krilatog lava« (u 
pers. afet »nesreća«) < ar. aft 
»nesreća; čudo«. — Mislim da 
riječ »avet« etimološki nema 
nikakve veze sa ar. riječi hay- 
ald (t) »priviđenje, utvara« (sa 
kojom je dovođe u vezu Dani- 
čić, Miklošić, Rj. JAZU, Marja- 
nović i dr.), pošto nema po- 
tvrde ni dokaza o tome da je 
od »hajalet« mogao nastati 
oblik »avet«, a samo istovjet- 
nost značenja ne može služiti 
kao osnov takvom tumačenju. 

avetan adj., mahnit. 

Izv. od. avet (v.) 

avćtati -tam, mahnitati, govoriti 
koješta, raditi koješta. 

Izv. od avet (v.) 

avetinja (havetinja) / (ar.) 1. pri- 
kaza, utvara. 

2. osoba luckasta, lake pameti, 
koja slabo shvaća. 

Izv. od avet (v.) 

avlat, v. halvat 

avlija f (grč.) kućno dvorište 
ograđeno zidom. — »Na a v 1 i- 
j i demirli kapija* (M. H. III 
215). 

< tur. avh < grč. avh. 
avlija, v. havlija 

avra, v .havra 


avranija, v. havranija 

avret m (ar.) stidna mjesta na 
čovječijem tijelu koja treba 
pokrivati. 

< tur. avret < ar. 'aivra. 

avs, avsana itd. v. haps, hapsana 
itd. 

§za m (ar.) član o dbora, vijeća, 
komisije itd. 

< tur. aza, istog značenja < ar. 
pl. a'da’, sing. l udiv »tjelesni 
organ, ud, dio tijeia<v Ar. plu- 
ral upotrijebljen u tur. i našem 
jeziku kao sing. 

/a zab, azap m (ar.) 1. muka, pat- 
nja; azab činiti »mučiti, patiti-«; 
na azabu biti »biti na muci«. 

2. kazna na onom svijetu. — 
»Za grijeh bit’ azab« (Nar. bl. 
314). 

< tur. azab, azap < ar. l adab. 
Azabagić, v. azap 

azađ indecl. adj. (pers.) slobodan, 
oslobođen (iz ropstva), azad 
učiniti, »oslobiđiti, pustiti na 
slobodu«. — »Ja ću agu a z a d 
učiniti« (M. H. III 271). 

< tur. azad < pers. azad »oslo- 
bođen«. 

azap, azab m (ar.) 1. pripadnik 
posebnog roda vojske u Tur. 
Carevini. Azapi su u mornarici 
služili kao puškari, a u kopne- 
noj vojsci kao pješadija. Azapi 
su držali i stražu u utvrđenim 
gradovima, kulama i na mosto- 
vima . Njihovi zapovjednici zva- 
li su se azapaga, azabaga. Otud 
prezime Azapagić, Azabagić. 

2. neženja, bećar. 

< tur. azap, azab, sa znače- 
njem kao gore pod 1. < ar. 
( azab »neženja, bećar«. 

V. Azapagić. 

Azapagić, v. azap 

azbašča i az-bašča, v. hazbašča 


106 



Azrail 


Azbukovica f (ar.-srp. hrv.) o blast 
u zapadnoj Srbiji , između Dri- 
ne, planine Jagodnje, Sokolskih 
planina i Medvednika. 

Hibr. riječ: Has-Bukovica »car- 
ski posjed, imanje Bukovica«, 
tur. has . (< ar. J}đss) »carski 
posjeđ, carsko imanje«, v. has. 

šzdisati -išem, pomamiti se, po- 
stati obijestan. 

< tur. azdi, 3. lice sing. perf. 
od azmak, »pomamiti se, posta- 
ti obijestan«. 

V. azgin, azginluk. 

azgin adj (tur.) pomaman, obije- 
stan, bijesan, nemiran, udar- 
Ijiv. — »A z g i n Vlašče od ade 
krvave« (K. H. I 439); »Dvorbu 
dvori a z g i n Marijane, / a u 
Lici Ličkog Mustajbega« (Muz. 
zap. Inst. 59). 

< tur. aZgin, adj. izv. od azmak 
»pomamiti se, postati obije- 
stan«. 

azginluk m (tur.) obijest, poma- 
ma, bijes. 

< tur. azginhk (azgm-hk), v. 
azgin -I- tur. suf. -lik. 

ftzimut m (ar.) astronomski kut 
na krugu horizonta između 
merdijana posmatračevog sto- 
јШ a i vertikalnog kruga po- 
smatrane zvijezde. 

< ar. pl. as-sumut, sing. as - 
-samt »azimut«, osn. zn. «-stra- 
na« 

Aziz hipok. Zfsko (ar.) musl. mu- 
Ško ime. 

< ar. <Aziz, lično ime, »Moćni, 
Dragocjeni, Omiljeni«. 

Aziza hipok. Ziza (ar.) musl. zen- 
sko ime. 

Muškom imenu Aziz (v.) dodan 
naš nastavak za ž. rod. 

azizalah! (hziz Allah! interj. (ar.) 
Alah je moćan! što se izgovara 
kada se čuju prve riječi muje- 
zina sa minareta. — »Kad mu- 


jezin sa munare javlja, l da ja- 
cija na mahale pada, / »aziz- 
- A11 a h!« svako tiho šapće« 
(Sevd. 123). 

< tur. azizallah! < ar. <aziz 
»moćan, ugledan« i ar. Allah 
»bog«. 

azizija (azizija-f§s, azezija) m 
(ar.) vrsta fesa kakav je nosio 
sultan Abdul-Aziz (1861—1876), 
po kome je i naziv došao. Bio 
je u obliku čunja. — »... tr- 
govčića ili esnafića u čakširama 
i fesu aziziji« (Zembilj 
III 113); »Na glavi mu fesić 
az e z i j a, / azezija ili mede- 
lija« (pogrešno »medelija« mje- 
sto »medžidija«) (I. Z. I 230). 

< tur. azizige fes »fes oblika 
Sultan-Azizovog fesa«; imenu 
Aziz dodan ar. adj. suf. -iyye. 

azluk m (tur.) 1. cigaraluk, ci- 
garluk. 

2. grlo, usta, odnosno otvor u 
nekog predmeta kroz koji se 
puni: otvor kod vodenog suda 
kroz koji se sipa voda, o tvor u 
staroj pušci kuda se nasipa ba- 
rut itd. 

3. onaj dio predmeta koji se pri 
upotrebi stavlja u usta: dio či- 
buka ili dio muzičkog duvačkog 
instrumenta којг se stavlja u 
usta. 

< tur. agizhk (agiz-hk) sa 
istim značenjima kao u nas, 
tur. agiz »usta« + tur. suf. -lik. 

azman m (tur.) neutučen ovan, 
prdz. 

< tur. azman, istog značenja; 
osn. zn.: »veoma krupan«. 

azna, aznađar, v. hazna, haznadar 

Azra (ar.) musl. žensko ime. 

< ar. Adra’, lično ime, »Dje- 
vojka, Djevica«. 

Azrail m (jevr.) anđeo smrti. — 
»Nije lahko umrijet, A z r a i 1 a 
podnijet« (Nar. bl. 311). 


107 



Azrailovo oko 


< аг. <Агта’И < jevr. 

Azrailovo бко n , suncokret, Heli- 
anthus annuus L. 

Nazvano po Azrailu (v.) anđelu 
smrti (tj. slično strašnom oku 
anđela smrti). 

azretlija, v. hazretlija 

aizul biti, hiti svrgnut, smijenjen 
sa položaja. 

< tur. azil < ar. mzZ »uđaljiti, 
odstraniti«. 

V. mazul. 

azur, azurala, v. hazur, hazurala 

azurati, azurati se, v. hazurati, 
hazurati se 

azur, azura m (pers.) nebesko 
plavetnilo. 

< pers. ldžwerd »plava boja 
(kao što je boja neba ili mora). 
V azuran. 


azuran adj. (pers.) plav , boje iila- 
vetnila neba. 

Izv. od azur (v.) 

aždaha i aždaha, aždaja (haždaja) 

/ (pers.) ogromna neman kojo. 
proždire Ijude i životinje. — 
»Pa na džidi od a ž d a h e gla- 
va« (K. H. I 353); »u vodu je 
nesita a ž d a h a, / što proždire 
konje i junake« (Vuk II 34); »I 
na džidi od aždaje glava« 
(K. H. I 354); »Ovdje ima jama 
bezdanica, / A u jami nemila 
hažda j a« (M. H. I 145). 

< tur. ejdetha , ejdeha < pers. 
ežderha, eždeha , ežder »zmaj, 
mitsko biće zmijolikog oblika 
sa nogama, krilima i sa jednom 
ili više glava«. 

V. ažder, eždelije, ežder. 

aždelije, aždalije, v. ežderlije 

ažder m (pers.) isto što i aždaha 

< pers. ežder, v. aždaha. 




biiba m (pers.) 1 . titula ili epitet 
za dobrop, poštenog ili pobo- 
žnog starca. Piše se iza imena, 
odnosno riječi, ili prije imena, 
a veže se crticom; napr . Ali~ 
-baba, Džafer-baba, hadži-baba, 
derviš-bdba, baba-Dždfer, b'aba - 
-Ahmet (otud prezime Baba - 
hmetović). 

2. titula derviškog šeha. 

< tur. baba, sa istim značenji- 
ma kao u nas, osn. zn. »otac« 

< pers. baba, »otac, djeđ«, sta- 
ropers. pdpa. 

baba, v. babo 

b9-bS indecl. (pers.) naivčina; la- 
komislen, malouman. 

< tur. babayane < pers. ba- 
bdydne. 

Babahmetović, v. baba 
Babajić, v. babo 

baba jka /, očeva mati (u zapadnoj 
Bosni). 

Izv. od babo (v.) 

babaluk m (pers.-tur.) 1 . oČevina, 
imanje nasljeđeno od oca; 

2. tast, punac. — »Babaluče, 
Aiaga dizdaru! / Kad ću tebi 
doći raz divojke« (M. H. IV 
102); »-Prsten stavlja, svadbu 
ugovara, / s babalukom 
duždom mletaČkiem« (F. J. I 
99). 


< tur. babahk (baba-hk), od 
tur. baba (v. babo) -f- tur. suf. 
- lik. 

babazeman -ana m (pers.-ar.) 
staro doba, .staro vrijeme. — 
>»Od babazVmana i cara 
Sćepana« (Vuk, Posl. 231). 

Izv. od baba zeman, v. kompon. 
pod baba i zeman. 

BSbić, v. babo 

babo, baba hipok. babaja, ba- 
bajko, babuka m (pers.) otac. — 
»Je l’te b a b o rezil učinio« 
(M. H. III 230); »Dok uspavam 
majku i babajka« (Kurt II 
158). Od b a b o došlo je рге- 
zime Babić i Babović, a od 
b a b a j a Babajić. 

< tur. baba »otac« < pers. 
bdba »otac, djed«, staropers. 
рара. 

V. babajka, babaluk, babovina, 
babazeman. 

Babović, v. babo 

babdvina i babovina /, očeuina, 
imanje od oca naslijeđeno. — 
»Da mi svaka b a b o v i n u 
date (K. H. II 54); »Ja imadem 
moju babovinu, / U Stam- 
bolu carstvo baba moga« (M. 
H. I 164). 

Izv. od babo (v.) 



Babu-alija 


Babu-alija / (аг.) Visoka porta; 
rezidencija velikog vezira u 
Turskoj Carevini. 

< tur. Babi aliy pers. izft. od 
ar. bab, »vrata« i ar. <ali »vi- 
soki«. 

babuka, v. babo 

bađava adv. (pers.-ar.) 1, bespla - 
tno; vrlo jeftino. 

2. uzalud. — U ob. gov.: »B a- 
d a v a sam išao, nisam ga na- 
šao«, ^Badava ga čekaš«. 

< tur. bedava, bđđ-i hava »be- 
splatno« < pers. bddihevod < 
bad »zrak« i ar. hawa »zrak«. 
V. badavadžija, badavadžisati, 
badihava, bambadava, zabada- 
va, bajdala. 

badavadžija m (pers.-ar.-tur.) go~ 
tovan, neradnik, koji trati vri - 
jeme, ne radeći ništa. 

< tur. bedavaci, v. badava -f 
suf. -ci. 

badavadžisati -išem, bespostičiti, 
tratiti vrijeme uludo, ne radeći 
ništa. 

Izv. od badavadžija (v.) 

badem, bajam m (sanskrt.) 1. voć - 
ka i plod Prunus amygdalus; 
Prunus communis (L.) Arcong. 
(Syn . Amygdalus communis LJ. 
— »U Mostaru salandžake ve- 
žu, / o b a d e m u age Hasan- 
age« (I. Z. I 7); »Pokraj mora 
bađem drvo rasjo« (Muz. 
zap. Inst. 3476); »U Mostaru 
procvali b a j a m i, / U Bla- 
gaju zumbul i ružica« (Vuk V 
398). 

2. »na badem « = »u obliku ba- 
dema«. — »Ćemer-pavte n a 
b a d e m kovate« (Ašikl. 90). 

< tur. badem < pers. bađam, 
badam, < sanskrt. badama. 

V. bademezma, badem-pirlit, 
badem-zejtin. 

bademezma f (sanskrt.-tur.) do- 
maći (kućni) marcipan, vrsta 


slatkog jela, koje domaćice u 
Sarajevu prave od jednake 
mjere (1 :1) Šećera i samljeve- 
nog badema, tako da se u uva- 
reni šećer saspe samljeveni ba- 
dem, pa se to miješa na vatri 
dok se zgusne. Bjelkaste je bo - 
je, a moze se obojiti alicom, pa 
bude crvena. 

< tur. badem-ezmesi »marci- 
pan«, bukv. »istučeni, zgnječeni 
badem«, tur. izft. od badem (v.) 
i tur. ezme »istucana, zgnječe- 
na materija« (tur. ezmek »lstu- 
ći, zgnječiti«). 

bađern-pirllt m (sanskrt.-tur.), 
utkane šare u boji u obliku ba- 
dema na domaćem bezu (pla - 
tnu). 

V. kompon. pod badem i pirlit. 

badem-zejtin m (sanskrt.-ar.) ba- 
demovo ulje. 

V. kompon. pod badem i zejtin. 

badihava adv. (pers.-ar.) 1. isto 
Što i badava. — »Ne da Aljo 
glave badihava!« (Lord 10). 

< tur. bad-i hava, v. badava, 

badž, v. badža 

badža / (pers.) otvor na daščanom 
krovu kuće kroz koji izlazidim. 
Badza zamjenjuje dimnjak. — 
»Ako i krivo vatra gori, / pravo 
dim na b a d ž u izlazi« (Nar. 
bl. 15). 

< tur. baca »dimnjak« < pers. 
ba&e »veliki prozor«. 

V. badženjača. 

badža / i badž m (pers.) trošarina, 
maltarina, carina. — »Tovar se 
b a d ž e ne boji« (Nar. bl. 262). 

< tur. bac < pers. ba& za- 
pravo baž »porez, danak; ca- 
rina«. 

V. baždar. 

bađža f (tur.) 1. žena; sirota žena. 
2. stara kućna služavka, stara 
kućna kuharica. 


110 



< tur. baci »sestra; stara kućna 
služavka«. 

V. badžikžduna. 

badža f v. badžanak 

badžak, batak m (tur.) noga, krak, 
bedro , stegno. 

< tur. bacak. 

V. badžakli, badžakliia. 

badžakli indecl adj. (tur.) krakat , 
dugih nogu; lijepo »krojenih « 
no 0 U. — U ob. gov.: »-Hem olu- 
kli. hem b a d ž a k 1 i«. 

< tur. bacakh (bacak-h), v. ba- 
džak + tur. suf. -Zi. 

bađžaklija m (tur.) J. covjek kra- 
kat, dugonog. 

2. holandski dukat na kome se 
nalazi s jedne strane raskora- 
čen čovjek. 

< tur. bacakh, v. badžakli. 
badžanac, v. badžanak 

bađžanak, bađženok -nka, ba- 
džanac -nca, badžonog -a, pa- 
šenog -a, pašanac -nca, hipok. 
badžo, badža, m (tur.) muž že- 
nine sestre (u odnosu na muža 
druge joj sestre), muževi dviju 
ili vise sestara u odnosu jedan 
na drugog. 

< tur. bacanak. 

badženok, v. badžanak 

bađženjača, v. badžegnjača /, du- 
ga motka kojom se otvara ba - 
dža na seoskim kućama koje 
imaju badžu. 

Izv, od badža (v.) 

badžikaduna / (tur.) žena, supru- 
ga (zapadna Bosna). 

< tur. baci kadin »-stara kućna 
kuharica«, v. kompon. pod ba- 
dža (žena) i kaduna. 

badžo, v. badžanak 

bađžonog, v. badžanak 

biier, v. bair 


bagav 

baetaš, bajetaš m (ar.) bajat 
hljeb. 

Izv. od bajat (v.) 

bag m (pers.) vinograd, vrt. 

< tur. bag, »vinograd, vrt« < 
pers. bag »bašča«. 

V. bašča. 

bag (pl. bagovi i bazi) m (tur.) 
veza , sveza; lanac od sata koji 
se nosi o vratu ili se pruži pre- 
ko prsluka ili pasa s jednog 
kraja na drugi, kao ukras. — 
»Ja se sageh kovče otpinjati, / 
zapeše mi b a z i od sahata« 
(S. S. 28); »Opanci mu klapaju, 
/ obojci mu padaju, / bagovi 
mu zveče, / cure ti ga neće« (I. 
Z. II 14). 

< tur. bag. 

V. baglama, bujumbak. 

baga / (tur.) 1. čvorugasta izra - 
slina na nogama stoke, naročito 
konja (vrsta bolesti). 

2. žulj, kurije oko (kod čovjeka). 

< tur. vulg. baga , bagi U istog 
značenja kao gore pod 1., i 2. 
izraslina (guta) na vratu, knjiž. 
baga »kornjača; oklop kor- 
njače«. 

V. bagav, bagljiv. 

bagana / (tur.) kožica od mrtvo- 
rođenog ili sasvim mladog cr- 
nog jagnjeta, od koje se prave 
najviše cijenjene šubare. 

< tur. bagan 1. »nedonošče, 
pobacak«, 2. »kožica od mrtvo- 
rođenog jagnjeta«. 

V. bagane. 

bagane n (tur.) sasvim mlado 
jagnje, fig.: dijete. 

< tur. bagan , v. bagana. 

bHgav adj., koji ima bage na no- 
gama, koji boluje od baga. — 
»Na kulašu konju bagavo- 
m e« (F. J. I 140). 

Izv. od baga (v.). 


111 



bagija 


bagija m (аг.) buntovnik. 

< tur. bagi »buntovnik« < ar. 
bagi , part. a. od bayy ( 

»činiti nepravdu«. 

baglama (dem. baglamica) f (tur.) 

1. ?e.ljezna spojnica kojom se 
vrata i prozorska krila pričvr- 
šćuju za drvene okove i po- 
moću kojih se otvaraju i zatva - 
raju; šarka. Vrata i prozori 
гтаји obično dvije , a nekad i 
po tri baglame. — »... a ru- 
kama se hvata za b a g 1 a m e 
na vratima*« (Andrić 28); »na 
kapiji istavljena vrata, / samo 
same ostale b a g 1 a m e« (Muz. 
zap. Inst. 62). 

2. vrsta tambure sa tri zice. — 
»i đonesi šargiju, sitni saz s 
baglamicom-« (I. Z. II 20). 

3. fig.: impotentan muškarac. 

< tur. baglama, od baglamak 
»svezati«. 

bagljiv adj. koji ima bage na no- 
gama, koji boluje od baga. 

< tur. bagih (bagi-li), v. baga 
+ tur. suf. -li. 

bahat, b§t m, topot šum, jeka od 
udranja nogama o tle pri kora- 
čanju. — »Kad te čujem po ha- 
jatu, / poznajem te po ba h a- 
tu« (GZM 1907. 634); »Stađe 
b a h a t ozgor sokacima, kad 
izbiše četiri Latina« (Lord 154). 
Vjerovatno je izvedeno od gl. 
»bahnuti«, odnosno »basati*« 
(v.). 

bahca, v. bašča 

bahil m (ar.) 1. škrtac, tvrdica. 

2. kao adj.: zavidan. 

< tur. bah\l < ar. bafril »tvr- 
dica; škrt, lakom«. 

bahnuti, bahnem (bahuti, banem), 
iznenada se pojaviti. 

Vjerovatno je došlo od tur. gl. 
»basmak« koji između ostalog 
ima i gornje značenje. Od tur. 


basmak naŠ gl. »basati«, od ba- 
sati »basnuti, a potom »bah- 
nuti« (kao što je slučaj sa »di- 
hati« i »disati«, »plehnuti« i 
»plesnuti« itd.) Isto je tako ođ 
»basati« = »basat«, pa »bahat«. 
V. bahat, basati, basti, basti- 
sati. 

Bahra, v. Bahrija 

Bahrija, hipok. Bahro (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Bahr$, lično ime < ar. 
bahriyy »mornar; morski« (ar. 
bahr »more« -f ar. adj. sul'. 
-iyy< 

Bahrija, hipok. Bahra (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Bahriye , lično ime < ar. 
bahriyyd »ona koja pripada 
moru, morska« (ar. bahr »mo- 
re« -f аг. adj. suf. za ž. rod 
-гууе). 

Bahro, v. Bahrija 

bahsuz, bahsuzluk, v. baksuz, 
baksuzluk 

baht (bat) m (pers.) srcća. — »Do- 
bra bahta Đulić-bajraktara!« 
(M. H. III 234); »Bolji je b a h t, 
nego carev taht« (Nar. bl. 30). 

< tur. baht < pers. ba}it. 

V. bahtli, bahtlija, Bahtijar, 
baksuz, alabahtuna, nebaht. 

Bahtijar hipoh. Bahto (pers.) 
musl. muško ime. 

< tur. bahtiyar < pers. baf}tiy- 
ar »srećan čovjek«, kao IiČno 
ime: »Sreten, Srećko«. 

bahtli (batli) indecl. adj. (pefs.- 
-tur.) srećan. — »N’jesi b a h- 
11 i, Alajbegoviću, / da te vaka 
đul-đulija ljubi« (M. H. III 
162); »Baščaršijo, batli ti si! 
/ Latinluče, pogan ti si!« (Vuk 
V 341). 

< tur. bahth, v. baht -f tur. 
suf. -li. 


112 



bajrak 


bahtlija (batlija) m (peLS.~tur.) 
srećnik, srećan čovjek. — »Jer 
je Lazo u boju b a 11 i j a« 
(Vuk, Rječnik). 

Izv. od bahtli (v.). 

Bahto, v. Bahtijar 

bahusus adv. (pers.-ar.) specijal- 
no, osobito, naročito. 

< tur. bahusus (ba~husus) < 
pers. prep. ba »sa.« i аг. }}U^Hs 
»specijalnost, osobitost« itd. 

baiidisati se v. bailisati se 

bailisati se, bajilisati se, baildi- 
sati se, bajildisati se, -šem, one- 
suijestiti se, zanijeti se, pasti 
zanos. 

< tur. bayilmak, sa istim zna- 
čenjem, odngsno od tur. bayxldi, 
3. lice perf. od bayxlmak. 

V. bailma, obalijestiti se. 

bailma, bajilma f (tur.) onesvje- 
štenje, gubljenje svijesti. 

< tur. bayilma, part. od baytl- 
mak »onesvijestiti se, zanijeti 
se, pasti u zanos«. 

bair, biijir (baer, bajer) m (tur.) 

1. brijeg, strana brijega. 

2. obala i zemljiŠte pored obale. 

< tur. bayir »brijeg; zemljište 
na padinama brda« 

bajagi adv. (tur.) tobože, kao da. 
Često se govori sa prijedlogom 
»kao«: kao bajagi, kobajagi. — 
»pašinica s begom 2ilovićem, / 
k o b a j a g i svojom jarani- 
com« (I. Z. III 112); ».. . hoće 
k o b a j a g i da ode, ali ga i 
dalje prati« (Devajtis 104). 

< tur, bayagi »upravo, pri- 
lično«. 

bajam, v. badem 

bajat, -a, bajatan, -tna, adj. *(ar.) 

1. koji je ustajao, izgubio svje- 
žinu, koji nije svjež. — »Neki 
su komadi bili svježi, a drugi 
b a j a t n i« (Cook 17). 

2. uvenuo, ostario. — »Kapeta- 


nica s b a j a t i m licern«, »Ta- 
le junak b a j a t i j e leđa, / 
sv T aku jesu vatru ogreznula 
iMarjan.). 

< tur. bayat ; nastalo pod uti- 
cajem turske vokalne harmo- 
nije od ar. ba’it »prenoćio« 
(hljeb ili voda koji nisu svježi). 
V. baetaš, obajatiti, zabajatiti. 

bajati, -jem, čvarati, vračati (u 
svrhu liječenja). — »Bolan ba- 
j e kud ne pristaje« (Nar. bl. 
24). 

< tur. baymak »čvarati, vra- 
čati«. 

bajberek, v. bejberek 

bajdala f (pers.-ar.) džabica, ono 
što se dobiva badava; pljaČka. 
•— »Ako želi imati meda i ma- 
sla, mora i kadija kupiti za 
novce kao i svi drugi, јег je 
b a j d a 1 a već prestala« (Nar. 
bl. 242). 

Izv. od badava (v.): »bajdava«, 
a potom »bajdala« (dodavanjem 
»j« i pretvaranjem glasa »v« 
u »1«), 

bajetaš, v. baetaš 

Bajezid, -ida (ar.) musl. . muško 
ime. 

< tur. Bayezid < аг. Aba-Ydzid 
ak. od Abu-Yazid, lično ime, 
»Otac Jezidov«, v. tumačenje 
pod jezid. 

bajlldisati se, bajilisati se, v. bai- 
lisati se 

bajilma, v. bailma 

bajir, v. bair 

bajrak, barjak m (tur.) 1. zastava. 
— »Mehmedpaša zavio b a j- 
гаке« (M. H. III 13); »Razviše 
se alajli barja^ci« (K. H. I 
152); »Pjana glava ne nosi b a j- 
г a k a« (Nar. bl. 367). 

2. odred vojske ili odred u ka- 
kvoj povorci koji nosi svoju 
zastavu. 


3 — Turciimi u SH jeziku 


из 




bajrakli 


< tur. b аугак (i u pers. bay - 
raq). 

V. bajrakii, bajraklija, bajrak- 
tar, alaj-bajrak, alajli-bajrak. 

bajrakli (barj&kU) indecl. (tur.) 
ono što je s bajrakom , što imu 
na sebi bajrak. — Džamija u 
Jevremovoj ulici u Beogradu 
zove se » Bajrakli-dž&mija «. 

< tur. bayrakli, v. bajrak + 
tur. suf. -iik. 

bajraklija (barjaklija) f (tur.) 
zvijezda repatica , kometa . — 
»Nije džabe ono lani, više Bo- 
sne na nebu vedrome. šetala 
bajraklija zvijezda>> (Zem- 
bilj III 55). 

Izv. od bajrakli (v.) 

bajraktar, barjaktar, -ara, hipok. 
bajro m (tur.-pers.) zastavnik , 
onaj ko;i nosi bajrak. — »Kad 
Alibeg mladi beg bijaše, / dje- 
vojka mu bajraktar bija- 
še« (K. H. I 276); »O Komnene, 
senjski b a r j a k t a r e, / Ko je 
tebe žao učinio« (Vuk VII 1). — 
Ođ ovog su nastala prezimena 
Bajraktarević i Barjaktarević. 

< tur. bayraktar < pers. bay- 
rakdar (bayrak~dar), od bajrak 
(v.) i pers. dar, prez. osnova od 
gl. dašten »imati, držati«. 

Bajraktarević, v. bajraktar 

bajram (barjam) m (tur.) musli- 
manski vjerski praznik. U go- 
dini su dva bajrama: Ramazan- 
ski i Hadžijski ili Kurban-baj- 
ram. Ramazanski bajram na- 
stupa po svršetku mjeseca po- 
sta Ramazana i traje tri dana: 
1., 2. i 3. dan mjeseca Sevala 
(deseti mjesec po ar. kalenda- 
ru). — Hadžijski (Kurban) baj- 
ram dolazi dva mjeseca i deset 
dana poslije Ramazanskog b. i 
traje četiri dana: 10. — 13. — 
Zulhidžeta (dvanaesti mjesec 
po ar. kalendaru). Naziva se 


Hadžijski zbog toga što je tih 
dana glavno godišnje hodočašće 
hadžija oko Čabe u Meki. Zove 
se i Kurban-bajram zato, što se 
na ovaj bajram kolju kurbavj 
(v.). — Bajrami (kao i drugt 
musl. praznici) pomični su pra- 
znici, jer se ravnaju po mjese- 
čevoj , a ne po sunčevoj godini. 
— »B a j r a m ide, b a j r a m u 
se. n&dam«< (Muz. zap. Inst. 
3522); »Kada begu turski b a j- 
ram dođe« (K. H., I 321); »Top 
puČe, b a j r a m prođe« (Vuk 
Posl. 319). 

< tur. bayram (i u pers. bay- 
ram), »vjerski praznik; praznik 
uopšte; slavlje, veselje«. 

V. Bajram, bajramluk, Bajram 
mubarek olsun!, bajram-namaz T 
bajramovati, Hadžilaj-bajram, 
Kurban-bajram. 

Bajram, hipak. Вајго (tur.) musl. 
muško ime. Nadijeva se djetetu 
koje se rodi na bajraml ! Od 
ovog su nastala prezimena: 
Bajramović i Bajrović (Bajro- 
vić). 

V. bajram. 

bajramluk m (tur.) bajramski 
dar, poklon koji se daje o baj J 
ramu. — »Bajram ide, Bajramu 
se nadam, / šta bih dragom 
bajramluka dala« (Sevd. 
43). 

< tur. bayramhk (bayram-lik) r 
v. bajram + tur. suf. -lik. 

Bajram mubarek (mubareć) ol- 
sun! Bajram mubarek ola! 

(tur.-ar.) srećan Bajraml Neka 
ti je Bajram srećan! 

< tur. bayram miibarek olsun! 
(ola!), v kompon. pod bajram i 
mubarek, a tur. olsun! je 3. lice 
sing. imper. i ola! 3. Iice sing. 
optat. od olmak »biti«. 

bajram-namaz, -aza m (tur.-pers.) 
poseban bajramski namaz (mo- 


114 



bakardžija 


litva) ujutru prvog dana baj - 
rama. 

< tur. bayram-namazi, izft.. \ г . 
kompon, pod bajram i namaz. 

bajramovati, -mujem, suetfcorati, 
proslavljati bajram, provoditi 
bajram. 

Izv. od bajram (v.), 
bajro, v. bajraktar 
Bajro, v. Bajram 
Bajrović, v. Bajram 
bajunbag, bajunbak, v. bajunbag 

bitk! interj. (tur.) gledaj! gle! vi- 
di! gledni! pazi! 

< tur. bak, imper. 2. lice sing. 
od b akmak »vidjeti, pogledati«. 
V. baka, bakalum. 

baka! baka-baka! interj. (tur.) nu- 
to! gle! vidi! pazi! (sve u iro- 
ničnom smislu). — »Baka 
fale Đulić-bajraktara!« (M. H. 
III 235); »B a k a mi ljudi i 
mladića. Vode ko sankim neku 
politiku protiv Svaba, a ova- 
mo...„« (Zembilj III 36); »B a- 
k a, b a k a, Budimke Fatime! / 
Oj, što je mene Fata prekorila« 
(Lord 12). 

bakal, bakalin m (ar.) trgovac na 
malo kolonijalnom robom , na- 
mirnicama. — »Kasap i b a- 
к a 1, što su umazaniji, to su 
veseliji«< (Ist. bl. I 96). 

< tur. bakkal, istog značenja 
kao u nas < ar. baqqal »pro- 
davalac povrća, piljar«. 

V. bakalija, bakaluk. 

bakalija / (ar.) prehrambeni arti- 
kli koji se prodaju u bakalskoj 
radnji. 

< tur. bakkaliye < ar. baqqd- 
Uyya od baqqal (v. bakal) + ar. 
adj. suf. za ž. rod - гууа . 

bakaluk m (ar.-tur.) 1. trgovanje 
namirnicama, bakalsko zanima- 
nje. 

8 * 


2. bakalska radnja. 

3. bakalska roba. 

< tur. bakkalhk (bakkal-hk), 
v. bakal -j- tur. suf. -lik. 

bakalum! i bakalum! interj. (tur.) 
vidjećemo! da vidimo! 

< tur. bakahm, istog značenja, 
od gl. bakmak »vidjeti, gle- 
dati«. 

bakam m (ar.) rumenilo za lice, 
Lignurh santalum rubrum, ru- 
žičastocrvena boja koja se do- 
bija iz drveta zv. Caesalpinia 
sappan , koje raste u Indiji i 
Braziliji. Ovo drvo varenjem 
daje boju bakam. Bakam je ra - 
nije kod nas služio kao kozme- 
tičko sredstvo za uljepšavanje 
lica. Danas nazivaju ruz za lice 
bakamom . 

< tur. bakkam < ar. baqqam, 
baqqam (u pers. bekkem). 

V. bakami, bakamiti se. naba- 
kamiti se. 

bakami indecl. adj. (ar.) boje kao 
bakam , rumen. 

V. bakam -j- ar;-pers. suf. - г 
( 1УУ )■ 

bakamiti se, bojiti lice bakamom. 
— »B’jelit’ ću se i b a k a m i t' 
ću se« (M. H. X 115). 

Izv. od bakam (v 7 .). 

bakan m (tur.) ovčja noga od ko- 
Ijena naniže. 

< tur. bakanak »papak«. 

bakar, -kra m (tur.) 1. metal 
cuprum. 

2. bakreno posude. Postoji pre- 
zime Bakarević. Kraj u blizini 
željezničke stanice Novo Sara- 
jevo zove se Bdkarevac. 

< tur. bakir. 

V. bakardžija, bakarlija, ba- 
krač, bakračlija, bakrenjak, ba- 
krli, bakrsur. 

bakardžija, bakrdžija m (tur.) za- 
natlija koji izraduje stvari od 
bakra . 


115 



Bakarevac 


< tur. bakirci, v. bakar -f tur. 
suf. -ci. 

Bakarcvac, v. bakar 

Bakarević, v bakar 

bakarli, v. bakrli 

bakarlija / (tur.) isto što i ba - 
kračlija (v.). — »Bije njega 

ostrom bakarlijom, / Ajde, 
vranče, živ te bog ubio!« (Vuk 
II 445). 

< tur. bakirh, v. bakrli. 

bakija / (ar.) ostatak, preostatak. 

< tur. baki »ostatak« < аг. 
baqt part. a. od bdqa' (Y bqy,) 
»ostati«. 

Baklje -Ija / (ar.) bregoviti pre - 
dio na sjeveroistoČnom dijelu 
Sarajeva, gdje se nalazi veliko 
muslimansko groblje. — Na 
Ophodji prema B a k i j a m a% 
»I izići na B a k i j e ravne« 
(K. H. I 65). 

Po svom obliku. odgovara ar. 
riječi bagi , baq iyd, part. akt. od 
baqa ( Ybqy) »trajatr, vječan 
biti; ostati, preostati«. Među- 
tim, pošto se ovaj toponim na- 
lazi u popisu lokaliteta okolice 
Sarajeva iz 1458 godine (v. Dr 
H. Šabanović u »Monumenta 
Turcica«, Defteri, ser. II, sv. 1, 
Sarajevo, 1964), postavlja se pi- 
tanje da li je ova riječ агар- 
skog porijekla i da П možda 
treba tražiti njezin korijen u 
kojem drugom jeziku (Dr H. 
Šabanović misli da je vlaško- 
-romanskog porijekla i da 
predstavlja drugi oblik riječi 
»bačija-«). 

Bakir (ar.) musl, muško гте. 

< ar. Baqir, lično ime, »Lav« 
(u ar. baqir znači »prostran, ši- 
rok«). 

Bakira (ar.) musl. žensko ime. 
Muškom imenu Bakir (v.) do- 


dan naS nastavak za ž. rod. 
»-a« 

bakla f (ar.) graŠak, bob, Vicia 
faba L. (Faba vulgaris Moeuch.) 

< tur. bakla < ar. baqla\ 

baklava f (аг.) slatka pita (slatko 
jelo) koja se peče u tepsiji, a 
pravi se od tankih jufki (do 70 
jufki u jednoj tepsiji), koje se 
slažu jedna na drugu, a izmedu 
njih še posipaju samljeveni ora- 
si, bademi ili Iješnici, a neki 
stavljaju još i tirit (mrvice od 
posebno spravljenog tijesta). 
Obično se baklava prije peče - 
nja izreže na kusove ili dilume 
(oblik geometrijskog romba), ili 
se reže »na đul« (»na ružicu«) 
ili »na đulove«. Prije nego što 
se počne peći zamasti se rasto- 
pljenim maslom ili maslacem, 
a poslije peČenja zalijeva se 
ukuhanim šećerom. — »Hrani 
mi je halvom i b a k Га v o m« 
(M. H. X 61). 

< tur. baklava < ar. baqlawa 
(od ar. baqla, s obzirom na 
oblike komada na koje se ba- 
klava u Arapa reže (v. b&kla). 
V. džandar-baklava, kajmak- 
-baklava, sevdidžan-baklava. 

bakrač m (tur.) bakreni kotao (i 
uopšte kotao) koji ima na sebi 
luk o d željeza ili debele žice, za 
koji se drži kad se nosi i o koji 
se vješa na verige. 

< tur. bakrag, izv. od tur. ba- 
кгг »bakar«. 

V. bakračlija. 

bakračlija i bakračlije / (tur.) ši- 
roki stremen, široke uzenđije 
(nazvane ovako što su velike i 
slične bakraču). — »a pokupi 
dizgene kulašu, / pa isćera nje- 
ga iz svatova: / udara ga 
oštrom bakrač 1 ijom« (Vuk 
II 138); »Bojno sedlo od Taba- 
kovića, / bakračlije od 


116 



balaban 


Bakarevića« (Ašikl. 70). — Ako 
su bakračlije veoma velike f 
onda se prispodobljavaju još 
većem bakrenom sudu, pa se 
nazivaju kdzan-bakračlije: »A 
podmeće kazan-bakrač- 
I i j e« (K. H. I 134). 

< tur. bakragli (bakrag-li), v. 
bakrač tur. suf. -li. 

bakrdžija, v. bakardŽija 

bakrčnjak, -aka, Tiovac ili koji 
drugi predmet od bakra. 

Izv. od bakar (v.). 

baki-li, bakarli indecl. adj. (tur.) 
bakren. — » S ve je devet ruha 
nakupila, / što li ruha, što b a- 
krli suđa« (I. Z. IV 176). 

< tur. bakirl г (bakir-h), v. ba- 
kar -f- tur. suf. -li. 

bakrsuz adj (tur.) nekalajisan ba- 
kreni sud, odnosno bakreni sud 
u koga je kalaj opao. Naše zna- 
čenje ne odgovara tur. značenjic 
ove riječi. 

< tur. bakirsiz (bakir-siz) »bez 
bakra. koji nije bakren«, od tur. 
bakir »bakar« -f- tur. suf. -siz 
»bez«. 

baksuz, bahsuz, kao supst. i kao 
adj. (kao adj. još i baksuzan) 
(pers,.-tur.), kao imenica: 1. ne- 
srećan čovjek, zlosrećan čovjek, 
eovjek zle sreće. — »Za b a k- 
suza goješna Haljila« (Lord 
242); »Majka me je b a k s u z a 
rodila«; 

2. Čovjek koji drugome donosi 
nesreću. U ob. gov.: »Ako pu- 
stiš u kuću onog baksuza, 
sve će ti poći naopako«; 

3. nesreća, nevolja, baksuzluk. 
— »Terao me b a k s u z kroz 
čitav život«. 

Kao pridjev: 7. nesrećan, zlo- 
srećan. — »Vazda sam bio b a k- 
suz čovjek; 

2. koban, koji donosi drugome 


nesreću. — »B a k s u z gostu 
nema mjesta u mojoj kući«. 

< tur. bahtsiz (baht-siz) »bez 
sreće, nesrećan«, v. baht + tur. 
suf. -siz »bez«. 

V. baksuzluk, baksuznik. 

baksuzan, v. baksuz 

baksuzlnk, bahsuzluk m (pers.- 
-tur.) nesreća, nevolja, nezgoda. 

< tur. bahtsizhk (baht-siz-lxk) 
v. baksuz + tur. suf. -lik. 

baksuznlk m, čovjek koji drugom 
donosi nesreću. 

Izv. od baksuz (v.). 

bakšiš m (pers.) 1. dar, poklon; 
nagrada za učinjenu uslugu. — 
»Maj to nosi b a k Š i š tatari- 
ma« (K. H. I 17); »a car Marku 
b a k š i š e poklanja« (Vuk II 
355). 

2. napojnica, darak. 

< tur. bah$ гџ »dar, poklon; na- 
pojnica«, < pers. batyšiš, ime- 
nica izv. ođ bafršiden »đati, da- 
rovati, pokloniti«. 

balaban m (tur.) 1. krupan, nez- 
grapan čovjek. 

2. krupan pijetao. — »Iš, ko- 
kote, balabane, / koj’u ku- 
ći spiš!-« (Vuk I 204). 

3. golem i debeo kclac. 

4. ptica bvkavac , vodeni bik, 

barski bik , Botaurus stellaris 
(L.). — »B a 1 a b a n bukće 

kroz zeleno bućje« (Hirtz, Rječ- 
nik). 

< tur. balaban , 1. »krupan, 

snažan (čovjek ili životinja)« 

2. »cirkuski medvjed«, 

3. »maljič od velikog bubnja«. 

4. »ptica bukavac, vodeni bik«. 
Sporno je da li je ova riječ po 
korijenu turska Ш persijska. 
Po Mladenovu i Korsch-u je od 
pers. pahlawan »pehlivan«, 
Bernecker veli da se ne usu- 
đuje reći da jest ili da nije od 
pers. pahlamdn, dok Vesmer, 


li? 



balča 


Zenker i diugi, kao i većina 
turskih pisaca i rječnika sma- 
traju je izvorno turskom. 

balča, v. balčak 

balčak m, balča / (tur.) držak od 
sablje ili mača. — »A sve sa- 
blju po balčaku drpa« (M. 

H. III 346); »O pojasu sablje 
alamanke, / a na njima od če- 
lika balče« (Vuk III 339). 

< tur. balgak, bargak. 

balduza / (tur.) ženina sestra, 
svast, svastika. — »A b a 1 d u- 
za ličkog Mustajbega« (K. H. 
I 267). 

< tur. baldiz. 

balgam (balgan) m (grč.) hrako- 
lina, sluz, šlajm. 

< tur. balgam < ar. bdlgam 

< grč. phlegma. 

balig adj. (ar.) punoljetan. 

< tur. balig < ar. balig part. 
a. " od bulUg ( У blg) »punolje- 
tan postati; stići, doći«. 

Balija, -e i Bali, indecl. (ar.) 

I. musl. muško ime. — »Alija i 
B a П j a, dva brata starija« 
(Nar. bl. 19); »Neće Alija, neće 
B a П j a, / ele . odoše svinje u 
džamiju« (Vuk, Posl. 210). — 
Sarajlija B a 1 H*efenđija po- 
stavljen je 1578. g., ^a vrijeme 
velikog vezira Mehmed-paše 
Sokolovića, za prvog bosanskog 
munlu (kadiju) sa sjedištem u 
Sarajevu (v. Kreš. Vodovodi 76). 

2. Balibegovica je jedna ma- 
hala (kraj) u Sarajevu. 

3. »Balije« su jedna musliman- 
ska etnička grupa u Hercego- 
vini (oko Podveleža i Gabele, te 
po Dubravama i oko Stoca) (Ćo- 
rović 126, Dedijer 115). 

< tur. Bali , lično ime, »Stari- 
nac« < ar. bali »starina: star. 
vehad«. 

V. baiija. 


balija m (ar.) 1. 'inuslimanski sc- 
Ijak, primitivan , prost Čovjek. 
čovjek iz naroda koji ne pri- 
pada plemstvu i obrazovanom 
svijetu. — »Ne zna b a 1 i j a 
što je halijaMNar. bl. 120). 

2. pogrdni naziv za bosansko- 
-hercegovačke muslimane. — 
»Ne zna b a 1 i j a što je ,zdra- 
va Marija« (Vuk, Posl. 198): 
»Nijes' ovo Bosanske balije, 
/ Nit’ su ovo Ijuti Krajišnici / 
Od krajine od Hercegovine« 
(Vuk VIII 416); » ... da ne gle- 
damo na tužno zalupano mno- 
štvo, reći i našem širem koliko- 
-toiiko obrazovanom društvu da 
su nam ovi »mujani« i »bal i- 
j e« — braća ...« (Radić 284). 

3 . naziv za sirova, neotesana, 
silovita čovjeka uopšte. 

Mislim da ova riječ dolazi od 
musl. ličnog imena Balija (v.) f 
a gornja značenja pod 1. i 3. 
došla su zbog same sličnosti u 
izgovoru sa riječima »baliti, 
balonja, balav« itd. 

Balije, v. Balija 
ostrvo. 

Balkan m (tur.) Balkansko polu- 
ostrvo. 

< tur. Balkan < tur. balkan 
»visoke planine koje se vežu 

, jedna na drugu, planinski vi- 
jenac«. 

bšlsara (basra, biistra) / (tur.) bo- 
lest na lišću vinove loze, Pero- 
nospora. 

< tur. balsira. 

balta i balta / (tur.) 1. sjekira. 

2. ubojna sjekira , vrsta starin- 
skog oružja. — »Svitle mu se 
vezene kubure, / -a valja sc 
balta o mrkovu« (M. H. III 
351); »mećite mu do dvije ga- 
dare, / o unkašu b a l t u oko- 
vanu« (Vuk IV 275). 

< tur. balta. 

V baltaluk, ćorbalta. 


118 



bamja 


baltaluk, baltalik m (tur.) šuma 
(ili gaj) određena za sječu u 
svrhu podmirenja potreba jed - 
nog grada, sela ili više sela. 

< tur. baltahk (balta-lik), v. 
baita + tur. suf. -lik. 

Balugdžić, v. balugdžija. 

balugdžija (tur.) ribar. — Od 
ovog je nastalo prezime Ba- 
lugdžić. 

< tur. balikgi (bahk -дг), v. ba- 
luk + tur. suf. -gi. 

baluk m (tur.) 1. riba 

2. isto što i balukot (v.) 

3. vrsta veza, šare; vunena tka- 
nina naročite vrste tkanja (Reč- 
nik SAN). 

< tur. bahk »riba«. 

V. balugdžija, balukjag, balu- 
kot, zabalukotiti se. 

balukjag m (tur.) riblje ulje. 

< tur. balikgagi (bahk-yagi) 
izft. od tur. balik ->riba« i tur. 
уад » ulje «. 

balukot i balukot (baluk) m (tur.) 

1. riblja trava, Menispernum 
Cocculus L. (Anamirta panicu- 
lata Colebr. — Anamirta c occu- 
lus W. — Arn.). 

2. riblji otrov, kuglice smjese 
od ploda trave pod 1., koje se 
upotrebljavaju za lovljenje ri - 
ba. Od ovih kuglica ribe se 
omame (zabalukote se), pa' se 
tako lako hvataju. 

< tur. balik otu, istog znače- 
nja kao u nas, izft. od tur. ba- 
hk »riba« i tur. ot »trava, bilj- 
ka; otrov«. 

balvan m, trupac posjećenog dr- 
neta, neotesana greda, brvno. 
Nije izvedeno na ćisto od čega 
đolazi ova riječ, ali se oprav- 
dano misli da je nastala od tur. 
balaban , којој je vrlo blizu i 
po obliku i po značenju (v. tu- 
mačenje pod balaban). 

baljemez m (njem.) starinski da- 


lekometni top velikog kalibra. 
— »А1 udara more u obale, / 
al pucaju baljemez -topovi« 
(M. H. III 131). 

< tur. balgemez < njem. Fau- 
le Metze »lijena Metza« (od 
Methild). Stariji turski autori 
smatrali su ovu riječ tur. slože- 
nicom od tur. bal »med« i tur. 
yemez, neg. 3. lice sing. futur- 
no-prez oblika od уетек »je- 
sti« (»med ne jede«). Za ovim 
pogrešnim tumačenjem poveli 
su se i neki naši leksikografi i 
pisci (Vujaklija, 136, Kurtović— 
—Kušan, II 631, Dr Truhelka, 
GZM 1918, 169 itd.). Noviji tur- 
ski rječnici tumače je kao na- 
ziv koji je došao po Talijanu 
Baljemezi, navodno konstruk- 
toru ovog topa, odnosno od tal. 
Ballia mezza. Međutim, naj- 
ispravnije je. po mom mišlje- 
nju, najnovije tumačenje nje- 
mačkog turkologa Kisslinga, 
koje sam usvojio (»Baljemez«, 
Zeitschrift der Deutschen Mor- 
genlandischen Gesellschaft, 
Band 101, N. F. Band 26, 
Wiesbaden 1951.). 

biimbadava i bambadava adv. 
(tur.-pers.-ar.) sasvim badava 
(sasvim besplatno , sasvim uza- 
lud). 

< tur. bambedava (bam-beda- 
va), aps. superl, od bedava (v. 
badava) sa tur. pref. bam. 

bambaška (bam-baška) indecl. 
adj. (tur.) sasvim, posve pose- 
ban, mimo ostali svijet, na svo- 
ju ruku . — »Izmotaje se ne- 
kim bambaška ukusom . ..« 
(Zembilj II 49); U ob. gov.: 
»Ono je bambaška stvore- 
nje«. 

< tur. bamba$ka (bam-ba$ka), 
aps. superl. od tur. ba$ka (v. 
baška) sa tur. pref. bam. 

bamja (bamjja, bamuja, bamlja) f 

1. biljka Abelmoschus esculen- 


119 



banđa 


tus (L.) Mnch. (Syn. Hibiscus 
eskulentus L.). 

2. jelo spravljeno od mahuna- 
stih plodova ove biljke. — »a 
kazazi b a m 1 j a u sahanu« 
(Zb, XXX, sv. 1, 112). 

< tur. bamya. Nije jasno pori- 
jeklo ove riječi. Neki tur. lek- 
sikografi su mišljenja da je to 
zajednička riječ više jezika. 
Kraelitz tvrdi da nije izvorno 
tur. riječ. 

banda / (tal.) vojna muzika; mu- 
zika. — »Zasvirala b a n d a, 
zaplakala draga« (Bilten I 48)' 

< tur. banda < tal. banda 
»muzika«. 

bar, barem adv, (tur.) makar, u 
najmanju ruku, ako ništa dru- 
go. <— »Ostavi mi brata b a r 
jednoga« (Vuk II 289). »Da joj 
b a r jednom nasloniš glavu na 
grudi« (Marjan.). »Kad kuća 
gori, b a r e m da se čovjek 
ogrije« (Vuk, Posl. 118). 

< tur. bari, vulg. banm, sa 
istim značenjem kao u nas. 

barabar adv. i adj. (pers.) 1. upo- 
redo, zajedno; jednako , isto, 
ravno. »Hvala i ništa, to je b a- 
rabar^ (Vuk, posl. 340). 

2 . ravan , jednak. 

< tur. beraber »zajedno, upo- 
redo« < pers. beraber (ber-a- 
-ber) »zajedno, uporedo*, za- 
pravo: »prsa u prsa«<, izv. od 
pers. ber »prsa«. 

V. barabariti. 

barabariti -barim, izjednačavati, 
stavljati u isti red . — »Ali on 
mi se s majkom barabari« 
(Marjan.). 

Izv. od barabar (v.) 

barak indecl. adj. i barak -a, 
supst. (tur.) 2. kosmat, kudrav, 
čupav, rutav, duge i razvijene 
grive. — »Doklen nađe barak 
beđeviju« (K. H. II 62). 


2. a) pas kudrave dlake , b) konj 
duge i razvijene grive, c) čo~ 
vjek dlakav , obrastao dlakom, 
Od bvog je nastalo lično ime 
Barak i prezime Bardković. 

< tur. barak , sa istim znače- 
njem kao u nas. — Меуег daje 
za izraz »barak bedevija« i »ba~ 
rak« ovakvo tumačenje: »ba- 
rak« brzonog, tur. barak, ar. pl. 
barak »munja« (u prev. sa 
njem.). Mislim da ovo tumače- 
nje nije osnovano iz ovih raz- 
loga. U tur. barak nema znače- 
nje »brzonog« niti »munja«; ođ 
ar. barq »munja« plural je 
buruq, a ne baraq. 

Baraković, v. barak 

barbut m (pers.) vrsta istočnjačke 
hazardne igre koja se igra koc- 
kama kao kod igre »taule« (v.). 
Ranije je igrana i u našim kra- 
jevima. 

< tur. barbut, barbud , pome- 
nuta igra < pers. bar-bed »ru- 
žna dobit (pokuđena igra)«, 
pers. bar »dobit« i pers. bed 
»ružan«. 

bardagdžija, v. bardakčija 

[ba rdak j m (pers.) 1 . zemljani sud 
^a vodu, po obliku kao ibrik. —« 
»na sanduku crvenu jabuku, / 
nasred kuće b a r d a k i ma- 
štrafu« (I. Z. III 90). 

2. drveni, zemljani ili bakarni 
sud (ili kablić, burence) u kome 
se drži rakija ili vino. 

3. šeho-bardak »bardak (zem- 
Ijani ibrik) za uzimanje abde- 
sta«. (Pop. Lonč. 1957. 39). 

< tur. bardak < pers. bardan 
»pehar, posuda za piće«, 

V. bardakčija, bardaklija. 

bardakčija, bardagdžija m (pers - 
-tur.) 1 . zanatlija icoji pravi i 
prodaje bardake i drugo gli- 
. neno posuđe. 

2. Bardakčije se zove jedna po * 
krajna mahala u Sarajevu. 


120 



basma 


< tur. bardakgi (bardak-g г), v. 
bardak + tur. suf. -gi. 

bardaklija f (pers.-tur.) vrsta ra~ 
n* krupne Hjive, Prunus dama - 
scenu . 

< tur. bardakh (bardak~li) f v. 
bardak + tur. suf. -Н. 

b&rem, v. bar 

b^rhana f (pers.) bučno veselje; 
skupno pjevanje i sviranje. 

< tur. barhana »skup, sasta- 
nak, sijelo«, vjerovatno od pers. 
barfydn (berfyan) »glas, zvuk, 
ton«. 

V. zbarhaniti. 

barjak, barjaktar, v. bajrak, baj- 
raktar 

Barjaktarević, v. bajraktar 
barjam, v. bajram 

barucija, barudžija m, onaj koji 
izraduje ili prodaje barut. 

< tur. barutcu (barut-gu), v. 
barut + tur. suf. -gu (-gi). 

barudi indecl. adj. (grč.-pers.) 
koji je boje kao barut. 

< tur. barudi < pers. barHdi, 
v. barut + ar. pers. suf. -Г. 

barudžija, v. baručija 

barut -a i barut -uta m (grč. Ш 
asir.) eksplozivna materija ko - 
ja služi za punjenje metaka va- 
trenog oružja; puščani prah. 

< tur. barut < pers. barHd (u 
ar. barUd) < grč. ili asir. 

bamtana, v. baruthana 

baruthana, barutana i bariithana, 

bSrutana f (grč.-pers.) 1. zgrada 
u kojoj se izrađuje barut, /а- 
brika za proizvodnju baruta. 

2. zgrada u kojoj se čuva barut. 

< tur. baruthane < pers. ba~ 
rUdhdne (bdrud-}}dne), v. kom- 

_ pon. pod barut i hane. 

basamak -mka i basamak -a m 
(tur.) d) prečaga na Ijestvicama, 


stepenica na stepeništu, stuba- 
ma. — »Sve mu sablja b a s a- 
make broji-< (K. H. II 77);. 
b) u množini: basamaci — ste- 
penište , stepenice, stube. — 
»-stade zveka visoka čardaka, / 
zazvečaše sitni basamach 
(Vuk II 231). 

< tur. basamak. 

basati 1. stupati, gaziti (teškim 
hodom). 

2. tumarati, lutati. 

Vjerovatno je došlo od tur. gl. 
basmak, koji između ostalog' 
ima i gornja značenja. Vidi i 
tumačenje pod »b&hnuti«. Rj. 
Ak. navodi da je »bastisati« na- 
stalo od tur. gl. basmak, ali 
»basati« da je od »bahnuti«, a 
ovo od slav. bhas »udarati, lu- 
pati«. 

baskija / (tur.) žioka, vrljika , gru - 
bo otesano posječeno tanko sta- 
blo (obično se upotrebljava za 
ogradu livada i njiva). — »Od 
b a s k i j a konope pravila, / od 
bašlija kuke na konope« (M. H. 
X 113). 

< tur. baski, izv. od gl. basmak 
(v. značenje ovog tur. glagola 
pod basma). 

basma / (tur.) 1. šarena pamučna 
tkanina od koje se kroje ženske 
haljine, čit, cic. 

2. štampa , štampana knjiga. U 
ob. govoru: »B a s m a ove 
knjige nije dobra«, »Imam u 
svojoj biblioteci mnogo starih 
knjiga, i basme i jazme (tj. 
i štampanih i rukom pisanih).« 

< tur. basma, sa oba gore na- 
vedena značenja (nom. a. i 
part. od basmak »štampati, 
udariti« itd.). Tur. gl. basinak 
ima mnogo raznih značenja, a 
najvažnija su: »udariti, stati 
nogom na nešto, ugaziti, zga- 
ziti, pogaziti. pritisnuti, štam- 
pati, iznenada se pojaviti, ba- 


121 



basra 


nuti, stajati, stupati. nastupiti, 
osvojiti«.. — Od njega su izve- 
dene mnoge riječi u tur. jeziku, 
koje su đijelom preuzete i u 
nas jezik, kao: basma, baskija. 
basti, đulbastija, jeribasma, pa- 
strma. Zatim naše izvedenice: 
basati, bastisati, bahat, bahnu- 
ti, zabasati. 

basra, v. balsara v 

basti verb. (tur.) udario je, nava- 
lio je. — »B a s t i đaur, ođe 
carevina, / svaki muluć učinio 
suluć« (K. H. I 46). 

< tur. basti perf. 3. lice sing. 
od basmak »udariti. nastupiti, 
pojaviti se«. 

bastisati -išem, udariti, navaliti , 
iznenada napasti; osvojiti; po- 
gaziti . — »Pade carstvo na de- 
spotovinu, druge zemlje b a- 
s t i s a š e Turci« (Kašik. I 143); 
»ja Г na cara junak udario. / 
lavi bi mu ćador bastisali« 
(Vuk IV 267). 

< tur. basti, 3. lice sing. od 
basmak , v. značenja ovx>g tur. 
glagola pod basma. 

bastra, b. balsara 

basur m (ar.) hemoroidi, šuljevi. 

< tur. basur < ar. basur, 

Jbfiš indecl. kao supst., adj. i adv. 
(tur.) 1. kao imenica: glava } gla- 
var, prvak, starješina. a) Nalazi 
se kao druga komponenta u 
mnogobrojnim našim složeni- 
cama, preuzetim iz tur. jezika 
(buljubaša, delib'aša, dolibaša , 
hciraTnbaša, subaŠa, terzib aša 
itd .), ili izvedenim od naših ri- 
ječi (kozbaša, težakbaša. itd.). 
Posljednji glas u tur. izft. »-i« 
zamijenjen je u duhu našeg je- 
zika sa >*-a«; tur. terzi~ba$-i 
kod na: terzi-baš-a. b) glava, u 
frazi »baŠ za baš« = glava za 
glavu, jedno za drugo, tj. bez 
prida (pri trampi predmeta). 


2. kao pridjev: glavni, prvi , 
najstariji. Postoji kao prva 
komportenta u mnogim na- 
šim složenicama (baš-knez, baš- 
-miihtar, baš-čauš, Baš-čaršija, 
Baš-bundr itd.). 

3. kao prilog: п glavu, upravo, 
zaista. U ob. gov.: »B а š sam 
na te mislio«; »Sjedi (na ko- 
nju) b a š kao da je vilama po- 
sađen« (Vuk, Posl. 286). 

< tur. ba? »glava; vrh, poče- 
tak; glavar, starješina; prvi, 
glavni, najstariji«. 

b&ša m (tur.) 1. starješina, pogla - 
var, prvak, odličnik. — »Dok 
bijaše Kukavica paša, / Ne 
znade se ko bijaše b a š a« 
(Kreš. Kapetanije 66); »A Boga 
vam, b a š e sarajevske, / ako 
mogu svijem biti sluga« (B, V. 
1886. 251). 

2. kao titula odličnijim ili imuć- 
nijim građanima: Hasan-baša, 
Omer-baša. 

3. janjičar , titula prostog janji- 
čara. — »Sto hiljada b a š a i 
spahija«; »Na kapiji metnuo 
vojnike, / na jednoj mu b a š e 
janjičari« (K. H. I 152, 211). 

4. prezime nastalo od ove riječi: 
Bašić. 

< tur. ba$a. 

b&ša-baš, bašabaš i baš a baš 
indecl. adv. (tur.) baš za baš, 
glava za glavu, jedno za drugo 
(kada se nešto trampa , mijenja 
bez prida). 

< tur. ba$a-ba$ »glava za gla- 
vu, jedno za drugo«, prvo bas 
u dativu, a drugo u nominativu. 
V. baš, Dašaluk. 

bilšaga (baš-aga) m (tur.) glavni 
aga . starješina dga. — »vezir ga 
je divno dočekao 7 i baš- 
- a g o m njega postavio« (Vuk 
IV 296). Od ovog je nastalo 
prezime Bašagić. 

< tur. ba$-aga, v. baš i aga. 


122 

t - 



bašibozuk 


fiašagić, v. bašaga 

bašaluk m (tur.) 1. zvanje, dosto - 
janstvo baše. 

2. posjed baše. 

< tur. ba$ahk (ba$a-hk) T v. ba- 
ša + tur. suf. -lik. 

B;iš-bunar, Bunarbaša m (tur.) 
šetalište poviše Travnika gdje 
se nalazi izvor hladne vode. — 
»Je Г ti žao B u n a r b a š e, / 
Bunarbaše hladne vode* (Sevd. 
113). 

< tur. bunarbasi (bunar-ba$i), 
v. kompon. pod bunar i baš. 

jbašča, bašča i bašča, bašta, bašta 
i bašta, bahča, bahča d bahča / 
(pers.) 1. vrt. 

2. i?oćnjak. 

< tur. bahge, bagge < pers. 
bagče (bag-če), deminutiv od 
bag »voćnjak«. 

V. baščeluk, baščovan, baščo- 
vandžija. baščovanluk. 

baščaluk, v. baščeluk 

Baš-čaršija, Baščaršija, Baščaršija 
/ (tur.-pers.) ime jednog dijela 
čaršije u Sarajedu, glavna čar- 
Mja. — »B a š - č a r š i j o, batli 
ti si! / Latinulče, pogan ti si\<* 
(Vuk V 341); »Sarajevo, široko 
si. B a š č a r š i j o, mamur ti 
si« (GZM 1910. 103). 

< tur. ba$gar$i (ba$-gar$i) 
»glavna čaršija«, v. kompon. 
pod baš i čaršija. 

baš-čauš, baš-čauš, baščauš, baš- 
čauš m (tur.) narednik u vojsci; 
glavni čauš. — »Ti 'š mi biti 
baš-čauš na Lici« (M. H. III 
115); »B a š č a u š i izmećari 
carski, / jedni dvore cara na 
nogama, / drugi drže oko cara 
skute« (Kašik. II 73). Od ovog 
je nastalo prezime Baščaušević. 
Baščaušević, v. baš-čauš 
Baš-Celik m (tur.) ličnost iz po- 
znate istoimene narodne pripo- 
vijetke. 


< tur. bas-gelik , v. kompon. 
pod baš i čelik. 

baščeluk (baščaluk) m (pers.-tur.) 
zemljište na kome se nalazi 
mnogo t'oćaka, voćnjak. — 
»Prevrću šnike mrtve i ranjene, 

/ Po ogradah pa po baščel u- 
cih« (M. H. IV 456); »Po baš- 
čama i baščalucima« (K. 
H. II 446). 

< tur. bahgelik (bahge-lik), v. 
bašča + tur. suf. -lik. 

baščovan -ana, baštovan -ana m 
(pers.) vrtlar, onaj koji se bavi 
gajenjem povrća i cvijeća. — 
»Kupila bi, lale Lazo, neženje- 
na Laza, / da mi bude, lale La- 
zo, b a š č o v a n u bašči« (Vuk 
I 376). 

< tur. bahgivan < pers. bag- 
čewan (pers. bagče (»bašča« + 
pers. suf. -wan). 

baščovandžija, baštovandžija m 

(pers.-tur.) isto što i baščovan 

(v.) 

< tur. bahgivanci, v. baščovan 
+ tur. suf. -ei. 

baščovanluk, baštovanluk m 

(pers.-tur.) baščovanstvo, povr- 
tlarstvo. 

< tur. bahgivanhk (bahgivan- 
-hk), v. baščovan + tur. suf. 
-lik. 

bašeskija m (tur.) stari, isluženi 
janjičar, janjičarski veteran. 

< tur. ba$eski (ba$-eski), v 
kompon. pod baš i eski. 

bašibozuk m (tur.) naoružane 
grupe sastavljene od demobili- 
sanih vojnika koje su se odme — 
dale u pljačku. Naziv je kasnije 
upotrebljavan pogrdno i za re- 
gularnu tursku vojsku u našim 
zemljama. 

< tur. basibozuk (basi-bozuk), 
bukv. »pokvarene glave«, od 



bašica 


tur. ba$ »glava« sa posv. za- 
mjenicom 3. lice sing. -i i tur. 
bozuk >*pokvaren*‘. 

bašica i bašica (tur.) p rva kap, 
prva rakija koja poteče iz ka- 
гаЏа (kad se rakija peče). 

Iz^. od tur. ba§ »početak, prvi«. 

Bašic, v. baša 

baš-imam, bašimam jn (tur.-ar.) 
glavni imam, imam glavne dža- 
mije u jednom gradu. Od ovog 
je nastalo prezime Bašima- 
mović. 

Bašimamović, v. baš-imam 

baška adv. i adj. indecl. (tur.) 

1. a) napose, odvojeno, rastav- 
Ijeno, svako za se, — »b a š k a 
muško meće u odaje, / b a š- 
k a žensko meče u odaje« (M. 
H. III 332). b) drugo, različito. 
— »B a Š k a meso, b a š k a 
džigerica, b a б k a cura, b a š- 
ka udovica«; »Džin baška 
šeitan b a š k a« (Vuk, Posl. 
351). 

2. poseban, odvojen. — »Kad 
ujutru roblje dovedete, / b a š- 
ka ću vam bakšiš pokloniti« 
(Vuk III 46). 

< tur. ba$ka. 

V. bambaška, baškaluk, baška- 
lučiti, obaška, pobaška, naba- 
ška, napobaška. 

baškalučenje n, odvajanje, od- 
stranjivanje. 

Izv. od baškaluk (v.) 

baškaluČiti, odvajati (se), odstra- 
njivati (se), držati se po strani. 
Izv. od baškaluk (v.) 

baškaluk m (tur.) 1. odvojeno živ- 
Ijenje. 

2. zasebna soba, zasebna kuća, 
uopšte ono što je odvojeno. 

< tur. ba§kahk (ba$ka-hk), v. 
baška + tur. suf. -lik. 


biiš-ćatib, baš-ćatip, baš-katib (č. 
baš-kjatib) m (tUr.-ar.) glavni 
pisar; sekretar. 

< tur. baskatib, ba$katip (č. 
baškjatib, baškjatip), v. -kom- 
pon. pod baš i ćatib. 

biiš-knez m (tur.-srp. hrv.) glavni 
knez. 

Prva kompon. tur. ba§ »glavni, 
prvi«. 

bašlija (baja) / (tur.) igla s glavi- 
com, čioda, ukrasna igla — pri- 
badača. — »Od baskije konope 
pravila, / od b a š 1 i j a kuke 
na konope« (M. H. X 113); »Da 
ja znadem da čavala nema, / 
ja bih svoje baje raskovala, 
/ pa bih đogi čavle sakovala« 
(Muz. zap. Inst. 1783). 

< tur. bash (ba§-h) »glavat, s 
glavom«. 

bašluk m (tur.) 1. musl. nadgro- 
bni spomenik (uspravan istesan 
kamen ili šiljak (daščica) pobo - 
den više glave na grobu umr - 
loga). — »Gdjeno jesu česti me- 
zarluci, / za bašluke konje 
povezaše« (K. H. I 225). 

2. oglav (dio konjske opreme). 
— »Još krvava griva u alata, / 
od bašluka do po strimen- 
luka« (M. H. III 556). 

3. kapa od kišne kabanice, žen- 
ska kapica. 

< tur. ba$hk (ba^-hk) v. baš + 
tur. suf. - lik . 

bašmag, bašmagdžija, v. pašmaga. 
pašmagdžija 

bašmaka, v. pašmaga 

baš-muhtar, bašmuhtar (baš-muk- 
tar, bašmuktar) -ara m (tur.-ar.) 
glavni muhtar, najstariji muh- 
tar, glavni knez. 

< tur. ba?muhtar (ba$-muhtar), 
v. kompon. pod baš i muhtar. 

baštovan, baštovandžija, v. baš- 

čovan, baščovandžija 


124 



batalji'vati 


b&š-t&rzija ш (tur.~pers.) glavni 
terzija, najstariji (po zanatu) 
terzija. — »Imam brata b a š - 
- t e r z i j u, / te mi reza bornu 
suknju« (Vuk I 121). 

< tur. ba$ terzi , v. kompon. 
pod baš i terzija. 

bašuna / (tur.) 1. jagnjeća gla- 
vusa. 

2. glavurda (kod čovjeka). 

Izv. od baš (v.) 

bašunsagosum! interj. (tur.) izja- 
va saučešća »đa ti je zdrava 
glava!« Na ovu izjavu saučešća 
odgovara se sa: dostum sago- 
sum! »zdrav mi bio moj prija- 
telj (koji mi izjavljuje sauče- 
Šće)«' Na ovaj način г danas 
mnogi muslimani u Bosni г 
'H.ercegovini izjvljuju sučešće 
povodom smrtnog slučaja. 

< tur. ba$in sag olsun »da ti 
je zdrava glava« od tur. ba?in 
»tvoja glava«+tur. sag »zdrav« 
+ tur. olsun »neka bude«; tur. 
dostum »moj prijatelj«. 

b&šustuna! interj. (tur.) dobro! 
drage volje! hoću! važi! 

< tur, ba$iistiine, bapiistiina 
(ba$-iistiina) sa gore navedenim 
značenjima, bukv. »na glavu« 
(v. baš + tur. iist »na«) 

bat, v. baht 

bSt, v. bShat 

batagdžija, v. batakčija 

batak m (tur.) isto što i batak- 
čija (v.). 

< tur. batak , adj. od batmak 
»propasti, upropastiti se; pasti, 
upasti, potonuti; zaći, izgubiti 
se« itd 

V. batakčija, batakčiluk, batak- 
luk, baterisati, baterma, bati- 
sati. 

^>atak, v. badžak. 


batakčija, batSgdžija m (tur.) ra- 
sipnik , raspikuća , koji uludo 
troši imovinu i upropašćuje je. 

< tur. batak<;i (batak-<;i) 1. ko- 
ji se zadužuje unaprijed uvje- 
ren da dug neće vratiti; 2 . ra- 
sipnik, koji uludo troši imovinu 
i upnopašeuje je. V. batak + 
tur. suf. -fi. 

batakčiluk, batagdžiluk m (tur.) 
rasipništvo, trošenje imovine 
uludo , raspikućstvo, propast. 

< tur. batakgihk (batakqi~hk) 
od batakgi (v. batakčija) -f tur. 
suf. -lik. 

hatakluk m (tur.) isto što i batak- 
čiluk (v.) 

< tur. batakhk (batak-hk), v. 
batak tur. suf. -lik. 

batal indecl. adj. (ar.) pokvaren, 
neuredan, nevaljast, neupo- 
trebljiv, poremećen, zapušten, 
preko obične mjere visok, ve- 
lik i sl. — batdl boj = neo- 
bično visok stas čovjeka, bdtal 
broj cipela = prevelik broj ci- 
pela itd. V. pod b 6 j, batSl boj«. 

< tur. battal 1 . sa značenjem 
kao u nas; 2 . »odvažan, hrabar; 
junak« < ar. battal »junak, ju- 
načina«. 

V. batalija, bataliti, bataljivati, 
obataliti, pobataliti, zabataliti. 

batalija /, nešto pokvareno, neu- 
potrebljivo, zapušteno. 

Izv. od batal (v.). 

bataliti 1. (po)kvariti, (po)remetiti. 
— »ono nešto noćom b a t a 1 i 1 o« 
(K. H. I 80). 2. fig. okaniti se, 
napustiti (neku namjeru, zami- 
sao i sl.). U ob, govoru: »B a- 
t a 1 i ti to« =: okani se ti toga. 
Izv. od batal (v.). 

bataljfvati -ujem, kvariti, reme- 
titi. 

Izv. od batal (v.). 


125 



baterisati 


baterisati -išem 1. materijalno 
propasti, izgubiti imetak ili tr- 
govački kapital. 

2. upropastiti, rasipnički po- 
trošiti. 

< tui\ batirmak »upropastiti«, 
od batmak (v. tumačenje pod 
batak). 

baterma, batirma f (tur.) propast, 
krah. 

< tur. batirma (batir-ma), part. 
od batirmak »upropastiti«, v. 
baterisati. 

batil m (ar.) pokvarenjak, neva- 
Ijalac. 

< tur. bđtil < batii »ništav, 
nevaljao, nekoristan«. 

batisati -išem, crknuti, krepati. 

< tur. batmalc, vidi značenje 
ovog gl. pod batak. 

batli, batlija, v. bahtli, bahtlija 
battma, v. baterma 

bazar m (pers.) 1. istočnjačka po- 
krivena ulica u kojoj se nalaze 
trgovine ili pijaca. 

2. trgovačka kuća ili trg . radnja 
u kojoj se prodaje svakovrsna 
roba . 

Od ovog je došla riječ pazar (v.) 

< pers. bazar »trg.« 

bazirđan, bazarđan-baša itd. v. 
bazerđan, bazerđan-baša itd. 

bazati i bazati, besposlen tuma- 
rati , lutati. 

Vjerovatno je došlo od tur. gl. 
basmak koji između ostalog 
ima i gornje značenje. V. ba- 
^ sati. 

bazđrđan, v. bazerđan 

bazerđan, bazrđan, bazarđan, 
(bazdrđan, bozdrđan) -ana m 
(pers.) 1. trgovac. — »Niti ću 
hamala, niti ću bazerđana, 
već ću babina akrana« (Nar. bl. 
226); »Boga vami Turci b a z r- 
đani« (M. H. III 428); »B a- 


z r đ a n mu dvore jukazao«, 
»Pa upita mlada bazrđana« 
(Lord 27); »Kroz tebe se proći 
ne mogaše, / Od dućana i od 
bazdržana« (Vuk V 466). 

2. Bazerđani je ime jedne ulice 
na južnoj strani Kolobare-hana 
Ц Sarajevu, gdje su nekad bile 
isključivo trgovačke radnje. 

< tur. bezirgan < pers. bazer- 
gdn, bazdrgan (bazar-gan) »tr- 
govac«. < pers. bazar »trg« -f- 
pers. suf. -gdn. 

bazerđan-baša, bazrđan-baša, ba- 
zarđan-baša m (pers.-tur.), pr- 
vak, starješina trgovaca, pred- 
stavnik trgovaca. 

< tur. bezirganba? г (bezirgan- 
-ba$i) v. kompon. pod bazerđan 
i baš. 

Bazerđani, v. bazerđan. 

bazerđanlnk, bazrđanluk, bazar- 

đanluk m (pers.-tur.) 1. trgovi - 
na, trgovanje. 

2. trgovačka čaršija. 

<, tur. bezirganhk (bezirgan - 
-lik), v. bazerđan + tur. suf ; 
-lik. 

bazi, v. bag 

bazi-vakat adv. (ar.) pokatkad , 
ponekad. 

< tur. bazivakit »ponekad« 

< ar. ba*d »neki« -j- ar. waqt 
»vrijeme«. 

bazlamača / (tur.) vrsta debele 
pite od jaja, sira i brašna. 

< tur. bazlamag »vrsta slatke 
debele pite«. 

bazrđan, bazrđan-baša itd. v. ba- 
zerđan, bazerđan-baša itd. 

bazulmet, v. bazument 

bazument, bazulmet, bazuvent, 
bezument m i bazumenta, ba- 
zuventa / (pers.) 1. vrsta ha - 
majlije koja se veže na mišicu 


126 



bećarovati 


da čuva od uroka i drugih ka- 
kvih napasti. To je trouglasta 
srebrna ili limena, rjeđe zlatna, 
kutijica , u kojoj se nalazi za- 
pis (arapskim slovima napisane 
riječi ili stav iz kur’ana) i ima 
na sebi jedan ili više lančića, 
privjesaka, ili je ukraŠena du- 
katima . — »Pa izvadi b a z u 1- 
m e t od zlata, / i na njemu 
hiljadu dukata« (Kurt I 47). 

2. vrsta upletnjaka u pleteni- 
cama koji služi kao ženski 
ukras, a ujedno ima značaj ha- 
majlije (apotropejsko sredstvo). 
— »U kosama bazuventa 
do zemlje« (GZM 1909. 303). 

< tur. bazubent, pazvant, sa 
značenjem kao gore pod 1. < 
pers. bazubend ,, izft. od pers. 
bdzH »mišica« i pers. bend » ve- 
za«, sveza, spona«. 

bazuvent, bazuventa, v. bazument 

baždar m (pers.) 1. onaj koji na- 
plaćuje baždarinu, trošarinac, 
maltar, carinik. 

2. mjerač, kantardžija; kontro- 
lor mjera. 

< tur. bacdar < pers. bafidar, 
bdždar, pers. ba$, baž »porez, 
danak, carina« i pers. dar, prez. 
osnova od ddšten » imati , dr- 
žati«. 

V. badža, baždarica, baždarina, 
baždarkinja. 

baždarica f, ona koja naplaćuje 
j baždarinu, carinu. — »Na vo- 
đici vila baždarica, / te 
uzima tešku baždarinu^ (Vuk, 
Rječnik). 

Izv. od baždar (v.). 

baždarina /, trošarina, maltarina , 
carina. 

Izv. od baždar (v.). 

baždarkinja /, ona koja napla- 
čuje baždarinu, carinu. — »U 
gori je vila b a ž d a r k i n j a, / 
koja čini velike zulume« (M. H. 
II 69). 


be! bre! interj. (grč.) more! ta! — 
»B e ošnidi Đul-Behara, / pri- 
čekaj me samo mjesec dana« 
(I. Z. II 201); »bre gidi, bre 
džanum, bolan Kara Mustafa!« 
(Sevd. 46). 

< tur. be, bre, preuz. iz grč. 

be, beta n (ar.) nazjv za arapsko 
slov o » b«. 

< tui\ be < ar. ba’ 
bean, v. bejan 
Bećan, v. Bekir 

bećar -ага (pers.) 1. neženja, mo- 
mak samac, bez porodice. — »U 
bećara nema hizmećara« (K. 
H. I 397); »Sidi cura kraj bu- 
nara, / K njoj dolaze tri b e- 
ćara« (Muz. zap. Inst. 2087); 
»U b e ć a r a svakoga šićara, / 
ponajviše buha i ušiju« (Vuk, 
Posl. 325). 

2. bekrija, mangup, lola. — 
»Nije svaka cura za bećara« 
(Muz. zap. Inst.^251). 

< tur. bekar (č. bčkjar) »neže- 
nja, momak« < pers. bikar 
(bi-kdr) »bez posla, besposlen«. 
V. bećarac, bećarina, bećarluk, 
bećarovati, bećaruša. 

bećarac -rca m, vesela pjesma 
mlađarije sa odredenom melo- 
dijom. Jedna od tih pjesama 
počinje sa »Bećar jesam, bećar- 
ski se vladam «. 

Izv. od bećar (v.). 

bećarina m, augm. od bećar (v.), 

bećarluk m (pers.-tur.) bećarstvo, 
momkovanje, bećarski život. 

< tur. bekarhk (bekar-hk), v. 
bećar -f- tur. suf. -lik. 

bečarovanje i bećarovanje n, 

momkovanje, življenje bećar- 
skim životom. 

Izv. od bećar (v.). 

bećarovati i bećarovati -rujem, 
momkovati, živjeti bećarskim 
životom . 

Izv. od bećar (v.). 


127 



bećaruša 


bećaruša /, 1. ženska koja se po~ 
naša slobodno i živi bećarskim 
životom. 

2. čirić , bubuljica koja se pojar- 
Ijuje na momačkom licu. 

Izv. od bećar (v.). 

Bećica, v. Bekir 
Bećir, v. Bekir 
Bećo, v. Bekir 
bed, v. bet 

bedak m (pers.) glupak, umno 
ograničen Čovjek. 

< tur. vulg. bedaf »glupak, 
tvrdoglav čovjek-« < pers. be- 
ddk (č. beđakj) »pokvaren, ne- 
valjao čovjek; svađalica«. 

V. bedast. 

bedast adj. glup, umno ograničen. 
Izv. od bedak (v.). 

bed-dova (betdova, beddva) / 
(pers.-ar.) kletva, proklinjanje, 
riječi kojima se izriče proklet- 
stvo. U ob. gov.: »Bed-đovu 
mu je učinia* = prokleo ga je. 
— »Osim batinjanja po taba- 
nima, bilo je više vrsta kazni: 
privremeno zatvranje dućana, 
degrađiranje majstora na kalfu 
i prokletstvo (b e t d o v a)« 
(GZM 1956. 144). 

< tur. beddua (bed-dua) »kle- 
tva, proklinjanje«, bukv. »ru- 
žna molitva, ružna želja-« < 
pers. bed >*zao, ružan, nevaljao« 
(v. bet) i ar. du { a' »molitva« (v. 
dova). 

bedel (bedelj) m (ar.) 1. zamjenik. 

2. zamjenik, odmjena u odslu- 
ženju vojske , onaj koji je u 
bivšoj turskoj Ш austrijskoj 
vojsci služio vojsku za nekog 
drugog, obično uz novčanu nak- 
nadu. 

3 . otkup od vojne obaveze, voj- 
nica. 

4. zamjenik, odmjena u hodo- 
čašću na Ćabu, onaj koji u ime 


drugoga i o njegovu trošku 
obavi hadž (v.). Bedel se šalje 
za bolesnoga ili za umrloga ko~ 
ji je vjerski bio obavezan da 
izvrši hodoćašće , ali za života 
to nije učinio. 

< tur. bedel < ar. badal »za- 
mjenik«. 

bedem, beden i bedem, beden m 

(ar.) 1. zid tvrđave; debeli zia 
oko utvrđenog grada. — »Dok 
porušim kule i bedeme« (K. 
H. I 38); »Kandiji su beđen 
obrušili« (M. H. III 35). 

2. planinski lanac, masiv. 

< tur. beden, sa značenjem kao 
• gore pod 1. < ar. badan »tijelo«, 

trup«. 

bedevija / (ar.) kobila arapske 
pasmine . — »I pod njim skaču 
b e d e v i j e« (M. H. III 372). 

< tur. bedevi (at) »beduinski 
(konj)« < ar. badawiyy, ba- 
dawi »pustinjski; beduin«. 

bedova, bed-dova 
Bedra, v. Bedrija 

Bedrija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Bedri, lično ime, < ar. 
bddr »pun mjesec, uštap« + 
ar.-pers, suf. -i (-iyyh Ovo je 
skraćeni oblik imena Bedrudin 
(v.). 

Bedrija, hipok. Bedra (ar.) musl . 
žensko ime. 

Promjenom akcenta napravlje- 
no žensko ime od muškog Bč- 
drija (v.). 

Bedrudin (ar.) musl. muško ime. 

< ar. Badru-ddin, lično ime, 
»Uštap islama«, izft. od bddr 
»uštap, pun mjesec« i addin 
»vjera islarri«. 

V. Bedrija. 

beduin -ina (ar.) arapski nomad, 
stanovnik pustinje. 

< ar. pl. badawiyyUn, sing. 
badawiyy »pustinjski, onaj koji 
živi u pustinji«. 


128 



beg m (tur.) 1. plemić, plemićka 
titula. — »Daj mi knjigu snesi 
našaranu / Na Ogarsko Cerić 
A 1 i - b e g u« (K. H. II 593) v 

2. kao titula pridaje se musl. 
imenu iz postovanja, iako nosi- 
lac imena nije stvarno beg. To 
je vrLo čest običaj u bosansko - 
-hercegovačkim gradovima i 
selima. 

3. gospodin, gospodar, odličnik 
(kod muslimana г nemuslima- 
na). — »Jovan-beg se s 
ljubom zavadio« (B. V, 1886 
235). 

4. zapovjednik sandžaka = san- 
džakbeg. — »Svakog I i č k i 
nađe Mustaj-beže«, »Beg 
Mustaj-beg, muselime car- 
ski« (K. H. II 418, 430). Zatim 
v. alajbeg, sandžakbeg, begler- 
beg itd. 

5. prva komponenta u nekim 
ženskim imenima (u značenju: 
begova, begovica, gospodarica). 

— »Begajeta« (Beg-Ajeta), »Be- 
gemina« (Beg-Emina) itd. 

»Beg«, kao titula, dodaje se iza 
ličnog imena i spaja se crticom 
s ličnim imenom: Ibrahim-beg, 
ili potpuno srašćuje: Ibrdhim- 
beg. Ako se lično ime svršava 
sa »jaonda ovo redovno ispa- 
da: Hamdija — Hamdi-beg (a 
ne Hamdija-beg), Bedrija — 
Bedri-beg itd. Od ovog je na- 
stalo prezime Begović. 

< tur. bey (arapskim slovima 
piše se »bek« i otud naše » beg«) 

— »titula za ugledna čovjeka, 
velikaša, dostojanstvenika; ci- 
vilna i vojna titula u staroj 
turskoj državnoj organizaciji« 
itd. 

V. alajbeg. Began, Bego, Bege- 
mina, Begzada, begćehaja, be- 
gefendija, beglerbeg, begluk, 
begovac, begović, begovina itd. 

Bega, v. Begana 
9 — Turcizmi u SH jeziku 


begenisati 

Begajeta (tur.-ar.) musl. žensko 
ime. 

< Beg-Ajeta, v. kompon. pod 
beg i Ajeta. 

Began, Bego, musl. muško ime. 
Od Began nastalo je prezime 
Beganović, a od Bego — Begić 
i Begović. 
lzv. od beg (v.). 

Begana, Bega, Begija, musl. žen- 
sko ime. — »B e g i šćeri svo- 
joj govorila«, »B e g i j a im su- 
de dohvataše« (K. H. I 266, 263). 
lzv. od beg (v.) prema muškom 
imenu Began i Bego. 

begćehaja (beg-ćehaja) m (tur- 
-pers.) begov ćehaja. — »Tud 
mi sjedi Ivo begćehaja, / 
što uzima od cura džerimu« 
(GZM 1910 526). 

< tur. bey -kehaya, v. kompon. 
pod beg i ćehaja. 

/begefe ndija (beg-efendija) m 

l--^ur.^grčy~~gospodin beg; dvo- 
struka titula kojom se oAovlja- 
vaju oni begovi koji su svjetski 
ili vjerski obrazovani. 

< tur. beyefendi (bey-efendi), 
v. kompon. pod beg i efendi. 

Begemina (tur.-ar.) musl. žensko 
ime. — »B e g e m i n a, ne pro- 
daji vina, / zbog tvog vina si- 
noč kavga bila« (nar. pj.); »Mo- 
ju kćerku B e g e m i n u mla- 
du« (K. H. I 370). 

< Beg-Emina, v. kompon. pod 
beg i Emina. 

begendisati, isto što i begenisati 

(v.) 

< tur. begendi, 3. lice sing. 
perf. od begenmek, v. tumače- 
nje pod begenisati. 

begenisanje n, dopadanje; izabi- 
ranje, biranje. 

Izv. od begenisati (v.). 

begenisati -išem (pogr. degeni- 
sati), 1. svidjeti se, dopasti se; 


129 



begcnisati se 


biti simpatičan. — »Koji koga 
begeniše, s onim i jegleni- 
šc« (Vuk. Posl 142); »Dokle ru- 
žica miriše, / dotle svak je b e- 
g e n i š e« (Vuk, Posl. 65). 

2. izabrati, odabrati nešto po 
svom ukusu. — »Vidio te gon- 
dže-Mehmedaga, vidio te i be- 
g e n i s o te<* (Muz. zap. Inst. 
2801). 

3 . odobriti, odobravati , saglasan 
biti s nečim. — U ob. gov.: »Ја 
ti ne begeniŠem da ideš 
tamo.« — ~Pa se natrag u kulu 
povrati, / Ter ćordiše svoju gra- 
đevinu, / Cordisao i d e g e n i- 
sao« (Vuk VII 97). 

< tur. begenmek, sa svima 
značenjima kao i u nas. 

begčnlsati se -išem, sviđati se, 
dopasti se jedno drugom. U ob. 
gov.: »Vidjeli se, pa se bege- 
n i s a 1 i«. 

V. begenisati. 

B&gija, v. Đegana. 

beglerbeg m (tur.) vrhovni vojni 
i civilni zapovjednik jedne ve- 
će oblasti ili pokrajine, koja se 
sastojala od više sandžaka. To 
je bio paša višeg ranga (sa naj- 
manje dva tuga). Od ovog je 
nastalo prezime Beglerbegović. 

< tur. beylerbeyi, bukv. »beg 
begova«<, izf. od tur. pl. beyler 
i sing. bey >*-beg«. 

beglerbčgluk m (tur.) oblast, po- 
krajina u Turskoj Carevini ko- 
jom je upravljao beglerbeg. Po- 
što su Turci osvojili Balkan, 
podijelili su ga na beglerbeg- 
luke. Bosna je 1580. g. postala 
beglerbegluk. 

< tur. beylerbeylik, v; begler- 
beg -h tur. suf. -lik. 

Beglerbegovlć, v. beglerbeg 

beglučiti, besplatano raditi na 
begluku . 

Izv. od begluk (v.). 


bčglučkinja f, puška koja je da- 
vana iz begluka, od države, dr- 
žavna, carska puška. 

Izv. od begluk (v.). 

begluk m (tur.) 1. begovsko ima - 
nje, begov posjed; begovo ima - 
nje koje nije u kmetskom od- 
nosu, nego beg njime direktno 
upravlja ili ga izdaje 'pod za- 
kup. 

2. državno imanje, driavna bla- 
gajna, fiskus, erar; država, kne- 
ževina. — »ja bih njega dobro 
darovao, / na Cetinju dvore sa- 
gradio, / a dao mu ranu iz 
begluka« (Vuk IV 425); »A 
vas mal mu u b e g 1 u k otišo!« 
(Nar. bl. 358); »Cesar ga је do- 
bro pomilovo, / Vladaniju nje- 
mu dopustio, / A dao mu iz 
begluka vojsku« (M. H. IV 
424); »Podić'će se begluk 
Njemadija« (K. H. II 201). 

3. sjedište, konak , čardak bega 
ili paše. — *Do b e g 1 u k a be- 
ga udbinskoga« (M. H. III 192). 
»Kad ja vidim dragog u belnu- 
ku, / baš kakono paša u beg- 
luku« (Vuk I 255). (U prvo 
doba turske uprave u Bosni, 
kada je titula »beg« imala zna- 
čaj titule »paša« (Gazi Isa-beg, 
Gazi Husrev-beg), .postojao je 
u Sarajevu takav begluk (pašin 
konak) na mjestu gdje se danas 
nalazi Vojna oblast (ranije krš- 
la), i predio iza Vojne oblasti г 
danas se zove »Za Beglukom«). 

4. uredska zgrada, uredske pro- 
storije, gdje je beg sjedio, pio, 
prirnao posjete i vijećao sa pr- 
vacima i agama, što se zove i 
beglukmejhana ( begluk-meha- 
na). — »Rano rani iički Mustaj- 
beže, /, Iz ahara u begluk 
iziđe, / kad mehana puna Ud- 
binjana« (M. H. IV 26); »Piće 
pili mlađi Udbinjani, / U b e g- 
1 u k u ličkog Mustaj-bega. / U 
vrh stola sjedi Mustaj-beže, / 


130 



Behaudin 


Do njeg sjedi gazi Čejvan-aga, 

/ . / Tamam ih je dva’est 

i Četiri. / Redom Čaša naokolo 
hoda«. (K. H. II 333). 

5. rad na beglučkom imanju, 
rad na državnom imanju. 

< tur. beylik (bey-lik), v. beg 
4 - tur. suf. -lik. 

beguk-tlmar m (tur.-pers.) be- 
govski timar, begovski feudalni 
posjed. — »Prosi tebe hećim i 
kadija, / i spahija iz begluk 
timara« (Ašikl. 71). 

V. kompon. pod begluk i timar. 

bego, hipok. od beg (v.). — »Po- 
šetao b e g o Ivan- b e g o / 
ispred dvora Radulbegovice« 
(Vuk I 246). Od ovog je izve- 
deno prezime Begović. 

Bego, v. Began 

begovac -vca, m, begovski čov- 
jek, onaj koji je iz begovske ili 
gospodske porodice. 

Izv. od beg (v.). 

begdvat -ata m, begovi, begovski 
stalež. — »Agovat i b e g o v a t« 
= gazde i plemići. 

< ar. oblik plurala ž. roda od 
beg (v.). 

begovica f, begova žena; žena be- 
govskog roda. 

Izv. od beg (v.). 

Begović, v. beg 

Begović, v. bego 

begovina /, begovska zemlja, beg- 
luk. .кА 

Izv. od beg (v.). 

Begtaš, Bćgto, v. Bektaš, Bekto 

begtašija, v. bektašija 

Begzada, Bejzada, hipok. Begza, 
Bejza, Begzija, Zada (tur.-pers.) 
musl. žensko ime. 

< tur. beyzade (bey-zade) »be- 
gova, begovska kći, begovo, be- 


govsko dijete, plemićka«, v. beg 
+ pers. zade »dijete, porod«. 
Od ovog je došlo prezime Beg- 
zddić. 

Begzadlć, v. Begzada 

Behaija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Behai, lično ime, »Kra- 
sni, Ljepotan« < ar. bahđ' 
»krasota, Ijepota« + ar.-pers. 
suf. -* (iyy). 

behar -ага (iskriv. mehar) m 
(pers.) cvijet voćke , latice od 
takvog cvijeta. — »Snijeg pade 
na b e h a r, na voće, / podaj, 
bože, svakome šta hoće« (Muz. 
zap. Inst. 3665); »tvoje grane po 
mom srcu rane, / nki cvateš, 
nit’ behara daješ« (S. S. 11); 
»Sta je šire od mora sinjega? / 
Sta je bolje od đuli m e h a r a« 
(Vuk V 278). 

< tur. behar, bahar < pers. 
behar, 1. »proljeće«, 2 . »list i 
cvijet voćke«. 

V, beharli, behar-čiftijane, be- 
, harati, obeharati, izbeharati. 

beharati (beherati) cvjetati. — »A 
zeljene bašče b e h a r a t i«, 
»Zelena je bašča b'eherala« 
(Lord 261, 229). 

Izv. od behar (v.). 

behar-čiftijane / (pers.-tur.) žen- 
ske gaće (vrsta dimija) izvezene 
cvjetovima. — »Da mi kupi b e- 
har-čiftijane« (M. H. X 
14). 

V. kompon. pod behar i čifti- 
jane. 

beharli indecl. adj. (pers.-tur.) 

rascvjetan , ono što ima behar 
1 na sebi. — »U šljiviku pod b e- 
harli granom« (Sevd. 35). 

< tur. beharli, baharli , v. be- 
4 har -f- tur. suf. -li. 

Behaudln -ina (ar.) musl. muško 

ime. 

< ar. Bahau-dđin, lično ime, 
»Ukras vjere islama«, izft. od 




131 




Behdžet 


аг. btthd’ »krasota, ljepota« i ar. 
iiddin »vjera islam«. 

V. Behaija. 

Behdžet, hipok. Behdžo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Behcet, lično ime, »Lje- 
potan*«, < ar. bahda »ljepota, 
svježina, ljepkost«. 

Behdžo, v. Behdžet 

Behija, hipok. Behka (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Behiye, liČno ime »Dra- 
žesna« < ar. bahiyya »lijepa, 
dražesna«. 

behija f (pers.) vrsta trošarine, 
taksa na promet, koju su ranije 
ubirale opštine u Bosni i tier- 
cegovini. 

< tur. behiye f bahaiye f pahaiye, 
sa značenjem kao u nas < pers. 
behd »cijena, vrijednost« -f ar. 
suf. za ž. rod -iyya. 

Behka, v. Behija 

Behlul -ula (ar.) musl . muško ime 
i prezime. 

< tur. Behlul , lično ime, »Na- 
smijani; Darežljivi« < ar. buh - 
1т »nasmijan; dobrotvor, da- 
režljiv«. 

Behmen (pers.) musl. prezime. 

< pers. Behmen , lično ime, 
»Prijatelj, Iskreni«. 

Behram (pers.) musl. muško ime. 

< tur. Behram , lično ime, 
»Mars« < pers. behrdm »pla- 
neta Mars 

behut, beut, bčviit m (pers.) ne- 
svijest, omamljenost , opijenost. 
— »Kao u nelcom beutu od 
radosti trčao je svuda« (Vesel. 
II 142). 

< tur. bihud »onesviješćen, 
obeznanjen* < pers. blfyud 
(bi-fydd) < pers. bt »bez« *i 
}г ud »sam, isti« (»bez sebe, iz- 
van sebe«). 

V. ubehutiti se. 


bejan, bean -ana m (аг.) 1. jav - 
nost, vidjelo, jasnost. — »Ele. 
neise, kako mu nedrago, iziđe 
sad nešto na b e j a n« (Zem- 
bilj II 82); »Tko će ponijet’ 
zelenog barjaka, / nek se junak 
na b e a n istakne« (M. H. X 
106 ). 

2. predaja duše bogu na vidje- 
lo, smrt. — »Crn joj obraz bijo 
na divanu, / ka’ što će joj biti 
na bejanu!« (Lord 129); »oti- 
ći bogu na bejan* = otići bogu 
na istinu, umrijeti. 

< tur. beyan < ar. bdyan »biti 
jasan, vidljiv*. 

V. bejanile. 

bejanlle adv. (ar.-tur.) javno , 
o tvoreno. — »B e j a n i 1 e iz ko- 
tara pođe, / b e j a n i 1 e poljem 
zelenijem« (K. H. 1Г 594). 

< tur. beyaniyle, v. bejan 
tur. postpoz. -ile »sa«. 

bejaz, bejas (bčaz, behas) indecL 
adj. (ar.) bijel. — »Srce, dušo, 
Odundžina Hato, / digni skute 
bejaz anterije« (Sevd. 146); 
»Na njemu je b e j a z hante- 
rija« (Vuk V 366), »Dok se go- 
ra listom zaodije, / a ja mlada 
b e h a z anterijom« (I. Z. II 96). 

< tur. beyaz »bijel; bjelina«, 

< ar. bdydd »bijela boja; bje- 
loća, bjelina«. 

V. bejazi, bejazli. 

bejazi indecl. adj. (ar.) bijele boje. 

< tur. beyazi, v. bejaz + ai\- 
-pers. adj. suf. -г (iyy). 

bejazli adj. indecl. (ar.-tur.) bijeL 
— »Prepe peču, obuće feredžu, 
/ zavi lice b e j a z 1 i okrugom^ 
(Kurt 129). 

< tur. beyazh (beyaz-lx), v. be- 
jaz -f tur. suf. ~ii. 

bejberek (bajbčrek) m (tur.-pers.) 
1. cvijet , biljka Amaranthus tri - 
color L. (A. melancholicus L. y 
A. gongeticus L.). 


132 




bekrijati 


2. vrsta veza po platnu, kao 
»šlinganje«, ukoso ispunjavanje 
većih ploha platna. 

< tur. beyorkii (bey-borkii), 
bukv. »begova kapa, begov ću- 
lah« < tur.* bey »beg« i tur. 
bork »kapa, ćulah« < pers. be- 
rek »valjano sukno: odijelo od 
valjanog sukna«. 

bejgir, bengir m (pers.) konj, 
konjče. 

< tur. beygir »konj« < pers. 
bargif (bđr-gir) »konj«, bukv. 
»onaj koji nosi tovar«; pers. 
bar »tovar« i pers. gir , prez. 
osnova od girijten »uzeti, uhva- 
titi«* 

BejtOlah m (ar.) Čaba. 

< ar. Baytu-Uah »božja kuća«, 
izft. od ar. bdyt »kuća« i AUak 
»bog«. 

bejtul-mal m (ar.) državna bla - 
gajna; erar. 

< tur. b eytulmal, »državna 
blagajna, erar« < ar. baytu-l- 
mdl, bukv. »kuća blaga«, izft. 
od ar. bayt »kuća« i ar. dl-mal 
»određena movina, određeno 
blagc^<. 

bejturan (begturan) m (ar.) biljka 
Artemisia annua L. — »Među 
njima graria b e j t u r a n a« 
(K. H. I 272); »Be j turane, 
jado, / beru Г te djevojke?« 
(Muz. zap. Inst. 3611). 

< tur. abeyturan < ar. <abay- 
turan, l abaytdrdn, <abawturan, 
<abdwtaran. U našem jeziku 
prvi glas »a« izbačen. 

Bejzida, Bejza, v. Begzada, 
Begza 

bekaja f (ar.) 1. preostatak. 

2. zaostatak, ono što je ostalo 
neubrano (od poreza, zakupni- 
ne i sl). 

< tur. bekaya , bakaya < ar. pl. 
baqdya, sing. baqiyya »osta- 
tak«. 


bekčija m (tur.) čuvar, stražar. — 
»Koliko je na gradu b e k £ i- 
j a« (M. H. X 118). 

< tur. bek$i. 

bekija f (ar.) ostatak, preostatak. 
— Od ovog je došao Tiaziv za 
jedno selo u Ijubuškoj opštini u 
Hercegovini: Bekija. Pošto je 
Imotski pao pod Mletke, Lju- 
buški se zvao Imotska bekija , 
tj. ostatak od imotskog kadi^ 
Juka. 

< tur. bekiye, bakiye < аг. 
baqiyya »ostatak«. 

V. bekaja. 

Beklja, v. bekija 

Bekir, Bećir, hipok. Beeo, Bećan, 
Bećica (ar.) musl. muško Ше. 
— »Kuku B e ć o, nejaka siro- 
to!« (K. H. I 340). 

< tur. Bekir < ar. Bakr, lično 
ime, »Prvjenac« (»prvorođeno 
dijete, prvo dijete«), 

bekrija -e, bekrijaš -aša m (ar.) 
onaj koji rado pije, sarhoš, pi- 
janica, lola. — »Propio se 
Hasanaga, sarhoš- b e k r i j a« 
(Bajr. 12): »Sto rekoše bosan- 
ske bekrije« (Lord 27); 
»Spremila me mila mati na vo- 
du, / kad na vodi mlado momče 
b e k r i j a« (Muz. zap. Inst. 
2443); »Ekrijašu, momče b e- 
k r i j a š u, / mrki brci nevjere 
su borci« (I. Z. III 29). 

< tur. bekri, istog značenja 

< ar. bukrd »jutro« + ar.-pers. 
suf. -г (-iyy) (dakle, tur. bekri 
bukv. »onaj koji već od jutra 
počne piti«). 

V. bekrijati. 

bekrijati, pijančiti, lumpovati, 
bančiti. — »Čuo sam da b e- 
k r i j a š trošeći vreme i zdrav- 
lje, to je podlost!« (Devajtis 19). 
Izv. od bekrija (v.). 


133 



Bektaš 


Bektaš, Begtaš, hipok. Bektan, 
Bekto, Begto (pers.) ttiilsL тпи- 
ško ime . 

< tur. Bekta$ < pers. Bektaš . 
lično ime, »Parac, Vršnjak« 
(pers. bektaš 1. imper. »ljuljaj 
se«. 2. parac, vršnjak, onaj koji 
je dorastao i ravan (u časti, go- 
dinama itd.). 

V. bektašija, Bektašije. 

bektašija, begtašija m (pers.) pri- 
padnik derviškog reda zv. » Bek- 
tašije« (v.). 

BektaŠije (pers.) derviški red koji 
je, za vladavine tur. sultana 
Orhana, osnovao šejh Hadži 
Bektaš Veli (umro 73811337), po 
kome je ovaj red dobio naziv. 
U Sarajevu je postojala bekta- 
šijska tekija u blizini današnjeg 
hotela » Central *. 

< tur. Bekta$i < Bekta џ »ime 
osnivača derviškog reda« + ar- 
-pers. suf. -г (iyy). 

V. Bektaš. 

Bekto, v. Bektaš 
belaisati, v. belajisati 

bčlaj -žja m (ar.) nesreća, zlo, 
jad, nevolja, patnja, muka, na- 
past. — »Eno, Mujo, na b e 1 a j 
udario, / već se stere čoha ve- 
nedička« (K. H. II 273); »Ne da 
svoje sestre bez b e 1 a j a« (K. 
H. I 86); »Sad imaš samo be- 
1 a j a!« (Devajtis 250). 

< tur. bela < ar. bdld , »briga, 
iskušenje, tuga, jad, nevolja, 
nesreća, kazna (božjaH 

V. belajisati, belajli, đuzbelajle, 
defi belaj. 

belajisati, belaisati -išem, patiti 
se, mučiti se, živjeti u nevolji, 
u bijedi . 

Izv. od belaj (v.). 

bettjli indecl. adj. (ar.-tur.) ne- 
srećan, 'jadan, nevaljast, ono 
što je skopčano s mukama i 


brigama. — Nar. izreka »Izva- 
na kalajli, unutra beiajli^ ✓ 
(>MZvana sjajno, lijepo, a unu- 
tra jadno, nevaljasto«). 

< tur. belah (bela-h), v. belaj 
-h tur. suf. -li. 

belćim, belkim, belći, belki, adv. 
(ar.-pers.) možda, valjda, vjero- 
vatno. — »B e 1 ć i m su ti vi- 
lice utrnule, jer već treći dan 
isti zalogaj voska žvačeš« (An- 
drić 15); »U Bosni je vazda bi- 

10 trka, pa b e 1 ć i m neće ni 
sada bez trke proći« (Zembilj; 

III 94) ; »B e 1 k i m će te doče- 
kati Turci« (K. H. I 185); »ko j r 
vidio vilu na planini, / ni vila 
joj, b e 1 ć i, druga ni je« (Vuk 

11 513). 

< tur. belki, vulg. belkim < ai\ 
konjunk. bal »nego« i pers. suf. 

-ki. 

beledija f (ar.) gradska vijećnica „ 
gradska opština. 

< tur. belediye < аг. balddiyyd 
(ar. balad »grad« + ar. suf. 

-iyya). 

belčgija / (tur.) kamen za oštre- 
nje noževa ,, britava, kose itd. r 
brus, oštrilica. 

< tur. bilegi < bilemek »oštri- 
ti«. 

belenzuka -e, belenzuke, belćn- 
zuci -uka / (tur.) 1. narukmca; 
narukvice iZradene od više spo- 
jenih ili pletenih srebrnih ili 
zlatnih lančića. Obično se mo- 
gu rasklapati, a spojnice su li- 
jepo ukrašene. — »Ruke jedne r 
troje belenzuke« (K. H. II 
256); »Bile ruke, tanke b e 1 e n- 
z u k e, / to divojci lipo ujisaŠe« 

(Kurt I 190). 

2. karika, pavta. — »Na pušci 
je trides’t belenzuka, / sve 
od čista žeženoga zlata« (Vuk 
IV 250). 

< tur. bilezik. 


134 



bendati 


beli i beli (zapravo belli) adv. 
(аг.) 1. sigurno, zaista. — »Da 
mi b e 1 i preporeoi nećeš« (K. 
H. I 54); »Tvoga sam se nalju- 
bio lica, / A b e 1 i se možeš 
pofaliti / Kod svojijeh vila na- 
gorkinja« (M. H. I 409). 

2. da, tako je (potvrdno). U ob. 
gov.r beli vala! = baš je 
tako, bogme je tako. 

< tur. belli »jasno, otvoreno« i 
beli >Kia« < pers. beli »da« 

< ar. bala »da, dakako«. 

V. bezbeli. 

beli vala!, v. beli 

belkim, belki, v. belćim, belći 

Belkisa (jevr.) musl. žensko ime. 

< tur. Belkis, lično ime < ar. 
Bilqls (< jevr.) »Balkisa, ime 
kraljiee od Sabe, supruge cara 
Solomona (po musl. Sulejman- 
-pejgambera)«. 

belnuk, v. beluk 

belsaukEuk, v. bensaukluk 

belsilah, v. bensilah 

beluk, benluk (belnuk, benuk) m 

(tur.) 1. jelek, ženski fermen. — 
»A djevojko, majmunčiću, / u 
bijelu b e 1 u n č i ć u, / ko ti 
skroji bi jel b e 1 u k« (GZM 
1907 636); »Ko ti sreza bijel 
b e 1 n u k, / otišlo mu sve u 
begluk« (Vuk, Rječnik). 

2. vrsta suknene odjeće, muške 
i ženske, sa rukavima ili bez 
rukava. — »Kad ja vidim dra- 
gog u belnuku / baš kakono 
pašu u begluku« (Vuk I 255); 
»Preko košulje oblači se zubun 
zv. »b e n u k«, od crnog va- 
ljanog sukna, dug do kolena, 
bez rukava. Ranije je bio vezen 
crvenim gajtanom i paricama 
po ivici, dok je danas bez ika- 
kvog veza. Nose ga i žene i 
djevojke* (GZM 1957 7). 

< tur. bellik (bel-lik) < tur. 


bel »krsta, leda^ + tur. suf. 
-lik (ono što pokriva leda ili 
krsta) 

Bembaša, Bendb^ša 
bember, v. berber 

bena /, benak -a, benac -nca m 
(tur.) luda , budala , glupan, glu- 
pača. — »Sto će ona b e n a od 
djevojke« (M. H. III 10); »Idi, 
beno jedna!« (Vuk, Rječnik). 

< tur. bon »glupan, idiot«. 

V. benast, benaviti, benaviti se. 
benetati. 

benac, v. bena 

benac, benca m (tur.) lažan žut 
dukat, imitacija pravog dukata. 

< tur. benzet »imitacija«. 

benak, v. bena 

benam indecl. adj. (pers.) oda- 
bran, ugledan, poznat, na nd- 
mu. — »Sve nam b e n a m, je- 
dan do drugoga« (nar. pj.). 

< tur. benam »na namu, na 
glasu« < pers. benam (be-nam), 
pers. prepoz. be »na« i pers. 
ndm »ime« (v. nam). 

benast adj. budalast , luckast , glu- 
pav. — »Idi, beno b e n a s t a« 
(Vuk, Rječnik). 

Izv. od bena (v.). 

benat, v. be^t 

benaviti budalasati, govoriti glu- 
posti. 

Izv. od bena (v.). 

benaviti se, praviti se ludim, po - 
našati se kao lud. 

Izv. od bena (v.). 

Bćnbaša, v. Bendbaša 
benčići, v. ben 

bendati, priznavati, pridavati važ- 
nost. U ob. gov.: »Ja tebe ne 
b e n d a m nimalo«. 

Vjerovatno < tur. bende »rob, 
sluga; sljeđbenik, pristalica« 


135 



basa 


рег s. bende »rob ,sluga« 
pers. besten »vezati«. 

ibaša. Bembaša, Benbaša, 
ntbaša (Blmbasa, B’i'nbaša) f 

ers.-tur.) predgrađe Sarajeva, 
kalitet gdje rijeka Miljacka 
lazi u grad. Na ovom lokali - 
;tu postojala je nekad velika 
rana f ustava (bend , bent), koja 
г služila za dovod vode na Ga- 
i Isa-begove mlinove i otud 
>vaj naziv. Danas je na ovom 
njestu umjetno jezero, kupali- 
;te. — »Kad ja pođem na Ben- 
) a š u, na vodu«, »Ja kakva je 
na Bendbaši trava, / još je 
ljepša Dizdareva Fata« (Sevd. 
96, 90); »Kolika je na B e m- 
b a š i trava, / јоб je ljepša diz- 
dareva Javra« (Vuk I 386). 

< tur. bendba$i, bentbq$i 
(bend-ba$i) м -glavna brana«, izft. 
v. kompon. pod bent i baš. 

»enđžijanje, bendžiiuk, v. bendi- 
janje, benđiluk 

»enđeiuk, v. benđiluk 

benđija (bendžija) / (pers.) opoj - 
na trava ili napitak, sredstvo 
za omamljivanje, opijanje , op- 
činjavanje. — »Ti prosipaj sva- 
kakve b e n đ i j e. obenđijaj 
Biserbega svoga« (S. B. I 9). 

< tur. beng, benc, ban otu, 
biijka Hyoscyamus albus L. i 
H. niger L. Fam. Solanaeceae 

< pers. beng (u ar. bčin$). Na- 
še »benđija« je prema tur.-pers. 
beng (g ~ đ), a »bendžtja« pre- 
ma tur.-ar. benc, e. bendž 
(e ~ dž). 

V. benđijanje, benđiluk, oben- 
đijati. 

benđijanje (bendžijanje) ?г. omam - 
Ijivanje , opčinjavanje, opsje - 
njivanje. 

Izv. od benđija (v.). 

- rbendžiluk, 


trava, vrsta indijske konoplje 
ili naša bunilca, čije se sjeme 
meće u vino, rakiju, kafu ili 
drugo piće i jelo radi omamlji - 
vanja ili uspavljivanja. — »Sgo- 
tovi mu gospodsku užinu, / i 
natoči vina i rakie; / u sve tro- 
je baca b e n d ž i 1 u k e« (F. 
J. I 55); »Ona. kuja, orjatsko 
koleno, / u vino mu benđe- 
luke meša« (Vuk I 566); 
njeg baca mnoge benđže- 
1 u k e« (Beh. I 335). 

< tur. bengilik, bencilik , v. 
benđija + tur. su L -lik. 

benefsiie (iskv. tčnefsile) adv. 
(ar.) lično, sobom. — »Iz pazu- 
ha knjigu izvadila, / Benef- 
s i 1 e Muju opružila« (Lord 
248); »Iz njedara knjigu izva- 
dila, / Tenefsile Muju 
opružila« (Lord 234). 

< tur. binefsihi < ar. bindfsiht 
»lično, sobom«, bukv. »sa so- 
bom« (ar. bi »sa« + ar. nafs 
»sam, sebe, osoba« -f ar. hi 
»njegov«. posv. zamj. u gen. 
Krajnja dva sloga ar. ihi zami- 
jenjena u našem jeziku, radi 
lakšeg izgovora, sa tur. posl- 
poz. -ile »sa«. 

benetati, benećem, budalasti, go - 
voriti gluposti, lupetati, nakla - 
pati. — »Lasno ti je situ b e- 
n e t a t i. / u proljeće kenjcu 
zarevati« (N. K. 6); »Beneće 
kao pijan na daći« (Vuk, Posl. 
12 ). 

Izv. od bena (v.). 

benluk, v. beluk 

ben 7П (tur.) mladez тга tijelu, 
osobito mladež na licu. — »dva 
joj b e n a među obrvama, / a 
četiri među solufima« (Muz. 
zap. Inst. 3276): — »Treći nost 
bene i obrve« (M. H. V 11); 
»Na tebc mi merak osta, / i na 
tvoje sijah- bene, / šta će, 
s me ne« (пш\ pj). 



. tsen sc w 

napravi na licu radi uljepšava- 
пја. Vuk je taj običaj uljepša- 
vanja pripisivao »Turkinjama a 
i našim gdekojim ženama po 
varošima«. pa je naveo i ova 
dva stiha : »Dosto moja i dva 
b e n a tvoja / I dva b e n a 
među obrvama« (Vuk, Rječnik). 
Ovaj običaj uljepšavanja bio je 
na Istoku i u doba rokokoa. 

2. tačka, kružić, kolutić (na tka- 
nini). U ob. govoru: »basma na 
benove (ili na benčiće): »cr- 
vena basma sa bijelim beno- 
vima (ili benčićima«. 

< tur. 6en »1. mlađež, pjega, 
2. tačka, kružić, kolutić na 
basmi«. 

benovi, v. ben 

bensaukluk, belsaukluk m (tur.) 

trenerična bolest kapavac; uret- 
hritis gonorrhoica. 

< tur. belsoguklugu (bel-sogu- 
klugu) istog značenja, izft. od 
tur. bel »krsta, leđa, struk, sla- 
bine« i tur. sogukluk »hladnoća. 
studen«. 

bensilah, benselah, belsilah, ben- 
silaj, bensilav -a i kraćeno: 
silah -aha, silaj -aja. silav -ava 
m (tur.-ar.) širok kožni opasač, 
pojas , којг sprijeda гта višc 
pregradaka za papire , novac , 
duhankesu, noževe, oružje itd. 
— »Pa po pasu b e n s i 1 a h 
opasa« (K. H. I 483); »A po pa- 
su krmzi b e 1 s i 1 a h a, / za 
njeg zadi dvije puške male« 
(Ašikl. 106): »Pa za s i 1 a h pu- 
ške zadjenuo« (K. H. I 368): 
»Opasa se svilenom kanicom, ' 
A po njemu s i 1 a j privalio, / 
Za nj zađeđe dvije puške male« 
<Vuk VIII 49); »pripasuje svje- 
tlo oružje, / u s i 1 a v a dvije 
puške male« (Vuk IV 298). 


pas« -)- ar. sildn »oru*jc. . 

bent, bend -a, benat, benta m 
(pers.) brana, ustava , jaz, nasip, 

< tur. bent, bend, sa značenjem 
kao u nas < pers. bend. 

V. Bendbaša, zabentiti. 

benuk, v. beluk 

benzeisati. benzejisati -išem, li- 
čiti , naličiti , biti nalik. 

< tur. benzemek »naličiti, И- 
čiti«, (tur. benz »iice«). 

V. benzer. 

benzer indecl. adj. (tur.) sličan, 
nalik. 

< tur. benzer, part. imperfekta 
(imperf. 3. lice sing.) od benze- 
mek »liči ( ti T _ naličitK 

berat -ata m (ar.) 1. carski dekret 
(ukaz, povelja) kojim se dodje~ 
Ijuju zvanja, odlikovanja, pri~ 
vilegije ili kakva dobra. ~- »Da 
mi dadeš na Bosnu b efa te, / 
I na age redom agaluke, / Na 
spahije ređom spahiluke, / Na 
begove bijele b e r a t e« (Lord 
116 ). 

2. dekret, povelja, dozvola. ~~ 
»Dok se lisici prouče b e r a t i 
ode koža na pazar« (Vuk, Posl 
66 ). 

3. mubareć večer Lejle-i bera 

(v.). 

< tur. berat < ar. bdrat »p’ 
smo«. 

V. beratlija, berat-spahiluci. 

beratlija m (ar.-tur.) onaj kc 
posjeduje berat za neko pra' 
ili neku službu. 

< tur. berath (berat-h), v. bei 
-f tur. suf. -li. 

berat-spahiluk m (ar.-pers.-ti 
spahilufc sa beratom, dekrt 
rani spahiluk. 

V. kompon. pod berat i spf 
luk. 



berbat 


berbat, berčbat -ata indecl. adj. 
(pers.) 1. prljav, zaprljan, uma- 
zan, ulitan. 

2. moralno propao, upropašćen, 
blamiran. — *-EtQ do šta dovodi 
švapčovanje, u malo Čovjek 
zbog njega ne bi b e r e b a t« 
(Zembilj III 40). 

< tur. berbat »prljav, zaprljan« 

< pers. berbad (ber-bad), bukv. 
»u vjetar, na vjetar«, (pers. ber 

na« i pers. bad »vjetar, 
zrak«. 

V. uberbatiti se. 

berber, berberin (iskriv. bember) 
m (tal.) zanatlija koji brije, ši- 
Ša, brijač, brico. Neki berberi 
se bave i liječenjem, osobito 
vadenjem zuba , te obrezivanjem 
muslimanske djece (v. sunet). — 
»Prođi se starog b e r b e r a i 
mladog hećima« (Nar. bl. 199); 
»Sve b e r b e r e beže pokupio« 
(M. H. III 250); »Bogom brate, 
Mihate bembere, / obrij 
mene rusu kosu s glave« (Vuk 
III 356). 

< tur. berber < pers. berber 

< tal. barbiere »brijač«, izv. od 
barba »brada«. 

V. berbernica. 

berbernlca Д berberska radnja , 
brijačnica. 

Izv. od berber (v.). 

berćket, berekatverisi, bereketli 

itd., v. berićet, berićatverisi itd. 

Bergivija / (tur.-ar.) djelo vjer- 
sko-poučnog karaktera, pisano 
na tur. jeziku, koje je služilo 
kao udžbenik u nižim vjerskim 
muslim. školama u Bosni i Her- 
cegovini. Prevedeno je na srp. 
hrv . jezik i štampano arebicom 
u Sarajevu 1913. g. Autor djela 
je turski učenjak Muhamed bin 
Pir Ali (1522 — 1573) zv. Birgivi. 

< tur. Birgivi, od Birgi, ime 
mjesta u vilajetu Ajdin u Tur- 


skoj + ar.-pers. adj. suf. - г 
( гуу ), prije koga je u duhu 
arapske morfologije dodan glas 
»v«. To je nadimak spomenu- 
tog autora, po kojem je djelo 
dobilo ime. 

berićatverisi! berićatversun! be- 
rekatverisi! berekatversun! in- 
terj. (ar.-tur.) hvala lijepol bogr 
te blagoslovio! Vpotrebljava se 
za izražavanje zahvalnosti na 
učinjenoj usluzi ili na daru. 

< tur. bereket versin! berekat 
versin! »neka (bog) da berićett 
neka (bog) da mnogo berićeta!«, 
v. berićet + tur. versin , imp. 3. 
lice sing. od vermek »dati« (ai\ 
sing. bdrakd »berićet«, pl. ba- 
rakat). 

berićet, bereket m (ar.) 1. obilje, 
izobilje, obilan rod, plod. — 
»od ruke 'mu ništa ne rodilo, / 
rujno vino ni šenica bela, / Ne 
imao poljskog berićeta!« 
(Vuk II 293). 

2. sreća, napredak, izdašnost. U 
ob. goV.: »Ove godine nema 
berićeta niu Čemu«; »Ne- 
ma tu b e r i ć e t a ni za lek« 
(Devajtis 160). 

< tur. bereket < ar. baraka 
»blagoslov, napredak, sreća«. 

V. berićatverisi, binberićatve- 
risi, berićetan, berićetli, beri- 
ćetsuz, berićetsuzluk. 

berićetan adj., 1. rodan, plodan. — 
»Ova godina je sretna, b e r i- 
ćetna!« (Sol. I 407). 

2. srećan, napredan, blagoslov- 
Ijen. — »Nek joj kuća bude 
srećna i b c r i ć e t n a« (Zmaj 
47). 

Izv. od berićet (v.). 

beriććtli, berekčtli indecl. adj. 
(ar.-tur.) isto što i berićetan 
(v.) 

< tur. berekeili (bereket-li), v. 
berićet + tur. suf. -h. 


138 




berićetzuz, berićesuz, bereketsuz 

adj. (ar.-tur.) bez berićeta, nero~ 
dan, nenapredan, neblagoslov- 
Ijen, neizdasan. 

< tur. bereketsiz (bereket-siz) 
v. beričet + tur. suf. -siz »bez«. 

berićetsuzluk, bereketsuzluk m 

(ar.-tur.) neberićetnost, nena- 
prednost, neblagoslovljenost. 

< tur. bereketsizlik (bereket- 
siz-lik), v. berićetsuz -j- tur. suf. 
- lik . 

Besim, hipok. Beso, Besko (ar.) 
musl. muško ime. 

< ar. Baslm, lično ime, »Na- 
smijani, Veseli« (Veselin). 

besleisati (se), beslejisati (se) 
-išem, hraniti (se), izdržavati 
(se), opskrbljavati (se), podmiri- 
vati (se). — »dosta imaš i svo- 
jega mala, / možeš carsku b e- 
s 1 e j i s a t i vojsku« (I. Z. III 
141); »Ko će majki sada zara- 
diti? / Ko će majku sad b e- 
slejisati?« (Muz. zap. Inst. 
2783). 

< tur. beslemek »hraniti, izdr- 
žavati«. 

V. beslema. 

beslema f (tur.) izdriavanje, op- 
skrba, othrana, hrana. 

< tur. besleme, nom. action. od 
beslemek »izdržavati, hraniti«. 

besofra f (ar.) isto što i sbfrabez 
(v.), od čega je metatezom na- 
stala: bez-sofra, pa besofra. 

bespara f (ar.-pers.) ктра za pra- 
nje kuhinjskog posuđa, sudo- 
pera. 

< tur. besparesi (bez-paresi) 
»sudopera«, bukv. »komad pla- 
tna«, izft. od bez (v.) i pers. 
pdre »komad, parče«. 

bestllj m (lat.) gusti pekmez od 
šljiva. 

< tur. pestil »suha slatka jufka 
napravljena od zgnječenog ili 


bešlija 

samljevenog voća« < tal. pa- 
stillo < lat. pastilla. 

beš num (tur.) pet, broj 5. U ob^ 
gov. izrazi »t u r s k o b e š« ili 
»tursko pet« znači: nula r 
ništa. Ovaj izraz sa ovim znače- 
njem dolazi otud što se broj 5 
u starom turskom pismu pisao 
u obliku sličnom našoj nuli. 

< tur. be$. 

V. bešdort, bešlija, bešluk, beš- 
vakat. 

beša, v. bešika 

bešdort m (tur.) izraz u igri tavler 
kada u bačenim kockama pa- 
dne pet i četiri. 

< tur. be?-dort, be§ »pet«, 
dort »četiri« 

bešika, hipok. beša f (tur.) koli- 
jevka. — »Vi nadojte moje u 
b e 5 i c i -к . (M. H. III 462); »Nini r 
sine, u šikali beši, /Beša 
ti je na moru kovana« (Muz. 
zap. Inst. 249). 

< tur. be§ik. 

Bešir, hipok. Bešo (аг.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Be$ir < ar. Bašir, lično 
ime; ar. bašir »onaj koji donosi 
radosnu vijest, glašnik vesele 
(dobre) vijesti«. 

bešlaga m (tur.) čin u nekadašnjoj 
turskoj vojsci, zapovjednik 
odreda bešlija (v.). Od ovog je 
nastalo prezime BeŠlagić 

< tur. be$li agasi, be$lu agasi , 
bukv. »aga bešlija«, izft. v. 
kompon. pod bešlija i aga. 

Bešlagić, v. beŠlaga 

bešlija m (tur.) pripadnik plaćene 
konjice. Bešlije su bili poseban 
odabran odred konjice, navalni 
konjanici, slični madžarskim 
husarima. Za vrijeme mira bilt 
su raspoređeni u vojnim posa- 
dama. Njihovi zapovjednici no- 


139 



bešluk 


sili su titulti » aga,'< . — »I ti ku- 
pi hiljadu b e š 1 i a h, / sve po 
izbor konjah i junakah« (F. J. 
I 139). 

< tur. be$li (be$-li), bukv. »pe- 
tak« (tur. be? »pet« + suf. -Zi). 
Ovakav naziv su bešlije navo- 
dno dobile zbog toga što im je 
plata, u vrijeme njihovog for- 
miranja, iznosila pet akči. Me- 
đutim, etimologija nije potpu- 
no utvrđena, pošto postoji i mi- 
šljenje da je nastalo od pers. 
bes , pes + tur. -li, 

bešluk m (tur.) 1 . stari kovani 
turski novac od pet groŠa, peto- 
grošnjak, ili od pet para, peto- 
ратас , petak. 

2. predmet u dužini od 5 arši- 
na , ili u vrijednosti pet groša, 
ili težine pet oka itd . 

< tur. be$lik (be$-lih), bes 
»pet« + tur. suf. - lik . 

Bešo, v. Bešir 

bešvakat namaz (beš-vakat na- 
maz) m (tur.-ar.-pers.) pet musl. 
svakodnevnih molitava (sabah, 
podne , ilcindija, akšam i jacija). 
— »Cija ljuba tursku knjigu 
znade, / čija klanja b e š v a~ 
k a t namaza« (I. Z. II 241). 

< tur. be.? vakit namaz »pet 
vremenskih molitava«, v, kom- 
pon, pod b e š, v a k a t i n a- 
m a z. 

bet, bed indecl. adj. (pers.) 1 . 
tužna, neprijatna okusa. 

2. ružan , nevaljao, gadan, ne- 
prijatan. 

< tur. bed < pers. bed »zao, 
ružan, nevaljast«. 

V. bedjjdova, beter, beternji, 
betli. 

betdova, v. bed-dova 

bčter, m i beter adj. (pers.) 1 . loš, 
rđav, čovjek , nevaljalac; ružan, 
grdan čovjek. — »Rukavice ple- 


tene, / hajd‘ otale b e t e r e!« 
(GZM 1908, 264). 

2. gori, lošiji, nevaljaliji, ruž- 
niji. — »Da bog sačuv r a od b e- 
tera!« (nar. izreka). 

< tur. beter »ružniji, gori« 

< pers. beter, bed-ter, komp. 
od bed »zao, ružan, nevaljast«. 
V. beterniji, beterun-beter. 

betćrnijl adj., joŠ gori , još lošiji. 
Kompar. od beter (v.). 

beterun-beter, kao subst. i adj. 
(pers.) 1. najiošiji , najgori, naj- 
beterniji čovjek. 

2. najloŠiji, najgori, najbeter- 
niji. 

< tyi\ beterin-bcteri »najgori, 
najlošiji, od betera beter« izft. 
od beter (v.). 

beili indecl. adj. (pers.-tur.) ru- 
žna, neprijatna okusa. 

< bet (v.). + tur. suf. -li. 

beut, v. behut 

bčvab m (ai\) vratar, portir. 

< tur. bevvab, bevvap < аг. 
batvivab »vratar« ar. bab »vra- 
ta«. 

bčvut, v. behut 

bez m (ar.) 1. platno. 

2. pamučno platno domaće iz- 
rade. Razne vrste beza v. pod: 
melez, ćereće, sadeluk, harir, 
kafez-bez, šejtanbez, Čadorbez. 
— »Hajde kupi b e z a tanano- 
ga« (K. H. I 559). 

< tur, bez »pamučno platno« 

< ar. biizz »pamučno lli laneno 
platno; odjeća«. 

V. bezistan, bezli, besofra, bes- 
para. 

bezbcli i bezbeli adv. (tur.-ar.) 
sigurno, zaista, besumnje , đa- 
bogme, dakako , svakako, na- 
ravno. — »Sad rijećemo da je 
ovo b e z b e 1 i pretjerano i 
uvelicano ...« (Zembilj II 93). 


140 



bid'at 


< tur. besbelli (bes-belli) »sa- 
svim jasan, sasvim očevidan<% 
apsol. superl. od belli {v. beli) 
sa tur. pref. bes. 

bezgin adj. (tur.) apatičan, utučen, 
onaj kovne se život omrazio. 

< tur. bezgin, sa istim znače- 
njem. 

bezistan, bezisten m (ar.-pers.) 
pokriven trg, pokrivena čaršija, 
u kojoj se nalgze radnje sa ma- 
nufaktornom i galanterijskom 
robom . U Sarajevu postoje dva 
bezistana: » Brusa-bezistan « i 
» Stari« ili »Gazi Husrevbegov 
bezistan«, ali danas ne služe 
svojoj svrsi. — »Kroz b e z i- 
s t a n, kroz novu čaršiju« 
(GZM 1907 250). 

< tur. bezistan, bezestan, sa 
značenjem kao u nas < pers. 
bezistan »mjesto gdje se bez 
prodaje« < ar. bazz, v. bez 4- 
pers. suf. za tvorbu imenica 
mjesta - stan . 

bezli indecl. adj. (ar.-tur.) bezni, 
od beza. — »Vidi, Fato, zmaja 
iz njedara, / ljutu guju iz b e z- 
1 i rukava« (S. S. 145); »... na 
kojima su zvoncale toke s fer- 
mena, ispod kojega je stidno 
izvirivala b e z 1 i košulja ši- 
rokih rukava« (Čolak. 14). 

< tur. bezli, v. bez 4- tur, suf. 
-IL 

bezobrazluk m, nepristojnost, be- 
zobraština, drskost. 

Naša riječ sa tur. suf. -lik. 

beziunent, v. bazument 

Biba, v. Habiba i Muniba 

bsber m (ind.) papar, biljka Piper 
nigrum L. (P. aromaticum Lam.) 
i plod ove biljke, koji se upo- 
trebljava kao začin. 

< tur. biber, biiber < pers. 
babari (u grč. peperi) < ind. 
V. biberli, pobiberiti, zabiberiti. 


biberli indecl. adj. (ind.-tur.) po- 
biberen, zabiberen, Ijut. — »Što* 
je slatko, neka je šećerli, / što 
je slano, neka je b i b e r 1 i« 
(nar. pj.). 

< tur. biberli, biiberli, v. biber 
+ tur. suf. -li. 

bičak m (tur.) nož. 

< tur. btgak »nož« < bigmek 
»sjeći, rezati, krojiti«. 

V. bičakčija, bičkija, bičum. 

Bičakčić, v. bičakčija 

bičakčija m (tur.) nožar, zanatlija 
koji pravi i ukrašava noževe, 
trgovac koji prodaje noževe. Od 
ovog je došlo prezime Bičdkčić. 

< tur. bigakgi (bigak-gi) v. bi- 
čak -j- tur. suf. ~g%. 

bičkija / (tur.) 1. oštri nož sa po - 
lukružnim sječivom za rezanje 
kože, alatka opančara, papučija 
i drugih kožarskih zanatlija. 

2. nož domaće izrade koji se 
sklapa, sklopac. 

3. ružna pila (testera) sa lučno 
izvijenom gvozdenom šipkom. 

< tur. bigki < bigmek »sjeći, 
rezati«. 

bičum m (tur.) kroj, oblik, način. 

< tur. bicim < bigmek »rezati, 
krojiti«. 

V. bičumli. 

bičumli indecl. adj. (tur.) lijepo 
građen. 

< tur. bigimli (bigim-li), v. bi~ 
čum + tur. suf. -li. 

bid’at ~a i bidat -ata (iskr. bi- 
daht) m (ar.) 1. novotarija; mo- 
da. 

2. porez, namet. — »JCupe b i- 
d a t kako njima đrago, / i ođ 
stare i od ženske glave« (Kašik. 
I 48); »Jugovići rnudri i pame- 
tni, / vi hoćete b i d a t poku- 
piti / I pod ruku caru okre- 
nuti« (Petran. 199); »Iforahime, 
jedan hadžamija, / Zbori šta 


141 



bidža 


goj jod ova b i d a h t a, / Holj’ 
ti babu ponoviti carstvo?« 
(Lord 263). 

< tur. bi<Tat »novost« < ar. 
bidai »novost, novotarija«. 

bidža m (tur.) 2. čovječuljak, pa- 
tuljak, kepec. 

2. maleu jconj. 

< tur. biiciir »malen, malog 
rasta«. 

bifedžija m, onaj koji drži bife. 
Hibr. r. sa tur. suf. -ci. 

bigajri-hak, bigdjirl-hak (na »bi- 
gšjri hak«) adv. (ar.) na pravdi 
boga, bez ojpravdana razloga, 
nepravično. 

< tur. bigagrihakk »nepra- 
vedno, nepravično« < ar. bi- 
gayri-haqq »nepravično, bes- 
pravno«; ar. bigayri »bez« + ar. 
haqq »pravo, pravica, istina«. 

bihaber indecl. adj. (pers.-ar.) 
potpuno neobavijeŠten, onaj 
koji nema pojma o neČem. 

< tur. bihaber »neobaviješten« 

< pers. bi »bez« + ar. }}abdr 
»vijest, glas«, v. haber. 

bihude adv. (pers.) naprazno, uza- 
lud. — »... pa su došli čak i u 
Zvornik, aii sve b i h u d e« 
(Zembilj II 101). 

< tur. bihude, beyhude »na- 
prazno, uzalud« < pers. bihUde 
(bi-hiide), bi »bez« + hude 
»pravo, ispravno« 

bihuzur (biuzur) indecl. adj. 
(pers.-tur.) uznemiren , ometan 
od drugoga ili od nečega, koji 
nema mira. 

< tur. bihuzur »uznemiren, bez 
mira i udobnosti« < pers. bi 
»bez« + ar. Јгифпг »mir*. 

V. bihuzur činiti, bihuzurluk, 
uzbihuzuriti. 

bihuzfir činiti, bihuzur učiniti, 

uznemirivati, uznemiriti. — 
»Hanum Kadu diz zub zabolio, 
/ tri je grada bihuzur či- 


n i 1 a, / dok je našla Mehmeda 
berbera« (I. Z. II 86). 

V. bihuzur. 

bihuzurluk (biuzurluk) m (pers.- 
-ar.-tur.) uznemirenost, nema- 
nje mira, patnja. 

< tur. bihuzurluk, (bihuzur-luk) 
v. bihuzur + tur. suf. -luk 
(-lik). 

bi-iznilah adv. (ar.) po božjoj vo - 
Iji, božjim davanjem. U ob. 
gov.: »Uze li jek i, b i - i z n i- 
1 a h, prestade ga glava boljeti«. 

< tur. biiznillah »s božjim do- 
puštanjem« < ar. bi idni-llah, 
bi »sa« + idn »dozvola^ dopfi- 
štanje« + Allah »bog«. 

bila, v. bilahi 

bilahi! bilah! zapravo billahi, 
blllah (bila, bilaj) interj. (ar.) 
tako mi boga, boga mi. U ob. 
gov.: »Bilahi ču doći!«; 
»Zveče vala, zveče b i 1 a, zve- 
Će ja« (GZM 1907 635). 

< ar. bi-lldhi, bi-llah < ar. bt 
»tako mi« + Allah »bog«. 

bilahil-^zim! billahil-azim! (ar.) 
tako mi velikoga (uzvišenoga) 
bogal 

< аг. bi-llahi-l-tazim, zakletva 
bilahi (v.) + ar. al-<azim »ve- 
liki, uzvišeni«. 

bilaj, v. bilahi 

Bilal (ar.) musl. muško ime. 

< ar. Bilal, lično ime (ar. bildl 
»posjetiti zavičaj, posjetiti ro- 
ditelje u rodnom kraju«. 

bilal, bilan, bilav (i bilal, bilan, 
bilav), obilan m (tur.) dio konj- 
ske opreme: kajiš koji veže 
konjsku uzdu za prsa konja, 
tako da konj ne može suviše 
dizati glavu i da se ne može 
propinjati. 

< tur. bilan. 


142 



biniš 


|>ile, bilesi adv. (tur.) čafc, štaviše. 
U ob. gov.: »Bile (bilesi) je i 
on došao«. 

< tur. bile, bilesince. 

bilhajr! interj. (ar.) sa srećom! 
sretno da bude! 

< tur. bilhayr! < ar. bi-1 -ђ.ауг 

< ar. bi »sa« + а1-ђ.ауг »sreća, 
dobro«. 

bilmez (biljmez) m (tur.) nezna- 
lica, nevješt, neupućen čovjek. 

< tur. bilmez, part. imperf. 
(neg. oblik imperf. 3. lice sing.) 
od bilmek »znati«. 

V. bilmezluk. 

bilmezluk (biljmezluk) m (tur.) 
neznanje, neupućenost. 

< tur. bilmezlik (bilmez-lik), v. 
bilmez + tur. suf. -lik. 

biljur, bilur -ura m (ar.) kristal. 
— »vezuć prebi iglu od b i 1 j u- 
ra« (Vuk I 276); »Sve kočije od 
bila b i 1 j u r a« (M. H. III 212). 

< tur. billur (č. biljljur) < аг. 
billur. Neki misle da je grč. po- 
rijekla, od grč. beryllos. 

Bimbaša, Binbaša, v. Bendbaša 

foimbaša, binbaša m (tur.) major, 
zapovjednik tabora u tur. voj- 
sci, a takav je obično brojio hi- 
Ijadu vojnika. — »a b i m b a- 
Še na pendžer’ma, / mlade pa- 
še na ćošcima« (I. Z. III 18); 
»Sina Mehu u mektebe dala, da 
joj bude paša ja b i n b a Š a« 
(Rurt I 120). Od ovog je nastalo 
prezime Bimbašić. 

< tur. binba? г (bin-ba$t) »ma- 
jor«, bukv. »starješina, zapo- 
vjednik hiljade« < tur. bin 
»hiljada« + tur. ba§ (v. baš). 

Bjmbašić, v. bimbaša 
foin num. (tur.) hiljada. — »Ni 
b i n duga, ni b i n gotovine^ 
(FK 1886. 79). 


< tur. bin. 

V. binluk, binberićatverisi, bim- 
baša, bin ašče. 

bin, ibn, ibni indecl. (аг.) sin. Do- 
lazi ispred arapskih ličnih гте- 
na: bin (ibn, ibni) Hasan — sin 
Hasanov, Hasanović. 

< tur. bin, ibin < ar. ibn. 

bin ašče (binjašče) n (tur.-pers.) 
hiljada akči, para. — »Jedan 
гекао b i n j š č e a drugi bi- 
rašče, pa su se pogodili« (Vuk, 
Posl. 111). V. kompon. pod bin 
i akča. 

bina / (ar.) kuća, zgrada. — »Ma- 
šin-firer napio se vina, / on ne 
pazi siromaških b i n a« (Muz. 
zap. Inst. 2999). 

< tur. bina < ar. bina’ »zgra- 
da, građevina«. 

binamaz m (pers.) onaj musliman 
koji ne klanja namaze, ne oba- 
vlja redovno svakodnevne mo- 
litve . — »Sta si stao ko’ b i n a- 
m a z među dvije džamije« 
(nar. posl.); »Nemoj biti bina- 
m a z, vaktom hajde na namaz« 
(Nar. bl. 310). 

< tur. binamaz < pers. bina- 
maz (bi-namaz), prep. bl »bez« 
+ namaz (v.). 

binamazluk m (pers.-tur.) nevrše- 
nje molitava. — »Mrski Bogu 
isto kao i vino, binamaz- 
1 u k i slični prekršaji« (Gajret 
1931. 81). 

< tur. binamazhk, v. binamaz 
+ tur. suf. -lik. 

binberićatverisi! binberekatverisi! 
(tur.-ar.) po hiljatu puta hvala! 
V. berićatverisi + tur. bin »hi- 
ljada« (radi pojačanja hvale). 

blnija / (tur.) dovratak, prečka na 
unutrašnjoj strani vrata. 

< tur. bini. 

biniš, v. binjiš 


143 



binluk 


binluk m (tui\) 1. hiljadarka, hi- 
Ijada dinara, hiljada groša. 

2. dvije i po oke (hiljada dra- 
ma). 

< tui\ binlik , v. bin + tur. suf. 
-lik. 

binjedžija (binjadžija) m (tur.) 
dobar , vješt jahač. — »Ako mi 
je malin adžamija, / bogme ti 
je Halil b i n j e d ž i j a« (K. H. 
II 161). 

< tur. binici« jahač, poznava- 
lac konja«. 

binjek (binjak -aka) m (tur.) J. 
jahači konj. — »Jedek — golub 
i b i n j e k -zelenko« (M. H. III 
358); »Svaki svoga zasede b i- 
n j e k a« (Lord 124); »Pod puš- 
kama i pod kuburama, / sve 
turskijeh dobrijeh b i n j a k a« 
(Vuk IV 263). 

2. binjek (kamen) » binjektaš« 
(v.) 

< tur. binek »jahači konj«. 

V. binjektaš. 

binjektaš, binjektaš i binjektaš, 
(binjektes) binjek kamen, bi- 
njekt kamen, binjašer kamen 

m (tur.) kamen sa kojeg se uz- 
jahuje na konja. — »Privede ga 
binjektaš-kamenu« (K. H. 
I 132); »Primače ga b i n j e k- 
t e š kamenu, / Pa s kamena 
konju na ramena« (Lord 159); 
»pa izvede doru na kapiju, / 
privede ga binjeku kame- 
nu« (Muz. zap. Inst. 62); »Pa 
bijesna izvede labuda, / Prive- 
dega binjektu kamenu« 
(Petran. 439); »Odvede ga b i~ 
njašer-kamenu, / A s ka- 
mena doru na ramena« (Vuk 
VII 169). 

< tur. binek ta§ г »kamen sa 
koga se uzjahuje«, v. kompon. 
pod binjek i taš. 

binjiš, biniš i binjls -njiša, binlš 
-iša m (tur.) široki ogrtač od 


čohe (ponajviše crvene) sa du^ 
gačkim rukavima. 17/ Turskoj 
Carevini ogrtanje svečanim bi- 
njišom smatralo se jednom vr- 
stom odlikovanja. »Crljenim se 
ogrnuo b i n j i š o m« (M. H, 
III 319). 

< tur. bini$. 

V. al-binjiš. 

bir num., kao supst., adj., adv. i 
konj. (tur.) 1 . jedan. — »b i г 
ašče (biraŠČ e)« = jedna 
akča: »Jedan rekao binjašče a 
drugi b i r a š č e, pa su se po- 
godili« (Vuk, Posl. 111). 

2. pravi, najbolji. — »b i r 
i 1 a d ž (b 1 r i 1 a d ž)« = pravi„ 
najbolji lijek: »... to bi bilo za 
rišćansku i muslimansku djecu 
biriiadž« (Zembilj II 23). 

3. jedno isto. — U ob. gov.r 
»Svi su oni b i r, svi u jedan 
rog pušu«. 

4. čim, istom Što. — »B i r re- 
koše, na noge skočiše« (K. H. I 
106). 

(pekarski) hljeb. 

< tur. bir »jedan« (ima i dru- 
gih više značenja). 

V. bir akča, birden, birindžL 
birkatica, birluk, bir mahza, bir 
taht^i eksik, birtuglija, birvak- 
tile, birzemanlle, zbiriti se. 

bir ašče (birašče) n (tur.-pers.) 
jedna akča, para. — »Jedan re- 
kao binjašče, a drugi b i r a š č e, 
pa su se pogodili« (Vuk, Posl. 
111 ). 

V. kompon. pod bir i akča. 

birader, v. burazer 

birden, birdem adv. (tur.) odmah, 
odjednom. — »B i r d e n na- 
trag povrnula guju« (K. H. I 
88); »Cim ga viđe, b i r d e m 
ga poznade« (Vuk V 503). 

< tur. birden »odjednom«, tur. 
bir »jedan« + tur. postpoz. den 
»od«. 


144 



bismilah; 


birim indecl. (tur.) jedan (od 
njih), — »B i r i m paša, b i- 
r i m aga, b i r i m beg« (GZM 
1908. 260). 

< tur. biri, birisL 

birindži indecl. (tur.) prvi, naj- 
prvi; najbolji. 

< t'ir. birinci »prvK 

birkatica / (tur.) 1. jednospratni- 
ca , kuća. 

2. zid u Širini jedne cigle, jed- 
nog ćerpiča, ziđan na jedan red 
cigle, ćerpiča. 

3. vrsta veza sa jednim gajta- 
nom, zehom, kao ukras na sta- 
rinskoj nošnji. 

4. cvijet jednostrukih latica 
Naša izvedenica od tur. riječi, 
v. bir 1 kat. 

birluk m (tur.) jedinstvo , zajed- 
nica. 

< tur. birlik (bir-lik), v. bir + 
tur. suf. 'lik. 

birmahza. birmS^a adv. (tur.~ar.) 
nekoliko. koliko bilo, samo 
malo. 

< tur. birmahza < tur. bir 
»jedan« 4- ar. mahdd »samo, 
jedino«. 

bir tahta eksik indecl. (tur.-pers.) 
nedostaje mu jedna daska u 
glavi, nisu mu sve na broju, 
nije sa svom pameti. 

< tur. bir tahta eksik »nedo- 
staje jedna daska«, v. kompon. 
pod bir, tahta i eksik. 

birtikglija, bir-tuglija пг (tur.- 

-pers.) paša sa jednim tugom 
(vidi objašnjenje pod tilg). — 
»bir-tuglije i ići-tuglije« 
<K H. I 47). 

< tur. birtuglu (bir-tuglu), v. 
kompon. pod bir i tug + tur. 
suf. -lu (-li). 

blrvaktile (bir-vaktlle) adv. (tur.- 
-ar.) nekad, u staro vrijeme, 
ranijih vremend. 


< tur. birvaktile (bir-vakt-ile) 
»nekad, jednom«, v. kompon. 
pod bir i vakat -f- tur, postpoz, 
-ile »sa«, 

birzemanile, birzeman (bir-ze- 
manlle, b'ir-zeman) adv. (tur - 
-ar.) nekad, u staro vrijeme, ra- 
nijih vremena. 

< tur. birzemanile (bir-zeman- 
-ile) »nekad, jednom«, v. kom- 
pon. pod. bir i zeman tur. 
postpoz. -ile »sa«. 

biserdžik m, 1. vrsta sitnog veza, 
vez^ sa sitnim bodovima po 
plathu sličnim sitnom biseru. 

2. cvijet i biljka đurđevak, Con- 
vallaria majalis. 

Hibr. r. sa tur. demin. nastav- 
kom -cik (č. džik), biserdžik ~ 
biserčić. 

biserli indecl., biserom ukrašen, 
biseran . — »nevjestice, b i s e г- 
1 i kitice« (S. B. I 12). 

Hibr. r. sa tur. suf. -li. 

biserlija /, biserom nakićen (u- 
krašen) predmet, biserka. — »I Г 
čangija šibalija, ili uzda b i- 
s e r 1 i j a« (S. S. 9). 

Izv. od biserli (v.). 

bismila / i bismile n (zapravo = 
bismilla, bismille) (ar.) ime sta- 
va » Bismillahir-Rahmanir-Ra - 
him!« (v. tumačenje pod bismi- 
lah), kojim počinje svako po- 
glavlje u kur f anu. — »Dobar 
poso ti počimaj b i s m i 11 o m« 
(Ist. bl. II 221); »Sa b i s m i 1 e- 
t o m su otškrinuli vrata« (Gaj- 
ret 1930. 214). 

< tur. besmele < ar. basmald. 

bismilah! (zapravo: bismillah!) 
interj. (ar.) u ime boga! bose 
pomozi! 

< ar. bismi-lldh »u ime boga«, 
potpuni kur’anski stav glasi: 
Bismillahir - Rahmdnir - Rahim! 
»u ime boga, opšteg dobfočini- 
telja, milostivoga!« 


10 — Turcizmi u SH jeziku 


145 



bitevija 


bitevija / (tur.) vrsta koplja, plo- 
snato koplje izrađeno od jednog 
komada metala. — »Pa on baca 
koplje b i t e v i j u« (Vuk, Rječ- 
nik). 

< tur. bitevi »sav, cjelovit; sve 
skupa, cijelo«. 

bitirisati -išem, svršiti, dovršiti, 
dokončati , neki posao. 

< tur. bitirmek, istog značenja. 

bitisati -išem 1. uginuti, umrijeti; 
propasti, nestati. 

2 . proći, minuti. — »Bilo i b i- 
t i s a 1 o« (Vuk, Posl. 13). 

< tur. bitmek »svršiti, završiti; 
nestati, propasti, itd.« 

biuzur, biuzurluk, v. bihuzur, bi- 
huzurluk 

bdcman m (ar.) veliki čarHjski 

< tur. batman »mjera za za- 
preminu, u raznim mjestima 
različite vrijednosti: od dvije 
do osam oka; trgovački uteg 
različite veličine«. 

< ar. bdt »utvrđen, jasno odre- 
đen« i ar. mdnn »mjera«. 

bdgaz m (tur.) 1. grlo, grkljan, gu- 
ša, ždrijelo .— U ob. gov.: »Do- 
šlo mi je do b o g а z а«. 

2. grlo, vrat suda za vodu. — 
»Tri su glavna dijela od kojih 
se sastoji prostor za vodu đu- 
guma, i to: dib ,donji dio, onda 
bogaz i zeh, najgornji dio« 
(GZM/1951. 220). 

3. otvoreni, gornji dio mangale. 
— »Dva glavna dijela mangale, 
oturak i bogaz, spajaju se 
jabukom, tj. jednim ispupčenim 
obručem« (GZM 1951. 213). 

4. klanac, tjesnac, tijesan pla - 
niriski prolaz. — »PreŠao je sta- 
ze i b o g a z e«, »Najpreči je 
bogaz od Turaka« (M. H. НГ 
278). 

< tur. bogaz »grlo, grkljan, 
»ždrijelo; klanac; fig. »vrat vo- 


dene posude (đuguma, ibrika 
boce) itd. 

V. bogazluk. 

bogazluk m (tur.) 1. podgrlica . 

2. bijela lisičja koža ispod grla~ 

< tur. bogazhk (bogaz-hk ), 
bogaz -j- tur. suf. -lik. 

bogda i dem. bogdica / (tur.) zrn - 
ce, mrvica, ne&to sasvim male 
veličine. — U ob. gov.: »Koliko 
za bogdu«; »Imala je u jed- 
noj srebrenoj kutici u ham-pa- 
muku i bogdicu Časnog dre- 
va...« (Zembilj III 17) 

< tur. bogday »zrno pšenice 
sasvim mali uteg«. 

bohča, bohčaluk, v. bošča, bošča- 
luk 

bdj, gen. boja m (tur.) 1, stas , uz -- 
rast, rast. — »Mala b o j a, ple- 
ći širokije« (Lord 28); »Srednjeg 
b o j a, prilika je moja« (I. Z.. 
III 53); »Oko kule kamena av- 
lija, / Visoka je od dva boia 
ljudska« (M. H. IV 114). 

2. kat, sprat. — »Osma У kula 
Smiljanić Tadije, / najviša je 
od sedam b o j e v a« (M. H. III 
105); »Sto ne ode u gornje bo- 

h j e v e, / Tude ima jedan san- 
duk blaga« (M. H. I 446). 

3. mjera za duiinu. — »Mera 
za dužinu zove se »b o j«. Po- 
sle znaka za dužinu najvećih 
samara (»batal boj«) aršin se 
produžava u dršku...« (GZM 
1958. 104). 

< tur. boy »stas, uzrast; debljr- 
na, veličina« itđ. 

V. bojlija. 

bdja / (tur.) farba. 

< tur. boya. 

V. bojadžija, bojadisatf, bojaH 
bojaluk, bojama, bojiti, obojitr 

bojadisati -išem, bojiti r farbau 

< tur. boyadi, 3. lice sing ođ 
boyamak »bojiti« 


146 



bonluk 


bojadisati se, bojatisati se -iščm, 
bojiti se, mazati se. — »OčeŠlja 
sei bojatisa se, /I obuče 
što mogo najljepše« (Vuk VII 
282). 

V. bojađisati. 

bojadžija i bojadžija m (tur.) I. 
zanatlija koji se bavi bojenjem, 
moler, farbar. — »Cuješ li me 
mladi b o j a d ž i j af / Možeš Ii 
se, more, pouzdati, / Da mojega 
obojiš đogata« (Vuk VII 159). 
2. trgovac bojama. — »Do ’du- 
ćana Trifka b o j a d ž i j e« (K. 
H. II 534). 

< tur. boyaci (boya-ci), v. boja 
-f tur. suf. ~ci. 

bojali indecl. adj. (tur.) obojen, 
bojadisan, našaran. — »Dug 
b o j a 1 i čibuk podmetnula« 
(M. H. III 508). 

< tur. boyali (boya-h), v. boja 
-f tur. suf. - li . 

bojaluk m (tur.) posuda u kojoj 
se drži razmućena boja. — 
»B o j a 1 u k, omanja posuda za 
držanje razmućene crvene zem- 
Ije kojom se Šara lonac« (GZM 
1956. 103). 

< tur. boyahk (boya-hk), v. bo- 
ja -f tur. suf. -lik. 

bojama f (tur.) 1. boja. 

2. ono što je obojeno. 

3. obojena šamija. 

4. platno , rublje u boji. — 
»Oprala sam bjelinu, još nisam 
bojamu« (prilikom pranja 
rublja u ob. govoru). 

< tur: bayama (baya-ma), nom. 
action. i part. od boyamak »bo- 
jiti*. 

bojiti, farbati, bojom premazivati 
Izv. od boja (v.). 

bdjlija m (tur.) stasit, čovjek vi- 
soka rasta. 

< tur.. boylu (boy-lu), v. boj -f 
tur. suf. -lu'(-li). 


bojunbag, v. bujunbag 

bok m (tur.) Ijndski izmet, izme- 
tina, nečist. 

< tur. bok. 

V. bokluk. 

bokča, bokčatuk, v. bošča, boš- 
čaluk 

bdkluk m (tur.) izmetina , đubre , 
govnarija. — »Koji b o k I u k 
najviše smrdi na svijetu?« 
(Zembilj III 124). 

< tur. bokluk (bok-luk), v. bok 
-f tur. suf. -luk (-lik). 

bol, bol -bol indecl. adj. (tur.) 

1. prostran, širok. 

2. pun, obilan. 

< tur. bol »prostran. širok, obi- 
lan«. 

V. bol-hazna, bonluk, bol-na- 
fake. 

bol-hazna / (tur.-ar.) obilna, bo- 
gata blagajm, riznica. 

< tur. bol-hazna , v. kompon. 
pod bol i hazna. 

bdl-nafake indecl. adj. (tur.-ar.) 
prostrane nafake, tj. u takvoj 
je srećnoj situaciji da uvijek 
ima u izobilju sredstava za 
iivot. 

Kovanica od bol (v.) i nafaka 
(v.). 

boluk, v. bonluk 

bombondžija, m, onaj koji рто - 
daje bombone. 

Hibr. r. sa tur. suf. -ci 
bondžuci (sing. bondžuk) m (tur.) 
šuplja staklena zrnca u raznim 
bojama (obično plavi i crveni) 
koja se nanižu na konac i služe 
za ukras. Bondžuci na konj- 
skom jularu ili na dječijoj ka- 
pici brane od uroka, po narod- 
nom vjerovanju. 

< tur. boncuk. 

bonluk, boluk m (tur.) izobilje , 
obskrbljenost sa svim sredstvi - 
ma potrebnim za život. 



bor 

< tur. bolluk, (bol-luk), v bal 
+ tur. suf. -luk (-lik) 

bor, b6ra m (pers.) hemijski ele- 
menat, hem. znak B, atomska 
težina 10,82, nalazi se u prirodi 
kao boma kiselina ili u obliku 
soli (borati). 

< pers. bčre, biire ~kem. ele- 
menat bor«. 

V. boraks. 

boraks m (pers.) kemijski sp&j 
bora, natrija i kisika u listi- 
ćavim kristalima, kiselkasta 
ukusa. 

< lat. borax < ar. buract, 

< pers. bore, bure >*kem. ele- 
menat bor«. 

V. bor. 

boranija, burinija / (ar ) lr zeleni 
grah, mahune. 

2. fig. nešto sitno, sitneS, neva- 
žno, zeleno, neiskusno. 

< tur. boran\ i burani < ar. 
bHrdniyyd, burahi, »jelo sprav- 
ljeno od zeleni i pirinča«. Naziv 
је došao od liČnog imena žene 
halife Memuna (Abđullah Al- 
-Ma’mun) iz dinastije Abasovi- 
ća (813—833) * Впгап * -f ar. adj. 
suf. -iyyd, -i. 

borclija m (tur.) dužnik, onaj koji 
ima kakvu obavezu. 

< tur. borglu (borg-lu) < tur. 
borc »dug« -f tur. suf. -lu (-li). 

borija / (tur.) truba. 

< tur. boru, bon. 

V. borozan. 

borozan m (tur.-pers.) trubać. — 
»Ćupriljiču borozana vi- 
knu / Borozani jadan za- 
sviraše« (Lord 261). 

< tur. boruzen (boru-zen) 

< tur. boru »truba« pres. zen, 
prez, osn. od zeden »svirati«. 

bdstan m (pers.) 1. vrt, bašča. — 
»U bostanu ujagmi divoj- 
ки*м (M. H. III 128); »Dva su 


cvjeta u b o s t a n u rasla: / 
plavi zumbul i zelena kada« 
(Ašikl. 6). 

2. lubenice i dinje. — »Od Meh- 
meda slađeg meda nema, f Od 
Alije šećer gurabi je, / Od 
Osmana ljepšega bostana^ 
(I. Z. Ш 120); »Obrati aelen 
bostan« (Vuk, Posl. 230). 

< tur. bostan »vrt; lubenice i 
dinje«, < pers. bHstdn, bositan 
»vrt, bašča«, pers. bu ‘►miris« 
-f pers. stan, suf.* za tvorbu 
imenica mjesta. 

V. bostandžibaša. bostandžija, 
bostandžiluk, bostanluk. 

bostandžibaša m (pers.-tur.) za- 
povjednik janjičarskih bostan- 
džija. 

< tur. bosfanctbaft, v, OOstan- 
džije i baš. 

Bostandžlć, v. bostanđžiia 

bostandžija m (pers.-tur.) rrtlar, 
zeleničar. — »Bostan sadi bo> 
s t a n d ž i j a Meho, / bostan 
sadi, a bogu se rnoli«* (Muz. zap. 
Inst. 2944); »Ne pnodaji bo- 
s t a n d ž i j i bostana* (Nar. bl. 
П 7 ) — Od ovog je nastalo pre - 
zime Bostandžić. 

< tur. bostanci, v. bostan + tur. 
suf. -C2. 

bostandžije, pl. m (pers.-tur.) ja- 
njičarski rod vojske koji je u 
početku imao zadatak da se bri- 
ne o carskim bostanima i baš - 
čama u Carigradu i njegovoj 
okolini. Zbog toga su г dobili 
ovaj naziv. Iz ovog odreda se 
regrutovala carska garda. 

V. tumačenje pod bostandžija. 

bostandžiluk m (pers.-tur.) po- 
vrtlarstvo. 

<. tur. bostancihk (bostanci-hk), 
V. bostanđžija -f tur. suf. -tik. 

bostanluk m (pers.-tur.) vrt. 

< tur. bostanhk v. bostan f 
tur. suf. - lik . 


148 



bozadžija 


boš indecl. adj. (tur.) i. prazan. — 
»boš laf« = prazan govor, bes- 
poslen razgovor; »boš posla« = 
koješta; uzalud, nema ustvari 
ništa. 

2. u igri prstena kaže se boš! 
kad se pod podignutom čara- 
pom ne nađe prsten . 

< tur. b 0 £. 

V. bošer, bošluk, bošnuti. 

bošča (bohča, bokča) ' f (pers.) 
pokrivač za glavu, rubac; stol- 
njak; platno četverouglastog 
obUka u koje se nešto zamo- 
tava. — »Pa on uze b o š č u s 
haljinama^ (K. H. II 134). 

< tur. bohga < pers. bogče , 
demin. od pers. bog »zavežljaj«. 
V. boščaluk, sofra-bošča. 

boščaluk (b&hčaluk, bokčaluk) m 

(pers.-tur.) dar koji se sastoji 
0 d odjevnih predmeta zamota- 
nih u jedan komad platna, u 
bošču (otud ovaj naziv). Starin- 
ski boščaluk sadrži: gače, košu- 
Iju , čevru i jagluk ili učkur od 
svilenog beza zlatom vezen. 
Savremeni muški boščaluk obi- 
čno sadrži košulju, gaće, kra- 
vatu i Čarape, a ženski par žen- 
skog rublja uključujući i spa- 
vaćicu. Bošćaluk poklanja mla- 
da, nevjesta mladoženji, mlado- 
ženjinoj rodbini i svatovima; 
zatim vlasnik novosagrađene 
kuće majstorima, dijete nosi 
boščluk hodži kada hatmu uči- 
ni itd. — »Svakom svatu po 
boščaluk dajte, / Mome dra- 
gom devet boŠčaluka« (nar. 
pj.); »Da bih tebi b’jel b o Š č a- 
1 u k dala, / Da je malen, ni 
gledati nećeš« (I. Z. Herceg. 73): 
»Divne bih mu ponijela dare: / 
tri jagluka, tanka b o k č a 1 u- 
ка« (Vuk I 406). 

< tur. bohgahk (bohga-hk) v. 
bošča -b tur. suf. -lik. 


bošer -era m (tur.) onaj dio u 
bravčeta od rebara do butova, 
slabine. 

<; tur. bo$-yer, bukv. »pi'azno 
mjesto*, v. boš + tur. уег 
»mjesto«. 

bošluk m (tur.) praznina. 

< tur. bo$luk (bo$-luk), v. boš 
+ tur. suf. - luk (-lik). 

bošnuti, nenaći prsten pod čara - 
pom koja se podigne (u igri pr- 
st ena). 

Izv. od boš (v.). 

boza, buza / (pers.) 1. poznato ki- 
selkasto osvježavajuće piće koje 
se pravi od kukuruzna, projina 
brašna. 

2. » tatar-boza( buza)« je boza 
koju prave seljaci od projinog 
tijesta. — »A/co se skuva neko- 
liko vrlo velikih proja, pak se 
drže na toplom mjestu da uki- 
snu, može se od njih dobiti vr- 
lo prijatno piće, koje se u lje- 
tno doba troši, a to je »b u z а«. 
Tako kisele proje — tijesto — 
udrobe u kakav veći sud u koji 
se nalije vruće čiste vode, te 
ostavi na toplom mjestu 24 sa- 
ta da još bolje ukisne. Sada je 
buza gotova i može se trošiti. U 
takav sud može se dodavati i u 
pola pečene proje, od čega se 
dobije još bolja buza, koju zo- 
vu »t a t a r - b u z a«<. Buza se 
najviše troši za vrijeme posto- 
va u ljetno doba.« (GZM 1908. 
439). 

< tur. boza < pers. bitza. 

V. bozadžija. 

Bozadžič, v. bozadžija 

bozadžija, buzadžija i bozadžija, 
buzadžija m (pers.-tur.) onaj ko- 
ji pravi i prodaje božu. Od ovog 
je nastalo prezime Bozadžić. 

< tur. bozaci (boza-ci) v. boza 
-b tur. suf. -ci. 



tfzdisati 


bdzđisati -išern, pokvariti , роте- 
metiti, razvaliti. 

< tur. bozdu, peri'. 3. lice sing. 
od bozmak »pokvariti« 

V. bozgun, bozuk. 

bozdrđan, v. bazerđan 

bozgun adj. i supst. (tur.) 1 . po- 
kvaren, razvaljen, razbijen, tro- 
šan. 

2. Božić. 

< tur. bozgun < tur bozmak 

»pokvariti«. 

• 

bozuk adj. i supst. (tur.) 1 . pokva- 
ren, iskvaren, nesređen. 

2. Božić. Ranije, stariji musli- 
mani nisu htjeli izgovarati riječ 
»Bdžić« vjerujući da je to gri- 
jeh, jer je božje ime upotrije- 
bljeno na način koji ne odobra- 
va islamsko vjerovanje. Sioga 
su Božić nazivali: bozuk , pro- 
zuk ili bozgun. 

< tur. bozuk < tur. bozmak 
»pokvariti«. 

bdžji emer, v. emri-ilahi 

brak! interj. (tur.) ostavi! ne di- 
raj! kani se! 

< tur. brak, imp. od brakmak 
»ostaviti, pustiti«. 

br&vadžija m, bravar. 

Hibr. r. sa tur. suf -ci. 

bravadžilnk m (tur.) bravarski 
zandt. 

2 . dio čaršije gdje se nalaze 
radnje bravadžija. U Sarajevu 
se i danas jedna ulica, gdje se 
nalaze bravarske radnje, naziva 
Bravadžiluk. 

Hibr. г. sa tur. suf. -luk (-lik). 
bre, v. be 

bre đidi, bređidi, bre gidi, br&gidi! 

interj. (tur.) bre more! — »Bo- 
lan mi leži Kara Mustafa, / b г e i 
g i d i, bre džanum, / bolan Ka- 
ra Mustafa (Sevd, 46). 


< tur. bre gidi, v. kompon. pod 
be i đidi. 

br&medet! interj. (tur.-ar.) čudno- 
vato! za čudo božje! — »Bre- 
m e d e t, bremedet! E na moju 
vjeru, s takim ćete progra- 
mom ...« (Zembilj II 40). 

< tur. be medei!, v. kompon. 
pod be i medet. 

brkanlija, brkajlija m, onaj koji 
ima velike brkove, brkonja . 
Hrb. r. sa tur. suf. -li. 

brkčsuz m, onaj koji nema br- 
kova. * 

Hibr. r. sa tur. suf. -siz »bez« 
(po uzoru na tur. riječ bigiksiz 
»bez brkova«). 

Hibr. r. 

brusali indecl. adj. (tur.) brusan- 
ski (proizvod , izrada, roba). — 
»Na okolo b r u s a 1 i jastuci« 
(K. H. II 32). 

< tur. bursah (bursa-lt) < tur. 
Bursa »Brusa« (grad u Turskoj) 
4- tur. suf. - li. 

bubreg m (tur.) bubreg. 

< tur. vulg .bobrek, knjiž. bo- 
giirek. 

bbčuk m (tur.) polovina, pola. — 
U ob. gov.: »Sada je sat bir 
b u č u k« = sada je jedan i po 
sati. Od ovog je doŠlo prezimc 
Bitčuk. 

< tur. bu$uk. 

Bfrčuk, v. bučuk 

bbćma, bukma / (tur.) 1. usukani 
debeli pamuk, gajtan. — »Ru- 
kavi, prsa i jaka košulje nisu 
mnogo vezeni, gotovo su bez 
šara. Niz prsa se obično po ru- 
bu našije crvena »b u k m a« 
(gajtan)« (GZM 1954. 97); 

2. sveza ispod koljena u dimi - 
ja ili ženskih gaća. — »Kakve 
su joj kumašli dimije, / do ko- 
ljena kunom postavljene, / od 
koljena kunom i lisicom, / da 


150 



bftđa 


joj b u ć m a noge ne prežulja« 
<B. V. 1892. 171). 

< tur. biikme < biikmek »usu- 
kati^- 

buđak m (tur.) trnokop. — »uzeh 
budak, s čim sam argatovo, 
/ pa s budakom odoh u haj- 
duke« (Vuk III 10). 

< tur. budak »grana, čvor na 
stablu«._ 

V. Biidakovići. 

Budakovići m, mahala u Sara- 
jevu. 

< tur. hudak »grana«. 

budala / (ar.) 1. luđak, mahnitov. 
— »Više b u d a 1 a misli nego 
more nosi« (Nar. bl. 32); »B u- 
d a 1 e kuće zidaju, a mudri ih 
kupuju-«, »Slijepca za put i b u- 
d a 1 u za savjet ne valja pitati« 
(Vuk, Posl. 30, 289). 

2 .kao pridjev: lud, mahnit. 

< tur. budala »urnno ograni- 
^čen, nepametan, glup« < ar. 
budiila\ pl. bddil »zamjena«. 
Vidi po korjenu i značenju slič- 
nu riječ abdal. — Kraelitz pred- 
postavlja da je budala došlo 
putem metateze od ar. pl. bu~ 
ladd’ (sing. balld »glupak«). 
Međutim, ni stariji ni savreme- 
ni tur. autori i leksikografi ne 
dovode uopšte tur. riječ budala 
u vezu sa ar. balid i buZađd'. 

V. budalaluk, budalasati, buda- 
last, budalaština, budalina, bu- 
daliti, pobudaliti. 

buđalaluk m (ar.-tur.) budalašti- 
na, ludorija. 

< tur. budalahk, v. budala + 
tur. suf. -lik. 

budalasati i budalesati, mahnita- 
ti, ludorije provoditi. 

Izv. od budala (v.). 

'budalast, lud, mahnit. — »Mlad 
junače, budalasta glavo« 
(I. Z. I 224). 

Izv. od budala (v.). 


buđalaština /, ludorija , mahni- 
tanje. 

Izv. od budala (v.). 

budalina, augm . od budala (v.). — 
»A drugo je gojeni Alile, / A 
treće je bu d a 1 i n a Tale« 
(Vuk VII 15). 

budaliti, luditi , ludovati. — »Mu- 
či,, Janko. nemoj b u d a 1 i t i« 
(M. H. III 5). 

Izv. od budala (v.). 

Budimlić, v. Budimlija 

Budimlija m, Budimac; doselje- 
nik iz Budima (Budim-Pešte). 
Od ovog je nastalo prezime Bu- 
dimlić . 

Hibr. r. sa tur. suf. -li. 

buđimlija /, vrsta jabuke, bu- 
dimka. 

Hibr. r. sa tur. suf. -Zi. 
budža / (ar.) 1. rupa, jama. — 
»B u d ž a miše spašava« (Nar. 
bl. 30), 

2. zatvor. 

3. fig. važna osoba , »promn??- 
nik«. 

Izv. metatezom od džuba < tur. 
ciibb »jama, špilja; duboki po- 
drum koji je u staro vrijeme 
služio kao tamnica, zindan« 

< ar. gubb »duboka jama, 
bunar« 

budžak -aka m (tur.) kut, ugao. — 
»A dok neko iz budžaka 
viknu« (K. H. I 48). 

< tur.bucak. 

buđa 7 i buđ m (tur.) plijesan; 
paučinasta prevlaka џа hrani 
koja nastaje usljed dugog sta- 
janja ili ako se drži na vlažnu i 
toplu mjestu, ili usljed upljuv- 
ka muhe. 

< tur. biige, biigelek (biive, bii- 
velek) »plava muha, obađ; vr- 
sta pauka«. Uporedi izraz »upa- 
ukati se« (od riječi »pauk«) za 
pojavu »upljesniviti se«. 

V. buđav, buđaviti, pobuđaviti 


151 



buđav 


biiđav adj. pljesniv. 

Izv. od buđa (v.). 

buđaviti, pljesniti , 

Izv od buđa (v.). 

bugarija /, vrsta narodne tambu- 
rice. Slična je šargiji, ali je od 
ove manja. 

< tur. bulgari < tur. Bulgar 
»Bugar« + ar.-pers. adj. suf. -i 
(-iVVh 

bugija f (tur.) para, dim; ugljični 
monoksid; prašina. — »Za ko- 
lima se digao čitav oblak b u- 
g i j e« (Vesel. II 293). 

< tur. bugu, bugi. 

buhur m (аг.) mirisava materija 
za kađenje. 

< tur. buhur < pers. beJjUr 

< ar. bčdyur »mirisava materija 
za kađenje«. 

V. buhurdanluk, buhurdar. 
buhurdanluk m (ar.-pers.-tur.) 
isto što i buhurdar (v.). 

< tur. buhurdanhk (buhurdan- 
- lik) v. buhurdar + tur. suf. 
- lik. 

buhurđar m (ar.-pers.) kadionica 
u kojoj muslimani pale miri- 
save materije, kao što su ud. 
amber i anduz. — »Kadionice i 
buhurdari razlikuju se sa- 
mo u tome, što kadionica ima 
na vrhu kapka krst, a buhur- 
dar ga nema« (GZM 1951. 225). 

< tur. buhurdan < pers. be- 
fyUrdan (befyUr-dan) »kadionica« 

< ar. bafrtir, v. buhur + pers. 
suf. -d&n , koji služi za tvorbu 
imenica koje znače neku po- 
sudu. 

bujati, brzo rasti. 

Vjerovatno < tur. biiyumek 
»rasti, bujati«. 

bujruldija. bujrultija, v. bujrun- 
tija 

bujrum! bujrun! bujrunuz! interj. 
(tur.) izvoli! izvolite! — »B u j- 


r u n, b u j r u n, mlad Veziro- 
viću« (K. H. II 369). 

< tur. b иугип! buyrunuz! imp. 
2. lice pl. od buyurmak »zapo- 
vjediti, narediti; zapovijedati, 
naređivati; govoriti«. 

V. bujur, bujurisati, bujruntija. 

bujruntija, bujrultija, bujruldija 
(buruntija) / (tur.) naredba , za- 
povjedno pismo paše , valije. — 
»Na ti ovu bujruntiju mo- 
ju« (K. H. I 96); »brez pašine 
sitne b u r u n t i j e« (Vuk III 
277). 

< tur. buyrultu, buyruldu, 
supst. i pas. oblik perf. 3. lice 
sing. od buyurmak » zapovije- 
dati, naređivati«. 

bujunbag, bujunbak, bojunbag 
(k), bajunbag (k) m (tur.) kra- 
vata, mašna. 

< tur. boyunbagi (boyun-bagi) 

1 »kravata« < tur. boyun »vrat« 

. i tur. bag, bagi »sveza; omotać, 

zavoj«. 

bujur! interj, (tur.) izvoli! izvo- 
Hte! — »Bujur amo, po Бо- 
sni junaci!« (K. H. I 126); »B u- 
j u r Musa kupusa! — Neka ba- 
ko i mesa« (Vuk, Posl. 30). 

< tur. buyur! imp. 2. Iice sing. 
od buyurmak »zapovijedati, na- 
ređivati«. 

bujiirisati -išem 1. zapovijedati; 
govoriti. 

2. reći bujrum. — »B u j u r i s a 
dagri musafira, / Ođvede ga 
staroj na odaju« (Lord 320). 

< tur. buyurmak »zapovijedatL 
govoriti«. 

bukadar adv. (tur.-ar.) mnogo, 
puno; mnoštvo. — »Kakav je 
zeman došo, biće Nastića i Sima 
joŠ bukadar« (Zembilj IIL 
30). 

< tur. bukadar »ovoliko« < tur. 
bu »ovaj -a, -o i ar. qadr »koli~ 
čina«. 


152 



buLjumbaša 


bukagije / (tur.) okov na подаша 
zatvorenika u tamnici. — »B u- 
k a g i j e noge prežuljale« (M. 
H III 165). 

< tur. bukagi. 

bukma, v. bućma 

buktisati -išem, planuti na nekog , 
razdraženo se izderati na ne- 
kog. 

< tur. bikti, perf. 3. lice sing. 
od bikmak »unervoziti se~ 

bula / (tur.) 1. muslimanska vje- 
roučiteljica; vjerski obrazovana 
muslimanka, koja za žene vrši 
izvjesne svešteničke dužnosti. 

— »Nije, Mejro, nije nam grje- 
hota! / Ti si b u 1 a, pa ćeš 
otklanjati, / ja sam softa, pa ću 
odučiti« (Muz. zap. Inst. 3l78i 
2. bulom zove šegrt majstorovu 
ženu. 

< tur. bula, bola »strina, tetka« 

bula / (tur.) 1. muslimanka žena. 

— »Procvilila b u 1 a u jesiru« 
(K. H. II 590); »Ja dizdaru, b u- 
1 o Jajačkinjo!« (M. H. III 286). 
2. udata žena. — »O tako ti. 
rumena ružice, / Beru li te b u- 
1 e аГ đevojke« (Vuk V 287): 
»Sto u tebe zli zakon postade:/ 
da se ljube b u 1 e udovice, / 
ostavljaju lijepe đevojke!« (Vuk 
I 340). 

< tur. buia, bola »strina, tetka«. 

bulamač i bulamac, bulumač i 
bulumač -ača m (tur.) 1. vrsta 
jela, spravlja se od brašnd, še- 
ćera i masla. 

2. gusta čorba od brašna i sira. 
.3. brašno smiješano s vodom , 
čime pekari mažu kruh prije 
pečenja. 

< tur. bulama^. 

bulanik indecl. adj. (tur.) muta.n , 
oblačan. — U ob. gov.: »b u 1 a- 
n i k h a v a« =: oblačno vri- 
jeme. 


< tur. bulanik »mutan« < bu- 
lanmak »zamutiti se«. 

buloul (butnbul) m (ar.) slavuj. — 
»Zapjevala b u 1 b u I-ptica, mi- 
sli zora je« (Muz. zap. Inst. 
1737); »Bumbul pjeva u ru- 
žici: »Saba zora je!«« (Vuk V 7).. 

< tur. biilbul < ar. bulbul. 

bulgrur, v. bungur 

bulOg m (ar.) punoljetnost , zrelost 
za brak. 

< tur. bulug < ar. bulUg. 
bulumaČ, v, bulamač 
biiljubaša, v. buljukbaša 
Buljubašić, v. buljukbaša 

buljuk m (tur.) 1. četa vojske; 
kompunija. U janjičarškoj voj- 
sci je buljuk brojio obično 100 
Ijudi. Naša nar. pjesma pominje 
buljuke od 12 hiljada Ijudi. — 
»DalkirliČa dvanaest b u 1 j u- 
k a, / u svakome po dvan’est 
hiljada« (K. H. I 259). 

2. odred, dio, razdjeljak. 

3. jato, skupina, grupa. — »Na 
dželepe krave i volove, / na 
b u 1 j u k e ovce jalovice« (nar. 
pj.); »Poplašio bi b u 1 j u k go- 
veda« (Vuk, Posl. 255). 

< tur. boliik »odjeljak, odje- 
ljenje; tabor vojske«. 

V. buljukbaša. 

buljukbaša, biiljubaša, buljum- 
baša m (tur.) 1. u janjičara za - 
povjednik buljuka, oficir u ran- 
gu juzbaše , kapetana. 

2. vodnik, zapovjednik jednog 
buljuka uopšte. — »Ima ođe 
trides b u 1 j u k b a š a« (Lorđ 
98); »Nek im baba bide b u- 
Ijubaša« (M. H. III 380): 
Podiže se buljumbaša Mu- 
jo« (Vuk, Hječnik). 

■■ < tur. boliikba$i, izft. v. buljuk 
i baš. 

buljumbaša, v. buljukbaŠa 


153 



1 


bdmbar 


btkmbar -žra m (pers.) vr&ta jela: 
dobro oprana lojna ko&uljica, 
odnosno sirište bravčeta, nadje- 
ne se isjecanom džigericom i 
mesom, pomiješano sa malo pi- 
rinča i isjecanog luka, pa se 
sinšte zašije i onda se stavlja 
da se peče. To jelo i danas kod 
nas domaćice prave. 

< tur. bumbar < pers. biinbdr, 
biimbar. 

bumbareć, v. mubareć 

bttmbareća, bumbareće, v. muba- 
reća 

bumbašir, v. mubašlr 

bumbul, v. bulbul 

bunar -šra m (tur.) vještački 
iskopana duboka jama, rupa, iz 
koje se vadi i upotrebljava 
podzemna voda. — »^Bunar 
voda svaka grozničava, / udo- 
vica svaka samovoljna« (Vuk, 
Posl. 30); *1 studene vodice za- 
mutila, / do jednoga pašina 
b u n a r a« (Sevd. 172). 

< tur. bunar, punar. 

V. BaŠ-bunar, bunardžija. 

bunardžlja m (tur.) zanatlija koji 
se bavi kopanjem bunareva. — 
»Bunarevi su obično građeni u 
dvorištu, ali i u bašči. To je bio 
nekoć posao naročitih majstora 
bunardžija« (Kreš. Vodo- 
vodi 161). 

< tur. bunarci (bunar-ct), v 
bunar + tur. suf. -сг. 

Bunarbaša, v. Baš-bunar 

Sinđilja i btmdžija m, onaj koji 

; diže bunu, buntovnik. 

Hibr. r. sa tur. suf. -ci. 

bunđuruk, v. burundžuk 

bungur, bulgur m (tur.) 1. otstu- 
pana, prebijena pšenica. 

2. vrsta jela: pilav spravljen od 
otstupane, prebijene pšenice. — 


»Opet bolji b u n g u r i tarana, 
/ od bećara, od dva izmećara« 
(I. Z. IV 156). 

< tur. vulg. bulgur, knjiž. bur- 
gul. 

bbrak -ška m (ar.) krilati rajski 
konj koji je, po islamskom vje- 
rovanju, odnio jedne noći Mu- 
hameda najvećom brzinom na 
nebo i vratio ga. — »Pred Be- 
Ćom je b u r a k posrnuo« 
(»Gorski vijenae«, stih 1149). 

< ar. burdq. 

buranija, v. boranija 

bur&zer, birdđer m (pers.) 1. brat. 
— »Majka hoće, аГ b u r a z e r 
neće« (I. Z. I 233). 

2. prijatelj. 

< tur. birader < pers. birader 
»brat«. 

burćdžici -džlka (sing. burćdžik) 
m (tur.) vrsta jela, burečići. 
Prave se ovako: razviju se juf- 
ke kao za obične pite, izrežu se 
na komade i onda se od dva 
komada pravi jedan buredžik, 
tako da se na jedan stavi popr- 
ženo meso pomiješano sa pirin- 
čem, a drugim se poklopi г sli - 
jepi, pa se tako spravljeni bu- 
redžici prže na maslu. 

< tur. borecik (borek-cik) »bu- 
rečić«, dem. od burek (v.). 

burčgdžija, burčgdžinca, v. bu- 

rekčija, burekčinca 

bbrek m (pers.) mesna pita koja 
se spravlja tako da se u tanko 
razvijene jufke zamotava s lu- 
kom isjecano ili mljeveno mcso. 
Burek »u gužve« je ako se ju- 
fke savijaju, a » polagani« ako 
se meso stavlja između cijelih 
položenih jufki. — »Donesi im 
tevsiju bureka« (Ist. bl. II 
258). 

< tur. borek »pita uopšte« 

< pers. biirek. 


154 



burimdžuk 


V. burekčija, burekdžinca, bu- 
redžici, puh-burek. 

burekčija, buregdžija m (pers.- 
-tur.) onaj koji pravi i prodaje 
burek . 

< tur. boreksi, v. burek -f tur. 
suf. -gi. 

burekčinca, buregdžinca /, radnja 
u kojoj se prodaje burek. 

Izv. od burekčija (v.). 

burgija / (tur.) svrdo, bušilica. 

< tur. burgu. 

V. burgijati. 

burgijati 1. bušiti bui'gijom. 

2. fig. zamućivati , sijati smuU 
nju među Ijudima. 

Izv. od burgija (v.j. 

burma / (tur.) 1. vitica , vjenčani 
prsten; jednostavni prsten od 
zlata ili druge kovine bez ukra- 
snog kamenja. — »S ruke skida 
b u r m u pozlaćenu« (K. H. I 
239). 

2 . vijak , zavrtanj , šraf. — >*To 
je puce na b u r m u skovato« 
(M. H. III 510); »Ono puce na 
b u r m u skovano, / kad mu 
valja te ga razburmova, / Te 
njim serdar pije vino rujno* 
(Vuk VI 319). Srafovi u mlina 
za kafu zovu se b u r m e. (GZM 
1957. 82). 

3 . »na burmu« znači i usukano , 
zasukano: » saruk n а b u r m u 
zavijen« = zasukana čalma, je- 
dan od načina kako se čalma 
zamotava. 

< tur. burma < burmak »za- 
sukati, usukati, zavrtjeti, uvra- 
titi«. 

V. burmali, burmaluk, burma- 
-tahta, odburma (va) ti, razbur- 
ma (va) ti, zaburma (va) ti. 

bnrmali indecl. adj. (tur.) spira-' 
lan , u obliku zavrtnja. 

< tur. burmah (burma-l г), v. 
burma -f tur. suf. -H. 


burmaluk тп (tur.) alatkp kojom 
se buše kutije radi stavljanja 
šrafova. ~ »Burmalukom 
se naziva alatka kojom se ku- 
tije buše radi stavljanja šrafo- 
va. Od željeza je, u obliku zve- 
zde sa tri kraka« (GZM 1957. 
74). 

< tur. burmahk (burma-hk), v. 
burma + tur. suf. -lik. 

burma-tahta, burmatahta f (tur.- 
-pers.) gvozdena ploča za prav- 
Ijenje vijuga na burmama za 
kafene mlinove. — »B u r m a- 
t a h t a je gvozdena ploča u 
obliku prakljače. Na širem de- 
lu nalaze se tri rupe raznih di- 
menzija, sa lozom za pravljenje 
vijuga na »burmicama« — šra- 
fovima« (GZM 1957. 77). 

< tur. burma tahta , v .kompon. 
pod burma i tahta. 

burmut m (tur.) duhan u prahu 
koji se upotrebljava ušmrkava - 
njem , isto što i enfija , nicoti- 
ana sternusatoria. 

< tur. buruntu (burun-otu) 
bukv. »nosna trava«, izft. od 
tur. burun , »nos« i tur. ot 
»trava«. 

V. burmutica. 

burmutica /, kutijica za burmut. 
— »... nastavila bi baka Zaka, 
potprašivši iz svoje srmali b u r- 
mutice« (Zembilj III 1-8). 

Izv. od burmut (v.). 

bikrnus m (ar.) arapski dugački i 
Široki ogrtač sa kapuljačom. 

< tur. bornuz < ar. burnus. 

burifcndžuk (iskriv. bunđiiruk), 
fina tanka svilena prozirna 
tkanina. — »da ne mete, jado, 
burundžuk-košulje, / da ne 
ščepa, jado, dibe i kadife« (Vuk 
I 280); »Prokise joj devet kava- 
dova, / i deseta bunđuruk 
košulja« (Muz. zap. Inst. 1U). 


155 



burunđžukli 


< tur. biiriincuk, biiriimciik. 

V burundžiikli. 

burunđžukli. indeci. adj. (tur.) 

1 . izrađen, skrojen od burun - 
džuka. — »Na njojzi je b u- 
г u n d ž u k 1 i košulja« (Vuk V 
340); »Po gaćama b u r u n- 
d ž u k 1 i košulja« (Vuk I 379). 

2. fig. osjetljiv, koji ne podnosi 

svašta . — »b u r u n d ž u k 1 i 

nosa« = osjetljiv na neugodne 
mirise; probirač. — »Oni, koji 
su nekada bjli velika prnjkaia 
u jelu i burunđžukli cri- 
jeva, daftas jedu pokorno sve 
. ..« (Zembilj II 60). 

< tur. biirunciiklii (buriinciik- 
-lii), v. burundžuk H tur. suf. 
-lii (~li). 

burunlije f (tur.) terzijska i aba- 
džijska tanka kliješta sa šilja- 
stim vrhovima za pravljenje 
kopči. V. i sivrije. 

< tur. burunlu (burun-lu) »ši- 
ljast« < tur. burun »šiljak, ši- 
ljasti kraj« -\- tur. suf. -lu (-li). 

burunsuz m (tur.) onaj koji je bez 
nosa. 

< tur. burunsuz fburun-suz) 

< tur. burun »nos« -b tur. suf. 
-suz, -siz »bez«. 

buruntija, v. bujruntija 

bururet m (ar.) 1 . poremećaj, po- 
metnja. — »Zamirisa kosa ч као 
sumbul plavi, / a meni se krenu 
bilnuret .u glavi« (Santićeva 
»Emina«, Muz. zap. Inst. 3531). 
2. svađa, uzbuna. — »A bogme, 
to* ne može bez kakva b u r u- 
reta proći« (Gajret, Д929. 37). 

< tur. biirudet < ar. bttrtZđd 
»hladnoća (u pravom i prene- 
senom značenju)«: sravni u nas 
»hladan tuš« 

busać -aća m (tur.) drvena po- 
suda za vodu. 


^ tur. biistagan »okrugla po- 
suda u obliku lubenice«. 
busija, pusija f (tur.) zasjeda. — 
»Cija b u s i j a toga i juna- 
štvo« (Vuk, Posl. 346); »Kroz 
b u s i j u dok je prigazio« <M. 
H. III 406). 

< tur. pusu, pust. 

biit m (tur.) bedro, stegno. 

< tur. but, bud. 

butrast adj. (tur.) nizak i debeo. 

< tur. badur »malen, niska ra- 
sta« (bodurast, pa budrast-bu- 

• # trast). 

butum, butun indegl. adj. (tur.) 
sav, čitav, cio. — »Tad Krndiju 
b u t u m porobiše«, »U svoj na- 
šoj b u t u m kraljevini« (M. H. 
III 35, 37); »Sto je zemlje na 
četiri strane, / b u t u n zemlje 
turske i kaurske« (Vuk II 218); 
»аГ mu druga nema nijednoga. 
/ sva družina b u t u n izginu- 
la« (Vuk III 318). — Od ovog 
je nastalo prezime Biitum. 

< tur. biitiin. 

V butumile, butun-butuna. 
buzbutun. 

Butum, v. butum 

butumllć, adv. (tur.) sve skupa „ 
sve zajedno. 

Naša izvedenica od tur. biitiin , 
v. butum i tur. postpoz. -ite 

»sa«. 

butun-butuna adv. (tur.) sveosve , 
sasvim, potpuno. 

< tur. biitun biitiina. 

buza, buzadžija, v. boza, boža- 
džija 

buzbutum, busbutum adv. (tur.) 
potpuno sve, sasvim, sveosve. 
Po uzoru na ovu riječ formiran 
je kod nas izraz »сгр cijeli« 
(potpuno sav , cijeli): »Nek’ po- 
kupi Bosnu cip cijelu«, »Da po- 
kupiš Bosnu cip cijelu« (L 0 Pđ 
26, 28). 


156 



bfiz ffibi! 


< tur. biisbiitiin (biis-biitiin) 
apsol. superl. od biitiin (v. bu- 
tum) naštao sa pref. biis , koji 
је dodan radi pojaeanja znače- 
лја adj. biitiin. 

buzdohan, v. buzdovan 

buzdohanZija f (tur.) vrsta kru- 
ške: krupna, pjegava, pa izgle- 
da ruzna, ali vrlo slatka. 

< tur. buzdoganh, v. buzdovan 
(buzdohan) tur. suf. -li. 

buzddvan, buzddhan -ana т (tur.) 
vrsta starinskog oružja, topuz. 
U početku je to bila čvornata 
toljaga, tokmak , a kasnijim 
usavršavanjem sastojao se od 
drvenog ili metalnog držala i 
metalne kugle, lopte, često elip- 
tičkog oblika. Ako glava buz- 
dovana ima uzdužna ispupče- 
nja, tzv . » pera «, onda se zove 


»perni buzdovan «. — »Pogra- 
bio teška buzdovana, / U 
njem ima tuča i olova, / Dobre 
mire do pedeset oka, / A tri- 
deset drveta javora« (M. H. II 
27). »i još tome vrana konja, 
zlatan buzdovan« (Vuk I 
478): »Pa povadi teška bu'z- 
dohana (M. H. II 113); »Dok 
satraše ona koplja bojna, / po- 
tegoše perne buzdovane« 
(Vuk II 275). ■ 

< tur. bozdogan. Možda etimo- 
loški ima veze sa madž. buzo- 
дапу . 

buz gibi! interj. (tur.) kao ledl 
(ovako uzvikuju bozadžije kad 
prodaju bozu, hvaleći je da je 
studena kao led). 

< tur. buz-gibi »kao led« (buz 
»led^ gibi »kao«). 






157 






ečribasa (čeribaša) m (tur.) 1. u 
starije vrijeme Turske Carevi- 
ne zapovjednik odreda nere^ 
dovne ili pomoćne vojske. 

2. pripadnik vojnog odreda 
akindžija koji je služio kao 
obavjeŠtajac za ratni pohod. 

3. ciganski muhtar , knez f prvak. 
< tur. geriba§i (geri~ba$i) izft. 
od tur. geri »vojska« i ba$, v. 
baš. 

cifra / (ar.) znak za bilježenje 
brojeva , brojka. 

Izvor. < аг. $ifr , $afr »tobo- 
žnje znanje, vještina o prorica- 
nju budućnosti i otkrivanju taj- 
ni pomoću napisanih brojeva, 
slova i simboličnih znakova«. 


cigar-ćage n, cigar-papir. — 
nego mi od ove trave, da pro- 
stite, došla^ crijeva tanka ko 
cigai;-ćage« (Andrić 32). 

V. ćage. ж 

cigaraluk, cigarluk m, muštikla, 
cigaršpic. ^ 

Kovanica sa tur. suf. -luk (-lik), 
prema tur. sigaraltk. 

eig&nluk m, 1. predgrađe ili ma- 
hald gdje stanuju Cigani. 

2. ciganština. — »Ma koliko da 
jeto ciganluk i ološ, ni- 
kome se ne igra« (Andrić 47). 
Hibr. г. sa tur. suf. -luk (~lik). 






s 



158 



čabuk adv. (tur.) brzo. 

< tur. gabuk. 

čador f šator m (pers.) šator. — 
w-To će turski biti čadorovi« 
(M. H. III 56); »Vihor ružu niz 
polje tjeraše, / dotjera je Muji 
do čadora^ (nar. sevd. pje- 
sma). 

< tur. gadir < pers. čaćler, čatr. 
V. al-čador,' čador-bez, čador- 
džija. 

čador-bez (čadorbez) m (pers.-ar.) 
vrsta debljeg beza , botane; Upo- 
trebljavao se i za Šatorska kri- 
la i otud ovakav naziv. — »Be- 
zom su čizmedžije postavljale 
gornje dijelove jedne vrste obu- 
će, što su ga tkale naše žene, i 
čadorbez, znatno deblji i 
čvršći od domaćeg, a koji se 
.uvozio iz Carigrada« (Kreš. 
Čizm. obrt 117). 

< tur. gadirbezi (gadir-bezi) 
»šatorsko krilo«, izft. v. kom- 
pon. pod čador i bez. 

čađorđžić, v. Čadordžija 

ćađordžija m (pers.-tur.) zanatlija 
koji pravi i prodaje čadore. Od 
ovog je doŠlo prezime Čaddr- 
džić. 

< tur. gadirci (gadir -сг), v. Ča- 
dor + tur. suf, -ci. 


Čafurija (pogr.), v. ćafurija 

čagalj, šakal m (indj mesoždcr iz 
familije pasa, Canis aureus. 

< tur. gakal < pers. šegal, še- 
gal < ind. 

čair, čajir (čajer) m (tur.) livada, 
sjenokos ; pašnjak. — »Do čai- 
ra Mandušića Vuka« (M, H. I 
453); »Na č a j i r u Janković 
Stojana« (M. H. I 307). — »Mo- 
je cv’jeće po tvojim č a j e- 
rom« (I. Z. Herceg. 20). 

< tur. даугг. 

čaj m (kin.) čaj. 

< tur. дау < pers. čdy ■< kin« 
ča. 

čajer, Čajir, v. čair 

čajo, hipok. od čauš m*(tur.) 1 . ša- 
Ijivčina koji uveseljava svatove 
i goste na svadbi. Obično je 
maskiran, u ruci nosi toljagu. 
iiadžak , kojim lupđ po taraba- 
ma i strehama i baca se njime 
na kokoši. 

2. čauš. — »Svi su č a j e kod 
svojih topova« (M. H. III 85). 

V. čauŠ. 

Čak konj. (tur.) štainše, pa, ta. — 
U ob. gov.: »Сак i ti me па- 
puštaš«. 

< tur. gak »daleko, sve do«. 



čik 

ђбк i č§k adv. (tur.) daleko, sve 
do. — U ob. gov : »Otišao je 
čak tamo«, »Došla mu voda 
Č a k do koljena« 

< tur. cak'«-dareko, sve do«. 

Čakar adj. (tur.) 1. onaj koji je 
raznobojnih očiju. 

2. razrok. 

< tur. caJcir »plavo-zelenkast«. 
V. ča'karast. 

čafcar, čakr m (tur.) vrsta pripi- 
tomljenog i dresiranog sokola 
kojim su nekad u Bosni lovili 
ptice. — »Opremi mi č a k a r 
bedeviju« (K. H. I 499) tj. »soko 
bedeviju« (bedevija se u brzini 
poredi sa sokolom). 

< tur. gakir »vrsta sokola«. 

V. čakrdžija. 

Čdkarast adj. 1. onaj koji je raz- 
nobojnih očiju . 

2. razrok. 

Izv. T)d čakar (v.). 

čakija / (tur.) džepni nožić, pero- 
rez. — »I izvadi od zlata č a- 
k i j u« (K. H. I 402). 

< tur. gaki. 

čakirdžija, v. čakar 

čakmak m (tur.) 1. kresalo, ognji- 
lo, kojim se kreše o kremen, a 
upotrebljava se za palenje va- 
tre, lule ili cigare. — »Turci 
sjede, malo počiniše, / Lule pu- 
ne, a u čakmak krešu« (Vuk 
VI 487). 

2. kresalo , ognjilo na starinskim 
puškama. — »Uz ramena lunte 
prislonili. / na č a k m a k e ru- 
ke naslonili« (K. H. I 289). 

< tur. gakmak. 

V. čakmakli. čakmak-obrve. 

Čakmakiit čakmakali, čakmali (ve- 
li se za obrve) indecl. adj. (tur.j 
čakmakaste (obrve) tj . sjajne, 
cme i pravilno savijene (obr- 
ve). — »oči su mi kao murećef, 
a obrve Cakmakali« (I. Z. 


III 114). 

< tur. gakmaklt (gakmak-lt ) v. 
čakmak + tur. suf. -ii. 

čakmak-obrve, obrue kao čak- 
mak, tj. sjajne, crne i pravilno 
savijene. — »I na tvoje b’jelo 
lice, / ina čakmak obrvice« 
(Sevd. 82). 

сакЈчШја, čakirdžija m (tur.) onaj 
koji lovi ptice pomoču dresira- 
nog sokola zv. čakar ili čakr, 
sokolar. 

-h tur. gakirci, v. čakar + tur. 
suf. -ci. 

čakširaš i čdkširaš m, onaj koji 
nosi čakšire. 

Izv. od čakšire (v.) 

c&kšlre f pl. t. (tur.) vrsta istoč- 
njačke muške donje odjeće sa 
dugim turom i uskim nogavica- 
ma koje se kopčaju sa strane. 
Prave se od čohe ili sukna. — 
»A na njemu od abe č a k š i- 
r e« (M. H. III 358). 

< tur. gak$ir. 

V. Čakširaš, čakširlija. 

čakširlija m (tur.) isto što i čak- 
širaš (v.). 

< tur. gak$irh (дак?гг-1г), v. 
č&kšire 4- tur. suf. -li. 

čdla! interj. (tur.) sviraj, kucaj, 
udarajl (na kakav muzički in- 
strumenat). — »Čala, čala, 
čalgidžije mladei« (K. H. I 111). 

< tur. gala, gal, imp. od galmak 
»svirati; udarati, kucati, bu- 
bati«. 

V. čalan, čalgidžija, čalgidžiluk. 
čalgija, Čalgijanje. 

čalabrčak -brčka, m, mali obrok , 
mala količina hrane, t.ek da se 
» brkovi omaste«. — »Č a 1 a b r- 
č a k, moj dragi Kokane, / č a-’ 
1 a b r č a k dok ti dođe ručak« 
(Vuk V 472); »Kad mi vojno na 
^ oranje pođe, / sprigam mu Ši- 
nik priganica, / čalabrčak 


160 





čaluk 


dok prispije ručak« (Vuk I 550). 
Izv. od čalabrknuti (v.). 

čalabrknuti, čalabrcnuti, na brzi~ 

nu nesto tnalo pojesti, »samo 
brkove omastiti «. 

Hibr. r. < tur. gala i naša riječ 
»brknuti, brcnuti«, tur. gala 
stavlja se kao prefiks riječi da 
bi se dobilo značenje brzine, 
brze radnje. 

V. čalabrčak. 

čalakati, počalakati, 1. ostrugati, 
i pojesti ostatke hrane u je- 
dnom sudu. 

2. Obarati preostalo voće sa 
дтапа. 

< tur. gl. galmak, koji između 
ostaloga znači i »očistiti, pome- 
sti«. 

V. čališiti. 

čalan m (tur.) sat koji iskucava 
svakog sata, svakog pola sata 
itd. 

< tur. galar »koji zvoni, isku- 
cava«<; tur. galar saat »sat koji 
iskucava«. 

čalgadžija, v. čalgidžija 

Čalgidžija, čalgadžija m (tur.) svi - 
тас. — »čala, čala, č a 1 g i d ž i- 
j e mlade* (K. H. I 111); »ter- 
zijane čalgadžije Huse« 
(nar. pj.). 

< tur. galgici (galgi-ci), nom. 
agent. i part. akt. od galmak 
»svirati«. 

čalgiđžiluk m (tur.) svirački 'zanat. 

< tur. galgicihk (galgi-ci-lik), 
v. čalgidžija + tur. suf. -lik. 

čalgija / (tur.) 1 . svirka 
2. glazbalo , mimČfci instrume - 
nat. 

< tur. galgi. 

V. čalgidžija, čalgidžiluk, čalgi- 
janje. 

Čalgijanje n, sviranje. 

Izv. od čalgija (v.). 


čaliha, v. čališiti 

čalija / (tur.) prmlje, trnje i bod- 
Ijike, pasjakovina; šikara. 

< tur. gah, sa istim znače- 
njima. 

čališa, v. čaliaiti 

čališiti, strugati kašikom krajeve 
kazana prilikom pečenja besti - 
Ija. To obično rade djeca. Ono 
što se ostruže i jede zove se 
Čališa ili čaliha. 

< tur. gl. galmak, koji između 
ostaloga znači i »očistiti, po- 
mesti«. 

V. čalakati. 

čališkan, v. čališkin. 

čališkin, čališkan, ađj. (tur.) mar- 
Ijiv, radin. 

< tur. gah$kan < gl. gah$mak 
»raditi, truditi se*. 

čalištisatž -išem, čalfšiti -Išim, 
raditi, truditi se, marljiv biti. — 
»Otvtor oči, neprestano č a 1 i- 
š i* (Ist. bl. II 224). 

< tur. даГгџтак »raditi. tmdit\ 
se* 

V. čališkin. 

^rna i čalma / (tur.) platno omo- 
tano oko fesa ili koje druge 
slične kape, saruk, ahmedija. — 
»Bila mu brada, a č a 1 m a bi- 
jela« (M. H. III 518); »Kad li se 
prije poturči, kad li čalmu 
steče?« (Vuk, Posl. 118). 

< tur. galma (part. od galmak 
»zaviti, zamotati*). 

čaltak m (tur.) njiva zasijana pt- 
~inčem. 

< tur. geltik tarlasi izft. »nji- 
va zasijana pirinčem«. 

čaluk m (tur.) 1. onaj koji je ot- 
pušten iz janjičarske vojske i 
brisan iz knjiga janjičarskih 
odreda. 


11 — Turcizmi u SH jeziJru 


isi 



Caluk 


2 . plašljivac, smetenjak . Ođ 
ot>ogf je došio prezime C'aluk. 

< tur. falifc, što između osta- 
log znači i gore navedena zna- 
čenja pod X. i 2. 

Čaluk, v. čaluk 

cam m (tur.) četinara, crnogorica, 
bor. 

< tur. gam »bor«. 

V. čamac, čamdžija, čamuvina, 
čam sakaz. 

čamac -mca m (tur.) plovilo, plo- 
vni objekt. 

< tur. $amac »malo rječno plo- 
vilo« < tur. gam »bor«. 

čamašir -ira m (pers.) veš, ru- 
blje. — »Cesto sam ti perčin 
iščešljala, / a često ti č a m a- 
šir m’jenjala« (K. H. I 400); 
»Osim jedna krčmarica mlada, 
/ koja mije Čamašire pra- 
la« (Muz. zap. Inst. 2725). 

< tur. fama^ir »veš, rublje^ 

< pers. $dmešiiy, ^dmešur 
»опај koji pere rubljč« < pers. 
pame »rublje, odijela« i pers. 
šUy, šur prez. osn. od šiisten 
»praii«. 

čamdžlć, v. čamdžija 

čamdžija i čamdžija m (tur.) la- 
đar, splavar. 

Od ovog je došlo prezime Cdm- 
džić i Camdžić. 

< tur. датсг ( дат-сг ), v. čam 
-f- tur. suf. ~ci. 

Čamovina /, borovina; drvo četi - 
nara, crnogorica. 

Jzv. od čam (v.). 

Čampara / (pers.) lančić na uzdi 
privezan za đem, koji stoji oko 
konjskih žvalja. 

< tur. salpara, v, tumačenje 
pod gampareta. 

čampareta, gen. čampareta, pl. t. 
(pers.) W8ta udaračkog instru- 
menta, koji se sastoji od dva 


para drvenih ili metalnih okru- 
glih pločica koje se nataknu na 
prste i, udaranjem jedne o dru- 
gu, daje se ritam igri, plesu; 
kastanjete. 

< tur. salpara < pers. čarpa- 
re »kastanjete«; pers. čar »če- 
tiri« i pers. pare »komad« (na 
dva prsta po par, u svemu če- 
tiri komada). 

V. čampara. 

čampraz m (pers.) mangup. 

< čapraz (v.). 

čam-sakaz m (tur.) smola od bora. 

< tur. gamsakizi (gam-sakizi) 
izft. v. kompon. pod čam i 
sakaz. 

čanak -nka m (tur.) drvena zdje- 
la. — »Ako čanak ne izda, 
kašika neće« (Vuk, Posl. 9); »Iz 
prepuna č a n k a nije grjehola 
odskrnuti« (Vuk, Posl. 100). 

< tur. ganak »zemljana po- 
suda«. 

V čankoliz. 

Čangalast adj. dugih nogu, štr- 
kljast. 

< tur. gangalh »ono što je raz- 
granato kao rogovi u jelena«; 
tur gangal »suvišan dodatak, 
nešto što je pridodato«. 

čankoliz m, ližisahan, gotovan, 
poguzija. 

Hibr. r.: < tur. ganak (v. čanak) 
+ srp.-hrv. »liz-« od gl. Hzati«: 
»ližičanak«, 

Čanta, čanta, čdntra / (tur.) kožna 
torba, tašna. 

< tur. ganta. 

V. čantalija. 

čantalija i ČSntalija / (tur.) podu - 
Ija haljina, anterija, koja ima 
na sredini široki džep (zbog če^- 
ga je i dobila ovakvo ime). 

< tur. gantah (ganta-h), v. čan- 
ta -b tur. suf. -Zi. 


162 



čarak 


čapkun, čavkun m (tui\) 1. vrago- 
Ijan, lola; lopov (u blazem smi- 
slu rečeno). 

2. konj brza a sitna hoda. 

< tur. sapkin, sa značenjima 
kao u nas. 

V. čapkuniti. 

čapkuniti, čavkuniti, ići brzim a 
sitnim hodom , vrsta konjskog 
hoda, sličan rahvan-hodu. 

Izv. od čapkun (v\). 

Čaprage, v. čaprazi 
čapras, v. čapraz 

čaprašik indecl. adj. i adv. (pers.) 

1. zamršen , ispreturan. 

2. zamršeno, smršeno, unakrst 
jedno preko drugog. 

< tur. saprasik , istih značenja 

< pers. čepu-rast 4ijevo-de 
sno«, v. čapraz. 

čapraz, čapras m (pers.) 1. konj 
koji je unakrst putonogast (koji 
ima bjeline na prednjoj i na 
suprotnoj stražnjoj nozi. — ^Na 
č a p r a z u, konju kosgtome« 
(M. H. III 267). 

2. udarac u klizanju na saoni - 
cama (ligurama): kada jedan 
drugog dostigne i udari, kaže se 
udario mu č a p r a z, ili ako 
ga prođe, dovikne onom kojeg 
je prošao »č a p r a z!« 

3. udarac užetom ртеко prsa 
onoga koji se na Ijuljački njiše 
od strane dvojice drugih koji 
mu s obje strane stoje držeći 
krajeve užeta u rukama. To se 
čini da Ijuljačka dobije veći 
zamah. 

4. konopac koji se pruži ispred 
konja prije nego li će konji po- 
letiti na trci . 

< tur. gapraz < pers. čepu - 
-rast, Čep-rdst »lijevo-desno« 
(pers. čep »lijevo« i pers. rast 
»desno« 

V. Čaprazi, čaprašik, čaprazdi- 
van, čampraz. 


čapraz-divan m (pers.-ar.) dvor- 
ba, pri kojoj se drže ruke pre - 
samićene na prsima. 

< tur. gapraz-divan, v. kompon. 
pod čapraz i divan. 

čaprazi, čaprage m pl. t. (pers.) 
ukrasni gajtani sa krupnim pu- 
cama na čevkenima, libadama 
i sličnoj gornjoj muškoj odjeći. 
Stoje vodoravno postavljeni s 
obje štrane prsa (obično ih po 
Šest) i pri kraju imaju s jedne 
strane dugmeta, a s druge stra- 
ne petlje, pa se na sredini sa- 
pinju. — »Zlatne sape na prsin 
čapraze«, »Sve po prsim sr- 
mali čaprazi« (M. H. III 
238, 366). 

< tur. gapraz , v. čapraz. 

čara / i čare n (ćara, ćare) (pers.) 
spas, lijek, pomoć. — »Na Aliju 
juriš učiniše, / C a r e nije, ži- 
va uhvatiše, / Vajde nema po- 
vezaše ruke« (Vuk VII 166); 
»А1 zaludu. č a r e ne imade« 
(K. H. I 201); »Nama nema dru- 
ge ćare, doklen njega ne vi- 
di« (»Osv.it« 46). 

< tur. gare < pers. čdre »lijek, 
spas, pomoć«. 

čarak -rka i čark -a m (pers. 

1. zupčasto kolo { točak bilo u 
kojoj mašini (stroju). 

2. strug, sprava koja služi za 
struganje г čišćenje metalnih 
predmeta. 

3. sprava za izradu raznih dr- 
venih predmeta. 

4. mutapdžijska alatka za pre- 
denje pređe. 

5. Čelično kolo na pušci kreme- 
njači kojim se kremen kreŠe. — 
»Za pojasom dvije puške male, 
/ Sve u zlatu do sami č a* r a k a« 
(Vuk VI 449). 

6. naprava za navodnjavanje. 

< tur. gark < pers. čar}} »1. 
nebo, 2. ono Što se okreće, vrti 
kao kolo«. 


li« 


163 



čarapa 


V. čarčiti, očarčiti, čarkiš, čar- 
ku-feleć, čerkeš. 

čarapa, čdrapa / (pers.), čarapa. 

< tur. forap, gorab < аг. 
$dwrab < pers. gUrab »čarapa«<. 

čarčiti, dčarčiti, strugati, čistiti 
(ostriipati, očistiti) na čarku 
(strugu). — »Da bi se svi ovi 
limeni delovi mlina očistili — 
»o č a r č i 1 i«, stavljaju se na 
odgovarajuće kalupe. C a r č i 
se na čarku pomoću noževa za 
čarak« (GZM 1957. 82). 

Izv. od čarak (v.). 

Čardak -aka m (pers.) 1. lijepa, 
obično dvospratna, kuća, okru- 
žena baščama, dvorac , Ijetniko- 
vac. — »Na č a r d a k u, na vi- 
soku, / kraj džam pendžera« 
(nar. pj.). 

2. drvena zgrada na stubovima. 
— »Cardak mu je od trides’t 
direka« (F. J. II 367); »Nad 
avlijom č a r d a k od drveta« 
(M. H. III 234). 

3. velika soba na spratu sa li- 
jepim vidikom; soba na kuli. — 
»U Mostaru bjela kula, / A na 
kuli bio čardak, / Na čar- 
daku meki dušeik« (Vuk V 310); 
»Hodi gore, moja vjerna ljubo! 
/ Hodi gore, u čardake gor- 
nje« (Vuk I 632); »Na čarda- 
k u, na visokoj kuli« (B. V. 
1886. 220). 

4. u Srbiji sporedna zgrada ili 
trijem (doksat). 

< tur. gardak < pers. čdr\dq 
(čar-taq) »zgrada na četiri svo- 
da« (pers. čdr »Četiri« + faq 
»г>*дк1, luk u graditeljstvu*«). 

Čardkkllja / (pers.-tur.) 1. velika 
soba na spratu sa dobrim vidi- 
kom. 

2. vinova loza, odrina , Vitis vi- 
nifera L. (koja se penje oko 
kuče t otud ovaj naziv). 

< tur. gardaklt (gardak-lt), v. 
čardak + tur. suf. -li. 


čare, v. čara 

čSrka i čarka / (pers.) malo pre- 
pucavanje, mala bitka kao uvod 
u glavnu bitku. — »Već je s 
njime č a r k u zamećala« (M. 
H. III 239). 

< tur. garka < pers. čar}ya 
»vojna prethodnica*. 

V. čarkač, čarkadžija, čarkanje, 
čarkati. 

čarkač -ača, čarkar -6ra, čarkaš 
šša m, vojnik u prethodnici. 
Izv. od čarka (v.). 

Čarkadžija (čarkidžija) m (pers.- 
-tur.) onaj u prvim bojnim lini- 
jama koji prvi zameće boj, voj- 
nik (i konj) u prethodnici . — 
»Vidiš mojih čarkadžija 
mladih, / Kako su momci u cu- 
re stanuli« (M. H. IV 23); »Evo 
danas momka jabanđije, / E 
mašala, konja č a r k i d ž i j e« 
(Lord 163). 

< tur. garkac г, v. čarka + tur. 
suf. -ci. 

čarkanje m, 1 . malo prepucavanje 
u boju, zametanje čarke. 

2. poticanje vatre da bolje gori. 
Izv. od čarka (v.). 

čarkSr, č&rkaš, v. čarkač 

č&rkati 1 . prepucavati, zametati 
čarku. 

2. poticati vatru da bolje gori. 
Izv. od čarka (v.). 

V. pročarkati. 

čarkiš m (pers.-tur.) rad, izrada 
na čarku; predmet izraden na 
čarku. — »... a smarlama Ш 
čarkiš-ćasa jes pervazom 
i kapkom«, »Pervaz je kod 
čarkiš-sahana uvijek na 
haneta ...« (GZM 1931. 218). 

< tur. garh i§i »rad na čarku« 
izft. od pers. garft (v. čarak) i 
tur. ц »rad, posacH. 


164 



čatik obrve 


čarkn-feleć (čarkufeleć) m (pers.- 
-ar.) 1. ratni objekat: ртерте - 
ka , ograda od željeznih šipki ili 
hrastovih kolaca koja se stav- 
Ija kao zaštitno sredstvo oko 
vojničkog logora ili pred prvom 
bojnom linijom . — »Svi zajedno 
juriš učiniše, / čarkufeleć 
rukam’ raskiđoše« (Ist. bl. I 
287). 

2. vrsta topa. — »I pred njima 
tri topa velika, / Carku-fe- 
leć i Karalimana, / i Kuduza 
topa velikoga« (K. H. T 210). 

3. kolo sreće: zemljina kugla 
zamtšljena kao kolo koje se 
okreće i donosi sudbinu. 

< tur. garkifelek (дагк-г felek) f 
pers. izft. od pers. дагђ, »kolo« 
(v. čarak) i ar. falak »nebcn<, 
svemir«. Ar. falak u tur. j. zna- 
či još »svijet, vrijeme, sudbina«. 

čaršaf, čaršav m (pei^s.) 1. po~ 
steljni platneni prekrivač , stol- 
ni platneni prekrivač , platneni 
stolnjak . 

2. zar, pokrivač koji su upo- 
trebljavale muslimanke prili- 
kom izlaska na ulicu . 

< tur. gar$af < pers. čaderšeb , 
čaršeb (< pers. čader »pokri- 
vač + pers. šeb »noć«). »noćni 
pokrivač«. 

Čaršav, v. čaršaf 

čarši-ćehaja, čaršu-ćehaja (čarši- 
ćehaja, čaršućehaja) m (pers.) 
čaršijski ćehaja, tržni i sanitar- 
ni insepktor za čaršiju. 

< tur. дагџг kahgasi , izft. v. 
kompon. pod čaršija i ćehaja. 

toršija f (pers.) trgovačka četvrt 
grada: tržište, trg. — »Moma£ 
hoda Hiivnu po č a r š i j i« (M. 
H. III 409). 

< tur. garp < pers. čarsH (pers. 
čar »četiri« + pers. sil »stra- 
na«) »četverostran«. 

V. Baš-čaršija, čarši-ćehaja, 
Čaršilija. 


čaršilija (čaršinlija) m (pers.-tur.) 
čaršijski čovjek, trgovac. 

< tur. дагџгН, v. čaršija + tur. 
suf. -li. 

čaršinlija, v. čaršilija 
Čaršu-ćehaja, v. čarši-ćehaja 
čarugdžija, v .čarukčija 

čaruk, čarug m (tur.) opanak. 

< tur. garik. 

V. čarukčija. 

čarukčija, čarugdžija m (tur.) 
opančar . 

< tur. даггкдг ( даггк-дг ), v. ča- 
ruk + tur. suf. - gi. 

Čaru-se n (pers.) izraz u igri tavle 
kad kocke padnu na četiri i tri. 

< tur. gar-ii se < pers. čaru-se 
»četiri i tri« (pers. čdr »četiri« 
i se »tri«). 

čatal m (tur.) viljuška; račva, 
ro.šlje. 

< tur. gatal , istog značenja. 

V. čatalast, čatal, čatali. 

čatal (ćatal) m (tur.) dvostruki 
jular ili uzda sa dva povodca 
koja služi za ukroćenje silovita 
konjn. — »Đuljić priđe, raspućf 
ćusteke, / A s jasala odriješi 
ć a t a 1 a« (Lord 79): »a bješe 
mu vranac u č a t a 1 i m, iz 
č a t a 1 a vranca odr ješio« (f 
J. II 377). 

< tur. gatalli (gatal-U) »račvast, 
dvostruk«, v. čatal + tur. suf. 
-li. 

čatalast adj. račvast, viljuškast, 
vilast. 

Izv. od čatal (v.). 

Čatali indecl. adj. (tur.) račvast, 
rašljast; zamršen. 

< tur. gatalli »račvast«, v. ća- 
tal + tur. suf. -И. 

čatija, v. čatkija 

čatik obrve /, spojene obrve. 

< tur. gatik »spojen, sastav- 


165 



Čatisati 


ijen« < fatmafc »spojiti, sasta- 
viti«. 

Čatisati -išem (ćatisati -šem) 1. 
prispjeti; banuti, iznenada se 
pojaviti. — »Ti počini dok mi 
čatišemo* (F. J. I 204); 
»Kad ta caru knjiga č a t i s a- 
1 a, / Pa pokupi paše i vezire« 
(Lord 8); »On završi, a momče 
ć a t i s a, / pa ovako begu pro- 
govara* (Beh. II 45). 

2. sašitu ' 

< tur. gatmak »približiti se; 
potrefiti; spojiti, sastaviti; sa- 
šiti« itd. 

V. čatik, čatma, čatmali, čat- 
mara. 

čatkija, čatija (pogr. ćatkija, ća- 
tija, čaptija) j (tur.) 1. tanko 
svileno platno kojim se pokri- 
va nevjesta (mlada), duvak. 

2. vrsta ženskog prekrivača. — 
»Prekrila se stambolskom č a t- 
kijom« (B. V. 1887. 123): »da 
vidimo stambolsku ć a t i j u« 
(Beh. I 31); »Opasaću jašar 
emeniju, / Pokriću se stambol- 
skom č a p t i j o m« (Vuk V 
424). 

< tur. gatki. 

V. al-čatkija. 

čatlaisati, čatlajisati -išem, crk- 
nuti, puknuti. — »Crko, puko, 
č a 11 a i s o, dok me ne vidio!« 
(djevojka izgovara kad čvara 
momku). 

< tur. gatlamak »crknuti, ugi- 
nuti: puknuti; razbiti se«. 

čatma / (tur.) 1. kućni zid koji je 
napravljen od drr>enih greda 
poredanih uspravno ili koso, a 
potom ošipkan i omalterisan. — 
»Tri su boja od ljuca kamena, 
/ a četvrti Č a t m a od drveta« 
(M. H. III 530). 

2. kućni zid od pletera. 

3. »obrve na čatmu« = obrve 
koje su spojene, dodiruju jedna 
drugu. 


< tur. gatma »privremeni dr- 
veni zid sastavljen od greda; 
ono što je spojeno, sastavljeno, 
sašiveno« itd., part. od gatmak 
»spojiti, sastaviti; sašiti«. 

čatmali indecl. adj. (tur.) spojen, 
sastavljen. — »č a t m a 1 i obr- 
ve«, = spojene obrve. 

< tur. gatmah (gatma-li), v 
čatma + tur. suf. -li. 

čatmara /, kuća u koje su zidovi 
od čatme, pletera. — »za zida- 
nje kuće »čatmare« u zem- 
lju se pobiju direci koji obra- 
zuju kostur zgrade, pa se zidovi 
opletu od pruća preko koga se 
nalijepi blato« (M. enc. »Pro- 
sveta« 993). 

Izv. od čatma (v.). 

čauš i Čauš m (tur.) 1. U prvo do- 
ba Osmanlijske države čauši su 
imali rang oficira, te su bili 
carski pobočnici i javeri . 17 ja - 
njičarskoj vojsci čauši su bili 
niži zapovjednici, i to čauši 
podnarednici, a baščauši i ča- 
ušbaše narednici i vodnici. Ca- 
uši su kao prenosioci naredaba 
bili u službi cara, paša, vezira 
i ostalih viših zapovjednika. — 
»Kad je care razumeo reči, / 
on pošalje dva svoja č a u š a: / 
Otiđite, dva č a u š a mlada, / 
pa kažite Kraljeviću Marku^ 
(Vuk II 417); »Knjigu gleda pa- 
ša Tahir-paša, / pa kad viđe Što 
mu knjiga piše, / on povika 
ognjene čauše, / а čaušipo 
vojsci carevoj« (Vuk IV 33); 
»Spremi paša dva svoja č a u- 
š a, / da ufate Kumriju robinju^ 
(Muz. zap. Inst. 2647); »Oko 
njega mlađahni čauši, / i 
pred njima carski čaušbaša« (K. 
H. I 46). — Od ovog je došlo 
prezime Cdušević. 

2 . čauši su bili i u sastavu tur- 
ske vojne muzike »mehterhane 
i nosili u rukma specijalne svo- 


166 



čćjrek 


je oznake čugelje ili čugljenove 
(v. čugljen). — »Oko njega mla- 
đahni čauši, / u rukam im 
srebrni čugelji« (K. H. I 46). 

3. pomoćnik ćehaje u zanatlij- 
skoj organizaciji , esnafu , koji je 
izvršavao naloge ćehaje. 

4. čuvar telegrafske linije. Po 
»Pravilniku o telegrafu« od 22. 
Rebi-ul-evvela 1276. god. po h. 
(19-2Č-1859) dužnost čauša je da 
obilaze i čuvaju telegrafske li- 
nije. Oni su pod nadzorom baš- 
čauša. 

5. vođa svatova, koji se brine o 
redu u svatovima. — »Tu vik- 
nuše ti laki Čauši: / Hazur 
da ste, kićeni svatovi!« (Vuk II 
59); »Da mi Č a u š bideš svato- 
vima!« (Lord 122). 

6. šaljivčiiia koji razveseljava 
svatove i goste na svadbi. 

< tur. $avu$. 

V. čajo, čaušbaša, baščauš. 

čaušbaša m (tur.) starješina čau- 
ša f narednik. — »Oko njega 
mlađahni čauši, / i pred njima 
čarski čaušbaša« (K. H. I 
46). 

< tur, fauu$ba?t (gami^-ba?t), 
v. kompon. pod čauš i baš. 

Čšušević, v. Čauš 

čavkun, čavkuniti, v. čapkun, 
čapkuniti 

črbedžija, v. ćebedžija 
Čebedžije, v. Cebedžije 
Čeftizeta, čevtazeta, v. čiftazeta 
Čehne, čehneta, v. čene 

ččhra f (pers.) iice, izgled lica , 
fizionomija. — »O Nuhane, oči 
divojačke, / Sto si tako čehru 
prominio? / Je Г te babo rezil 
učinio* (M. H. III 230). 

< tur. gehre < pers. čehre 
»lice, obraz*. 

V. čehreli, Čehresuz. 


Čćhrana, v. ćerhana 

čehreii indecl. adj. (pers.-tur.) li- 
jepa izgleda u licu , vedra lica. 

< tun $ehreli ($ehre-li), v. če- 
hra V tur. suf. -!i. 

čehresuz adj. (pers.-tur.) neizgle- 
dan u licu, ružna lica. 

< tur. gehresiz (gehre-siz), v. 
čehra -f tur. suf. - siz »bez«. 

čehrubar, čehlubar, v. ćehrubar, 
ćehlibar. 

čeiz, Čejiz, Č§jz m (аг.) djevojačka 
oprema koju nevjesta dono- 
si u mladoženjinu kuču , pr- 
ćija. — »Mnogi Č e i z, bojali 
sanduke« (K. H. I 164); »Ne mi- 
sli se za dvorom mojijem, / Već 
se misli za ćeizom tvojijem« 
(Vuk V 364); »Od č e j i z a ni- 
gdje ništa nema« (K. H. II 140). 

< tur. vulg. geyiz , gehiz < ar. 
$ihaz. 

V. čeizluk. 

Čeizluk, čejzluk m (ar.-tur.) isto 
što i čeiz (v.). 

< tur. geyizlik (geyiz-lik), v. 
čeiz + tur. suf. -lik. 

čejiz, čejz, v. čeiz 

čejrečiti, čerečiti, komadati; ra- 
skidati. 

lzv. od čejrek (v.). 

čejrek, čerek • (čereg) m (pers.) 

1. jedna četvrtina, četvrt. — 
»Nema, Tale, Cejrek od sa- 
hata« (K. H. II 63); »A od vode 
do mog bega kule, / Nema više 
od č e r e k od sahata« (Vuk 
VII 237); »koja puška malo ni- 
šan gađa — / č e г e k hoda 
usmrti junaka« (Vuk III 180). 

2. četvrt zaklanog jagnjeta iii 
brava ivopšte. — »Sepet u гикц, 
pa u sepet jeđan burek i jedan 
č e j r e k pečene janjetine...« 
(Zembilj III 118). 

3. komad od nečeg raskomada - 
noga. — »seci njega na sedam 


167 



čejzluk 


čerega, / čerege mu po 
drumu razbaci! (Vuk I 961). 

< tur. vulg. деугек < pers. 
Čaryek, дећагуек »jedna četvr- 
tina« (pers. čar, čehar »četiri« 
i pers. уек »jedan-«. 

V. čejrečiti, raščejrečiti. 

Čejzluk, v. čeizluk 

čekalo, čeketalo n (tur.) 1. meljac, 
okretalo na mlinu za kafu. 

2. obrtanj od željeza na vrete - 
nu, kojim se okreće tokmak za- 
jedno sa vretenom. — »Vreteno 
je duža željezna šipka. Na če- 
tvrtasti vrh vretena stavlja se 
»č e k a 1 o« — obrtanj. ..« 
(GZM 1957. 78). 

< tur. gekmek »vući, tegliti, 
svlačiti itd«. Tur. kahve cekmek 
znači »mljeti kafu«. 

čeketalo, v. čekalo 

Čekić m (tur.) poznata zanatlijska 
alatka (stolarski čekić, kovački 
čekić itd.). — S obzirom na eti- 
mološki postanak, trebalo bi 
pisati »čeJcič«, pošto je i prvi i 
posljednji glas nastao od tur. 
»g« (čit. č). Međutim, u našem 
jeziku je općenito uobičajen iz- 
govor i pisanje »čekić«, pa je 
tako ova riječ uvrštena i u naš 
službeni Pravopisni rječnik. 

< tur. gekig (č. čekič). 

V. čekićati, počekićati, Čekićo- 
vati. 

Čekićati, udarati čekićem, kucati; 
kljucati. — U ob. gov.: »Sto mi 
stalno č e k i ć a Š nad glavom« 
veli se kad neko nekog stalno 
na nešto upozorava i dosađuje 
mu. 

Izv. od čekić (v.). 

ččkićovati -ujem, kovati, izradi- 
vati neŠto čekićem. — »Kakve 
su mu puške u silahu? / Nit’ ko- 
vate, nit’ č e k i ć o v a t e« (K. 
H. I 483). 

Izv. od čekić (v.). 


čekma / (tur.) 1. vrsta prozorskog 
krila na starinskim kućama ko- 
je se diže i spušta. — »Doklen 
č e k m a na pendžeru sinu* (K. 
H. I 376); »Od džame je ček- 
m u otvorio, / A na čekmu 
glavu naslonio < (M. H. IV 442). 

2. pomoćni most koji se pruža 
i sklapa, most lančanik. Naživa 
se i čekme-ćuprija ili čekmek- 
-ćuprija. — »Službeniče, Jovan- 
-harambaša, / Obori mi č e k- 
mu na ćupriji!« (M. H. III 182); 
»Namjestiše na čekme ćupri- 
j u* (K. H. I 152); »Kad je bio 
na Cekmek-ćupriji, / 
nagna vranca da preko nje pre- 
đe« (Vuk II 608). 

3. ladica u pisaćem stolu. 

4. sitne srebrne pločice na je- 
Čermama (tokama) zovu se *ek- 
me, a i sama takva ječerma 
nekad se naziva čekma. 

< tur. gekme, supst. i part. od 
gekmek »vući, tegliti, otvarati« 
itd. 

V. čekmedža, Čekmeli. 
čekmedža / i čekmeđže n (tur.) 
kovČežić koji, mjesto kapka oz- 
gor, ima ladicu sa strane kao u 
stola i služi kao drvena kasa, 
škrabija. — »Fra Petar leže na 
dušek, a fra Marko sjede pored 
njega. Između njih čekme- 
d ž e s novcem« (Andrić 49). 

< tur.’ gekmece, izv, od gekmek 
»vući, tegliti, otvarati« itd. 

Čekmeli indecl. adj. (tur.) ono što, 
je sa čekmom, što ima čekmu 
(ladicu): »čekmeli-sanđuk« = 
drveni kovčeg sa ladicom. — 
»Pa otvori čekmeli san- 
d u k a, / a izvadi pet stotin’ 
seneta« (K. H. II 365). 

< tur. gekmeli (gekme-li), v. 
čekma + tur. suf. -li. 

Čekrđak m (tur.) ogrizak sa ko - 
špicama koji ostane kad se tu- 
nja naokolo obreže. 

< tur. gekirdek »košpica* 


1G8 



čelebijati se 


Mkrk, ^krek m (tur.) 1. mašina 
na kojoj se izraduju predmeti 
od drveta. 

2. sprava za dizanje tereta u 
visinu namotavanjem užeta na 
kolo; kolo, vitao, motavUo, ko- 
lotura. — »pusti mene na č e- 
k r k uzicu, / izvuci me do po- 
la tavnice« (Vuk III 128); »Što 
je jedna na č e k r k čelenka« 
(M. H. III 510). 

3. naprava za sukanje prediva. 

4. uopšte ono što se vrti i okre - 
će kao čekrk. — U ob. gov.: 
»Dun’jaluče, .čekrče!«; >*■Za 
njim č e k r e k igra bedevija« 
(K. H. I 355). 

< tur. дгкггк, sa istim znače- 
njima kao u nas. 

V. čekrkčija, čekrkli, čekrklija. 

čektkčija m (tur.) zanatlija koji 
pravi čekrke i predmete od dr- 

veta. 

< tur. дгкггкдг ( дгкпк-дг ), v 
čekrk -f tur. suf. -gi. 

H čekrkli indecl. adj. (tur.) ono što 
se okreće na čekrk. 

< tur. giknkh (giknk-h), v. če- 
krk -f tur. suf. -li. 

ŽekHtlija / (tur.) 1. čelenka koja 
ima na sebi jedan kolutić koji 
se okreće. — »Č e k r k 1 i j o, 
sjajna ti si, a moj dragi glavan 
ti si« (I. Z. III 91). 

2. preslica na čekrk. 

< tur. ciknkh, v. čekrkli. 

čektisati -išem (ćektisati), podno- 
siti, trpjeti. — U ob. gov. »Ovo 
se više ne može čektišati«; 
» ... ne more se u kući ć e k t4- 
s a t i, sve mu je nepravo« 
(Zembilj III 43). 

< tur. gekmek »patiti, trpjeti« 

čelebi indecl. adj. (tur.?) gospod- 
ski, otmjeni, plemeniti. — »A 
od moga č e l e b i - fesića, / a 
od tvoga č e 1 e b i -saruka« 
(Ašikl. 34); »U Mostaru, č e 1 e- 
bi pazaru« (K. H. I 155). 


< tur. gelebi < starotur. galab 
»bog«, a ovo vjerovatno < asir. 
saliiva »idol, bog«, ali ima Д 
drugačijih mišljenja. Sporna je 
etimologija ove riječi iako je 
neki proglašavaju izvorno tur- 
skom. U tur. j. je ova riječ u 
početku označavala princa (Mu- 
ratov mlađi sin na Kosovu zvab 
se Jakub čelebi), kneza, po- 
glavicu. Od sultana Ćelebi Meh- 
meda (sina Bajazidovog) ne na- 
zivaju se više prinčevi »čelebi«, 
nego »šehzade«. Kasnije čelebi 
ima značenje: »otmjeniji i lije- 
po vaspitani gospodin«. 

V čelebija, Celebija, Čelebi-pa- 
zar. čelebijati se. 

Čelebić, v. čelebija 

čelebija m (tur,?) 1. gospodin , 
džentlmen; otmjen i lijepo va- 
spitan čovjek; titula mladića 
plemićkog roda. — »Sad boluje 
č e 1 e b i j a Jovo« (B. V. 1886. 
234); »Zaprosio čelebija 
Petro / na daleko lijepu đevoj- 
ku« (Vuk I 3);* »Č e 1 e b i j i ni- 
je more ni do koljena«. (Vuk, 
Posl. 346). Od ovog je nastalo 
prezime Čelebić. 

2. fig. u mutapčijskom zanatu 
komad bukovog drveta na sta- 
nu koji služi za provlačenje 
niti. — »Kao samostalan dio (na 
običnom, položenom stanu) slu- 
ži »č e 1 e b i j a« od bukovog 
drveta za upravljanje i provla- 
čenje niti. To je komad drveta 
dug 22 cm, širok 4 cm, oblika 
uzdužno presječene oblice« 
(GZM 1957. 55). 

3. sinonim za efendija: Evlija 
Čelebija. 

< tur. gelebi, v, čelebi. 

Čelebija (tur.?) musl. žensko ime. 

< tur. C*elebi, lično ime, »Go- 
spođa, Otmjena«, v. Čelebi. 

čelebijati se, kititi se. 

Izv. od čelebija (v.). 


169 



čelebijin perčin 


čeiebijin percin m, biljkd Delphi- 
nium ajacis L. 

V. kornpon. pod čelebija i per- 
ein. 

Celebi-pazar m (tur.-pers.) turski 
naziv za Rogaticu , varošicu u 
istočnoj Bosni. 

< tur. Qelebipazar »Rogatica«, 
bukv. ‘»gospodski trg« (tur. 
knjiž. Qelebi bazan, izft., v. 
kompon. pod čelebi i pazar). Po 
Dr Ha'zimu Sabanoviću prva 
komponenta je nastala od titu- 
le »čelebi« koju je imao Meh- 
medbeg Isabegović, gospodar 
zemlje Pavlovića, u kojoj se 
nalazi srednjevjekovni trg Ro- 
gatica. 

Čelenka / (tur.) vrsta perjanice, 
naprai'ljena od zlata ili srebra 
u obliku spojenih рета , ponekad 
ukrašena dragim kamenjem. 
Stavlja se na kalpak ili saruk 
s prednje strane. Služila je i 
kao odlikov>anje za hrabrost. — 
»Odape mu od zlata č e 1 e n- 
k e« (M. H. III 140). 

< tur. $elenk. 

V. čekrklija. 

čelepir, v. ćelepir 

čelik m (tur.) vrsta tehničkog 
gvožda, nado, ocal. — »Založi 
ga đemom od č e П k a« (K. H. 
I 274). 

< tur. gelik. 

V. čeJikli. 

čellkli indecl. adj. (tur.) čeličan, 
od čelika. — »On se fati č e- 
14 k 1 i nadžaka« (M. H. III 226). 

< tur. gelikli (gelik-li), v. če- 
1 i k + tur. suf. -Zi. 

čember m (pers.) 1. bijelo, fino 
platno, šifon. — »I donesi č e m- 
bere da zastremo penđžere« 
(Muz. zap. Inst. 3264). 

2. veliki bijeli rubac od šifona , 
marama, kojom muslimanke 
koje nose feredžu p okrivaju 


glavu . Najprije se jašmakom 
poveže donji dio lica do očiju i 
vrat, a onda se čemberom po- 
krije glava i čelo do očiju, tako 
da samo oči ostaju slobodne, 
nepokrivene. — »C e m b e r i- 
m a zamotale lice« (K. H. I 
266); »Kumrijice, vjerna druga- 
rice, / vidi Г mi se lice kroz 
č e m b e r e« (Muz. zap. Inst. 
3337); »A svekrvi čember i 
okrugu / oko nje se zemlja 
okružila« (Vuk I 284). 

2. obruč, okvir, prsten. — »Dio 
kapka (đuguma), koji ulazi u 
zeh, kad se kapak spusti, zove 
se čember« (GZM 1951. 236); 
»Iznad zidova je č e m b e r 
(okvir), napravljen od direka ili 
kamena ...« (Kreš. Vodovodi 
11); »Čemberi su delovi 
koji se stavljaju u donji deo 
gornje kutije mlina (za kafu). 
Ima ih dva komada. Jeđan Širi 
i jedan uži. Siri služi za spaja- 
nje kutija, a uži za oslonac unu- 
trašnjim delovima mlina« (GZM 
195.7. 81). 

< tur, gember < pers. čenber , 
sa značenjima kao u nas. 

ćemen, čimen (ćimen, šiben) m 
(pers.) busenje, ledina, travnjak 
u bašči sa gustom i mladom 
kratkom travom; gusta, mlada 
zelena trava dok je još kratka; 
biljka kumin — Cuminum су- 
minum. — »zelen č e m e n i 
zelena trava« (B. V. 1886. 140); 
»kraj vodice zelen ć i m e n 
trava« (I. Z. III 224); »S onu 
stranu Šibenika, / š i b e n -tra- 
va do koljena« (I. Z. III 178). 

< tur, gemen, gimen < pers. 
čemen »bašča ili cvijetnjak sa 
lijepom gustom zelenom tra- 
vom; tanka, mlada zelena Ira- 
va; biljka Cuminum cyminum«. 

čemerl! indecl jdj., gorak, čeme- 
ran. 

Hibr. r. Ја tur. suf. -IL 



6tre* 


čemcrli, бешбгШа (po£r.), v. 6e- 
merli, ćemerlija 

Čenđel, čenđele, v. čengel, čengele 

čene i Ččhne n (tur.) vilica i бе- 
neta, čehneta, n, čeljusti, vilice. 
— >*-Uhvatiše imse čehneta 
i jedva progovoriše« (Zembilj 
III 62). 

< tur. gigne, prez. osn. od gi- 
gnemek »žvakati«. 

čenevir (pogr.), v. 6епе\Лг 

čengel, čenđel m (pers.) gvozdena 
kuka. 

< tur. gengel < pers. čengdl 

ččngele, Čenđeie f, pl. t. (pers.) 

1. gvozdene kuke na koje me- 
sari u mesarama vješaju meso; 
dvije spojene gvozdene kuke na 
koje se objesi zaklani brav radi 
gulenja i čišćenja utrobe. 

2. vješala napravljena od gvo- 

zdenih kuka. — »_ ama je 

skapo na čengelamau Beo- 
gradu« (Andrić 15); »načiniću 
kulu u primorjri, / oko kule 
gvozdene čengele, — / vje- 
šaću mu hodže i kadije« (Vuk 
II 289); »Oko kule bedem i avli- 
ju, / Na okolo gvozdene č e n- 
gele« (Petran. 425). 

3 . dio mlina za kafu pomoću 
kojeg je povezan čitav mehani- 
zam mlina. — »Cengele — 
dio mlina u obliku pravougao- 
ne potkovice, od željeza, pomo- 
ću kojih su halka i tokmak za- 
jedno sa vretenom pričvršćeni 
za gornju kutiju mlina« (GZM 
1957. 78). 

< tur. gengel < pers. čengal 
»gvozdena kuka; pandža«. 

čengija / (pers.) kafanska igračica, 
plesačica. — »Gore joj oči kao 
u č е*д,§ i j e«, »užegla oči kao 
č e n g i j a« (Vuk, Posi. 44, 329). 

< tur. gengi »igračica, plesači- 
ca« < pers. čengi »onaj koji 
svira i igra uz čeng« (pers. čeng 


»vrsta muzičkog udarnog in- 
strumenta, vrsta saza« + ar.- 
-pers. adj. suf. -i (-гуу)). 

V. čengijati. 

čengijati, igrati , plesati u kafanu 
Izv. od čengija (v ). 

Čepken, ččpkeni, v. Čevken, čev- 
keni 

čerahor m (ar.-pers.) radnik koji 
pod rukovodstvom majstora ra- 
di na zidanju i popravljanju 
gradova, mostova itd. 

< tur. gerehor, < аг. gdra 
»dnevna plata, plata koja teče« 
i pers. hčr od hurden. 

V. čerahorluk. 

čerahdrluk m (ar.-pers.) vrsta ku - 
luka, obaveza seljaka da pri 
ukazanoj potrebi popravljaju 
utvrdene gradove, mostove i 
drugo . 

< tur. gerehorluk (gereh6r-luk) y 
v. čerahor + tur. suf. -luk (-lik), 

čerčija, ččrčinka / (tur.) žena ko~ 
ja po kućama raznosi i prodaje- 
robu, trgovka . 

< tur. gergi »trgovac sitnom 
ro bom«. 

čerčivo, v. ćerčivo 
čerečiti, v. čejrečiti 
čerek, čereg, v. .čejrek 

čerez m (tur.) 1. zbirna imenica 
koja u prvom redu znači suho 
južno voće, a zatim i razne ku~ 
povne poslastice kao: rahatlo - 
kum , bombont itd . — »nosila 
mu Šečerli ponude: / šečer s 
mora, čerez iz Mostara« (S. 
S. 116). 

2. poklon koji se sastoji od raz- 
nih poslastica i južnog voća, a 
koji mladoženja, po običaju, 
šalje roditeljima nevjeste od - 
mah poslije vjenčanja. 

< tttr. gerez »ono što ne spada 
u glavno jelo, nego sporedno, 


171 



čerežnjak 


kao sir, voće, salata« itd. 

V čerežnjak. 

Čerežnjak, m, mali tanjir iz koga 
se poslužuje slatkim, spravlje- 
nim od voća . 

Izv. od čerez (v.). 

č€rga i Čerga f (tur.) 1. ciganski 
šator, ciganska koliba. 

2. mali šator. — »Tude ćemo 
konje razjahati, / a i ćerge 
svoje raspinjati«. (K. H. I 69). 

< tur. $erge. 

V. čergar. 

Čergar -ага, čergaš -aša m, Ciga- 
nin koji zivi pod čergom. 

Izv. od čerga (v.). 

čeribaša, v. ceribaša 

Ččrkeš m (pers.) 1. đrveno kolo za 
predenje kudelje. 

2. privjesak na opasaču mutap- 
čije kojim se zakači za uže. — 
»Ostaje samo da se pomoću 
^čerkeš a«, koji je vezan г.а 
kušaku, mutapčija »pripne« za 
»urgan« ...« (GZM 1957. 52). 

< tur. $arke$ (сагк-кеџ) < pers. 
čarftkeš »kolo koje nešto vuče, 
namotava« (pers. Čarfr »kolo« i 
pers. keš prez. osn. od keŠiden 
»vući, tegliti«. 

čerkezi, v. ćerkezi 

červiš m (pers.) umakac; sok, ra- 
stopljena mast (loj) iz mesa. 

< tur. gervis < pers. čerbiš. 

česatluk (pogr.), v. ćesatluk 
Ččsmln, v. jasemin 

Češagija /, željezna četka kojom 
se konj timari, kašagija. 
Izvedenica od našeg gl. češati 
po uzoru na tur. oblik ka$agi, 
v. kašagija. 

ČeŠit m (tur.) vrsta, sorta. 

< tur. ge$it. 

česma, češma i česma, češma / 

(pers.) česma. 


< tur. ge?me < pers. češme 
»izvor«. 

V. Češmetaš. 

ččšmetaš m (pers.-tur.) kamena 
ploča kroz koju teče voda u 
korito česme. 

< tur. деџте ta$i, izft. v. kom- 
pon. pod česma i taš. 

Četedžija m (slov.-tur.) 1. četo- 
vođa. — »Sto su nekađ torbo- 
noŠe bile, / sad su našoj vojsci 
Četeđžije« (Nar. bl. 204); »a 
do njega Č e t e d ž i j a Tale« 
(Vuk III 340). 

2. onaj koji četuje. 

< tur. geteci (gete-ci), tur. gete 
»četa« (riječ je slov. porijekla) 
+ tur. suf. -ci. 

Četobaša, četo-baša m (slov.-tur.) 
zapovjednik čete. — »Č e t o- 
b a š a Mujo govorio« (F. J. I 
317); »Da nam bideš ćeti će- 
tobaša« (Lord 144); .»Hajde 
s četom kud god tebi drago, / 
Ti ćeš nama četo-baša biti« 
(Petran. 629). 

< tur. geteba$i (gete-ba$t) izft. 
od tur. gete »četa« (slov. porije- 
kla) i tur. ba$, v. baš. 

Čevken, čepken m (tur.) starinski 
kratki haljetak sa dugim, širo- 
kim i razrezanim rukavima ko- 
ji se ne oblače. nego vise niz 
ruke, ukrašen zlatom ili srmali 
vezom. — »Biser-pavte i zlatne 
đerdane, / fermenČiće i č e v- 
k e n e zlatne« (Ašikl. 92). 

< tur. gepken, istog značenja. 
V. Čevkeni, Čevkijani. 

Ččvkeni m pl. t. (tur.) dugi i raz- 
rezani rukavi na dolami ili ma- 
lom gunju koji se nisu oblačili, 
nego su na dolami bili straga 
sapeti jedan za drugi, a na gu- 
nju su slobodno visili . 

< tur. gepken, v. čevken. 

Čevkijani m pl. t. (tur.) ukrasni 
privjesci na fermanu poput čev- 


1 72 



čiček 


hena, — »Vezen fermen, troji 
č e v k i j a n i, / na haneta i zla- 
tna dugmeta-« (AšikL 90). 

< tur. sepken, v. čevken. 

čevra, čevrma / i čevre -eta n 
(tur.) rubac od tankog finog bi^ 
jelog beza ili druge tanke tka- 
nine sa zlatom ili srmom veze~ 
nim granama na uglovima. 

< tur. gevre. 

čevrma, v. ćevra 

čevrntija / (tur.) okretanje, vrće~ 
nje oko svoje osi. — U ob. gov.: 
»Okreće se u č e v r n t i j u« = 
vrti se na jednom mjestu oko 
svoje osi. 

2. vrtlog, vir. 

< tur. gevirinti, vulg. gevrinti, 
supst. (= reflex. oblik perf. 3. 
lice sing.) od gl. gevirmek »vr- 
tjeti, okretati«. 

V. Cevrntija, čevrntije. 

Cevrntija f (tur.) predio na de- 
snoj obali Save, između Srem - 
ske Mitrovice i Sapca (M. en - 
cikl.). 

< tur. gevrinti, v. Čevrntija. 

čevrntije / (tur.) lokalni naziv za 
duboke virove ili džinovske ko- 
tlove u Đerdapskoj Klisuri (M. 
encikl.). 

< tur. gevrinti, v. Čevrntija. 

čiba, Čibuljica, čivuljica / (tur.) 
'bubuljica na licu, osip. 

< tur. giban »čir«. 

čibra, čibre (pogr.), v. ćibra 
Čibu^džija, v. čibukčija 
čibug fje, v. oibuklije 

? ČibulT)rn (tur.) 1. kamiš, cijev sa 
""luUcom na jednom kraju koja 
služi za pušenje; obično je č. 
dug, a ako je тапјг pa se može 
u džep staviti, onda se naziva 
čibučić. — »Dug bojali č i b u k 
pođmetnula« (M. H. III 508); 


»2ene se biju čibukom, a 
Ijudi nožem oli puškom« (Vuk,. 
Posl. 80). 

2. fig. pruga, duga crta. — U 
ob. gov.: »po crvenoj basmi cr- 
ni č i b u c i« = crne pruge, du- 
ge crte; »basma na čibuke« 
= prugasta basma. 

< tur. gubuk. 

V. čibuk-bez, čibukčija, čibu- 
klija, čibuklije, čibukluk. 

čibuk-bez m (tur.-ar.) bez na či~ 
buke, na pruge. Ovaj se bez tka 
na taj način što se na svakih 
10—15 zubaca tankog pamuka 
utkiva 5—6 zubaca debelog pa- 
muka koji čini pruge. 

< tur. gubuk bez, v. kompon. 
pod čibuk i bez. 

čibukčija, Čibugdžija m (tur.) za- 
natlija koji izrađuje čibuke. 

< tur. gubukgu (gubuk-gu), v. 
čibuk tur. suf. -gu (~gi). 

čibuklija / (tur.) 1. vrsta duge pu~ 
ške koja ima pruge u cijevi. 

2. bez na pruge, vrsta uzvoda. 

< tur. gubuklu (gubuk-lu), v. 

1 čibuk + tur. suf. -lu (~li). 

čibuklije, Čibugije / pl. t. (tur.) 
vrsta malih saonica, ligura. 

< tur. gubuklu, v. čibuklija, i 
tur. gubugi (čibuk + ar.-pers. 
adj. suf. -i l-iyyl). 

Čibukluk m (tur.) 1. kesa, futrola 
u kojoj se drže čibuci. 

2. futrola od abe napravljena, a 
kožom ukrašena, duga oko 1 m, 
koja visi o unkašu na sedlu, u 
kojoj se drži čibuk i kišobran.. 

< tur. gubukluk (gubuk-luk), v. 
čibuk + tur. suf. -luk (~lik). 

čibuljica, v. £iba 

čičak -čka m (tur.) biljka Are- 
tium lappa. 

< tur. gigek »cvijet*. 

Čiček'm (tur.) cvijet. — »Pa obu- 
kla čičekli ćurdiju, / sve č i Č e- 


m 



.čiččkli 


c i od žežena zlata« (K; H. II 
311). 

< tur. gigek. 

V. čičak, čičekll, čičekluk. 

Čičekli indecl. ‘adj. (tur.) cvjetast, 
na cvjetove, sa cvjetovima. — 
»Pa obukla č i č e k 1 i ćurdiju, 
/ sve čičeci od žežena zlata« (K. 
H. II 311). 

< tur. gigekli, v. čiček + tur. 
suf. ~li. 

čićekluk, čičekltk m (tur.) 1. cvi- 
jetnjak. 

2. fig. ono što ima mnogo cvje- 
tova na sebi te liči na cvijet- 
njak. — »Več on nosi zelenu 
dolamu, / I čakšire č i č e k 1 i 
kumaša« (Vuk V 420). 

< tur. gigektik (gigek-lik), v. 
čiček -f tur. suf. -lik. 

čifčija, čivčija (čipčija) m (pers.- 
-tur.), kmet, seljak bezzemljaš , 
na aginskoj ili begovskoj ze- 
mlji, na čifluku. — »Spremio 
sam njega i č i f č i j e« (K. H. 
I 368). 

< tur. giftgi (gift-gi) »zemljo- 
radnik, težak« < tur. gift (v. 
čift)' >v par volova za oranje« -{- 
tur. suf. -fl. 

čifluk, Čiftluk, čitluk (čivlak) m 

(pers.-tur.) vrsta feudalnog po- 
sjeda koji gospodar obrađuje 
scm ili preko čifčije; »Navrati 
se do čif luka našega« (M. 
H. III 555). — »Da bi njemu 
mene poklonio, / Dao čitluk 
trijest kuća kmeta« (M. H. III 
119); »Ko bi mi, ko bi, bega do- 
veo, / dala bih, đala, luke, č i- 
tluke« (Muz. zap. Inšt. 2741); 
»Ne možemo oprostit’ nikako, 
/ Šta ponese s čivlaka vše- 
nicu« (Vuk VIII 26). 

< tur. giflik, giftllik (gift-lik) 

< tur. gift (v. Čift) »раг volova* 
za oranje« Ч- tur. suf. -lik. 


čifluk-sahibija, čitluk-sahibija m 

(pers.-tur.-ar.) gospodar, vla- 
snik čifluka (aga ili beg). 

< tur. giflik sahibi »vlasnik či- 
fluka«, izft. v. kompon. pod 
čifluk i sahibija. 

Čift, čivt m (pers.) 1. par, dvoje. 
— »Za nj zadiva dva č i f t a 
pušaka« (M. H. X 89); »te udari 
haračlina ćaju / u njegove toke 
na prsima, / dok mu č i f t a 
toka ištetio« (Vuk III 314); »Tri 
si č i f t a kondura izdero / dvo- 
je nove, a treće polovne« (Muz, 
zap. Inst. 2556). 

2. tdko (u igri čifteku, v.). 

< tur. gift »par, dvoje; par vo- 
lova za oranje; tako < pers. 
$uft »par«. 

V. čifčija, čifluk, čifta, čifte, 
čifte-hamam, čiftek, čiftekati 
se, čiftati se, čiftast, čiftazeta, 
čiftijane, čiftnuti se. 

čifta f (pers.) udarac konja, ma- 
garca ili mazge stražnjim noga- 
ma; stražnja noga konja, magar- 
ca ili mazge. — »C i f t o m bi- 
je, da oči izbije« (K. H. I 132). 

< tur. gifte < pers. $ufte »uda- 
rac konja, magarca ili mazge 
stražnjim nogama«. 

čiftast adj. sa dvije biljege, dva 
cvjetića na čelu (konj). Čiftast 
konj se smatra nesrećnim. 

Izv. od čifte (v.). 

čiftati se, ritati es. bacati se stra- 
žnjim nogama (konj). 

Izv. od čifta (v.). 

čiftazeta, čeftazeta, Čevtazeta, Čuf- 
tazeta f pl. t. (pers.) 1. privje- 
sak na paftama ženskog pojasa 
koji se sastoji od lančića na 
komc vise dva krupna puceta 
(kuglice) od srme. 

2. par po par puceta na svile- 
nom gajtanu koji se upleću u 
pletenice. 


'174 



Nisam mogao pronaći u tur., 
pers. i ar. rječnicima ova- 
kvu ili sličnu riječ sa zna- 
čenjima koja ima u našem je- 
ziku. Ali je najvjerovatnije da 
dolazi od tur. gift-endaze »par 
mjera, dvije mjere«, ili gifte-en- 
daze »dvostruka mjera« < pers. 
$uft »par«, gufte »dvostruk« i 
pors. endaze »mjera«. 

V čuvtaze. 

čifte, gen. čifta, Čivte, gen. čivta 
kao adj. i supst. (pers.) 1. du- 
pli, dvostruki, » Sfte-pdrub * — 
dupli, dvostruki porub; v. čifte- 
hamam, Čifte-telija. 

2. duple cipele koje su ranije i 
kod nas neki obrazovaniji i ot- 
mjeniji građani nosilt Na du- 
Ђоке cipele koje su služile kao 
mestve, navlačile su se plitke 
cipele posebne izrade. 

< tur. gifte < pers. gufte »du- 
pli. dvostruki«. 

čifte-hamam m (pers.-ar.) javno 
toplo kupatilo, banja, koja ima 
dva odjeljenja, jedno za mu- 
škarce, a drugo za žene. 

< tur. gifte hamam, v, kompon. 
pod čifte (dupli) i hamam. 

Čiftek (čift-tek) m (pers.-tur.) vr- 
sta dječje igre »tako-Hko«. U 
ob. gov.: »Igramo se č i f t e k a«. 

< tur. gift-tek »tako-Hko*% v. 
korapon. pod Čift i tek. 

V. čiftekati se. 

Čiftekati se, igrati se dječje igre 

»čifteka 

Izv. od Čiftek (v.). 

Čiftelija, čivtčlija m (pers.-tur.) 

1. čiftast konj . 

2. smutljivac, petljana c, splet- 
kar. — »Nemoj ništa zborit, 
čiftelijo* (K. H. I 434). 

< tur. čifteli (čifte-li) »konj 
koji ima na čeiu dva cvjetića, 
dva biljega, usljed čega se sma- 
tra đa je nesrećan: fig. smutlji- 


Cifut 

vac, petljanac« (< čifte (v.) -f- 
tur. suf. - li). 

čifte-pdrub, v. čifte 

Čifte telija i čiftčlija f (pers.-tur.) 
tambura sa duplim žicama. 

< tur. gifte telli »ono što ima 
duple žice, sa duplim žicama«, 
v. kompon. pod čifte i tel. 

čiftijane, čintijane, čivtijane -ana 
(čiktijani, ćintijani. ćiftijane) / 
pl. t. (pers.-tur.) žeiiske gaće , 
vrsta dimija; dodatne nogavice 
pri dnu dimija koje su od druk- 
Ćijeg platna od onog u dimija. 
— »a uz noge gaće č i f t i j a- 
ne* (GZM 1910. 529); »Na ple- 
ćima bejaz anterija, / pod ko- 
Šuljom gaće č i n t i j a n e« 
(Bajr. 11); »a uz noge krmez 
-č i v t i j a n e« (B. V. 1886 170); 
»pođ šalvaram krzli č i k t i- 
j a n i (Beh. III 301); »Zape me- 
ni kopča od tozluka / Za njezi- 
ne pirli č i f t i j a n e« (Vuk V 
257); »Ona zgrnu uz ruke ruka- 
ve, / a uz noge krzli ć i f t i j a- 
ne« (Muz. zap. Inst. 3622). 

< tur. gintipan »široke đimije, 
gaće u obliku šalvara (šaivar- 
gaće) koje nose seljanke u ne- 
kim krajevima Turske« < tur. 
giftyan »duple, pame gaće« (tur. 
gift < pers. &uft »par« + tur. 
уап »strana«). 

V. behar-čiftijane. 

člftnuti se, ritnuti se. 

Izv. ođ čifta (v.). 

Cifut, Čifutin (Civut, Čivutin) m 

(jevr.) 1. Jevrej. — »Tko ne zna 
šta je Talmud* ne zna šta je ni 
Čifut« (Nar, bl. 175); »Te 
ovako njemu progovara: / O 
Jevreme č i f u t gospodare!« 
(Petran. 73); »Ah moj babo, č i- 
f u t i n e, / što me prodaješ« 
(Muz. zap. Inst. 2726). 

2. Škrtac. 


175 



eifuthana 


< tur. £ifit, Qifut < аг. Уа md 

< jevr. 

V. čifuthana. 

čifuthana / (jevr.-pers.) jevrejska 
bogomolja. 

< tur. gifithane (gifit-hane), v 
kompon. pod Cifut i hane. 

Čik! interj. (tur.) poziu па гиапје 
ili neko natjecanje; hodi! haj- 
de! — »C i k, mamo, pogledaj 
me, / č i k, ako smeš« (Muz. 
zap. Inst. 1784). 

< tur. дгк! imp. 2. lice sing. od 
gikmak »izaći«. 

V. čikati, začikavati, čik dišari! 

čikarma / (tur.) u frazi »izvadio 
mu čikarmu«, što znači: razlju- 
tio ga, »istjerao ga na hrastić«. 

< tur. дгкагта < inf. дгкаг- 
mak »izvađiti, proizvesti« itd. 

čikati, izazivati nekog na borbu 
ili na natjecanje, ogleđanje u 
snazi, vještini i sl. 

Izv. od čik! (v.). 

čikma / (tur.) sokak, ulica koja 
nema izlaza na drugu stranu, 
slijepa ulica, ćor-sokak. — »Već 
je sretoh u č i k m a sokaku« 
(N. K. 222); »Ja predlažem da se 
svi č i k m a -sokaci isprobijaju« 
(Zembilj III 125). 

< tur. gikmaz »bez izlaza» part. 
imperf. (neg. oblik imperf. 3. li- 
ce sing.) od gikmak »izaći«. . 

čikmali (pogr. čitmal) indecl. adj. 
(tur.) bezizlazni, onaj koji ne- 
ma izlaza na drugu stranu (so- 
kak). — »Prekri sevdah č i k- 
mali sokake« (Sevd. 123); »Ja 
ću izić’ na č i t m a 1 sokake, / 
I obući prosjačke haljine« fPe- 
tran. 449). 

V. čikma + tur. suf. -li. 
čiktijanl, v. čiftijane 

čilaš -aša, hip. čflo m (tur.) p je- 
gav, bobičast konj. — »Dok po- 
vika senjski kapetane, / $a či- 


1 a š a svog seiza Đura«, »Dok 
mu Đuro dovede kobilu, / sjaha 
č i 1 u, uzjaha kobilu« (K. H. II 
224). 

< tur. gil at »pjegav, šaren 
konj«. 

Čfma, v. Kimeta 

čimbistre -п / pl. t. (grč.) štipa- 
Ijka od metala za čupanje dla - 
ka sa lica , pinceta. 

< tur. ctmhtsfre, ctmbtz < 
ngrč. teimpidi, tsimpitra. 

čimbur m (tur.) jelo od jaja, jaja 
»па oko«, pravi se tako što se 
jaja izbiju i prže na maslu ili 
kajmaku bez mijeŠanja. Neki- 
put se doda luka, prase ili suha 
mesa. Ako se jaja pri prženju 
miješaju, onda se dobije kaj- 
gana. 

< tur. gilbir, girbir. 
čimen, v. čemen 
Člmeta, v. Kimeta 
čimlija, v. činelija 

čin-čiplak adj. (tur.) 1. potpuno 
go, bez ikakva odijela , go gol- 
cat. — »... ostaćemo Č i n - č i- 
p 1 a k, tan-taslak, ko oni Arapi, 
što žive u pijesku po afričkim 
pustinjama« (Zembilj II 42). 

2. u preflos. zn.: bez igdje ičega . 
— »Sto imade jaranici dade, / 
i č i n - č i p 1 a k bez išta osta- 
de« (I. Z. I 164). 

< tur. girgiplak (gir-giplak) 
»potpuno go« < tur. gtplak »go« 
i tur. pref. za pojačanje znače- 
nja gir. 

čineli indecl. adj. (pers.-tur.) por- 
celanski , keramični; od porce- 
lana , od keramike. 

< tur. ginili (gini-li ) < pers. 
čini »kineski« + tur. suf. -Zi. 
V. činija. 

činčlija, činlija, čimlija (ćinlija, 
ćimlij&) f (pers.-tur.) igla ili 
klin&ć sa glavom od porcelana 


176 



ili od kovine, čime se ukrašava - 
ju predmeti. — »Po nožim’ mu 
igle čimlije« (nar. pj.); »za 
pojasom od bisera noževi, / po 
noževim’ sitne igle ć i m 1 i j e« 
(Vuk I 299). 

Izv. od čineli (v.). 

čingrija / (tur.) praporac, zvonce. 

< tur. дгпдггак, gmgirdak. 

Čfnija / (pers.) zdjela od porcela- 
na, porcelanski tanjir; porce- 
lan. 

< tur. gini < pers. člm »kine- 
ski, kinesko izrade« < pers. Čin 
»Kina« -|- ar.-pers. adj. suf. -г 
dW)' 

V. Čineli, činelija. 

cmu-macin, adv. i Čmu-Mačin 

-Čina, supst. (pers.) 1. vrlo da^ 
leko, predaleko, čak tamo. U ob. 
gov.: »Tamo negdje činu- 
m a Č i n«. 

2. neki daleki kraj, na kraj svi- 
jeta. — U ob. gov.: »Otišao je 
u Č i n u - M a č i n« 

< tur. Cin-ii-Magin < pers. 
СГтш-МасГл »Kina i Mongolija«. 

Čipćija, v. čifčija 

Čiplak adj. (tur.) go. 

< tur. дгр1ак. 

V. čin-čiplak. 

cirak -aka, čirjak -jaka m (pers.) 

1. svijećnjak, stalak na kome 
svijeće gore. — »Zapališe mu- 
me i č i г a k e« (K. H. I 284). 

2. fig. onaj koji je dobio kakav 
položaj ili činovničku službu sa 
odredenom platom, — »Č i r a- 
kom ću tebe učiniti. / čauš- 
-agom carskim načiniti« (K. H. 
I 50). 

< tur. дгтак, sa oba gove nave- 
dena značenja < pers. čirag 
»svijeća, fitilj, kandilo«. 

V. čirjak učiniti. 

Čirak -aka m (pers.) šegrt, učenik 
u privredi. 


čivčija 

< tur. дгтак < pers. čira& 
»šegrt«. 

V. čirakluk. 

čirakluk m (pers.-tur.) šegrtska 
služba. 

< tur. girakhk (дгтак-1гк), v. či 
rak -J- tur. suf. -lik. 

čiriš, v. ćiriš 

čirjak učiniti (ćirjak učiniti) 

odlikovati, unaprijeditj, nagra- 
diti. — »Iznio mi Jelu divičicu: 
/ Ja bi njega čirjak uči- 
n i o, / Ja bi njemu kulu poklo- 
nio« (M. H. IV 533); »Tu je ca- 
re njega omilovo, / i ć i r j a k 
je njega učinio: / dao mu 
je đogu stambolskoga« (Muz. 
zap. Inst. 61). 

< tur. girak »onaj koji je dobio 
kakav položaj ili činovničku 
službu sa određenom platom« 

< pers. čirag »svijeća, kandilo«. 

čirjak, v. čirak 

čirpija / (tur.) u boju namočeni 
konac kojim se stavlja crta na 
neki predmet. Upotrebljavaju 
je kao alatku zidari, tesari itd. 

< tur. дггрг, istog značenja. 

čit m (tur.) šarena pamučna tka - 
nina, basma , cic. 

< tur. git. 

čitabija (pogr.), v. ćitabija 

čitluk, čitluk-sahibija, v. čifluk, 
čifluk-sahibija 

Čitluk m (pers.-tur.) naziv za ne- 
koliko mjesta i sela u našoj 
zemlji: selo i opština kod Bos. 
Kostajnice, selo u Hercegovini 
itd. 

< tur. giflik, v. čifluk. 

čitma / (tur.) čipka. 

< tur. gitma. 

čitmal (pogr.), v. čikmali 
čivčija, v. Čifčija 


12 — Turcizmi u SH jeziku 


177 



člvija 


čivija / (tur.) 1. drveni ili željezni 
klin; čavao. — »Sa č i v i j e 
sablju ujagmio«, »Pa Ajkuna 
do č i v i j e dođe« (M. H. III 
196, 511). 

2. u pren. smislu: žudnja, me- 
rak. — U ob. gov.: »Ona mu je 
velika č i v i j a« = ima veliku 
žudnju za njom. 

< tur. givi »klinac, čavao, klin<«. 
V. čivijati, čiviluk. 

čivijati, čivijom nešto zaprijeti , 
stavljati čiviju. — »Kapi vrata 
kapijala, / a pendžere č i v i- 
jala« (I. Z. 91); »Slamkom 
vrata kapijala, / A kanate č i- 
v i j а 1 a« (Vuk V 349). 

Izv. od čivija (v.). 

čiviluk (ćiviluk) m ttur.) vješa- 
lica. — »Po čardaku mlogi č i- 
viluci, / đe se vješa gospod- 
sko oruže« (Vuk II 226); »a pri- 
padne kitnu ć i v i 1 u k u / s 
ć i v i 1 u k a sablju ujagmio« 
(Muz. zap. Inst. 59). 

< tur. fivilik (giui-lik), v. či- 
vija + tur. suf. -lifc. 

čivit m (tur.) modrilo (vrsta boje); 
indigo. — »C i v i t za karabo- 
ju (tj. kako jedno, onako i dru- 
go)« (Vuk, Posl. 346). 

< tur. sivit. 

V. čivitar, čivitli, čivitnjak. 

čivitar, -ara m, prodavalac čiuita. 
Izv. od čivit (v.). 

člvitli indecl. adj. (tur.) boje kao 
čivit, modre boje. 

< tur. givitli (givit-li), v. čivit 
+ tur. suf. -li. 

Čivitnjak -aka, posuda u kojoj se 
kuha boja čivit. 

Izv. od čivit (v.). 

čivt, čivte, v. čift, čifte 
Čivtčlija, v. Čiftelija 

eivtijane, v. čiftijane 


čivuljica, v. čiba 

Civut, Civutin, v, Cifut, Čifutin 

čivutana, v. čifuthana 

čiza / (tur.) 1. crta; granična crta. 

2. fig. granica, mjera. — U ob. 
gov.: »Nemoj prelaziti č i z u« 
= ne idi preko granice, ne pre- 
lazi mjeru. 

3. vrsta dječje igre. — »... i 
naiđosmo na sokaku na nekoli- 
ko dječačića, đe se igraju č i- 
ze« (Zembilj II 69). 

< tur. vulg. gizi, knjiž. gizgi i 
gizik »crta« < tur. gizmek »po- 
vlačiti crtu, crtati«. — Nisam 
nigdje našao potvrde da bi ova 
tur. riječ nastala od pers. čtz 
»neŠto, stvar«, pa ne vidim 
osnova da se naša riječ »čiza« 
dovodi u vezu sa pers. čtz, na 
što upućuje P. Skok, oslanjajući 
se na Karla Lokotscha. 

čizma / (tur.) čizma, postola. 

< tur. gizme »čizma« (U madž. 
glasi: csizma, i po Berneckeru 
u madž. j. došla iz starog osmarn 
jezika). 

V. čizmedžija, Čizmedžiluk. 

čizmedžija i čizmedžija m (tur.> 

čizmar. 

< tur. gizmeci, v. čizma + tur. 
suf. -ci. 

Cizmedžiluk i Cizmedžiluk m 

(tur.) naziv čaršije istočno od 
Husrevbegove džamije u Sara - 
jevu, gdje su se nalazile čiz- 
marske radnje. 

< tur. gizmecUik (gizmeci-likj, 
»čizmarski zanat«, v. čizmedži- 
ja + tur. suf. -Uk. 

čoban, čobanin m (pers.) pcstif 

< tur. goban < pers^ šubdn. 

V. čoban-baša, Cobanija, Čo- 
banluk. 

čdban-baša m (pers.-tur.) glavni, 
najstariji Čoban. — »АГ povika 
vila sa planme, / dovikuje Č o- 


Л 78 



čok jaša! 


ban-bašu Đura« (Vuk III 
96). 

< tur. goban ba$i, izft., v. кош- 
pon. pod čoban i baš. 

Cobanija / (pers.) ime jedne ma~ 
hale i džamije u Sarajevu, na 
lijevoj strani Miljacke , neda~ 
leko od Narodnog pozorišta. 

< tur. gobani »Čobanski«, od 
čoban (v.) + ar.-pers. adj. suf. 
-* (iVV)- 

čobaniuk m (pers.-tur.) pastirsko 
zanimanje. 

< tur. gobanhk, v. čoban + tur. 
suf. ~lik. 

čoček, pl. čočeci -čeka m (tur.) 
vrsta turskih igrača — plesača. 

< tur. кбдек. 

V. čočečka igra, čočečkinja. 

čočečka igra /, igra, ples koji iz~ 
vode čočeci. 

Izv. od čoček (v,). 

čbčečkinja /, igraČica, plesačica 
koja igra čočečke igre. 

Izv. od čoček (v.). 

čogan, čogen, Čbganot, čoganj, 
čogenj, čugan, čuganj, čugen, 
čugenj m (tur.) biljka: devetere 
gaće, Saponaria o//icinaZis L. 
m. plenijera (Schur.), jam. Ca~ 
ryolphillaceae. — Sok od sam- 
Ijevenog korijena ove biljke 
stavlja se u tahan-halvu i kos~ 
halvu. 

< tur. дбфап, дбдеп (дбдап otu, 
_ дбдеп otu). 

\ čoha, j Čbja / (pers.) sukno bolje 
' vršte, mekše i Ijepše. — »Nade- 
ro se č o h e svakojake-> (M. H. 
III 488). 

< tur. vulg. goha, goka, knjiž. 
guha, guka < pers. Ćufya, ču&a. 
V. čohadžija, čohali, čohan, Čo- 
hodar, oohodarluk, džoka. 

Čohadar, v. čohodar 
Cohadfič, v. Čohadžija 

J2* 


Čohadžija, čokadžija m (pers.-tur.) 
terzija, suknar koji izraduje 
odjevne predmete od čohe; tr - 
govac koji prodaje čohu. — Od 
ovog je došlo prezime Čoha- 
džić. 

< tur. gohaci, gokact, v. čoha 
+ tur. suf. -ci. 

čohali indecl. adj. (pers.-tur.) čo- 
han, od čohe. 

< tur. gohah, v. čoha + tur. 
suf. -li. 

čohan adj., izrađen , sašiven od 
čohe. 

Izv. od čoha (v.). 

Čohodar, čohadar -šra m (pers.) 
dvorjanik sultana, paše ili san- 
džakbega, koji se stara za nje - 
gove odore i čohu i odatle do- 
lazi ovaj naslov. — »Pa podvi- 
knu čohodara Ibru« (M. H. 
III 24). — Od ovog je dbŠIo pre- 
zime Čohodar i Čohodžrević. 

< tur. vulg. gokdar, gokadar, 
knjiŽ. guhadar < pers. čUJ}adar 
(čUtya-ddr) pers. &пђ,а »čoha« i 
ddr, prez. osn. ođ ddŠten »imati, 
držati*. 

Cohodar i Cohodarević, v. čoho- 
dar 

čbja, v. čoha 

Č5k adv. (tur.) mnopo, puno. — 
»Čorbe čok, mesa jok« (Vuk, 
Posl. 349). 

< tur. gok. 

V. čok jaša, čokluk. 

čdkađžija, v. čohadžija 

čokanj šnja, čdkalj -alja, čokan 
-šna i čbkanj, čokalj, čbkan m 
(tur.), staklena bočica iz koje se 
pije rakija. 

< tur. gokal »zemljani sud za 
vodu i za alkoholna pića«. 

čok јкба! interj. (tur.) živio mno- 
go godina! — »Naš car ima joŠ 
zemalja, / č o k j a š a padiša!« 
(Kočić I 88). 


179 



čokluk 


< tur. gok уаџа ! -mnogo ži- 
vioK v r . ćok i tur. уаџа, imp. od 
јаџатак »živjeti«. 

čokluk m (tur.) množina, mnoštvo, 
masa. 

< tur. gokluk, v. čok + tur. 
suf. -luk (-lik). 

čokot i čokot -ota m (tur.) 1. trs 
loze sadnice, rozgva . — »Done- 
site čokot grožđa, / Ne bi Г 
moma govorila« (Vuk V 437). 

2. klip , kočanj od kukuruza. 
Metatezom < tur. gotuk »žila 
od stabla na površini zemlje; 
panj koji ostane kad se drvo 
posiječe«. 

čolak, hipok. čolo m (tur.) onaj 
koji je bez jedne ruke, jedno- 
ruk; sakat, invalid u ruku; sa- 
kat u prst. — Od ovog su došla 
prezimena: Čolaković, Čolić, 
Čolović. 

< tur. golak »sakat u ruku« 

< tur. kolak, tur. kol »ruka«. 
V. čuluk. 

Čolaković, v. čolak 
Čolić, v. čolak 
čolo, v. čolak 
Čolović, v. čolak 

Čomaga / (tur.) toljaga, batina sa 
kvrgom (čvorom) na jednom 
kraju. — »Kome ne može jezik 
ništa učiniti, ne može ni č o- 
maga« (Ist. bl. I 90). 

< tur. vulg. gomak, knjiž. gok- 
mak . 

čopav (ćbpav) adj. (pers.) šepav, 
hrom, sakat, invalid u nogu. 

< tur. golpa i gulpa < pers. 
čul »kriv« -h pers. pa »noga« 

čopek, v. ćopek 

čorapa, v. čarapa 


Čorba i čbrba / (pers.) supa, juha. 
— »Od jeftina mesa čorba 

za plot« (Vuk, Posl. 233). 

< tur. gorba, $orba < pers. 

šurba, šUrbaf) »čorba«, bukv. 

»mesna voda koja se dobije va- 
renjem mesa«. 

V. čorbadžija, čorbaluk. 

čbrbadžija i čbrbadži indecl. ?n 
(pers.-tur.) 1 . starješina jedne 
janjičarske »orte«; 

2. o naj koji se bavi varenjem 
čorbe, čorbar. — »Pristavljeno 
dvanaest lonaca, / Ni kod jed- 
nog čorbadžije nema^ 
(Vuk VI 126). 

3. u novije doba tako se nazi- 
vao gazda, trgovac — hrišćanin 
u Tur. Carevini. 

< tur. gorbaci (gorba-ci), bukv. 
»čorbar«, v. čorba 4- tur. suf. 
-ci. 

Čorbaluk m (pers.-tur.) dublja 
zdjela, ćasa. 

< tur. gorbalik (gorba-hk), v. 
čorba tur. suf. -lik. 

Čuftaze, v. čuvtaze 
čuftazeta, v. čiftazeta 
Čugan, čuganj, v. čogan 
čugel, v. čugelj 

čugelj i čugelj m (pers.) 1 . duga 
motka , sa jednog kraja lopata- 
sta, kojom se miješa bestilj u 
kazanu da ne zagori. 

2. opančarska alatka: drvene 
rašlje sa krivim gvozdenim di- 
jelom na jednom krdju, kojom 
se rasteže učinjena koža radi 
poravnanja i ujednačenja. 

< tur. дбдеп, gevgen, v tuma- 
čenje pod čugelj. 

čdgeU> čugljen, čugel m (pers.) 
1 . vrsta čauškog žezla, čauškog 
emblema. To je palica sa gla- 
vom na kojoj je s obadvi?e 
strane ispružena i mato savije* 


180 


A. 




čurekot 


na po jedna kuka čiji su kra- 
jevi oboreni nadolje. Pravljen 
je od srebra ili zlata. Čauši su 
Č. nosili uspratmo u desnoj ruci 
prilikom pratnje cara , u vojnim 
paradama ili svadbenim povor- 
kama, ili kada su u sastavu voj~ 
ne muzike »mekterhane«. — 
»Oko njega mlađabni čauši, / u 
rukam’ im srebrni č u g e 1 j i« 
(K. H. I 46); »Prvijencu od zla- 
ta jabuku, / čaušima č u g 1 j e- 
nove zlatne« (K. Horm. I 152)- 
»Caušima od zlata č u g e 1 e, 
Vojvodama boščaluke zlatne« 
(Petran. 608). 

2. esnafski emblem , žezlo, sli - 
čno čauškom (gore pod 1), koje 
su predstavnici pojedinih esna- 
fa u svečanim prilikama nosili 
zajedno sa bajrakom. 

< tur. сбдеп, oeugen,* sa znače- 
njem kao gore pod i; i 2. 

< pers. дпдап, čewgan. Osn. zn. 
u tur. i pers. j. je: »kratak štap 
sa zađebljanom i savijenom 
glavom, odnosno željeznom ku- 
kom, kojim su protivnici u igri 
džilit dočekivali i hvatali ko- 
plja«. 

čugen, čugenj, v. čogan 
fctigljen, v. čugelj 
čujrekotica, v. čurekot 

čfika / (tur.) penis, muški polni 
organ 

< tur. ciifc »penis«. 
čubunbaba, v. šukunbaba 
čubundjed, v. šukundjed 

čukundruk m (tur.) kravlja repi- 
ca. — »Pa kad izađu iz nje cr- 
vene se, jadan ti č u k u n- 
druk« (Zembilj III 33). 

< tur. gdkundur i c okiindiir 
»šećerna repica, krav)ja repica«. 

Čftl m (ar.) 1 . konjsko ćebe f pokro - 
rac. — »Fati s’ momak č u 1 a 


na đoratu, / stade cika ata kod 
jasala« (M. H. III 326). 

2. debela zavjesa, prošivena i 
kožom obrubljena, koja se zimi 
stavlja na džamijska i tekijska 
vrata, te na halvatska vrata u 
starim kućama (u svrhu zaštite 
od hladnoće). 

< tur. gul »pokrovac od kostri- 
jeti; konjsko ćebe« < ar. fjull 
»pokrovac od kostrijeti« 

V. čulhana, čultan. 

čiilav adj., koji ima male uši ili 
nema jednog ili oba uha «. 

< tur. kulak »uho«. 

čulhana f i čulhan m (ar.-pers.) 
sporedna prostorija u kući ili u 
avliji gdje se drži konjska opre- 
ma: čulovi, hamovi, sedla itd. 

< tur. gulhane (gul-hane), v. 
kompon. pod čul i hane. 

čultan m (ar.-tur.) konjsko ćebe, 
pokrovac. — »a na vrancu č u 1- 
t a n do koljena, / čisti skerlet 
zlatom izvezeni« (Vuk III 524). 

< tur. gultan »ćebe kojim se 
pokriva samar« < gul, v. čul. 

čiiluk m (tur.) bopalj, sakat. 

< tur. golak, v. čolak. 

čunak, v. ćunak 

čunki konj. (pers.) jer. 

< tur. giinki, дппкп < pers. 
čunki. 

čurek m (tur.) rrsta čaršijskog> 
pekarskog hljeba od bijelog 
brašna. Tijesto se zakuhava s 
posebnim kvasom (tzv. »ma- 
јотп«) koji se pravi od istuĆe- 
nog nohuta. Hljeb se odozgo 
pomaže jajetom. Za luksuzniju 
izradu , po narudžbi, stavlja se 
u tijesto i mlijeko. 

< tur. дбгек. 

Čurekot m i čujrekotica / (tur.) 
crno mirisavo sjeme biljke Ni - 
gella sativa L., kojjm se posi - 
paju samuni i pekeimeti. 


181 



čuruk 

< tur. дбгек otu, bukv. »čure- 
kova trava«, izft. od tur. сбтек, 
v. čurek i tur. ot »trava, biljka«. 

Čunik indecl. adj. (tur.) pokvaren, 
nezdrav, neispravan , sagnjio. — 
»Blizu č u г u k zida nemoj sje- 
diti« (Nar. bl. 23). 

< tur. спгпк < gurumek »istru- 
nuti, sagnjiliti, pokvariti se«. 

V. čurukluk, Čuruk-tahta, ču- 
ruktisati. 

čuriikluk m (tur.) pokvarenost, 
trulost, gnjilost. 

< tur. дпгпктк , v. čuruk 4- 
tur. suf. -luk (- lik). 

čaruk-tžhta f (tur.-pers.) 1. trula 
daska. 

2. u pren. smislu: »$tao na ču- 
ruk-tahtu « — dao se na nesigu- 
ran, sumnjiv, opasan posao. 

< tur. дпгпк tahta, v. kompon. 
pod čuruk i tahta. 

čflst adj. (pers.) hitar, gibak, spre- 
tan, o kretan. — O d ovog je iz- 
vedeno prezime Čustović. 

< tur. gust < pers. čust. 

V. učustiti se. 

Custović, v. Čust 

čuše -eta n (pers.) ždrijebe. 

< pers. $uze, фпг, »mlado, mla- 
dunče«. 

čhtura f (tur.) ploska, ovalan i 
ploshat sud za piće, obično od 
drveta sa šarama i duborezom. 
Vojnička čutura je od metala. 


Fig. »pijan kao čutura« (Nar. 
bl. 139); »Udariia ga č u t u r a 
u glavu« (Vuk, Posl. 326). 

< tur. gotra »mali drveni sud 
za vođu«. 

čuvadar -ara (srp. hrv.-pers.) 
onaj koji dobro čuva, štedi, 
ekonomiše. — »Ima crkva do- 
bra čuvadara, /ро imenu 
kaluđera Sava« (Vuk III 74). 
Hibr. r.: naša osnova »čuva« 
(< čuvati) i pers. ddr, prez. osn. 
od daŠten »imati, držati«; slože- 
nica izvedena po uzoru na: 
haznadar, bajraktar, silahdar 
itd. 

čdvdl -ala m (pers) vreća. 

< tur. guval < pers. &uwal. 

V. čuvalduz. 

čuv&lduz (čuvaldus) m (pers.) ve- 
lika igla za prošivanje vreća, 
slamarica, ćebadi itd. — »Ога- 
nje je šetanje: sij, sij, pa u koŠ; 
ali je mučno čuvalduze 
tegliti« (Vuk, Posl. 241). 

< tur. guvaldiz < pers. $uwal- 
duz < pers. jjfutadl »vreča« i 
pers. duz, prez. osn. od ddfyten 
»šiti«. 

čuvtaze, čuftaze n (pers.) komadić 
kože srcastog oblika na mestiH. 
— »Na dnu otvora mestve bio 
je prišiven komadić kože srca- 
sta oblika, a zvao se čuvta- 
ze« (Kreš. Ćizm. obrt. 137). 
Istog korjena i postanka kao i 
čiftazeta (v.). 


182 




Caba, Kaba (č. Kjaba) / (ar.) 
islamska sveta zgrada, hram u 
gradu Meki u Arabiji. To je 
građevina kockastog oblika ( Si- 
roka 10, duga 12, visoka 15 m). 
Prema kur’anu, sagradili su je 
Ibrahim-pejgamber (Abraham) i 
sin mu Ismail-pejgamber (Samu- 
el). Svake godine, na Hadžijski 
bajram, muslimani iz svih kraje- 
va svijeta dolaze u Meku i obi- 
laze Čabu. To hodoćašće zove se 
» h'ddž « ili »hadžiluk «, a obred 
obilaženja oko Ćabe naziva se 
»tavaf«. Sve džamije na svijetu 
okrenute su u pravcu gdje se 
nalazi grad Meka odnosno Ca- 
ba, a muslimani, ma gdje se na- 
lazili, okreću se licem u tom 
-pravcu prilikom obavljanja sva- 
kodnevnih pet molitava. Stoga 
se kaže da je Caba musliman- 
ska »kibla«. Jedna od glavnih 
vjerskih dužnosti muslimana je 
da svaki mora jedanput u 
životu »ići na Cabu«, tj. poho- 
diti ovaj hram, ukoliko mu 
imovne prilike to dozvoljvaju. 
— »ostarismo i osijeđesmo, / ne 
viđesmo ć a b e ni Medine« 
<Vuk III 90). — »Cabe mi!« to 
je uobičajena zakletva musli- 
mana. 

< tur. Kabe (č. Kjabe) < ar. 
Ka<ba, bukv. »kocka«. 

V. ćaba, ćabutija. 


ćaba / (ar.) 1. hodoćašće do Cabe. 
— »Da m’ izbaviš brata rođe- 
noga, / bolja t’ C a b a ne bi 
trebovala« (M. H. III 411). 

2. svetilište uopšte, u pravgm 
(muslimansko svetilište u Meki 
i hrišćansko u Jerusalimu) i pre- 
hesenom smislu. — »I donijet’ 
našoj slavnoj crkvi, / Našoj ća- 
b i na Jerusalimu, / Do Petrove 
prebijele crkve« (Petran. 71). 

3. ćaba, ćdben-trava ili ćaben- 
ska trava naziva se još biljka- 
cvijet bejturan (v.). 

ćaben-trava, ćabenska trava, v. 

ćaba 

ćaburtija, v. ćabutija 

ćabutija, ćaburtija, kabutija (č. 

kjabiitija) / (ar.-tur.) komad Čo- 
he od ćabenskog pokrivaČa koji 
se stavlja na mttvački tabut 
(lijes). 

< tur. Kabe ortilsii »ćabenski 
pokrivač, zastirač«, izft. od Kđ- 
be »Caba« i tur. ortii »pokri- 
vač«, »zastirač«. 

V. mećultija. 

ćafir, kafir (č. kjafir) m (ar.) 

1. nevjernik. 

2. nemusliman. 

< tur. k&fir (č. kjafir) < ar. 
kafir »nevjrnik« (part. akt. od 


18 ? 



kufr (]f kfr) »bezvjerstvo; ne- 
vjero\ anje u jeđnog Boga«. 

V. ćufurluk, poćufuriti se. 

ćafirluk, kafirluk m (ar.-tur.) 

1. nevjerovanje u jednog Boga. 

2. nemuslimanstvo. 

< tur. kđfirlik (č. kjafirlik) v. 
ćafir -}- tur. suf. -lifc. 

ćafurija i ćaiurija f (ar.) kamfor. 
— »,.. svaki se dan trlja po 
damarima ć a f u r i j o m« (Zem- 
bilj II 75). 

< tur. vulg. kafuri (č. kjafuri), 
knjiž. kafur, kafuru < ar. leđ- 
fur. 

ćag© n (pers.) 1. papir, hartija; 
»cigar-čage« = cigar-papir. — 
»... i pred svakim duvan, c i- 
g a r ć a g e i šibice »Prosvjeta« 
(ZembiLj II 119). 

2. napisano pisamce, potvrda. 

3. papirni omot u kome se u 
trgovini drzi pamuk: »ćage pa - 
muka« = omot kupovnog pa- 
muka. — »X sa rafe ć a g e do- 
bavio« (K. H. I 184). 

< tur. kagit (č. kjagit) < pers. 
kagaz (Po Kraelitz-u riječ je 
kineskog porijekla). 

V. cigar-ćage, ćat. 

ćahija (ćaija) / (tur.) ursta čarši;- 
skog, pekarskog hljeba (slanog 
kolača) od bijelog brašna. Peče 
se u obliku kruga sastavljenog 
od više kockastih komada koji 
se lako odvajaju, te se i poje- 
dinačno mogu prodavati. Tije~ 
sto se zakuhava s posebnim 
kvasom (tzv. » majom«) koji se 
pravi od istučenog nohuta. Ođo- 
zgo se maze uljem. — »Kod ku- 
će mu šargija, / u šargiji ća- 
h i j a, / ti si moja Ajnija« (I. Z. 
III 134). 

< tur. kahi (č. kjahi). 
ćaija, v. ćahija 

ćaja, ćajo, v. ćehaja 


Camil, Kamil (č. Kjamil), hipck. 
Camo (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Kamil (č. Kjamil) < ar. 
Kamil , lično ime, »Savršeni«. 

Camila, hipok. Camka (ar.) mush 
žensko ime. 

< tur. Kamile (č. Kjamile), 
lično ime < ar. kdmild »savr- 
šena, potpuna«, prema tome: 
»Savršena«. 

Camka, v. Camila 
Ćamo, v. Ćamil 

ćar, gen. ćara m (pers.) dobitak , 
zarada (u trgovini ili pri tram- 
panju). — »Nema ć a r a ni ši- 
ćara, Dok ne đođe Koro iz Mo- 
stara« (Vuk, Posl. 204). 

< tur. kđr (č. kj£r) »posao, rad; 
trgovina, zanat; zarada, dobi- 
tak, korist« < pers. kdr »posao, 
težak rad; zanat«. 

V. ćardžija, ćarenje, ćariti, će- 
hrana. 

ćara, ćare (pogr.), v. čara, čare 

ćardžija m (pers-tur.) onaj koji 
trguje i zarađuje, trgovac. — 
»zanatlije i mlade č a r d ž i j e r 
/ koji boja ni viđeli nisu« (Vuk ? 
II 305). 

< tur. fcđrct, v. ćar + tur. suf. 
-ci. 

ćarenje n, zaradivanje putem tr- 
govine , trgovanje . 

Izv. od ćar (v.). 

ćariti, ćarim, zaradivati putem 
trgovine, trgovati . — »Beg Jo- 
vanbeg bezistane gradi, / On ne 
gradi da u njima ćari, / Već 
ih gradi, da devojke mami« 
(Vuk V 266). 

Izv . od ćar (v.). 

ćasa f (pers.) dublja posuda po- 
luokrugfastog oblika u kojoj se 
servira žitko jelo , kao čorba r 
mlijeko itd . 

< tur. kdse (č. kjase) < pers. 
kase. 


184 



ćefenak 


Cašif (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Ka$if (č. Kjašif), lično 
ime, < ar. kašif »koji otkriva, 
razjašnjava tajne i nejasne 
stvarK 

ć5t m (pers.) cigar-papir. 

< tur. kagtt (č. kjagit) < pers. 
kagaz »papir% v. ćage. 

ćita, v. ćatib 

ćatal, v. Ćatal 

ćatib, ćatip, katib (č. kjatib) hi- 
pok. ćata, ćato m (ar.) pisar, 
administrativni službenik , či- 
novnik. — »Onda hodža dobavi 
ćatibe« (K. H. I 59). — Od 
ovog su nastala prezimena Čatić 
i Catović. 

< tur. katib, katip (č. kjatib, 
kjatip) < ar. katib »pis ar«, part. 
akt. od kataba ( Y ktb) »pisati«. 
V. baš-ćatib, ćatib-baša, ćitab, 
kitabija, kutubhana. 

ćatib-baša, ćatibaša m (ar.-tur.) 
glavni pisar, sekretar. — »C a- 
t i b a š e, nosite teftere« (Lord 
18 ). 

< tur. katib ba$i »glavni pisar«, 
v. kompon. pod ćatib i baš. 

Catić, v. ćatib 
ćatija, v. čatkija, čatija 
ćatisati, v. Čatisati 
ćatkija (pogr.), v. čatkija 
ćato, v, ćatib 
Catović, v. ćatib 

Cazim, Kazim (č. Kjazim) (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Kazim (č. Kjazim). lično 
ime < ar. kazim »koji srdžbu 
utoljava, koji ne ispoljava Ijut- 
nju«, prema tome: »Staloženi«. 

ćebap, v. ćevab 

ćebe n (tur.) prubo izradeni de- 
beli vuneni pokrivač; biljac; 


guber. — »Pa on ć e b e sa đo- 
gata snimi« (K. H. И 238). 

< tur. kebe. 

V. ćebedžija, Ćebedžije. 

ćebedžija (čebedžija) m (tur.) 2 a- 
natlija koji se bavi valjanjem 
izradom ćebadi; trgovac ćeba- 
đitna. — »Progovara Savka Č e- 
b e d ž i n a: / Oj, boga vam, age 
Sarajlije« (Muz. zap. Inst. 3451).. 

< tur. kebeci , v. ćebe + tur. 
suf -ci. 

Ćebedžije (Ćebedžžje) m (tur.) 
ime mahale u Sarajevu kraj 
Višegradske kapije, gdje su ne- 
kad ćebedžije valjale ćebeta. — 
»Po ovim obrtnicima, č e b e- 
d ž i j a m a, zovu se dvije sa- 
rajevske ulice kraj Višegradske 
kapije. Na Mošćanici kraj te 
kapije i u Kovačićima bilo je 
više čebedžijskih stupa. U Ko- 
vačićima su se valjala čebeta, 
što su u zadnjfe doba tkana u 
Visokom, a ovdje prodavana.«' 
(Kreš. Vodovodi 192). 

< tur. kebeci, v. ćebedžija. 

ćeder m (ar.) bripa, tuga, žalost~ 

< tur. keder (č. kjeder), istog 
značenj a ka o u nas, < ar. kd- 
ddr (Y kdr) »mutan biti, zamu- 
titi se: zlovoljan biti«. 

V. ćeder učiniti, ćederiti se, oće- 
deriti se, šćederiti se. 

ćederiti se, iaZostiti se, brigu bri- 
nuti. 

Izv. od ćeder (v.). 

ćeder uČiniti, ozlovoljiti, rastužiti, 
zabrinuti. — »Na ćeš cara ć e- 
der učiniti, / Bez fermana 
kavgu zaturiti« (Lord 73). 

< ćeder (v.). 
ćčf, v. ćeif 

ćefenak, ćepenak -nka m (tur.) 
krilo, kanat starinskog dućana 
koje služi mjesto vrata. Dućan 





ćeffja 

ima dva ćefenka: gornji koji se 
otvara nagore i donji koji se 
otvara nadolje. Kad je dućan 
otvoren, gornji ć. je prikaćen 
gore o gredu, a donji vodoravno 
položen i oslonjen na kočiće ko- 
ji su pred dućanom pobodeni u 
zemlju , Donjim ć. se prostor 
dućana proHri i na njemu se 
roba izlaže ili tu sjede kupci . 
Oba ć. su drveni i jednake ve~ 
UČine i zatvaraju šupljinu du~ 
ćana s prednje strane. — *>Naki~ 
ćeni ćošci i ć e f e n c i / Sve 
jnerdžanom i sitnim biserom« 
(Petran. 575); »Pruži, Maro, no~ 
ge niz ćefenke, / Da uzi- 
mam mjeru po terzijski« (Vuk 
V 448); *Eno obi side na će~ 
fenku* (M. H. III 427); »Na 
ć e f e n k e noge naslonila* 
(Lord 311); »Kroza te se proći 
ne mogaše, / od ćošaka i od će- 
penaka« (Vuk I 515). 

< tur. kepenk. 

čefija, v. kefija 

ćefll -ila, kefil -ila (č. kjćfll) m 
(ar.) јатпас. — v>Budi većil ako 
posla nemaš, budi ć e f i 1 ako 
dužan n’jesi« (Nar. bl. 30). 

< tur. kefil (č. kjefil) < ar. 
kdfil. 

V. ćefilema, ćefiliti. 

ćefilčma (zapravo ćefillema) / (ar.) 
jamčenje. 

Naša izvedenica od ćefil (v.) na 
način kao što se u turskom je- 
ziku tvori nom. action. sa suf. 
~me, -ma. 

ćeffliti (se), jamčiti, o bavezivati 
se. — «-C e f i 1 e se mlade Sa- 
rajlije, / bazerđani jedan za 
drugoga« (I. Z. I 5). 

Izv. od ćefil (v.). 

ćefini, kefini -ina (rijetko se upo- 
trebljava sing. ćčfin, kćfin) тп 
(ar.), bijelo platno, šifon, u koji 
se u muslimana zamotava mr- 


tvac za sahranu, mrtvačke ћа- 
Ijine. — »Hadžinica ć e f i n Ši- 
je* (GZM 1909. 305). 

< tur. vulg. kefin (č. kjefin), ♦ 
knjiž. kefen < ar. kafan. 

ćefš, ćefšiti, v. ćevš, ćevšiti 

ćeftazeta, ćevtazeta, v. čiftazeta 

ćehaja (ćeaja), hipok. ćaja m 
(pers.) I. pomoćnik, zastupnik 
vezira, paše, defterdara ili ko - 
jeg drugog velikodostojnika u 
Turskoj Carevini. — »Vezir, 
koji je pred tri mjeseca došao, 
opozvan je a da mu nije ime- 
novan zamjenik. Umjesto vezira 
je ostao ć e h a j a mu Fazlo* 
(Andrić 49); »i odnijela po pa- 
šina blaga, / po pašina, pola 
ć e h a j i n a* (Muz. zap. Inst. 
2647); »Viđeh ćuda prije nevi- 
đena, /Đe ćehaja pašinicu 
kara« (Vuk V 363); »Sedela je 
Džaverbegovica / dugo mlogo, 
za devet godina, — / nju mi 
prosi ć a j a iz Budima* (Vuk 
I 628); »A namignu paša na 
ćehaju«, >*-1 ćehaju svoga 
opremiti« (M. H. X 90, III 212); 
»za njim ide haračlin ć e h a- 
j a«, »onda udri haračlina ć a- 
ju* (Vuk III 311, 313). 

2. cehmajstor, starješina jednog 
esnafa. — »C e h a j a je rav- 
nao esnafom« (Kreš. Esnafi 51); 
»C e h a j a je predsjedavao lon- 
dži i vršio razne administrati- 
vne poslove* (GZM 1951. 197); 
»Ranije je na čelu esnafa sta- 
jao »ustabaša«, a tek đocnije 
»ć e h a j a«, koji je skoro uvek 
bio musliman, a bio je posred- 
nik između esnafa i vlasti. Za 
ćehaju se birao najugledniji 
majstor, i on je prenosio i iz- 
davao razne naredbe ili dozvole 
u esnafu« (GZM 1956. 143). 

3. seoski starješina, knez. 

5. čobanski prvak. 


186 



< tur. vulg. кећауа , knjiž. 
каћуа < pers. ketfauda, kedfyu- 

* dd < pers. ked »kuća« i pers. 
ђ -udd »gospodar, vlasnik«. 

V. čarši-ćehaja. 

ćehlibar, ćehlubar, v. ćilibar 

ćehrubar, v. ćilibar 

ćeif, eejif, ćejf, ćef, kejf (ćeiv) 
m (ar.) 2. dobro raspoloženje, 
naslada, naslađivanje, u%ivanje. 
— »Sad im neću pomrsiti ć e i- 
fa« (F. J. II 441); »Kađ je ta- 
tar ć e j i f napravio« (K. H. I 
15); »a u vinu ć e i f zadobiše« 
(Vuk III 18); »Kad se ladna na- 
pojiše vina, / i junački ć e i v 
zadobiše« (Vuk II 568). 

2. r>olja, prohtjev, hir. — ». .. 
tričava svota, koju Marko spre- 
mi natrag u džep, da plaća ć e- 
fove Vitoldove i da povrati 
čitavu očevinu^ (Devajtis 37). 

3. pripito stanje u frazi »u ćejfu 
je«. 

< tur. keyif < ar. kayf. 

V. ćeifli, ćeifsuz. 

ćeifli, ćejfli, kejfli, ćefli indecl. 
adj. (ar.-tur.) dobro raspoložen, 
dobre volje; malo » nakresan«, 
u pripitom stanju. 

< tur. keyifli (keyif-li), v. ćeif 
+ tur. suf. - li . 

ććlfsuz, ćejfsuz, kejfsuz, ćefsuz 

adj. (ar.-tur.) 2. neraspoložen. 

2. malo bolestan. 

< tur. keyifsiz (keyif-siz), v. 
ćeif + tur. suf. - siz »bez*. 

ćeiv, v. ććif 
ććjf, ćejif, v. ćeif 

ććjne n jfl. ćejneta (tur.) vilica. 
S obzirom na etimološki posta- 
nak, trebalo bi pisati »čejne«s 
pošto je prvi glas nastao od tur. 
»S« (čit. č). Međutim, u našem 
jeziku je uobičajen izgovor 


ćelepoš 

i »ćejne<% kao što je slučaj sa ri- 
ječi »ćerčivcH< i »ćiriš'«. 

< tur. gene (č. čene) »vilica«. 

Cejvan -ana (pers.) musl. muško 
ime. 

< tur. Keyvan, lično ime 

< pers. кеугоап »planeta Sa- 
turn«, bukv. »onaj koji čuva ili 
nadzire visoki položaj« (pers. 
кеу »visoki položaj« i pers. suf. 
-wan, koji služi za građenje 
imenica sa značenjem čuvanja 
ili nadziranja). 

ććla, ćelavdst f (tur. i pers.) 
2. kraste po glavi, bolest calvi - 
ties. 

2. mjesto na glavi s kojeg je 
otpala kosa, opadanje i nedo- 
statak kose na glavi, alopecia. 

< tur, kel; u pres. takođe kel. 
V. ćelav, ćelo, oćelaviti. 

ćelam, v. kelam 

ćelav adj. 1. oboljele dlake na 
glavi , krastav od bolesti calvi - 
ties. — »Dokopao se kao č e- 
1 a v kape«. 

2. bez kose na glavi, gole glave , 
»bos po glavi«. 

Izv. od ćela (v.). 

ĆelćpTr -ira i ćeleplr -ira m (tur.) 
zarada, dobitak na lak način; 
pljačka. — »Neko o piru, neko 
o ć e 1 e p i r u« (Nar. posl.); 
»Biće kod njega ćara ćele- 
pira« (K. H. I 573). 

< tur. kelepir. 

V. ćelepiriti, ućelepiriti. 

ćelepiriti, zarađivati, dobivati na 
lak način; pljačkati. 

Izv. od ćelepir (v.). 

ćelepoš i ćelćpoŠ -oša m (pers.) 
lagana plitka kapa koja se nosi 
ispod kauka; mala plitka od 
pamuka pletena kapa. 

< tur. hellepuf < per s. kelle- 
/' рШ (kelle-phš), bukv. »glavo- 

pokrivalo« (pers. kelle »glava« 


187 



Ш", 

ćelibar, v. ćilibar 
Celić, v. ćelo 

ćelo m, onaj koji je ćelav . Qd 
ovog je došlo prezime ĆĆUĆ i 
Celović. 

Izv. od ćelav (v.). 

Celović, v. ćelo 
Cemal, v. Kemal 

ćemal, kemal -ala m (ai\) 1. sa - 
vršenost , potpunost; vrhunac 
moći y slave, bogatstva т $l. 

2. fizička i umna zrelost, dora- 
slost momka ili djevojke. — 
»Ja uzrasla na ć e m a 1, divoj- 
ka«, »Ja sam mlada na će- 
m a 1 divojka, / Ja podrasla u 
svog roditelja« (M. H. III 354, 
IV 87). 

< tur. kemal < ar. kdrnal. 

. V. Ćemaluša, Kemal, 

Cemaluša /, ime ulice u Sarajevu 

koja se danas zove S. Albahari- 
ja. — Ulica je ovako nazvata po 
Kemaludinu osnivaču džamije , 
koja se nalazila u istoj ulici. 
»ne mogu ti Ćemalušom 
proći, / od ćošaka i od muše- 
baka* (Sevd. 185), 

< Cemal , v. Kemal. 

ćcmane, ćimane n (per s.)^ujolina. 
— »I ponesi ć e m a n e, /T“se- 
defli tamburu« (B. V. 1888. 29); 
»Pogubiše sitna ćimaneta« 
(Vuk, Rječnik). 

< tur. keman < pers. kemdn 
»1. luk, 2. violina«. 

emene n (pers.) nožarska alatka: 
drveni luk probušen na kraje- 
vima , pomoću koga se ćeličnim 
klinovnma prave rupe . 

< tur. keman < pers. кетап 
>►1. luk (za strijelu): razne ala- 
tke koje imaju oblik luka, 2. 
violina«. 


_ _ m *pers.) 1. pTOšiveni kožni 

ili platneni uski pojas u kome 
se nosi zlatni i drugi novac kad 
se ide na put; paše se ispod odi - 
jela. Obično svaki hadžija, pri- 
likom odlaska na Cabu, sveže 
oko sebe ćemer sa zlatnim nov - 
cem. — »Evo ć e m e r oko pa- 
sa moga« (K. H. I 398): »kođ 
mene su tri ć e m e r a blaga, / 
u svakome po trista dukata« 
(Vuk II 331); »Na njemu je 
prečudno od’jelo: / Na njemu 
su tri ć e m e r a zlata, / Na 
njemu je sablja od megdana« 
<M. H. II 12). 

2. uski ženski ukrasni pojas. — 
»O Fatimo, moja seko draga, / 
ć e m e r spaši, mukadem opaši« 
(M. H. X 86); »аГ pošeta gospo- 
đa Milica, / lako šeta po car- 
skom divanu, / na njojzi je de- 
vet ćemera, / ispod grla do 
devet đerđana« (Vuk II 194). 

3. svod (u vrata, prozora, mosta 
i sl) — ^do Sazlije na ć e m e r 
ćuprije« (Vuk II 259). 

< tur. kemer < pers. kemer 
»1. pojas: 2. zgrađa sa prozori- 
ma i vratima građenim na 
svođ«. 

V. ćemerli, ćemerlija, ćemer- 
kušak, ćemer-pavte, šćemereno. 

ćemer-kušak m (pers.-tur.) ćemer - 
pojas, vrsta uskog ženskog 
ukrasnog pojasa. — »Opasala 
tri ć e m e r - k u š a k a« (K, H. 
II 69). 

V. kompon. pod ćemer i kušak. 

ćemerli (pogr. čemerli) indecl. 
adj. (pers.-tur.) sagrađeno na 
ćemer, na svod, svođen. — »Za 
mnom, lipa, niz ć e m e г 1 i ku- 
lu* (M. H. III 420): »Ne ču niko 
u čemeiii kuli« (M. H. Ш 
17). 

< tur. kemerli (kemer-li ), v. 
ćemer + tur. suf. - li. 


3 




ćercć 


ćemerlijg (pogr. čemćrllja) f 

(pers.-tur.) vrsta sablje koja je 
kriva , savijena (sliČna svodu i 
otud ovo ime. — »Beg mu dade 
oštru ćemerliju« (K. H. 1 
321); »I o bedri kriva ć e m e r- 
li a-« (F. J. I 129); *1 pripasa 
č e m e г 1 i j u krivu* (K. H. I 
273). 

< ćemerli (v.). 

fićmer-pavte f pl. t. (pers.) pavte 
sa ćemera, sa pojasa. — »Ć e- 
mer-pavte na badem kova- 
te« (Ašikl. 90). 

V. kompon. pod ćemer i pavte. 

ćenar -ага m (pers.) 1. rub , ofco- 
lica, ivica, ктај, prikrajak; mar~ 
ginalia knjige. — »Povedi ga 
drumom i ćenarom, / Zave- 
di je u goru zelenu* (Vuk VI 8). 

2. kraj, krajina, periferija. — 
»A pravi je junak na mejdanu, 
/ da ga nema na ovom ćena- 
ru« (M. H. III 51); »Đe će sta- 
jat’ straža i soldati, / Da mu 
kulu na ć e n a r u brane« (Vuk, 
Rječnik). 

3. vrsta prostirke: usko ćilimće, 
struka, koja se prostire po kra~ 
jevima sobe da pokrije prazni- 
ne koje ćilim nije pokrio. (v. Gl. 
E. I. 1953/54. s. 230). 

4. vrsta beza, pamučnog platna, 
koji ima okolicu, odnosno znak 
na rubovima, te odjeća od tan - 
kog beza. — »U bećara gaće od 
ćenara« (Vuk, Rječnik); »I 
oplećak od ć e n a r a biiog« 
(Rj. JAZU); »sa šnje skiđe svi- 
lu i kadivu, / i skide joj ko- 
prenu sa glave, / i skide joj đer- 
dan ispod grla; / ostavi je u sa- 
mu ćenaru« (Vuk III 50). 

< tur. kenar »rub, okolica, ivi- 
ca; obala; ćoše, prikrajak; za- 
gFljaj* < pers. kenar »konac, 
kraj; obala: zagrljaj«. 

^enevlr -ira (pogr. ćcnevir) m 
(tur.) 1. konoplja. 


2. konopac, uie. — »Ispred njil 
su ćenevir pružili, / Konoj 
drže oba kapetana, / Za ć e n e 
v i r ate zaveđoše« (M. H. l\ 
147); »pa ćenevir presječs 
djevojka. / A kad Muju odrije- 
šila ruke« (K. H. II 223); »Sva- 
kom đade trijest č e n e v i r a« 
(M. H. III 277). 

< tur. kenevir »konoplja«. 

ćenifa f i kenef m (ar.) zahod, 
nuznik . 

< tur. kenef, kenif < ar. kcinlf 
»nužnik«, osn. zn. »onaj što je 
zastrt, zaštiće n od pogleda«, 

< ar. kanf (Y knf) »zaštititi«. 

ćepenak, v. ćefenak 
ćeramida, v. ćeremit 

ćerČIvo n (ćerčiv m i ćerceva /) 
(pers.) okvir, oplata (napr. za 
prozor, za ogledalo itd.). — S 
o bzirom na etimološki postanak 
trebalo bi pisati » čerčivo « (čer- 
Čiv, čerčeva), pošto je i prvi glas 
ove riječi nastao od tur. »$« (Čit. 
Č). Međutim, u našem jeziku je 
općenito uobičajen izgovor i pi- 
sanje »ćerčivopa je tako ova 
rijeČ uvrštena i u naŠ službeni 
Pravopisni rječnik. 

< tur. gergive, gergeve < pers. 
čdrčube, bukv. »od četiri štapa, 
ođ četiri drveta« (pers. ćar »če- 
tiri« i pers. čube, čiib »štap, dr- 
vo, oklagija«. 

ćerćće, Ćereče n, ćerčća f (tur.) 

1. vrsta kabanice, ogrtača . 

2. vrsta domaćeg pamučnog pla - 

tna koje je protkano cijelom 
dužinom osnove svilenim žica - 
ma ili pamučnim žicama, ali 
drukčijim nego li je osnova. 
Prema vrsti tih protkanih žica 
i načinu kako su te žice utkane 
u osnovu, ćereće može kru - 

pno ili sitno, na čibuke (pruga - 



ćerećeli 


< tur. kereke, kerake »laki ogr- 
tač od tanke abe koga su ranije 
nosile hodže; hrka od vunene 
iH pamučne tkanine koju su no- 
sili hodže i starci. 

V. al-ćereće, ćerećeli, ćerećelija. 

ćerećeli, indecl. adj. (tur.) od će- 
rećeta. — »po nalunam’ čiftija- 
ne panule, / a po njima ć e r e- 
ć e 1 i košulja« (I. Z. I 103). 

V. ćereće + tur. suf. -li. 

ćerećelija / (tur.) košulja skrojena 
od ćerećeta. — »ćerećelija 
^ ženska k?ošulja; prave je od 
konoplje za svaki dan i od pa- 
muka za praznik (ćerečelije i 
uzvodlije)« (GZM 1954. 97). 

< ćerećeli (v.). 

ćeremiđ, ćeremit n i ćeramida, 
ćeremida / (grč.) polukružni, 
žljebasti krovni crijep. 

< tur. keremid, keremit <.grč. 
cheramis, cheramisidos. 

ćeresta / (pers.) 1. drveni građevni 
materijal, grada. 

2. materijal, pribor, građa 
uopšte , što služi za pravljenje 
ili spravljanje!nečega (napr. za 
pravljenje obuće, za spravlja - 
nj% jela itd.)J 

< tur. kereste, sa značenjem 
kao gore ppd 1. i 2. < pers. 
keraste »dfvena građa«. 

V. ćerestedžija. 

ćerestčdžija m (pers.-tur.) trgovac 
drvenim gradevnim materija- 
lom. 

< tpr. keresteci (kereste-ci), v. 
ćeresta + tur. suf. -ci. 

ćepšviz, đereviz m (ar.) peršun, 
: ' celer. 

\ < tur. keretnz < ar. kdtcifs. 

ćerhana (ćehrana) 1. zanatlijska 
radtonica, osobito mutapčtjska 
radionica; tvomica. — »... re- 
đe u radionici -ćerhani. 
Čerhana je opšti naziv i sre- 


će se skoro u svim krajevima 
gde se govori o mutapčijama*« 
(GZM 1957. 51). 

2. javna kuća, kuća u kojoj se 
prouođi bluđ. 

< tur. kerhane < pers. кагђапе 
(каг-ђ,апе) »kuća rada, radio- 
nica, tvornica«, v. kompon. pod 
ćar i hane. 

Ćerim i Ćerim (ar.) musl. muško 
ime. — Od ovog su nastala pre- 
zimena: Čerimović i Čerimagić. 

< ar. Kdrim, lično ime, »Ple- 
meniti, Veledušni«. 

Ćerlma (ar.) musl. žensko ime. 

< ar. Karima, lično ime, »Ple- 
menita, Veleđušna«. 

Ćerimagić, v. Ćerim 
Ćerimović, v. Ćerim 

ćerkezi (pogr. Ćčrkezi) m pl. t. 
ipers.) ŽiroJci krajevi rukava u 
jedne vrste starinskih košulja, 
anterija (ovako nazvani zato što 
liče krilima jastrijeba). 

< tur. kerges < pers. kerges 
»veliki jastrijeb«. 

ćerota, v, ćorota 

ćčrpič m (tur.) nepečena, na sun- 
cu sušena ćigla. 

< tur. kerpig. 

ćert m (tur.) urez, usjek na gredi. 

< tur. kertik »urez, usjek« 

V. ćertovi, ućertiti grede. 

ćertovi m (tlir.) ufezani i ukrštent 
krajevi greda na uglovima zgra- 
da sagrađenih od brvana. 

< ćert (v.). 

ćerviš, v. ČerviS 
ćesa, v. kesa 

ćesatluk i ćesžtluk m (ar.-tur.) 
privredna kriza, slab promet, 
zastoj u trgovini i zaposlenju. — 
»Kad je ć e s a 11 u k, čuv&j го- 
bu, kađ je ališveriš, čuvaj mu- 
šteriju« (KreŠ. Čizm. obrt 87); 


190 




ćeten-h&lva 


»Nastade veliki ćestaluk i 
neimaština ..(Zembilj III 18). 

< tur. kesatlik (kesat-lik) < ar. 
kasačL »kriza u trgovini i prp- 
metu-« -J- tur. suf. -lik. 

ćesedžija, keseđžija m (tui\) haj- 
duk, džepokradica. (V. drukčije 
znaČenje pod kesedžija). 

< tur. kesici, skraćeno od tur. 
yankesici (уап -kesici) »džepo- 
kradica, lopov koji krade iz 
džepova novčanike, satove i dr.« 

< tur. уап »strana, bok, кгај« 
i tur. kesici, nom. ag. od kesmek 
»sjeći, rezati«. 

V. ćeser, ćesim, ćeskin, ćesma, 
ćesmeci, ćesmetaš. 

ćeser, keser m (tur.) 1. vrsta če- 
kića koji ima s jedne strane 
oštricu i može se s njim sjeći , 
tesati. 

2. tesarska sjekira . 

< tur keser, part. imperf. (im- 
perf. 3 lice sing.) od kesmek 
»sjeći«. 

ćeser m (ar.) otpadak, troha. — 
>*Steta onolika basma od bajra- 
ka što ode u ćeser^ (Zembilj 
II 27). 

< tur. kesir »razbijen ,iskoma- 
dan, pokvaren; razlomak« < ar. 
kdsr (Y ksr) »►razbiti, slomiti, 
zdrobiti-« (Mišljenja sam da ni- 
je u pravu P. Skok, kad ovu 
rijeć dovodi u vezu sa tur. gl. 
kesmek i kad veli da etimološki 
ide zajedno sa »k e s e d ž i j a« 
itd.). 

ćesim, v. kesim 
ćesimača, v. kesimača 

ććfikin adj. (tur.) oštar; Ijut; že- 
stOk. 

< tur. keskin »oStar, Siljast, že- 
stok, jak* itd. < tur. kesmek 
»sjeći, ođsjeći, posjeći« itd. 

V. ćesma, ćesmati, ćesmeci, će- 
smeta, kesmetaš. 


ćesma / (tur.) 1. sjeća, sijećenje; 
isječak. 

2. šupljika. 

3. hušeni vez na rukavima od 
košulje . 

< tur. kesme, nom. action. i 
part. od kesmek »sjeći, odsjeći, 
posjeći« itd. 

ćesmati, praviti ćesme , šupljikati . 
Izv. od ćesma (v.). 

ćesmeci, -meka, m pl. t. (tur.) iz - 
drobljeno klasje žita (pšenice,. 
ječma ili raži) pomiješano sa 
izdrobljenom slamom, koje 
ostane iza vršidbe kao otpadak. 

< tur. kesmek »sjeći, ođsjeći,. 
posjeći« itd. 

ćesmeta, gen. ćesmeta / (tur.) ko- 
madi gajtana našiveni na leđi - 
ma х ispođ pazuha odjeće kao 
ukras. — »Na leđima (džoke) i 
ispod pazuha vrlo bogato je- 
ukrašena »č e s m e t i m a«, i to 
pravim i krivim. Ona koja su 
na leđima uzduž zovu se »r a- 
vna ćesmeta«, a ona po- 
preko ispod pazuha zovu se i 
»prijeka ćesmeta« (GZM 
1956 159). 

< tur. kesme, nom. action. I 
part. od kesmek »sjeći, odsjeći, 
posjeći« itd. 

ćčsmetaŠ, v. kesmetaš 

ćeš, v. ćevš 

ćčške, ćeškek, v. keŠke 

ćčten, kčten m (аг.) lan. — »Od 
ć e t e n a gaće i košulju« (K. H. 
I 68). 

< tur. keten < аг. kattan. 

V. ćeten-halva. 

ćeten-h&lva, ć&ten-hžtlva, ćetćnija 
/ (ar.) vrsta halve: končana hal - 
va koja se pravi zimi od uva~ 
renog Šećera i bijelog brašna. 
Uvareni šečer se razvlači u bra - 
Šnu K tako dugo, dok se ne рте- 
tvori u tanke konce (kao odstu - 


191 



ćetćnija 


pani lan). Pravi se samo na hla- 
dnom vremenu , jer se inače 
uvareni šećer ne bi mogao tako 
razvlačiti. 

< tur. keten halva i tur. keteni. 
Za prvo v. kompon. pod ćeten i 
halva, a 'ža drugo v. ćeten -j- 
ar.-pers. adj. suf. -Г (iyy). 

ćetenija, v. ćeten-halva 

ćevab -aba, ćevap -apa, ćebap 
-apa m (ar.) vrsta jela: vareno 
meso na komade isječeno sa 
dosta umaka. — »Za spremanje 
baš ne pita, / voli ćevap i 
simita« (Bilten I 118). 

< tur. kebap < ar. kabab. 

V. ćevapčići, ćevapčija, šišće- 
vab, tasćevab. 

ćevapcići (sing. ćevapeić) isjecano 
(ili samljeveno) i na komadiće 
svaljano meso koje se peče na 
roštilju. 

< ćevab (v.). 

ćevapčija, ćev&bdžija, ćebapČija 
m (аг. -tur.) onaj koji peče i pro- 
daje ćevapčiče. 

< tur. kebapg г (kebap -дг), v. će- 
vap + tur. suf. -ci- 

ćevhna (pogr.), v. čevrma 

ććvs, ćefš (ćeš) m (ar.) 1 . istraga, 
komisijski pregled na licu mje- 
sta, uviđaj. — »Đe je leš, tu je 
i ćevš« (Nar. bl. 50). 

2. procjena ili ustanovljenje 
poljske Štete. 

< tur. ke§if < ar. kašf (putem 
metateze). 

ćevšiti, ćefšiti, 1. voditi istragu , 
vršiti uviđaj. 

2. vršiti ртосјепи poljske štete. 
Izv. od ćevš (v.). 

ćezap -apa, ććzab -aba m (pers.) 
azotna kiselina, vodeni rastvor 
azotne kiseline. — >*... mjesto 
carske votke nategao je iz po- 
luoke ćezap: vatreni mlaz 


mu je prišio donju usnu za bra- 
du« (Solohov I 166). 

< tur. kezzap < pers. tizab 
(tiz-ab), pers. tiz »oštar« i pers. 
ab »voda«, bukv. >»oštra voda«. 

ćibar, kibar -ara i ćibar, kibar 

-ara adj. (ar.) ponosit , dostojan- 
stvei t, elegantan, lijep, ukusan, 
dopadljiv, probran. — »Mila 
majko mene boli glava, / gle- 
dajući dragoga k i b a r a« (I. 
Z. III 84); »Sve ć i b a r peškiri, 
a nisu te stali ni deset groša« 
(Zembilj II 10). 

< tur. kibar »velik, oštrouman, 
dostojanstven, ugledan, pleme- 
niti, ohol« itd. < ar. pl. kibar 
sing. kabir »v r elik, moćan, ugle- 
dan; star; prvak«. 

V. ćibarast, ćibarli, ćibarniji. 

ćibarast adj. dopadljiv, lijepa iz- 
gleda, ugodne vanjštine. 

Izv. od ćibar (v.). 

ćibarli, kibarli indecl. adj. i adv. 
(ar.-tur.) 1. ponosit, dostojan- 
stven, elegantan. — »k i b a r 1 i 
ga i rodila majka« (I. Z. III 84). 
2. kao adv. » ponosito, dostojan- 
stveno, elegantno. — »Mila maj- 
ko mene boli glava, / gledajući 
dragoga kibai a, / k i b a r I i se 
nosi i ponosi, / k i b a r 1 i mi 
hodi i govori« (I. Z. III 84). 

< tur. kibarh (kibar-h) v. ćibar 
4- tur. suf. - li. 

ćibarniji, n&jćibarniji, kompara- 
tiv i superlativ od ćibar. — 
»Od sviju slataka, što ih naše 
domaćice kuvaju, »ružica« je 
najćibarnije slatko« (Zem- 
bilj III 129). 

Izv. od ćibar (v.). 
ćibra, v. ćibrit 
ćibret, v. ćibrit 

ćibrit, ćibret, kibrit m i ćibra f 

(ar.) šibica, žigica , sumporača. — 


192 



»Spušta njernu ć i b r u i svi- 
jeću« (F. J. II 287). 

< tur. kibrit < аг. kibrit »sum- 
por^. 

ćibur, kibur тп (ar.) oholost, na- 
dutost , samodopadljivost, gor- 
dost. 

< tur. kibir < ar. kibr. 

V. ćiburli. 

ćiburli, kiburli inđecl. adj. (ar.- 
-tur.) ohol, nadut, gord. 

< tur. kibirli (kibir-li), v. ćibur 
4- tur. suf. -li. 

ćifta m, trgovčić, škrtac, filistar. 
Izv. od Gifut (v.). 

ćiftdzeta, v. čiftazeta 
ćiftijane (pogr.), v. čiftijane 

ćil m (pers.) lončarska zemlja, 
ilovača. — »Lončarsku zemlju 
zovu »ć i 1*м i kopaju je u 
Omanskoj na državnom ima- 
nju« (GZM 1956. 119). 

< tur. kil < pers. gil, istog 
značenja u oba jezika kao i u 
nas. 

ćila f (ar.) torbica u kojoj se nosi 
barut. — "-Fišekluci se zvahu 
manje kožne torbice u kojima 
su se nosili naboji fišeci, a ć i~ 
1 a je manja torbica u kojoj se 
nosi barut« (KreŠ. Esnafi 127). 

< tur. kile »rnjera* < ar. kila 
»mjera*. 

V. kantarćila. 

ćller -a, kiler -a, kiljer -era m 
(lat.) spremnica za hranu, soba 
za ostavu; sobica, vajat. — »ta 
je raja gradovima glava, / te je 
ć i 1 e г bijelu Mostaru« (Vuk 
IV 397). 

< tur. kiler, kilar (u pers. ki- 
lar) < lat. cella, cellarium . 

ćilibar, ćehrubar, ćehlibar, ćeh- 
lubar -ara (ćilimbar) m (pers.) 
jantar. — »Iznese mu kavu i 
rakiju, / I dugačka ć i 1 i m a r - 
čibuka* (Vuk VI 242). 


< tur. kehruba, kehlibar < 
pers. kehruba , kahruba (kdh- 
- rubd) bukv. »onaj koji privlači 
slamu, slamku* (pers. kdh , keh 
»slama, slamka*« i pers. rubd, 
prez. osn. od rubuden »vući, 
tegliti, grabiti* (ć. je ovakvo 
ime dobio zbog svog elektrici- 
teta i svojstva da izvjesne ma- 
terije privlaČi poput magneta). 

tilim, kilim m (pers.) prostirač 
izatkan od vune na stanu, tepih. 

— »Moja mati ć i 1 i m tka, / 
hoće mene da uda* (Bilten I 58). 

< tur. kilim < pers. kilim. 

ćilimbar, v. ćilibar 

ćilit, kilit m (grč.) katanac , lokot. 

— »U nevolju, u moju udaju, / 
Na vrata mi k i 1 i t navalio« 
(M. H. III 119). 

< tur. kilit »brava« < pers. 
kilid »ključ« < grč. chleidi, 
chleidćs »ključ-«. 

V. ćiiitlema, ćilitli, šćilititi. 

ćilitlema / (grč.-tur.) vrsta bolesti 
u novorođenčadi: koČenje vili- 
ca, usljed čega dijete ne moze 
da doji. Obično se radi o teta- 
nusnom oboljenju. 

< tur. kilitleme, bukv. »zaka- 
tančenje«, nom. action. od kilit- 
lemek »zakatančiti, zaklopiti, 
zabraviti«. 

ćilitli, kilitli indecl. adj. (grč.-tur.) 
zabravljen , zaključan s katan- 
cem. — »I pedeset ć i 1 i 11 i du- 
ćana* (K. H. I 550). 

< tur. kilitli (kilit-li), v. ćilit + 
tur. suf. -li. 

ćimane, v. ćemane 

ćimbilir! kimbilir! interj. (tur.) 

ko zna! 

< tur. kim bilir »ko zna«, t*ir. 
kim »ko« i tur. bilir, imperL 3. 
lice sing. od bilmek »znati«. 

ćimen, v. čemen 


13 — Turcizmi u SH jeziku 


193 



ćimlija 

ćimlija, ćinlija, v. činelija 
čiriđžija, v. kiridžija 
ćirija, v. kirija 

ćiriš -a i ćiriš -iša m (tur.) skrob, 
štirka, obućarski Ijepak. S obzi- 
rom na etimološki postanak, 
trebalo bi pisati »Čiriš«, pošto 
je prvi glas ove rijeČi nastao 
od tur. »g« (Čit. Č). Međutim, u 
našem jeziku je općenito uobi- 
čajen izgovor i pisanje »ćiriš «, 
pa je tako ova rijeć uvrštena i 
u naš službeni Pravopisni 
rjeČnik. 

< tur. giri$ (Č. čiriš) »obučarski 
ljepak* 

ćirišli, indecl. adj. (tur.) štirkan, 
uštirkan (platno). 

< tur. girifli (girig-li), v. ćiriš 
+ tur. suf. -li. 

ćirmanija / (pers.) sablja persijske 
izrade, nazvana po gradu Čir- 
manu (Kirmanu) u Persiji. 

< tur. kermani < pers. ker- 
mam < Kerman, grad u juž- 
nom Iranu (Persiji), u kome se 
izrađivalo oružje, -f- ar.-pers. 
adj. suf. -г (iyy). 

ćispet, ćisvet, kisvet m (ar.) odje- 
ća, odijelo, haljinka; gizda. 

< tur. kispet, kisve < ar. 
kiswa »odijelo«. 

V. ćispetli. 

ćispetli indecl. adj. (ar.-tur.) lije- 
po obučen. 

< tur, kispetli (kispet-li), v. 
ćispet + tur. suf. - li. 

ćltab -žba, ćitap -apa, kitab -aba 

m (ar.) knjiga; zakon; knjiga 
koja sadrži vjerska učenja i 
propise, kur’an, biblija. — »Ć i- 
t a b tahta ne da ostaviti« (M. 
H. III 7); »Da zna kadija šta je 
rakija, on bi mjesto ć i t a p a 
držao bardak pod glavom« (Vuk, 
Posl. 49); »đe iđahu mlade iz 


džamije, / a ćitape nose pod 
pazuhom« (Vuk III 416) 

< tur. kitab, kitap < ar. kitab 
»knjga«. 

V. ćitabija, ćitaplija, ćitapten. 

ćitabija, kitabija m (ar.) sljedbe- 
nik 'jedne od nebeskih knjiga: 
kur’ana, evandelja ili tore, pri- 
padnik monoteistiČke vjere: 
musliman, kršćanin, hrišćanin , 
jevrejin. 

< tur. kitabi < аг. kitabi, kita - 
biyy, v. ćitab + ar. adj. suf. -Г, 
-гуу. 

ćitabija / (ar.) vrsta šarene pru- 
gaste tkanine, kumaša, aladže, 
koja se uvozila sa Istoka, a pro- 
davala se složena u papiru, koji 
se preklapao kao knjiga (ćitab), 
od čega je i đobiia ovakvo 
ime . Tako se nazivala i anterija 
skrojena od ove tkanine. 

< tur. kitabi < аг. kitabi, ki- 
tabiyy, v. ćitab + ar. adj. suf. 
-i, -ГУУ. 

ćitaplija m (ar.-tur.) onaj koji vje- 
ruje u ćitab, kur'an. — »Devet 
bega od devet gradova, / l če- 
tiri Usum-begovića, / I ostale 
ć i t a p 1 i j e Turke« (Vuk VIII 
126). 

< tur. kitapli, od kitap (v. ći- 
tab) -f- tur. suf. -li. 

ćitapten, kitapten adv. (ar.-tur.) 
po ćitabu, iz ćitaba , kako knji- 
ga kaže. — U ob. gov.: »To ti 
je ćitapten tako«. 

< tur. kitaptan (kitab-dan) 

< ar. kitab, v. ćitab i tur. post- 
poz. dan, den »od, iz«. 

ćitir, kitir m (tur.) kukuruz u zr- 
nu koji se, pržeći na plamenu , 
rascvjeta, ispuca. 

< tur.^ kitir. 

ćiviluk (pogr.), v. čiviluk 

ćojlija, kojlija i ćojlija, kojlija m 

(pers.-tur.) seljak. 


194 




ćfrra’? 


< tur. кбуШ (кбу -lii) < pers. 
кпу ~selo« -f- tur. suf. -lu (-li). 
V. ćojluk. 

ćdjluk m (pers.-tur.) 1. selo, se- 
lište. 

2. kmetsko selište , selo ili zase~ 
lak, ла fcome ада ili beg ima 
svoju kulu ili ćardak . — >*-1 vi 
znate, moji Kanižani, / Da sam 
imo na ćojluku kulu, / Na 
ć o j-1 u k u, na čitluku svome« 
(M. H. IV 478); »Kad pogleda 
gospa Fazlagina / Do ć o j 1 u- 
k a poviše Ribnika, / Biloj kuli 
brata Halil-age« (M. H. IV 184). 

< tur. кбуШк (кбу - Шк), 

< pers. кпу »selo« -f- tur. suf. 
~1пк (-lik). 

ćok m (tur.) 1. korijen. 

2. porijeklo, loza, starina, pre- 
dak od koga neka porodica 
potječe. — »Od tebe ne ostalo 
traga, ^ok ti se iskop’o!« (kle- 
tva). 

< tur. кбк. 

V. ćoksuz. 

ćdkšn, ćdkanj, v. čokanj 

ćdksuz m (tur.) onaj koji nema 
porodice; onaj koji je iz poro- 
dice koja nema svoje tradicije 
» nikogović*, »repa bez kori- 
jena «. 

< tur. kbksuz (kok-siiz), bukv. 
»bez korijena«; tur. кбк »kori- 
jen« + tur. postpoz. - siiz, - siz 
»bez«. 

ć51e -eta n (pers.-tur.) vrsta dječ- 
je igre: dječak zavezanih očiju 
hvata djecu koja učestvuju u 
igri; isto što i ćorabđka (v.). 

< tur. korebe, istog značenja; 
tur. кбг, v. ćor + tur. ebe »u 
igri dječak zavezanih očiju«, 
osn. zn.: »babica«. 

ćiipav, v. čopav 

ćopek, kopek (pogr. čopek) m 
(tur.) pas. — »Star je čovjek,. 


ćopeće budalasti! Treba ga 
u ruku poljubiti« (Čolak. 34); 
»Č opek i ебек jedan!« (Zem- 
bilj III 43). 

< tur. кбрек. 

V. ćopćkluk. 

ćopeklnk, kopekluk m (tur.) ра- 
sjaluk, obijest. — »Od harluka i 
od ćopekluka« (F. J. I 260). 

< tur. кбрекИк (кбрек-Ик), v. 
ćopek -f- tur. suf. -lik. 

ćor indecl. adj. (pers.) 1. slijep 
(u oba oka). 

2. ćorav (slijep u jedno oko), 
jednook. — »Čor-Spasoju po 
Tršića daju, / Č o r se meće, ni 
gledati neće« (Vuk, Rječnik); 
»Č o r - beg sjaši, Mustaj-beg 
uzjaši, dok doratu grive otpado- 
še« (Vuk, Posl. 324). 

< tur. кбг »slijep, ćorav« 

< pers. кпг »slijep, ćorav«. 

V. ćora, ćorabaka, ćorak, ćorav, 
ćoraviti, ćorbadža, ćorbalta, ćor- 
budžak, ćorćutuk, ćorfišek, ćor- 
laisati, ćorlučiti, ćorluk, ćorni- 
met, ćoro, ćorpazar, ćorsokak* 
oćoriti, oćoraviti, zaćoriti, ćole. 

ćora i ćora / (pers.) ćorava kobila. 

< ćor (v.). 

ćorabaka /, dječja igra: jedan 
dječak povezanih očiju hvata 
ostale. 

Naša kovanica od ćo * (v.) i na- 
še riječi baka. 

V. ćole. 

ćorak -rka i ćorac -rća m, metak 
bez pravog naboja, manevarski 
metak. — »... počev od aviona 
i tenkova, sve do revolvera koji 
su, kao i puške, bili napunjeni 
»ćorcima«, kako se popu- 
larno zove manevarska muni- 
cija« (»Politika« od 24. XI 1961 
— »Utisci s vojne vježbe«). 

Izv. od ćor (v.). 

ćorav adj., 1. slijep u jedno oko; 
bez jednog oka. — »Đe je svak 


13 * 


195 



ćoraviti 


ć o r a v, i ti naškilji na jedno 
oko* (Nar. bl. 52). 

2. slije p u oba o ka; slijep u pre- 
nesenom smislu. — »Među ć o- 
r a v i rn a, ko ima i jedno oko 
dobro je«. (Nar. bl. 97); »-I ćo- 
r a v a koka nađe zrno« (Vuk, 
Posl. 106); »Kod vašega ćora- 
v a posla-« (K. H. I 436). 

Izv. od ćor (v.). 

ćoraviti, slijepiti. 

Izv. od ćor (v.). 

ćorbadža i ćorbadža / (pers.) okno, 
badža na daščanom kućnom 
krovu koja se ne otvara i ne 
zatvara kao obične badže, nego 
je nepokretna i ima samo mali 
otvor , ćorava badža. 

< tur. kor baca, v. kompon. pod 
ćor i badža. 

ćbrbalta i ćorbalta / (pers.-tur.) 
tupa sjekirica. 

< tur. kbr balta, bukv. »slijepa 
sjekira«, v. kompon. pod ćor i 
balta. 

ćorbudžak -aka i ćbrbudžak -aka 

m (pers.-tur.) 1. mračni ugao. 

2. fig. kritično stanje. 

< tur. kor bucak, bukv. »slijepi 
ugao«, v. kompon. pod ćor i bu- 
džak. 

ćorćutuk i ćorćutuk indecl. adj. 
(pers.-tur.) sasvim pijan, pijan 
kao sjekira . 

< tur. korkiitiik (kor-kiitiik) 
»sasvim pijan«, bukv. »ćorava 
klada«, v. kompon„ pod ćor i 
ćutuk. 

Ć6rda, đorda / (pres.) sablja. — 
»A sijnu mu ć o r d a u desnici« 
(M. H. III 222); »pa će mi te, 
bosioče, mlada potrgati, / oštrom 
đ o r d o m, bosioče, po b’jelu 
kor’jenu« (Vuk I 7); »O bedri 
mu ona oštra đ o r d a« (Vuk, 
Rječnik). 

< tur. gorda »vrsta sablje« i 
kiirde »veliki krivi nož, oštar s 


obadvije strane« < pers. kard 
»nož, veliki nož«. 

ćordisati, v. đordisati 
Corfez m (grč.) otok Krk . — »Ođ 
Ć 6 r f e z a preko sinjeg mora« 
(M. H. III 322). 

< tur. Korfez »otok Krk« 

< grč. chćlpos. 

V. ćorfez. 

ćorfez m (grč.) morski zaljev . 

< tur. korfez »morski zaljev^ 

< grč. chćlpos. 

ćbrfisek m (pers.-tur.) metak bez 
naboja, bez zrna, ććrak > 

< tur. kor fi§ek »slijepi fišek«, 
v. kompon. pod ćor i fišek. 

Corić, v. ćoro 

ćorlaisati -išem, udariti na nešto 
ne pazeći kuda se ide (ne gle- 
dajući preda se), ili idući po 
mraku. 

< tur. korlemek. 

ćorlučiti, p rkositi, raditi uz inat , 
Izv. od ćorluk (v.). 

ćorluk m (pers.-tur.) prkos, inat y . 
tvrdoglavost. 

< tur. kbrlilk (kor-liik) »slje- 
pilo, zasljepljenost«, v. ćor 
tur. suf. -liik (-lik). 

V. ušćorluk. 

ćornimet m (pers,-ar.) onaj koji 
zaboravlja na učinjeno mu do- 
bro, neblagodaran čovjek. 

Naša kovanica od ćor (v.) i ni- 
met (v.) po uzoru na tur. slože- 
nicu kiifran-i nimet, v. ćufrani- 
-nimet. 

ćoro m (pers.) onaj koji je ćora.v 
u jedno oko ili slijep u oba oka, 
slijepac. — Od ovog su nastala 
prezimena Čorić i Čorović. 

Izv. od ćor (v.). 


ćorota, ćerota (ngrč.) 1. kašika po - 
moću koje se oblaee cipele ili 
kaljače . 


Corović, v. ćoro 


196 



ćnfr&nl-nfmet 


3 . /afcin, pofcraren/afc. 

< tur. kerata >*-l. svođnik, kur- 
var. 2. kašika od roga ili me- 
tala za lakše oblačenje cipela* 

< ngrč. k&ras »rog«> 

ćorpasar -бта m (pers.) pazar, ku- 
poprodaja ućoravo. 

< tur. fcor pazar, v kompon. 
pod ćor i pazar. 

ćorsokak -aka m (pers.-ar.) 1. sli- 
jepa ulica, sokak bez izlaza na 
drugu stranu . 

2. fig. bezizlazno stanje, kritiĆno 
stanje. 

< tur. fcor sofcafc, v. kompon. 
pod ćor i sokak. 

ćosati, ašikovati , razgovarati, Ša- 
Ziti se, nađmuđrivati se. — 
»D’jete ludo ć o s а t i ne zna- 
de« (I. Z. Herceg. 56); »Ć o s a- 
j u ć i i tamburajući« (K. H. I 
156). 

Izv, od ćoso (v.) >*muđar čovjek, 
lukavac«. 

ćoso, ćosa m (pers.) 1 . muškarac 
rijetke brade i brkova, ili u fco- 
ga ne rastu brada i brkovi , 
abarbis . — *Sve će biti do u 
ćose brađa« (Vuk, Posl. 281); 
»3to ć o s a sto groša, ć o s -ba- 
ša tri groša« (Vuk, Bosl. 295). 

2. mudar čovjefc, lukavac. — 
*Ne da ćoso Bosne« (Vuk, 
Posl. 198). 

< tur. fcose »muškarac bez bra- 
de i brkova« < pers. kuse. 

ćoša, v. ćoše 

ćosak -ška, pl. ćdškovi i ćdšci, te 
ćdšak -ška, p. čdškovi (Č5šk) m 
(pers.) 1 . ugao, kut. 

2. velika vidna soba (sa mnogo 
prozora) na spratu sa isturenim 
spoljnim zidovima kao u balko- 
na; takva soba na uglu i bez 
isturenih zidova; balkon, dofc- 
sat. — »Rastavio ć o š k e na 
sokake« (K. H. II 23); »Iz nje 


ć o б c i na četiri strane* (K. H. 
I 268). 

3. Čardak, vila, paviljon. — »Bo- 
lje je u kolibi pjevati, nego u 
ćošku plakati-« (Nar. bl. 27), 
»Do ćošaka сага čestitoga* 
(M. H. III 24). 

< tur. fco$fc »čardak, kula, ljet- 
nikovac, vila; prostrana soba na 
spratu koja ima pogled na sve 
strane-« < pers. kUŠk. 

V. ćoškast. 

ććše n i ććša / (pers.) ugao, kut, 
budžak. — »Tri ć o š e t a na 
tle posrnula« (K. H. I 67); »Odbi 
begu ćošu od konaka, / Sva 
mu s’ ćoša do zemlje sasula«< 
(M. H. IV 202). 

< tur. fco$e < pers. kHše, gUŠe 
»ugao, budžak«. 

V. ćošeli. 

ćoščli indecl. adj. (pers.-tur.) na 
ćošeta, uglast. 

< tur. ko$eli, v. ćoše + tur. suf. 
-li. 

ćoškast adj., uglast, na ćoškove. 
Izv. od ćošak, ćošk (v.). 

ćdtek, v. ćutek 

ćdtija m (tur.) nevaljalac, izrod, 
nečovjek. — »Ta ć o t i j o, Kur- 
tagić Alaga! / Sto mi fališ Liku 
Kapetana« (M. H. III 195). 

< tur. kotii »ružan, nevaljao«. 
V. ćotiluk. 

ćotiluk m (tur.) nečovječnost, be- 
zobraznost. 

< tur. kdtuliik (kotii-liik), v. 
ćotija 4- tur. suf. “Zitfc (-lik). 

ćufarl, kuf&rl pl. m (ar.) 1. nevjer - 
nici, bezvjernici. 

2. nemuslimani. 

< tur. kiiffar < ar. kuff&r , pl. 
od kafir, v. ćafir. 

ćufrini-nfmet, kufr&ni-nlmet' m 

(ar.) onaj koji je nezahvalan, 
koji zaboravlja ili ne priznaje 
učinjeno mu dobro. 


197 




ćuftazeta 


< tur. kiifran-i nimet, pers. izft. 
od ar. kufran »pokrivanje, za- 
tajivanje« i аг. nvrnd , v. nimet. 

ćuftazeta, v. čiftazeta 

ćufte -eta i ćufteta -tćta (pers.) 
vrsta jela: kolačići od mesa sa 
sokom. 

< tur. kofte < pers. kHfte 

< pers. kuften »istući, satrti, 
smrviti*«. 

ćiitter m (tur.) vrsta slatkog jela 
koje se pravi od groidanog mo- 
Šta. — pravi se od Šire 

(mošt) od grožđa prokuhane sa 
nišestom, zatim se izlije u tep- 
siju i pošto se izreže, ostavi se 
da se osuši. To je zapravo jedna 
vrsta slatkiša, koji se pravio i 
kod nas u Herce@ovini«< (GZM 
1954. 193). 

< tur. kofter «*gusti bestilj od 
groždane Šire (mošta) i nišeste 
koji se može rezati i u komadi- 
ma sušiti*«. 

ćiifur, kftfur m (ar.) 1. bezvjer- 
stvo; nevjerovanje u jednog 
Boga. 

2. napuŠtanje vjere islama. 

< tur. kiifiir < аг. kufr ( Y~kf r ) 
»nevjerovanje, nevjerstvo*. 

ćufur-besjeda, kufur.besjeda, f, 

griješna, teška izreka, besjeda, 
koja vodi u bezvjerstvo , kojom 
se postaje bezvjerac. 

Izv. od ćufur (v.). 

ćufurluk, kufurluk m (ar.-tur.) 

1. bezvjerstvo; nevjerovanje u 
jednog Boga. 

2. djelo koje znači napuštanje 
vjere islama. 

< tur. kiifiirluk (kiifiir-liik), v. 
ćufur + tur. suf. -Шк (-lik). 

ćuhčjlan -4na (ćulejhan, ćuljćj- 
han) m (ar.) konj arapske pa- 
smine. — »Pojahaše konje ć u- 
hejlane* (K. H. I 21); »I za- 


jagmit konja ćuljejhana~ 
(Lord 98). 

< tur. кпћеуГап »konj arapske 
pasmine* < ar. kuhayli, što u 
narodnom dijalektu u Siriji 
znaČi: »konj plemenite rase«. 
Oblik kuhayli je iskrivljeni plu- 
ral od ar. kuhayl »surmelijast, 
boje kao srebrnasta surma«. 

ćukurt, ćurkut m (pers.) sumpor. 

< tur. kukiirt < pers. gUgird^ 

ćiil m (tur.) pepeo, lug. 

< tur. kiil. 

V. đulbastija, ćunleisati. 

ćftlah -£ha m (pers.) kapa od va~ 
^ljane vune, obično bijela; na~ 
rodna kapa u Arbanasa. — »I 
.na glavi dugoga ć u 1 a h a* (K. 
H. I 51). 

< tur. kiildh (č. kjulfth) < pers. 
kuldh. 

V. čulahčija. 

ćulahčija m (pers.-tur.) zanatlija 
koji izraduje ćulahe; trgovac 
koji prodaje ćulahe. 

< tur. kuldhc i (kuldh-ci), v. 
ćulah 4- tur. suf. -gi. 

ćulšnija, v. ćulhanija 
ćulbastija, v. đulbastija 

ćulče n (tur.) istopina od neke 
rude. 

< tur. kulQe »istopina od neke 
rude; komad rudače«. 

ćuldetlji dova, v. đulbek-dova. 
ćulejhan, ćuljejhan, v. ćuhejlan 

ćdlhan m ćulhana f (pers.) pro- 
storija ispod hamam (banje > 
gdje se loži radi zagrijavanja 
hamama, ložionica. 

< tur. kiilhan < pers. gulftan, 
gulfyan. 

V. Ćulhan, ćulhandžija, ćul- 
hanija. 

Ćdlhan m (pers.) ulica između 
Baščaršije i Sarača u Sarajevu 


198 



ć&nče 


u kojoj se nalazila ložiomca Fi- 
ruzbegove banje. 

< pers. gulljan, v. ćulhan. 

ćulhana, v. ćulhan 

ćulh&ndžija m (pers.-tur.) ložač u 
hamamu (banji). 

< tur. kiilhanci (kulhan -сг) v. 
ćulhan + tur. suf. -ci. 

ćulhanija, ćulanija, ćulanija m 

(pers.) mahnitov; besprizorni, 
uličnjak, skitnica. 

< tur. kiilhani < pers. gulljani 
»skitnica, besprizorni« < pers. 
gulj}an »ložionica banje« + 
ar.-pers. adj. -г. 

ćulum m (pers.) topuz, buzdovan. 
— »Sva Krajina na Hilila viče, 
/ a Halilu ni u ć u 1 u m nema« 
(Nar. bl. 162). 

< tur. kuliink < pers. kulunk 
>*krampa za kopanje kamena; 
željezna ćuskija«. 

V. ćulumak. 

ćulumak -mka m (pers.) 1 . mali 
topuz, mali buzdovan . 

2. čvornata toljaga, tokmak, sli - 
čan malom topuzu. — »raski- 
vati čelične direke, / a od njih 
će graditi ć u 1 u m k e, / ć u- 
1 u m c i m a biće sirotinju« 
(Vuk II 200). 

Izv. od ćulum (v.). 

ći'tma / (tur.) ćuperak, kitica. 

< tur. kiime »hrpa«. 

ćumez m (tur.) 1 . kokošinjac. 

2. fig. mala neuredna kjuća, ko- 
liba, udžerica. 

< tur. kiimes. 

ćumur m (tur.) ugalj (drveni i 
kameni). 

< tur. komiir (č. kjomur) 
»ugalj,* drveni i kameni«. 

V. ćumurana, ćumurdžija, Ću- 
murija. 

ćumurina, ćumurhana / (tur.- 
-pers.) jama ili primitivna peć 


u kojoj se palenjem drveta do^ 
bija drveni ugalj. 

< tur. komiirhane (komiir-ha- 
ne), V/ kompon. pod ćumur i 
hane. 

ćumurdžija m (tur.) onaj koji se 
bavi proizvodnjom i prodajom 
drvenog ugljena; ugljar. 

< tur. komiircii (кбтпг-сп), v. 
ćumur + tur. suf. -сп (-ci). 

ćumurhana, v. ćumurana 

Ćumurija / (tur.-ar.) most na Mi- 
Ijacki u Sarajevu u blizini At- 
mejdana i ulica koja vodi od 
tog mosta do hotela » Central « 
(današnja ulica Zrinskog). Pre- 
ma opisivaču sarajevskih kul- 
turnih spomenika Šejh Sejfu- 
dinu Kemuri i storičaru akade - 
miku Hamdiji Kreševljakoviću, 
ovaj je most dobio ovakvo ime 
stoga što su u staro vrijeme na 
ovom mjestu bacali u Miljacku 
zanatlije (osobito sabljari čije 
su radnje bile u blizini) i trgov- 
ci prašinu, garu od ćumura. 

< tur. Komiiri < tur. кбтпг 
(v. ćumur) + ar.-pers. adj. suf. 
-Г, tj. »Ćumurski (most)«. 

ćunak -nka i Ćunak -nka m (pers.) 

1. vodovodna cijcv. 

2. maleno izdubeno korito u ko- 
jem se nalazi namotana cijev, 
koje se prilikom tkanja na sta- 
nu probacuje kroz uvodne niti 
s jednog kraja na drugi. 

< tur. кппк »vodovodna cijev* 

< pers. gunk. 

V. ćunče. 

ćunče л (tur.-pers.) deminutiv od 
ćunak (v.). — »Gega je od bu- 
kovog drveta i ima »iglu« i 
»ć u n č e« od drenovog ili bu- 
kovog drveta« (GZM 1957 52). 

< tur. кппкде »mali ćunak«, v. 
ćunak + pers. suf. za tvorfou 
deminutiva -ce. 


199 



ćunleisati 


ćonleisati -išem, olužiti. Prilikom 
varenja pekmeza od grožđa po - 
topi se u posebnoj posudi malo 
luga od sagorjelog drveta i ta 
se procijeđena lužna voda vari 
zajedno sa moštom. Kad se sa- 
lijeva ta lužnica u mast f veli se 
da se pekmez ćunleiše ili ćun- 
leisava. 

< tur. kullemek »olužiti« < tur. 
кт »lug, pepeo«. 

ćftp m (ar.) zemljani duboki sud 
koji ima dvije ručke sa strane. 
Dno mu je usko, a onda se širi 
do polovine visine, pa se suzuje 
gore prema otvoru; veliki zem- 
Ijani lonac. — »Nije ovo boja- 
đžijski ćup« (Nar. bl. 125); 
»Svi naši lončari veliki lonac 
zovu ć u p« (GZM 1957 41). 

< tur. кпр (č. kjup) < ar. kub. 

ćdprija f (grč.) 1. most. — »-Gradi 
meni veliku ć u p r i j u* (M. 
H. III 97); »Neće Vuče na most 
na ć u p r i j u, / No naćera do- 
ra na Bojanu« (Vuk VII 209). 

2. prečke na kutijama u kafe- 
nog mlina. — »Donja >-ć u p r i- 
j a« drži gvozdene dijelove mli- 
na da ne propadnu u donju ku- 
tiju mlina, a gornja ima funk- 
ciju da održava ravnomjeran 
okretaj muškog »kamena« (tok- 
maka)« (G2M 1957 84). 

< tur. кбргп (č. kjopru) < grč. 
дерћуга. 

V. Ćuprija, Ćuprili. 

Cftprija f (grč.) grad u Srbiji na 
uŠću Ravanice u Vel. Moravu. 

< tur. Кбргп, v. ćuprija. 

СаргШ indecl. (grč.-tur.) tursko 
ime za Titov Veles 

< tur. Кбргтп »Veles«, bukv. 
>K)naj što ima most«, tj. grad sa 
mostom, v. ćuprija + tur. suf. 
-Zti (-li). 

Ćirak -rka m (tur.) muški kaput 
postavljen i opšiven krznom, 


bunda, kožuh. Može biti dugi i 
kratki. Kratki se naziva još i 
ćUrčić. — »Zlatan ć u r a k lič- 
kog Mustajbega« (M. H. III 171). 

< tur. кпгк »krzno; kaput sa 
krznom, bunda«. 

V. ćurče, ćurčibaša, Ćurčić, ćur- 
čija, ćurčiluk, Ćurčiluk. 

ćiirije n (tur.-pers.) maZi, kratki 
ćurak, ćurčić. 

< tur. кпгкде »ćurčić«, v. ću- 
rak + pers. suf. za tvorbu de- 
minutiva -ce. 

ćurčibftša m (tur.) starješina , pr- 
vak ćurčijskih zanatlija. 

< tur. kurkfuba$i (кпгкдп -ba- 
$i), v. kompon. pod ćurčija i baš. 

C&rčić, v. ćurčija 

ćurčija m (tur.) 1. zanatlija koji 
pravi ćurkove i druge krznene 
predmete. 

2. trgovac krznom, krznar. — 
»Najviše jeu ćurčije lisi- 
čijih koža« (Nar. bl. 106). — Od 
ovog je nastalo prezme Ćurčlć. 

< tur. кпгкдп (кпгк-дп), v. ću- 
rak + tur. suf. -дп (-gi). 

ćurčiluk m (tur.) ćureijski zanat. 

< tur. кпгкдтпк (kurkgu-liik), 
v. ćurčija + tur. suf. -luk (-lik). 

ĆurČiluk m (tur.) Veliki i Mali 
Ćurčiluk, dvije paralelne ulice 
sa južne strane Husrevbegove 
džamije u Sarajevu, gdje su se 
ranije nalazile krznarske rad- 
nje i radionice. 

< tur. Кпгкдтпк, v. ćurčiluk. 

ćurđica, v. ćurdija 

ćurdijft f (pers.) vrsta gornje kra - 
tke i duge haljine postavljene 
krznom. Lice joj je obično od 
kadife ili čohe. Postoji muška i 
ženska ćurdija . — »Pođ čado- 
rom tvoje drago zaspalo; / po- 
krilo se od samura ć u r d i- 
jom« (Vuk I 161); »pa obukla 


200 



čutuhhana 


čičekli eurdiju« (M. H. II 
311). — Kratka ć. zove se još i 
ćurdijica, ćurdica. 

< tur. kiirde (č. kjurde) »hrka, 
zubun« < pers. kiirte »rnintan, 
zubun; košulja«. 

čiirdijica, v. ćurdija 

Curdićtan m (ar.-pers.) Kurdika, 
Kurdistan. 

< tur. Kiirdistan (č. Kjurdistan) 

< ar. Kurd »Kurd, Ćurt« + 
pers. -suf. za građenje imenica 
mjesta -stan. 

ćurkut, v. ćukurt 

ćflrs m (ar.) govornica sa koje se 
drži propovijed (vaz) u džamiji. 

< tur. kiirsii (č. kjursii) < ar. 
kursiyy »stolica, prijestolje«. 

V. ćursija. 

ćursija f (ar.) 1. kameni stup u 
graditeljstvu. 

2. prepuštena okolica u zemlja~ 
nih peći na koju se mogu sta - 
viti pojedini predmeti. 

< tur. kiirsu (č. kjursu) »sto- 
lica, prijestolje; postolje« < ar. 
kursiyy »stolica, prijestolje«. 

Cflrt m (аг.) Kurd . 

< tur. Kurt (č. Kjurt) < ar. 
Kurd »čovjek iz Kurdistana«. 
V. Ćurdistan, ćurta. 

ćurta f (ar.) vrsta tikve bundeve 
porijeklom iz Čurdistana . 

< tur. kiirdi (č. kjurdi), bukv. 
»kurdski« < ar. Kurd »Kurđ« 
H- ar. adj. suf. -i (-iyy). 

ćftruk (pogr.), v. čuruk 

ćusćgija / (tur.) lopatica za ugalj, 
za žeravicu, žarač. 

< tur. kosegi (č. kjosegi). 

ćusele n (pers.) učinjena goveđa 
koža. — »Učinjena ovčija koža 
zove se mješina, kozija sahtijan 
i kajsar, a goveđa đon, ćuse- 
J e i bujer« (Kreš. Cizm. obrt 
81) 


< tur. kosele (č. kjosele) »uČi- 
njena goveđa koža, đon^ < pers. 
gusale, zapravo gawsale »tele«. 

ćuskija f (tur.) 1 . alatka za diza- 
nje tereta , za bušenje rupa u 
zemlji itd.: gvozdena motka, 
poluga, s jedne strane šiljasta 
a s druge tupa, raćna. — »Mu- 
jo maši veljiku ć u s k i j u« 
(Lord 102); »Podupro dušom 
kao č u s k i j o m« (Vuk, Posl. 
252). 

2. fig . sasvim pijan koji kao 
ni ćuskija ne može uspravno 
stajati. — U ob. gov.: »pjan kao 
ć u s k i j a«. 

< tur. kiiskii (č. kjusku). 

ćustek m (tur.) 1 . sveza, spona ko- 
jom se šapinju prednje noge u 
konja da ne može trčati i bje- 
žati. — »Koliko se harun uči- 
nila, / Na nogam' joj četiri ć u~ 
steka« (Petran. 411); »Lipa 
Maro, zelena livado, / Lipi Ivo, 
konjčić u ćusteku« (Muz, 
zap. Inst. 2111); »A pred njima 
čakar bedevija, / Na njoj jesu 
četiri ć u s t e k a« (M. H. II 
160). 

2. »skok iz ćusteka « znaČi: skok 
smjesta priljubivši najprije sto- 
palo uz stopalo (za razliku od 
skoka » izatrke «). — »Zametnu- 
Še skoka iz ćusteka« (F. J. 
I 198); »Neka ide na polje ze- 
leno, / da skačemo skoka iz ć u- 
s t e k a« (B. V. 1892. 187). 

< tur. kostek (Č. kjostek) »sve- 
za, spona za vezanje nogu 
konja. 

ćustere n (grč.) stolarska alatka: 
duga blanja. 

< tur. kiistere (Č. kjustere) 

< pers. kuštere < grč. chestra. 

ćutek m (tur.) batina, štap; udarac. 

< tur. kotek (č. kjotek). 

ćutubhana, v. kutubhana 

201 



ćfttnk m (tur.) panj, klada; svaki 
od nakratko izrezanih komada 
od balvana. 

< tur. kiituk (Č. kjutuk). 

V. ćorćutuk. 


ćavik -fka m (pers.) brežuljak, 
glavica. — »Živela je tamo na- 
кгај sela, na onom ćuviku*« 
(Vesel. II 242). 

< tur. кпН (Ć. кјЛћ) < pers. 
кпћ »brdo, brijeg-«. 






dabeter, dablter, v. dahabeter 

dabt, v. zapt 

dabulana, v. dabulhana 

dabulhana, dabulana, davulhana, 
daulhana (dambulhana, danbu- 
rana) f (ar.-pers.) banda, muzi- 
ka koja se sastoji od daulbasa 
ili talambasa, bubnjeva i zurli. 
Nekad se i jedan ili dva od ovih 
instrumenata naziva dabulhana. 
—»Sve uz bega dabulhana 
drma« (M. H. III 133); »Pokraj 
bega davulhana trese« (K. 
H. I 318) ; »Na sedmero d a u 1- 
hana ciči- (K. H. I 323); »Ca- 
uš viče, dabulhana riče: / 
Hazur, hazur, kićeni svatovi!« 
(Vuk II 505); »Čauš viknu, ku- 
cnu danburana: / Azuraj 
se, sila i svatovi!« (Vuk VII 103). 

< tur. daulhane, davulhane, 
tablhane »banda, muzika« < 
tur. daul, davul , tabl »bubanj« 

< ar. tabZ »bubanj-« i pers. 
fyane, v. hane. 

dada, v. dadija 

d&dija, dadilja, hipok. dada, daja 

/ (pers.) žena koja se brine o 
djeci, čuva ih i odgaja, guver- 
nanta. 

< tur. dadi < pers. dada »žena 
koja se brine o djeci i čuva ih«. 
V. dadijati. 


dadijati, brinuti se o djetetu i ču- 
vati ga. — »kada sam ga mlada 
'Ц dađijala, / omače se kuli 
niz skaline« (Kurt II 71). 

Izv. od dadija (v.). 

dagandžija m (pers.-tur.) činov- 
nik koji žigoše robu, carinar. 

< pers. dag »žig utisnut vrućim: 
gvožđem« -f tur. suf. -ci. 

dagara / (tur.) 1. drveni sud sa 
dvije drvene ručice u kojem se 
stoki daje tlak, vedro ,čabar 
(okolica Sarajeva i srednja Bo- 
sna). 

2. mangala ili saksija u kojoj' 
se drži žeravica i pred goste iz- 
nosi kafa sa kafenjacima (Bos. 

i: o: Krajina i Hercegovina). 

3. manja zemljana odnosno gli- 
nena posuda u obliku dubokog 
tanjira za jelo i mlijeko, te ve- 
ća zemljana odnosno glinena 

4 posuda za mlijeko, za držanje 
žeravice , za pečenje jagnjadi 
itd. — »Tako d a g a r a može 
biti posuda za mleko (Ivanjska, 
Pulac, Mrkonjjić Grad), za drža- 
; ■ nje žeravice (Vrkašić), za peče- 
2 nje jagnjadi (Malešići)« (GZM 
< 1957. 40). 

< tur. dagar »čobanska torba 
od mješine; mjerica za žito-«. 

dagarčić, dagardžik m (tur.) 1. čo- 
banska kožna torba. 


20£ 



d&gma 


2. drvena poduža posuda koju 
su , obješenu o kanafi, nosili 
prosjaci, fcoji su sa Istoka do- 
lazili u Bosnu da kupe milosti- 
nju. I neki domaći prosjaci su 
nosili dagardžike. 

< tur. dagarcik »čobanska tior- 
ba; torba u kojoj seljanke nose 
djecu«. 

•d&gma, damga f (tur-pers.) 1. žig, 
pečat. 

2. zaštitni znak, tvornička 
marka. 

3. ožiljak, biljeg. — »Znade mu 
se d a g m a na obrvu, / moj ga 
babo ćordom uđario* (F. J. II 
238); »Kako ju je slatko polju- 
bio, / četiri joj d a g m e nači- 
nio* (Sevd. 165). 

< tur. vulg. damga, knjiž. tam- 
ga i pers. temga. Kod nas pu- 
tem metateze nastalo dagma. 
(PogreŠno je u Kj. JAZU nave- 
den izvor: pers. tagma »mjesto 
tamga« {temga) i »tur. dagma« 
mjesto damga). 

V dagmalaisati. 

dagmalaisati -išem, udariti da- 
gmu, žigosati. 

< tur. damgalamak . 

đ&habeter, diha-bčter, dabeter 

adj. (tur.-pers.) još gori, još ne~ 
valjastiji; zločastiji; najgori, 
najnevaljastiji. — »Sve je još 
kako tako, a beli maskenbalovi 
su dabeter« (Zembilj II 58). 

< tur. daha beter »gori« < tur. 
daha »јоб« i pers. beter, v. beter. 

dšhađuzel, dahaguzel (daha-đuzel, 
điha-gikLzel) adj. (tur.) još Ijepši. 

< tur. daha giizel »Ijepši« 

< tur. daha »joŠ« i tur. giizel 
»lijep«, v. đuzel. 

dahija i dahlja, daija i daija m 

(tur.) silnik koji je nediscipli- 
novan u ođnosv na vlast i dr- 
žavne zakone, a tiranin prema 


narodu. V tom znaČenju su 
ovim imenom nazvane janji - 
čarske starješine koji su u Sr - 
biji, početkom 19. vijeka, pri- 
grabili vlast u svoje ruke. 

< tur. dayi »l. ujak, materin 
brat«, 2. ratni junak, heroj, 3. 
stariji, ugledniji čovjek, 4. ja- 
njičarski starješina«. 

V. dahiluk, kabadahija, daidža. 

dahiluk, dailuk m (tur.) dahijska 
vlast, dahijsko zvanje; silni - 
Štvo. — »kada konjic zopce zo- 
bat neće, / on se nada dobru 
da i 1 u ku: / iP će nosit’ roba 
ili robinju, / ili dobru glavu od 
junaka« (Vuk IV 27). 

< tur. dayihk (dayx-hk) нјипа- 
štvo, herojstvo«, v. dahija + 
tur. suf. -lik. 

dahira, v. daira 
dahire, v, daire 

d&ldža, dajidža, dajdža i daiđža, 
hipok. d£jo, ddjko, dija m (tur.) 
ujak, materin brat. — »U mog 
sina kadije d a i d ž e« (M. H. 
X 115); — »Prošetala sirota dje- 
vojka / Po zelenoj d a j i d ž i- 
noj bašči« (Vuk V 254); »Zar 
bi d a j u ti kidiso glavi« (M. 
H. III 195); »J a ću, dajko, 
njega pogubiti, / Ja ću i ja, 
d a j k o, poginuti« (Petran. 427). 

< tur. *đayi »ujak, materin brat; 
ratni junak, heroj«. 

V. đaidžić, đaiđžinica. 

daidžić m, ujakov sin, sin materi- 
nog brata. — Od ovog je došlo 
prezime DdidŽić. 

Izv. od đaiđža (v.). 

Dalđžić, v. đaidžić 

dMdžinlca, dMdžinca, dajdžinca, 
dainica, dainica, đajinica, daji- 
nica / ujna, žena ujakova. — 
»Da je daje sitnoj knjizi uče, / 
d a j i n i c e sitnom vezioku« 
(Kurt I 199). 

Izv. od daidža i dajo (v.) 


204 



<Шја» dailuk, v. dahija, dahiluk. 

diuja m (ar.) o naj koji nešto traži, 
zahtijeva; pretendent, protiv- 
nik. »Ono care Đerzelez Alija / 
A Alija od Bosne d a i j a« (K. 
H. I 28). 

< tur. dai < ar. da«i, part. a. 
od da { wd ( jfd<w) »pozivati, 
moliti, tvrditi4 

dSima adv. (ar.) uvijek, vazda. — 
»Zićir čini d a i m a« (Ist. bl. II 
233). 

< tur. daima < ar. da’ima 
»uvijek«. 

daira (dahira) f (ar.) 1. dvorana 
cara ili velikaša za vijećanje ili 
za primanje; službena kancela- 
rija, ured. — »kad je došo stolu 
i Stambolu, / na d a i r u iziđe 
pred cara: / na dairi oko cara 
bile / paše mladi i stari veziri« 
(Muz. zap. Inst. 61); »Osidoše 
ate u avliji, / Pa veziru ušli u 
dairu^ (M. H. IV 503). 

2. skup, zbor. — »I velika edba 
i d a i r a« (K. H. I 95). 

3. sazivanje i sabiranje džinova 
(demona). Občno se kaže: »dai- 
ru skupiti« ili »dairu sastaviti*. 
— »Lasno je d a i r u skupiti, 
ali je mučno razasuti« (Nar. bl. 
89); *Nagraji90 je, trebalo bi mu 
sastaviti d a h i r u« (Gajret 
1929. 139). 

< tur. daire , sa svim znaČenji- 
ma kao i u nas < ar. da’ira 
»krug« 

V. daira, daire. 

daira / i daire n (ar.) skup trgo- 
vačkih magaza oko jednog dvo- 
rišta pod jednim krovom i s 
jednim ulazom u zajedničko 
dvorište. Danas su još samo dje- 
limično očuvane dvije daire u 
Sarajevu , Hadži Muratova daira 
u ulici Halači i druga na Va- 
roši (danas ulica Maršala Tita), 


dajanli 

istočno od Stare pravoslavne 
crkve. 

< tur. daire < ar. da’irii »krug«. 

datre (dahire) n pl. daireta -eta 
(ar.) def koji ima na obodu me- 
talne pločice koje, pri udaranju 
u def, zveče. 

< tur. daire »def sa metalnim 
pločicama« < ar. da’ira »krug«. 

dija, v. dadija i daidža 
d&jak m (tur.) 1. soha. 

2. podupirač, potporanj uza zid ... 

3. prečaga na ibriku koja spaja 
nosač sa zehom. — »U ibrika 
gornji dio nosača zove se hen- 
zek i na njemu je malen otvor 
kroz koji voda prolazi. Nosač na 
ibriku spojen je sa zehom 
uskom prečagom koja se zove 
dajak« (GZM 1951. 221). 

< tur. dayak »soha; batina«. 

dajana, supst. f i dajana! interj. 
(tur.) 1. kao imenica: izdržlji- 
vost, u frazi: »Ne možeš ti n^ 
d a j a n u sa mnom«. 

2. kao glagol. imper.: ustraj, du- 
raj, izdrži: ^Dajana, Mujo r 
d a j a n a!« (Vuk I 388). 

< tur. dayanmak »izđržati, odo- 
Ijeti, podnositi, trpjeti; trajati«. 
V. dajanisati, dajanli. 

đajanisatž (se), dajanasati (se) 
-išem, podnositi, trpjeti; izdr- 
žati; izdržavati , odolijevati. — 
U ob. gov.: »Ne mogu te više,’ 
dijete, dajanisati (doja- 
n i s a t i)«; »Možeš li se nočas 
dojanisati« (K. H. I 173). 

< tur. dayanmak »izdržati, odo- 
ljeti, podnositi, trpjeti; trajati«. 

dajanlž, dojanli, indecl. adj. (tur.) 
izdržljiv, odoljiv; trajan, čvrst. 
— Ođ ovog je nastalo prezime 
Dajanlič г Dojanlić. 

< tur. dayanikli (dayanikli) 

< tur., daifamk »trajanje. čvr- 
stoća. stalnost« (< dayanmak 


205 



Oajintić 


»izdržati, odoljeti, trajati« itd.) 
+ tur. suf. -li. Kod nas skra- 
ćeno izbacivanjem »ifc«. 

Bajanlić. v. dajanli. l 

dajidža, dajdža, v. daidŽa 

dajinica, v. daidžinica 

dajko, v. daidža 

dajo, v. daidža 

dal m (ar.) ime arapskog slova 
>*đ«. 

< аг. dal. 

dšlak -lka m (tur.) otok slezene, 
podrast (bolest), lat. tumor 
lienis. 

< tur. dalak »slezena* 

dalavera / (tur.) podvala, prevara, 
smicalica. 

< tur. dalavere. 

džldisati -išem, zadubiti se u mi- 
slima, zamisliti se; zanijeti se, 
zabaviti se neČim. — »Neću, 
dragi, jer ćeš daldisati, / 
mene dragu drugom ostaviti« 
(I. Z. III 172). 

< tur. daldi, perf. 3. lice sing. 
od dalmak, sa značenjem koje 
ima u nas daldisati. 

V. dalgin. 

dalga / (tur.) talas, val; bura na 
тоти. — *Na moru se d a 1 g a 
podignula« (M. H. III 30). 

< tur. dalga »talas, val«. 

dalgin adj. (tur.) zamiŠljen, zadu- 
bljen u misli. 

< tur. dalgtn < tur. dalmak (v. 
daldisati). 

datniskinja, v. dimiskija I 

džmga, v. dagma 

darđagan, darmkđan adj. (tur.) 
razasvH, razbacan; rasijan. — 
Od ovog je doŠlo pre^me Dar- 
dagan. 


< tur. darmadagin i od ovog 
skraćeni oblik dardačan sa 
istim značenjem као u nas. 

Dard&gan, v. dard&gan 

dargin adj. (tur.) Ijut, žestok (obi- 
čno se kaie za konja). 

< tur. dargm . 

V. darginluk. 

đarginlnk m (tur.) Ijutnja, srdi - 
tost, gnjev. 

< tur. dargmlik (dargiri-lik), v. 
dargin -f tur. suf. - lik. 

dari-harb m (ar.) nemuslimanska 
država u kojoj muslimani ne- 
maju one vjerske slobode Što ih 
imaju u muslimanskoj državi. 

< tur. ddriharp, d&riharb, pers. 
izft. od аг. dar »kuća; zemlja, 
pokrajina« i аг. harb *rat«. 

darmždan, v. dardagan 

dar-mSr, darmar, kao adv. i 
supst. (pers.) 1. nesredeno, ispre- 
turano, izmiješano, uskomešano. 
— U ob. gov.: »Po kući mu je 
sve d a r - m a г«. 

2. nered, zbrka . — »U mom 
mozgu bio je dar-mar i га- 
đao je sve same glupave i sa- 
svim nedosledne misli« (Rom. 
16); »Pored kola d a г m a r, ga- 
lama« (Sol. I 89). 

< tur. tarumar < pers. tarmar, 
tar-u mdr »nesređen, razbacan, 
izmiješan«. 

darovđžija m, onaj koji dijeli da- 
rove. — »Kad stadoše dvije 
darovdžije, da daruju kite 
i svatove« (K. H. I 162). 

Hibr. r. sa tur. suf. -ci (č. dži). 

d&rul-mualimin m (ar.) škola za 
mualime, učiteljska Škola. 

< tur. dariilmuallimin < аг. 
ddrurl-muadlimln, izft. od аг. 
ddr »kuća« i аг. muadlimtn, 
gen. pl. od muadlim »učitelj«. 


206 



davrana! 


dat m (ar.) ime arapskog slova 
-d«. 

< tur. dat < ar. dad. 

daudžija. v. davudžija 

daulbaz. daulbas, davulbaz, ta- 
lambas, talanbas, tulumbaz, do- 
vulbas rn (ar.-pers.) 1. naročita 
vrsta bubnja od tuča u obliku 
čanka ili duboke ćase sa raza- 
petom kožom (obično jarećorn) 
kao u bubnja, ali samo s jedne 
strane (jer je kao i u ćanka sa- 
mo s jedne strane šupljina). 
Pješak ga nosi obješenog o ka - 
jišu na vratu a visi mu na trbu- 
hu , a konjanik ga objesi o пи- 
- kaš na sedlu. U početku je to 
bio vojni instrument na kome 
je bubnjao čauš. Kasnije se, uz 
zurnu redovno pojavljuje u 
svatovskim povorkama i bub - 
v.jar je i ovdje čauš ili čajo. — 
»Naniah trista kucnu d a u 1- 
b a z а«, »A kucnuše jasni d a- 
ulbasi« (M. H. III 222, 462): 
>‘Zakucaše jasni davulbazi« 
(K. H. I 317); »Taboš viče, a 
talambas tuče« (M .H. III 
132); »Nek donese tridest d a- 
v u 1 b a s a, / Da idemo Ivu u 
svatove« (Vuk VII 101). 

2. bubanj uopšte. U ob. gov.: 
»IzaŠao na talambas-« = na 
bubanj (na dražbi) mu sve pro- 
dato. 

< tur. daulbaz , davulbaz, da- 
vlumbaz, tulumbaz »bubnjar« 

< pers. fablbaz (tabl-baz) 
-bubnjar« < ar; fabl »bubanj« 
i pers. baz, prez. osn. od bafyten 
»igrati«. — U пабет jeziku je 
nastala metonimija između oso- 
be i oruđa kojim se ona služi, 
pa mjesto bubnjar ova rijeČ u 
nas znači bubanj. Ovaj instru- 
menat se u tur. naziva dunbe- 
lek i tumbelek < pers. dunbek 
»mali bubanj«. 


daulbazile adv zn. (ar.-pers.-tur.), 
sa daulbazom. — »Jedekile i 
daulbazile« (K. H, II 503). 

< tur. daulbazile »sa daulba- 
zom«, v. dauibaz tur. postpoz. 
-ile »sa«. 

daulhana, v. dabulhana. 

Daut (jevr.) musl. muško ime. 

< tur. Davud < ar. Dawiid 

< jevr. David. 

dava, đavija / (ar.) tužba, optu- 
žba; parnica; tvrdnja. — »Lje- 
pši je 'mršav sulh, nego pretila 
đava« (Nar. bl. 94); »Mloge 
caru dodijaše d a v e / Na pro- 
kieta Tomića Mijata« (Vuk VII 
310); »S tom d a v i j o m u cara 
pođoše, / i d a v i j u caru izne- 
soše« (Vuk III 74). 

< tur. dava < ar. danva »tuž- 
ba, optužba; tvrdnja«. 

davecija m (ar.-tur.) pozivar; onaj 
koji poziva Ijude na gozbu, na 
svadbu itd. 

< tur. davetgi, v. davet -j- tur. 
suf. -gi. 

davet m (ar.) gozba priredena u 
kući povodom kakvog veselja 
ili proslave. 

< tur. davet »poziv na gozbu« 

< ar. da<wa »poziv, pozivanje^. 

davija, v.. dava 

davijanje n, parničenje; prepira - 
nje. 

Izv. od davijati (se), v. 

đavijati (se), tužiti nekoga; parni - 
čiti se; prepirati se. 

Izv. od dava, davija (v.). 

d&vrana! đ&vran! interj. (tur.) ne 
daj se! odupri sel dtži se ustraj- 
no i strpljivol 

< tur. davran! imp. 2. lice sing. 
od davranmak »oduprijeti se, 
dočekati se, otresti se, snaći se, 
dočekati se«. 

V. davranisati se. 


207 



davranisati se 


davranisatt se, davrandisati se 

-iŠern, snaći se, oduprijeti se, 
dočekati se, otresti se (bolesti i 
sl). — »A sada malo čekaj, dok 
se davraniše m« (Bilten X 
118). 

< tur. davranmak, sa istim zna- 
čenjem. 

đavudžija, daiidžija m (ar.-tur.) 
tužitelj. — »Kome je kadija 
davuđžija, nek mu je Bog 
jardumdžija« (Nar. bl. 84). 

< ,tur. ddvaci »tužitelj«, v. da- 
va + tur. suf. -ci. 

davulbaz, v. daulbaz 

davulhana, v. dabulhana 

deba / i debe n (ar.) okrugla dr~ 
vena ili bakrena posuda s po- 
klopcem u kojoj se drži ili nosi 
sir, kajmak, med. itd.; mali mi- 
jeh u kome se drzi maslo, ulje, 
med, pekmez i sL — »Iz d e b e- 
t a pekmez pojedoŠe^ (Vuk, 
Rječnik). 

< tur. debbe < аг. dabba »mi- 
jeh; tikva« U pers. debba. 

deda, v. deđo 

Dedica, v. Derviš 

Dedo, v. Derviš 

dedo, deda m (tur.) djed. 

< tur. dede »đjed«. 

Deduka, v. Derviš 

Dčdžal, Derdžai (zapravo: Dedž- 
džal) -ala m (ar.) 1. ime velikog 
smutljivca i varalice koji će se, 
po tumačenju islamskih teolo- 
ga, pojaviti neposredno pred 
Sudnji dan (Kijamet) i njegova 
pojava će biti od posljednjih 
predznaka (alameta) kijamet- 
skog dana. Zavešće za sobom 
mnoge Ijude. Na koncu će ga 
El-Mesih (Mesije, Isa, Isus) po- 
gubiti. Po hrišćanskom vjero- 
vanju Antihrist . 


2. fig. dosadni napasnik, na~ 
silnik. 

< tur. Sieccal < ar. Da$$al. 

dfcf m (ar.) vrsta muzičkog instru- 
menta; na uskom drvenom obo- 
du s jedne strane podapeta ko~ 
ža kao u bubnja. Drži se u jed- 
noj ruci, a dlanom druge udara 
se po njemu. — »Kad d e f bi~ 
je u prve jacije« (Sevđ. 84). 

< tur. def, tef < ar. daff* U 
pers. takođe def. 

dfefi-b&laj m (ar.) spasavanje, iz- 
bj'egavanje od nesreće; » skida- 
nje s vrata« (neke napasti). 

< tur. def-i belđ, pers. izft. ođ 
ar. dafi »suzbijanje, odbijanje, 
tjeranje« i аг. balđ’, v. belaj. 

đefiti umirivati, smirivati; spreča- 
vati; odbijati, suzbijati; ubl aža - 

< tur. def < ar. da/< ( Ydf') 
vati. 

»suzbijanje, odbijanje, tjeranje, 
suzbijati, odbijati, tjeratiH U 
tur. gl. defetmek (< аг. ddf' i 
tur. pom. gl. etmek »učiniti*«) 
ima isto značenje kao naŠe »de- 
fitf« i »def učiniti«, što je i na- 
pravljeno po uzoru na navede- 
ne tur. glagole. P. Skok (163 de- 
fiti) dovodi ovaj naš glagol u 
vezu sa muz. Instrumentom 
»def«, što je bez sumnje po- 
grešno. 

defter, defterdar, defterhana itd. 
v. tefter, tefterdar itd. 

đ£f nčiniti, umiriti, smiriti; spri- 
jećiti; odbiti, suzbiti; ublažiti. 
Izv. ođ ar. daf, v. defiti. 

degdisati -išem, pripasti, dopasti; 
doći, prispjeti; potrefiti, sresti. 
U ob. gov.: »Kome li će ono 
imanje po njegovoj smrti deg- 
disati«; »Pa «kad begu fer- 
man degdisao, / Beg se 
spremi na bijelu kulu« (Lorđ 
230); »Teke sabah zora d e g d i- 


208 




Deligrad 


s a 1 a, / A po zori sunce jagri- 
jalo« (Lord 72); »Ha sokole, 
Kraljeviću Marko! / Na putu ti 
sreća d e g d i s a 1 a!«< (Vuk VI 
123). 

< tur. degdi, perf. 3. lice sing. 
od gl. degmek, koji pored osta- 
lih značenja ima i ona gore na- 
vedena. 

degenečiti, batinati. 

Izv. od degenek (v.). 

degenek m (tur.) batina, šipka za 
batinjanje. — »Da ti udriš tri- 
sta degeneka« (AŠikl. 108); 
»Ko pomrsi trista tintirika, / 
Ogristi će trista degeneka« 
(Vuk V 590). 

< tur. degnek »batina, batinja- 
nje«. 

V. degenečiti, izdegenečiti. 
degramadžija, v. dogramadžija 

degrmendžija m (tur.) mlinar. 

< tur. degirmenci < tur. degir- 
men »mlin« -j- tur. suf. -ci. 

dehšet adv. (ar.) grozno, strašno, 
žestoko. 

< tur. deh$et, sa istim gor njim 
značenjem < ar. dahiša ( Y 
»zabezeknuti se, biti izvan sebe 
(od straha ili od čuda)«. 

V. dehšetli. 

dehsetli indecl. adj. (ar.-tur.) дто- 
zan, strašan, žestok. 

< tur. deh§etli (deh§et-li), v. 
dehšet + tur. suf. -li. 

dekfka f i dekik -ika m (аг.) mi- 
nuta. 

< tur. dekika, dakika < ar. 
daqlqa. 

Delahmetovlć, v. deli 
Deialić, v. deli 

delendžija m (tur.) govomik, pri- 
čalica; onaj koji razgovara . — 
»D e 1 e n d ž i j e, prelendžije, / 
koje li su doba noći, / već je 
s’jela i suviše« (I. Z. I 54); »Ka- 


ko će žene suhoručice, lendo- 
hani i delendžije vječito 
sjediti na gvozdenim usijanim 
stolicama* (Zembilj III 18). 

< tur. dillenci »koji govori, go- 
vornik, pričalica«. 

deli indecl. adj. (tur.) lud, mah - 
nit; silovit, pomaman . — »Sćipi 
none oko d e 1 i -dore« (M. H. 
III 235); »Svoga brata deli 
Kraljevića« (F. J. I 57). — Ce- 
sto se dodaje uz lična imena: 
dčli MiLsa (u nar. pj.), Dčli J6- 
van (geogr.), Dčl-Alija (skr. od 
deli Alija), od čega je nastalo 
prezime Delalić; Del-Ahmet 
(skr. od deli Ahmet), od čega je 
došlo prezime Deldhmetović. 

< tur. deli. 

V. delibaša, Deligrad, delija, de- 
lijast, dejikanlija, deliluk. 

dćlibaša m (tur.) prvak medu de- 
lijama, najbolji junak; zapovi- 
jednik jednog odreda delija . — 
»gdi je sopra — tu je dolibaša, 
/ gdi je vojska — tu je aram- 
baŠa, / gdi je krvca — tu je 
delibaša« (Vuk I 466); »Đe 
je svadba da si d e H b a š a, / 
Đe je sofra da si đolibaša* (Vuk, 
Posl. 74); »To ne bio neznani 
delija, / već to bio carev d e 1 i- 
baša« (F. J. II 425); »Vezir 
viknu svoga d e 1 i b a š u, / ču- 
ješ mene, d e 1 i b a š a Ramo, / 
ti ćeš uzet desetak delija« (K. 
H. I 22). — Od ovog je nastalo 
prezime Delibašić. 

< tur. deliba? i (deli-ba§i), v. 
kompon. pod delija i baš. 

Dčlibašić, v. delibaša 

Dćllć, v. delija 

Dćligrad m (tur.-srp. hrv.) lanac 
i utvrđenje na Carigradskom 
drumu pri ulazu u Đuniski tje- 
snac izmedu Ražnja i Alek - 
sinca. 


14 — Turcizmi u SH jeziku 


209 



delija 


Hibr. r.: tur. deli f v. deli i naša 
riječ grad. 

delija m i / (tur.) 1. junak, juna- 
čina; silovit čovjek ; Tiabodtca, 
zanesenjafc u junaštru; čovjek 
fcoji prouođi žtrot bczbrizno i 
troši vrijeme uludo. — »Jer je 
Orhan prikladna d e 1 i j a« (K. 
H. I 280); »Oj Boga vam, ne- 
znane d e 1 i j e« (B. V. 1886. 
140); »Hajd’ otalen, star na ko- 
nju, star delija!« (Sevd. 87); 
»Dobro došo, mlad na konju, 
mlad delija!« (Vuk I 314); 
»Pa govori ranjena d e 1 i j a: / 
Bogom sestro, Turkinjo djevoj- 
ko« (M. H. II 12); »Mlad d e- 
1 i j a, star prosjak« (Vuk, Posl. 
180). 

2. U Tur. Carevini delije su bi- 
le poseban rod konjice. Pojav- 
Ijuju se pri kraju XV i počet- 
kom XVI vijeka. Jedan dio ove 
konjice regrutovan je od Slove- 
na sa Balkana. Zbog njihova 
junaštva i silovitosti nazvani su 
delijama. — »Djeco moja, tri- 
deset delija« (M. H. III 132): 
»Pošetale careve d e 1 i j e / 
ispred dvora bega Ljubovića« 
(Vuk I 481). 

3. Delije su bile i neka vrsta 
straže sigurnosti kod vezira, va- 
lija i paša . — »Paša viknu deli- 
bašu Muju: / Hajde Mujo, po- 
vedi d e 1 i j e, / pa uhvati be- 
ćar Ibrahima« (S. B. I 5): »Lov 
lovio Murate vezire, / lov lovio 
po gori zelenoj / sa svojijeh 
dvanaest d e 1 i j a« (Vuk II 
413). Od ovog je nastalo prezi- 
me Dellć. 

< tur. deli. 

delijast adj. udarljiv , pomaman , 
silovit. — »Sarajevski tijesni 
sokaci, / a sarajevski d e 1 i j a- 
s t i momci, / đuzel hode, a đu- 
zel i nose, / u svakoga binjiš 


preko vrata, / nikome se ne 
uklanja s puta« (Ašikl. 94). 

Izv. od delija (v.). 

đelikanlija m (tur.) mladić u pu- 
nom jeku mladosti, mladić у. 
punoj snazi. — »A Boga ti, mlad 
d e 1 i k a n 1 i j a!« (M. H. III 

389 ). 

< tur. delikanli (deli-kan-li) 
»mlad momak, mladić u puber- 
tetu«, bukv. »lude krvi«; slož. 
od tur. deli »lud, silovit, poma r 
man« 4- tur, kan »krv« + tur. 
suf. -li. 

delll -ila m (ar.) putovođa, vodič . 
Tako se nazivaju i oni Arapi u 
Meki koji naše hadžije prate i 
služe im kao vodiči za vrijeme 
hadžiluka. 

< tur. delil < ar. dalll »vodič«. 

deliluk m (tur.) ludost , mahnitost , 

< tur. delilik, v. deli + tur. suf. 
-lik. 

delkušica, v. dilkušca 

delum, uzrječica (tur.), da re~ 
knemo. 

< tur. deyelim, optativ od de- 
mek »reći, govoriti«. 

dembel, tembel supst. i adj. (pers.) 

1. lijenčina, neradnik. — »D e m- 
bel, ničemu ne valja!« (Devaj- 
tis 173). 

2. lijen, trom. — »Kitila je 
d e m b e 1 pu^ćenica« (I. Z. III 
218 ). 

< tur. tembel, tenbel < pers. 
tenbel »lijen«. 

V. dembelhana, dembelisanje^ 
dembelisati, dembeluk. 

dembelhana f (pers.) kuća gdje se 
lijenčine skupljaju; mjesto ne- 
radnika, lijenčina. 

< tur. tembelhane (tembel-ha- 
ne), v. kompon. pod tembel i 
hane. 


210 





drnjak 


dembelisanje n, Ijenčarenje, izle~ 
žavanje. 

Izv. od dembef (v.). 

dembelisati -išem, Ijenčariti, iz - 
ležavati se. 

Izv. od dembel (v.). 

dembeluk m (pers.-tur.) lijenost, 
neradinost . 

< tur. tembellik (tembel-lik), 
V. tembel + tur. suf. -ii/c. 

deme n i demet m (grč.) snop, 
breme, svežanj, naramak. 

< tur. đemet' »snop, buket« 

< grč. demđti (dema). 

demek, konj. i uzrečica (tur.) 1 . 
dakle , biva. 

2. kao uzrečica: što kažu, što će 
reći. 

< tur. demek »dakle«, osn. zn.: 
»reći, kazati«. 

demir m (tur.) 1 . gvožđe, željezo. 
— »pa iziđi pred d e m i г ka- 
piju« (K. H. I 13). 

2. gvozdena šipka u prozorskih 
rešetaka: »demir pendžer« = 
prozor koji ima željezne rešet- 
ke. — »ona sjela uz d e m i r 
p e n d ž e r a« (K. H. I 13). 

3. tabačka alatka: demir za ski- 
danje dlaka i mesine sa koža. 

4. mutabdžijska alatka: demir 
za učvršćivanje čerkeša. 

5. opančarska alatka: na gvo- 
zdenoj dršci dvije lopatice ko- 
jima se potežu opanci na kalup. 

< <ur. demir i timur »gvožđe«. 
V. Demir, demirdžija, demiri, 
Demir-kapija, demirli, demir- 
lija. 

Demir (tur.) musl. muško ime. 

< tur. Demir, lično ime, »Gvo- 
zdeni, Zeljezni«. 

Demirdzić, v. demirdžija 

demirdžija m (tur.) trgovac že- 
Ijeznom robom, gvoždar. — Od 
ovog je nastalo prezime Demir- 
сШс. 


< tur. demirci, v. demir^+ tur. 
suf. -ci. 

demiri pl. m sing. demir (tur.) 
gvozdene šipke koje čine reše - 
tku na prozoru . 

V. demir. 

Đemir-kapija, Demir Kapija f 

(tur.) Prosjek , klisura Vardara 
između Tikveške kotline na sje 
veru i Bojmije na jugu. 

< tur. Demir Карг, bukv. »že- 
ljezna vrata«, v. kompon. pod 
demir i kapija. 

đemirli indecl. adj. (tur.) 1. želje - 
zan, od željeza; željezom oko- 
van. —- »Na avliji d e m i r 1 i 
kapija« (M. H. III 215). 

2. »demirli pendžer« = prozor 
sa gvozdenim rešetkama, demi- 
rima. 

< tur. demirli, v. demir + tur. 
suf. -li. 

đemirlija, dimirlija f (tur.) velika 
bakrena tepsija koja služi kao 
sinija. Ima promjer 1—2 m, ne~ 
kad i veći. Stavlja se prilikom 
upotrebe na stalak od željeznih 
šipaka i po ovom željeznom 
stalku tepsija je dobila ovaj 
naziv. 

< tur. demirli »gvozden«, v. 
demir + tur. sutMi. 

demlskija, demišćija, v. dimiskija 
demknš, v. devkuš 

deneani adj. u denjcima, u sve- 
žnjima, u balama. 

Izv. od tur. denk , v. denjak. 

denizl indecl. adj. (tur.-ar.) plavo- 
-zelene boje, boje mora. 

< tur. denizi < tur. deniz »m6- 
re« + ar.-pers. suf. -Г. 

denjak -njka m (pers.) bala , upa- 
kovana roba; svežanj, zavežljaj, 
naramak. 

< tur. denk < pers. denk. 

V. denčani. 


u* 


211 



denjiz 


d&njiz m (tur.) more. — >*Što mu 
poštu po d e n j i z u nosa« (K. 
H. II 48). 

< tur. deniz. 

V. denizi. 

denjkušica, v. dilkušica 

dera f (pers.) 1. potok. 

2. urvina, dolina. 

< tur. dere < pers. dere »do- 
lina između dva brda; potok 
koji teče takvom dolinom«. 

V. deribeg. 

derbeder (derbender) m i derbe- 
denica / (pers.) skitnica, skita- 
lica, beskućnik. — »Erceg kažu 
da je pijanica, / pijanica i d e r- 
bedenica« (Vuk V 375). 

< tur. derbeder < pers. derbc- 
der »skitnica«, bukv. »onaj koji 
ide od vrata do vrata«, slož. ocl 
pers. der »vrata« + pers. be 
»do; sa« -f- pers. dcr »vrata«. 

derbederina m okorjela skitnica, 
prava skitnica. 

Augm. od derbedei (v ) 
derbender, v. derbeder 

derbendžija, dervendžija m (pers.- 
-tur.) 1. stražar, Čuvar klanca, 
tjesnaca, prolaza (obično na 
graničnim mjestima). 

2. vodič. 

< tur. derbentci , derbendci »cu- 
var klanca, prolaza«, v. derbcnt 
+ tur, suf. -сг. 

derbcnt, derbend, derven , d':r- 
vend m (pers.) lđanac, planinski 
tjesnac između klisura. 

< tur. derbent, derbend, dcr - 
vent , dervend < pers. derbend 
»klanac, planinski tjesrac; 
utvrđa ili stražarnica na ta- 
kvom mjestu; mala granična 
utvrd^«, slož. od pers. dcr »vra- 
ta« i pers. bend, prez. озп. od 
besten »vezati, svezati«. 

V. derbenđžija, Derventa. 


derdument i derdument m (pers.) 
onaj koji je.oronuo, koji se te - 
ško pokreće usljed štarosti ili 
bolesti; starac. 

< tur. derdment »bolestan, ja- 
dan, žalostan« < pers. derd - 
mend (derd-mend) < pers. derd 
»briga, tuga, muka« + pers. suf. 
-mend, u značenja: »onaj koji 
ima, koji posjeduje«. 

derebeg, v. deribeg 

deredža / (ar.) 1. stepen, stupanj. 
2. položaj, stanje. 

< tur. derece, sa značenjem 
kao u nas < аг. dara$ a »stepen, 
stupanj«. 

deribcg, derebeg m (pers.-tur.) 
feudalni gospodar; tako su se 
nazivali bezi u Urumenliji (u 
Tur. Car.) koji su imali vlast 
nad više sela jednog kraja. — 
»Došli bezi, došli d e r i - b e z i« 
(K. H. I 68). 

< tur. derebeyi (dere-beyi), tur. 
izft., vidi kompon. pod dera i 
beg. 

derja indecl. adj. (pers.) velik, 
širok ili dubok kao more (u pra- 
vcm i prenesenom smislu). — 
»derja planina« = velika, pro- 
sirana planina; »đerja alim« = 
duboho učen čovjek, veliki uče- 
njak; »derja h5dža« = duboko 
učsni hodža, veoma sposoban 
hodža. 

< tur. derya < pers. derya 
»morc«. 

derja alim, v. derja 

dčrja hi'dža, v. derja 

derman m (pers.) spas, lijek; po- 
moć. — »Ja amanu gledajte 
dermana« (K. H. I 36); »Da 
mu bog da od dva d e r m a n a 
jedan: ili da ozdravi ili da 
umre« (tako se kaže za teškog 
bolesnika koji pati od velikih 
boTovoh »Jalj’ ga pušći, jalj’ ga 


212 




đervi« 


posijeci; / Jedan d e r m a n 
uČini Đuljiću -и (Lord 58); »D e r- 
man-dertu, duge noei, i ko ne 
ljubi crne oči* (Vuk V 386). 

< tur. derman < pers. derman 
»lijek, spas«. 

V. dermandži. 

dermandži indecl. m (pers.-tur.) 
onaj koji spasava, koji pomaže 
u nevolji. — »Aman d e r m a n- 
d ž i ej kuzum pasvandži« (GZM 
1907. 409). 

< tur. dermanci, v. derman + 
tur. suf. ~ci. 

dermćndžija, v. degrmendžija 

dernečiti, zabavljati se, provoditi 
veselje. — »Onomadne d e r n e- 
čili su cio dan«< (Gajret 1929. 
37). 

Izv. od dernek (v.). 

dćrnek m (tur.) 1. vašar, sajam, 
narodni zbor. — »Curina me za- 
grlila ruka, / na derneku, 
za kilu jabuka« (Muz. zap. Inst. 
1835). 

2. svadba, veselje. — »Biće 
dernek čitav mjesec dana« 
(K. H. I 433). 

< tur. dernek, dirnek, »zabava, 
veselje; svadba'«. 

d«rs m (ar.) nastava, predavanje; 
lekcija. 

< tur. ders < ar. ddrs. 

V. dershana, medresa, muderis. 

đčrshana / (ar.-pers.) mjesto gdje 
se odriava nastava, razred. 

< tur. dershane < pers. ders- 
ftane (ders-bane), v. kompon. 
pod ders i hane. 

d«rt m (pers.) jad, briga, muka, 
bol — ~Ti nam d e r t u pogle- 
daj dermana-« (K. H. I 213); »Da 
se malo napijem, / i da d e r t e 
razbijem* (I. Z. IV 49); »ne pri- 
desi mudroga junaka, / kom bi 
svoje derte iskazao, / no od 
derta pogleduje ljubu« (Vuk 
II 515). 


< tur. dert < pers. derd »bri- 
ga, muka, jad«. 

V. derdument, dertan, dertli, 
dertlija. 

dertan adj. jadan, žalostan, mu - 
čan. — >*-On se d e r t a n ma- 
knut’ ne smjeđaše« (K .H. I 557). 
Izv. od dert (v.). 

dertli (drdli) adj. (kompar. der- 
tlijl) (pers.-tur.) jadan, brižan , 
mučan, tužan, bolan. — »A taj 
vezir d e r 11 i i kaharli« (K. 
H. I 93); »Protužila pembe-Am- 
Ša:/ Dertlija sam nego pa- 
ša! / Otkud neću d e r 11 i biti? 
/ Kuga mori, paša robi« (Vuk I 
397); »Tamburice, moja dangu- 
bice, / da te svojoj ja poklonim 
majci, / majka d r d 1 i a ti se- 
sli« (Kurt I 223). 

dertlija m (pers.-tur.) onaj koji je 
jadan, brižan , mučan, tužan, 
bolan. 

Izv. od dertli (v.). 
dertliji, v. dertli 
Dćrva, v. Derviša 
dervendžija, v. derbendžija 

Derventa f (pers.) grad i sjedište 
opštine u sjevernoj Bosni (srez 
dobojski); naziv za više lokali- 
teta u Bosni. 

< tur. dervent , derbent < pers. 
derbend »klanac; mala grani- 
čna utvrđa«. 

V. derbent. 

Dčrvija, v. Derviša 
dčrvifi -iša m (pers.) 1. pripadnik 
derviškog reda, sekte (tarika). 
Derviške sekte ili tarici (v. td- 
rlk) su razni načini vršenja po? 
boinosti putem specijalnih o- 
breda. Prvi derviški red, čiji je 
poČetak istorijski ustanovljen, 
jest red zv. » Kaderije «< tli »Ka- 
dirije«, koji je osnovao za vla- 
davine Seldžuka u XII v. Ab- 


213 



D&rviš 


du~l~Qadir al Gildni. Pored 
ovog reda, najpoznatiji su još 
ovi: Halvetije (šejh sarajevskog 
Hanikaha pripadao je ovom re- 
du), Mevlevije (ovog reda je bi- 
la tekija na Bendbaši u Sara- 
jevu), Nakšibendije (ovom redu 
su pripadale tekije na Oglavku, 
u Travniku i Visokom), Bekta - 
šije i Rufaije. — »Po tekijam’ 
hukće s d e r v i š i m a« (K. H. 
I 49). 

2. skroman, povučen i pobožan 
čovjek. 

< tur. dervi$ < pers. dervoiš, 
osn. zn. »siromah«. 

V. Derviš, Derviša, dervišane, 
dervišluk. 

Derviš -a i Derviš -iša, hipok. 
Dervo, Deđo, Deduka, Dedica 

(pers.) musl. muško ime. 

< tur. Dervi$, lično ime < pers. 
dsrwiš, v. derviš. 

Dervi'ša, hipok. Dervija, Derva, 
Dišija, Dlša (pers.) musl. žensko 
ime. 

Muškom imenu »Derviš« (v.) do- 
dan naš nastavak za ž. rod. »-a«. 

dervlšane, indecl. (pers.) onaj koji 
živi po derviški, skromno, tiho 
i povučeno. 

< tur. dervipane < pers. der- 
ioišane »onako kako pristoji 
dervišu-«. 

dervišluk m (pers.-tur.) dervištvo, 
derviški život. 

< tur. derviflik, v. derviš + 
tur. suf. -lik. 

Dervo, v. Derviš. 

đestur! interj. (pers.) uzvik koji 
šehovi i derviši upotrebljavaju 
u značenju: dozvolil i dozvola 
je! dozvoljava set 

< tur. destur < pers. destur 
(dest-ur), slož. od pers. dest н-ги- 
ka« + pers. suf. -пг. 


deva f (tur.) kamila. — »Gdje 
d e v e dolaze, golema vrata 
trebaju« (Nar. bl. 59). 

< tur. deve. 

V. devedžija, devkuš. 

devamiti, devam činiti, ustrajno 
vršiti, trajno nešto raditi. 

< tur. devam < ar. dawam 
( V d\vm), »trajati; trajanj «<. 

V. devamli. 

devamli indecl. adj. (ar.-tur.) 
ustrajan; čvrst. 

< tur. devamli (devam-h) 
»ustrajan« < ar. dawam »tra- 
janje« + tur. suf. -li. 

devar, v. devr 
Devedžlć, v. devedžija 

devedžija i devedžija m (tur.) go- 
nič kamile. — Od ovog su na - 
stala prezimena Devedžija i 
Devedžić. 

< tur. deveci, v. deva + tur. 
suf. -ci. 

Dčvedžija, v. devedžija 

dever m (ar.) 1. borba kroz život, 
borba sa životnim nezgodama, 
život pod slabim okolnostima, 
kuburenje. — »Zajedno smo ku- 
ću kućili i d e v e r deverali« 
(Andrić 39). 

2. životno zbivanje, životne te - 
gobe , zaokupljenost životnim 
brigama. 

3. muka, nevolja, neugodan do- 
življaj. — »Cudan d e v e r pre- 
metnusmo, / čudan d e v e r ahir- 
zeman« (I. Z. III 18). 

< tur. devir < ar. dawr »okre- 
tanje, vrćenje; rotacija.« 

V. deverati, dever-dun’ja, de- 
verli, deverluk, izdeverati, pre- 
deverati, devr. 

devčrati, boriti se kroz život, pro- 
turati se, iivotariti, naučiti se 
zaokupljen svakodnevnim bri- 
gama. 

Izv. od dever (v.). 


214 



devr 


dever-dun’ja, devri-dun*ja, indecl. 
m (ar.) životne brige, dun’ja^ 
lučke tegobe, svjetska zbivanja. 

< tur. devr -г diinya, pers. izft. 
v. kompon. pod dever i đun’ja. 

devere n (tur.) tabačka alatka: 
motka sa goveđim repom na 
jednom kraju kojom se prema- 
zuju kože krečom. 

< tur. devele, istog značenja. 

devčrli indecl. adj. (ar.-tur.) te- 
goban, skopČan s brigama i raz- 
nim nezgodama i nevoljama; 
»deverli glave« = slabe sreće i 
teška života,*onaj koji uvijek 
ima nekih neprilika i nevolja u 
životu. — »Teško onom ko je 
deverli glave« (Nar. bl. 
109); »Jadni Ismet-efendija, po- 
mislio je Alija, baš je d e v e r- 
1 i glave^< (Čolak. 65). 

< tur. devirli, v. dever + tur. 
suf. -li. 

devčrluk m (ar.-tur.) deveranje, 
životarenje . 

< tur. devirlik, v. dever + tur. 
suf. -lik. 

V. deverati. 

dčvkuš, dčmkuš m i devekuša / 
(tur.) 1 . noj. 

2. tičurina. — »Sehzada Ču, gdje 
devekuša govori svojim 
devekušićima...«, »Sehza- 
da pričeka, dok je d e v e k u- 
Ša odletila« (Hirtz, Rječnik). 

< tur. deve ku$u »noj« izft. u 
značenju poređenja: »ptica ko- 
ja sliči kamili« (tur. deve »ka- 
mila« i tur. киџ »ptica«). 

Devla, v. Devleta 

dčvlet (dčvljet) m (ar.) 1 . carevi- 
na, carstvo, država. — »Boljeg 
nema u sedam devletah / 
U Turčina i u kaurina« (Vuk 
VII 234). 

2. car . — »Sve to care sluša u 
tevdilu, / Pa se namah natrag 
povratio, / ... I Jopet d e v I e t 


pustio telala« (M. H. III 33); 
»Sejri d e v 1 j e t Đerzelez Ali- 
ju, / Pa reče him, pašam’ i ve- 
zirim’« (Lord 18); »Nizamlije, 
telegraf iziđe: / devlet veli 
da se daju ključi, / od sve Bo- 
sne i Hercegovine« (I. Z. II 188). 
3. sreća, zadovoljstvo, blagosta- 
nje, rahatluk. — »Ove kose u 
d e v 1 e t u rasle, / u velikom 
jadu odrezane« (Beh. IX 293); 
»Ljubi, Ale, moje b’jelo lice, / 
za te sam ga mlada njegovala, 
/ da ga mlađan u d e v 1 e t u 
ljubiš« (Ašikl. 61). 

< tur. devlet »sreća, blagosta- 
nje; carstvo, država« < ar. 
davola »vlast, gospodstvo; drža- 
va; sreća«. 

V. Devleta, Devletlija, duvel. 

Devleta, hipok. Devla (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Devlet, ž. lično ime, 
»Srećna«, < ar. dawla, v. dev- 
let. U nas dodan tur. imenu na- 
stavak za ž. rod ~-a« koji ispa- 
da ako se doda titula »hanu- 
ma«: »Devlet-hanuma«. 

Devletlija m (ar.-tur.) Muhamed- 
-pejgamber (epitet u značenju: 
Srećni, Časni). 

< tur. Devletli < tur. devletli 
(devlet-li), v. devlet + tur. suf. 
-li. 

dSvr, devar -vra, dever -vra m 
(ar.) muslimanski vjerski običaj 
povodom smrtnog slučaja. Iz 
imovine umrlog uzme se izvje- 
$na svoja novaca i zaveže u je- 
dan rubac. Pozove se grupa si- 
romašnih Ijudi i po posebnoj 
proceduri taj zavezani novac 
ide iz ruke u ruku i tako kola 
između njih izvjesno vrijeme 
(otud ovakav naziv). Zatim se 
novac podijeli za dušu umrloga 
u uvjerenju da će se umrli raz- 
dužiti od onih vjerskih obaveza 
koje za života nije izvršio. Ovo 
se još naziva »iskat«. 


215 



dčvri-duiTja 


Dika, v. Sidika 


Skraćeno od tui*. devr-i iskat, 
pers. izft. od ar. dau'T »okreta- 
nje, vrćenje« i ar. isqat, v. iskat. 

devri-dun’ja, v, dever-dun’ja. 

dežmekast, dežmen adj. (tur.) de- 
beo, a malena rasta. — »Druga 
lala dežmena, / ja spram 
lalom lagena« (I. 2. III 6). 

< tur. de$mek »trbušast a sred- 
njeg rasta«. 

Diba, v .Eđiba 

dib m (tur.) donji dio duguma, 
dno. — »Tri su glavna dijela od 
kojih se sastoji prostor za vodu 
đuguma, i to: dib, đonji dio, 
onda bogaz i zeh, najgornji đio« 
(GZM 1951. 220). 

< tur. dib, dip »dno«. 

diba / (pers.) vrsta teške svilene 
tkanine , išarane vezenim cvje- 
tovima i granama, brokat. — 
»Na se meće d i b u i kađifu« 
(M. H. III 411); »il’ je cliba 
među terzijama, / il’ je đerđef 
među veziljama?« (Muz. zap. 
Inst. 2266). 

< tur. diba < pers. diba, di 
bah (u ar. dlba$). 

dibek m (tur.) 1. stupa (haran) od 
izdubljenog kamena ili drveta 
t* kojoj se tuče pržena kafa i sl. 
2. tabačka (kožarska) stupa .Ta- 
baci postave dva dibeka jcdan 
uz drugi i u jednom tuku ruj, 
a u drugom šišku. 

< tur. dibek »stupa«. 

dibiduz adv. (tur.) potpuno, sa- 
svim, dokraja. — »A on d i b i- 
duz go« (Gajret 1930. 273); 
»d i b i d u z je propao«; »đ i b i- 
d u z ne valja«. 

< tur. diibediiz (diibe-diiz), ap- 
solutni superl., napravljen pu- 
tem reduplikacije sa pref. diib 
(e) uz adj. diiz, v. duz. 

digiš, digišlija, v. dikiš, dikšlija 


dikat m (ar.) pažnja; mar, zauzi- 
manje, nastojanje. 

< tur. dikkat »pažnja, obraća- 
nje pažnje na nešto« < ar.. 
diqqa (Y dqq) »sitnoća, tan- 
koća«. 

V. dikatiti, đikatli, dikat učini- 
ti, podikatiti. 


dikat učiniti, pripaziti , obratiti 
pažnju na nešto. 

Izv. od dikat (v.). 

dikiš, đigiš m (tur.) 1 . šav, o brub. 
U ob. gov.: »Krupan mu d i- 

k i š«. 

2. traka, šara, šav na čakširama , 
< tur. dikis < dikmek »šiti, 
sašiti«. 

V. dikišlija. 1 


dikli indecl. adj. (tur.) 1 . prav 7 
uspravan. 

2. ponosit, ponosan. — »đikli 
hoda« = ponosita hoda. 

< tur. dikili »prav, uspravan« r 

< dikmek »usaditi, pobosti«. 

dil m (tur.) zarobljeni neprijatelj- 
ski vojnik od koga se priku- 
pljaju podaci o stanju, položa- 
ju х kretanju neprijateljske 
vojske. — »da prepliva Savu i 
Dunavo, / do u adu prema Bio- 
gradu, / ne bi Г kakva d i 1 a 
ufatio, / da on kaže Biogradu 


dikatiti, paziti; pažljico i marlji - 
г>о raditi, učiti. 

Izv. od dikat (v.). 

dikatli indecl. adj. (ar.-tur.) pa- 

žljiv; zauzimljiv. 

< tur. dikkath, v. dikat -j- tur. 
suf. -1i. 


dikišlija, digišlija m (tur.) čurak 
optočen krznom i ukrašen svi- 
lenim gajtanima ili zehom i va- 
* tiran slojem pamuka, 

< tur. diki$li (diki$-li), v. dikiš 
4- tur. suf. -li. 


216 



dtfber 


vrata* (A. N. 111); »Već ko do- 
bra d i 1 a ufatio, / PaŠi daje, 
paša ga daruje« (M. H. III 73). 

< tur. dil «>jezik-*<, tur. điZ tut- 
mak »►zarobiti neprijateljskog 
vojnika koji će dati podatke o 
neprijatelju«. 

dUaltija f (tur.) nekakva bolest 
pod jezikom, koja je pod ovim 
imenom poznata u Hercegovini 
(v. Grđić—Bjelokosić »Iz пап> 
da i o narodu* Mostar, knj. II 
s. 118). 

< tur. dilaltt »pod jezikom«, 

dlUver m (pers.) liČni pratilac, 
ađutant kod velikodostojnika. 

< tur. dilaver < pers. dilatver 
(dil-awer) »srčan, odvažan, ju- 
načan« < pers. dil *srce« i pers. 
suf. awer, koji ima značenje da 
se neko nečim ističe. 

dllbagija, dtfbaga f (tur.) vrsta 
hamajlije, duguljasta ovalna 
srebrna kutija u kojoj se nosi 
zapis od uroka. Spolja je obično 
napisano »Mašallah«. Stavlja se 
konju oko vrata, a vezali su je 
i Ijudi za mišicu. — »i begovu 
glavu ujagmio, / i skin’o mu se- 
dam hamajlija, / sa zekana de- 
vet d i I b a g i j a«< (K. H. I 143); 
«Oj djevojko, moja d i 1 b a g i- 
j o, / kako sam te ja očim’ vi- 
dio, / svaka me je sreća provi- 
dila, / i u malu i u trgovanju« 
(Beh. IX 160); »Pa tunake raz- 
jaha od vranca, / Pa mu dizđin 
na d i 1 b a g u baci* (Lord 174). 
Nisam mogao pronaći u tur. i 
pers. rjeČnicima odnosno u li- 
teraturi riječ koja bi u pravom 
ili prenesenom značenju odgo- 
varala ovoj našoj riječi. Po 
obliku, to je složenica od tur. 
dil »jezik«< i tur. bag »sveza«, 
te dilbagi (dil-bagi) ima bukv. 
značenje: »jezična sveza« (tur. 
izft.). Međutim nema potvrde 
da je ovo ime kakve hamajlije 


(zapisa) koji se stavlja konju 
ispod đema ili kao zavez ispod 
jezika. Takvo tumačenje ne mo- 
že opstati i s obzirom na upo- 
trebu ove riječi u našim nar. 
pjesmama i na značenje na ko- 
je nas upućuje nar. pjesma (v. 
gore citirane tekstove). Mišlje- 
nja sam da bukv. značenjć tur. 
dilbagi »jezična sveza« treba 
shvatiti kao »sveza koja veže i 
sputava jezik onog koji proma- 
tra konja, da ne bi izgovorio 
kakvu riječ koja bi naškođila 
konju«. Poznato je nar. vjero- 
vanje da treba reći »mašalah!« 
kad se pogleda nešto lijepo i 
dopadljivo (malo lijepo dijete r 
lijepa djevojka, lijep konj itđ.), 
jer ako se počne čuditi i hvaliti 
ljepotu onog Što se posmatra 
bez prethodnog izgovora »ma- 
šalah!«, te riječi mogu, po nar. 
vjerovanju, odmah da naškode 
odnosnom licu ili životinji. Sto- 
ga i hamajlija sa natpisom 
»maŠalah!« ima to značenje da 
upozori gledaoca da'najprije iz- 
govori »mašalah!« ili da ne go- 
vori ništa, da »zaveže jezik«. 

đllber kao supst. i adj. (pers.) 

1. kao imenica: dragan, Ijublje - 
nik, miljenik, Ijepotan (draga - 
na, miljenica, Ijepotica). — »Svi 
d i 1 b e r i, samo moga nema«, 
»Na dilberu košulja, / bi- 
jelom svilom Šivena« (Muz. zap. 
Inst. 1851, 1824); *U kafezu dva 
dilbera bjehu: / jedno d i 1- 
ber Mustaj-begovica, / drugo 
dilber begova djevojka« 
(Muz. zap. Inst. 59). 

2. kao pridjev: lijep , krasan , za- 
nosan. — »Osiče se na d i 1 b e r- 
divojku«, »Misli jadna da nitko- 
ne čuje, / А1 je čuje d i 1 b e r - 
-Anđelija« (M. H. ‘III 217, 1130). 
< tur. dilber , istog značenja 
kao u nas < pers. dilber (dil- 
-ber), bukv. »srconoša, srceno- 


217 



dilberka 


seći« < pers. dil »srce« i pers. 
ber, prez. osn. od burden »no- 
siti«. 

V. dilberka. 

dilberka f, 1. dragana, miljenica, 
Ijepotica. 

2. vrsta sevdalinke, tj. lirske 
ženske pjesme. 

Izv. od dilber (v.). 

dilčik, divčik m (tur.) 1. jezicac 
na tereziji, kantaru ili vagi. 

2. šipka, motka na preslici . — 
»Mobarice, moje drugarice, / 
udrite ga kolom i d i 1 č i k o m!« 
(Vuk I 590); »a ti uzmi d i v- 
č i k i povjesmo / i vreteno 
drva šišmirova« (Vuk III 114). 

< tur. dilcik (dil-cik), demin. 
od dil »jezik« 

diiendžija m (tur.) prosjak. — 
»Cizmedžije jedne d i 1 e n d ž i- 
j e, / muštom tuku, od gfcđi se 
vuku« (Zb. XXX sv. 1 135). 

< tur. dilenci, nom. agent. od 
dilenmek »prositi, prosjačiti «. 

dilkušica, delkušica, denkušica, 
denjkušica / dem, od dilkuša 
(pers.) ptica » veselica «, vjero- 
vatno se u našim nar. pjesmama 
pod tim podrazumijeva slavuj. 
— »A na grani ptica d i 1 k u- 
šica« (K. H. I 272); »Na gran- 
čici tica d e 1 k u š i c a, / te se 
ona mlada razgovara« (Ašikl. 
47); »Poručuje s mora lastavica, 
/ poručuje ptici denjkušici 
(I. Z. II 33); »Na vratima brava 
dubrovačka, / Više vrata tica 
denkušica, / Kada vidi tu- 
đina junaka, / Krilim’ bije, 
umom progovara« (Petran. 618). 

< tur. dilkii$a »ono što srce 
otvara (veseli), što razveseljava« 

< pers. dilguša (dil-guša) »ra- 
zbibriga, otvori-srce« u smislu 
»veseo« < pers. dil »srce« i 
pers. guša, prez. osn. od gušd- 
den »otvoriti«. 


dilum m (tur.) kus, kriška, komad 
dobiven uzdužnim presjekom: 
dilum baklave, dilum lubenice. 

< tur. dilim. 

dimdžija m (srp. hrv.-tur.) pušač. 
Hrb. r. sa tur. suf. -ci. 

dimijaluk, v. dimiluk 

dimije, pl. t. (grč.) ženske široke 
šalvare koje se nose preko gaća 
mjesto suknje, a nogavice se 
vežu ispod koljena. Dimije se 
kroje od čita, svile ili vunene 
tkanine. Za jedne dimije po- 
trebno je oko 6 m tkanine. — 
»Zbog Alije da ga Bog ubije, / 
podero mi džanfezli d i m i j e« 
(Sevd. 98). 

< tur. dimi < grč. đlmitos. 

V. dimiluk. 

dimiluk, dimijaluk, dimjaluk m 

(grč.-tur.) onolika količina pla- 
tna koliko je dovoljno da se od 
toga mogu skrojiti dimije. 

< tur. dimilik (dimi-lik), v. di- 
mije -f tur. suf. -lik. 

dimirlija, v. demirlija i 

dimiskija, dimiškinja, dimišćija, 
demiskija, demišćija, dam&ski- 

nja / (ar.) sablja izrađena, ko- 
vana u Damasku. — »I o šarcu 
ćordu d i m i s k i j u« (K. H. I 
189); »Pa poteže sablju d i- 
m i š ć i j u« (GZM 1906. 366); »I 
pripasa sablju d e m i s k i j u« 
(Vuk VII 3). 

< tur. dimifki < ar. Dimvšg 
»Damask« -f ar, adj. suf. -х 
(-ХУУ)- 

dimjaiuk, v. dimiluk 

din -ina m (pers.) vjera, vjeroza- 
kon. — »Kao što treba i d i n 
zapovijeda« (K. H. I 150); »D i- 
na mi! (zakletva). 

< tur. din < ar. dtn < pers. 
din. 

V. din-dušman, dinsuz. 



dtnSr m (lat.) novčana jedinica u 
SFR Jugoslaviji. 

< аг. dtnar >**zlatnik, zlatni no- 
vac« < lat. denarius. 

dln-dflšman m (pers.) vjerski ne- 
prijatelj; zakleti neprijatelj, za - 
kleti protivnik. — »Prsa dade 
prema din - dušmaninu« 
(K. I 294). 

< tur. dindu^man, v. kompon. 
pod din i dušman. 

dinldlsatl, dinl&jisati -išem, slu- 
šati. — »Neko jednu, neko dvi- 
je, Omer bogme d i n 1 e j i s o*< 
(Gajret 1930. 541). 

< tur. dinlemek *slušati«. 

dinsuz m (pers.-tur.) bezvjerac. — 
»Kao da sam neki dinsuz 
bez imana, / te ne slušam sure 
iz Korana« (Santić II 210). 

< tur. dinsiz, od din (v.) i tur. 
E>ostpoz. -siz »bez«. 

dipluk m (tur.) korice od sablje. — 
»Gola mu ćorda u šakama sij- 
nu, / Od nje d i p 1 u k na šilj- 
te pobaci« (M. H. IV 89). 

< tur. diplik, diblik < tur. dib 
»donji dio nečega; dno« -j- tur. 
suf. -lik. 

/ direk m (tur.) 1. greda, stup, sto- 
■ Jef, temelj. — »Pod čadorom od 
srme d i r e c i« (K. H. I 22). 

2. u prenes. značenju: glavar. 
prvak. — »Serdar Mujo, d i r e k 
od Krajine« (K. H. II 25); »Hej 
aferim, d i r e k od Krajine« 
(Lord 271). 

< tur. direk. 

V. direkbija. 

direklija / (tur.) vrsta šare na 
platnu ili ćilimu: pruge od 
drukčije pređe. — »NiŠe su me- 
đusobno vezane »d i r e k 1 i- 
j o m« stablom s granama a 
međusobno podvojene uzduž- 
nom žutom i zelenom izlomlje- 
nom cik-cak linijom zv. »vere- 
vijom«. (Gl. EM Bgd XXI 18). 


diššrisatl 

< tur. direkli (direk-li), v. di- 
rek + tur. suf. -li. 

dirhem m (grč.) 1. dram, drahma. 
2. srebrni novac, srebrna pari- 
ca. Dirhem nije u istoriji pred- 
stavljao uvijek jednu odredenu 
tezinu i vrijednost. V Turskoj 
Carevini je dirhem obično ozna- 
čavao težinu od 3,207. grama. 

< tur. dirhem < ar. dirham 

< stgrč. drahme. 

V. dirhemli, dram, dramaluk, 
dramlija. 

dirhemli indecl. adj. (grč.-tur.) 
okićen srebrnim paricama, sa 
dirhemima. — »Strukali se pa- 
som opasao, / sve mu struke 
d i r h e m 1 i gajtani« (K. H. II 
396). 

< tur. dirhemli (dirhem~li), v. 
dirhem + tur: ^suf. -li. 

dirindžiti, dirmciti, ringati, drin- 
gati, raditi težak i mučan posao. 

< tur. der renc < pers. der 
ren$ »u muci, na muci« < pers. 
der »u« i pers. ren$ »muka, 
tegoba«. 

dirlija / (tur.) ime jedne narodne 
igre (kola). 

Vjerovatno < tur. dirli »živ, 
strastven«. 

dirluk m (tur.) plata, egzistencija; 
ono što je potrebno za izdrža - 
vanje. 

< tur. dirlik. 
diska, v. dizija 
Diša, v. Derviša 

dišari! dišeri! dišer! interj. (tur.) 
napolje! van! — »ne poniče, već 
junak pokliče: / D i š e r, more, 
hodže i vaizi! / Mol’te boga i 
jezan učite« (Vuk IV 124). 

< tur. di$an!. 

V. dišarisati. 

đišarisati, dišerisati -išem, istje- 
rati , izbaciti nekog napolje. 

Izv. od dišari! (v.). 


219 



đišeri 


dišeri, dišerisati, v. dišari, dišari- 
sati. 

Disija, v. Derviša 

div m (pers.) mitološko biće: go- 
rostas, gigant, oličenjc jakosti i 
snage. 

< tur. dev < pers. dnv »zao 
duh, đavo-«. 

divan -ana i divan -ana m (ar. i 
pers.) 1. vijeće, skupšlina, sa- 
vjet; carsko ili vezirsko vijeće, 
državni savjet. — »Car alifet, 
svetačko kolino! / deđer kupi 
d i v a n oko sebe^, »Sve ti lale 
na divan izišle« (M. H. III 
7, 76). 

2. dvor, kuća; carski dvor, car- 
sko prijestolje, dvor vezira ili 
paše. — »Seće cura po muško- 
me aru, / ро divanu, po mu- 
škom konaku« (Kašik. III 48); 
»Gledala je sva careva vojska, 
/ i sam care sa.divana svo- 
ga« (B. V. 1886 251); »Spremio 
nas care sa d i v a n a, / Da uhi- 
tiš ovna devetaka« (M. H. I 192); 
»A kad budeš pred pašine dvo- 
re, / gledaće te paša sa d i v a- 
n*a« (Ašikl. 78). 

3. razgovor, besjedenje; riječ. 
— »Kad se pobre pića napojile, 
/ a rakija d i v a n otvorila« 
(M. H. III 37). 

4. vrsta sofe, kanabeta , otoman, 
sećija. 

5. zbornik ili zbirka pjesama. 

6. »-stati na divan«, »stati na di- 
vanu« = stati mirno i čekati 
zapovijed ili riječ. — »Obadvije 
ruke sapućila, / Stanula Mehu 
n a divanu^. »Hajđe, šćero, 
da idemo kapiji, / Da s t a n e- 
mo na divan serđaru’« 
(Lord 121, 129). 

< tur. divan < ar. diican, od- 
nosno < pers. diivan. 

V. divanhana, divanija. divaniti, 
divan-kabanica. 


divanhana, divanana, divhana i 
divhana / (pers.) prostrano 
predsoblje (hodnik) na spratu 
u starim građanskim kućama. 

< tur. divanhane < pers. 
divvanhdne (dUvan-Jjdne), bukv. 
»kuća, mjesto za razgovor i vi- 
jećanje«; v. kompon. pod divan 
i hane. 

divanija f (pers.) vrsta arapskog 
pisma kojim su pisani carski 
fermani. 

< tur. divani < pers. điwdm 
(v. divan + ar.-pers. suf. -Г), 
skraćeno od ar.-pers. hatt-i dz* 
гоат »pismo divanija«. 

divanija m (pers.) blesast, sulud r 
lakouman. — »Stan’ polako, d i- 
vanija Mujo!*« (Lord 154). 

< tur. divane *»lud; sulud« 

< pers. diwdne »lud«. 

divaniti, 1. besjediti, govoriti, raz - 
govarati. — »A svak muči ništa 
ne divani« (M. H. III 42). 

2. u slavonskim dijalektima: 
ašikovati, voditi Ijubav. 

Izv. od divan (v.). 

divan-kabanica f, duga crvena 
kabanica od jakog, debelog 
sukna. — »A pokrij me d i- 
van-kabanico m« (M. H. 
III 310); »Kom’ je kuća d i- 
van-kabanica, / mač i pu- 
ška i otac i majka, / neka iđe 
u četu junačku« (K. H. II 506). 
Naša složenica od divan (v.) i 
kabanica. 

đivčik, v. dilcik 

d'ivhana, v. divanhana 

divit m (ar.) pernica sa mastioni- 
com zajedno. Pernica se sastoji 
od duguljaste kutije u kojoj se 
drže kat'"ni od trske, a na nje- 
nom jedvom kraju pričvršćena 
je mastionica (zv. kulkuma). 
Pernica se zadijevala za pas Ш 
bensilah, a mastionica bi štitila 



dogandžija 


da divit ne propadne kroz pas. 
Divit je pravljen od metala i 
obično je žute boje . U mastio- 
nici je smotak konaca nbtopljen 
mastilom zv. murećefom , kako 
se ne bi mastilo prolilo. — 
»Uzmidere d i v i t i kalema« 
(M. H. III 429). 

< tur. divit < pers. dewit 

< ar. dawat. 

diz m i diza f (tur.) ređ, ono Što 
je poredano u jedan red ili na- 
nizano. »:Diz zub« = zub iz re- 
da zuba koji su poredani jedan 
do drugog kao niska (dizija). — 
»Hanum kadu diz zub zabo- 
lio« (I. Z. 86); »Sve je njojzi 
mlađan sakovao, / аГ ne može 
biser d i z a zube« (I. Z. II 211). 

< tur. dizi >-niska, struka«. 
^.JVJdizija, dizma. 

diz dar -ara, dizdarac -rca m 
(pers.) zapovjednik tvrdave, za- 
povjednik utvrđenog grada. — 
»D i z d a r gradu vrata zatvo- 
rio« (M. H. III 43): — »I ako je 
moj mali građac, ali sam ja u 
njemu d i z d a r a c« (Vuk, Posl. 
94). — Od ovog su nastala pre- 
zimena Dizdar i Dizddrević. 

< tur. dizdar < pers. dizddr 
»čuvar tvrđave« < pers. diz 
»tvrđava, utvrđeni grad« i pers. 
ddr, prez. osn. od dašten »drža- 
ti, imati«. 

Dizdar, Dizdarević, v. dizđar 
dizđin, v. dizgin 

dizga / (tur.) podveza , podvezica 
za čarape. 

< tur. dizge. 

dizgin, dizđin (dizgen, đizgun) m 

(tur.) kajiŠ, kožni povodac od 
uzde. — »Vi d i z g i n e konj’- 
ma otpuštite« (K. H. I 68); »Pa 
mu d i z g i n baci na jabuku«, 
>-Pa mu d i z đ i n baci na jabu- 
ku« (Lord 91, 93); >*-Jednom ga je 


zmijom zauzdala, / A od dvije 
d i z g e n načinila« (M. H. II 6); 
»On doratu d i z g u n zabacio« 
(M. H. III 423). 

< tur. dizpin. 

V. dizgini. 

dizgini m pl. (tur.) dio zapreine 
opreme: dugi kajiši kojima se 
upravlja zapregnutim konjima. 
Plural od dizgin (v.). 

dizija, diska f (tur.) niska ili stru- 
ka od ogrlice dukata, bisera ili 
korala. — »Đerdan j oj je na 
grlu b’jelome, / na kom ima do 
trista dizija« (M. H. X 55); 
»vjernu ljubu drži na krilašcu, 
/ i po vratu broji joj d i z i j e« 
(Muz. zap. Inst. 3276). 

< tur. dizi. 

dizluci, dizluke -luka, pl. t. (tur.) 
p odveze na tozlucima; dokolje- 
nice . — »na tozlucih kovče i 
d i z 1 u c i« (M. H. III 91). 

< tur. dizlik (diz-lik) < tur. diz 
»koljeno« + tur. suf. - lik. 

dizma f (tur.) zid kuće ili zgrade 
od drvene građe, napravljen od 
greda poredanih jedna do dru- 
ge u uspravnom ili kosom po- 
ložaju . 

< tur. dizme , partic. od dizmek 
»poredati, složiti« 

doadžija, v. dovadžija 
đoandžija, v. dogandžija 

ddgan m (tur.) vrsta sokola kojim 
se lovilo. 

< tur. dogan. 

V. dogandžibaša, dogandžija. 

dogandžibaša m (tur.) vrhovni 
upravnik lova u Tur. Carevini; 
zapovjednik dogandžija. 

< tur. doganciba$i (doganci- 
-ba§ г), v. kompon. pod dogan- 
džija i baš. 

dogandžija, doandžija (pl. dogan- 
džije) 1. опај koji lovi ptice sa 


221 



jvanom vrstom sokola zv. do- 
gan, sokolar. 

2. dogandžije su sačinjavali po- 
seban odred dvorskih lovaca u 
Tur. Carevini. 

< tur, doganci (dogan-ci), v. 
dogan -h tur. suf. -ci. 

lofiframidžija m (tur.) starinski 
majstor stolar, drvodjelja, rez- 
bar. — »-Dogramadžije su 
radili drveninu oko šadrvana, 
sebilja i bunareva i krovove i z- 
. nad česama. Sve prostije poslo- 
ve radili su dunđeri i irgati<< 
(Kreš. Vodovodi 167). 

< tur. dogramact (izv. od đo- 
gramak 4sjeći, izdrobiti**), 

V. dogr^madžiluk. 

dogramadžiluk m (tur.) starinski 
stolarski zanat; rezbarenje. 

< tur. đopramaciZik, v. đogra- 
madžija -h tur. suf. -lik. 

dohiberiti, ddhaberiti, dojaviti , 
javiti, obavijestiti . 

Izv. od haber (v.). 

ddhakati, doći kome glave; upro- 
pastiti; učiniti kraj nečemu. — 
»On kako će begu dohakati* 
(K. H. I 167); -Ko će Musi d o- 
h a k a t i živu« (Lord 99). 

Izv. od tur. hak < ar. haqq 
»pravo, istina«. 

lojanisati, dojanli, v. dajanisati, 
dajanli 

>ojanHć, v. dajanli 

loksan, num. (tur.) devedeset, 
broj 90. в 

< tur. doksan . 

okundisati -išem, naškoditi, nau- 
diti. 

< tur. dokundu, perf. 3. Hce 
sing. od dokunmak »naškoditi«. 
V. dokunisati. 

kunisati -išem, naškoditi, nau- 
diti. 

< tur. dokunmak »naSkoditi*. 


dokusuriti, 1 . dokrajčiti , okončati . 
2. izmiriti, nadomiriti, isplatiti 
ostatak duga . 

Izv. od kusur (v.). 

dolaf -afa, dolap -apa m (pers.) 

1. nepomični ormar sa policama , 
pričvršćen uza zid ili uzidan u 
zidu. — »U odaji d o 1 a f otvo- 
rila« (M. H. III 366); »I po kuli 
rafi i dolafi« (Vuk V 365); 
»On prilazi šarenu d o 1 a p u, / 
Sa d o 1 a p a ključe povadijo« 
(Lord 58). 

2. postrojenje za navodnjava- 
nje, kolo na rijeci. 

< tur. dolap < pers. dulab , sa 
oba značenja kao u nas (u ar. 
takođe dulab). 

dolama f (tur.) vrsta starinske 
muške i ženske nošnje, slična 
kaputu, od Ijubičaste (mor), ze- 
lene ili crvene čohe, sa dugim 
rukavima koji su zatvoreni ili 
razrezani^otvoreni (sa čevkeni- 
ma), tako da vise ili $e straga 
sapnu jedan za drugi da ne 
smetaju i da su ruke slćbodne. 
Obično je do koljena, ali može 
biti i duža. Neke se dolame pre- 
samićuju sprijeda i pojasom 
pašu. Dolamu su nosili janji- 
čari, a kasnije je u nas dobila 
značaj svečane narodne nošnje. 
— »Na Ahmi je mor - d o 1 a- 
m a, / mor - d o I a m a do ko- 
Ijena^ (Sevđ. 156); »Dug - d o- 
1 a m u Vrcić-bajraktara« (M. 
H. III 171). 

< tur. dolama. Po tu*\ istori- 
čaru Ahmed Rasimu (str. 322) 
dolama je janjičarski kaftan, a 
ime je dobila po tome što su 
janjičari imali običaj da pri pu- 
tovanju, radi lakšeg hoda, oba 
skuta svojih kaftana zavrate i 
zađiju za pojas. Tu radnju 
označava tur. inf. dolamak »za~ 
vratiti (skute)*, od čega skra- 
ćeni inf. dolama »zavraćanje 


2 



ddmuz 


(skutova)« i po tome je ovaj 
kaftan nazvan dolama. 

dolap, v. dolaf 

doldrma, v. dondurma 

ddlibaša m (tur.) ravnatelj sofre, 
stoloravnatelj; onaj koji na go~ 
zbi sjedi u gornjem čelu stola i 
upravlja zdravicama. — »gdi je 
sopra — tu je d o 1 i b a š a, / 
gdi je vojska — tu je aram- 
baša« (Vukl 466); »Đe je svad- 
ba da si delibaša, Đe je sofra 
da si d o 1 i b a š a« (Vuk,'Posl. 
74); »Tri su čaše, a tri doli- 
baše« (M. H. III 211). 

Izv. od dolija (v.) i baš (v.) pu- 
tem tur. izft. 

doliđati, puniti; puniti stomak 
preko mjere kafom, vodom ili 
kakvim drugim pićem; ispijati 
preko mjere. 

Izv. od tur. dolu »pun« (tur. inf. 
dolmak »puniti«): dolijati, pa 
doliđati. 

V. nadoliđati (se). 

dolija, tolija, tola f (tur.) trpeza 
za kojom redna čaša naokolo 
hoda; čaša kojom se napijaju 
zdravice. — »Dolibaša apostole 
Pavle / On okreće sofrom i d o- 
1 i j o m«, »Pak pogleda i dva i 
tri puta / Niz velike sofre i d o- 
1 i j e« (Petran. 70); »Jope nas 
ljudi vođili od d o 1 i j e do d o- 
1 i j e, đe je ljepše jesti i piti« 
(zap. Inst, 21300); »Za gotovu t o- 
1 u zasidoše, ! okrenuše čašom 

, na okolo«, »Na poljani t o 1 u za- 
metnuše, / razložiše piće na po- 
ljani« (M. H. III 4, 102); »Izvila 
se zlatna žica vrhom iz mora, / 
savila se delibaši oko d o 1 i j e« 
(Vuk I 41); »Naš£ slava a naša 
d o 1 i j a, 7 Svijem ću vam biti 
doli-baša« (Petran. 478). 

< tur. dolu (doli) 1. »čaša na- 
punjena pićem«, 2. »pun, napu- 
njen«; starotur. tola »pun, na- 


punjen« (u pers. duld je čaša ili 
testija za vodu ili za alkoholno 
piće). 

V. dolibaša, doliđati, nadoliđati 
(se). 

dolma / (tur.) nadjev; punjene' 
paprike, paradajz itd. Punjenje 
se vrši samljevenim mesom po- 
miješanim sa pirinčem. 

< tur. đolma »nadjev« < tur. 
inf. dolmak »puniti, nadijevati,. 
filovati«. . 

V. dolmadžik, dolmiti, nadolmi- 
ti, jalandži-dolma, sogan-dolma. 

dolmadzik m (tur.) vrsta jela: 
obloženi kolačići od isjeckane 
bravlje džigerice. 

< tur. dolmacik (dolma -сгк), 
deminutiv od dolma-(v.) 

dolmiti, nadijevati, puniti, filo- 
vati. 

< tur. dolmak »nadijevati, 
puniti«. 

domazluk i domazluk m (tur.) 1 . 
domaće životinje koje se uzga- 
jaju za potrebe domaćinstva i 
za priplod. 

2. ispasište za stoku. U ob. gov.: 
»Pusti hajvan u d o m a z 1 u k«. 

< tur. damizhk (damiz-hk) »do- 
maća životinja namijenjena za 
rasplod« < tur. damiz »štala z& 
uzgajanje stoke« + tur. suf. 

- lik. 

dombak m (tur.) gatnjak, učkur. 

< tur. don bacft »sveza od ga- 
ća«, izft. od tur. don »gaće, šal- 
vare« i tur. bag »sveza«. 

domuz m (tur.) 1 . svinja , krmak.. 
— »Sta zna d o m u z šta je 
majdonoz« (nar.. posl.). , 

2. u pren. zn.; tvrdoglav, uporan 
ćovjek. 

< tur. domuz, donuz. 

V. domuzluk, domuzovina. 



dootivluk 


domuzlijk m (tur.) Ijutnja iz tvr- 
doglavosti, tvtdoglavost, tvrdo- 
kornost; svinjarija. 

< tur. domuzluk (domuz-luk), 
V Jomuz + tur. suf. -luk (-lik). 

đdmuzovma /, svinjetina, krme- 
tina. 

Izv . od domuz (v.). 

donanma f (tur.) osvjetljenje i ki- 
ćenje prilikom kakve svečano- 
sti, iluminacija. 

< tur., donanma. 

dondurma, doldurma / (tur.) sla- 
doled. 

< tur. dondurma »sladoled«, 
part. od inf. dondurmak »smr- 
znuti, slediti« (tur. don »leđ«), 
V. dondurmadžija. 

dondurmadžija, doldurmadžija m 

(tur.) poslastičar koji pravi i 
prodaje sladoled. 

< tur. dondurmaci, v. donđur- 
ma + tur. suf. -ci. 

ddnluk m ftur.) čoha ili ncko dru- 
—, go platno koje kao materijal 
služi za gaće, čakšire, šalvare 
itd. — »Više mu je pod kolje- 
nom zlata, / već ‘donluka 
čohe na koljenu« (S. B. IV 65). 

< tur. donluk (don-luk) < tur. 
don »gaće i donji dio odjeće 
uopšte« -j- tur. suf. -luk (-lik). 

dorat, hipok. doro m (tur.) konj 
zatvoreno crvene, crvenosmeđe 
dlake. 

< tur. doru at; tur. doru »za- 
gasit, smeđ« i tur. at »konj«. 

V. doratast, doruša. 

doratast, adj. zatvoreno crvene, 
smeđe hoje. 

Izv. od dorat (v.). 

Dorćol m (tur.) naziv jednog kvar- 
ta u Beogradu. 

< tur. dort yol (agzi) »raskršće«, 
bukv. »mjesto gdje se sastaju 
četiri puta«; tur. dort »četiri« 


+ tur. yol »put« + tur. agz 
»usta, otvor, vrh, stjecište« itd. 

dort num. (tur.) četiri, broj 4. 

< tur. dort. 

V. dortdžihar, Dorćol. 

dortdiihar -ara (tur.-pers.) duplo 
četiri (izraz u igri tavle). 

< ttir. dortgehar , dortgar (dort- 
-gehar , dort-gar) »četiri i Četiri« 

< tur. dort »ćetiri« + pers. 
čehar, čar »četiri«. 

doruša / doratasta kobila. 

Izv. prema dorat (v.). 

doslučiti, živjeti u prijateljstvu, џ 
Ijubavi. — »Dva je dana s njo- 
me doslučio, /а treći se s 
njome zavađio« (I. Z. III 108). 
Izv. od dosluk (v.). 

dosluk, dostluk m (pers.-tur.) pri- 
jateljstvo. — »S popovima u 
d o s 1 u k u bud’te« (Vuk, HjeČ- 
nik); »... i narod bi sa svojim 
»komšijama« živio u boljem 
dosluku« (Zembilj III 41); 
»А1 si s njima d o s 11 u k ufa- 
tio« (M. H. III 422). 

< tur. dostluk, v. dost. -f tur. 
suf. -luk (-lik). 

dost -a i ddst, dosta m (pers.) 
prijatelj. — »S’jeci dušmane, 
zovi dostove« (I. Z. III 130). 

< tur. dost < pers. ddst, dust 
»prijatelj«. 

V. doslučiti, dosluk. 

dova / (ar.) 1. molitva bogu. 

2. blagoslov. 

< tur. dua < ar. du^a 1 »mo- 
litva«. 

V. dovadžija, dovale, hajir-do- 
va, bed-dova, dovu činiti, dovu 
učiniti. ~ 

dovadžija, doadžija m (ar.-tur.) 
1. onaj koji dovu čini, koji upu- 
ćuje molitvu bogu za sebe ili za 
nekog drugog. — »A ja ću vam 
biti đovadžija« (K. H. I 
287). 


24 



đućanL 


2. u bivšoj sarajevskoj cehov- 
skoj organizaciji pojedinih za- 
nata (esnafu) zanatlija koji čini 
prigođnu dovu. 

< tur. duact (dua-ct), v. dova 
H- tur. suf. -ct. 

dovale, dovalje, v. ejdovale 

dovu činiti, moliti se bogu, dovu 
izgovarati, upućivati molbu bo- 
gu. — »Diže ruke, Bogu d o v u 
činio: / Daj mi, Bože, vihor sa 
planine« (B. V. 1892. 206). 

Izv. od dova (v.). 

đdvu učmlti, zamoliti se bogu za 
svoje ili nekog drugog dobro i 
sreću, blagoslomti. — »Kralj će 
tebi d o v u u č i n i t i«« (K. H. 
1215); »A vami je dovu 
učinio* (M .H. III 71). 

Izv. od dova (v.). 

dovulbas, v. daulbaz. 

dragdman m (аг.) sluibeni tumač , 
prevodilac, pri stranim diplo- 
matskim predstavništvima u 
Turskoj i drugim zemljama na 
Istoku. 

< ar. tar$uman »tumač«. 

V. terdžuman. 

dram m (grč.) тјета za tezinu: 
11400 oke, tačnije: 3,207 grama. 
— »Osam d r a m a u nju sa- 
suo praha« (M. H. III 480). 

< tur. dirhem, v. dirhem. 

V. dramlija, dramaluk. 

dramaluci -Шка, drame -ama pl. 
t. (grČ.-tur.) čarape (muške i 
ženske) od najljepše tanke vv- 
ne. To su u tursko vrijeme bile 
u nas najskuplje čarape. Zenske 
drame koje su bile na prstima 
crveno obojene zvale su se još 
i kinalije ili krnalije (v.). — 
»Duša mi bijaše, kad bi se po- 
molila na vrata u lipiskim tal i- 
ta-papueama i bijelim kao sni- 
jeg d r a m a m a čarapama^ 
(Zembilj III 18). 


< » Drhma« ime grčkog grada 
u istočnom dijelu Egejske Ma- 
kedonije* + tur. suf. -lik (-lik). 

dramaluk m (grč.-tur.) krupna 
sačma, krupno zrno za metke 
lovačkih pušaka. 

< tur. dirhemlik (dirhem-lik), 
v. dram + tur. suf. -fifc. 

drame, v. dramaluci. 

dramlija i dramalija / (grč.-tur.) 
fcrupna sačma, ктирпо zrno za 
metke lovačkih pušaka. 

< tur. dirhemli (dirhem-li), v. 
dram + tur. suf. -li. 

dringati, v. dirindžiti 

Drvenija f, ime drvenog mosta na 
Miljacki u Sarajevu. 

Izv. od srp. hrv. adj. drven sa 
suf. -ija, koje dolazi od ar.-pers. 
adj. suf. -I, po uzoru na turske 
izvedenice sa ovim suf.: drveni, 
pa onda, da se omogući dekli- 
nacija, drvenija, Što znači »dr- 
vena-« (ćuprija). 

drzman m (tur.) krupan čovjek , 
visok i korpulentan čovjek. 

< tur. dizman, dizmen . 

dnb&ra f (pers.) 1. duplo dva (iz- 
raz u igri tavle i domina). 

2. figur. podvala , varka. — 
»Udario mu dubaru^ = po- 
dvalio mu nešto. 

< tur. dubara , < pers. du bdra 
»dva puta; duplo dva u igri 
tavle«. 

dubeš m (pers.-tur.) duplo pet 
(izraz u igri tavle). 

< tur. dube§ (du-be$) »dva pu- 
ta pet« < pers. du »dva« i tur. 
be$ »pet~. 

dubnra f (ar.) stražnjica. 

< tur. diibiir < ar. dubur 
»zadnja strana, ono što je 
straga«. 

dućan -ana m (ar.) trgovačka 
radnja. — »Od tvog hana do 


15 — Turcizmi u SH jezšJcu 


225 



dućandžija 


moga dućana« (K. H. I 164). 

< tur. dukkan (č. dukjkjan) 

< ar. dukkan. 

V. dućandžija. 

dućandžija m (ar.-tur.) trgovac. — 
»Veće misle dućandžije 
mlade« (K. H. I 445); »D u ć a n- 
đ i j e sve na noge skaću* (Lord 
102 ). 

< tur. diikkanci, v. ducan + 
tur. suf. -ci. 

dud m (tur.) murva, Morus alba 
i Morus nigra (bijeli i crni dud) 
iz fam. Мотасеае. 

< tur. dut (u pers. tUt). 

V. mordud, šamdud. 

Duda, v. Dudija 

Dudija, hipok. Duda (pers.) musl 
žensko ime. 

< tur. dudu »žena, hanuma« 

< pers. tuti »papagaj«. 

duduk m (tur.) 1 . mala jednocje - 
vna svirala. 

2. duga sviraljka koju čobani u 
proljeće prave od vrbove коте. 

< tur. diidiik. 
duđun m (tur.) suadba. 

< tur. diigiin. 

dugmali indecl. adj. 4pers.-tur.) 
s dugmetima, s pucama. — »Pa 
izvadi dugmali dolamu, / 
dugmeta su od zlata šimšeta« 
(M. H. III 510). 

< tur. diigmeli (diigme-li ), v. 
dugme -f tur. suf. -li. 

dugme, pl. đugmeta, dugmeta n 
(pers.) 1 . puce, pulka (na odjev- 
nom predmetu). — »Na košulji 
od zlata dugmeta« (K. H. 
II 311). 

2. puce, tipka za zvonce, tipka 
na kakvom aparatu. — »Priti- 
sni na dugme«. 

< tur. diigme, sa oba značenja 
kao u nas < pers. tukme »pu- 
ce, pulka na odijeiu«. 

V. dugmali. 


duhan, duvan -žna m (ar.) duhan. 

< tur. duhan < аг. dufran 
»dim, gusta para, a sada i bifjka 
duhan«. 

V. duhandžija, duhankesa, du- 
haniti. 

duhankesa, duvankesa, duhan- 
ćesa, duvanćesa (duhan-kesa, 
duhan-ćesa, duvan-kesa, du- 

van-ćesa) f (ar.-pers.) torbica u 
kojoj se duhan drži„ nosi. — 
»... sprema se da ide, sipa du- 
van u duvankesu« (Sol. I 
82); ». .. vadeći ipak iz džepa 
lepu, kožnu duvan-kesu« 
(Devajtis 9). 

V. kompon. pod duhan i kesa. 

duhandžija, duvandžija i duhan- 
džija, duvandžija m (ar.-tur.) 
pušač. — »Tvoj je babo d u- 
V a n d ž i j a, ne smim divojko«. 
(Muz. zap. .Inst. 2071). 

< tur. duhanci, v. duhan -f tur. 
suf. -ci. 

duhaniti, duvaniti, 1. pušiti. 

2. snabdijevati nekog duhanom. 
Izv. od duhan (v.). 

duhaniti se, duvaniti se, snabdi- 
jevati se duhanom. 

Izv. od duhan (v.). 

dujisati se -išem, dosjetiti se, pri- 
sjetiti se. — »Odmah s e je ja- 
du d u j i s a o, / pa on iđe u 
gornje odaje« (I. Z. II 241); »No 
s e dite jadu dujisalo, / Pa 
joj špatlu na dolinu baci« (Vuk 
VII 274). 

< tur. duymak »osjetitj, osje- 
ćati«. 

dulek, tulek (dumlek) m (tur.) 

1. tikva bundeva. 

2. mala f nenarasla tikva, tikvica 
u vrtu. 

< tur. dolek »karpuzice i di- 
njice u bostanu«. 

dulum, v. dunum 


226 


X 



dun’ja-mSl 


duman, duman -ana m (tur.) 

1. dim, magla; prašina. — »Zbi 
se d u m a n niz polje Orlovo«, 
»Pa mu brzo vatru prihvatila, / 
stadoše mu biti dumanovi, 
/ a za njima mavi plamenovi« 
<K. H. I 74, II 110). 

2. fig.: briga, zamagljenost mi- 
sli, ka o polusan. — »U veliku 
je dumanu«; »Dok ja bijah 
u zemanu, / аГ ti prođoh u d u- 
m a n u« (I. Z. III 18). 

< tur. duman i tuman. 

dumedžija, v. dumendžija 

dumen m (tur.) kormilo, krma. — 
»Kada Ibro do d u m e n a sa- 
đe« (M. H. III 338); »Jovo prođe 
na d u m e n na šajku« (Vuk II 
620). 

< tur. diimen. 

V. dumendžija, dumeniti, du- 
menisati. 

Dumendžlć, v. dumendžija 

dumendžija (dumedžija) m (tur.) 
kormilar, krmanoš. — Od ovog 
je nastalo prezime Dumendžić. 

< tur. dumenci, v. dumen + 
tur. suf. -ci. 

dumeniti -Im, dumenisati -išem, 
kormilariti. — »Pa d u m e n i š 
na debelom moru, / ti uprav- 
Ijaš na moru đemiju« (M. H. III 
339). 

Izv. od diimen (v.). 
dunajluk, v. dun’jaluk 

dundar m (pers.) gomila živih bi - 
ća (Ijudi, marve itd.). — »U 
d u n d a г e Vlahe savijati«, 
»Dostiže mu jedan d u n d a r 
konja« (K. H. I 73, II 275). 

< tur. diimdar < pers. dumdar 
(dum-dar) »zaštitnlca poslje- 
dnjih odreda vojske«; pers. dum 
»rep« + pers. dar prez. osn. od 
inf. dašten »imati, držati«. 


dunđer, dunđerin m (pers.) sta- 
rinski stolar i graditelj (drvo- 
djela, tesar i zidar ujedno). — 
»Dok klesari rade o kamenu, a 
dogramadžije o drvetu, d u n- 
đer je sposoban za sve; on je 
kadar da napravi malu bosan- 
sku kuću od temelja do šljeme- 
na« (Kreš. Esnafi 176). 

< tur. diilger < pers. durger, 
durUger, skr, od durudger (du- 
rUd-ger) < pers. duritd »drvena 
građa« + pers. suf. -ger. 

V. dunđerisati, dunđerluk. 

dunđerisati -išem, baviti se dun- 
đerskim zanatom, graditi. 

Izv. od dunđer (v.). 

dunđerluk m (pers.-tur.) dunđer- 
ski zanat. 

< tur. diiigerlik (diilger-lik), v. 
dunđer + tur. suf. -lik. 

dun’ja (dunja) indecl. m (ar.) svi- 
jet, ovaj svijet, ovosvjetska pro- 
lazna dobra. — »Nemoj d u- 
n j a milovat’« (Nar. bl. 309). 

< tur. diinya < ar. dunya (al- 
-dunya, addunya) »ovaj svijet« 
osn. zn.: »najniži (svijet)«; ar. 
dunya je elativ f., a ad-dunyd 
je u značenju superlativa f. od 
adj. daniyy »blizak, nizak«. 

V. dun’jalučina, dun'jaluk, dun’- 
ja-mal, terći-dun’ja. 

đun'jalučina. dunjalučina, augm. 
od dun’jaluk (v.). 

dun’jaluk, dunjaluk (dunajluk) m 

(ar.-tur.) 1. ovaj svijet; Ijudstva 
na zemaljskoj kugli. — »Niko 
na d u n j a 1 u k u ne pamti 
ovakve zime« (Gajret 1929, 55). 
2. materijalna bogatstva, ime- 
tak; ovosvjetska dobra. 

< tur. diinyahk (diinya-lik), v. 
dun’ja + tur. suf. -lik. 

dun’ja-mal, dunja-mal m (аг.) 

1. sva bogatstva ovog svijeta. 

2. silna bogatstva, silni imetak. 


13 * 


227 



dunum 


< tur. diinya-7tial < ar. dunya, 
v. dun ? ja i ar. mal, v. mal. 

dunum. dulum m (tur.) mjera za 
površinu zemljišta: 1.000 m 2 
(10 ari). 

< tur. doniim. 

dunja, dunjalučina, dunjaluk itd., 
v. dun’ja, dun’jalučina itd. 

diir! dura! interj. (tur.) stani! stoj! 
čekaj! — »Dur, dorate, pust 
mi ostanuo! ! 1Г sa mojom il’ 
sa tvojom glavom!-« (Vuk VII 
93); »Nit mi ko d u r, ni bre! 
(Zembilj III 45); ^Dur, delija, 
ide Pantelija-«, ^Dura, d u r a, 
otče, kaluđere« (Marjan.); 
»D u r, dorate, moje desno kri- 
lo!- (M. H. III 432); »D u r a 
doro roditelja moga, / s tebe ću 
ja izgubiti glavu* (K. H. II 315). 

< tur. dur, dura, imp. od dur- 
mak »stajati, mirovati, čekati, 
trpiti«. 

V. duradžak, durak, Durak, Du- 
ran, durašan, durati, dur-bak, 
dur bakalum, durmadan, Dur- 
miš, durun, durun orda, izdu- 
rati, nadurati, naduravati se. 

dnradžak -aka m (tur.) 1. stanka, 
mjesto gdje se stoji, gdje treba 
zastati. 

2. oznake u muslimanskoj bro - 
janici (tespihu) koje dijele zrna 
na tri jednake grupe (svaka 
grupa ima po 33 zrna) i koje 
označuju mjesta gdje treba za - 
stati u učenju. 

3. drveni stalak u koji se dijete 
stavlja da moze stajati. — »Od 
tri meseca dete se meće u d u- 
r a d ž a k, i tu se odupire no- 
gama te i sedi i stoji, a posle 
u dubak« (Miodrag. 160). 

< tur. duracak »stanka, mjesto 
gdje se stoji« (part. fut. od inf. 
durmak »stajati«. 

dnrak m (tur.) stajalište, mjesto, 
mjesto na kome se stoji. 


< tur. durak »stajalište, stanjfe- 
ca, mjesto na kome se stoji«*, 
fig. »stalan, čvrst«. 

Durak i Durak (tur.) musl. muško 
ime. 

< tur. Durak, lično ime, »Sta- 
lan, Čvrst« < tur. durak sa 
pren. zn.: »stalan, čvrst« < tur, 
inf. durmak »stajati«, v. durak. 

Duran, hipok. Duro (tur.) musL 
muško ime. 

< tur. Duran, lično ime, »Sta- 
lan, Cvrst« < tur. inf. durmak 
»stajati, mirovati, trpjeti«. 

durašan, duratan, durećan adj- 
izdrzljiv, trajan, postojan. 

Izv. od durati (v.). 

duratan, v. durašan 

durati, trpjeti, podnositi; trajati . 
— »Jadan paša d u r a t i ne 
može« (M. H. III 70). 

< tur. durmak »stajati, miro- 
vati, trpjeti, podnositi, čekati«. 
(Rj. JAZU i Berneker do~ 
vode ovaj naš glagol u vezu sa 
tal. durare, dok je Меуег mi- 
šljenja da đolazi od tur. dur- 
mak. U prilog stanovištu da je 
od tur. durmak govore i izve- 
denice dur, durak, duran, dura- 
džak, Durmiš, durmadan itđ. 
koje su ižvedene od tur. dur- 
mak, a upotrebljuju se u nas 
kao turcizmi). 

dur-biik! interj. (tur.) stani pa po- 
gledaj! pogiedajder! 

< tur. dur, imp. od durmak 
»stajati« i tur. bak, imp. od bak- 
mak »gledati, pogledati«. 

dur bakalum! interj. (tur.) stani 
da vidimo! Čekaj da vidimo! 

V. kompon. podrckir i bakalum. 

durbin -ina m (pers.) dvogled, da - 
lekozot. — »U njeg vavik d u г- 
b rn u desnici« (M. H. III 221). * 

< tur. diitbižn < pers. đvrbin. 


228 



dušmšn 


| diir-bin) bukv. >4laIekovid« 
slož. od pers. dUr »daleko« i 
jjers. bin, prez. osn. od inf. 

den »vidjeti, gledati«. 

V. durbiniti, nadurbiniti. 

durbiniti, gledati kroz durbin, 
kroz dvogled. — *D u r b i n i 1 a 
Bedremane majka, / Nadurbini 
u mrke kočije« (Muz. zap. Inst. 
1811 ). 

Izv. od durbin (v.). 
đnrećan, v. durašan 

durećli, indecl. adj. izdržljiv, tra- 
jan, postojan. 

Izv. od durati (v.) i tur. suf. -li. 

durmadan adv. (tur.) neprekidno, 
neprestano, bez zastoja. 

< tur. durmadan < tur. inf. 
durmak »stajati, trajati«. 

Durmiš, hipok. Durmo (tur.) 
musl. muško ime. 

< tur. Durmi $, Durmu§, iično 
ime, »“Stojan« < tur. durmi$ 
{durmu?) »koji je stajao, trpio, 
durao* (part. perf. od inf. dur- 
mak »stajati, trpjeti« itd. 

Duro, v. Duran 

durnn! durum! interj. (tur.) stoj- 
te! zastanite! čekajte! 

< tur. durun! imp. 2. iice pl. 
od inf. durmak »stajati, miro- 
vati« itd. 

V. durun orda. 

durun orda! durum orda! interj. 
(tur.) stojte vi tamo! stojte ona- 
mo! — »Car dželatim’ »durum 
orda-« viknu«« (K. H. I 47). 

< tur. durun orda! < tur. du- 
run! imp. 2. lice pl. od durmak 
»stajati« i tur. orda »ondje«. 

duse n (pers.) duplo tri (izraz u 
igri tavle). 

< tur. diise »dvaput po tri« 

< pers. du-se »dva-tri«; pers. 
du »dva« i pers. se »tri«. 


ddstaban, ddstaban, duztaban, 
dustabanlija m (tur.) onaj koji 
je ravnih stopala, pes volgus. 

< tur. diiztaban (diiz-taban), v. 
komp. pod duz i taban. 

dustabanlija, v. dustaban 

dustur -ura m (ar.) zbornik za- 
kona i naredaba koji je izdavan 
u Turskoj Carevini. 

< tur. diistur < pers. dustiir 
(u ar. dustUr, takođe < pers.). 

dušek m (tur.) vunena postelja 
(madrac) koja se, u vrijeme dok 
još kreveti nisu unišli u upo- 
trebu , sterala na pod i na njoj 
se spavalo. — »Delije mi рго- 
strše d u š e k e« (M. H. III 447). 

< tur., do$ek. 

V. dušek-hasta, dušekluk. 

dušek-hasta / (tur.-pers.) bole - 
snik koji je privezan za poste- 
Iju , veliki bolesnik. 

< tur. dd$ek hasta, v. kompon. 
pod dušek i hasta. 

dušekluk m (tur.) 1. vrsta ormara 
u kome se drže dušeci i jorgani 
kad nisu u upotrebi. Odignut je 
od poda i pričvršćen uza zid. 

2. platno od koga se prave du- 
šeci . 

< tur. do$eklik (do$ek-lik), v. 
dušek -f tur. suf. -lik. 

dušema f (tur.) kućna prostirka 

< tur. dopeme. 

dušeme n (tur.) svilom protkan 
bijeli bezni čaršaf, veličine 
1X2 m, kojim se žena zaogrće 
preko feredže. 

< tur. do?eme. / 

dbšeš m (pers.) duplo šest (izraz 
u igri tavle). 

< tur. dii?e? < pers. du-šeš 
»dva-šest«; pers. du »dva« i 
pers. šeš »šest«. 

dušman, dfišman, dušmanin m 

(pers.) neprijatelj, protivnik. — 


220 



đašmanlak 


»Dušmanin si, za Boga ne 
znađeš« (M. H. III 246); »Ko je 
sebi dušmanin, kako će 
drugom biti prijatelj?-« (Vuk. 
Posl. 142). 

< tur. diifman < pers. dušmen. 
V. dušmanluk, din-dušman. 

dušmanluk i dušmanluk m (pers - 
-tur.) neprijateljstvo. 

< tur. dii$manlik, v. dušman + 
tur. suf. -lik. 4 

duvak ~a i duvak -ака m (tur.) 
veo nevjeste, tanka koprena ko -■ 
jom se mlada prekriva preko 
glave i lica. — »mlada pod d u- 
' v a k o m«; »Nije s glave ni d u- 
v a k skinula-« (K. H. I 367). 

< tur. duvak. 

duvan, đuvanđžlja, duvankesa 

itd. v. duhan, duhandžija itd. 

dfivar -a m (pers.) zid. — »Iz d u- 
v a r a pendžer izvadila« (M. 
H. III 503). 

< tur. duvar < pers. diwar. 

V. duvardžija. 

đuvardžija i duvardžija m (pers.- 
-tut'.) zidar. 

< tur. duvarci (duvar-c г), v. 
duvar + tur. suf. -ci. 

duvel m (ar.) car, kralj; carstvo, 
kraljevstvo, država. — »Hoće Г 
mi se narugat d u v e П« (K. 
H. I 465). 

< tur. đuuel »carstva, države« 


< ar. duwdl y pl. od ddwla, v. 
devlet. 

duz adj. (tur.) ravan, uravnjan. 

< tur. diiz. 

V. dustaban, dibiduz. 

duzen m (tur.) 1. ono čime se ze- 
na dotjeruje i uljepšava: kozme- 
tička sređštva, nakit i ukrasi. — 
»Na se meće četiri duzena: 

jedan d u z e n bakam i bje- 
lilo, / drugi d u z e n surme i 
obrve, / treći d u z e n biser i 

dukate, / a četvrti dibu i kadi- 
fu« (Beh. V 109). 

2. ugađanje muzičkog instru- 
menta (štimovanje). 

< tur. diizen, sa značenjem kao 
u nas. 

V. duzeniti, duzenli, uduzeniti, 
naduzeniti se. 

duzeniti, dotjerivati, dogoniti, 
uljepšavati. 

Izv. od duzen (v.). 

duzenli, indecl. adj. (tur.) dotje- 
ran, uređen, nagizdan. — »I 
onijeh đuzel djevojaka, / i d u- 
z e n I i lijepih momaka« (M. 
H. X 92). 

< tur. diizenli, v. duzen- + tur. 
suf. -li. 

diizina / (tal.) svežanj, snop' pa- 
ket koji sadrži 12 komada ne- 
kih predmeta (npr. kaŠika i $1.). 

< tur. diizine < tal. dozzina. 

duztaban, v. dustaban. 


230 



DZ 

. ¥ 

■ ф 


džaba, džabica / (tur.) 1. ono ito 
je besplatno dato, poklon. — 
»A d ž a b a mu sve moje oru- 
žje!« (M. H. III 162). 

2. besplatna kafa koja se pije u 
kafani kao čašćenje za kakvo 
veselje (npr. kad se nekome ro- 
di dijete, ili se ozeni, pa daje 
džabu za sve prisutne u kafani). 

3. u značenju »na stranu «, 
»ostavi« u frazi »džaba ti što 
pije, ali se i kocka «. 

< tur. caba »ono što je bespla*- 
tno, poklon«. 

V. džabaisati, džabaluk, džabe. 

džabaisati pokloniti. 

Izv. od džaba (v.). 

džabaluk m (tur.) ono što se do- 
bije besplatno, ne ulažući ni 
novac ni trud. 

< tur. cabahk, v. džaba + tur. 
suf. -lik. 

džabe, džaba adv. (tur.) badava, 
besplatno; zalud. — U ob. gov.: 
»D ž a b e (d ž a b a) mu je da 
se na glavu posadi, neće uspje- 
ti«; »kud ga bije, sve mu krvca 
lije, / al za d ž a b a, pobjeći ne 
može« (Muz. zap. Inst. 62). 

< tur. caba . 
džabica, v. džaba 
Džabić, v. džabija 


džabija m (аг.) ubirač vakufskih 
prihoda (kirija i dr.); za turske 
uprave ubirač državnih prihoda. 
Od ovog je došlo prezime Dža- 
bić. 

< tur. cabi < ar. gabi. 

džada / (аг.) cesta, drum, put. — 
»I kojom li d ž a d o m puto- 
vati« (K. H. I 62). 

< tur. cadde < ar. gdddd. 

džadžja i džadija / (pers.) vještica, 
baba-vračara; naopaka starica. 

< tur. cadi < pers. gadH. 

Džafer, hipok. Džafo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Cafer < ar. Gafar, lično 
ime; osn. zn.; »mala rijeka«. 

Džafo, v. Džafer 

Džahid (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Cahid, lično ime, »Trud- 
benik« < ar. gahid »trudbenik«. 

džahil m (ar.) neznalica; nepi- 
smen čovjek, — »Ti ne gledaj 
na d ž a h i 1 e šta rade« (Ist. bl. 
II 224). 

< tur. cahil < ar. čjahil. 

V. džahilijet, džahiluk. 

džahilijet m (ar.) neznanje, ne- 
prosvijećenost. 

< tur. cahilipet < ar. gahili- 
ууа. 


231 



•džahiluk 


džahtluk m (ar.-tur.) neznanje, 
neprosvijećenost. 

< tur, cahillik (cahil-ltk), v. 
džahil -f- tur. suf. -lik. 

4žaiz (pogr. đaiz), adv. (аг.) đo- 
zvoljeno, dopušteno, sio&ođtio; 
ujerom dozuoljeno, ujerom do- 
pušteno. — »Nije đ a i z, moj 
zete i bane, / da ovako preliepo 
odielo, / cmom krvcom bude 
poštrapano« (F. J. I 59). 

< tur. caiz < аг. $aiz «»dozvo- 
ljen*. 

džall, džala, pl. t, (tur.) ugledni 
starci. — »đok rekoše d ž a I i i 
ridžali-« (Nar. pj.). 

Možda je (kako navodi i Miklo- 
šić) iz staro-tur. gal >*-starac, 
starina; sijeda brada«. 

džam m (pers.) staklo; prozorsko 
staklo. — »Često pogleda na 
d ž a m u pendžera« (M .H. III 
120 ). 

< tur, cam < pers. ђат. 

V. đžamdžija, đžamli, đžamli- 
čak, džamlija, džamluk. 

džamidan, džemadan m (pers.) 
vrsta muškog zatvorenog prslu- 
ka koji se oblači na anteriju ili 
košulju; preklapa se na grudi- 
ma ; pravi se od čohe Ш kadife , 
a ukraŠen je gajtanima , srmom 
i dr. — »Pa obuče džemada- 
n a zlatna« (K. H. I 482). 

< tur. camadan < pers. фате - 
ddn (фате -ddn), slož. od pers. 
gdme »odijelo« -f pers. suf. 
-dan. 

džamajlija, v. džamlija 

džamili, v. džamli 

džambas -asa, džambaz -aza m 
(pers.) 1. preprodavalac konja; 
dobar poznavalac konja, uještak 
za konje. 

2. fig. prepredenjak, varalica . 

< tur. cambaz < pers. tfdnbaz 
($an~baz) »preprodavalac ko- 


nja« osn. zn.: »onaj koji se igra 
s dušom, koji se izlaže opasno- 
sti«, slož. od pers. &an >Kluša« i 
pers. baz, prez. osn. od inf. bdfy- 
ten »igrati«. 

V. džambasluk. 

džambksluk m (pers.-tur.) dzam- 
basko zanimanje. 

< tur. cambazhk (cambaz-hk), 
v. džambas -f tur. suf. - lik . 

Dždmdžić, v. džamdžija 

džamdžija m (pers.-tur.) staklar , 
staklorezac. — Od ovog je došlo 
prezime Dždmdžić. 

< tur. camci (cam-ci), v. džam 
-b tur. suf. - ci. 

dž&mija / (ar.) muslimanska bo- 
gomolja sa jednim ili više mi - 
nareta (bogomolja koja nema 
minareta zove se mesdžid (v.)). 

< tur. camt < аг. §dmi< »bo- 
gomolja«, bukv. »onaj koji sku- 
plja, okuplja (svijetK Od istog 
izvora je đžćmat (v.). 

džamli, džamali, indecl. adj. 
(pers.-tur.) staklen , od stakla; 
ustakljen . — »džamli-pendžer, 
džamAli pendžer« = stakleni 
prozor; »džamli-tflhta« = sta- 
kleno prozorsko okno. — »Pa 
se hvati do d ž a m 1 i -pendže- 
га« (K. H. I 305); »Kako huknu, 
d ž a m 1 i tahta puknu« (M. H. 
X 76); »Gledala ga Jelena / sa 
d ž a m a 1 i pendžera« (Muz. 
zap. Inst 2822). 

< tur. camh, v. džam -f- tur. 
suf. -li. 

đSamllčak -čka m, prozorčić. — 
»Pred njim draga d ž a m 1 i- 
č a k mu otvori« (GZM 1908. 
550). 

Dem. od džamli (v.). 

džamltja, džamajlija m (pers.-tur > 
1. onaj koji je od stakla , koji 
je staklen. — »na čakšire kov* 



če džamajlije« (Kurt II 
85). 

2. ustakljeni fenjer . 

Izv. od džamli (v.). 

džimli-pfmdžer, v. džamli 
džimli-tahla, v. džamli. 

džamluk m (pers.-tur.) * stakleni 
ormar, vitrina; stakleni izlog, 
prostorija u staklu . 

< tur, camhk (cam-lik), v. 
džam -f tur. suf. -ii/c. 

džamdglan, v. adžami-oglan. 

džan, džana (džan -a) m i džana 
(džana) f (pers.) duša. — »E, 
eto, ti si mi ukres'o u d ž a n 
takav starmali. Cini mi se da 
mi tebe nema, sve bi mi ovo 
ostalo lakše bilo« (Andrić 28); 

nas Turke u crkvi da kune, 

/ Koji smo se skoro isturčili, / 
Da nam d ž a n i u dženet ne 
odu« (Vuk VI 154); »U pooove 
šćerce / crne mi oke kažu. / 
2iva mi. džano, bila, / po- 
gledaj me s njima!« (Vuk I 378). 

< tur. can < pers. ђап. 

V. džambas, Džanan, džanarika, 
džanećija, džanfez, džan-teslim, 
džanum. 

džanabet, v. dženabet. 
džinak, v. dženjak 

Džinan, hipok. Džano (pers.) musl . 
muško ime. 

< tur. Canan, lično ime, «-Lju- 
bljeni, Voljeni« < pers. ђапап 
»ljubljeni, v r oijeni«; pers. fjran 
»>duša« + pers. suf. ~an. 

đž&narika / (pers.-tur.) šljiva ran~ 
ka, plod joj crvenkast i okru - 
gao; Prunus mirobalana, Prunus 
c erasifera. 

< tur. can erigi, bukv. »šljiva 
duše, šljiva kao duša«, izft. 

< pers. &dn »duša« i tur. erik 
^Sljiva«. 


džandar-baklava / (grč. -аг.) vrsta 
baklave ; zakuha se tijesto i juf - 
ke se rasuču kao kod obične ba- 
klave, a onda se po nekoliko 
jufki zajedno zavije oko okla - 
gije ili štapića , tako da se na- 
prave cijevi od tijesta. Kad se 
to malo prisuši, izreže se na ko- 
made dugačke oko 10 cm, ispe- 
ku se komadi i onda zaliju klju- 
• čalim šerbetom. Prije servira- 
nja pune se komadi kajmakom 
i zgnječenim bademom. Po iz- 
gledu je slična poslastičarskoj 
šam-rolni . 

< tur. cendere baklavasi, gore 
opisana vrsta baklave; tur. izft. 
od tur. cendere »presa; debela 
oklagija kojom se jufke razvi- 
jaju« < ar. šandara < grč. 
kyhndras i tur. baklava, v. ba- 
klava. 

džanććija f (pers.) vrsta domaće 
(kućne) halve; rastopi se šećer i 
doda se ista mjera nišeste, pa 
se to umuti, a zatim se ta smje- 
sa salije u rastopljeno maslo i 
miješa na vatri (na šporetu) ta- 
ko dugo dok se ne isprži da po- 
rumeni. Masla se star>lja mno- 
go više nego u rešediju, pa kad 
bude ispržena, višak masla se 

. odlije. Usljed toga što se u dža - 
nećiju stavlja više masla, ona 
je rjeđa i kompaktnija, dok se 
rešedija, kad je ispržena, mrvi. 

< tur. caneki (č. džanekji), go- 
re opisana vrsta halve < pers. 
$an, Qdne (odnosno ganeg) »du- 

v, ša, život« -f ar.-pers. suf. -г 

■'# (iyy): pers. fidnegi, u tur. cane- 
ki, bukv. »duševno«, u smislu: 
(slatko jelo) »za dušu« (sr. naše 
»kao duša«). 

džanfez m (pers.) vrsta svilene 
tkanine koja se prelijeva (obi- 
čno u dvije boje). — »U kafezu 
medom odranjena, / i d ž a n- 
f e z o m zlatnim nagizdana« (I. 


233 



džanfezli 


Z. III 241); »moja draga, ona 
sama u crvenu džanfezu« 
(S. S. 57). 

< tur. canfes < pers. ganfeza 
(&an-feza), bukv. »koji srce raz- 
veseljava«. 

V. džanfezli. 

džanfezli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
od džanfeza (skrojeno), — »Zbog 
Alije da ga Bog ubije, /pode- 
ro mi džanfezli dimije!« 
(Sevd, 98). 

< tur. canfezli, v. džanfez + 
tur. suf. -li. 

Džano, v. Džanan. 

džSnsevdija, v. sevdidžan-ba- 
klava. 

džan-teslTm! interj. (pers. -аг.) (bo- 
gu) dušu predade! umrije! »To 
izreče, džan teslim učini« 
(Muz. zap. Inst. 1811). 

< pers. jjan »du.ša« i ar. tasllm 
»predati«. 

džanum i džanum, uzrječica 
(pers.-tur.) dušo si mi draga, 
dušo moja. — »Bre-gidi, bre- 
d ž a n u m, deli Kara Mustafa!« 
(Sevd. 46). 

< сапгт (can-im) »moja duša« 

< pers. &an »duša« i tur. prisv. 
zamjen. 1. lice sing. -im. 

Džavid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Cavid, lično ime, »Dare- ' 
žljivi« < ar. &awid »darežljiv«. 

džeba, v. džebe 
džebana, v. džebhana 

džebe n i džeba f (ar.) 1. bojni 
oklop napravljen od okruglih 
metalnih pločica. — »Sto Mom- 
Čilu taman džeba bila, / 
kralj se pod njom ni dignut ne 
može!« (Vuk II 113). 

2. poprsje od metalnih pločica 
kao ostatak nekadašnjih oklo- 
pd; toke, metalne pločice priši- 
vene na đečermi. — »Brci Ali 


po puškama pali, / svitli mu se 
d ž e b e kroz brkove«. (M. H. 
III 18); Vidi još džebe. 

< tur. cebe < pers. $ebe »boj- 
ni oklop od metalnih pločica« 

< ar. $ubbii. 

V. džebedžije, džebelija, džeb- 
hana. 

đžebe, džeba, pl. t. (ar.) toke, rhe- 
talne pločice poredane i priši- 
vene sprijeda na đečermi. — 
»Na jeČermi d ž e b e pozlače- 
ne« (M. H. III 366); »B jeie mu 
se d ž e b e kroz brkove« (K. 
H. II 384). 

Vidi porijeklo pod d ž e b e -eta. 

đžebedžije pl. (ar.-tur.) poseban 
rod vojske u nekadašnjoj tur- 
skoj vojničkoj organizaciji. U 
mirno doba brinuli su se o oru - 
žju i ratnim potrebama, te ču- 
vali municiju u gradovima, a u 
raino doba pribavljali su ja- 
njičarima potrebnu ratnu spre- 
mu i opskrbljavali ih munici- 
jom. Ukinuti su u isto vrijeme 
kada i janjičari. 

< tur. cebeci, v. džebe »bojni 
oklop« + tur. suf. -ci. 

đžebelija m (ar.-tur.) 1. oklopnik; 
naoružani neregularni vojnik — 
konjanik kojeg je sobom vodio 
u rat spahija i zaim. 

2. zamjenik, zamjenik na mej- 
danu. — »Veće traži teška d že- 
b e 1 i j u, / neka za te na mej- 
dan izađe«, »Oh Vrsiću, begov 
bajraktare, / šta ćeš iskat meni 
na Zečevu, / da mi sinu bidneš 
džebelija?« (K. H. I 129, 
324). 

< tur. cebeli, v. džebe »bojni 
oklop« + tur. suf. - li . 

džebhana, džebana, džepana / 

(аг. -pers.) municija, oružna 
sprema. — »Uz topove kuvet i 
džebhanu«. (K. H. I 37). 

< tur. cebhane, cepane » 1 . mje- 
sto gdje se čuva municija i ош- 



đžehrUe 


žje; 2. municija i oružna spre - 
ma « < pers. gebejiane ($ebe- 
ђ,апе) »mjesto gdje se čuvaju 
oklopi i druga ratna oprema«, 
v. kompon. pod džebe »bojni 
oklop« i hane. 

džebra, v. đebra 

Džebrdil, Džibril -ila m (jevr.) 
anđeo preko koga je Muhamedu 
došla božja objava (arhandeo 
Gavrilo). 

< tur. Cebrail < аг. Cabra’il, 
Cibril < jevr. 

džebre, v. đebra 

džebren-kahren adv. (ar.) zorom 
i nasiljem, silom i nasiljem, na 
silu. 

< tur. cebren-kahren < ar. 
tfabran »silom« i ar. q ahrdn 
»silom, nasiljem«. 

džedvel m (ar.) tabela; formular 
s izvučenim vodoravnim i 
uspravnim linijama. 

< tur. cedvel < ar. šaduial. 

džeenem, v. džehenem 

džefa (pogr. đefa) / (ar.) srada, 
prepiranje, galama . — »Koliša- 
šna je maluhna, a kolika se 
đef a zaturila čerez nje «(Zem- 
bilj III 91). 

< tur. cefa < ar. čdfa' »muče- 
nje, uznemirivanje, napadanje«. 

džeferdar -ara, džeferdan -ana, 
dževherdar -ara (dževerdar, 
dževerdan, džehverdar, džehve- 
dar, džehvedan) m (pers.) vrsta 
starinske puške koja je ukraše- 
na sedefom i dragim kamenjem 
(po čermt je i ime dobila). — 
»Prihvatiše bištre džeferda- 
re« (K. H. I 111); »Ne boji se 
Bo ja puške džeferdara, 
nego puške oputom svezane« 
(Vuk, Posl. 194); »i daću mu 
moga džeferdana, / i do- 
rata konja od mejdana« (Vuk 


III 150); »Stipan dade zlatne 
dževerdare« (M. H. III 
190); »Popucuju lahki d ž e- 
verdani« (F. J. I 133); »A za 
pasom do dva d ž e v e r d a r a« 
(M. H. III 91); »Kad pucaju ma- 
li džehvedari« (M. H. IV 
15); »Izvadio male d ž e h v e- 
dane« (M. H. III 236). 

< tur. c evherdar, osn. zn. »ono 
što je dragim kamenjem ukra- 
šeno« < pers. geivherdar (gew- 
her-dar) slož. od pers. gewher 
(u ar. šawhar) »dragi kamen, 
dragulj« i pers. dar, prez. osn. 
od inf. dašten »imati, držati«. 

džehalet m (ar.) neznanje, nepro- 
svijećenost . 

< tur. cehalet < ar. gahala. 

đžehenem (džeenem) m (jevr.) 
pafcao. — »Кгај dženeta žuta 
tunja rasla, / na džeh'enem 
grane naslonila« (Muz. zap. Inst. j 
3676); »Kuda hodža bije, dže- 
henemska vatra ne pali« 
(Nar. bl. 217). 

< tur. cehennem < ar. gdhdn - 
пат < jevr. 

V. džehenemlija, džehenemtaš. 

džehenemlija ,m (jevr.-tur.) o naj 
koji će u pakao, koji je zaslu- 
žio pakao. 

< tur. cehennemli, v. džehenem 
+ tur. suf. -li. 

džehenemtaš m (jevr.-tur.) pakle- 
ni kamen, srebrni пЏга1, lapis 
infernalis. 

< tur. сећеппет ta?i, bukv. 
»đžehenemki karpen«, tur. izft., 
v. kompon. pod džehenem i taš. 

džeher m i džehra / (tur.) kaza- 
ska alatka: sprava za namota- 
vanje svile i dr. 

< tur. cehre, istog značenja. 

džehrile adv. (ar.-tur.) glasn o. 

< tur. cehrile (cehr-ile) < ar. 
$dhr ( Y$hr) »govoriti glasno, 


235 



Džehvm 


objaviti glasno-« + tur. postpoz. 
-ile »sa«. 

Džehva, v. Dževahira 

džehvćrdar, džehvedar, džehvć- 
dan, v. džeferdar 

DžMal, v. Dželaludin 

Dželalij* (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Celali, lično ime, »Veli- 
čanstveni, Veliki, Moćni’« < ar. 
$aldl (v. Dželaludin) -f ar.-pers. 

SUf. -Г. 

Dželaludin -ina, Dželaladdin 

-ina, skr. Dželal -ala, hipok. 
Dželko (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Cel&liiddin < ar. Gdldl - 
-u-đđtn, lično ime, »Veličan- 
stvo, Uzvišenost vjere islama«, 
аг. izft. od аг. $alal «-veličan- 
stvo, uzvišenost; veličina, moć«< 
i ar. addin «-vjera islam«<. 

^džčlat -ata m (ar.) 1. krvnik; 
Ćovjek koji izvršava smrtne 
presude nad osudenicima. — 
»Za njim idu četiri d ž e 1 a t a« 
(K. H. I 46). 

2. jig. bezdušan i nemilosrdan 
Čovjek. 

< tur. cellat , cellđd < аг. 
$allad. 

'dželčbdžija, v. dželepčija 

džčlep (pogr. đelep, đćljep) m (аг.) 
stado, krdo stoke. — »Otjera 
mu na d ž e 1 e p e ovce, / i 
otjera na d ž e 1 e p’ goveda« 
(K. H. II 229); »Pa ipak minulo 
je tri nedelje kako je Marko 
Certvan otišao u Prusku, da 
proda d ž e 1 e p goveda« (De- 
vajtis 12); »Da kupuju đ e 1 e p- 
s k e volove«, »Sve sa Baća na 
surek ovnove, I Az đeljepa 
srijemski volovi« (Dord 23, 13). 

< tur. celep < ar. d&lab. 

V. dželepčija. 

dželčpčija, dželčbdžija m (ar.-tur.) 
1. trgovac stokom. — »I sakupi 


mlade dželepčije, /da ov- 
nove kupe i volove« (F. J. II 
340); »Kad ja bijah morski 
dželebdžija« (Vuk III 455). 
2. o naj koji drži i odgaja čitava 
stada ovaca; stočar. 

* < tur. celepgi (celep-gi), v. dže- 
lep -f tur. suf. -pi. 

džele šSnuhu l, džeUe šlnahu! 

interj. (аг.) uzvik kojim se po- 
praća izgovor ili spominjanje 
božjeg imena: AUah, dželle ia- 
! nuhu! Bog, dželle šanuhu! »Ne 
pamti se da je ikad Allah dže- 
1 e š a n u h u ovako rano poslao 
zimu kao ove godine« (Zembilj 
III 62). 

< аг. d&lla šanuhu! »neka je 
slavno njegovo uzvišeno biće!« 

Dželil -ila, hipok, Dželko (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Celil, lično ime, »PoŠto- 
vani, Slavni« < ar .* фаШ »po- 
štovan, slavan, velik«. 

Dželko, v. Dželaludin i Dželil 
džem&dan, v. džamadan 
Džemal, v. Džemaluddn 

Džemaludin -ina, DžemaluddlH 
ina, skr. Džemal -ala^ hipok. 
Džemo, Džemko, Džčman, Dže- 
mica (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Cemđluddin < ar. Cd- 
mžl-u-ddin, lično ime, »Ljepo- 
ta vjere islama«, ar. izf. od ar. 
damal »ljepota i ar. addin »v r je- 
ra islam*. 

Džčman, v. Džemdludin 

džemat -šta m (ar.) 1. skupina, 
društvo, zajednica. 

2. skup Ijudi koji zajednićki 
obavljaju molitvu (koji klanja - 
ju). — »U džamiji d ž e m a t 
pobuniti« (K. H. I 189). 

3. muslimanska vjerska opština; 
područje jedne džamije, ili je- 
dnog imama, ili jednog muhta - 
ra; opština uopšte. 


ш 



dženAbet 


< tur. ceniaat < ar. ^aind<a. 

V. džematbaša, džematile, dže- 
matlija, džematski imam. 

dšematbaša, džemadbaša m (аг,- 
-tur.) stai-jeŠina jednog džema- 
ta, seoski starješina. 

< tur. cemaatba? t (cemaat-ba- 
fi) tur. izft., v. kompon. pod 
džemat i baš. 

dž&matile, adv. (ar.-tur.) skupno, 
zajedno, u društvu; »džematile 
klanjati« = skupno se bogu 
moliti pod vodstvom imarna. — 
»Pa na vakat akšam saklanjaše. 
/ džematile u ahar-odaju« 
(M. H. III 447). 

< tur. cemaatile (cemaat-ile) v. 
džemat + tur. postpoz. -ile ~sa«. 

džematlija m (ar.-tur.) 1. Član jed- 
nog džemata kao vjerske op- 
štine. 

2. onaj koji klanja skupno u 
džematu. 

< tur. cemaatli (cemaat-h), v. 
džemat tur. suf. -И. 

džematski imam, muslimanski 
sveštenik koji vrši vjerske 
funkcije u jednom džematu 
(vjerskoj opštini). On je ujedno 
i matičar za svoj džemat. 

džemazijel-ahir i džemazijel-evel, 

V. džemat i imam. 

džematski medžlis, odbor koji bi- 
таји muslimani jednog džemata 
na džematskom zboru. To je 
najniži organ islamske vjerske 
zajednice, čiji sastav i nadle- 
žnost propisuje vjerski statut. 
V. džemat i me^ižlis. 

džemazijel-ahir i džemazijel-evel 

v. džemadel-ahire i džemadel- 
ula 

Džemica, v. Džemaludin 

džemijet m (ar.) društvo, udruže- 
nje, organizacija 

< tur. cemiget < ar. $am<iyya 


< ar. &am< »skupina, skup« 
ar. adj. suf. f. - iyya. 

Džemil, hipok. Džemo, Džemko* 
(ar.) musl. muško ime. 

< tur. Cemil, lično ime, »Lje- 
ix>tan« < ar gamil »lijep«, 

Džemila, hiipok. Džemka (аг.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Cemile, lično ime, »Lje- 
potica« < ar. &amila »lijepa; 
ljepotica«. 

Džemka, v. Džemila 

Džemko, v. Džemaludin i Džemil 

Džemo, v. Džemaludin i Džemil. 

džemre (đemre) -eta, pl. džem- 
reta -eta n (ar.) zračna struja 
koja dovodi do postepenog po- 
puštanja studeni u тапо prolje - 
će. Za džemre se kaže da »pa- 
đa« (ili »puca«), vulgarno shva - 
ćeno kao da pada iz neba. Po 
istočnjačkim kalendarima, a i 
po muslimanskim takvimima 
(vjerskim kalendarima) u nas, 
prvo džemre pada u havu (и 
zrak) 19. februara, drugo u vo - 
du 26. februara i treće u zemlju 
5. marta. — »Tri su već pukla 
i to u havu, u vodu i u zemlju 
i ovo su božja đemreta...« 
(Zembilj II 76). 

< tur. cemre < ar. фатта 
»ugljen od žerave, iz raspalje- 
ne vatre«. 

dženabet m (ar.) poganac, neva- 
Ijalac, spadalo. — »jer ja imam 
dženabeta druga; / kada 
ore, da ne može gore, / kada si- 
je, birden kiša lije« (I. Z. III 
136); » ... ugursuze jedan ugur- 
suski i dženabete! (Zem- 
bilj III 70). 

< tur. cenabet < ar. ^dnaba 
»stanje čovjeka (muslimana ili 
muslimanke), s obzirom na tje- 
lesnu nečistoću, koje traje x>d 
polnog akta, ejakulacije ili po- 


237 



ZDženSbi-Hak 


lucije do kupanja. Za to vrije- 
ше smatra se dotično iice neči- 
stim, poganim. 

V. džunup, džunupluk. 

J)ženabi-Hak m (ar.) bog. 

< tur. Cenab-i Hak, pers. izft. 
od ar. fianab »strana« i ar. haqq 
»istina, pravo; bog«. 

dženak, v. dženjak 

dženaza (džennaza) / (ar.) 1. mu- 
slimanski sprovod. — *>U to do- 
ba Fatina dženaza« (M. H. 
X 133). 

2. mrtvac. 

3. molitva za mrtvog pred sa- 
hranu (skraćeno od dženaze — 
namaz, v.). — »Bajraktaru me- 
zar iskopaše, / iskopaše, klanja- 
še dženazu« (K. H. II 605). 

< tur. cenaze < ar. $anaza. 

V. dženaze-namaz. 

dženaze-n&maz m (ar.-pers.) mo- 
litva (klanjanje) za mrtvog pred 
sahranu. 

< tur. cenaze namazi, tur. izft., 
v. kompon. pod dženaza i na- 
maz. 

'džendžefil, v. zendžefil 

džčnet m (ar.) raj. — »Ti b’ d ž e- 
n e t u otvorio vrata« (M. H. III 
412); »Kraj dženeta žuta 
tunja rasia, / na džehenem gra- 
ne naslonila« (Muz. zap. Inst. 
3676). 

< tur. cennet < ar. $anna 
»raj«. osn. zn.: »bašča«. 

V. dženetlija. 

dženetlija m (ar.-tur.) onaj koji 
će u raj, koji je zaslužio raj. 

< tur. cennetli, v. dženet -j- 
tur. suf. - li. 

dženjak -njka, dženak -nka, dža- 
nak -nka, dženek -nka m (pers.) 
bitka, okršaj, borba. — »i brzo 
će dženjak zametnuti« (I. 
Z. II 13); »Još se veći dže- 


njak učinio« (M. H. III 465); 
»Potrčaše, Turke pretekoše, / 
s Turcima džanak zametnu- 
še* (Vuk VIII 25); »Ala banda 
zaturi se kavga, / D ž e n e k bio 
za neđelju dana« (Petran. 690). 

< tur. cenk < pers. $enk. 

V. dženjkovanje. 

dženjkovanje. dženkovanje, n bi- 

jenje boja, vođenje borbe. — 
»Nema sada nigdje vojevanja, 
/ nit se igdje čuje d ž e n k o- 
v a n j e« (I. Z. I 69). 

Izv. od dženjak (v.). 

džep m (ar.) džep, špag. — »On 
otišće ruku u džepove« (M. 
H. III 418). 

< tur. cep < ar. $ayb. 

V. džeparac, džepašče, džep- 
-hašluk. 

đžepana. v. džebhana. 

džeparac -rca i džep-parasi in- 
decl. (ar.-pers.) sitni novac za 
trošenje; novac za podmirenje 
sitnih izdataka. 

< tur. cep parasi, tur. izft. 
»džepni novac«, v. kompon. pod 
džep i para. 

džepašče n (ar.-tur.) novac za 
podmirenje sitnih troškova, sit- 
nih svakodnevnih izdataka. 

< tur. cep akgesi, tur. izft. 
»džepne akče«, v. kompon. pod 
džep i akča. 

džepašluk, v. džep-hašluk. 

džep-hašluk, džepašluk m (ar.- 
-tur.) novac za podmirenje sit- 
nih svakodnevnih potrebd. 

< tur. cep hargligi, tur. izft. 
»džepni trošak«. v. kompon. pod 
džep i hašluk. 

džer (ar.) siromašni učenici me- 
drese iskorišćuju Ijetne i rama ; - 
zanske jerije za honorarno vr- 
šenje pojedinih vjerskih službi, 
naročito po selima, u svrhu pri- 
bavljanja novčanih sredstava i 


238 



dževahirdžija 


hrane da bi se mogli izdržavati 
i školovati. To se zove džer i 
»idenje na džer«. Na džer idu i 
neki siromasni sveštenici. 

< tur. cer < аг. gdrr (Y Č rr )> 
osn. гп.: »tegliti, vući« (usljed 
toga što oni koji idu na džer 
vuku na povratku novac i stva- 
ri, otud je ovaj naziv i došao). 
V. džeraš, džeriti, udžeriti. 

džerah, džerrah -aha m (ar.) onaj 
koji liječi rane; hirurg. 

< tur. cerrah < ar. fjarrah, 
bukv. »ranar«. 

džeraš, džerraš -aša m (ar.) onaj 
koji ide na džer (v.). 

< tur. cerrar < ar. garrdr. 

džerida (đerida) f (ar.) novina. 

< tur. ceride < ar. garida. 

dženma, džerema, džerima f, dže- 
rim m i džereme n (ar.) globa, 
novČana kazna. — »Tud mi sje- 
di Ivo begćehaja, / što uzima 
od cura d ž e r i m u« (GZM 
1910. 526); »Na serdžadi džerim- 
džija Mujo, / što od bula dže- 
rim uzimaše« (Sevd, 151). 

< tur. cerime i cereme < ar. 
Šarirna »krivica; odšteta, globa 
za učinjenu krivicu«. 

V. džerimdžija. 

džerimdžija m (ar.-tur.) onaj koji 
iizima globe, globar. — »na ser- 
džadi džerimdžija Mujo, / 
što od bula džerim uzimaše« 
(Sevd. 151). 

< tur. cerimeci, v. džerima + 
tur. suf. -ci. 

džeriti, ići na džer. 

Izv. od džer (v.). 

džeriz (pogr.), v. đeriz. 

dževab, -aba, dževap -apa (pogr. 
devSb) m (ar.) odgovor. — »Bez 
suala, bez d ž e v a b a« = bez 
pitanja i odgovora, ; tj. bez ika- 
kva isljeđenja; »Brže m' d ž e- 


v a p, drage lale moje!« (M. H. 
III 14); »Ne mog’o bogu d ž e- 
v a b a dati! (kletva) — ne mo- 
gao pred bogom račun položiti! 
»Ja ću caru đevab devabiti« 
(Lord 10); »Lasno je kavgu za- 
metnuti, аГ je teško kavzi d ž e- 
vap dati« (Vuk, Posl. 166). 

< tur. cevab, cevap < ar. gd~ 
wdb »odgovor«. 

V. dževabiti, ođđževabiti. 

dževabiti, dževapiti (pogr. deva- 
biti), o dgovarati. — »a d ž e v a- 
bi kladuški Hrnjica: / sve su 
nami došli poglavari« (F. K. 
1886. 40); »Ne znam šta ću đe- 
vab đ e v a b i t i, / Dok ne pitam 
■ostarelu majku« (Lord 10). 

Izv. od .dževab (v.). 

Dževad (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Cevad < ar. Gawad , 
lično ime, »Darežljivko«; ar. 
$awad »darežljiv«, 

dževahir (dževajir) m (pers.) dra - 
go kamenje; skupocjeni nakit, 
dragocijenosti. — »U đemiji od 
zlata džamija, / A po njojzi 
dževahir kamenje« (M. H. 
III 30); »Vas u srmi i u suhu 
zlatu, / A po njemu d ž e v a j i r 
kamenje« (Petran. 563). 

< tur. cevahir < ar. gawdhir , 
pl. od 3awhar < pers. gewher 
»dragi kamen. dragulj«. 

V. dževahirdžija, Dževahira. 

Dževahira, Dževahira, Dževajhra, 
hipok. Džehva (pers.) mHsl. žen - 
sko ime. 

< tur. Cevahir , lično ime, 
»Dragulj«, v. dževahir + srp. 
hrv. suf. za f. -a. 

dževahirdžija m (pers.-tur.) dra- 
guljar , juvelir. — »Za dukat pi- 
taj sarafa, a za dragi kamen 
dževahirdžiju« (Ist. bl. I 
275). 

< tur. c ev^hirci, v. dževahir + 
tur. suf. -ct. 


239 



azev&piti, v. dževabiti. 
džćvar, v. dživar. 

Dždvdet, hipok. Dževdo (ar.) musl. 
muško ime . 

< tur. Cevdet, lično ime. »Do- 
bro* < ar. &awda »đobrota, kri- 
jepost^. 

Dževdo, v. Dževđet, 
dževdžir, v. đevđir. 

dževferd&r, dževerdan, v. džefer- 
der. 

dževiz (dževiz-drah) m (pers.) in- 
dijski orah, orašćić , koji se uvo- 
zi sa Istoka i upotrebljava se 
kao zaćin , a i kao lijekMyri - 
stica. 

< tur. ceviz < ar. Qiiwz < pers. 
i $awz н-огаћ^. 

V. hind dževiz. 

dževrek (pogr.), v. đevrek. 
dževza, v. džezva. 

džezva, dževza / (ar.) bakrena po- 
suda posebnog oblika za кића~ 
nje kafe. lma dug drzak , a raz- 
HČite je zapremine; može biti 
manja, za jedan Ш dva findžana 
kafe (džezvica), a može i veća, 
ali u upotrebi je najveća do 1 
litar zapremine. Boje je sjajno 
iute ili crvenkaste. — »A uz 
ćumur d ž e v z e pristavio-« (K. 
H. II 568). 

< tur. cezve, sa značenjem kao 
u nas < ar. $&dw& »glavnja, 
baklja*. 

V. džezvenjaci, 

tezvenjaci -nj4ka, pi pribor za 
peČenje kafe (džezve i ostalo) 
koji se nosi priiikom izleta u 
prirodu, na teferič . 
fzv. od đžezva (v.). 


aesUlacije alko - 
hola , npr. kod pečenja rakije 
(od Šljiva, grožda i dr.). 

2 . med zgnječen s voskom za~ 
jedno (za razliku od vrcanog 
meda). 

< tur. cibre. 

Džibril, v. Džebrail. 

džida / (tur.) 1. koplje , tanko i 
dugačko. — »u svakoga d ž i d a 
u rukama« (K. H. I 95). 

2. drvo u bajraka. 

3. motka u gvozdenoj ogradi. 

< tur. ctda »koplje«. 

džidža / (tur.) igračka za djecu , 
zvećka; imitacija prarop naki~ 
ta. — »Knjige su d г i d ž e, ko- 
jima se mudri zabavljaju* (Ist. 
bl. I 98). 

< tur. cici. 

V* džidžali, džidžati, đžinđžali, 
džindžan, nađžidžati. 

džidžali, džidžajli, džindžali, in- 

decl. adj. (tur.) nakićen , nadži- 
džan. — »sultani jski d ž i d ž a- 
1 i fesića* (I. 2. II 24); »I do- 
vati džždžajli Šišanu« (Vuk 
VI 413); »Sultanija dž i n d ž a- 
1 i fesića* (M. H. X 62). 

< tur. cicili (cici-li >, v. džidža 
+ tur. suf. -li. 

džidiati, kititL — >*Oj djevojko, 
džidžo moja, / džidžala te 
majka tvoja^ (GZM 1908. 121). 
Izv. od džidža (v.). 
džigera, v. džigerica. 

diigerica, dhfera (džigarica) f 
(pers.) jetra, crna džigerica . — 
»•Đe li meso, đe li d ž i g e r i- 
са*« (Nar. bl. 53); -Baška meso, 
baška džigerica, baSka cu- 
ra, baška-- udovica«; >*“Truhne, 
vene srce u menika, / sad po- 
ćela dŽigerica b'jela. / 
Da je cma, dosađ bih umrla, / 


i 


0 



dž 


već je b'jela, pa sam nevesela« 
(Ašikl. 123). (bijela džigerica — 
pluća); »Prionuo kao mačka za 
d ž i g e r i c u« (Vuk, Posl. 262). 

< tur. схдет < pers. čiger. 

diigit, v. jigit. 

džihad -ada m (аг.) rat za vjeru, 
borba za odbranu vjere. 

< tur. cihad < ar. $ihad, osn. 
zn.: »borba, rat«. 

džihangir -ira m (pers.) vladar 
svijeta, svjetodržac (titula za 
moćne istoćne vladare u pro- 
Slosti). 

< tur. cihangir < pers. &ihan- 
дгг ($ihan-gtr), »svjetođržae^; 
pers. šihan »svijet, čitav svijet« 
-1- pers. дгт , prez. osn. od Inf. 
giriften »uzeti, uhvatiti, zaro- 
biti«. 

džihari-du m (pers.) četiri i dva 
(izraz u igri tavle). 

< tur. cihar -п dii < pers. če- 
harudu, čarudu »četiri i dva« 
(pers. čehar, čar »četiri* i pers. 
du »dva^. 

džihSrn-jek m (pers.) Četiri i je- 
dan (izraz u igri tavle). 

< tur. cihar-ii уек < pers. če- 
ћатиуек , сатиуек »četiri i je- 
dan« (pers. čehar, čar »Četiri-« i 
pers. уек »jedan«. 

džihara-se n (pers.) četirt г tri (iz~ 
raz u igri tavle). 

< tur. cihar -п se < pers. Če- 
haruse, čaruse »četiri i tri« 
(pers. čehdr, čdr »četiri« i pers. 
se »tri«. 

džihet m (аг.) služba, zvanje po- 
jedinih vjerskih sluibenika ko~ 
ji se plaćaju iz vakufske bla- 
gajne. 

< tur. cihet < аг. $ihd >*-slu- 
žba, dužnost«, osn. zn. »strana« 

džilatati se, v. đžilitati se. 


džUbenta f (ar.-pers.) veliki nc 
čanik ili tašna sa pregracima . 

< tur, cilbent, sa značenje 
kao u nas < pers. fiildbei 
»kožni povez* < ar. tfild »kož« 

+ pers. benđ, prez. osn. ođ, in 
besten »vezati, svezati«. 

diilde n (ar.) opančarska i sarai 
ka alatka: drveni procijep r Z\ 
stezanje na kojem zanatlija 
opanke i druge kožne predmete 

< tur. cilde, sa istim znače- 
njem < ar. 0iZđ »koža«. 

džiličija m (аг. -tur.) bacač džilita; 
onaj koji zna igraii džilita; 
onaj koji sudjeluje u igri dži- 
lita. — »Bić’ u svatima d ž i 1 i- 
č i j a Luka« (F. J. II 369); »Ako 
imaš kakva d ž i H č i j u, / da 
umije s konja po đžilitu« (K. H. 
II 546)Г 

< tur. cilitgi (cilit-gi), v. džilit 
+ tur. suf. - gi. 

<ШШ -a d džillt -lta m (ar.) 1. kra - 
tak šta p sa kvrgom na jednom 
kraju kao u topuza (zapravo čo- 
maga) koji konjanici u istoime- 
noj igri bacaju jedan na drugog 
kao što se baca koplje. — »Ра 
se Šale a sa d ž i 1 i t o v i« (M. 
H. III 462). 

2. ursta viteŠke igre koja' je u 
turskoj konjici bila uobičajena 
i veoma pojmlarna. (PobliŽe o 
igri džilit uopšte vidi prikaz 
Oppenheimove monografije od 
Dr. F. Bajraktarevića u Glasni- 
ku Skopskog naučnog drustva 
V (1929), s. 350—52, i kod nas и 
rubrici »Da li znate?« beogr . 
i »Politike« od 19. IX 1950. g.). 

< tur. cilit, cilid i cirit, cirid 

< аг. {jariđ »oguljen (palmin 
štap bez lišća)-«, sa kojim se na- 
vodno u prvo vrijeme džilitalo 
i od čega je i đošao ovaj naziv. 
V. džiličija, džilitati se, džilit- 
nuti se. 


1« — Turcizmi u SH jeziku 



džilitati se 


džilitati se, džilatati se, 1 . bacati 
se džilitom. 

2. fig. skočiti, baciti se tijelom. 
— »Po njoj ti se d ž i 1 a t a j u 
guje« (F. J. I 128). 

Izv. od džilit (v.). 

džilitnuti se, 1. baciti džilit. — 
»Džilitnut’ s e, ne pogodit’ 
cilja«. 

2. fig. skočiti, baciti se tijelom. 
Izv. od džilit (v.). 

džilt m (аг.) 1 . povez, korice od 
uvezane knjige. 

2. svezak (knjige). 

< tur. cilt < ar. $ild, osn. 2n,: 
»koža«. 

V. mudželit, Mudželiti, udžiltiti, 
džingrafa. 

džim m (ar.) ime arapskog s lova 
»đž« (&). 

< tur. cim < ar. $im. 
džimidžije (pogr.), v. đemiđije. 

džimrija m (pers.) škrtac , tvrdica. 

< tur. cimri < pers. $imri 
»škrtac, propalica, prostak«. 

V. džimrijati. 

džimrijati, škrtariti, cicijašiti. 

Izv. od džimrija (vj. 

džin m (ar.) 1. nevidljivo duhovno 
biće, duh , demon (dobar ili zao). 
Po islam. vjerovanju , postoje 
tri vrste razumnih božjih stvo- 
renja: a) insan, Čovjek, koji je 
stvoren od zemlje; b) džin, ne- 
vidljivo duhovno biće, stvoreno 
od plamena. Ima ih dobrih i 
zlih, griješnih; c) melek, meleć, 
anđeo, koji je stuoren ođ svje- 
tla, uvijek bogu pokorno nevi- 
dljivo duhovno biće. Sejtan ili 
iblis je džin koji je, zbog svoje 
nepakornosti i oholosti, od boga 
proklet i tako nazvan, tj. đavo- 
-zavodnik. — »On (misli se Mu- 
hamed) je poslan i insanu i 
d ž i n u« (Ist. bl. II 222); »Džrin 


baška, šeitan baška« (Vuk, PbsL 
351). 

2. div. 

3. fig. udarljiv i nemiran, ali 
dosjetljiv i bistar čovjek ili di- 
jete, »veliki je džin!« (u ob. 
gov.). 

< tur. cin < ar. $inn. 

V. džinhodža. 

Džindo m (ar.) prezime. 

< tur. cindi, ciindi »vješt ja~ 
hač« bukv. »vojnički; vojnik« 

< ar. Qund »vojska« -ј- ar. adj. 
suf . -X (iyy). 

džindžali, v. džidžali. 

đžindžan (pogr. đinđan), adj. na- 
džidžan, nakićen. — »Pomole 
se đ i n đ a n e kočije« (K. H. I 
407). - 

Izv. od dždža (v.). 

džindžihodža, v. džinhodža. 

džindžnve pL t. f (tur.) perle. 

< tur. incii, inci »biser; perle« 
s dodatkom u naŠem jeziku 
»dž« s početka i »ve« na kraju, 

diingrifa i džingrifa f (ar.) pole- 
đina od lisičje kože (u krznar- 
stvu). 

< tur. cilkava »ćurak naprav- 
Ijen od kože sa Šije vuka«. 

< ciZd-i kafa »koža sa Šije«, 
pers. izft. od ar. ф ild »koža« i 
ar. qafd* »šija«. 

đžinhodža, džindžihodža m (ar - 

-pers.) hodža koji zna sazivati r 
skupljati džine (v. daira). 

< tur. cinhoca , cinci hoca »džin- 
ski hodža«, v. kompon. pod 
džin i hodža. 

džins m (lat.) vrsta, rod, fela. 

< tur. cins < ar. Qins < lat- 

džirit-safun (pogr.), v. đirit-safum 

dživar -ага, đžćvar -šra m (аг.) 
okolica naselja (grada, sela), 
predgrade. — »sve seine oho 
Carigrada, / uč-dževara od 


242 



džumadel-ahire 


Zapada grada, / Tatarina ispod 
Gore svete« (Vuk III 52). 

< tur. civar < ar. giwar »su- 
sjedstvo; zaštita-«. 

džizlija (pogr.), v. đizlija. 

dždka / (pers.) 1. vrsta muške i 
ženske nošnje, duga kao kaput, 
a kratka kao gunj, od grubog 
sukna, ima ih i bez rukava . — 
»Crnu d ž o k u, a feredžu 
usku -к (K. H. I 68); »Salaj moja 
pirlituša d ž o k а*к (Muz. zap. 
Inst. 1835). 

2. neizgledna, stara gornja ha- 
Ijinka uopšte. 

< tur. guka , guha < pers. čUfya, 
čvfoa, v. čoha. 

džomba i džćmba / (ar.? ili pers.?) 

1. provalija, ponor, bezdan; ne- 
stabilno tlo. — »Nestađe ga kao 
da je u džombu propao«; 
» ... otisko se on u d ž o m- 
b u!« (Zembilj III 24). 

2. fig. nezasitljiv čovjek, koji 
može mnogo pojesti (»kao da je 
šupalj do koljena**). 

Porijeklo riječi nisam mogao sa 
sigurnošću utvrditi. Postoje, po 
mom mišijenju, dvije vjerojat- 
nosti: < ar. $ubb «-duboka ja- 
ma, bunar -к ili < pers. cunbe 
>-pokretljiv, nestabilan«* < inf. 
cunbiden »micati se, kretati se«<. 
V. džombosati se. 

džombdsati se, strovaliti se, pro- 
pasti u bezdan. »Džombosao 
se. dabogda!«< (u ob. gov.). 

Izv. od džomba (v.). 

džomert, đžomet, adj. (pers.) da- 
režljiv. 

< tur. comert < pers. $uwan- 
merd. 

džorafija / (stgrč.) zemljopis, geo- 
grafija. 

< tur. cografva < stgrč. Geo- 
grafia. 

džoz (pogr.), v. đoz. 


džozdželi, v. đozđeli. 

džube n i džuba / (аг.) 1. odora, 
mantija muslimanskih svešte- 
nika obično od crne čohe. 

2. zubun. 

< tur. ciibbe, спрре < ar. 
$ubba. 

džuderija / (ar.) 1. kožna bolest: 
ospice, od kojih ostaje trag na 
koži, naročito na licu. 

2. onaj koji je' prebolio ospice 
i na licu mu ostali ožiljci, ospi- 
čav čovjek. — Od ovog je došlo 
prezme Džuderija. 

< tur. cuderi, cederi »kožna 
bolest ospice« < ar. gadar 
»trag, ožiljak na koži« + ar. 
adj. suf. -i (iyy). 

Džuderija, v. džuderija, 

džudža m i džudže n (tur.) čovje- 
čuljak, patuljak. — Od ovog je 
nastalo prezime Džudža. 

2. mala, sitna životinja (ispod 
normalnog razvoja). 

< tur. спсе. 

Džiidža, v. džudža. 
džugum, v. đugum. 

džuma / (džumaj, džumaja) (ar.) 

1. podnevna svečana molitva 
koja se obavlja petkom u dža- 
miji; zove se još i džuma-nd- 
maz. — »D ž u m u klanja, al 
se brže vrati« (K. H. I 47). 

2. petak, sedmica. — »Peti d ž u- 
maj kad je osvanuo« (M. H. 
IV 123). 

< tur. cuma < ar. guma< »mo- 
litva koja se klanja petkom u 
džamiji; sedmica«. 

džumadel-ahire -eta n džemazi- 
jel-ahir -a m (ar.) ime šestog 
mjeseca muslimanskog vjerskog 
kalendara. 

< tur. cemaziyeldhir < аг. 
&umada-l-ahira. 


16 * 


243 



džumadel-Gla 


džumadel-fila -ata, džemazijel- 
-evvel -a m (ar.) ime petog mje- 
seca muslimanskog vjerskog 
kalendara. 

< tur. cemaziyelevvel < ar. 
gumddd-l-ula. 

džumaj, džumaja. v. džuma. 

đžumbus, džumdusati, v. džum- 
buš, džumbušati. 

džumbuš, džumbus i ' džumbuš, 
džumbus m (pers.) šala; veselje, 
zabava. — »Svi svatovi rahat i 
veseli, / Puškam’ puču, a 
džumbus zameču^ (Vuk VI 
260 ). 

< tur. ciimbii? >*-šala, veselje« 

< pers. ^unfnš, osn. zn.: »kre- 
tanje, mahanje, gestikulisanje 
(pri govoru)-«. 

V. džumbušati, džumbušli, 
džumbušlija. 

džumbiišati, džumbusati, šaliti se; 
zabavljati se izvodeći šale. 

Izv. od džumbuŠ (v.). 

džumbušli, džumbusli i džumbu- 
šli, džumbusli, indecl. adj. 
(pers.-tur.) šaljiv, komičan. 

< tur. ciimbu$lii, v. džumbuš 
+ tur. suf. -lii (-li). 

džumbušlija, džumbuslija, džum- 
buščija i džumbušlija, džumbii- 
slija, džumbuščija m (pers.-tur.) 
šaljivČina, komičar. 

< tur. eumbii$lii i ciimbii^gii, 
v. džumbuš -f- tur. suf. -lu ( li), 
odnosno -Qii (gi). 

džumhur -ura m (ar.) narod, ma- 
sa; skup, skupština, sastanak. — 
O d ovog je nastalo prezime 
DžumhHr. 

< tur. cumhur < ar. дитћпг 
»narod, masa; skup« itd. 

V. džumhurijet. 

Džumhur, v. džumhur. 

džumhurijet m (ar.) republika. 

< tur. cumhuriyet .< ar. gum- 


huriyya »republika« (v. džum- 
hur + аг. adj. suf. za f. -iyya. 

džumle, džumile adv. (ar.-tur.) 
zajedno, skupno. — >»Vraća- 
jući se od njegovog Ijetnikovca 
kroz Sarajevo onako d ž u m 1 e, 
svatovski . . (Stanoj. 109). 

< tur. ciimle < ar. fiumla i 
gumlatdn »skupno« (džumile je 
nepravilna kovanica sa tur. 
postpoz. -ile). 

džumrukčija (pogr.), v. đumruk- 
čija. 

džundža, v. đunđa. 

džunup (đunup) m i kao adj. 
džunupast (ar.) 1 . tako se nazi- 
va musliman i muslimanka od 
momenta polnog akta, ejakula- 
cije ili polucije pa čk>k se ne 
ofcupa. Takva osoba smatra se 
nečistom i nosiocem nesreće sve 
dok se ne okupa. Obavezna je 
vjerska dužnost da se takva 
osoba što prije o kupa. 

2. fig. nosilac nesreće (uopšte). 

< tur. спппр < аг. $unub. 

V. džunupluk. 

džunupluk m (ar.-tur.) stanje čov- 
jek dok je džunup. 

< tur. спппрГпк ( спппр-1пк ), v. 
džunup 4- tur. suf. -1пк (-lik), 

đžiiz (pl. džuzovi) m (ar.) 1 . dio 
kur’ana koji sadrži deset lista, 
tačnije: trideseti dio kur’ana. 
Kur’an ima 30 džuzova, a svaki 
džuz po 10 lista, dakle svega 
300 lista, odnosno 600 stranica. 

2. posebna uvezana sveska ko- 
ja sadrži jedan džuz iz kur’ana. 

3. sveska knjige uopšte. 

< tur. cuz < аг. (juz’, osn. zn.: 
»dio^. 

V. džuzđan, džuzhan. 

džuzdan -ana (аг. -pers.) novča- 
nik; kesa za novac. — »mogu 
pušit fršlajli duhana, / dok je 
meni punoga v d ž u z d a n a« (I. 


244 



džuzovi 


2. II 85); »Odnese mi d ž u z- 
d a n iz njedara, / U džuzda- 
nu hiljadu dukata« (VuK V 
273). 

< tur. ciizdan < pers. $uzdan 
»kožna tašna, lisnica« < ar. 
§uz* »komad, listić*« + pers. suf. 
za tvorbu menica koje znače 
neku posudu ili zapreminski 
predmet -dan. 

džuzhan -a пг (ar.-pers.) lice koje 
uči u džamiji svakodnvno po 
jedan džuz (v. džuzovi) iz kur'- 


ana za dušu nekocf dobrotvora, 
zavještača, osnivača zadužbine. 
Džuzhani г danas uče u Gazi 
Husrefbegovoj džamiji u Sara- 
jevu, i to je, koliko mi je po- 
znato, danas jedini slučaj na 
Balkanskom poluostrvu. 

< tur. ciizhan < pers. £uztyan 
f&uz-fian) »čitač džuza«< < аг. 
guz' »triđeseti dio kur ana« 
pers. han, prez. osn. od inf. 
Jianden »čitati«. 

džiizovi, v. džuz. 



т 

I 


Đ 


đah m (pers.) dio mutapčijskog 
stana: drvena, obično drenova, 
sipfca na koju se namotava pre- 
đa; dužine oko 55 cm, a deblji- 
ne oko 1 cm. 

Skraćeno od terđah (v.) < pers. 
destgah »stan«. 

V. đahati. 

đah ... đah, konj. (pers.) čas .. . 
čas, nekad ... nekad. — »Sjaj 
mjeseče, nočna varalice, / đah 
obasjaš, đ a h u oblak zađeš« 
(I. Z. II 35). 

< tur. gah < pers. gdh »nekađ, 
ponekad«. 

V. đahđa, đahkad. 

đahati, provlačiti » đah« kroz » zi - 
vove« (zijevove) prilikom tkanja 
na mutapčijskom s tanu. — 
»Mutapčija sede za nasnovano 
tkalo i počinje »đahat i«. Po- 
što otvori donji ziv rukom, mu- 
tapčija provuče đah, sabije tka- 
lo tarkom, zatim pomiče zum- 
balu, provlači đah kroz gornji 
ziv . ..« (GZM 1957. 56). 

Izv. od đah (v,). 

đahđa, điihdaš (đađa, đađaš) adv. 
(pers.) 1 . katkad, nekad te ne - 
kad, pogdjekad. — U ob. gov.: 

. »Đ a hđa mi dođe da zapla- 
čem«. 

2. » za đahđa« = samo za poje- 
dine prilike, pogdjekad«. — »Fi- 
rale su bile obuća najvećeg di- 


jela gradskog stanovništva i 
svečana obuća bolje stojećih se- 
Ijaka i feuđalne gospode. Na 
selu je to, kako se zvalo, obuća 
»z a đ a h đ a«« (Kreš. Ćizm. 
obrt 134). 

< tur. gah-gah < pers. gdh-gah 
»s vremena na vrijeme, pokat- 
kad*, osn. zri. pers. gdh »vri- 
rjeme«. 

đahkad (pogr. đah kad) adv. 
(pers.-srp. hrv.) katkad, pone- 
kad, čas... čas. — »U nju Bo- 
snić gleda od Novoga, / đ a h 
k a d u nju, đ a h k a d u do- 
rata« (K. H. II 475). 

Naša složenica od pers. gah 
»nekad, ponekad« i našeg kad. 

đaiz (pogr.), v. džaiz. 

đaur, đaurin, đavur m (pers.) ne- 
musliman, nevjernik; hrišćanin. 
— »Basti đ a u r. ode carevina« 
(K. H. I 46); »Nesretno ti to ve- 
selje bilo! / Sta će tebe đ a u r 
u svatove?« (Vuk VII 208). 

< tur. gđur, gavur »pristalica 
Zoroastrove vjere, nevjernik, 

* nemusliman, hrišćanin« < pers. 
gebr »pristalica Zoroastrove 
vjere, nevjernik, pogan«. 

V. đaurka, đaurluk, Đaurska. 

đaurka f, nemuslimanka, hriš- 
čanka. 

Izv. od đaur (v.). 


246 




đeisija 


đaurluk m (pers.-tur.) nevjerova- 
nje, bezvjerstvo. 

< tur. gavurluk, v. đaur -j- tur. 
suf. -luk (-lik). 

Đaurska / zemlja ili drzava u ko - 
joj žive đauri (nemuslimani). 
Izv. od đaur (v.). 

davoluk m đavolisanje, majmuni- 
sanje, nestašnost. — «Od deslu- 
ka i od đavoluka^ (K. H. 
II 68). 

Hibr. r. sa ( tur. suf. -luk (-lik). 

đavlrk m (tur.) komadina hljeba. 

< tur. gevrek »vrsta pekarskog 
peciva«, v. đevrek. 

đavur, v. đaur 

deberisati, geberisati -išem, cr- 
knuti , krepati; naduti se. — 
»Ovome se mora nekake ćare 
tražiti, hoće li čovjek bigairi- 
hak đeberisati?^ (Zembilj 
II 29). 

< tur. gebermek , sa istim zna- 
čenjem kao gore. 

debra (džebra) f i đebre (džebre) 

n (tur.) 1. vreća od kostrijeti ili 
kakvog drugog grubog tkanja, 
koja se navuče na ruku pa se 
njome timari (čisti) konj. Ove 
kostretne kesice izrađivane su 
majviše u Mrkonjić Gradu, a u 
Sarajevu su sve do II Svjetskog 
rata prodavane u radnji Omera 
Vžičanina. Zem. muzej u Sara- 
jevu raspolaže svega jednim 
prmjerkom đebre (GZM 195 7. 
60 ). 

2. komad od pokrovca, parče 
kostretnog tkanja. — »U nasiba 
debra na očima« ~ u suđe- 
nog momka kao da je đebra na 
očima pa ne viđi mane u dje- 
vojke. 

< tur. gebre »kostretna kesica 
za timarenje konja* (Po A. Ve- 
fik-paši porijeklom je stgrč. 
riječ.). 


đečerma, đečima, ječerma, je- 
čHna, geččrma, gečrma f (tur.) 
vrsta prsluka, dio starinske mu- 
Ške i ženske narodne nošnje. 
Kako izgleda starinska muška 
nar. nošnja i kojim se redom i 
kako oblačila, pokazuje ova nar. 
pjesma: »Zensko svlači, a mu- 
ško oblači: / ponajprije sajali 
čakšire, / za čakširam’ tokali 
ječermu, / na jećermu 
zelenu dolamu, / na dolamu fer- 
men suha zlata; / opasa se mu- 
kademom pasom, / a po pasu 
krmzi belsilaha; / za njeg zadi 
dvije puške male, / a o bedru 
ćemerliju ljutu. / Kad s' obuče 
ko treba junaku ...« (Ašikl. 
106); »Vid’ u mene dolamice, 
Marušo! / Vid’ u mene đ e č e r- 
mice, Jovane!« (Muz. zap. 
Inst. 2279); »Sad tatarin odpući 
(Jefrmu^ (Lord 28); »A pod 
svoju ilikli gefermu« (M. H. 
III 256). 

< tur. gegirme »vrsta prsluka«, 
nom. action. i part. od inf. ge- 
girmek >»nataknuti, provući, 
prometnuti, navući« itd. 

đćčmišola! gečmišola! interj. (tur.) 
prošlo akobogda! sretno ozdra- 
vio! (kaže se onom ko je obolio 
sa željom da mu prođe bolest, 
da ozdravi, ili onom ko je pre - 
bolio sa željom da mu se bolest 
ne povrati). 

< tur. дедтц ola! bukv. »neka 
bude prošlo!« (дедтц, perf. 3. 
lice sing. od inf. gegmek ^proći« 
i ola! optat. 3. lice sing. od inf. 
olmak »biti«. 

đedželuk, v. gedželuk. 

đeieija, đejisija, đejsija f (tur.) 
o djeća, ruho , odijelo. — »Podaj 
svakom dobru đ e i s i j u« (M. 
H. III 97); »Izabro bih čudnu 
đ e i s i j u, / ko što nose mlađe 
Safrajlije« (Isl. Sv. od 24. I 1933.). 


247 



đejl&ija 


< tur. giysi < inf. giymek 
»obući-«. 

đejisija, đejsija, v. đeisija. 

đel! gel! interj. (tur.) đođi, hodi. 
— »Momak mami dv’je Гјере 
djevojke, /dv’je djevojke na bi- 
jele ruke: / đel djevojke na 
bijele ruke!« (I. Z. IV 9); »G e 1, 
Marušo, gela, dušo!« (Muz. zap. 
Inst. 2279). 

< tur. gel, iimp. 2. lice sing. od 
inf. gelmek »doći«. 

V. đela, đel buraje, đeldi, đele- 
đek. 

đela! gela! interj. (tur.) 1. hodi! 
izvoli! dobro došao! — »Đ e 1 a 
sine, na moje konake, / da s’ od- 
moriš i kahvu popiješ« (K. H. 
II 364); »njemu paša stao besje- 
diti: / g e 1 a, Rakib. da pijemo 
vino!« (I. Z. I 49); »Ah, đ e 1 a, 
dilber, oder, Maro!« (Vuk V 
345). 

2. izraz u igri tavle: kad igrač 
kojemu je taš » ubijen « baci 
kocke pa mu ne padnu željeni 
brojevi-da bi mogao igru па- 
staviti. 

< tur. gele, optat. 3. lce sing. 
od inf. gelmek »doći«. 

đeladžija, djeladžija m (srp. hrv.- 
-tur.) onaj koji dijeli. — »A ,u 
blago vrgli đeladžije: / Ne 
dijele brojem ni esapom, / No 
kalpakom Rosnića Stefana« 
(Vuk VII 390). 

Hibr. r. srp. hrv. »d i j e 1 i (ti)« 
i tur. suf. -ci. 

đela mašalah! interj. (tur.-ar.) iz- 
raz radosti pri dočeku gosta: oh, 
dobro mi došao! hodi, dobro mi 
došao! (Na ovo gost odgovara: 
ište đeldum! — eto stigoh! 
dođoh!). 

< tur. gele ma.§allah!, v. kom- 
pon. pod đela i mašalah. 

đel bdraje! interj. (tur.) dodi ova- 
mo! hodi ovamo! 


< tur. gel buraya! »dođi ova- 
mo!«; tur. gel, imp. 2. lice sing, 
od gelmek »doći« i tur. buray<t 
»ovamo« (pok. zamj. u dativu). 

đeldi, geldi, verb. (tur.) dođe, sti- 
že. — »Akšam g e 1 d i, mrak 
na zemlju pade« (Sevd. 107). 

< tur. geldi, perf. 3. lice sing. 
od gelmek »doći«. 

đeledžek, đeleđek, verb. (tur.) do - 
đi-pođi, dolazak. — »Đ e 1 e đ e k 
ti svaku večer, / Vaj aman, 
aman! / Sve ja hoću da ti re- 
čem!« (Vuk V 285). 

< tur. gelecek »sljedeći, onaj 
koji dolazi; budućnost, sudbina« 
(oblik fut. 3. lice sing. od inf. 
gelmek »doći«, dakle: »doći će«). 

đelep, đeljep (pogr.), v. dželep. 

đem m (pers.) žvala, metalna pre - 
čaga na uzdi koja se stavlja ko- 
nju u usta poprijeko iznad je- 
zika. — »Založi ga đ e m o m 
od čelika« (K. H. I 274); »Uzeti 
đ e m na zub« (Vuk, Posl. 330). 

< tur. gem, vjerovatno < pers. 
ligam (»đem«) tako da je u tur. 
otpao prvi slog. 

đemidžija m (tur.) ladar, brodar r 
splavar . — »Pa doziva đemi- 
d ž i j u mlada« (B. V. 1886. 
125); »Da potrči Drini na obali 
/ Do onoga đ e m i đ i j e Ibra r 
/ I da s Ibrom pogodi đemiju«' 
(Vuk VII 362). 

< tur. gemici (gemi-ci), v. đe- 
mija + tur. suf. -ci. 

đemija, gemija / (tur.) lada, brod^ 
— »Dati ćeš mi na moru đ e- 
miju« (M. H. III 10); »Orlo\r 
razbi na moru Turčina, / I po- 
topi careve g e m i j e« (Vuk 
VII 421). 

< tur. gemi »lađa, brod«. 

V. đemidžija, đimidžije. 

đenđefil, v. zendžefil. 


248 



Đerzelez 


đene, adv. (tur.) opet, još, i još. — 
»đene đel« = opet dođi; »Išće 
desnu iz ramena ruku / A nje- 
gova brata Hasanbega, / Đ e- 
ne išće Zlatu sa odžaka« (M. 
H. IV 140). 

< tur. vulg. gene, knjiž. yine 
»opet«. 

đerček (đeček) adv. (tur.) doduše, 
zapravo, uistinu , zbilja . 

< tur. gergek. 

đerdan -ana, gerđan -ana (gen- 
dar -ara) m (pers.) 1. ogriica, 
ženski nakit koji se nosi o vra- 
tu. — »Teško zlatu na đebelu 
platnu! /I đerdanu na ga- 
ravu vratu!« (Vuk, Posl. 314); 
»Bi Г joj vratak bio za đ e r- 
d a n a«, »Tri g e r d a n a od 
žutih cekina« (M. H. III 214, 
506); »Dva gendara crljena 
merdžana« (Kurt II 83). 

2. vrat zaklanog bravčeta. 

< tur. gerdan, osn. zn. »vrat«, 
a potom »ono što se nosi o 
vratu« < pers. gerdan »vrat«. 

đerđap -apa m (pers.) vrtlog, 
brzica. 

< tur. girdap < pers. girdab 
»vrtlog, vir, opasno mjesto na 
moru ili na rijeci, gdje vodena 
struja pravi vrtlog«. 

V. Đerdap. 

Đerdap -apa m (pers.) dunavska 
klisura u oblasti Južnih Karpa- 
ta između Golupca i Kladova. 

< pers. girdab , v. đerdap. 

đerdek, gerdek m (tur.) 1. soba u 
kojoj mladenci provedu prvu 
bračnu noć; ložnica. — »A on 
ne htje u đ e r d e k djevojci« 
(K. H. I 366); »Istom ga je ože- 
nila bila, / Muji vakat u g e r- 
dek divojci« (M. H. III 67); 
»Kad đ e r d e k u otvorila vra- 
ta, / sva ložnica u krvi ogrezla« 
(Vuk II 482). 

2. prva bračna noć. 


< tur. gerdek, izv. od inf. ger- 
mek »rastegnuti, potegnutii< (S. 
Sami predpostavlja da bi moglo 
biti i od pers. gerdek, demin. 
od gerd »čador«. 

đčrđef, đerđev m (tur.) drvenct - 
naprava: okvir četverougaonog 
oblika na kojem je razapeto 
platno po kome se veze. — »Jer 
divojka sila za đerđefo m« 
(M. H. III 499); »Starčeva kćer 
na đ e r đ e v u veze, a on joj- 
naglas čita« (Devajtis 99). 

< tur. gergef, izv. ođ inf. ger- 
mek »rastegnuti, potegnuti«. (Po 
S. Samiji je < pers. kargah ili 
karkef). 

đereviz, v. ćereviz. 

đeriz (pogr. đžeriz) m (pers.) 1. 
odvodni kanal od nužnika, ba- 
nje i sl. 

2 . kanalisani potok ili uopšte 
potočić koji protječe kroz cvli- 
ju ili bašču. — »Sjedi mlada na 
mermer avliji, / na avliji, u 
sandaliji, / none hladi u studen- 
- đ e r i z u« (I. Z. III 42). 

< tur. geriz < pers. kariz. 

đerz, gerz m (pers.) momak, mla - 
dić. — »već s' u meni đ e r z i 
mujezini« (M. H. X 19). 
Vjerovatno < starotur. giirz 
(skraćeno od giirbiiz) »momak, 
mladić«. 

< pers. giirbiiz »odvažan. okre- 
tan, junačan«, ili < tur. giirz' 

< pers. gurz »topuz. buzdovan«. 
V. đerzovati. 

Đerzelez, Gerzelez (Alija), legen- 
darni junak bosanskih musli - 
mana u našim narodnim pje -• 
smama i predanju. — »Ondje 
sjedi hodža Ćuprlija, / i do nje- 
ga Đerzelez Alija« (K. H. 

I 125); »to u Bosni Đerz&lez 
Aliju« (Vuk II 769). 

Postoje razna mišljenja o po- 
stanku ovog imena. A. Olesni- 


249 



đerzovanje 


cki objavio je posebnu raspravu 
u Zborniku za n. ž. i ob. J. S., 
ХХ1Х/1, s. 36 pod naslovom 
►>Tko je zapravo bio Đerzelez 
Alija?« U ovoj raspravi osvrnuo 
se i na etimblogiju riječi, na- 
vodeći razna mišljenja. Između 
ostalih postoje ova mišljenja: 
od tur. kergens »jastrijeb« (Rje- 
čnik JAZU); Giirz-elez »borac 
s buzdovanom« (Horman); Gerz- 
-Elez / gerz »iunak«, Elez 
»Iljas« / (S. Bašagić); iskrivlje- 
no od madž. Gellerthegy (Rj. 
Broz-Iveković). 

Mislim da postoji vjerojatnost 
da ovo ime dolazi od Georgius- 
-Elez, što odgovara ar. Gdrgis 
Ilyas , kao što tursko ime Đur- 
đevdanu »Hidirles, Hidir-Ellez« 
dolazi od ar. #\<]iir-llyas. Po 
istamskom učenju Izraelčanin 
Elijas (Elie, Elez) bio je pej- 
gamber Ilyas (ar.), koji se još 
naziva ЏТг (ar.) Ovo ime od- 
govara hrišć. Georgius, odnosno 
sv. Đurđe. Prema tome, i Hidir- 
-Elez i Georgius-Elez odgova- 
ra muslimanskom »pejgamber 
Ujas« i hrišćanskofn *-sv. 
Đorđe«. 

đerzovanje, gerzovanje n momko- 
vanje. — »Mi ostasmo, ne po- 
ženismo se, / Naske hora g e r- 
z o v a n j a prođe« (M. H. IV 
269). 

Izv. od đerz (v,). 

đerzovati, gerzovati -ujem, mom- 
kovati. — »Što je bilo više biti 
neće, više Mara djevovati ne- 
će: I Što je bilo više biti neće, / 
više Магко gerzovati ne- 
će« (Muz. zap. Inst. 1821). 

Izv. od đerz (v.). 

^dčvdir -ira (pogr. dževdžir) m 
(pers.) cjediljka; bakrena posu- 
da za cijeđenje. — »Đ e v d i r 
je posuda slična rešetu s perva- 
zom i zehom. Služi za cijeđenje 


nekih jela, kao što su lalice, kle- 
pe, čikovi, onda za pranje zelja 
itd.« (GZM 1951. 219); »Surahije 
bez konusnog postolja imaju 
oblik bakrenih surahija u koji- 
ma se drži voda. Neke u grklju 
imaju »đevđir«, koji brani 
od nečistoće iako i one imaju 
poklopac« (GZM 1956. 104); >*Na 
otvoru u tereziji, na koji se na- 
stavljao ćunak, bio je d ž e v- 
d ži г (sitno isprepletena reše- 
tka)« (Kreš. Vodovodi 12). 

< tur. kevgir < pers. kefgir 

< pers. kef »pjena« + pers. 
gir, prez. osn. od inf. giriften 
»uhvatiti, uzeti«. 

đeverbaša, đever-baša m (srp. 
hrv.-tur.) glavni djever u sva - 
tovima. — »Đeverbaša, 
Kraljeviću Marko: / Daj darove 
iz Budima grada« (Vuk VI 228); 
HĐ e v e r - b a š e, braćo naša, 
dobro ste došli!« (Vuk I 20)\ 
Hibr. г. sa tur. baf, v. baš. 
đeviz (pogr.), v. dževiz. 

đevrek m (tur.) vrsta pekarskog 
peciva u obliku kolutića , pere- 
tak. 

< tur, gevrek. 

V. đevrekčija. 

đevrekčija m (tur.) onaj koji pra- 
vi i prodaje đevreke. 

< tur. gevrekgi , v. đevrek + 
tur. suf. -gi. 

đevšek adj. (tur.) poslab. 

< tur. gev$ek. 

đezap, v. ćezap. 

đezentija, đezintija f (tur.) hodnik. 

< tur. gezinti , izv. od pas. obl. 
gl. gezmek »šetati«. 

đčzija f (tur.) vrsta svilene tka- 
nine koja se uvozila sa Istoka. 
Njome su se postavljala finija 
džubeta. 

< tur. gezi. 


250 



đogat 


đezma f (tur.) šetanje, hodanje. 

< tur. дегте »šetnja«, notn* 
action. od gezmek »šetati«. 

đezva, v. džezva. 
đida, v. didija. 

đidi, gidi, indecl. (tur., ili pers?) 
đidija. U ovom obliku dolazi u 
našem jeziku samo uz riječi: 
>*hej", >-seni“« i >*bre* (v. hej đidi, 
seni đidi, bre đidi). 

V. tumačenje pod đidija. 

điflija, đido, đida m (tur., ili 
pers.?) obješenjak, živahan mla- 
dić; zanesenjak koji izaziva 
divljenje, ali i prekor; junak. 
— ~Oj jablane, širi grane, / рга- 
vi veći hlad, / neka mi se na- 
hladuje / moj đ i d i j a mlad« 
<Sevd. 138); »Od đidije Sa- 
rić-kapetana-« (M. H. III 461); 
»Sta se čuje iza grada, / đ i d o, 
đ i d o, / Šta se čuje iza grada / 
more đ i d i j o!« (nar. pj.); »ko- 
liko se đ i d a posilila, / on To- 
doru ’vako govoraše: / Zdravo 
da si, Jankovo kopile!« (Vuk 
II 583). 

< tur. gidi, sa značenjima kao 
u nas. Prema Burhanu i Cen- 
keru, ovo je po izvoru pers. ri- 
ječ gidi, koja između ostalih 
značenja ima i sličnih značenja 
onima što u nas znači đidija. 

dfđo, v. đidija. 
đigit, v. jigit. 
đilbenta, v. džilbenta. 
đilveden, v. đulveden. 

đimidžije pl. m (tur.) oni koji se 
sanjkaju na ligurama ili se kli- 
zaju na nogama, tako da, se po- 
stave jedan iza drugog, drže se 
jedan drugog i čine lanac. 

< tur. gemici, v. đemidžija. 

đindan (pogr.), v. džmđžan. v *y, 
đinđčfil, v. zendžefil. 


Đirit m (grč.) Kreta, Krit (grčko 
ostrvo). 

< tur. Girit < st. grč. Krete. 

V. đirit-safun. 

đirit-safun (pogr. džirit-safun) m, 

vrsta bijelog sapuna koji se u 
nas trošio u tursko vrijeme. — 
»Džirit-saf un poskupio« 
(GZM 1907. 245); »D ž i r i t s a- 
f u n tvoje ruke, / Lašva voda 
suze tvoje« (Sevd. 85). 

< tur. girit sabunu »điritski, 
kritski sapun«, izft, v. kompon. 
pod Đirit i sapun. 

đirum m (tur.) ulaz, mjesto za 
prolaz. — »Kod nekih je duća- 
na bio jedan dio površine u 
istoj visini s ulicom i zvao se 
đirum. Đirum je bio u 
jednom kraju dućana ako se 
kroža nj ulazilo u magazu iza 
dućana, ili na sredini, ako je 
iza dućana kakva radionica ili 
ardija- (GZM 1951. 192). 

< tur. girim, izv. od inf. girmek 
»unići«<. 

điti, verb. (tur.) ode. — »Tu da ne 
bi bega udvinjskoga, / đ i t i 
glava Kozlić-Huremage« (M. H. 
III 222). 

< tur. gitti »ode% perf. 3. lice 
sing. od gitmek »otići«. 

điti-biti, verb. (tur.) bi i prođe. 

< tur. gitti »ode«, perf. 3. lice 
sing. od gitmek »otići« i tur. 
bitti »svrši se«, perf. 3. lice sing. 
od bitmek »svršiti se«. 

đizlija i đfzlija (pogr. džizlija) f 

(tur.) potajna bludnica; raspo- 
jasana ženska. — »Uvozile su 
se Švapske đ i z 1 i j e, a izvozio 
»Bošnjak«« (Zembilj II 48); »Vi, 
mladići, što trošite svoju babo- 
vinu po mejhanama i đ i z 1 i- 
jama«, (Zembilj III 111). 

< tur. gizli »tajan, sakriven«. 

fldgat, hipok. đoso m (tur.) 1. bjel - 
kast konj , bijelac, bjelaš. — 


251 



đdgde 


»Sve na Muja' nagoni đ o g a- 
t a, / sve ga đogo niz urije 
čepa- (K. H. II 221). 

2. fig. glupak, neznalica. 

< tur. gok at; tur. дбк »plav, 
otvorene boje, bistar« i tur. at 
»konj«. 

đogde, đdvde n (tur.) zaklano i 
oguljeno bravče. 

< tur. govde, istog značenja. 

đogo, v. đogat. 

đoja, kao đoja, kođoja, adv. (pers.) 
tobože, kao biva. — »Posrnu 
kao đoja na dseno kolieno« 
(Kočić I 70). 

< tur. дпуа < pers. дпуа. 

đol m (tur.) 1. jezero. 

. 2. kaljuža, podvodanj, lokve 
blata. 

, < tur. gol »jezero«. 

V. Đolhisar. 

Đolhisar -ara m (tur.-ar.) tursko 
ime za Jezero kcd Jajca u 
Bosni. 

< tur. Golhisar (Gol-hisar), 
slož. od tur. gol »jezero« i ar. 
hisar »tvrđava, grad«. 

đomert, đomet, л т . džomert, džo- 
met. 

đon, gen. đona m (tur.) potplat za 
cipele; debela koža. 

< tur. дбп »učinjena koža«. 

V. đoniti, đon-obraz, đonpara, 
pođoniti. 

đoniti, stavljati potplat na cipelu. 
Izv. od đon (v.). 

đonlaga, đdnluaga m (tur.) za- 
povjednik donlija (v.). — »Za- 
povjednici ili age ovih džemata 
zvali su se đ o n 1 u a g e ili 
đonlage^ (Kreš. Kapetanije 
28). Od ovog je nastalo prezime 
Đdnlagić. 

< tur. gonullii agasi »zapovje- 
dnik đonlija«, izft. v. kompon. 
pod đonlije i aga. 


Đonlagić, v. đonlaga. 

đdnlije, đonulije pl. m (tur.) po- 
seban rod vojske u Turskoj Ca- 
revini za opasne pothvate, koji 
se regrutovao od dobrovoljaca. 
»Đ o n 1 i j e ili đ o n u 1 i j e su 
rod vojske, koji je bio zastupan 
u malom bnoju kapetanija. Po 
našem slučaju i oni su bili pla- 
ćenici« (Kreš. Kapetanije 28). 

< tur. gonullu »pripadnik do- 
brovoljačkog roda vojske; do- 
brovoljac«. 

V. đonlaga. 

< tur. дпдпт. 

đon-dbraz, adj. (prva kompon. 
tur.) u fig. zn.: bezobrazan, ne - 
pošten. koji se rr.čega ne stidi. 
V. đon. 

đonpara / (tur.-pers.) komad đo~ 
na , pendžeta. U ob. gov.: »Obraz 
mu je kao đ o n p a r a«. 

< tur. gon-pare »komad đona« 

< tur. дбп »đo n« i pers. pare 
»komad, parče»<. 

đor m (tur.) zamjena odoka, đu- 
ture. 

Skraćeno od tur. дбгтесе »odo- 
ka, đuture«. 

V. đorati. 

đdrati, mijenjati. 

Izv. od đor (v.). 

đorda, v. ćorda. 

đorđorice, đorđorice, v. zorzorile. 

đdrdisati, ćordisati -išem, pogle- 
dati, osmotriti. — »Pa se na- 
t.rag u kulu povrati, / Ter ćor- 
d i š e svoju građevinu, / Č o r- 
d i s a o i degenisao-< (Vuk VII 
97). 

< tur. gordu »viđe, vidio je«, 
perf. 3. lice sing. od дбгтек 
»vidjeti«. 

đdtluk m (tur.) 1. tur, stražnja 
strana u čakšira ili gaća. 


252 




đud< 


2. šara od gajtana na stražnjoj 
strani u ČakŠira. 

< tur. gotliik (got-liik) »ona 
strana gdje je stražnjica« < tur. 
got »stražnjica« -f- tur. suf. -liik 
(-lik), 

đdvda f (tur.) tijelo, organizam; 
trup. — » ... a kroz šupljikastu 
bluzu vidi joj se pola đ o v d e* 
(Zembilj III 35). 

< tur. govde »tijelo; trup -м. 

V. đovdali. 

đovdali, indecl. adj. (tur.) krttpTia 
tijela, korpulentan. 

< tur. govdeli (govde-li), v. 
đovda -f tur. suf. -li. 

đdvde, v. đogde. 

đoz (pogr. džoz) m (tur.) 1. oko. 

2. okno na prozoru. — »Imadeš 
li svoga jauklaša, / što dolazi 
đ o z u i pendžeru« (K. H. II 
157); »otvorio džozu na pen- 
džeru, / pa na demir naslonio 
glavu« (F. K. 1886. 24). 

< tur. goz »oko». 

V. đozbajadžija, đozbajađžiluk, 
đozđeli, đoziti, đozluci, đozlu- 
klija, karađoz, nađoziti. 

dozbajadžija, đozbojadžija, đozba- 
jidžija m (tur.) mađioničar. — 
»Ono je đ o z b a j a d ž i j a, si- 
hribaz, baksuz .. .* (Colak. 27). 

< tur. gozbagici »mađioničar«, 
bukv. »koji oči opČinjava^, slož. 
od tur. goz »oko« i tur. bagici , 
nom. agent. od inf. bagmak 
»opčinjavati, mađiju provoditi«. 

đoz - bajadžiluk, đoz - bojadžiluk, 
đoz-bajidžiluk m (tur.) mađija , 
opčinjenje , opsjena. 

< tur. gozbagictlik, v. đozbaja- 
džija -h tur. suf. -lik. 

đozđeli, đozđuzeli indecl. adj. 
(tur.) Ijepooki, Zijepih očiju. — 
»Pošetala đ o z đ e 1 i hurija« 
(I. Z. II 1). 


< tur. goz giizelli ili metate 
zom od tur. giizel gozlii »lijepd' 
očiju^ v r . kompon pod đoz i đu- 
zel 4* t ur - su f- -Ii, -I«. 

đoziti, gledati , kibicovati. 

Izv. od đoz (v.). 

V. nadoziti. 

đdzluci -uka m pl. t. (tur.) nao- 
čari. 

< tur. gozliik (goz-liik), v. đoz 
-h tur. suf. -liik (-lik). 

đozluklija m (tur.) onaj којг nosi 
naočare. 

< tur. gozliiklii (gozliik-lii), tur, 
gozliik »naočari« -f tur. suf. 
-lit (-li). 

đubre i đftbre n (grč.) J. stajsko 
gnojivo. 

2. gnoj u rani. 

3. smetlje. 

< tur. giibre < grč. 

V. đubretnjak. 

đubretnjak m 1. krošnja (sepet) 
u kojoj se đubre iznosi na 
njivu. 

2. lopata za smetlje.. 

Izv. od đubre (v.). 

đučan adj. i đučno adv. (tur.) 

1. kao pridjev: težak, mučan. 

2. kao prilog ; teško, mučno. — 
»Đučno mi je« = teško mi 

< tur. дпд »težak, mučan; te- 
ško, mučno«. 

V. đuz-belajle. 

đudž-belajle, v. đuz-belajle. 

điide n i đtmđa / (tur.) pokazi- 
valo ili upiraljka od kože ili de- 
belog papira kojom musliman- 
ska djeca u mektebu, pri uče- 
nju u sufari ili u kur’anu, pra- 
te pojedine riječi i redove radi 
lakšeg snalaženja. — »Pred ho- 
džom sam učio, / sve musafe 
< sučio. / Kad bih zlato vidio, 7 
d ž u n d ž a (pravilno đ u n đ a) 


253 



đugum 


bi mi tresla, / ne bih sabah 
umio* (I. Z. III 7). 

< tur. giidemeg, giidemek sa 
značenjem kao u nas đude, izv. 
od inf. giitmek »voditi, pratiti, 
čuvati*«. 

đugum (pogr. džugum) m (tur.) 

1. bakreni sud za vodu sa širo- 
kim grlićem (пета nosca koji 
ima ibrik). — »Uzeh đugum 
i maštrafu, pođoh na vodu^ 

¥ (Kreš. Vodovodi 39); »Đugum 
kuje đugumdžija Mujo, / đu- 
g u m kuje, daleko se čuje« 
(GZM 1951. 220). 

2. limena posuda u kojoj mlje- 
kar raznosi mlijeko po kućama. 

3. kafeni đugum je manji sud 
u kome se vari voda za kafu. 

đul m (pers.) ruža, ružica. — »Dva 
obraza, dva đ u 1 a rumena« 
(Ašikl. 15); »Đ u 1 -djevojka pod 
đ u 1 o m zaspala, / đ u 1 se 
kruni, te djevojku budi« (Vuk 
I 307). Cesto se ova riječ stavlja 
u nar. pjesmi u značenju epi- 
teta pred ženska imena ili ime- 
nice ženskog roda. — »Đ u 1 - 
-Fatima po đul-bašči 
šeta« (S. S. 45); »Đul-devoj- 
k o, crno oko! / Jesi Г doma, 
jesi Г sama?« (S. S. 19). 

< tur. gul < pers. gul. 

V. Đula, đulabija, đulanbašče- 
jik, đul-baklava, đul-bašča, Đul- 
beg, đul-behar, Đulbehara, đul- 
bešećer, Đulesma, đulevden, 
đulfatme, đulija, đulistan, Đu- 
lizara, đul-jag, đulsija, đul- 
-sirće. 

Đflla (pers.) musl. iensko ime. 

< tur. giil »ružica« (v. đul) sa 
našim nastavkom za ž. rod. 
»-a*. 

đul&bija f (pers.) vrsta slatke cr- 
vene jabuke koja je veoma 
sočna. 


< tur. giilabi < pers. guldbi, 
bukv. »od ružične vode*< < pers. 
gul »ružica« + pers. ab »voda« 
-f ar.-pers. adj. suf. -г. 

đfllad, v. đunle. 

đulan-basččjik m (pers.-tur.) baŠ- 
čica sa puno ružica. — »L’jepa 
Fata rosno c’vjeće brala, / u 
halinu đulan-baščejiku« 
(I. Z. IV 117). 

Đulan je naša izvedenica od 
đul (v.), a baščejik < tur. 
bahgecik »baščica« (tur. bahge 
»bašča« -f tur. dem. suf. - cik). 

đul-bakl&va, đulbaklava f (pers.- 
-ar.) baklava koja je izrezana 
»na đulove«, tj. izrezana tako 
da u sredini ima zaseban krug 
(kao ružin cvijet) sa polumje - 
secom. — »Đ ul-baklava u 
zlatnoj tepsijh« (Vuk, Rje x iik). 

< tur. gul baklava »bakiava- 
-ružica«, v. kompon. pod đul i 
baklava. 

đuibastija, đulbastija i ćulbastija, 
ćulbastija / (tur.) tucano meso 
pečeno na žaru, biftek. 

< tur. kulbasti (kiil-bastz) č. 
kjulbasti, bukv. »pepeo priti- 
snuo, (u) pepeo stavljen« < tur. 
kul »pepeo, lug« i tur. basti , 
perf. 3. lice sing. od basmak 
»uđariti, pritisnuti, staviti-«. Sa- 
držaj tur. riječi ukazuje na рг- 
vobitni način pečenja mesa za- 
pretavanjem u pepeo sa žarom. 

đul-bašča f (pers.) bašča zasadena 
ružama , ružičnjak. — »Razviše 
se po đul-bašči đulovi« 
(GZM 1907. 252). 

< tur. giil bahgesi »ružičnjak«, 
izft, v. kompon. pod đul i bašča. 

đulbedan, v. đulevden. 

đulbe-ddva, v. dulbek-dova. 

Đulbegr (pers.-tur.) musl. muško 
ime. 


254 



Dulfatma 


< tur. gulbey (gul-bey) »beg kao 
ružica«, dakle; »Beg-Ružica-«, v. 
komp. pod đul i beg. 

Đulbegžja (Điil-Begija), musl. žen- 
sko ime. — »Prosi meni Đ u 1- 
b e g i j u Hafiz-pašinu« (Kurt 
I 103). 

< tur. gul »ružica« i naš hipok. 
od Begana (v.): Begija, izv. od 
beg, dakle: »Begija — Ružica«. 

điil-behar -ara m (pers.) ružin 
cvijet, ružica. — »Vjetar puše, 
đul-behar se njiše* (nar. pj.). 

< tur. gul-behar, v. kompon. 
pod đul i behar. 

V. Đulbehara. 

Đulbehara (pers.) musl. žensko 
ime. 

< tur. giil-behar, v. đul-behar 
4- naš nast. za ž. rod -a, dakle: 
»Ružica-*. 

dulbek, đulpek (điibe) m (tur.) 
1. ukrasni predmet u obliku ja- 
buke koji stoji na sredini tava- 
nice (stropa) u velikim sobama 
(halvatima) starih bosanskih 
kuća. 

• 2. ukrasna toka ili jabuka na 
prsima ili na čelu opremljenog 
konja (dio konjske opreme L — 
»atu đ u 1 b e k meće na prsi- 
ma -к (M. H. III 512). »Zlatna mu 
pala peča nad očima, / Valja 
mu se đ u b e na prsama« (M. 
H. IV 251). 

< tur. gobek »pupak< 

đulbek-dova, đulbe-đdva, đul*- 
bend-dova / ili samo đulbek m 
(pogr. ćuldetlji dova) (pers.) do- 
va (molitva) koja se učila u je- 
dan glas, od množine prisutnih, 
pod vođstvom hodže, prilikom 
odlaska vojnika u boj, prilikom 
prvog polaska djeteta u mekteb 
i sl. slučajevima. — »Efendija 
đ u 1 b e k proučio« (M. H. Ш 
463); »Pa ćuidetlji dov.u 
preućijo* (Lord 243). 


< tur. giilbank < pers. gulbank 
gulbang, osn. zn.: »glasno odo- 
bravanje, glasnb izvikivanje od 
mnoštva ljudi, aplauz« 

đulbend-dova, v. đulbek-dova. 

đulbešećer i đulbešeeer m (pers.) 
slatko, (recelj) od ružičinog cvi- 
jetnog lista. — »Sta je draže od 
oca 1 majke, / šta je slađe od 
đulbešećer a?-« (Sevd. 70). 

< tur. gulbe§eker < pers. gul- 
bešeker (gul be-seker) »ružica 
sa šećerom« (pers. gul »ružica-« 
»šećer<-). 

4- pers. be »sa« 4- pers. šeker 

đule, v. đunle. 

Đulesma (pers.-ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. дт -Esma »Esma-Ruži- 
ca«, v. kompon. pod đul i Esma. 

đulevden, đulevder, đulbedan, 
đulveden, đilveden m (pers.) 
Ијеро ukrašena metalna posuda 
duguljastog oblika u kojoj se 
drzi đulsija ili kakva druga mi- 
rišljava tekućina . Ima ih raz- 
nog oblika: oblik surahije, ribe 
itd. Neki đulev>deni imaju na 
grliću malu šupljinu za prska- 
nje. Prilikom mevluda ili ka~ 
kvog v>jerskog obreda, domaćin 
iz đulevdena prska goste ruži -, 
nom vodićom (đulsijom). 

< tur. giilabdan < pers. gu- 
labdan (gulab-d&n) »posuda u 
kojoj se drži ružina voda* 
« pers. guldb »mirisava voda 
od ružice« + pers. suf. -dan, 
koji služi za građenje imenica 
koje znače neku posudu). 

Đulfatma,. ĐuKFžtma (pers.-ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. gjil-Fatma »Ružica-Fa- 
tma^, v. đul 4- hipok. od Fati- 
ma: Fatma (v.X* 


255 



vuurtima) (pers. -аг.) vrsta slat- 
ka: zaljevene gurabije. 

< tur. giil-Fatma »ružica-Fa- 
tma% v. kompon. pod đul i 
Fatima. 

V. Đulfatma. 

đulija, đul-đulija / (pers.) ružica, 
lijepa djevojka kao da je sua 
o d ružice , — »N’jesi bahtli 

Alajbegoviću, / da te vaka đ u 1- 
• đulija ljubi« (M. H. Ш 162). 

< tur. guli »ružična« < pers. 
gul н -ružica« + ar.-pers. adj. sut'. 
-Г. 

đulistan -žna m (pers.) ružičnjak, 
— »Avdo majku po bostanu vo- 
da, / po bostanu i po đ u П- 
stanu* (Sevd. 42). 

< tur. giilistan »ružičnjak« 

< pers. gulistan (pers. gul »ru- 
žica« 4- pers. suf. za građenje 
imenica mjesta -stan). 

Đulizar -ara (pers.) musl, muško 
ime, a i prezime . 

< tur. Giilzar, lično ime, »Ru- 
, žičnjak« < pers. guUar (gul - 

-zar) »ružičnjak« (pers. gul »ru- 
žica« pers. suf. za tvorbu 
imeniča mjesta -zar). 

Đulizara, Đulzara (pers.) musl. 
žensko ime. 

V. Đulizar 4 naš nast. za ž. 
rod. -a. ■ ■ 

điil-jag m (pers.-tur.) ružino ulje 
koje se upotrebljava kao miri- 
sno srecistuo. 

< tur. дтуадг ( дт-уадг ) »ru- 
žino ulje«, izft., v. котрк>г.. pod 
đul i jag. 

đul-kaduna / (pers>tur.) ružica- 
- gospođa . — »Đul-kaduna 
mobu namobila: / sve je kade 
na mobu sazvala« (Vuk I 589). 

< tur. gul-kadm >->ružica-gospo- 
đa«, v. đul i kaduna. 

điilpek, v. đulbek. 


v. dunlari. 

đulne, v. đunle. 

điil-ruža / (pers-srp. hrv.) mirisna 
ruža Rosa damascena iz fam. 
Rosaceae, od koje se dobija ču- 
veno ružino ulje . 

< tur. дт t v. đul 4 naša riječ 
ruža. 

điils, v. đulsija. 

Đulsa, v. Đulsuma. 

đulsija / i điils m (pers.-tur.) ra - 
zvodnjeni ekstrakt od ruže; ru- 
žina voda koju domačice dobi - 
jaju na taj način što ružine 
cvjetne listove pokisele u vodu, 
u zatvorenoj boci, koju ostave 
izvjesno vrijeme izloženu sun- 
i cU. — »Kupaše je đulsijom 
vodicom« (I. Z. IV 246); »ja sam 
Псе đ u 1 s o m , umivala, / oti- 
rala lijerom cvijećem« (Vuk I 
66); »izmijte ga đ u 1 s o m i sa- 
punom« (Vuk IV 274). 

< tur. дт suyu »ružina voda«, 
izft. < pers. gul »ružca« i tur. 

. su »voda«. 

điil-sirće л i đulsirćet m (pers.) 
sirće (ocat) od ružice koje se 
pravi na taj način što se u obi- 
čno vinsko sirće stave cijeli 
cvjetovi od ruže ili samo cvje - 
tne latice. Upotrebljava se u 
narodu kao lijek. 

• < tur. дт sirkesi »ružino sirće«, 
izfh. v. kompon. pod đul i sirće. 

Đulsuma, hipok. Đulsa (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Gulsum < ar. Kultum, 
lično ime, osn. zn.: »punih, de- 
belih obraza, puna lica«. 

đuiveden, v. đulevđen. 

đulvezija, đulvezlija, v. đuvezlija. 

dumlle, v. džumle. 

đumiš, đumuš (pogr. đirliš) тл 
(tur.) srebro. — »velike ćeš dvo- 


256 



đunlač 


ге ugleđati: / {Kikriveni limom 
i đumišem^ (Vuk II 602). 
»Na njemu je mor-doiama. / 
Na dolami đ u г 1 i S puca« 
(Vuk V 228). Od ovog je nastalo 
prezime ĐumiŠić. 

< tur. giimiif. 

V. đumišli, đumišlija. 

Đumišlć, v. đumiš. 

đumišli, indecl. adj. (tur.) srebren, 
od srebra. — »oni meću đumi- 
š 1 i pištolje« (Vuk III 498). 

< tur. giimiiplii, v. đumiš -f- 
tur. suf. -lii f-Ii). 

đumišlija / (tur.) srebren predmet, 
predmet od srebra izraden. — 
»Na koim su kopče đ u m i š 1 i- 
j e- (F. J. I 166). 

< tur. giimiiflii, v. đumišli. 

đumle, v. đunle. 

đumluk, đumlugdžija (pogr.), v. 
đumruk, đumrukčija. 

đumrugđžija, v. đumrukčija. 

đumruk (đumluk) m (lat.) carina; 
trošarina; taksa za prolaz. — 
»Osta danas na Drini ćuprija, / 
osta danas osta do vijeka. / I 
paša je đ u m r u k postavio« 
(K. H. I 82). »Na vodi je đum- 
lugdžija vila, / koja ima đum« 
1 u k uzimati«. (M. H. I 102). 

< tur. giimriik »carina* < grč. 
konmćrki (котегкгоп) < lat. 
commercium. 

V. đumrukčija, đumrukhana. 
đumrukana, v. đumrukhana. 

đumrukčija, đumrugdžija (đum- 
liigdžija) m (lat.-tur.) carinik, 
trošarinac. — »I pred njima 
efenđija, efenđija đumruk- 
č i j a« (GZM 1908. 262); »Na vo- 
dije đumlugdži ja vila, / 
koja ima đumluk uzimati« (M. 
H. I 102). 

< tur. giimriikgii, v. đumruk 4- 
tur. suf. -cu (~gi). 


đumrukhana, đumrukana / (lat.- 
-pers.) carinarnica; trošarinska 
stanica. 

< tur. giimriikhane (giimriik - 
~hane), v. kompon. pod đumruk 
i hane. 

đun m (tur.) dan. — »džuma~đun« 
petak. 

< tur. дпп »dan«. 

V. đunduk, đundulukčija, Ali- 
đun. 

đunah aha, gunah -aha m (pers.) 
grijeh. — »Đ u n a h bi bio od 
nas, da nam se Sarajevo poku- 
feraši« (Zembilj II 89). 

< tur. giinah < pers. gundh. 

V. đunahćar. 

đunahear -ara, gunahćar -ara, m 
(pers.) grešnik. 

< tur. gunahkar < pers. gu- 
nahkdr (gunah-kar), v. đunah 
+ pers. suf. ~kar. 

đunduluk, gunduluk m (tur.) 
dnevnica, nadnica. 

< tur. gundelik (giin-de-lik) 

< tur. дпп »dan« -|- postpoz. 
de »u« -f suf. -lik. 

đunduliikčija, gunđulukcija m 

(tur.) dnevničar, nadničar. 

< tur. gundelikgi , v. đunduluk 
4- tur. suf. -fi. 

đunda, v. đude. 

đunija / (grč.) 1. drveni ili gvo- 
zdeni kutomjer, uglomjer . — 
»Nije zid u đ u n i j i«, »Nije 
zid pod đ u n i j o m« (u ob. 
gov.). 

2. jig.: »svoja đunija« — svoja 
volja. — »dotjerati (što) na 
s v o j u đ u n i j u, tj, po svojoj 
volji« (Vuk, Rječnik). 

< tur. дбпуе < grč. дбпга. 

đunlač -ača m (pers.) vrsta slat- 
kog jela, pravi se o d tankih 
jufki (koje se u trgovačkoj rad - 
nji gotove kupuju) u koje se 


li — Turcizmi u SH jeziku 





điinlađ 

zamotava kajmak sa mljevenim 
bademima ili orasima. I same 
jufke od kojih se spravija ovo 
slatko jelo zovu se đunlać. Ra- 
nije se uvozio iz Turske. I danas 
poneko donese ovih jufki iz 
Turske u Bosnu (naročito u Sa- 
rajevo) i domaćice prave đun- 
laČ. 

< tur. giillap < pers. gulag . 

điinlad, v. đunle. 

đunlarčići m, pl. t. vrsta slatkog 
jela: loptice napravljene od 
tijesta zavarenog u mlijeku i 
maslu koje se, pošto se ispeku, 
zaliju ukuhanim sećerom. 

Naša izvedenica, dem. od đun- 
lari (v.). 

điinlari (pogr. džiinlari) m, pl. t. 
vrsta slatkog jela: loptice koje 
se spravljaju tako da se bjelan- 

* ca od jaja miješaju sa do- 
datkom nišeste, a onda se čor- 
benom kašikom zahvaća ta 
sm-jesa (snijeg) i stavlja u pro - 
vrelo maslo u kome se formira 
loptica. Kada loptica porumeni, 
vadi se iz masla i stavlja u po- 
seban sud. Pošto se isprži lopti- 
ca koliko se želi , o nda se preli- 
ju ukuhanim šećerom tako obil- 
no da loptice plivaju. Pošto se 
tako zalivene ohlade, onda se 
serviraju. — »Poslije toga met- 
nuše d ž u n 1 a r e, što najviše 
razveseli stare« (Ist bl. II 258). 
Naša izvedenica od đunle, đun- 
lad (v.), po tome što su loptice 
slične đunletima (kuglicama). 

V. đunlarčići. 

đunle, đule n (pl. đnnleta -eta, 
đunlad -adi, điilad -adi) (tur.) 
topovsko tane, zrno, metak. — 
»Preko njega đunle prelije- 
će« (K. H. I 336) ; »Đ u n I e oke 
trideset i četiri« (K. H. I 41): 
»iskopaće temelj od olova, / 
slijevaće u tope đulove, / te 
će naše razbijat gradove« (Vuk 


II 197); »Napravio je* zovove 
topove i bacao đ u n 1 a d« (Bii- 
ten I 119). 

< tur. giiUe, giirle. 

đunluk, đuluk m (tur.) tamjan. 

< tur. giinliik. 

đimup. dunupast, v. džunup, džu- 
nupast. 

đurliš, v. đumiš. 

đurultija, đuruntija / (tur.) graja, 
galama . 

< tur. giiriiltii »graja, galama«, 
(perf. 3. lice sing. od inf. giirle- 
mek »tutnjati, orgijati«. 

đurunsuz, kao supst. i adj. (tur.) 

1. kao pridjev: neizgledan, ru- 
žan po spoljašnosti. 

2. kao imenica: neizgledan, ru- 
žan čovjek. 

< tur. goriinsiiz (goriin-siiz) 

< tur, дбгпп »izgled« + post- 
poz. -siiz (-siz) »bez«. 

đusterisati -išem (se), prikazivati 
(se), pokazati (se), predstaviti 
(se). 

< tur. gostermek »prikazati, 
pokazati, predstaviti«. (Mislim 
da je pogresno ovaj naš glagol 
dovoditi u vezu sa pers. inf. 
gusterden čija je osnova giister, 
(Miklošić), jer ovaj pers. gl. ima 
sasvim drugo značenje: »raširi- 
ti, razastrijeti, rasprostraniti« 
itd.). 

điiture, điiturice adv. (tur.) sve u 
cjelini, ujedno, ukupno; odsje- 
kom , paušalno (bez pojedinač- 
nog mjerenja, brojenja ili raz- 
dvajanja). 

< tur. goturu. 

đuturum m i kao adj. (tur.) 1. kao 
imenica: onaj koji je obnemo- 
gao i oronuo usljed starosti ili 
bolesti, te je nesposoban za nor- 
malno hodanje, kretanje. — »Ti 
poslušaj đuturuma svoga« 
(K. H. I 160). 

i 


258 




đuzeluk 


2. kao pridjev: obnemogli г oro- 
nuli usljed starosti %li bolesti. 

< tur. gotiirum. 

V. đuturumluk, ođuturumiti. 

đuturumluk m (tur.) obnemoglost 
i oronulost usljed starosti ili 
bolesti. 

< tur. gotiiriimliik , v. đuturum 
-f- .tur. suf. -liik (-lik). 

đuveč m i đuveče n (tur.) 1. vrsta 
jela: komadi mesa pomiješani s 
lukom, pirinčem i krompirom , 
koji se peku u zemljanom sudu. 
Đuveč je i konzervirano meso 
pomiješano sa raznim povrćem. 
2. zemljani sud u obliku duboke 
manje tepsije u kome se peče 
đuveč i slična jela. 

< tur. giives »zemfjana tava iii 
tendžera«. 

đuvegija* đuvegrlija m (tur.) mla- 
doženja. — »A posjece euri đ u- 
v e g i j u« (K. H, I 545); »Kud 
nam pođe đuveglija, viđe 
li ga ko?« (Vuk I 74); »Evo va- 
mi ćerca jedinica, / А1 nek vi- 
dim mladog đ u v e g 1 i j u, / 
Neka znadem za koga ju da- 
jem« (M. H. I 97). 

< tur. giiveyi. 

duvendija / (tur.) raskalašena 
žena. 

< tur. giivendc »lijepo obučena 
i nakićena igračica (plesačica); 
prostitutka«. 

đuverčila, đuverdžila f (pers.) sa- 
litra. 

< tur. giihergile < pers. gu- 
herčile »salitra«. 

đuvez adj. (tur.) zatvorenocrven, 
crveno-ljubičast. — »Đuvez- 
-vezom grane vezla« (Petran. I 
68 ). 

< tur. giivez »zatvorenocrven 
sa prelazom na ljubičasto«. 

V. đuvezli, đuvezlija. 


đuvezli indecl. adj. (tur.) zatvore- 
nocrvene, crveno-ljubičaste bo- 
je. 

< tur. giivezli v. đuvez + tur. 
suf. -li. 

đuvezlija, đulvezija, đulvezlija / 

(tur.) vrsta crvene švile za žen- 
ske haljine; vrsta crvene čohe., 
— »Na njojzi je tanka đuvez- 
lija svila« (Santić II 206); 
»nestalo mi je svile tavlije, / 
svile tavlije i đ u 1 v e z i j e« 
(Vuk I 22). 

< tur. giivezli, v. đuvezli. 

điiz-belajle, điidž-belajle, giič-be- 
lajje i điiz-belajile, điidž-bela- 
jile, guč-belajile adv. (tur.-ar.) 
teškom mukom, jedva, sa sto 
muka. 

< tur. giigbelayle (giic-belay~le) 

< tur. giig »težak, mučan; te- 
ško, mučno« + tur. belay 
(< ar.), v. belaj + tur. postpoz. 
-le, -ile »sa«. 

đuzdan (pogr.), v. džuzdan. 

đuzel, indecl. adj. i đuzel m (tur.) 

1. lijep, krasan. — »Podaj nje- 
mu đuzel đejisiju« (K. H. I 
118 ). 

2. Ijepotica, dragana. — »đ u- 
z e 1 nam je u kolu« (nar. pj.). 

< tur. giizel »lijep«. 

V. đuzeli, đuzeluk. 

đuzeli, đuzelli, indecl. adj. (tur.) 
lijep, prikladan. — »Nu pogle- 
daj đ u z e 1 i odijelo« (F. J. I 
59); »Nij’ malehno ni odveć go- 
lemo, / već đ u z e 11 i taman 
prema meni« (Beh. VIII 270). 

< tur. giizelli, v. đuzel + tur. 
suf. - li. 

V. pređuzeli. 

đuzeluk m (tur.) Ijepota. 

< tur. giizellik (giizel-lik) v. 
đuzel + tur. suf. -Нк. 


17 * 


259 





Đuzida 


Đuzida (pers.) musl. žensko ime. 
< tur. Giizide, lično ime, »Iza- 
brana, Probrana-« < pers. guzi- 
de, part. pas. od inf. guzlden 
»izabrati, probrati«. 

đuzlema / i đuzleme n (tur.) vr- 
sta slatke pite: kuha se »u ru- 


žice« ili se savija u kolutove 
(»na burmu«), i to samo jufka, 
bez tirita, i zaliva se toplim šer- 
betom. — »zeljanice prije kuka- 
vice, / đuzlemeta na bur- 
me savita* (S. B. II 27). 

< tur. gozleme. 



Е 


eba, v. ebejka. 

ebdžed-hesab -aba, ebdžed-hesap 
-apa m (аг.) računanje po redo- 
slijedu slova u starom semit- 
skom alfabetu, a naziv je po 
njegova prva četiri slova (d, b, 
dž, d). Redoslijed je iskazan u 
sljedečem arapskom sklopu ri- 
ječi: »Ab<fad hawwaz hutti kd- 
laman sa fas qarašdt tafrad da- 
zig «, a vrijednost slova )e ova: 


’a — 

1 

k 

“ 

20 

š 

= 

300 

b = 

2 

1 

“ 

30 

t 

= 

400 

i = 

3 

m 

“ 

40 

t 

= 

500 

d = 

4 

n 

“ 

50 

6 

= 

600 

h = 

5 

s 

“ 

60 

d 

= 

700 

w = 

6 

<a 

“ 

70 

5 

= 

800 

z = 

7 

f 

“ 

80 

z 

= 

900 

h = 

8 

? 

= 

90 

g 

= 

1.000 

t = 

9 

Q 

= 

100 




У = 

10 

r 

= 

200 





Običaj je u muslimana da da- 
tume gradnje džamija, škola i 
drugih javnih građevina i obje- 
kata, kao i datume smrti prili- 
kom pisanja nekrologa, napiŠu 
na arapskom jeziku u vidu sti- 
ha ili citiranjem jedne rečenice 
iz kur’ana, tako da vrijednost 
svih arapskih slova, kada se 
zbroje, daje odnosni datum 
(»tarih «). 

< tur. ebced hesabi »ebdžed 
računanje«, tur. izft. od аг. 
abgad i ar. hisab, v. hesab. 


čbeđul-abađ adv. (ar.) nikad do 
vijeka, za sva vremena. 

< tur. ebediiVdbad < ar. abd- 
du-l-abad »vječnost vječnosti«, 
ar. izft. od ar. sing. abad »vječ- 
nost, beskonačnost« i.pl. od iste 
riječi al-abad. 

ebejka, eba, heba f (tur.) 1. baba, 
nana; pomajka (majka po mli - 
jeku). U ob. gov. »žalosna ti 
eba! (heba!)« 

2. babica, primalja. 

< tur. ebe »babica, primalja«. 

eblehii, hablehfi, hableho, indecl. 
adj. (ar.) luckast, budalast, ča - 
knut . 

< tur. eblehi < ar. ablah »glu- 
pak, budala« + ar.-pers. adj. 
suf. -i. 

eblekaš, eblikaš -aša m (ar.) konj 
šarenih nogu; konj sa šarenim 
pjegama, šarac. — »Na dva ko- 
nja Omer udario, / e b 1 e k a š i 
Bartulić-serdara« (K. H. II 310). 

< tur. eblek »šarac« < ar. 
ablaq »šarac (konj)«. 

ebu, abu indecl. (ar.) otac. To je 
prva komponenta musliman- 
skih, odnosno arapskih imena 
koja se nazivaju »kun’ja« (v.). 
Naprimjer: Žbii Bekr, AbU 
Bekr, Rbu Džafer, Abii Džafer 
(»otac Bekirov = Otac Džafe- 
rov«) itd. 

< ar. abu (ab) »otac«. 


261 



ećim 


ečim, v. hećim. 

eda učiniti, izvršiti, obaviti, udo- 
voljiti obavezi. 

< tur. eda < ar. ađa’ »izvrše- 
nje, ispunjenje«. 

edba, etba f (ar.) pratnja; prista- 
lice, sljedbenici. — »Sva mu 
e d b a siđe u đemije« (M. H. 
III 98). 

< tur. etba’ < ar. atbd', pl. od 
sing. taba< »pristalica, sljedbe- 
nik«. 

edepsuz, kao supst. i adj. (ar.-tur.) 

1. kao imenica: čovjek nevaspi- 
tan, neodgojen, neuljudan. -— 
»Takijeh vam ja hoću svatova, 
/ nikakijeh edepsuza neću« 
(K .H. II 580). 

2. kao pridjev: nevaspitan, ne- 
odgojen, neuljudan. 

< tur. edepsiz (edep-siz) »ne- 
vaspitan, neodgojen« < ar. 
adab »odgoj, vaspitanje« -f tur. 
postpoz. - siz »bez 

V. edepsuzluk. 

edepsuzluk m (ar.-tur.) nepristoj- 
. nost, neuljudnost, drskost. 

< tur. edepsizlik (edepsiz-lik), 
v. edepsuz -f tur. suf. -lik. 

Rdhem, hipok. £do, (аг.) musl. 
muško ime . 

< tur. Edhem, lično ime, »Mr- 
konja, Vranac« < ar. adham 
»mrk, vran, crnomanjast«. 

£đib -iba (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Edib, lično ime, »Ulju- 
dni, Vaspitani« < ar. adib 
»uljudan, vaspitan, nježan, fin«. 

Ediba i Bdiba, hipok. Diba (аг.) 
musl. žensko ime. 

Muškom imenu Edib (v.) dodan 
naš nast. za ž. rod -a (»Uljudna, 
Vaspitana«). 

£do, v. Edhem. 

edžel m (ar.) sudeni čas kada se 
mora umrijeti; smrt; usud, kob. 


— »Vidi bahta sedam Hrnjičića. 

/ bez e d ž e 1 a umiranja ne- 
ma!« (K. H. II 218); »Ne plaš’te 
se bana ni mejdana, / Prez 
e d ž e 1 a umiranja nejma« (M. 

H. III 42); »Davor doro, rano 
do edžela!« (M. H. IV 122). 

< tur. ecel < ar. dgdl »smrt; 
rok«. 

edžnebija m (ar.) stranac . 

< tur. ecnebi < ar. agnabiyy . 

edžzadžija, evzadžija, hevzedžija 

m (ar.-tur.) apotekar, prodava- 
lac lijekova. 

< tur. eczaci (ecza-ci) < tur. 
ecza »ljekarije, lijekovi« < ar. 
pl. agza’, sing. $uz »dio, komad« 

-f tur. suf. - сг . 

edžzadžiluk, evzadžiluk, hevze- 

džiluk m (ar.-tur.) apotekarstvo y ^ 
Ijekarništv o. 

< tur. eczacihk, v. edžzadžija 
-f tur. suf. -lik. 

edžzahana, edžzadžihana, evza- 
džana, hevzedžana / (ar.-pers.) 
apoteka. 

< tur. eczahane i eczacihane v. 
kompon. pod edžzadžija i hane. 

ef, eff, kratica za riječ efendija 
(v.). 

efćar, efkar -ага m (аг.) teške 
misli, brige. 

< tur. efkar (č. efkj&r) < ar. 
pl. afkar, sing. fikr »misao«. 

efenđi, v. efendija. 

efčndija i efenđi, indecl. m (grč.) 

I. gospodin, gospodar. — »Je H 
testir Turci efendije, / Da 
otiđem dolje međ’ đevojke?« 
(Vuk VII 30); »Sudi pravo, 
efendi kadijo!« (Vuk V 334). 
Đodaje se iza ličnog imena Ш 
imenice odvojeno ili spojeno 
crticom: Ahmed efčndija 
i Ahmed-efčndija, he- 
ćim efendija i hećim- 
-efendija. Ako se lično ime 


262 



ili imenica svršavaju sa našim 
nastavkom »-ja«, ovaj nastavak 
redo\no otpada: Hamdija- 
-Hamdi efendija (a ne 
Hamdija efendija), Alija — 
Ali efendi, kadija — 
kadi efendi itd. Iznimno 
nekad efenđi dolazi prije ime- 
na odnosno imenice: »Sudi pra- 
vo, efendi kadijo!« (Vuk 
V 334). 

2. titula mvslimanskog svešte- 
nika ili vjerski obrazovancg 
muslimana. »Pred njim idu dvi- 
je e f e n d i j e, / tedžbirećf niz 
polje iđahu« (K. H. II 373). 

< tur. efendi < ngrč. authen- 
tes, odnosno od vokativa af- 
thendi i afendL 

V, efendiluk, efendum. 

efendiluk m (grč.-tur.) gospoština; 
svojstvo onog koji ima titulu 
efendije . 

< tur. efendilik, v. efendija + 
tur. suf. - lik . 

efendisi-benum, v. efendum. 

efendum, efendum, efendum-be- 
num, efendisi-benum, indecl., 
uzrječica (grč.-tur.) česta uzrje- 
čica u govoru starijih muslima- 
na u Bosni, a znači: gospodine 
moj. 

< tur. efendim »moj gospodin«, 
efendim benim »moj gospodin, 
moj«, efendisi benim »moj go- 
spodin«. 

efta, v. hefta. 

efzalniji, adj. i efzalnije, adv. 
(ar.-srp. hrv.) 1. bolji, odabra- 
niji. 

2. bolje, pribranije. — »E f z a I- 
n i j e je kad alim spava, nego 
kad džahil ibadet čini« = bolje 
je kad učenjak spava, nego kad 
se neznalica bogu moli«. 

< tur. efzal »bolji« (< ar. afdal , 
elat. od part. fddil »odličan, vr- 


eglendži 

stan«) + naš komparat. nasta- 
vak - iji. 

egav, v. herav. 

egbe, egbetft, v. hegbe, hegbeta. 
egbedžija, v. hegbedžija. 
ege, v. jege. 

' egendija f (tur.) prah ili strugo- 
tina od kovine (gvožđa, bakra, 
tuča itd.). Od običnog gvožđa je 
crna, a od tuča žuta. Egendijom 
od tuča posipali su nekad u 
Bosni pismo pisano murećefom, 
da bi jazija b'ila sjajna. Egen- 
dijom od\ bakra ili gvožđa posi- 
pali su tabad (kožari) u Viso- 
kom jagnjeću kožu prilikom 
učinjanja. Egendija se dobijala 
u kazandžija. 

< tur. egindi, eginti. Od istog 
je korjena kao i ege, v. jege. 

eglen i eglen (jeglen) m i eglena 

f (tur.) razgovor, sobet, zabava 
u prijateljskom razgovoru. — 
»Pjana brača e g 1 e n otvorila«, 
»Bunićani e g 1 e n zametnuli« 
(M. H. III 4, 227); »Ima svakake 
šale i e g I e n e« (Nar. bl. 261). 

< tur. eglen, inf. osnova od 
eglenmek (eglen-mek) v>zabav- 
ljati se«. 

V. eglen-beglen, eglendže, e- 
glendži, eglendžija, ;■ eglenisati, 
izeglenisati se, proeglenisati. 

eglen-beglen, eglen-beglen, indecl. 
(tur.) besposlen razgovor, trać; 
dug razgovor. 

Prva kompon. v. eglen, a druga 
je ređuplikacija. 

eglendisati, v. eglenisati. 

eglendže n (tur.) zabava. 

< tur. eglence. 

egiendži, indecl. adj. (tur.) govor - 
Ijiv, zabavan. — »U dvoru ti 
e g 1 e n d ž i robinja, / nju mi 
Ijubi robe Danijane« (I. Z. II 
227). 


263 



eglenđžija 


< tur. eglenci »►onaj koji za- 
bavlja«, nom. agent. od eglen- 
mek »zabavljati se«. 

eglendžija m (tur.) onaj koji se 
zabavlja; govorljiv čovjek, koji 
puno govori. — »Kujundžija- 
eglendžija, neću, ne valja« 
(GZM 1906. 505). 

Izv. od eglendži (v.). 

eglenisati, jeglenisati, eglendisati 

-išem, razgovarati. — »Večera- 
še i eglenisaše« (K. H. II 
269); »Nit’ zboriše nit’ eglen- 
disaše« (K. H. I 155); »Kur- 
vo jedna, od Zadra Todore, / 
stani malo da j e g 1 e n i š e- 
mo!« (Vuk III 167); »Koji koga 
begeniše, s onim i j e g 1 e n i- 
š e« (Vuk, Posl. 142). 

< tur. eglenmek »zabavljati se« 
i tur. eglendi, perf. 3. lice sing. 
od eglenmek. 

egza, egzalija, v. evza, evzalija. 

ehalija f (ar.) 1. stanovništvo, mje- 
štani. 

2. svijet, narod. — »Tko je drag 
e h a 1 i j i, drag je i valiji« 
(Nar. bl. 171). 

< tur. ehali, ahali < ar. pl. 
ahdli, sing. ahl, zbir. im. »sta- 
novnici, ljudi«. 

Shel adj. (ar.) sposoban, vrijedan , 
dostojan. — U ob. gov.: »Nije 
on e h e 1 za tog posla«. 

< tur. ehil < ar. ahl »dostojan, 
vrijedan«. 

ehli-islam -ama m (ar.) muslima- 
ni , muslimanski narod. 

< tur. ehl-i islam, pers. izft. od 
ar. ahl »stanovnici, ljudi« i аг. 
islam »vjera islam«. 

ehli-kitab -aba m (ar.) narodi ko- 
jima je objavljeno sveto pismo, 
tj. hrišćanski i jevrejski narod. 

< tur. ehl-i kitap, pers. izft. od 
ar. ahl »stanovnici, ljudi« i ar. 


kitab »knjiga«, ovdje: , »sveta 
knjiga«. 

V. kitabija. 

ehven m (ar.) ono što je povoljni- 
je, što je prihvatljivije, što je 
lakše. 

< tur. ehven < ar. ahvodn, elat. 
od hdyyin »lak', neznatan«. 

V. ehveniji, ehveni-šer. 

ehvenijl, adj. i ehvfenije adv. 
(ar.-srp. hrv.) 1. kao pridjev: 
povoljniji, prihvatljiviji, lakši. 

2. kao prilog: povoljnije , pri - 
hvatljivije, lakše. 

Naš komparativ od ehven (v.). 

ehveni-šer m (ar.) manje zlo (od 
dva zla ono koje je manje). 

< tur. ehven-i $ет, pers. izft. od 
ehven (v.) i šer (v.). 

ej! dnterj. (pers.) o! (dozivanje). — 
»Ej, ti, hodi ovamo!« 

< tur. еу! < pers. еу! 

ejan -ana m (ar.) vjetar, vihor. — 
»Bog im dade, te im e j a n 
puhnu« (M. H. IV 127). 

< tur. еууат »vjetar; vrijeme« 

< ar. pl. аууат, sing. yawm 
»dan«. 

ejdovale! dovale! (tur.-ar.) Zbo- 
gom! s božjim blagoslovom! 
(pozdrav pri rastanku koji iz- 
govara onaj što odlazi. O naj 
koji ispraća, koji ostaje, odgo- 
vara: ejsahadile (v.). — »A sad 
fala ti na kahvi i na razgovtoru 
i ejdovale! — Ejsahadile 
Zembilju!«, »Ejdovale, go- 
spodo, ja odoh!« (Zembilj II 88, 
89); »Pa on njima d o v a 1 e 
učini« (K. H. II 18); »O dova- 
1 j e, kladuški serdare!« (Lord 
289). 

< tur. eyi duale »s dobrom mo- 
litvom, s dobrim blagoslovom« 
(tur. eyi »dobar« + аг. du i a’, v. 
dova 4- tur. postpoz. -le, -ile 
»sa«). 


264 



ejluk m (tur.) dobročinstvo, ple- 
menitost, dobrota, dobro djelo . 

< tur. eyilik f iyilik < tur. eyi 
»dobar* + suf. -Zi/c. 

V. ejlukčija. 

ejlukčija m (tur.) dobročinitelj , 
plemenit i darežljiv čovjek. 

< tur. eyilikgi (eyilik-gi), v. ej- 
luk + tur. suf. -ci. 

ejsahadile! ejsidile! ejsihatile! 
ejsahtile! (tur.-ar.) u dobar Čas 
pošao! u dobri čas! (pozdrav pri 
rastanku koji izgovara onaj koji 
ispraća, kao odgovor na: ejdo- 
vale! dovale!). — »A sad fala ti 
na kahvi i na razgovoru i ejdo- 
vale! — Ejsahadile Zem- 
bilju!« (Zembilj II 89); »Ne veli 
mi: ejdovale draga, / ni ja nje- 
mu: ejsadile dragi!« (I. Z. 
IV 161); »Dico rnoja, već ej- 
-sahatile!« (K. H. III 17); 
»Ejdovale i još ejsahtile!« 
(K. H. II 401). 

< tur. eyi saatiyle! »s dobrim 

časom! u dobar čas!« (tur. eyi 
»dobar« + sahat (v.) + tur. 

postpoz. -iyle »sa«). 

ejtam-sanduk m (ar.) jetimska 
kasa, pupilarna kasa , 

< tur. eytam sandugi, tur. izft. 
od аг. pl. aytam, sing. yatim »si- 
roče« i ar. §andiiq »kovčeg«. 

V. jetim. 

£jub -uba (jevr.) musl. muško 
ime. 

< tur. Eyyub < Ayyub, lično 
ime, Job (Jov), Hiob, ime jed- 
nog pejgambera < jevr. 

ejvalah! ejvaia! (ej vala; evala) 

(ar.) 1. doviđenja! zbogom! 

2. hvala! — »evala« = uzvik, 
»ej vala« = hvala! »-evala ti« 
= baš ti hvala!« (Moštr.). 

3. tako je! neka bude tako! (iz - 
raz povlađivanja). — »Svakoj 
ođi e j v a 1 a h, osta glava će- 
lava« (Nar. bl. 163); »Svakoj Šu- 


ekrijaš 

ši: e j v a 1 a, osta glava ćela- 
va« (Vuk, Posl. 278). 

4. bravo! svaka Čast! — »Ej- 
v a 1 a ti krčmarice Zako!« (Ka- 
šik. I 134). 

< tur. eyvallah! < ar. ly wa- 
- llah ! = tako je boga mi!« (ar. 
iy »tako je« i ar. zakletva wa- 
-llah »boga mi«). 

ekmedžija, v. ekmekčija. 

ekmek m (tur.) kruh, hljeb. 

< tur. ekmek i etmek. 

V. ekmekčija, ekmekčinica, ek- 
mek-kadaif. 

ekmekčija, ekmeščija, ekmedžija 

m (tur.) pekar. 

< tur. ekmekgi , v. ekmek + 
tur. suf. -gi. 

ekmekČinica, ekmeščinica, ekme- 
džinica f pekara. 

Izv. od ekmekčija (v.). 

ekmek-kadaif (ekme-kadaif) m 

(tur.-ar.) vrsta istočnjačkog 
slatkog jela koje se ranije i u 
Bosni pripremalo: pogačice, vr- 
sta biskvita, u prečniku od oko 
30 cm , koje se raskuhavaju u 
uvarenom šećeru dok ne posta- 
nu mekane. Priprema se jedna 
pogačica i servira. 

< tur. ekmek-kadayifi, bukv. 
»hljebni kadaif«, tur. izft., v. 
komp. pod ekmek i kadaif. 

ekmeščija, ekmeščinica, v. ekmek- 
čija, efcmekčinica. 

fikrem (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Ekrem, lično ime, »Veo- 
ma Plemeniti« < ar. dkram 
»veoma plemenit, veoma veli- 
kodušan«, elat. od каггт »ple- 
menit«. 

ekrijaš m (tur.) prevrtljivac, onaj 
koji je nestalan na riječi. — 
»E k r i j a š u, momče bekrija- 
šu, / mrki brci nevjere su brci, 
/ nevjera sr, ja te neću momče!« 
(I. Z. III 29). 


265 



ekser 


Vjerovatno < tur. egri »kriv, 
nagnut«; fig. »lažac, pretvrtlji- 
vac«. 

ekser (jekser) m (tur.) klina c, 
čavao. 

< tur. ekser. 

ekseri adv. (ar.) većinom, ponaj- 
više, ponajčešće. — »Bogme je 
' imate za što i hvaliti, kad je 
e k s e r i sva katolička«, » ... 
pa sarajevsko gradsko zastup- 
stvo, ekseri i ono je zrelo« 
(Zembilj III 38). 

< tur. ekseri »većinom« < ar. 
aktar, elat. od katir »mnogo« -J- 
ar. adj. suf. -i (-iyy). 

eksik (jeksik) adj. (tur.) nepotpun, 
manjkav, faličan, neprav, načet. 
»Vojske mlogo e k s i k ostanu- 
lo« (K. H. I 249); »e k s i k (jek- 
sik) para« = novac nepotpune 
vrijednosti; »eksik mjera« = 
nepotpuna mjera; »e k s i k ha- 
džija« = koji nije pravi hadžija. 

< tur. eksik »manjkav, ne- 
potpun«. 

V. eksikluk. 

eksikluk (esikluk) m (tur.) 1. ne- 
potpunost, manjkavost. 

2. kob, nesreća, božja kazna ko- 
ja brzo stigne (po narodnom 
vjerovanju) u vidu nesreće za 
učinjeno zlo djelo, za grijeh. — 
U ob. gov.: »Stigao ga e k s i- 
kluk«; »Jer se bojat teška 
eksikluka« (K. H. I 119); 
»Bojiš lise eksikluku svo- 
me« (M. H. III 421). 

< tur, eksiklik (eksik-lik), v. 
eksik + tur. suf. -lik. 

ekši, indecl. adj. (tur.) kiseo, ki- 
selo. 

< tur. ek$i. 

'V. ekšija. 

ekšija f (tur.) vrsta kompota od 
miješanog voća, obično začinjen 
mirodijama. 

< tur. ek$i »kiseo«. 


el, v! al. 

elbet, elbete, elbetena; helbet,. 
helbčte, heibetena, adv. (ar.) 

1. svakako, sigurno, bez sumnje . 

2. eda, jada, nadati se je. — 
»H e 1 b e t je izio babina oro- 
za« (Nar. bl. 194). 

3. na koncu, na posljetku. 

< tur. elbette i elbet < ai\ 
dlbatt i dlbdtta. 

elbete, v. hegbe. 

dlči-baša m (tur.) glavni poslanik , 
glavni izaslanik. — »Posađuje 
do desna kolena / elči-bašu 
Dojčetića Vuka« (Vuk II 468). 

< tur. elgi ba$i »glavni posla- 
nik«, v. kompon. pod elčija i 
baš. 

elčija m (tur.) poslanik na strani „ 
poslanik inostrane države; po- 
sfrnik, izaslanik. — »E 1 ć i j i 
nema zevala« (Beh. I 289); »Po 
zlo ne valja e 1 č i j e slati« 
(Vuk, Posl. 252). 

< tur. elgi »poslanik na strani; 
izaslanik«. 

V. elči-baša. 

elćen, elken, v. jelćen. 
ele, v. hele. 
elem, v. hele. 

elemek m (tur.) plata za ruke, za 
ručni rad. — »Posestrimo, Haj- 
ko Fejzagina, / pošalji mi ele- 
m e k za ruke, / elemeka hi- 
ljadu dukata, / halvaluka stoti- 
nu dukata« (I. Z. IV 234). 

< tur. el emegi »nagrada za 
rad ruku«, tur. izft. od tur. el 
»ruka« i tur. emek »trud«. 

elhamđulilah! (zapravo: elhamdu- 
lillahi!) (ar.) hvala bogu! 

< ar. alhamdu li-lldh: ar. al- 
-hamd »hvala, zahvala« i ar. 
li-llah »bogu«. 

elhućmulilah! elhukmulilah! (za- 
pravo: elhućmulillah! elhukmu- 


266 



lillah!) (аг.) što god bog da! Ka- 
ko bude bog odredio , onako će 
i biti! 

< ar. alhukmu li-llah; аг. dl- 
-hukm »sud, određba, određiva- 
nje« i ar. li-llah »bogu«. 

elif m (jevr.) ime prvog slova 
arapske abecede: ’a ('a); »na 
elif^ = u obliku elifa, tj. u obli- 
ku tanke crte (kako se piše ar. 
slovo »'a«). »Ne navlači n a 
elif obrva« (M. H. X 114). 

< tur. elif < аг. alif < stjevr. 
alef. 

elifba -bata m i elifbe -beta n 
(jevr.-ar.) abeceda, alfabet, 
azbuka. 

< ar. dii/-ba’, u tur. elifbe, v. 
kompon. pod elif i be. 

V. elifba-sufara. 

elifba-sufara, elifbe-sufara / (ar - 

-pers.) arapska abecedarka, 
arapski bukvar. 

< tur. elifbe suparasi, tur. izft., 
v. kompon. pod elifba i sufara. 

eliksir -sira m (grč.) lijek, Ijeko - 
vita tečnost (napitak) spravlje- 
na iz inše biljaka; »životni elik - 
sir« ili »eliksir života« je ču- 
dotvorni napitak koji se sprav - 
Ijao od raznih lijekova. 

< ar. al-iksir < stgrč. 

elli, indecl. num. (tur.) pedeset, 
broj 50. 

< tur. elli. 

V. elliluk. 

elliluk m (tur.) pedesctnjak, ono 
što sadrži nečega pedeset. U ob. 
gov.: »Ovom čovjeku ima e 11 i- 
1 u k«, tj. ima mu pedeset go- 
dina. 

< tur. ellilik (elli-lik), v. elli + 
tur. suf. -lik. 

člmas, elmaz, v. almas, almaz. 
Clmas, v. almas. 


emin 

elpeza / i elpeze n (tur.-pers.) le- 
peza, mahalica, hladilica. — 
»Nosi Г Hanka od zlata e 1 p e- 
zu« (M. H. III 215). 

< tur. pelpaze, složeno od tur. 
yel »vjetar« i paze < pers. be- 
zlden »duvanje vjetra«; pers. 
bezin »koji puše, koji duva«. 

elverisati -išem 1. pristajati, pri — 
kladno biti , ići u prilog. 

2. razumjeti. 

3. pomoći kome. 

< tur. elvermek (slož. od tur. 
el »ruka« i vermek »dati«). 

V. elverum. 

elverum adv. (tur.) dobro, priii-- 
Čno, može ruke dati. 

< tur. elverir, part. imperfekta 
(imperf. 3 lice sing.) od inf. 
elvermek, v. elverisati. 

em, v. hem. 

£ma, v. Emina. 
emanet, v. amanet. 
emenija, v. jemenija. 

emer, emr (hemer) m (ar.) zapo- 
vijed, nalog, naredba, odredba . 
— »Po carevu brzome e m e- 
r u« (K. H. I 49); »Naj pojedi 
ovaj somun i ja mislim božijim 
hemerom, a mojim sevepom 
da ćeš se odmah izlladžiti« 
(Zembilj III 26): u ob. gov.: 

> »E m e r Alah!« = što bog dab 

< tur. emir < ar. amr. 

V. emernama, emir, emri-ilahi. 

emernama (emarnama) / (аг.- 

pers.) pismena zapovijed ‘ pi- 
smeni nalog, naredba. — »Ra- 
spisuje mnoge emarnam e« 
(K. H. I 193). 

< tur. emirname (emir-name), 
v. kompon. pod emer i nama. 

emin -ina i kao adj. (аг.) 1. kao 
imenica: siguran čovjek, čovjek' 
od povjerenja; pov^jerenik, po - 


267 



emln 


uzdanik. — »Kod vezira većil 
bješe, moja vilo! / Kod vladike 
emin bješe, moja falo!« (Vuk 
V 86). 

2. siguran, vjeran, pouzdan. 

< tur. emin < ar. amin »sigu~ 
ran, vjeran, pouzdan«. 

V. eminluk. 

emln, v. jemin. 

£min, hipok. £mo (ar.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Emin, liČno ime, »Vjer- 
ni, Sigurni« < ar. amin »vje- 
ran, siguran, pouzdan«. 

Emina, hipok. Mina, £ma, Emka, 
Minka (ar.) musl. žensko ime. 
MuŠkom imenu Emin (v.) do- 
dan naš nastavak za ž. rod. »-a«. 

emmluk m (ar.-tur.) sigurnost, 
bezbjednost. 

< tur. eminlik (emin~lik), v. 
emin tur. suf. -lik. 

emir -ira m (ar.) 1. prvak, vođa, 
vlastelin. 

2. vladar. 

< tur. етгг < аг. amir »vođa, 
zapovjednik; vladar«. 

V. emirul-muminin. 

Emira, Emira (ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. Emir, lično ime, »Vođa, 
Vladar« < ar. amir »vođa, za- 
povjednik; vladar«. 

^emirul-muminm m (ar.) vladar 
vjernika, vladar muslimana; 
vladarska titula u starim islam- 
skim državama. 

< аг. amiru-l-muminin, ar. 
izft. od emir (v.) i gen. pl. od 
mumin (v.). 

£mka, v. Emina. 
emlać, emlak, v. mulk. 

£mo, v. Emin. 

emri-ilahi -ije m (ar.) božji emer, 
božja odredba, sudbina. 


< tur. emr-i ilđhi, pers. adj., 
pers. izft. od ar. dmr »zapovi- 
jed, odredba« i ar. ilah »bog« 
-|- ar.-pers. adj. suf. -г. 

emsal -žla m (аг.) prilika, prim- 
jer, poređenje. — U ob. gov.: 
»Nema mu e m s a 1 a u našem 
kraju« = nema mu primjera, 
nema mu ravnog u našem 
kraju. 

< tur, emsal < ar. pl. amtal, 
sing. matal »primjer; sličan«. 

emšerija, emšo, v. hemšerija. 

en’am -ama, enam -ama m en’ara 
hamajlija f (ar.) t?rsta hamajli- 
je: knjižica ili zbirka koja sa - 
drži šesto poglavlje kur’ana zv. 
»En’am« sa još nekoliko drugih 
izvoda iz kur’ana. Drži se u me- 
talnoj, obično srebrerioj, kutiji 
(tašni) i nosi se obješena o vra- 
tu prilikom putovanja, odlaska 
u rat i sličnim prilikama. 

< аг. An ( dm »ime šestog po- 
glavlja (sure) kur’ana«, inače 
ar. pl. an ( am znači: »domaće ži- 
votinje, blago«, sing. naa<m. 

endeče, v. endeze. 

endek, v. hendek. 

endeze -eta, endaze -eta, indćze 
-eta (endeče -eta) n (pers.) 

1. vrsta mjere za dužinu, malo 
kraća od aršina, 0,60 m, a u ne- 
kim krajevima 0,65 m. — »a 
Stojana spušta u tamnicu, / u 
dubinu trista endezeta« 
(Vuk III 127); »Dobaviše kuke 
i motike. / Iskopaše trista e n- 
d e č e t a« (Petran. 85). 

2. zanatlijska mjera za krojenje 
obuće, naročito opanaka, koja 
se sastoji od uzoraka izrezanih 
od jačeg papira. 

< tur. endaze < pers. endaze. 

čndžije-đukati pl. biser i dukati, 
ili dukati optočeni biserom. — 
»ispod grla skidoše đerdane, / 


268 



erđum 


sve na njima endži je-du- 
kate« (Vuk, IV 193). 

Hibr. r., prva kompon. < tur. 
inci, incii »biser; perle«. 

enđa, enđibaša, v. jenđa. 
enđama, v. henđama. 

Cnes (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Enes, lično ime, »Navi- 
knuti« < ar. Anđs, lično ime, 
osn. 2n.: »navikavanje, svikava- 
nje, priučavanje«. 

enfija (nefija) / (ar.) burmut , du- 
hanski prah koji se upotreblja- 
va ušmrkavanjem, nicotiana 
sternusatoria . 

< tur. enfiye < аг. anfiyyii 
»■nosna« < ar. anf »nos « + ar. 
adj. suf. - iyya . 

enga, v. jenđa. 

engeča, engeče, engija, v. jengeča. 

finis -isa (ar.) musl . muško ime. 

< tur. Enis , lično ime, »Drug, 
Prijatelj« < ar. Anis, lično ime, 
osn. zn.: »drug, prijatelj«. 

Emsa, hipok. Nisa (ar.) musl. žen- 
sko ime. 

Muškom imenu Enis (v.) dodan 
naš nastavak za ž. rod. »-a«. 

Cnver (аг.) musl. muško ime. < 

< tur. Enver, lično ime, »Veo- 
ma sjajni« < ar. anwar, elat. 
od nayyir »svjetao, sjajan« 
(supst. ar. ппг »vjetlo«). 

enzek, v. henzek. 
erav, v. herav, 
erazija, v. erazi-mirija. 

Erazl-kanunama / (ar-pers.) o- 
smanlijski zakon o zemljišnom 
posjedu o d 7 Ramazana 1274 
(1858), kojim je normirana 
pravna priroda zemljišnih ne- 
kretnina u biv. Tur. Carevini. 
Poznat je i pod imenom Rama- 
zanski zakon. 


< tur. ErcLzi kanun-namesi , 
izft., v. komponente pod erazi- 
ja i kanunama. 

erazi-mirija, skr. erazija / (ar.) 
zemljišne nekretnine sa pose- 
bnom pravnom prirodom koja 
je normirana Erazi-kanunamom 
(v.). Pravo vrhovnog vlasništva 
na ovim nekretninama pripada 
državi, a posjednik ima ograni - 
čeno pravo raspolaganja. 

< tur. erazi miri , arazi miri i 
erazi-i emiriyye , pers. izft. od 
ar. pl. агаф., sing. ard »zemlja« 
i pers. miri »državni, carski« 

< ar. amiriyyd (ar. amir »vla- 
dar« 4- ar. adj. suf. za f. -iyya). 
V. mirija. 

erbab -aba, erbap -žpa m i kao 
adj. (ar.) 1. vještak. 

2. sposoban, okretan. 

< tur. erbab, erbap , sa istim. 
značenjem kao u nas < ar. pl. 
drbab, sing. rabb »gospodar, 
posjednik, vlasnik«. 

erbein -ina m (ar.) prvi period 
zime koji traje 40 dana, od 22 
decembra do 31 januara / dru - 
gi period zove se hamsin (v.) /. 

< tur. erbein < ar, arbd'in 
»četrdeset«. 

erćan -ana, erkan -ana m (ar.)< 

1. članovi vijeća, vijećnici. 

2. vijeće. 

3. dijelovi namaza (molitve). — 
»Na mjesto e r ć a n ne donosi« • 
= ne klanja propisno. 

< tur. erkan (č. erkjan), sa zna- 
čenjem kao u nas < аг. pl. 
arkan , sing. rukn »dio, član, 
stub«. 

erćek i erkek (pogr. ercek) m i 

kao adj. (tur.) 1. muškarac. 

2. muško. 

< tur. crkek. 

erdžela, erđela, v. ergela 
erđum, erđun, v. herđun. 


269 



erendati, irendati, strugati krom - 
pir, suhi sir ili što drugo na 
erendu (kuhinjski ribež). 

< erende, irende (v.). 

erende, irende, rende n i erenda, 
irenda, renda / (pers.) strug za 
struganje daske; strugalo; ku~ 
hinjski strug za struganje ктот~ 
pira> jabuka itd. 

< tui\ rende < pers. rende , 
part. prez, od int rendiden 
»brusiti, gladiti« Prefiks »e«, 
odnosno isk. »i«, vjerovatno je 
nastao: ili skraćivanjem tur. ri- 
ječi el »ruka«:» el rendesi« 
»ručno rende« (tur. izft od el 
i rende) pa, prelaskom u naš 
jezik: »el-rende«, a onđa, radi 
lakšeg izgovora: e-rende , ili je 
vokal »e« dodan po uzoru na 
dodavanje vokala »u« u riječi- 
ma Urum, Urus, urup (Rum> 
Rus, rup), vokala »o« u riječi 
oruspu (rospu) itd, 

ereza, ireza, v. reza. 

ergčla, v. hergela. 

erir, v, harir. 

erkani-ajaiet m (ar.) prvaci po- 
krajine. 

< tur. erkan-i egalet , pers. izft., 
v. komponente pođ erćan i aja- 
let. 

srlav, v. herav. 

irvahi, ervahten, ervahteni, in- 

decl. (ar.-pers. i ar.-tur.) puki, 
isti, u glavu isti . — »Pantole su 
im uske ko makarun, da ih je- 
dva navuku, pa izgledaju u nji- 
ma usukani, e r v a h i ko peh- 
livani« (Zembilj II 50); »... pa 
se svijetle ervahi ko svijet- 
njaci« (Zembilj III 135). 

Ovaj oblik se ne nalazi u tur. 
rječnicima ni književnog m na- 
rodnog jezika, ali je bez sumnje 


t uiu 4 din i u sva tri slučaja se 
radi o istoj osnovt. ervah < ar 
arvoah pl od гпћ »duša«. U pr- 
vom slučaju dodan je ar.-pers, 
suf. ~г, u drugom tur postpoz. 
~den, -ten , a u trećem i tur. 
postpoz, -ten i ar,-pers. suf, -г. 

ervakat, v hervakat. 

erza, V, evza. 

erzak -aka m (ar.) hrana, opskrba . 

< tur. erzak < ar. pl. arzaq> 
sing, rizq »hrana, izdržavanje«. 

£sad (ar.) musl. mušk o ime. 

< tur. Esad , lično ime, »Veoma 
srećni, Srećko« < ai\ asa d 
elat. od sa'id »srećan« 

esanija / (ar.) pohvalnica, pohval - 
no pismo. — »Na spahije berat- 
-spahiluci, / a bašama e s a n i- 
j e zlatne« (K. H. II 569). 

Po svoj prilici nastalo metate- 
zom od tur. senai (sena -г) »ono 
što sadrži hvalu, pohvalu«. 

< ar. tana’ + ar.-pers. adj. 
suf. -Г. 

esap, esapiti, v. hesab, hesabiti. 

eselamu altjkum! v. selamun 
alejkum! 

eser m (ar.) 1. trag , znak. 

2. plod, djelo, učinak. 

< tur. eser < ar. dtdr. 

esfele-safilin adv. (redovno dolazi 
sa glagolom otići, pasti) (ar.) 
otići posred pakla; fig. srozati 
se na najniže grane , otići sasvim 
stranputicom i propasti: »Oti- 
šao je e s f e 1 e - s a f i I i n«. 

< tur. esfele safilin < ar. asfa - 
lu-s-sdfilin »pakao«, gram. zn.: 
»najniži«. 

esikluk, v. eksikluk. 

esir, esirluk, v. jesir, jesirluk. 

eski, ešći, indecl. adj. <tur.) star. 
— »Ja sam cura od eski Bu- 
dima« (F. K. 1 ! 886. 12). — »Otka- 


’0 



- Ijen si, od kojega mjesta? Ka~ 
-» žuje: >md EJ š ć i Kladuše« 
(Lord 102). 

< tur. eski. 

V. eskija. 

«skija / (tur.) starudija, nešto sta- 
ro; stara konjska ploča, stari ba~ 
kar. — »i kod vode konje potki- 
vali, / ostaia im sa konja e s k i- 
j a. / Povija se po kulašu Tale, / 
pa iz kala p 1 o č u izvadio« 
(Vuk III 342). — »Do osamde- 
setih godina prošlog stoljeća 
topila se ili kalila bakrena ru- 
da i e s k i j a (stari bakar) u 
već spomenutim pećima« (Kre- 
ševlj. GZM 1951. 211). 

< tur. eski »star«. 

esleisati, v. išleisati. 

£sma (ar.) musl. žensko ime. 

< ar. Asma’, žensko ime, »Ime- 
na« < ar. pl. asma\ sing. ism 
»ime«. 

-esmer adj. (ar.) crnkast, garav. — 
»Ja zagrizoh šareniku jabuku, / 
i poljubih e s m e r đuzel dje- 
vojku« (S. S. 52). 

< tur. esmer < ar. dsm’dr. 

V. esmerast. 

esmerast, ađj. crnomanjast. 

< esmer (v.). 

esnaf -afa m (ar.) 1. ekonomska 
i društvena organizacija zana- 
tlija u gradovima, ceh. 

2. zanatlija. — »U Saraj’vu tri 
esnafa mlada« (M. H. X 14). 

3. Ijudi istog zanimanja, istog 
društvenog reda. 

< tur. esnaf < ar. pl. dsnaf , 
sing. sunuf »vrsta, rod, razi’ed«. 
I u tur. i u našem jeziku upo- 
trebljava se u ovom slučaju ar. 
pl. kao sing. 

V. esnaflija, esnafluk. 

esnaflija i esnaflija m (ar.-tur.) 
zanatlija. 

< tur. esnafli, v. esnaf Ц- tur. 
suf. -li. 


ešek 

esnafluk m (ar.-tur.) bavljenje za- 
natom, zanatsko zanimanje. 

< tur. esnafhk (esnaf-hk), v. 
esnaf -b tur. suf. -life. 

espap -apa, esbap -apa m (ar.) 
oprema, materijal, potrepštine; 
roba za prodaju. — »Dobar 
e s p a p lasno kupca nađe«, 
»Jeftin e s p a p kesu prazni« 
(Vuk, Posl. 59, 114). — »Svet je 
davao jeftino, više kao mito ne- 
go kao e s p a p« (Andrić 36). 

< tur. espap, esbap < ar. pl. 
asbab »stvari, roba«, sing. sa- 
bdb. 

esrar -ara m. (ar.) 1. tajne. — »Ko- 
me li si e s r ; a r kazivao« (K. 
H. I 56). 

2. »hašiš« koji se puši kao nar- 
kotično sredstvo ' (narcoticum). 

< tur. esrar < ar. pl. asrđr, 
sing. sirr »tajna«. 

esre n (tur.) dijakritički znak u 
arapskom pismu koji označava 
kratki vokal »i«. 

< tur. esre. 

fstagfirullah! interj. (ar.) 1. Bože 
sačuvaj! — »Estagfirul- 
1 a h! Kako možeš tako zboriti? 
Jesi li čovjek ...« (Čolak. 31). 

2. kao riječi molitve: Bože, tra- 
žim od tebe oprosta. 

< ar. astagfiru-llah (< dstag- 
firu, imperf. 1. lice sing. od 
istigfdr »tražiti oprosta« + 
Allah »bog«. 

ešak, eška m (ar.) uzbuđenje. — 
»Pak u eš k u Turčin povikao: / 
Ded’ Alile, oči ti ispale!« (Vuk 
III 286); »od eška mu zađrh- 
tala ruka, / pa ispusti času na 
siniju« (Vuk IV 165). 

< ašk (v.). 

ešći, v. eski. 

ešek m (tur.) magarac. 

< tur. e$ek. . , 

V. ešekluk. 


9 71 



ešekluk 


ešdkluk m (tur.) magaraHina, glu- 
post. 

< tur. еџекИк , v. ešek + tur. 
suf. - lik. 

ešgal, v. ežgal. 

ešja -jaa m (ar.) pokućstvo, stva- 
ri, prtljag. 

< tur. еџуа < ar. pl. ašya ’, 
sing. šay’ »stvar«. 

eškija f (ar.) 1. odmetnici, hajduci. 
— »Ja odo’ u e š k i j u: više se 
ovaj zulum ne more trpjeti« 
(Kočić I 92). — »Na e š k i j u 
udario, na Drinu ih natjerao« 
(GZM 1907. 413). 

2. kriomčarena roba, osobito 
duhan. 

< tur. e$kiya < ar. pl. ašqiya\ 
sing. ščiqiyy »razbojnik, hajduk«. 

eškin m (tur.) konj koji se odli- 
kuje naročitom vrstom trčanja 
ili brzog hoda. I sam način tog 
hoda zove se eškin. 

< tur. e$kin. 

V. eškindžija. 

eškindžija m (tur.) naoružani ko- 
njanik — ratnik. 

< tur. e?kinci, v. eškin + suf. 
-ci. 

£ško, v. Ešref. 
ešlema, v. išlema. 

£šo, v. Ešref. 

ešraf -afa m (ar.) odličnici, plem- 
stvo, aristokracija, prvaci. 

< tur. e?raf < ar. pl. ašraf, 
sing. šdrif »prvak; plemenit, 
Častan, ugledan«. 

Ešref hipok. £šo, £ško (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. E$ref , lično ime, (veoma) 
Cijenjeni, Ugledeni« < ar. 
ašraf, elat. od šarlf »plemenit, 
častan, ugledan«. 

V. ešraf, Serif, šerif. 


Ešrefa (ar.) musl. žensko ime. Mu- 
škom imenu Ešref (v.) dodan 
naš nastavak za f. 

etek m (tur.) skut, krilo. — »I ve- 
zirski e t e k prihvatiti« (K. H. 
I 104). 

< tur. etek. 

etraf -afa m (ar.) strana, kraj y 
okolica. — »Sve pokupi iz 
e t r a f a Turke, / hajde mojoj 
na Ogarsko kuli« (K. H. II 596). 

< tur. etraf < ar. pl. atrdf, 
sing. taraf »strana, kraj« 

V. taraf. 

fevenak -enka m i evenka -e / 
(pers.) kita od lozova pruća s 
groždem. 

< tur. hevenk »na konac nani- 
zana niska voćnog ploda (gro- 
žđa, smokava itd.) koja se obje- 
si i čuva preko zime« < pers. 
агоепк, istog značenja (tur. 
hevenk iizumii »niska grožđa- 
nih grozdova obješena radi ču- 
vanja preko zime«). 

evet, partik. (tur.) da, tako je. 

< tur. evet. 

evkaf ~afa m (ar.) vakufi, za - 
dužbine. 

< tur. evkaf < ar. pl. awqaf, 
sing. wagf, v. vakuf. 

evlad -ada m (ar.) porod, djeca; 
potomak, rođeno dijete. — »Ođ 
svog srca iščeka e v 1 a d a« (M. 
H. III 556); — »Koji vele: ne- 
Ijupka je roda, l ne Ijubili od sr- 
ca evlada!« (Vuk I 294); »pu- 
no mala, a malo e v 1 a d a« (I. 
Z. III 45); »Brak bez evlada 
kao njiva bez ploda« (Gajret 
1931. 13). 

< tur. evlad < ar. pl. awlad, 
sing. wdldd »đijete« 

V. evladijet-vakuf, evladluk, ev- 
ladsuz, Velid. 

evladijet-vakuf m (ar.) porodični 
vakuf čija se sredstva samo dje- 


272 



ezan 


limično troše u vakufske svrhe, 
a ostatak koriste potomci za- 
vještača. 

< tur. evladiyet (vakif) < ar. 
pl. ! awlad, v. evlad. 

evladluk m (ar.-tur.) pravni izraz, 
isto što i beslema (v.). 

< tur. evladlik, v. evlad + tur. 
suf. -lik. 

evladsuz, evlatsuz m (ar.-tur.) 
čovjek koji nema djece; žena 
koja nema djece, nerotkinja. 

< tur. evladsiz, evl&tsiz, v. 
evlad + tur. postpoz. - siz »bez«<. 

evlija m (ar.) sveti čovjek, »do- 
bri« — »Jakubović je dugo go- 
dina stanovao u jednoj sobi 
kraj ove češme, a u Sarajevu 
je slovio kao e v 1 i j a« (Kreš. 
Vodovodi 62); »Svijet je pou- 
zdano tvrdio đa je hafiz Kustu- 
ra evlija« (Gajret 1931. 6). 

< tur. evliya, istog značenja 
kao u nas (i u tur. i u našem 
jeziku ar. pl. upotrebljava se 
kao sing.), < ar. pl. awliya\ 
sing. waliyy »prijatelj; pomoć- 
nik; skrbnik«. 

V. evlijaluk. 

evlijaluk m (ar.-tur.) svetost, svoj- 
stvo evlije. 

< tur. evliyahk, v. evlija + suf. 
-lik. 

evrak -aka m (ar.) listovi papira; 
spis, akta. 

< tur. evrak < ar. pl. awraq, 
sing. wiiraq »list«. 

evraki-persšan -ana m (ar.-pers.) 
kojekakvi razbacani papiri, ne- 
uredni spisi k&kve stare arhive. 

< tur. evrak-i регцап, v. kom- 
ponente pod evrak i perišan. 

evsat adj. (ar.) školska ocjena (u 
mektebu ili u medresi): dobar, 
srednji. 

< tur. evsat < ar. awsat »sred- 
nji«. 


evta, v. hefta. 

evza, egza, erza / (ar.) kapsla, 
upaljaČ na Čahuri. 

< tur. ecza (č. edžza), kapsla 

< ar. agza’, pl. od guz’ »dio« 
(spoj od više dijelova, kem. 
spoj). 

V. evzalija. 

evzađžana, evzadžija, v. edžzaha- 
na, edžzadžija. 

evzalija, egzalija / (ar.-tur.) vrsta 
stare puške kapislare. 

< tur. eczali (č. edžzali) »puška 
sa evzom<<, v. evza + suf. -li. 

ezan -ana (iskr. jezan) m (ar.) po- 
ziv (zov) na molitvu koji upu - 
ćuje (uči) mujezin na arapskom 
jeziku sa džamijske munare. 
Mujezin »uči« ili » okujiše« ezan 
pet puta svakodnevno, objavlju- 
jući i pozivajući: 1) na jutarnju 
rnolitvu » sabah-namaz«, u ranu 
zoru; 2) na podnevnu molitvu 
» podne-namaz«, u podne; 3) na 
predvecernju molitvu »ićindi- 
ju«, » ikindiju«, izmedu podneva 
i zalaza sunca; 4) na prvu ve- 
černju molitvu » akšam-namaz«, 
u prvi sumrak, čim sunce zade 
i 5) na drugu večernju molitvu 
» jaciju«, oko dva sata po zala- 
sku sunca. 

Ezan se sastoji od izgovora 
ovog arapskog teksta: četiri pu- 
ta »Allahu dkbar« »bop je ve- 
lik (najveći)«, po dva puta 
»ašhadu dn la’ilahei illa-llah« 
»vjerujem i izjavljujem da je 
Alah jedini bog«, »ašhadu anna 
Muhammadan resUlu-llah« »vje- 
rujem i izjavljujem da je Mu- 
hamed božji poslanik«, »hayya 
<ala-ssalah« » hodi, dodi na mo- 
litvu«, »hayya <ala-l-falah« »ћо- 
di, dodi na spas« i konačno, ta - 
kode dva puta »Allahu akbar« 
i jedanput » la’il&ha illa-llah« 
»Л1аћ je jedini bog«. 


18 — Turcizmi u SH jeziku 


273 



ezantaš 


»No kad e z a n na munari vi- 
knu« (K. H. I 158); »a munare 
popast’ paučina: / neće imat’ ko 
jezan učiti* (Vuk IV 124). 

< tur. ezan < ar. adan »obja- 
va, objavljivanje«. 

V. ezantaš, mujezin. 

ezantas m (ar.-tur.) povelik iste- 
san kamen kockastog oblika ko- 
ji stoji s desne strane pokraj 
ulaza u džamiju, sa koga muje- 
zin ponekad uči ezan (u sluča- 
jevima kada postoji opravdan 
razlog da se ne penje na mu- 
naru). 

< tur. ezan ta§i »ezanski ka- 
men«, izft, vidi komponente 
pod ezan i taš. 

ezberleisati -šem, napamet nau- 
čiti , nauČiti nešto od riječi do 
riječi. 

< tur. ezberlemek < pers. ez- 
ber (ez-ber) »pamćenje, zapam- 
ćenje« (slož. od pers. ez »od, iz« 
i pers. ber »prsa«) + tur. suf. 
-le + tur. inf. nastavak -mek. 
V. ezberli, naezber. 

ezberli adv. (pers.-tur.) napamet. 
— »Znaš li to proučiti e z b e r- 
li?« (uob.gov.). 

< tur. ezberle, gl. osnova od 
inf. ezberlemek, v. ezberleisati. 

ezijet m (ar.) 1. vrijedanje, uzne- 
mirivanje, кгпјепје 

2. muka . — »na velikom je e z i- 
jetu«, tj. na velikoj je muci. 

3. onaj koji drugom neda mira, 
koji drugog uznemirava: »e z i- 
j e t u jedan, što mi nedaŠ mi- 
ra«. 

< tur. eziyet < ar. adiyya »uz- 
nemirivanje, vrijeđanje«. 

V. ezijetiti, ezijetli, 

ezijetiti, uznemirivati, mučiti, vri- 
jedati. 

< ezijet (v.). 


ezijetli, indecl. adj. (ar.-tur.) te- 
goban, mučan, naporan. 

< tur. eziyetli, v. ezijet + suf. 

-li. 

ežder (hežder) m (pers.) 1 . ženski 
pojas od ukrašenih metalnih 
(obično srebrnih) pločica i kop- 
či zmajolikog ili zmijolikog 
oblika (po čemu je i naziv do- 
šao). — »Vid’ u mene trambo- 
losa, Marušo! Vid’ u mene 
ežderčića Jovane!« (Muz. 
zap. Inst. 2279). 

2. »ežder-kovče (hežder-kovče)« 

= ukrašene metalne (srebrne) 
kopče na čakširama i drugoj 
odjeći zmajolikog ili zmijolikog 
oblika. »Hežderkovče Baj- 
raktarevića, / zlatan fermen 
Mehmed Uzunića« (Ašikl. 70). 

< pers. ežder, v. tumačenje pođ 
aždaha. 

V. ežderlije. 

ežderlije, aždelije, aždalije f 

(pers.) ukrašene metalne (srebr- 
ne) pločice i kopče (zmijolikoff 
ili zmajolikog oblika) na žen - 
skom pojasu, čakširama ili dru- a % 
goj odjeći. — Niz čakšire kovče : 
edžerlije« (S. B. I 3); »Na 
njima su kopče a ž d a 1 i j e, / 
po kopčama izvedene guje« (K. ' 

H. II 76). 

< tur. ejderli < pers. ežder 
»zmaj«, (v. aždaha) + tur. suL 
- li. 

ežgal -šra, ešgal -ala m (ar.) 1 . 
ono Нсе ili predmet' oko čega se 
čovjek mora mnogo brinuti i 
truditi. Mati veli za svoje di- 
jete: »Ne mogu nigdje da iza- 
đem od ovog mog ežgal a« r 
tj. djeteta. 

2. zaposlenost: »U velikom sarrt 
e š g a 1 u«. 

< tur. e§gaal < ar. pl. ašgal T 
sing. šugl »posao, zaposlenost- 
zaokupljenost poslom«. 


274 



Fadil (ar.) musl. muško гте. 

< tur. Fadil, lično ime, »Vrije- 
dni, Vrsni« < ar. jadil »vrije- 
dan, vrstan, odličan«, part. a. od 
/odl »biti vrijedniji od drugog, 
nadmašit, premašiti, prevazići«. 
V. od istog korijena Fadila, 
Fazila, fazilet, fazla, Fazlija, fu- 
dulija, efzalniji. 

Fadila (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Fadile , lično ime, »Vri- 
jedna, Vrsna« < аг. Jddila »vri- 
jedna, vrsna, odlična«. Ako iza 
imena slijedi titula »hanuma«, 
onda se ovo ime i u našem je- 
ziku izgovara kao u tur.: Fadi- 
le-hanuma. 

fadilet, v. fazilet. 

fagfurija / (pers.) kineski porcu- 
lan, predmet od kineskog por- 
culana. 

< tur. jagfuri »kineski porcu- 
\ап« < pers. fagfiir »stara ti- 
titula kineskih careva« + аг.- 
-pers. adj, suf. -г. 

Fahir, hipok. Fahro, Fahrica (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur, Fdhir , lično ime, »Pono- 
sni -н, < ar. fajjir »ponosam<. 

V. Fahrija, Fahrudin. 

Fahira, hipok. Fahra (ar.) musZ. 

žensko ime. 

< tur. Fdhire, žensko ime, »Po- 
nosna« < ar. fahira »ponosna«. 


fahiša / (ar.) prostitutka , nevalja- 
lica. 

< tur. fahi$e < ar. fdhiša. 

V. fuhuš. 

Fahra, v. Fahira i Fahrija. 
Fahrica, v. Fahir, Fahrija, Fahru- 
din. 

Fahrija, hipok. Fahro (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fahri, muško ime, »Po- 
nosni« (puno ime je zapravo Fa- 
hrudin ’vJ) < ar. fahri »pono- 
sni«. 

Fahrija, hipok. Fahra (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Fahriye , žensko ime, 
»Ponosna« < ar. fa}iriyyd »po- 
nosna«. 

Fahro, v. Fahir, Fahrija, Fahru- 
din. 

Fahrudin -ina, hipok. Fahro, Fa- 
hrica (аг.) musl. muško ime. 

< аг. FaJjru-ddin, muško ime, 
»Ponos vjere (islama)«. 

Faik, hipok. Fajko (ar.) musl. mu - 
ško ime. 

< tur. Faik, muško ime, »Oda- 
brani, Izabrani« < ar. /a’iq 
»onaj koji je nadmašio druge, 
odabran, izabran« 

faiz m (ar.) kamata , p riraštaj. 

< tur. faiz < ar. fa’id. , osn. zn.: 
»dobit«. 

V. fajda. isiog korijena. 



fijda, vajda / (ar.) korist, dobit. 
— »Ibro g’ zapti, ali f a j d e 
nema* (M. H. III 12); »Koja 
fajda — tuđa roba! / Ja se 
mlada prevarila« (Vuk I 395); 
»Brani se dok te ljudi ne obja- 
šu, a pošto te objašu nije f a j- 
d e braniti se« (Vuk, Posl. 28). 

< tur. fayda < ar. fa*ida. 

V. fajdeli, fajdelenisati se, faj- 
disati, fajdisanje, ofajdisati se. 

fajdelenisati se, okoristiti se. 

< tur. faydalanmak. 

fajdeli, indecl. adj. (ar.-tur.) ko- 
ristan. 

< tur. faydali, v. fajda + suf. 
-li. 

fajdisanje, vajdisanje n korišće- 
nje. 

Izv. od fajdisati (v.). 

fajdisati, vajđisati, korist imati ođ 
nečega, okoristiti se. — »neka 
ide i pokajaće se, / ali neće od 
toga f a j d i s a t i« (I. Z. III 
175). 

Izv. od fajda (v.). 

Fajko, v. Faik. 

faklr -ira m (ar.) 1. siromah. — 
»A izašla f a k i r i fukara« (K. 
H. I 95); 

2. indijski religiozni asket koji 
upornim vježbanjem, mučenjem 
i odricanjem postiže takva sta- 
nja, zbivanja, koja za čovjeka 
izgledaju nemoguća. 

< tur. fakir < ar. faqir »siro- 
mah«. 

V. fakirak, fukara, fukaraluk. 

fakirak -irka, m. siromašak. — 
»gdje će ići prvog bega kćerka, 
/ za Aliju jednoga fakirka« 
(I. Z. III 74). 

Izv. od fakir (v.) po uzoru na: 
siromah — siromašak. 

faktom (iskr.), v. vaktom. 


fal m i fale f (ar.) gatanje, pred- 
skazivanje . — »Jesi Г Tale pro- 
učio f a 1 e, / bolan Tale, šta ti 
fale kažu?« (F. J. I 147). 

< tur. fal < ar. fal »slutnja, 
znamenje; gatanje?<. 

V. faletarka, faletanje. 

falake (valake) / (ar.) vrsta mu- 
čila; naprava za šibanje po ta~ 
banima, koja se sastoji od jedne 
rrtotke i užeta koje je priveza- 
no za dva kraja motke i čini 
polukrug. U taj polukrug se sta- 
ve i stegnu noge (iza članaka) 
onog koji je »stavljen u falake«, 
pa dvojica drže krajeve motke 
sa dvije strane, a treći šiba po 
tabanima. — »gdje se fesić po 
mešćemi valja, / gdje se sjaje 
toke uz f a 1 a k e« (I. Z. II 43). 

< tur. falaka, istog značenja 
kao u nas < ar. falaq, osn. zn.: 
»klada«. 

falan -ana m (ar.) 1. neko, iks. 

2. taj i taj, omsica. 

3. tobože; navodno. 

< tur. falan < аг. fulan »omsi- 
са, taj i taj«. 

falan-fllan, filan-falan, falan-fi- 
lanović m (ar.) taj i taj, iks 
ipsilon (X, Y), omsica. 

< tur. falan-filan i filan-falan, 

< ar. fulan, v. falan. 

falan-fustuk (ar.) to i to; koješta. 

< tur. falan-fisttk, v. kompo- 
nente pod falan i fustuk. 

faldžija, v. hvaldžija. 

falčđžija m (tal.-tur.) topnik i po- 
pravljač topova. 

< tur. falyaci, v. falja + suf. 
-ci. 

faletarka i faletarka / gatara. 
Izv. od fal, faletati (v.). 

faletati (faletanje) gatati; gata- 
nje, proricanje (bacanje graha . 
tumačenje crta na dlanu itd.). 

< tur. fal atmak »bacati fal. 



Fatka 


gatati«; v. fal + tur. gl. atmak 
»baciti, bacati«. 

Шја, valja, dem. faljica / (tal.) 
rupica na starinskom oružju 
koja se punila barutom (na puš- 
ci, na topu) za paljenje baruta. 
— »Mujo diže karabina svoga, / 
pa na seđlo nasloni đogata, / 
dva mu grla a jedna f a 1 j i c a« 
(K. H. II 359). 

< tur. falya < tal. gaglia . 

V. faledžija. 

faljica, v. falja. 

fani indecl. adj. (ar.) prolazan. — 
»Ovaj je svijet f a n i«. 

< tur. fani < ar. faril. 

farisija / (pers.) persijski jezik, 
persijsko pismo. 

< tur. farisi »persijski« < ar. 
Faris, Persija, Iran (< pers. 
Pars »Persija«) -f ar.-pers. adj. 
suf. -i. 

fark, farkli, v. ferk, ferkli. 

Faruk -uka (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Faruk < ar. Faruq, mu- 
ško ime, »Onaj koji strogo ra- 
stavlja istinu od neistine; Uvi- 
đavni«. 

farz m (ar.) stroga islamska vjer~ 
ska zapovijed koja ne bi smje- 
la ostati neizvršena (kao što su: 
klanjanje namaza, ramazanski 
post itd.). — »Terć ne čini božji 
farz« (Nar. bl. 309). 

< tur. farz < ar. fard. 

V. farza. 

farza, partik. (ar.) pretpostavimo, 
zamislimo. 

< tur. faraza < ar. farda, far- 
dan (gram.: akuz. od fard »pro- 
pis, ođređba; pretpostavka«. 
Kod nas se izgovara obično kao 
uzrečica zajedno sa riječi me- 
sela: »fžrza-mčsela«, dosl. zna- 
čenje: »pretpostavimo napri- 
mjer«; v. mesela. 


fasik m (ar.) grješnik koji se ne 
pridržava vjerskih propisa; po- 
kvarenjak. 

< tur. fasik < ar. fasiq. 

Fata, v. Fatima. 

Fatih (ar.) Osvajač; počasni nadi- 
mak sultana Mehmeda II, koji 
je ovaj nadimak dobio poslije 
osvajanja Carigrada, 1453. go- 
dine. 

< tur. Fatih < ar. fatih »r>sva- 
jač«, part. od inf. fdt\i ( У" fth) 
»osvojiti; otvoriti«. 

Fatiha (iskr. fatija) / i fatiha! in- 
terj. (ar.) 1. ime prvog poglavlja 
(sure) kur’ana. Fatiha se uči kao 
molitva za dušu umrlih. — »A 
' sada da proučimo jednu F a t i- 
h u pred dušu rahmetliji«. 

2. fatiha! znači: svršeno! Kada 
se nakon dove текпе, ima zna- 
čenje (kao skraćenica od ar. 
li’llahi-l-fatiha!): svršena je do- 
va i treba proučiti Fatihu! — 
»Do bašluka ate dojahaše, / Tu 
f a t i h u Turci proučili« (M. H. 
IV 111); »Tri fatije pa je 
izučila«. (Lord 205). 

< tur. fatiha < ar. al-Fatiha. 
Osn. zn. ar. riječi fatiha (part. 
a. f. od inf. fath (V"fth) »otvo- 
riti; osvojiti«) je: »ona koja 
otvara, koja osvaja«. 

fatija, v. Fatiha. 

Fatija, v. Fatima. 

Fatima, Fatima, hipok. Fata, Fa- 
tija, Fatka, Fatuša (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Fatime, Fatma, žensko 
ime, ime kćeri Muhameda (pej- 
gambera). 

Osn. zn.: »ona koja odbija di~ 
jete od si se« (P art. a. f. od inf. 
fatam ( Y ft m »odbiti dijete od 
sise«. 

Fatka, v. Fatima. 


277 



Fatma 


Fatma, v. Fatima 

fatmačiček, fatmačić тп (ar.-tur.) 
pitomi šljez, carev cvijet, tran- 
dovilje, Althaea rosea (L.) Cav. 

< tur. fatma cigegi (Fatma gi- 
gegi) bukv.: »Fatmin cvijet«, 
izl't., v. kompon. pod Fatima i 
čiček. 

Fatuša, v. Fatima. 

Fazila (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Fazilet, < ar. Fadila , 
žensko ime, »Vrlina«. 

fazflet, fađiiet m (ar.) vrlina, oda - 
branost. 

< tur. fazilet < ar. fadild. 
fazla / (ar.) inšak , suvišak. 

< tur. fazla < ar. fadla. 

Fazlija, hipok. Fazlo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fazli, Jično ime, »Vri- 
jedni, Vrsni'< < ar. fadl »vri- 
jednost, dobrota« -f- ar. adj. sut'. 
-г (-^УУ)- 

Fazlo, v. Fazlija. 

fe -eta ?i (ar.) ime arapskog slo- 
va »f«. 

< tur. fe < ar. /а\ 

Fehim, hipok. Fehko (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fehim, muško ime, »Ra- 
zumni, Bistri« < ar. fdhim »ra- 
zuman, bistar, oštrouman«. 

Fehko, v. Fehim. 

Fehma (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Fehime, žensko ime »Ra- 
zumna, Bistra«; muškom imenu 
Fehim (v.) dodan nastavak za f. 
Ako iza ovog imena dođe titula 
»hanuma«, onda se i u našem 
jeziku »a« zamjenjuje sa tur.- 
ar. nast. za f. »e«, pa se kaže 
»Fatme-hanuma«. 

Fehma, v. Fehmija. 


Fehmija, hipok. Fehmo (ar.) musl. 

muško ime. 

< tur. Fehmi, muško ime, »Ra- 
zumni, Bistri« < ar. fahm »ra- 
zum« + ar. adj. suf. -i (-iyy). 

Fehmija, hipok. Fehma i Fehma 

(ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Fehmiye, žensko ime, 
»Razumna, Bistra« < ar. fdhm 
-f- ar. adj. suf. za f. -iyyd. 

Fehmo, v. Fehmija. 

Fejzo, v. Fejzulah. 

Fejzulah -aha, hipok. Fejzo (ar.) 
musl. mvško ime. 

< ar. Fdydu-llah, muško ime, 
»Božja darežljivost, Božja mi- 
lost< izft. od fayd »darežljivost, 
milost, velikodušje« i Alldh ■) 
»bog«. 

fekat konjunkc. (ar.) samo malo , 
istom. — »Zar se n’jesi jadan 
nasitio: Sve birtaša, mladih 

tamburaša, / Birtašica fekat f 
obljubljenih« (I. Z. Herceg. 64). 

< tur. fakat < ar. fdqat 
»istom«. 

felaćet m (ar.) nesreća, propast, 
zla kob. 

< tur. felđket »nesreća, propast, 
zla kob« < ar. /ala /с »svemir, 
nebo«. 

V. felaćetli. zafelaćetiti. 

felaćetli, indecl. adj. (ar.-tur.) ka- 
že se za čovjeka paničara , koji 
radi s nekom usplahirenošću, 
koji kijameti. 

< tur. feldketli »koji sluti ne- 
sreći, koji prouzrokuje nesreću«, 
v. felaćet + suf. -li. 

felah -aha m (ar.) 1. arapski se- 
Ijak; crnac. — »Brže crnce, ma- 
mene felahe« (K. H. I 59). 

2. fig.: đavoljast , živ kao đavo: 
»Velik je f e 1 a h«, kaže se za 
nemirnog i vragoljastog dje- 
čaka. 


278 



Ferhadija 


-< tur. felldh < аг. fallah »ze~ 
mljoradnik, težak-«. 

fen m (ar.) vrsta; vrsta nauke, 
naučna disciplina. 

< tur. fen < ar. fann , 

fenjer (venjer) m (grč.) 1. ručna 
zastakljena ili na drugi način 
uokvirena svjetiljka u kojoj 
gori svijeća ili petroleumska 
lampica. — »Ti upali f e n j e г - 
viđelicu« (M. H. III 54). — »uže- 
goše venjer jasnu sveću-« 
<Vuk II 316). Ako je fenjer uo- 
kviren u staklo, onda se zove 
»d ž a m П fen jer«: »Džamli 
fenjer zapalio« (nar. pj.). 
Ako je pak fenjer okruglog 
oblika od mušeme (v. mušema), 
koji se, kad nije u upotrebi, 
može složiti, sklopiti, zove se 
»mušemali fenjer«: »Složi se 
kao mušemali fenjer<-< (nar. izr.), 
t j. složi se na tle, pade, sroza se. 

< tur. vulg. fener, knjiž. fenar 

< grč. phanan } stgrč. phanć^- 
mon. 

feragatiti se, feragetiti se, okaniti 
se, proći se nečeg. 

< tur. feragat »napušianje. 
odricanje« < ar. farag { 'jAfrg) 
»svršiti, prestati sa radom«. 

ferahluk m (pers.-tur.) širina, 
otvorenost, prostranstvo. 

< tur. ferahlik < pers. ferah 
»širok, prostran, otvoren« + 
tur. suf. -lik. 

feraiska mes’ela f problem kako 
treba u izvjesnom slučaju raz- 
dijeliti ostavinsku imovinu me- 
đu nasljednike po šerijatskom 
nasljednom pravu. 

V. kompon. pod feraiz i mesela. 

feraiz m (аг.) šerijatsko zakonsko 
nasljedno pravo. 

< tur. feraiz < ar. pl. fdrd’id 
»alikvotni nasljedni dijelovi ko- 
ji su u kuranu izričito određe- 


ni«, sing. fard, osn. zn.: »propis, 
ono što je određeno«. 

ferak (verak), -rka, ferk, fark, m 

(аг.) razlika, različitost, nepo- 
dudarnost. — »Ima f e r k a kad 
je kruška mehka« (nar. izr.), 
Svačem ja znam v e r a k« (Ko- 
čić I 91). 

< tur. fark < ar. farq »ra- 
zlika«. 

~ Smatram da nema osnova pret- 
postavka, na koju upućuje Mi- 
klošić kod riječi fekr , fikr i Rj. 
JAZU kod riječi ferak , da bi 
ova riječ imala vezu sa ar. fikr 
»misao, mišljenje« jer su ar. 
riječi farq i fikr sasvim razli- 
čite i po svom glasovnom sa- 
stavu i po značenju. tako da ne 
može biti govora o metatezi i sl. 
V. ferčiti, oferčiti, ferkli, fer- 
kliji, ferik, frka. 

fčrčiti (ferak činiti, fork činiti) 

1. cijeniti, zaključivati o nečem 
пакоп posmatranja, razabirati. 

2. ustanovljavati rqzliku između 
dva posmatrana? predmeta. 

Izv. od ferak^v.). 

feredža (veredža) / (ar.) vrsta žen- 
skog ogrtača, трапШа, od crne 
ili modre čohe, kđji su musli- 
manke oblačile prilikom izlaska 
na ulicu. Uz feredžu stavlja se 
još jašmak (v.) г čember (г\), a 
pnZtJcom dalekog putovanja ili 
jahanja na konju mjesto jašma- 
ka stavlja se peča (v.). — »Me- 
će peču, ogrče f e r e d ž u« (M. 
H. III 67). 

■Џ < tur. ferace (č. feradže) < ar. 
fara$iyya (pl. fdrdgi) < ar. fa- 
тад »utjeha. tješenje, razvese- 
ljivanje« + ar. adj. suf. za f. 
- iyya. 

Ferha, v. Ferhija. 

Ferhađija / (pers.-ar.) 1. ime dža - 
mije u blizini hotela » Evropa« 
u Sarajevu, nazvana po Tešnja- 


279 



Ferhat 


ku beglerbegu Ferhat-begu. 
Imenom ove džamije nazvana 
je i o bližnja ulica. 

2. glavna džamija u Banjoj Luci. 

< tur. Ferhadiye <! ar. Farha- 
diyya »Ferhatova* (v. Ferhat) 
+ ar. adj. suf. f. -iyya. 

Ferhat, Ferhad (pers.) musl. mu- 
ško ime. 

tur. Ferhat, muško ime 
pers. Ferhad »ime junaka 
persijske nacionalne priče »Fer- 
had i Sirin«. 

V. Ferhadija. 

Ferhija, hipok. Ferha (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Ferhiye, žensko ime, 
»Vesela, Radosna« (odgovara 
imenima Veselinka i Radojka) 

< ar. jarah »veselje, radost« + 
ar. adj. suf. f. - iyya. 

Ferld -ida, hipok. Fi'ćo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Ferid, muško ime, »Jedi- 
ni, Jedinac« < ar. farld »jedini, 
jedinstveni, besprimjerni«. 

Ferida (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Feride, ž. ime, »Jedina, 
Jedinica« < аг. farida »jedina, 
jedinstvena, bftsprimjerna«, 

ferik -ika m (ar.) zapovjednik di- 
vizije, divizijski general. 

< tur. ferik, istog značenja kao 
u nas < ar. fariq »odjel, raz- 
dio; stranka«. 

ferim, v. aferim. 

Feriz (pers.) musl. muško ime. 

< tur., Firuz < ar. Flruz, mu- 
ško ime, »Srećni, Sreten, Sre- 
ćko« < pers. pirUz »srećni«. 

V. Firuz. 

ferjadžija, ferjatčija, ferjačija m 
(pers.-tur.) glasonoša koji traži 
pomoć tvrđavi koju je napao 
neprijatelj. — »a ni otkle f e r- 
j a d ž i j e nema« (F. K. 1886. 
37). 


< tur. feryatgi < pers. ferydd 
»zapomaganje, vičući zvati ti 
pomoć« + tur. suf. gi. 

V. firjatu-figan. 
ferk, v. ferak. 

ferkli, farkli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
» različan , drukčiji (ali u pozi - 
tivnom smislu od onog s čime 
se upoređuje, tj, bolji). 

< tur. farkh, v. ferak + suf. -li. 
V. ferkliji. 

fčrkliji adj. bolji, odabraniji, Ije - 
pši. — »Moja zlatko, ti ništa ne 
znadeš, i ferkliji je Huso 
bajraktare« (K. H. II 369). 

Naš komparativ od riječi ferkli 
(v.). 

ferman -ana (verman) m (pers.) 

1. sultanov ukaz, sultanova na- 
redba, carska zapovijest. Fer - 
mani su pisani posebnom vr - 
stom arapskog pisma, tzv. di- 
vanijom, a na početku je sta- 
jala carska tura. — »I donese 
careva fermana« (K. H. I 
13); »Kad četvrto jutro osvanu- 
lo, / car mu dade sićana v e г- 
mana« (Vuk II 171). 

2. fig. dugačko pismo. »Napisao 
je čitav ferman« (nar. izr.). 

< tur. ferman < pers. ferman, 
part. prez. od inf. fermUden 
»zapovijedati, narediti«. 

fermen i fermen m (tur.) dio stare 
narodne nošnje, vrsta prsluka, 
od čohe, kadife ili šajaka, izve- 
zen gajtanima , sprijeda sasvim 
otvoren i ne skopčava se. Zen- 
ski fermen je obično od kadife 
i više ukrašen vezom i gajta - 
nima. — »I na plećim f e r m e п 
od kadife« (K. H. II 152). 

< tur. fermen. 

fertutija m (pers.) onaj koji je 
malo čaknut, blentav. 

< tur. fertuti < pers. fertuti 
»malouman usljed starosti«. 


280 



fetva 


fertutma, v. frtutma. 

fdrzan, ferzen adj. (pers.) гпап, 
pametan, mudar. 

< tur. ferzđne < pers. ferzane. 

fes, demin. feslć m (ar.) kupasta 
kapa bez oboda koju muslimani 
nose. Obično je sa kićankom, 
ali se nosi i bez nje. Fes je uve- 
den u Turskoj Carevini kao na- 
rodna kapa početkom 19. vijeka 
za sultana Mahmuda 11 1808 — 
— 1839). U početku se fesovi ni- 
su kalufili. Tek kad su postali 
medžidija-fesovi (za sultana 
Abdul-Medžida 11839—18611), 
pojavili su se i kalufi za fesove. 
Postojale su nekolike vrste fe- 
sova s obzirom na kvalitet, 
oblik i marku: »tunus-fes« ili 
»tunofes « (v.), »medžidija-fes« 
(v.), »azizija-fes« (v.), »rešadija- 
fes« (v.) itd. 

< tur. fes po gradu Fesu u Ma- 
roku, ar. F’ds. 

V. feslija. 

fesačija, v. fesadzlja. 

fesad -ada, fesat -ata m (ar.) 
smutnja, zamućivanje; svađa, 
zavada; nered. 

< tur. fesat < ar. fasad. 

V. fesaditi^ fesadžija. 

fes&džija, fesačija m (ar.-tur.) 1. 
onaj koji zamućuje, svađalica, 
bundžija. 

2. onaj koji diže galamu za sva- 
šta; plahovit čovjek. 

< tur. fesatgi, v. fesad + suf. 
-Ci. 

fes&đlti, fesad praviti, fesad za- 
metati, stvarati smutnju, zamu- 
ćivati, zavadati; stvarati nered. 
Izv. od fesad (v.). 

fesliđan, fesliđen, fesligen (pogr. 
feslidžan) m (grč.) bosiljak, (Mi- 
mum basilicum L. — »-Ali du- 
njom, al’ narančom, / аГ gor- 
kijem fesligenom?« (Vuk 


I 428). — »A ti dragi na struk 
feslidžana« (Ašikl. 66). 

< tur. feslegen < grč. vast- 
hkon. 

feslija m (ar.-tur.) onaj koji nosi 
fes na glavi. 

< tur. fesli (fes-li), v. fes 4- suf.. 
-li. 

fet, v, feth. 

Fetah -aha, hipok. Feto (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fettah, muško ime, skra- 
ćeno od Abdulfettah (v.). 

feth, fet (ar.) 1. osvajanje, osvo- 
jenje. — »Dok gradove feta 
učiniše / i po njemu harač po- 
kupiše« (Vuk IV 419). 

2. tursko osvojenje Bosne. »Još 
od f e t h a* — još od turskog, 
osvojenja Bosne. 

< tur. fetih < ar. fath. 

V. Fatih, Fatiha, feth učiniti, fe- 
tovati, Fetah, Fethija. 

Fethija, hipok. Feto (ar.) musl .. 
muško ime. 

< tur. Fethi, lično ime, »Osva- 
jaČ, Pobjedilac« < ar. fathl, v. 
feth + ar, adj. suf. -г (-iyy). 

Fethija (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Fethiye, žensko ime,. 
»Osvajačica, Pobjednica« < ar.. 
fathiyyd, v. feth + ar. adj. suf... 
za f. -iyya. 

feth učiniti, fet učiniti, o svojiti. 
Izv. od feth (v.). 

Feto, v. Fetah i Fethija. 

fetovati -ujem, osvajati. — »da 
pođemo Bosnu f e t o v a t i, / i 
po Bosni sve redom palanke« 
(I. Z. II 9). 

Izv. od feth (v.). 

fetva / (ar.) pravno rješenje ilt 
uputa (decizija) dana u dbliku 
odgovora kako da se riješi iz- 
tfjesno Šerijatsko pitanje. Auto- 
ritativne fetve izdaju šejhul— 


28t 



fetva-emln 


islam i muftije. Zbirke takvih 
rješenja zovu se »fetava«. — 
>*Pitaćemo hodža po Udbini, / 
da li f e t v a povesti jenđije« 
(nar. pj.). 

< tur. fetva < ar. fatvcd. 

V. fetva-emin. 

fetva-emin -ina m (ar.) visoki 
vjerski službenik u islamskom 
vjerskom uredu koji je zadužen 
referatom izdavanja fetvi. 

< tur. fetva emini »povjerenik 
za fetve«. izft. od fetva (v.) i 
emin (v.). 

Fevzija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Fevzi, muško ime, »Spa- 
šeni. Srećni« < ar. faivz »spas« 
-f ar. adj. suf. -i. Ako se ovom 
i sličnim imenima koja se svr- 
šavaju na »-ja« doda titula 
efendija ili beg, onda se i u na- 
šem jeziku izgovara kao u tur.: 
Fevzi-efendija . Fevzi-beg, a ne 
Fevzija-efendija, Fevzija-beg. 

fićir, fićer, fićr m (ar.) misao , te- 
ška misao, briga; pomisao, vo- 
Ija. — »Majstorbaša pod čado- 
rom cvili, / U f i ć e r u vrlo za- 
drimao. ( On je svoju glavu na- 
slonio« (M. H. III 99); »al’ kad 
nemam ništa u džuzdanu, / baš 
ni na što f i ć e r ne imadem«. 
(I. Z. II 85). 

< tur. fikir < ar. fikr »misao, 
mišljenje«. 

Fidahlć, v. fidahija. 

fidahija, fidaija m (ar.) onaj koji 
je požrtvovan, 'koji je spreman 
da se žrtvuje (za domovinu ili 
za kakav drugi ideal). Od ovog 
je nastalo prezime Fidđhić. 

< tur. fedai < ar. fidd' »žrtva« 
4- ar. adj. suf. -t. 

V. fida se učiniti. 

fidan, v. fiden. 

fidS se učiniti, žrtvovati se. 

< ar. fida’ »žvtva«. v. fidahija. 


fiden, fidem, fidim, fidan -a m 

(grč.) mladica, mlada grana, 
struka rasada (presade). 

< tur. fidan < ngrč. phgtđni. 

fid’ja / (ar.) otkupljenje; novac 
koji muslimani dijele siroma- 
sima za dušu umrloga kao otku- 
pljenje njegovih neizvršenih 
vjerskih obaveza za života. 

< tur. fidye < ar. fidyd »otku- 
pnina«. 

figanj, figan m (pers.) vika, vri- 
ska, plać, kuknjava (zbog žalo- 
sti ili iz straha). — »Stađe fi- 
g a n j u ćemerli kuli« (M. H. 

III 462). 

»figanj činiti« = plakati, vri- 
skati; »F i g a n j č i n i dizdar- 
aginica, / Tješile je svoje dru- 
garice« (Vuk V 518). 

< tur. figan < pers. figan. 

figanj (pogr.), v. fiden. 

fijat -ata m (ar.) cijena. 

< tur. fiyat »cijena« < ar. fl / 
»u, na, sa«. 

V. fijatiti. 

fijatiti, ofijatiti, cijeniti, procije- 
niti. — ->Međutim, u Imljanima 
štetu u polju je bila dužna da 
»o f i j a t i«, »f i j a t i« (proce- 
ni) komisija koju su činili sam 
poljar i onaj knežev pomoćnik 
u čijem se zaseoku šteta dogo- 
dila« (GZM Etn. XVII, 1962. 
120 ). 

Izv. od fijat (v.). 

Fika, v. Šefika. 

fikh, fikuh m (ar.) šerijatsko 
pravo. 

< tur. fikih < ar. fiqh. 

Fiko, v. Sefik. 

Fikra, v. Fikreta. 

Fikret, hipok. Fikro (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fikret , lično irne, »Mi- 
sao«. < ar. fikra »misao«. 


282 



firaunluk 


Fikreta, hipok. Fikra (ar.) musl. 
žensko ime. 

Muškom imenu Fikret (v.) do- 
dan naš nast. za f. -a. 

Fikrija, hipok. Fikro (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Fikri, muško ime, »Pa- 
metni, Mudri« < ai\ jikr »mi- 
sao. mišljenje« + ar. adj. suf. 
-г (~iyy). 

Fikro, v. Fikret i Fikrija. 

fil, filj i fll **Па m (ar.) slon. — 
»A balčak joj dva f i 1 o v a 
zuba« (M. H. III 510); »Balčak 
joj je od srme kaljene, / A ko- 
rice od f i 1 j o v a zuba« (M. H. 
IV 115). 

< tur. fil < ar. fll (u pers. рГ1). 
V. fildiš. 

filan-falan, v. falan-filan. 

filan-fustuk (ar.-pers.) uzrečica: 
to i to, tako i tako. 

< tur. filan fistik, v. kompon. 
pod filan i fustuk. 

filare, filari, v. firale. 

fildiš m (ar.-tur.) slonova kost; 
ono što je izrađeno od slonove 
kosti. — »Na jabuku čašu od 
f i 1 d i š a« (K. H. I 230). 

< tur. fildisi (fil-di$i), tur. izft. 
od ar. fil »slon« i tur. đi$ »zub«. 

fildžan, v, findžan. 

finđžan -ana, fildian -ana, vil- 
džan -ana m (pers.) šoljica za 
c rnu kafu. — »U findžane 
kahvu utočila« (K. H. I 240); »a 
ujutru kafu u fildžanu: / 
ne bi li me u kafi popio« (Vuk 
I 256); »Kađa popi kavu iz vi 1- 
džana« (Vuk IV 430). 

< tur. fincan (č. findžan), vulg. 
filcan < ar. fin$an < pers. pin- 
gdn »plitka zdjela, tas«. 

fino-fes m (tal.-ar.) fini , lijepi fes. 
— »Na glavi joi fesa' f i n o - 
fesa« (F. J. I 141). 


< tur. fino-fes »tanki, probrani 
fes« < tal. fino »tanak« i fes 
(v.). 

fira / (pers.) rasap, otpadak od 
robe; troha , otpadak. — Kad se 
maslac pretopi u maslo, sav 
onaj o tpadak koji se pojavi pri 
izlučivanju čistog masla zove se 
fira. 

< tur. fiiru < pers. firu, furu 
»đolje, niže«. 

firale (filare, filari) pl. (tur.) sta- 
rinska laka plitka obuča koja se 
nosila u svako doba godine. 
Oblačile su se na golu nogu, na 
čarape ili na mestve. Danas ih 
nosi sa/mo poneki hođža ili ha- 
džija. — »F i г а 1 e joj kupit’ u 
Saraj vu« (K. H. I 68); »Vid’ u 
mene meke mestve, Marušo! / 
Vid' u mene f i r a 1 i c e, Jova- 
ne!« (Muz. zap. Inst. 2279). 

< tur. filar. 

firanija m, c iganija. — »O dizda- 
ru, gradu poglavaru. / sad mi 
kaži ko je firanija, / ko je, 
aga, od kuje kopile« (M. H. III 
240). 

Vjerovatno je izvedeno od fira- 
un, firavn (v.) po uzOru na »ci- 
ganija« od cigan, ciganin: »fi- 
raunija«, »firavnija«, pa radi 
lakšeg izgovora »firanija«. 

firaun, firavn m firaunka / (ar.) 
Ciganin , Ciganka; fig. inačija , 
bezobraznik. 

< tur. firavun < ar. Firanvn 
»Faraon«. 

V. firanija, firaunluk. 

firaunluk m (ar.-tur.) ciganluk, 
ciganstvo. — »Pa to i jeste zlo 
i nevolja što čovjeku prođe vi- 
jek dok vidi Husu f i r a u n a 
kako od kokošara postaje prvi 
čovjek i kako se opet vraća u 
svoj f i r a u n 1 u k, kaže onaj 
što se teško miri sa sudbinom« 
(Andrić 45). 


283 



т 


Firaun 

< tur. firavunluk, v. firaun + 
suf. -luk. 

Firaun, Firavn (аг.) Faraon. 

< ar. Firatwn. 

firjatu-figanj m (pers.) plač , dre- 
ka, jaukanje, kuknjava. 

< tur. ferpatu-figan < pers. 
feryad i figan, oboje znači »za- 
F>omaganje, vikanje, dozivanje 
u pomoć«. 

Firuz -uza, Firoz -oza (pers.) 
musl. muško ime. 

< tur. Firuz < ar. FirUz, mu- 
ško ime, »Sretnik; Pobjedilac« 

< pers. pirUz »-sretni; pobjedi- 
lac«, 

fiskija / (lat.) slavina; štrcaljka za 
vodu. — »Iz nje bije za sedam 
f i s k i j a* (M. H. III 215); »pod 
f i s k i j e podmakle testije, / 
oko vode kolo ufatile« (Muz. 
zap. Inst. 59). 

< tur. fiskiye < ar. fisqiyya 

< lat. piscina. 

fistan, vistan, fiistan -ana m (grč.) 
ženska suknja; muška narodna 
nošnja u obliku suknje. — »No- 
si V Mara tri nova f i s t a n a« 
(Sevd. 103). 

< tur. fistan < pers. fistan 

< grč. phossaton. 

V. fistanlija, fistanluk. 

fistanlija m (grč.-tur.) onaj koji 
nosi fistan kao dio narodne no- 
šnje. 

< tur. fistanh (fistan-h), v. fi- 
stan + suf. - li. 

fistanluk m (grč-tur.) potrebna 
količina platna kao pribor za 
jedan fistan. 

< tur. fistanlik (fistan-lik), v. 
fistan -f- suf. -lik. 

fišek (višek) m (tur.) 1. naboj, me- 
tak za pušku. — »Kađ nestade 
u cure f i š e k a« (K. H. I 87). 
— »nije li se u kog dogodilo / 

•284 


ja v i š e k a da nama dokuči, / 
prazne su nam puške u ruka- 
ma« (Vuk IV 159). 

2. papirnata kesica. — »Bespo- 
slen Mujo f i š e k e savija« 

(Vuk, Posl. 12). cv' 

< tur. fifek, fi§enk. 

V. fišekčija, fišek-ćesa, fišekli- 
je, fišekluk. 

fišekčija, fišegdžija m (tur.) za- 
natlija koji pravi i prodaje fi- 
šeke. 

< tur. fi§ekgi, v. fišek + suf. 

-Р« 

fišek-ćesa f (tur.-pers.) ćesa ili 
kutija u kojoj se nosi barut u 
fišecima i olovo za punjenje 
pušaka. 

< tur. fi$ek-kese, v. komponen- 
te pod fišek i kesa, ćesa. 

fišeklije, pl. t. (tur.) kožni pojas 
sa pregracima u kojima stoje 
naboji, fišeci za pušku. 

< tur. fi$ekli, v. fišek + suf. -li. 

fišekluk, s. fišekluci, pl. m (tur.) 
manja kožna torba u kojoj su 
se nosili naboji, fišeci. — »A 
Mehmeda posred f i š e k 1 u k a« 

/ Četiri mu rebra odvojio« 
(Lord 282). 

< tur. fi$eklik, v. fišek + suf. 

- lik. 

fitilj -ilja m (ar.) 1. pamučni gaj- 
tan ili traka u svijeće i petrolej- 
ske lampe; stijenjak, žižak. 

2. upaljač u starinskih topova i 
pušaka. — »Na topove f i t i 1 j 
judariše« (Lord 71). 

3. u narod. Ijekarstvu: uvijeno 
voščano platno koje se stavlja 
u uho i pali. 

< tur. fitil < ar. fatil. 

V. ufitiljiti (se). 

fitne n (ar.) smutljivac, intrigant, 
spletkar. 

< tur. fitne < ar. fitna »zavo- 
đenje; kušnja; buna, nered« 

V. fitnedžija, fitneluk, fitnija. 





fuk&ra 


fitnedžija m (ar.-pers.) smutljivac, 
spletkar; svadljivac, onaj koji 
zavada Ijude. 

< tur. fitnecu (fitne-cu) < fitne 
(v.) + pers. &пу, prez. osn. 
od inf. gusten »tražiti«. 

Istog je značenja i tur. nom. 
agent. fitneci (fitne-ci). 

fitneluk m (ar.-tur.) smutnja, 
spletka, intriga. 

< tur. fitnelik, v. fitne + suf. 
-lik. 

fitnlja (i fitmija) f, smutljivka; 
vragoljanka, namiguša. 

Naša izvedenica od fitne (v.). 

formadžija m (lat.-tur.) tipograf - 
ski radnik, pomoćni radnik u 
grafičkoj struci. 

< tur. formacz »tipografski 
radnik« < tur. forma »željezni 
okvir sa složenim slovima za 
štampanje jedne stranice« < 

* lat. forma + tur. suf. -ci. 
frča, f (tal.) Četka, kefa. 

< tur. firga < tal. 

frenđija / (franc.-ar.) kula sagra - 
đena na evropski način. 

< tur. frengi i firengi »evrop- 
ski« < tur. Frenk, Firenk 
»Evropejac« < franc. Franc 
»Franak« + ar.-pers. adj. suf. 
-Г. 

frengi adj. (franc.-ar.) evropski. 
— »Već u teze f r e n g i kumaš 
veze« (Bajr. 8). 

< tur. frengi, v. frenđija. 

fronjak -njka m (franc.) sifilis. 

< tur. frenk illeti »evropska 
bolest — sifilis«, tur. izft. od 
tur. Frenk »Evropejac« (< 
franc. Franc »Franak«) i ar. 
'illa »bolest«. 

frka f (аг.) 1. stranka, grupa, frak- 
c ija. 

2. divizija u turskoj carskoj 
vojsci. 

< tur. firka < ar. firqa. 


fMjiti, frljaknuti, baciti nešto iz 
daleka. 

< tur. firlatmak , istog značenja. 

frtuna, furtuna / (tal.) mećava. 

< tur. firtina »bura« < tal. 
fortuna »oluja na moru«. 

frtutma, fertutma, furtutma, vr- 
tutma, vurtutma / (tur.) zbrka , 
metež, trka. 

Po svoj prilici ovdje se radi o 
tur. nom. action. od tur. vur! 
»udri!« i tut! »drži!«, dakle: vur - 
-tutme »radnja ili zbivanje u 
kojoj se viče: vur! tut!«, što bi 
u našem jeziku značilo: drž’, ne 
daj! Slično je tome »Ша, vura!« 
»drži, udri« ili »potegni, povu- 
ci«. Navodim i pretpostavku: 

< tur. vur, tutma! »udri, ne za- 
robl juj!« 

Fuad -ađa (ar.) musl, muško ime. 

< tur. Fuad, muško ime, »Srce«, 

< аг. fua<d »srce«. 

fučija (vučija) / (grč.) drvena po- 
veća posuda, slična burencetu, 
u kojoj $e drži voda, pekmez i 
sZ. — »Ljuto sirće svoju f u č i- 
j u kvari« (Vuk, Posl. 173). 

< tur. fici < ngrč. boutsi. 

fudulija, fuzulija m (ar.) onaj koji 
se nepozvan miješa u tuđe po- 
slove; poslovoda bez naloga. 

< tur. fuduli < ar. јифпИуу 
(< ar. fudul, pl. od fadl »do- 
brota; pretek, suvišak« + ar. 
adj. suf. - iyy). 

fiihuŠ m (ar.) besramnost, bezo- 
brazluk; sramotne riječi. — 
»Nemoj zborit f u h u š a, ode 
i din i duša« (Nar. bl. 312). 

< tur. fuhu§ < ar. fuhš. 

V. fahiša. 

fukara i fukara / (ar.) siromah , 
sirotinja. — »Već ono je soja 
f ukar skoga« (M. H. III 467); 
»U Zvorniku, аГ u donjem gra- 
du, / ljuto cvili zvornička fu- 


285 



fukaraluk 


kara« (Muz. zap. Inst. 3319); 
»Pa kako će fukara moci ži- 
viti u takoj skupoći., (Zem- 
bilj III 126). 

< tur. fukara < ar. pl. fuqara.’, 
sing. faqir »siromah«. Arap. 
plural upotrebljava se u tur. i 
našem jeziku i kao singular. 

V. fukaraluk, fukaraština. 

fukaraluk m (ar.-tur.) siromaštvo, 
neimaština . 

< tur. fukaralik, v. fukara -f 
suf. -filc. 

fukaraština f, siromaština 

Izv. od fukara x *.) po uzoru na 
siromah — siromaština. 

funđuk m (pers.) IješnikCorylus 
colurna L. 

< tur. fmdik < ar. fundHq 

< pers. bunduq. 

V. funduklija. 

funduklija m (pers.-tur.) vrsta 
starog turskog dukata. »Tuj mi 
kuca dukat f u n d u k 1 i j a« 
(GZM 1907. 634). 

< tur. fmdikh , v. funduk -f suf. 
~Zi. Dukat je nazvan ovim ime- 
nom stoga što ima okolo kružiće 
slične lješnicima. 

fiirđa i fflrda / (pers.) 1. utroba 
zaklane životinje (drob i crije- 
va). — »Prozore je zastro f u r- 
dom« tj. razapetim osušenim 
crijevima (Bilten I 118). 

2. odresci od bakra u kazandži- 
ja; metalni otpaci; kalo, škart. 

< tur. hurde, hurda < pers. 
fyurde »sitnica, djelić, komadić« 
V. furdovat, hurda. 

furđovat -ata m pl. (pers.) odresci ■ 
od bakra koji nastaju u kazan- 
džija prilikom izrade ili krplje- 
nja bakrenih predmeta. 


< tur. hurdevat, pl. izveden na 
arap. način od pers. frurđe »si- 
tnica, djelić, komadić«. 

fursat m (ar.) zgoda, prilika, zgo- 
dan čas kad niko ne može ome- 
sti da se što učini; samovolja 
kad se kome pruži zgodna pri - 
lika. — »Ne đaj mu, bože, f u r- 
s a t a, a on bi čuda počinio«, 
»Uhvatio fursat« (u ob. 
gov.). 

< tur. fursat < аг. fursa »pri- 
Ика, zgodan čas«. 

V. ofursatiti. 

furtuna, v. frtuna. 
furtutma, v. frtutma. 

furuna, vuruna / (grč.) peć; lime - 
na peć; zemljana pekara. 

< tur. furun i /гпп < grč- 
fournos. 

V. furundžija. 

furunđžija, vnrundiija m (grč.- 
-tur.) pećar, zanatlija koji pravv 
furune, šporete i solunare; 
pekar. 

< tur. furuncu i finnci, v. fu- 
runa + suf. -cu, -ci. 

fustan, v. fistan. 

fustuk m (pers.) vrsta badema, 
plod drveta Pistacia vera. 

< tur. fistik, vulg. fustuk < ar. 
fustuq < pers. piste (puste , bu- 
ste). Po Kraelitz-u u ar. jezik 
došlo iz grč. pistđchion. 

fuškija / (pers.) konjska izmetina r 
konjska balega. 

< tur. ft$ki < pers. Jjuški. 

futa i futa (iiuta, vuta) / (ar.) pre- 
gača , kecelja, zastirač. 

< tur. futa < ar. fiita. ^ 



6 


gadar m (ar.) nasilje, pohara; 
upropašćenje, šteta, zlo. — »ko- 
ja bi nam svima mila bila, / 
Koja ne bi gadar donijela!« 
(Lord 188). 

< tur, gadir »nevjera, izdaja; 
nasilje, nepravda« < ar. gadr 
»nevjera, izdaja«. 

V. gadara, gadar učiniti. 

gadara, gadarija (iskr. kadara, 
agadara) / (ar.) vrsta poteže sa- 
hlje s oštricom s obje strane . — 
»A pod kolan muhurli g a d a- 
ru« (M. H. III 512); »Ajkuna 
mu opremi đogata, / udri na 
njeg rahte i g a d a r e, / jest 
g a d a r e s obadvije strane« 
(K. Horm, 1888 II 66); »objesi 
nriu zlatne kuburlije, / a g a- 
d a r e s obadvije strane« (Vuk 
III 102); »zveketanje mačah i 
kadarah« (F. J. I 149); »A 
po čosi puli risovina, / Pa pre- 
turi dvije agadare« (Vuk 
VII 66). 

< tur. gaddare < ar. gaddara 
»ona koja nanosi štetu i nasi- 
lje neprijatelju« (part. akt., kao 
no m. i ntensit, od ar. gadr 
( VgSa »iznevjerenje, izđaja«). 

g&dar ueiniti, nasilje, štetu, poha- 
ти , učiniti. — »Veliki je g a d a г 
u č i n i o, / Porobio, vatrom po- 
palio* (M. H. IV 445); »Ti si 
meni g a d a r u č i n i o, / bi- 


jelo mi lice obljubio* (Petran:. 
I 269). 

Izv. od gadar (v.). 

gafil m (аг.) onaj. koji je nehajan 
nemaran, indolentan. — »G а^ 
i i 1 biti i spavat’« (Nar. bl. 310). 

< tur. gafil < a r. gd fil, part. 

akt. od gafla (Y 9fl) »zanema- 
rivanje; nemar, nehaj«. 

gaflet m (ar.) nemar, nehaj, indo- 
lencija. 

< tur. gaflet < аг. gafla. 

V. gafil. 

gaib, gajib, gajb, gajp, adj. (ar.) 
odsutan; nevidljiv. 

< tur. gaib, gaip < ar. ga’ib, 
part. akt. od gabti, gayb (V gyb) 
»odsutan biti«. 

V. gaib biti, gaib se učiniti, gai- 
bane, gajb. 

gaibane, adv. (ar.-pers.) neviđeno , 
apstraktno. 

< tur. gaibane < ar. ga r ib »od- 
sutan« -j- pers. suf. za građe- 
nje priloga -ane. 

gaib (gajib, gajb, gajp) biti, gaib 
se učiniti, nestati, izgubiti se. — 
»To mu reče, pa mu g a з b 
b i o« (M. H. III 36); »Pa se tu- 
dijer g a j i b u č i n i o« (K. H. 
I 263); »Tu se svetac g a j i p 
učinio / I on ode u nebesko 
carstvo« (Petran. 10). 

Izv. od gaib (v.). 


287 



gaila 


gaila, gajla f (ar.) 1 . nevolja, bri- 
ga, muka, napast. — »Ne beri 
g a j 1 e« = ne vozi brige, ne 
brini. 

2. tegoban, mučan ili dosadan 
posao. 

< tur. gaile < ar. ga’ila. 

gajb m (ar.) 1 . ono što će doći u 
budućnosti, tajne budućnosti. 

2. ono što je za Ćovječje oko ne- 
vidljivo, što je tajanstveno. 

< tur. gayb, даур < ar. gayb. 

gajde /, pl. t. (ar.) narodni duva- 
čki muzički instrumenat. 

< tur. gayda, istog značenja 
kao u nas < ar. qai<.da, v. kajda. 

gajet, gajetile, adv. (аг.) odviše, 
suviše, vrlo, jako. — »Mora da 
vašem seljaku g a j e t dobro 
iđe« (Zembilj II 26). 

< tur. gayet, дауеШе, istog zna- 
čenja kao u nas < ar. дауа 

svrha, kraj, posljedni ste- 

pen«. 

gajib, gajib biti, gajib se učiniti, 

v. gaib, gaib biti itd. 

gajla, v. gaila. 

gajn m (ar.) ime arapskog slova 

< tur. дауп < ar. дауп. 
gajp, v. gaib. 

gajrečija (gajretcija) m (ar.-tur.) 
dobar radnik, vrijedan trudbe- 
nik, ustalac; pomagač. 

< tur. gayret$i (gayret-gi), v, 
gajret + suf. -gi. 

gajret (gairet, garjet) m (ar.) na - 
stojanje, zauzimanje, revnost; 
pomoć; zagrijanost, privrženost. 
— »Neka znade sva Bosna po~ 
nosna, / ko je caru bio u g a j~ 
r e t u« (M. H. III 97)4 »Osman- 
agu Bogom zaklinjaše, 7 da mu 
članas u gajretu bude« (F. 
J. II 283); »Svome srcu g a i r e- 
t a dava, / A na vrata juriš uči* 


nio« (Vuk VII 194); »Kako koji 
konak unapredak, / sve g a i- 
r e t bolji među braćom« (Vuk 
II 527). 

< tur. gayret < ar. дауга. 

V. Gajret, gajret!, gajrečija, 
gajretiti, pogajretiti. 

Gajret m (ar.) ime muslimanskog 
kulturno-prosvjetnog društva, 
čija se djelatnost prostirala na 
područje Bosne i Hercegovine, 
a osnovano je 1903. g. u Sara - 
jevu. Društvo je izdavalo i ča- 
sopis pod istim imenom, koji je 
izlazio od 1907—1914 i od 
1921—1941. 

< tur. gayret, v. gajret. 

gajret! (garjet!), interj. (ar.) na- 
stoj, trudi se, hajde naprijed. — 
»G a j r e t, brate, Mujagin Ha- 
lile!« (K. H. II 168). 

Izv. od gajret (v.). 

gajretiti (g&rjetiti) truditi se, svoj- 
ski raditi, ustrajno raditi, na- 
siojati. 

Izv. od gajret (v.). 

gajri-muslim m (ar.) nemusliman. 

< tur. gayrimuslim < аг. дауг 
»drugi, osim« i аг. muslim »mu- 
sliman«. 

gajtan m (grč.) pamučna ili svi- 
lena upredena ili pletena vrpca 
koja služi za porubljavanje i 
ukrašavanje odjeće. Gajtanom 
se naziva i uže koje je predeno 
ili pleteno od pamuka ili svile. 
— »Da ja, znađem, moj g a j- 
t a n e, / da će tebe mlad no- 
siti. / svilom bi te opletala, / 
zlatom bi te uvijala, / a bise- 
rom nakitila« (Vuk I 311); »Tu- 
na behu gajtan đpružilji, / 
A na g a j t a n konje poredi- 
lji, / Puće puška, prekide se 
g a j t a n« (Lord 304). 

< tur. gaytan, kaytan < ar. 
qaytdn < grč. gaietanćn . 


) 


.288 



garsi 


V. gajtandžija, gajtaniti, ogaj- 
taniti, gajtaniije. 

gajtandžija m (grč.-tur.)‘ zanatlija 
ko)i pravi ili trgovac koji pro- 
deje gajtane. 

< tur, gaytanci (č. gajtandži), 
v. gajlan -f suf. -ci. 

gajtaniti, stavljati gajtane na 
odjeću. 

Izv. od gajtan (v.). 

gajtanlije, gajtanije f, pl. t. (grč- 
-tur.) vrsta Идитс, malih sao- 
nica za sanjkanje. 

< tur. gaytanh (gaytan~h), v. 
gajtan -f tur. suf. -ii i tur. дау- 
tani od gajtan + ar.-pers. adj. 
suf. -i. 

galama f (tur.) vika, dreka. — 
»Svatovi smo, bez g a 1 a m e 
nismo« (nar. pj.). 

Putem metateze došlo od tur. 
aglama »plač, kuknjava« (nom. 
actionis od inf. aglamak »pla- 
kati, derati se plačući«), 

V. galamđžija, galamiti, zaga- 
lamiti. 

galamdžija i gal&mdžija m (tur.) 
onaj koji galami, koji dize 
dreku. 

Izvedeno od gaiama (v.) pomo- 
ću tur. suf. -ci (č. dži). 

galamiti, derati se, vikati . 

Izv. od galama (v,). 

Galib (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Galih < ar. Galib, mu- 
ško ime, »Pobjednik*. 

Galiba (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Galibe. ž. ime, »Pobje- 
dnica-< < ar. galibii »pobje- 
dnica« 

gSliba, adv. (ar.) po svoj prilici, 
vrlo vjerovatno , svi su izgleđi. 
— »Slušali ste galiba, aiu 
školama ste morali naučavati 
šta je to Reval« (Zembilj II 110). 

< tur. galiba < ar. gaiiba. 


galoše, v. kaloše 

gani indecl. adj. (ar.) bopaf, obi- 
lan. — »Baš-čaršijo, gani ti 
si'« (Petran. I 320). 

< tur. gani < ar. дапгуу »bo- 
gat-«. 

V. Ganija, ganiluk. 

Ganija, hipok. Gano (ar.) musl. 
muško ime. 

Skraćeno od Abdul-Gani < ar. 
'Abdu-l-Gani, iično ime, »Rob 
Bogatoga« (tj. boga), ar. izft. od 
ar. mbd i Al-Ganiyy »Bo- 

gati« (bog). 

ganiluk m (ar.-tur.) bogatstvo, 
obilje . — »nema onoga berićeta 
i g a n i 1 u k a« (Zembilj III 
147). 

< tur. ganilik (gani-lik), v. gani 
+ suf. - lik. 

Gano, v. Ganija 

garaz m (ar.) 1. namjera, cilj, 
želja. 

2. pakost, zloba , pičma, mržnja. 
— >'Ne traži te devljet po g a- 
r a z u. No te sultan traži po 
junaštvu« (Lord 10). 

< tur. garaz »zloba. roržnja« 

< ar. garad »namjera, želja«. 

gargara f (grč.) ispiranje grla i 
usta grgljavjem. Gargara je je- 
dan od uslova pravilnog ritual- 
nog kupanja kod muslimana. 

< tur. gargara < ar. gargara 

< grč. gargara. 

V. izgargarati. 

gargija f (tur.) koplje. — »G a r- 
gije i nadžaci svjetlucaju se« 
(Gajret 1931. 247). 

< tur. kargi. 

garet m (аг.) pljačkanje, roblje- 
nje; pustošenje. — »G a r e t 
rade za tri dana bila, / jer tra- 
gaju ate i vojnike«, »Sa džabe- 
le trzaju topovi, / Osmanpaši 
čudan g a г e t rade« (M. H. III 
70). 


19 — Turcizmi u SH jeziku 


289 



garlb 


< tur. garet < аг. garii »-napa- 
daj i pljačka«. 

garllj -iba, garip -ipa m kao 
supst. i garib, garip, kao adj. 
(аг.) 1. kao imenica: stranac, tu~ 
đin, siromašak, onaj koji je bez 
bližnjega svoga. — >►... već 
jednom reci, pa ovakoga gari- 
b a steci« (GZM 1907 54). 

2. kao pridjev: čudnovat, neobi- 
čan, kuriozan. 

< tur. garib, garip < ar. garlb , 
sa značenjima kao u nas. 

V. gurbet, gureba. 

garjet, v. gajret. 

gasal -ala m (ar.) onaj koji kupa 
mrtvaca po muslimanskim vjer- 
skim propisima. 

< tur. gassal < ar. gassal (ar. 
gasl »kupanje mrtvaca«). 

V. gasul, gasulhana, gasuliti. 

gasul m (ar.) kupanje umrloga 
pred sahranu (u muslimana). 

< tur. gasil < ar. gasl. 

gasulhana f (ar.-pers.) posebna 
prostorija ili zgrada gdje se mr- 
tvaci kupaju. 

< gasilhane (gasil-hane), v, 
kompon. pod gasul i hane. 

gasuliti, gaseliti, kupati mrtvaca 
po muslimanskim vjerskim pro- 
pisima. 

Izv. od gasul (v.). 
gavaz, v. kavaz. 
gazab, v. gazap. 

gazap, gazab (pogr. gazep) * (ar.) 

1. srdžba, Ijutnja, bijes. 

2. nesrećnik, nesreća. — »Zeleni 
se azapa, imam dragog g a z a- 
pa^ (I. Z. II 28): »Dosta mi je 
hala i g a z e p a« (Lord 281). 

3. »gazap učiniti«, unesrećiti, 
upropastiti, satrti. — »Vi mu 
vojsku gazap učiniti« (K 
H. I 248). 


< tur. gazap, gazab, sa znače- 
njem kao u nas < ar. gadab. 

gazapluk m (ar.-tur.) nesreća . 

< tur. gazaplik v. gazap + suf. 
-lik. 

gazcl m (ar.) lirska pjesma istog 
metra i srika kod Persijanaca i 
Turaka sa 7 —12 distiha u kojoj 
se prva dva stiha rimuju i onda 
svaki parni (dakle: aalbdlca/dal 
Ifa .. 

< tur. gazel < аг. gazal . 

gazela / (ar.) afrička antilopa, 
slična smi, ali manja , vitkija i 
brža od srne. 

< tur. gazal < ar. gazal. 

gazeta f (franc.) novina. 

< tur. gazete < franc. gazette. 
V. gazetadžija. 

gazetadžija m (franc.-tur.) novi- 
nar. 

< tur. gazeteci v, gazeta -f tur. 
suf. -ci. 

g§zi, indecl. i gazija -e m (ar.) 
heroj, ratni junak, pobjednik. 
— »Ćuj me, aga, gazi Smail- 
-aga« (Vuk IV 442); »Ćujete li, 
udvinjski g a z i j e!« (M. H. 

III 515); »Ja šehit, ja gazija« 
= ili časno poginuti, ili junački 
pobijediti. 

< tur. gazi < ar. gazi. 

V. gaziluk. 

gaziluk m (ar.-tur.) herojstvo, 
ratno junaštvo. — »šeher Trav- 
nik bez pašaluka, / Sarajevo 
bez g a z i 1 u k a« (Muz. zap. 
Inst. 2931). 

< tur. gazilik, od gazi (v.) + 
tur. suf. -lik. 

geberisati, v. đeberisati. 
gečerma, v. ječerma. 
gečmišola! v. đečmišola. 

gčdželuk, đ'edželuk m (atur.) vr - 
sta muške pidžame: duga mu- 
ška kućna haljina. 


290 



granalija 


< tur. gecelik (gece-lik) »duga 
kućna muška haljina«, bukv. 
»noćna haljina« < tur. gece (č. 
gedže) »noć« + suf. -lik. 

geik, gejik m (tur.) jelen, košuta. 
— »Na đogatu kako na g e i k u« 
(M. H. III 227). 

< tur. geyik. 
gel, v. đel. 
gela! v. đela! 
geldi, v. đeldi. 
gemija, v. đemija. 
gerdan, v. đerdan. 
gerdek, v. đerdek. 
gerz, v. đerz. 

Gerzelez, v. Đerđelez. 
gerzovanje, v. đerzovanje. 
gerzovati, v. đerzovati. 

gezgindžija m (tur.) onaj koji je 
mnogo putovao, koji je mnogo 
svijeta obišao i vidio. — »Kad 
poleti na đogatu svome: / Da- 
vor, đogo, gezgindžija sta- 
ri!« (M. H. 261). 

< tur. gezginci, istog značenja 
kao u nas. 

V. đezma. 

gibečija m (ar.-tur.) ogovarač. 

< tur. giybetgi (giybet-gi), od 
gibet (v.) 4 - tur. suf. - gi. 

gibet m (ar.) ogovaranje. — »Mje~ 
sto besposlice i beskorisnog 
razgovora, mjesto g i b e t a i 
ogovaranja ...« (Gajret 1931. 81). 

< tur. giybet < ar. giba. 

V. gibečija, gibetiti. 

gibetiti, ogovarati. 

Izv. od gibet (v.). 

gibi, đibi, postpoz. (tur.) kao. — 
»hajvan g i b i« = kao životi- 
nja. 

< tur. gibi. 


g'ida f (ar.) mjera, obrok. — »A 
granašu (topu) g i d u udaraše, 
/ te im turski bedem razdiraše« 
(K. H. I 201); »Njegova je g i da 
za akšamluk pola oke rakije«. 

< tur. gida < ar. gida' »hrana«. 
gidi, v. đidi. 

gidiš i gidlš m (tur.) način, metod; 
držanje. — »Tuhaf je g i d i š a« 
= čudnovata je držanja. 

< tur. gidi$ fig. »način, metod« 

< tur. inf. gitmek »ići, otići«. 

gilbija f (tur.) kazandžijska alatka 
za пЛртјапје (v. GZM 1951. 
231). 

< tur. gelberi »alatka za vuče- 
nje, za teglenje«. 

girmiluk, v. jigirmiluk. 

globađžija m, ona; koji globi. 
Hibr. r., na našu riječ »globa« 
dodan tur. suf. -ci (č. dži). 

gojajli, indecl. adj. gojan. — »Cr- 
na oka, a bijela lica, / crna br- 
ka, g o j a j 1 i perčina« (Vuk I 
421). 

Hibr. r., od naše riječi »gojan« 
+ tur. suf. -li. 

gokmavi, iudecl. adj. (tur.-ar.) 
plave boje kao nebo, azuran 
(ime boje kojom su se služile 
stare bojadžije). 

< tur. дбк mavi < tur. дбк 
»nebo« i mavi »plav« (v. mavi). 

golubi indecl. adj., pepeljaste 
boje. 

Na našu riječ »golub« dodSin 
ar.-pers. adj. suf. -г. 

govordžija m, govornik, 

Našoj riječi »govor« dodan tur. 
suf. -ci (č. dži). 

granalija f (srp. hrv.-tur.) puška 
čija je cijev izvezena granama 
(ursta puške). — »U ruci mu 
duga g r a n a 1 i j a« (M. H. III 
319). 


1B* 


291 



gr?h 


Našoj riječi »grana« dodan tur. 
suf. -li. 

gri 'h m (pers.) dio aršina, šesnae- 
sti dio aršina. — »Svaki od po- 
znatih aršina dijelio se na 16 
dijelova zvanih g r e h« (Kreš. 
Esnafi 1958. 26); »Aršin se di- 
jeii na 16 greha« (Kreš. 
Cizm. obrt 110 ). 

< tur. girah < pers. girag. 

grimlz m (sanskrt.) IjubiČasto-cr- 
vena boja; Ijubičasto-crvena 
tkanina. 

Istog korijena kao i krmez (v.). 
grmiluk, v. jigirmiluk. 

groš m (lat.) turski sitni novac od 
40 para (akči) odnosno od 1/100 
lirč vrijednosti . — »Nisu blago 
g r o š i ni dukati« (Vuk, Posl. 
223). 

< tur. guru$, кигиџ < njem. 
Groschen < lat. grossus. 

V. grošluk, grošnjak. 

grošluk m (lat.-tur.) predmet 
(stvar) čija je cijena 1 groš. 

< tur. guru$luk, китиџШк , od 
groš (v.) ~f tur. suf. -luk (-lik). 

grošnjak -aka m, somun čija je 
cijena 1 groš. 

Izv. od groš (v.). 

grušalama / (srp. hrv.-tur.) gruša, 
mlijeko od oteljene krave. 

Hibr. r.: našoj riječi »gruša« 
dodan tur. suf. -lama. 

giiba / (ar.) poznata kozna boiest. 

< tur. kuba < ar. qubd\ 

gučbelajlle, v. đuzbelajle. 

gula (zapravo gulla) f (ar.) sud u 
obliku surahije (vrča), od po- 
sebne vrste zemlje, kao porcu- 
lan, u kojem su muslimanske 
hadžije donosile iz Meke abu- 
-zemze pri povratku sa hadža. 
Grlo ovog suda bilo je zapeča- 
ćeno voskom i povezano kožom. 
I sada se u nekim hadžijskim 


kućama u Bosni može naći gula. 

< tur. gule < pers. gule »bar- 
dak sa tijesnim grlom« < ac, 
gulld osn. zn.: »ožednjeti«. 

gulanfer m (ar.-pers.) besposle- 
njak, obješenjak; spadalo, bara- 
ba, fakin. — »... da igra đan- 
dara u tokume i da pjeva uz 
vergl gulanferske pje- 
sme* (Zembilj III 31). 

tur. gulampare »pederast, ho- 
moseksualac« < pers. gulam - 
bare »pederast-<-< < аг. guldm 
»mladić« + pers. bare »prijar- 
telj, ljubavnik«. 

gumuš, v. đumiš; 

gunah, gunahćar, v. đunah, đu- 
mahćar. 

gunduluk, gundulukčija, v. đun- 
duluk, đundulukčija. 

gungula, gulgula f (pers.) metež, 
vreva. — »Napolju se pomalo 
smirivala graja i rasipala g u n- 
gula« (Andrić, Prip. 171); 
»Predstojnik čim je čuo za 
g u n g u 1 u, izletio napol je sa 
žandarima da uguši bunu«.. 
(Zembilj III 50). 

< tur. sulgule < pers. gulgule , 

gungul-gaće f pl. t., vrsta ženskih 
gaća, vrsta dimija. — »G u n- 
gul-gaće kunom postavite«* 
(M, H. III 411). 

Prva komponenta < tur. giilgun 
»ružičaste boje« < pers. gulgUn 
»ružičast« (slož. od pers. gul 
»ružica« i pers. дпп »boja«. 

gunjkati, kroz nos govoriti (kao> 
da glas izlazi iz nosa). — »Onaj 
mladić ima jednu manu, kad 
govori g u n j k a« (u ob. gov.). 

< tur. gunne < ar. gunnit 
»gunjkanje«. 

gurabija f (аг.) potvrd okrugli ko- 
lač koji se pravi od brašna, še- 
ćera i masZa. Ako se mjesto še- 
ćera upotrijebi med, zove se 


292 



gružvalija 


tnedena gurabija . — »šećer s 
шога, smokve iz M-ostara, / 
gurabije na suncu pečene« 
<Vuk I 303); »Njemu pruži Zla- 
•te gurabija« (M. H. III 231). 

< tur. gurabiye, vulg. kurabiye 

< ar. gurab »vrana« + ar. adj. 
•suf. za f. -iyyči, dakle bukv. 
»vranski kolač, ptičiji kolač«. 
Prigovor Dr S. Sikirića (u 
POF-u VIII—IX, Sarajevo 1960, 
s. 237) da >*-imenica gurabija ne- 
ma veze sa ar. riječi gurab 
<vrana)« nego da »dolazi od ar. 
<lirab\ y tj. ono Što se nosi u 
torbi (qirab), jer se takovi ko- 
lači obično nose na put kao 
brašnjenica«, smatram da je 
neosnovan, jer nema potvrde za 
takro etimologisanje, dok za 
тпоје tumačenje postoji potvrda 
u rječniku M. Salahi-je. Tvr- 
đnja Dr S. Sikirića »i u tur- 
•skom mjesto gurabi vrlo se če- 
sto govori kurabi « nije tačna, 
pošto se u tur. jeziku ne govori 
ni gurabi ni kurabi, nego gu- 
rabiye i kurabiye (v. Tiirkpe 
Sozliik, S. Sami, Kamusi Tiirki 
itd.). 

surbečija (gurbetčija) m (ar.-tur.) 

1. onaj koji zivi i potuca se po 
tuđoj zemlji, izvan rodnog 
kraja. 

2. pečalbar, tj. onaj koji ide ш и 
tudinu radi zarade. 

< tur. gurbetgi, od gurbet (v.) 
+ tur. suf. -fi. 

gurbet m (ar.) 1. skitanje po tu- 
đini , 

2. pečalba. 

< tur. gurbet < ar. gurbd »ži- 
vjeti u tuđini osamljen; osam- 
Jjenost«. 

V. gurbečija, gurbetin, gurbet- 
luk, gureba-tefter. 
etirbetin, gurbet m (ar.) Ciganin 
skitalica, čergaš , za razliku ođ 
bijelog Ciganina. 

< gurbet (v.). 



gurbetluk m (ar.-tur.) 1. življenje 
u tuđini, potucanje po tuđem 
svijetu. 

2. tuđi svijet, tuđa, strana ze- 
mlja. 

3. pečalba. 

< tur. gurbetlik, od gurbet (v.) 
4- tur. suf. -lik. 

gurdelj, v. kurdelj. 

gureba-tčfter m (ar.-grč.) spisak 
po kome se kupe dobrovoljni 
prilozi mjesnog građanstva za 
siromašne strance — prolaznike. 
Tako se naziva i spisak za ku- 
pljenje dobrovoljnih priloga uz 
ramazan za hafize koji uče mu- 
kabelu. 

< tur. gureba defteri »tefter za 
strance«, tur. izft. od ar. pl. 
guraba* »stranci« (sing. garib) 
i tur. defter, v. tefter. 

gurema / pl. (ar.) vjerovnici; oni 
koji imaju potraživanja iz zao- 
stavštine umrloga. 

< tur. џ дигета, gurama < ar. 
pl. gurdma', sing. даггт »vje- 
rovnik«. 

gursuz, gursuzluk, v. ugursuz, 
ugursuzluk. 

gusul m (ar.) u muslimana vje- 
rom propisano obavezno kupa- 
nje tijela nakon polnog snošaja 
(coitusa), polucije, ejakulacije, 
menstruacije i čišćenja iza po- 
rođaja. 

< tur. gusul < ar. gusl. 

gftta f (ar.) guta, izraslina, čvo- 
ruga. 

< tur. gudde < ar. gudda »gu- 
ta«. 

gužvalija / (srp. hrv.-tur.) pita u 
gužve, za razliku od polaganih 
pita i razljevaka. Pravi se tako 
da se tirit zamotava u jufke i 
jufke izgledaju usukane kao 
gušva. 

Našoj riječi »gužva« dodan tur. 
suf. -li i naš nastavak »-ja«. 


293 



. н 


ba -ata n (ar.) ime arapskog stova 
"h+. ■ 

< tur. hđ < ar. ha\ 

ha ... ha, konj. (tur.) ili ... Ш. —• 
-H a po šiji, h a po vratu« 
(oboje je isto): »H a kamenom 
o lonac, h a loncem o kamen« 
(nar. posl.). 

< tur. ha ... ha, »ili ... ili«. 
habaija, v. abaija. 

habar, v. haber. 

haber (habar, aber) m (ar.) 1. vi - 
jest, glas, obainjest. — »Ode 
h a b e r od usta do usta, / dok 
se začu u Prilipa grada« (Vuk 
II 219); »Kad sam čuo i h a b e r 
uzeo« (M. H. III 77); > v te opali 
dvije đemickinje, / haber 
dade u svoju družinu« (Vuk III 
29). 

2. saznanje, pojam; mar, osje- 
ćaj. — »Teraju ga sve poljem 
konjici, / Beži hajduk, ni h a- 
bera nerna« (Lord 114); »А1 
maćeha i zla i opaka, / Za te 
molbe ni abera nema« (M. 
H. II 231); »Nema ni habera 
za te« — ne mari za te; »Nema 
ni habera o tome« = nema 
ni pojma o tome (u ob. gov.). 

< tur. haber < ar. habar »vi- 
jest, glas«. 

V. haberdar, haberdžija, haber- 
nik, habernosa, haber učiniti, 


dohaberiti, kara-haber, naha- 
beriti. 

haberdar -ага (aberdar, haberdak) 
тп i haberdarka (aberdarka) / 

(ar.-pers.) 1, vjesnik, glasonoša , 
glasnik . 

2. top ili puška » oglasnik« t 
»obavještalac«. — »Te pripali 
do dva h a b e r d a r a, / koji 
haber niz Unđuros dajm< (K. H. 
1 297); »Isturit ću dvije puške 
male, / obje puške do dva h a- 
b e r d a r a« (K. Horm. 1888 I 
380); »Dok pukoše dvije a b e r- 
darke, / Nasred Senja grada 
bijeloga« (Vuk VI 336). 

< tur. haberdar (haber-dar) 
»glasnik, obavještalac« < ar. 
habdr »vijest, glas« i pers. -ddr t 
prez. osn. od inf. dašten »imati, 
držati«. 

haberdžija m (ar.-tur.) ujesnilc, 
glasnik. — »Ićindija — stiže 
haberdžija: / utopi se Mu- 
jo Celebija« (Sevd. 43). 

< tur. haberci, od haber (v.) -f- 
tur. suf. -ci (č. dži). 

habernik -ika (abernik) m (hibr. 
, г.) 1. vjesnik, glasnik. 

2. top ili puška » oglasnik «, 
» obavještalac «. — »te izbaci pu- 
šku habernika: / začu be- 
že na zelenoj londži« (Vuk III 
132). 






Naša izvedenica od haber (v.). 

habernosa / (ar.-srp. hrv.) žena 
koja raznosi habere, koja se ba- 
vi tračem. 

Hibr. r. < »haber« (v.) + naša 
riječ »nosa«, supst. od inf. »no- 
siti«. 

haber učiniti, obavijestiti; роти- 
čiti. — »Jedino mogu vam ha- 
ber ueiniti, da nam više 
nema ...« (Zembilj II 7). 

Izv. od haber (v.). 

Habeš m (ar.) Abesinija, Etiopija. 

< tur. Habe$ < ar. Habaš. 

habib -iba m (аг.) miljenik, Iju- 
bljenik. 

< tur. habib < ar. habib. 

Habib -iba (аг.) musl. mušlco ime. 

< ar. Habib, muško ime, »Dra- 
gan, Voljeni«. 

Habiba, hipok. ВЉа (ar.) musL 
žensko ime. 

< ar. Habiba, žensko ime, »Dra- 
gana, Voljena, Mila«. 

habu-saiatin -ina, abu-salatin m 

(ar.) ricinus; krlja, Ricinus co- 
mmunis L. 

< tur. habbus-salatin < ar. 
habbu-ssalatzn »ricinus«, bukv. 
»zrno (boba) sultana«. (< ar. 
habb »zrno, boba« i ar. salatln, 
pl. od sultan »car, vladar«). 

hačik, v. ačik. 
haćim, v. hakim. 
hađet, v. adet. 

hadis -isa m (ar.) govor, izreka 
Muhameda , usmena tradicijaod 
Muhameda. U širem smislu ha - 
đis je isto što i sunet , dakle sve 
ono što je Muhamed govorio , 
radio, prcporučio ili odobrio da 
se radi. Hadis je u 2 ? kur’an 
glavni vjerski i pravni izvor 
islama. 

< tur. hadis < аг. hadlt. 


hadum, hadumac -mca (adum, 
adumac) m (ar.) evnuh, uško- 
pljenik. — »Ja mu kažem h a- 
d u m sam, a on pita koliko 
imam djece« (nar. posl. u Bo- 
sni); »Ja (mu) kažem a d u m a c 
sam, a on pita koliko đece 
imam!« (Vuk, Posl. 108). 

< tur. hadum »evnuh« < ar. 
Iiddim »sluga«. 

/HadzJ} 7 gen. hadža m (ar.) hodoća- 

^ šće u Meku u svrhu posjete Ka- 
be (Čabe). Obavlja se u poslje- 
dnjem mjesecu hidžretske godi- 
ne. Hadž je jedna o d glavnih 
vjerskih obaveza za muslimana 
(i muslmanku) koji je punolje- 
tan i takvog imovnog stanja da 
može podnijeti troškove puta 
hodoćašća, a da ne dovedc u pi- 
tanje opstanak i normalan život 
svoje porodice. 

< tur. hac (č. hadž) < ar. ha$g. 
V. hadžija. 

hadžaga, v. hadžija. 

hadžamija, v. adžamija. 

Hađžera i Hadžira (jevr.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Hacere, < ar. Hagar 
žensko ime < jevr. Agar, ime 
majke Samuelove (Ismail pej- 
gambera). 

hadžet m (ar.) potreba, nužda. 

< tur. hacet < ar. haga. 

V. hadžet-rećat, muhtač. 

hadžet-rećat ~ata (pogr. hadži- 
rećat i hadži-trećat) m (ar.) mu- 
slimanska molitva (namaz) ko - 
joj je svrha da se izmoli od bo- 
ga ispunjenje kakve želje. — 
»Pošto klanja dva h a d ž e t - 
-rećata, / diže glavu prema 
nebu plavu, / milom Bogu dovu 
učinio« (M. H. X 113); »Abdest 
uze kod vode bunara, / Pa on 
klanja dva hadžirećata« 
(M. H. IV 79); »Hajde pođi na 


295 



Hadžić 


vodu Šavgizdu, / Pa izuči tii 
h a d ž i - t г e ć a t a • {Vuk VI 
333). 

V. kompon. pod hadžet i rećat. 

Hadžić, v. hadžija. 

hadžija -e m i hadži, indecl. (аг.) 
onaj koji je izvršio hadž , tj. kod 
muslimana koji je posjetio sve - 
tu zgradu Kabu u Meki, a kod 
hrišćana којг je išao na poklo- 
njenje Hristovu grobu u Jeru- 
salimu. — »kad h a d ž i j e na 
ćabu polaze. / tad u nama živo 
srce kuca« (Vuk III 90): «Gđje 
h a d ž i j e na ćabu polaze« (M. 
H. III 28). Hadži se stavlja 
ispred imena odvojeno: hadži 
Hasan, hadži Jovan. a u prezi- 
menima piše se zajedno: Hadži- 
šabanović, Hadžiristić. Hadžijin 
sin naziva se hadžić i otud pre- 
zime Hadžić. Ako je hadžija. 
aga. naziva se h'adžaga г hadžd- 
ga i od ovog je došlo prczime 
Hddžagić. Ako je beg. zove se 
hadži-beg (otud prezime Hadži- 
begović). a ako je efendija., onda 
hddžefendija (otud prezime Hd- 
džefendić). Prezimena Hadžalić 
i Hadžđjlić nastala su od hddži 
Ali, hadži Alija. 

< tur. haci < ar. hagg, part. 
akt. od gl. haggaiVhgš). 

V. hadžiluk, Hadžilar-bajram, 
hađžinedomak. hadžo. Hadžo. 

Hadžilar - bajram, Hadžila j - baj- 

ram m (ar.-tur.). hadžijski baj~ 
ram, v. Bajram. — »Dva se go- 
da z.ajedno sastala: / Đurđev 
danak i hadžilarbajra m« 
(I. Z. IV 27); »П\ а se goda za- 
jedno sastala: Đurđev danak 
i H a d ž i 1 a j b a j r a m« (Muz. 
zap. Inst. 59). 

< tur. )iacilar bagrami. tur. 
izft. od hacilar. pk od haci, v. 
hadžija i bajram. 


hadžilejlek, hadžilelek, adžilelek 

m (ar.-pers.) 7*ođa, štrk , Ciconia 
ciconia L. — »I ajde pravo pu- 
tem od Meke do Medine, i na- 
ći ćeš jedno drvo dvorogasto i 
na njemu gnijezdo od A d ž i- 
1 e 1 e k a« (Hirtz, Rječnik 9). 

V. kompon. pod. hadžija i lej- 
lek. 

hadžiluk m (ar.-tur.) putovanje na 
hadž u Meku ili u Jerusalim. 

< tur. hacilik , od hadži, v. ha- 
džija 4- tur. suf. -lik. 

hadžinedomak m (ar.-srp. hrv.) 
onaj koji je pošao na hadž, a 
nije stigao na cilj. 

Hibr. r., od hadži, v. hadžija i 
naša riječ »nedomak«. 

hadži-rećat, hadži-trećat, v. ha- 
džet-rećat. 

hadžo m, hipok. od hadžija; tako 
se naziva i starac bijele brade 
sa šarenom ahmedijom na glavi 
makar i nije pravi hadžija. — 
»H a d ž o, Mujo, dobar ti si. / 
hvala Bogu, a ne mogu« (Vuk, 
Posl. 3-10). 

Hipok. od hadžija (v\). 

Hađžo, musl. muško ime. 

V .tumačenje pod hadžo. 

Hafa, v. Hafija. 

hafaf -afa, kavaf -afa m (ar.) tr- 
govac obućom. 

< tur haffaf < аг. )yaffaf. 

hafezanalah! interj. (ar.) sačuvaj 
nas božei 

< tui\ hafazanallah < аг. hafi- 
zana-llah! »da nas bog sačuva!« 

hafif, adj. i hafif -Ifa, supst. 1. 

■ lak, lagan; beznačajan. 

2. onaj koji je nježan, slab; la- 
ka roba. 

< tur. hafif < ar. hafif. 

Hafija, hipok. Hafa, Hafuša (аг.) 
musl. žensko ime. . 


296 



hairdžija 


< tur. Hafiye, žensko ime < аг. 
hdfiyya »sakrivena, tajna«. 

hafija / (ar.) špijun, detektiv. 

< tur. hafiye < ar. hafiyya ~sa- 
krivena, tajna«. 

hafiz (hafuz, afiz, afuz) m (ar.) 
onaj koji zna čitav kur’an na- 
pamet. — »а h а f i z i avdes' 
uzimaše«, »kađ to čuše softe i 
a f i z i« (I. Z. I 49), II 21). 

< tur. hafiz < аг. hafiz, bukv. 
»ć uvar« , part. akt. od gl. hafaza 
( V hfz) »čuvati«. 

V. hafizluk. 

Hafiza i Hafiza, hipok. Fiza (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. HAfiza, lično ime, < ar. 
hafi%a »ona koja zna čitav kur’- 
an napamet«, bukv. »čuvarica«. 

hafizluk m (ar.-tur.) učenje kur’- 
ana napamet; hafisko zvanje. 

< tur. hafizhk, od hafiz (v.) + 
tur. suf. -lik. 

Hafuša, v. Hafija. 

haham m (jevr.) jevrejski vjerski 
dostojanstvenik, rahin. — »Ski- 
da njima kajser jemenije, / A 
oblači mestve hahamove« 
(Vuk V 470). 

< tur. haham < jevr. 

V. hahambaša. 

hahambaša m (jevr.-tur.) veliki 
rahin. 

< tur. hahamba$i, tur. izft. od 
haham (v.) i baš (v.). 

hain, hajin, hajinin (ajin, hain, 
hajin, hajinin) m i kao adj. (ar.) 

1. kao imenica: izdajica, nevjer - 
nik; zlobnik; prepredenjak . — 
»Hajin hajina zove; čuvaj 
se ove!« (Nar. bl. 192); Bezdu- 
šnice, h a j i n i n djevojko« 
(ASikl. 63). 

2. kao pridjevi: nevjeran; zlo- 
ban; prepreden. 

< tur. hain < аг. fra’/n »preva- 
rant, izdajnik, nevjernlk«. 


hair, hajir, hajr (air, ajir, ajr) m 

(ar.) 1. sreća, dobro. — »Hajde, 
sine, hairom ti bilo« (M. H, 
III 62); »H a j i r po te Avdija!« 
(Nar. bl. 313); »Hajde sada u 
Jedrenu s h a j r o m« (K. H. 
I 24). 

2. dobrota korist. — »H a j r 
vidio!« (nar. izr.). 

.7. đobro djelo, dobrotvorna u - 
stanova, zadužbina. — »Al će 
gradit po Bosni h a i r e« (K. H, 
I 78); »Zuđurt hajire gradi, 
a neoženjen ženu bije« (Nar. 
bl. 63). 

< tur. hayir < ar. fyayr »do- 
bro; dobar«. 

V. hair! hair-dova, hair-haber, 
hairli, hairsuz, hairli olsun! hai- 
rola! hair-sahibija, hair-zeman, 
hairin. hair inšalah? hajra-kar- 
šu, hajrat, Hajrija, Hajrudin, 
nehajir. 

hair! (fiir!) interj. (ar.) ne! »H a- 
j i r haša, travnički vezire!« (K. 
H. I 178); »H a i r nisu ni oni«, 
(Zembilj III 39). 

< tur. hayir! »ne!« < ar. hayr 
»dobar; dobrota«. 

hair-dova, hajir-dova, hajr-dova 
(air-dova) f (ar.) blagoslov; bo- 
gu upućena molitva za nečije 
dobro ili sreću . — »Majka sina 
s h a j i r d o v o m sprema: / 
Hajde, sine, hajirli ti bilo, / 
sreća tebi na put izlazila!« (B. 
V. 1892 .155); »Tu im hair- 
-dovu učinio« (M. H. III 29): 
»Kad kaduna tice saslušala, / 
a i r d o v u bogu učinila« (Vuk 
V 315). 

< tur. hayir dua, v. kompon. 
pod hair i dova. 

hairdžija m (ar.-tur.) onaj koji či- 
ni hair. 

< tur. hay\rci od hair + tur. 
suf -ci. 



hair haša! 


hiiir haša! hajir haša! interj. (ar.) 
ne. ne dao bog! — »H a j i r, 
h a š a. travnički vezire! (K. H. 
I 178). 

< tur. ћаугг hasa! v. kompon. 
pod hair! i haša! 

hair-haber (air-aber) m (ar.) do- 
bar glas, radosna vijest. — »mi 
nijesmo pali zloradice«, / no 
smo a i r a b e r donijeli« (Vuk 
IV 314). 

< tur. ћаугг haber, v. kompon. 
pod hair i haber. 

hairin, hajirin (ar.) čestiti , dobri . 
— »Hajde dragi jedan hajinine, 
/ hajinine, a ne h a j i r i n e« 
(I. Z. IV 245). 

Naša izvedenica od hair (v.) po 
uzoru na hajinin (samo u pje- 
smi). 

hair inšalah?! hajir inšalah?! 
hajr inšalah?! i hair inšalah! 

interj. (ar.) 1. dobro akobogda?! 
koje dobro?! »H a У r i n š a- 
1 a h, Bogom pobratime?!« (K. 
H. I 89). 

2. dobro će biti akobogda! da - 
bogda prema dobru! »H a i r 
inšalah! Usnio sam da se 
vozim na lađi« (u ob. gov.). 

< tur. ћаугг in^allah!, v. kom- 
pon. pod hair i inšalah. 

hairli, hajirli (airli) indecl. adj. 
(ar.-tur.) sretan, dobar, čestit, 
valjan: »h a i r I i dijete«, »h a- 
i r 1 i porod« itd. 

< tur. hayirh, ođ hair + tur. 
suf. -li. 

hairli! hajirli! i hairli olsun! ha- 
jirli olsun! interj. (ar.-tur.) sre- 
tno! neka je sretno! neka je sa 
srećom! — »H a i r 1 i vam va- 
še rane bile!« (M. H. III 133); 
»H a j i r 1 i nam novi sultan 
bio!« (K. H. I 151). »Be aferim, 
Gondžo Mehmed-aga! ! Kad si 
kader. airli ti bilo!« (Vuk V 
423). 


< tur. hayirh! hayirh olsun! v. 
hairli + tur. olsun! 3. lice sing. 
od inf. oimak »biti«. 

hairlija, hajirlija m (ar.-tur.) sre- 
tan čovjek , sretnjaković. 

< tur. hayirh, v. hairli. 

hairola?! hajrola?! (hairala?! ha- 
jirula! hajrulah?!) interj. (ar.- 
-tur.) koje dobro?! dabogda 
prema dobru, šta ima? »H a i- 
r o 1 a, ako Boga znadeš!« (M. 
H. III 203); «H a j r o 1 a, Panu 
harambaša. / čudo smjede na 
Kladušu doći!« (K. H. II 235); 
»H airala, kukavico sinja? / 
šta si tako rano dolećala« (Vuk, 
Rječnik); »H a j i r u 1 a, aga 

Saćiraga, / šta je tebi, pa ti ko- 
nja vodaš? (I. Z. III 168); »H a j- 
r u 11 a h, šta si usnio?« (Čolak. 
25). 

< tur. hayirola! »dabogda pre- 
ma dobru!« bukv. »neka bude 
dobro!« < ar, hayr, v. hair i tur. 
ola! optat. 3. lice sing. od inf. 
olmak »biti«. 

hi'tir-sahibija, hajir-sahibija m 

(ar.) dobrotvor, osnivač zadu - 
žbine. 

< tur. ћаугг sahibi »dobrotvor«, 
bukv. »vlasnik dobra«, tur. izft. 
od hair (v.) i sahib, sahibija (v.). 

hairsuz, hajirsuz (airsuz) m i kao 

adj. (ar.-tur.) 1. kao imenica: 
nevaljalac, o naj od koga nema 
koristi ni za koga , nego je samo 
štetan. — »Pustite h a i r s u z a 
nek ide kud je pošla« (Andrić 
47). 

2. kao pridjev: nevaljast, nesre - 
tan, neposlušan. — »H a i r s u z 
si evlad izrodila« (K. H. I 563). 

< tur. hayirsiz, v. hair + tur. 
postpoz. - siz »bez«. 

hair-zeman -ana m (ar.) sretno 
doba , dobro vrijeme. i U pjesmi 
»Čudan đever prometnusmo, / 
čudan dever hair-zema n«. 



hajdučija 


1. Z. III 10 , radi se, rnislim, o 
pogrešnoj interpretaciji, i шје- 
sto hair-zeman treba da 
stoji ahir-zeman (v. ahir- 
-zeman). 

V. kompon. pod hair i zeman. 

hajalat -lata m (ar.) maštanje, 
fantazija; zaokupljenost misli- 
ma. — »U velikom je h a j a 1 a- 
tu«, tj. zaokupljen je mislima 
i brigama. 

< tur. hayalat < ar. pl. ljaydldt, 
sing. hayal »fantazija«. 

hajat -jata (vajat, ajat) m (ar.) 
ova riječ ima različita značenja 
u raznim krajevima naše ze- 
mlje: 1. u Bosni i Hercegovini 
obično znači: hodnik u prize- 
mlju u starinskim građanskim 
kućama, predsoblje; trijem. — 
»Covjek bez zanata, kao kuća 
bez h a j a t a« (Nar. bl. 198); 
»Na plotu ti jagluk našli, / a 
papuče na hajatu« (1. Z. II 
25). Ali ima i drugih značenja: 
a) u Pečigradu i Velikoj Kladu- 
ši hajat znači: nužnik, b) u Bi- 
haću: prepust strehe pred ku- 
ćom ili kojom drugom zgradom, 
pod kojim se može zakloniti od 
kiše, c) u Duvnu: mala šupica 
prislonjena uz kuću, d) u pla- 
ninskim seoskim kućama pro- 
storija za ostavu (v. GZM 1939. 
sv. 2 s. 71) itd. U nar. pjesmi: 
»Prodaj, tata, ata iz a j a t a, / 
pa mi kupi zlata ispod vrata« 
(Muz. zap. Inst. 1821), koja je 
zabilježena u Glamoču, hajat 
znači štala. 

2. U Srbiji i sjeveroistočnim 
krajevima Jugoslavije znači: 
klijet; izba, soba, pojata, ostava; 
zasebno izgrađena prostorija u 
dvorištu seoskih kuća za život 
bračnog para. — »a ja bolan 
ležim u h a j a t u, / pa ne mo- 
gu da se javim zlatu« (Sevd. 
147, Muz. zap. Inst. 3475). 


< tur. hayat »spoljni hodnik od 
kućnih vrata do uličnih vrata 
avlije« < ar. pl. hayat, sing. 
ha’it »zid«. 

hajat -ata m (ar.) život. 

< tur. hayat < ar. hayat. 

hajbu-hasir (biti, ostati), indecl. 
(ar.) razočaran, izvan sebe od 
razočaranja (zbog neuspjeha u 
nečem). 

< tur. haibii hasir, haybahasil 

< ar. tyd’ib »onaj koji je razo- 
čaran zbog neuspjeha u nečem« 
i ar. ђ -dsir »onaj koji je nešto 
izgubio, koji je pretrpio štetu«. 

hajđala, ajdala / (tur.) ženska ko- 
ja se često viđa po sokacima, 
hodalica, skitalca, potrkuša na 
svašta. — »Jeste li vidili kad 
ovake gizdave »a j d a 1 e« še- 
taju korzom?« (Zembilj III 98). 
Vjerovatno iz tur. haydala, prez. 
osn. od inf. haydalamak, »brzo 
ići, trčati«. 

Hajdar (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Hayder < ar. Haydar, 
muško ime, »Lav«. 

hajdarija f (ar.) vrsta derviške 
odjeće: gornja haljina od žute 
abe, bez rukava, kao fermen, si- 
že do pasa, a na ramenima ima 
prepuste koji padaju po miši - 
cama ruku. Rijetko se danas 
vidi. Koliko mi je poznato, do 
nedavna je hajdariju nosio šeh 
Lemeš u Visokom. 

< tur. hayderiye »derviška gor- 
nja haljina«, bukv. »lavovska« 

< ar. haydar »lav« + ar. adj. 
suf. - iyya . 

hajde! i hajđe!, hajđemo! i hiijde- 
mo! (ajde! ajđemo!) interj. (tur.) 
idil idimo! pođi! podimo! 

< tur. hayde! haydi! 

hajđučija f, odmetništvo, bavlje - 
nje drumskim razbojništvom. 
Izv. od hajduk (v.). 


299 


I 



hajddčki 


hajđnčki, adj. ddmetnički i haj- 
diički, adv., čdmetnički . 

Izv. od hajduk (v r .). 

hajduk -uka (ajduk) m (ar.) 
odmetnik od vlasti; drumski 
mzbojnik; lopov. Za vrijeme 
Turaka kod Južnih Slovena (na~ 
ročito Srba) još i: borac protiv 
turske vlasti za oslobođenje na~ 
roda. — »Trideset mu obori 
hajduka« (M. H. III 544): 
*>Pa se odbi momak u a j d u- 
ke, / u ajduke u goru ze- 
lenu« (M. H. I 174). 

< tur. haydud f haydut »drum- 
ski razbojnik« < madž. hayduk, 
pl. od haydu »vojnik« < ar. 
inf. haydiid (gl. hdda) »skrenuti 
s pravog pute«, od čega je iz- 
vedeno »odmetnuti se«. 

V. hajdučija, hajdučki, hajduk- 
luk, hajdukovati. 

liajdukluk m (ar.-lur.) hajdukoi'a - 
nje. — »Neće više u h a j d u k- 
1 u k ići, / nit s hajduciiTV go- 
rom četovati« (I. Z. III 118). 

< tur. haydutluk , v. hajduk 4- 
tur. suf. -luk (- lik). 

hajdukdvati, ajđukdvati, i hajđu- 
kovati, ajđukovati, baviti se 
hajdukovanjem, odmetništvom. 
— »Tvoga brata arambašu Ivu. 
/ koji triđest godin a j d u k u- 
j e« (M. H. I 174). 

Izv. od hajduk (v.). 

Tiaj đidi! haj gidi! hej đidi! hej 
gidi! interj. (pers.-tur.) bre mo- 
re! «-Ha.j đidi kupus!« (Vuk, 
Posl. 340); »H e j đ i d i, jangi- 
ne, što kući ne đođeš! (nar. pj.). 

< tur. hey gidi! , v. kompon, pod 
hej i điđija. 

haj-hSj! i haj-haj! interj. (pers., 
kako da ne! dakako! svakako! 

< tur. hayhay! < pers. way! 

haj-huj, indecl. adj. (pers.) ča- 
knut , luckast. — »Ama je malo 

300 - 


onako haj-huj. Zna po sav 
božji dan izležavati se na sun- 
cu« (Colak. 21). 

< tur. hayhuy (ћау < pers. 
гоау!) 

hajin, hajinin, v.-hain. 

hiijir, hairli itd., v. hair, hairli itd. 

hajiaz, (ajlaz) ?n (tur.) besposle- 
njak, lola, skitnica, lijenčina. 

< tur. haylaz. 
hajr, v. hair. 

Hajra, v. Hajrija. 

hajra karšu! interj. (ar.-tur.) da- 
bogda prema dobru! 

< tur. ћауга kar$i < tur. hayra f 
dativ od ћаугг, v. hair -f- tur. 
postpoz. karsi »prema, na- 
prama«. 

hajran (biti), indecl. (ar.) zapa- 
njen, začuđen, začaran (biti). — 
>*H a j r a n bješe odviše« (O- 
svit, 44); »Kad ju je opazio, 
hajran je bio« (u ob. gov.). 

< tur. ћаутап < ar. ћаутап 
»smeten, izgubljen«. 

hajrat -ata m (ar.) upotrebljava 
se i kao sing. i kao plural: do- 
bro djelo, dobrotvorna ustanova 
(objekat), zadužbina i dobra 
djela , dobrotvorne ustanove, za- 
dužbine. — »Cin’ Avdija ti 
hajrat!« (Nar. bl. 313). 

< tur. haprat < ar. pl. fyayrat, 
sing. \jayrd, z. r. od hayr, v. 
hair. 

Hajrija, hipok. Најго (ar.) musl. 
muško ime. Kad se doda titula 
aga ili beg, onda naš dodatak 
-ja ispada: Hajri-beg, Hajraga. 
Od ovog je nastalo prezime 
Hajrović. 

< tur. Науп, muško ime, »Do- 
bro, Srećko« < ar. }jayriyy »do- 
bri, sretni« Zapravo ovo je ime 
skraćeno od Hajrudin (v.). 


1 



haft А1аћГ 


Hajrija, hipok. Hajra, Hajruša 

(аг.) musl. žensko ime. 

< tur. НаугГуе , žensko ime, 
»Ddbrana, Sretana« < ar. Јуау- 
riyya »dobra, sretna-«. 

Hajro, v. Hajrija, Hajrulah, Haj- 
rudin. 

hajrolav. hairolal 

Hajrudln -ina, hi'pok. Hajro (ar.) 
musl. muško ime . 

< tur. Hayrudclin < ai\ Џауги- 
- ddin , lično ime, »Dobro vjere 
islama« (ar. izft. od аг, hayr 
»dobro, sreća« i ar. addin »vje- 
ra islam«; ar. din (bez određe- 
nog člana al) znači: »vjera, re- 
ligija«. 

Hajrulah -aha, hipok. Hajro (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Hayrullah < ar. Џауги- 
-lldh, lično ime, »Božje dobro<% 
ar. izft, v. kompon. pod hair i 
Alah. 

Hajruša, v. Hajrija. 

hajta / (grč.) skitnica, nevaljalac, 
raskalašenjtik. 

< tur. hayta »besposlenjak, 
skitnica« < grč. 

haj-vSj!, v. aj-vaj! 

hajvan -ana (ajvan) m (ar.) živo- 
tinja , stoka. — »H a j v a n đo- 
gat, ne zna govoriti« (M. H. III 
123); »Ajvan vranac ne zna 
divaniti« (Kurt I 206). 

< tur. hayvan < ar. haywan. 
V. hajvan-hećim. 

hajvan-hećim, hajvan-doktor m 

(ar.) marveni liječnik, veterinar. 

< tur. hayvan hekimi, izft., v. 
kompon. pod hajvan i hećim. 

hajvar, ajvar, ftavijar -ara m 
(tur.) 1 . posoljena ikra. — »Ča- 
nak graha i malo h a j v a г a« 
(Vuk, Posl. 95). 


2. vrsta salate koja se p ravi od 
samljevenih patlidžana , zelene 
paprike, gorušice i papra. 

< tur. hayvar »posoljena ikra«. 

hajz m (ar.) ženska perioda, men- 
struacija. 

< tur. hayiz < ar. hayd, 

V. hajzli, 

hajzli, indecl. adj. (аг. -tur.) žena 
и periodičnom stanju. 

< tur. hayizh, od hajz (v.) -j- 
tur, suf. -li. 

hiik (ak) m (ar.) 1. pravo , pravda , 
istina. — »Teh tako ti h a k a 
babovoga,. / Nemo’ danas š nji- 
me rabovati« (Lord 281); »Allah 
jedan resul h a k, al je danas 
mučan halk« (Nar. bl. 415). 

2. zasluga, 

3. određeni dio prinosa zemlje 
koji je čifčija davao godišnje 
vlasniku zemlje — agi ili begu~ 
— »I da kupi h a k e od čiflu- 
ka« (K. H. I. 451); »Ne hoćaše 
davati harače, / Ni aginske a k e 
sa zemalja« (Vuk VIII 197). 

< tur. hak < ar. haqq »pravo, 
istina«. 

V. haka doći čemu, haka glave 
doći, hakli, hak Alah! haksuz. 
haksuzluk, dohakati. 

haka doći čemu, učiniti ктај ne- 
čem, savladati nešto, »Kolika 
rni je njiva, ne mogu joj h a k a 
d o ć i« (u ob. gov.). 

Izv. od hak (v.), 

haka glave doći, savladati nešto y 
kraj učiniti nečem; dobiti za- 
služenu kaznu. — »Ne mogu mu 
haka glave doći« (u ob. 
gov.); »D o š 1 a mi je h a k a 
g 1 a v e« (Vuk, Posl. 69). 

Izv. od hak (v.). 

hiik Alah! interj. (ar.) bog je isti— 
na! bog je istinit! 

< tur. hak Allah!, v. kompon. 
pod hak i Alah. 


301 



hakare 


hakare n hakara f i hakaret m 

(ar.) grdilo, rugoba. — »Pa ba- 
rem da su kake fine, nego uku- 
beti i a k a r e t i božiji« (Zem- 
bilj III 36). 

< tur. hakaret < ar. haqard 
»prezrenost, poniženost. omalo- 
važenost«. 

V. nahakaretiti (se). 

hakaret m (ar.) [ poniženje; sramo - 
ta, bruka. 

< tur. hakaret < ar. hagard 
»prezrenost, poniženost, omaio- 
važenost«. 

Hakija, hipok. Hako (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Hakki, muško ime, »Pra- 
vi, Istiniti« < ar. haqqiyy »pra- 
vi, istiniti« (v. hak + ar. adj. 
suf. -iyy). 

hakik -ika (akik) m (ar.) crveni 
poludragi kamen koji se upo~ 
trebljava za prstenje i đerdane, 
karneol. — »Nosi Г Fatma od 
h a k i k a minđuše, ( Nosi Г 
Fatma od kadife jeleče« (Muz. 
zap. Inst. .2621). 

< tur. akik , vulg. hakilc < ar. 
<aqiq. 

V. hakikli, hakikovac. 

hakikane, adv. (ar.-pers.) istini- 
to, stvarno; onako kako doli- 
kuje. — »H a k i k a n e Hane, 
makni oči na me« (I. Z. II 32). 

< tur. hakikane < ar. haqiq 
»istiniti, stvarni« + pers. suf. 
-dne. 

hakikat m (ar.) 1. istina, istinitost, 
pravo stanje stvari. 

2. suština, bitnost. 

< tur. hakikat < ar. haqiqa. 

hakfkli, akikli, indecl. adj. (ar.- 
-tur.) od hakika, sa hakikom. — 
»A na noge a k i k 1 i nanule« 
(K. H. II 427). 

< tur. akikli vulg'. hakikli, od 
hakik (v.) + tur. suf. -li. 


hakikovac -vca m starinski kolan 
sa korneolima. — »Još su kod 
njih pafte u običaju kao i sta- 
rinski kolan +akikovac^ 
(Stanoj, 130). 

Izv. od hakik (v.). 

hakim, haćim m (ar.) sudija, ka- 
dija. 

< tur. hakim < ar. hakim 
»onaj koji sudi. sudija«. part. 
akt. od gl. hakama ( r"hkm), 
»suditi«. 

hakla, haklaja, v. akla, aklaja 

hakli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) 
pravedan; pravedno. 

< tur. hakh, od hak (v.) + tur. 
suf. -li. 

hakmak, hakman, v. ahmak. 
hakmakast, v. ahmakast. 

Hako, v. Hakija. 

haksuz, adv. (ar.-tur.) nepravedno, 
bespravno. 

< tur. haksiz, od hak (v.) + 
tur. postpoz. -siz »bez«. 

haksuzluk m (ar.-tur.) nepravda. 

< tur. haksizhk od haksuz (v.). 
+ tur. suf. -lik. 

huk-tarafundan, indecl. (ar.-tur.) 
od boga, s božje strane, po bo - 
žjoj odredbi. 

< tur. haktarafindan < аг. 
Haqq »Istina. Bog« + ar. taraf 
»strana« i tur. postpoz. -dan 
»od«. 

Hak-teala, Haktala, indecl. (ar.) 
uzvišeni bog. — »Ova druga 
aneksija, šučur. još nije u Bo- 
sni proglašena i neka nas je od 
nje H a k t a 1 a zakloni i saču- 
va« (Zembilj III 110). 

< tur. Hak Teala < ar. Haqq 
Taadd »uzvišen je On!« 

hal -ala (al, jal) m (ar.) 1. stanje, 
prilika, okolnost, situacija, po- 
ložaj. — »Banja Luko. na Kra- 


302 



halal ti bilo! 


jini fala, / niko ne zna ničijega 
h a 1 a« (Muz. zap. Inst. 3318). 
2. neprilika, loše stanje, nevolja, 
bijeda. — »Dosta mi je hala 
i gazepa« (Lord 281); »No da 
vidiš h a 1 a i belaja« (Vuk III 
198); »Evo hala i žalosti te- 
ške« (M. H. III 173); »No da 
vidiš ala i belaja« (Vuk, 
Rječnik); »Prođ’ se, majko, j a- 
1 a i belaja« (Vuk VII 372). 

< tur. hal < ar. hal »stanje, 
okolnost«. 

V. hala, halu-ahval, ahval. 

hala, adv. (ar.) jednako, stalno, 
neprekidno, još i sada. — »A 
kad Luka u životu h a 1 a« (K. 
H. I 163); »Još ga h a 1 a nema« 
(u ob. gov.). 

< tur. hala < ar. hala »stalno. 
neprekidno«. 

hala (ala) / (ar.) zahod, nužnik . — 
»Udovice u ali podnice«, »Đe 
je šenluk, nek i a I a gori« 
(Vuk, Bosl. 90 i Rječnik). 

< tur. hala < ar. hala’. 

hala, v. ala. 

hala f (ar.) tetka, očeva ili mate- 
rina sestra. — »L‘jepa Fata ro- 
sno cv’jeće brala, / u h a 1 i n u 
đulan-baščejiku« (I. Z. IV 117). 

< tur. hala < ar. hald. 

hala-hala, v. ala-hala. 

haJač -ača m (ar.) pucar, drndar. 
zanatlija koji se bavi pucanjem 
pamuka i vune. — »Halači su 
obrtnici koji se bave pucanjem 
pamuka i nalaganjem tzv. debe~ 
lih anterija i jorgana, a jorgan- 
džije prošivaju i šiju jorgane. 
Po njima se još i danas zove 
jedna ulica u Sarajevu Halači « 
(Kreš. Sar. čarš. 31). Od ovog 
je došlo prezime Halačević. 

< tur. halllag < аг. halld$. 

V. halačluk. 

HalaČević, v. halač. 


halačlnk m (ar.-tur.) halački za - 
nat, halačko zanimanje. 

< tur. hallaglik od halač (v.) + 
tur. suf. - lik. 

halakati, v/alakati. 
halaknuti, v. alaknuti. 

halal -ala (alal) m (ar.) 1. ono što 
je vjerski dozvoljeno, dopu- 
šteno. 

2. ono što je blagosloveno, što 
je na pošten način stečeno. 

3. oprost. — »Uzm’ od svakog ti 
halal« (Nar. bl. 311); »Ako 
majka halaluke dadne, / Te mi 
izun i h a 1 a 1 a dadne« (Lord 
10 ). 

< tur. helal < ar. halal. 

V. halaliti (se), halal-mal, hala- 
losum! halal ti bilo! halal uči- 
niti, halaluk. 

halaliti (alaliti) 1. oprostiti. — 
»Uzmi livor pa me ubij, / krvcu 
ću ti halaliti!« (Muz. zap. 
Inst. 2465). 

2. pokloniti. — »Ali ne dam ko- 
nja pod đevojkom, / A 1 a 1 i ga, 
alal ti đevojka« (Vuk VII 231). 
Izv. od halal (v.). 

halaliti se, međusobno jedan dru- 
gom oprostiti sve razmirice, 
uvrede, dugovanja i dr. — »Haj- 
de, brate, da se halalimo!« 
(u ob. gov.). 

Izv. od halal (v.). 

halal-mal -ala m (ar.) poštenim 
Tiačinom stečena imovina. 

< tur. heldl mal, v. kompon. 
pod halal i mal. 

halalosum! interj. (ar.-tur.) neka 
mu je halal! prosto mu od me- 
ne bilo! 

< tur. heldl olsun!, v. kompon. 
pod halal i olsun! 

halal ti bilo! (alal ti bilo!) interj. 
1. prosto ti od mene bilo! pra- 
štam ti! 


303 



ддс učtm Konja pod đevojku, / 
Alali ga, a 1 a 1 t i đevojka« 
(Vuk VII 231). 

V. halal. 

halal učiniti. oprostiti. — »Radi, 
Mujo, što je tebi drago, / sve ču 
tebi h a 1 a 1 u č i n i t i « (I. Z. 
IV 6 ). 

V. halal. 

halaluk m (ar.-tur.) isto što i ha- 
lal . oprost. — »Ako majka h a- 
1 a 1 u k e dadne, / Te mi izun 
i halala dadne« (Lord 10). 

< tur. hel&llik, v. halal -j- tur. 
suf. -lik. 

halaljSvati -ljujem, opraštati. 

Izv. od halal (v.). 

halas biti, halas se učiniti, hala- 
siti se 1 . spasiti se , izbaviti se , 
osloboditi se. 

2. sretno se poroditi. 

< tur. halas < ar. fyalas »iz- 
bavljenje, spasenje«. 

V. halas učiniti, ohalasiti se. 

halas učiniti, osloboditi, prosto 
učinitL — »-Ja te ne bih h a I a s 
u Č i n i 1 a, / Da mi dadeš ne- 
brojeno zlato« (I. Z. Herceg. 69). 

< tur. halas < ar. Jialas »iz- 
bavljenje, spasenjc«. 

halat, v. alat. 

halbuki, konj. (ar.-tur.) međutim, 
ali, dok. 

< tur. halbuki < ar. hal »sta- 
пјек -j- tur. bu-ki »ovako bivši«. 

halekan biti, u golu se vodu uei- 
niti od kakva tereta, muke ili 
napora. — »Vazdan trčeći ng 
ovoj vrućini halekan bih« 
(u ob. gov.). 

< tur. halecan < ar. haldgan 
»strepnja, drhat«. 

fcalhala (aTala) f pl. halhale i Ml- 

5 hal m (ar.) narukvica u obliku 
koluta, od ziata, srebra ili ko~ 


jcy атидод metala. — »-Uhvati 
je za bijelu ruku, / pa joj slomi 
sedmere h a 1 h a 1 e« (K. H. II 
441). 

< tur. halhal < ar. balhal. 

hali, indecl. adj. (ar.) pust , sam, 
bez ikoga, prazan, nenaseljen. 
— »i u njoj bukadar h a П i 
plodne zemlje« (Zembilj III 
110 ). »Ha 1 i hazna, a hali 
đžebhana«, »Vaj planino, da ti 
n'jesi h a 1 i, / ja Г bez vuka, 
ja li bez hajduka« (K. H. I 76 
i 453). 

< tur. h&li < ar. tyali. 

V. halilučina, haliluk. 

Halid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Halid < ar. tfalid, mu- 
ško ime, »Vječni«. 

Halida (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Hđlide, žensko ime, 
»VjeČna« < ar. l}dlidd »vječna*. 

halifa, hallf, kallf (iskr. halifet, 
alžfet) m (ar.) vrhovni vjerski 
poglavica svih muslimana na 
svijetu , ili jednop velikog dijela 
■ muslimana. Halifa je obično je - 
dan od vladara islamskih drža- 
va. Po pravilu, halifa mora bt~ 
ti biran . ođnosno priznat kao 
takav od svih muslimana. Da- 
nas ne postoji halifa, pošto se 
muslimani ne mogu da slože u 
izboru ličnosti. — »Car a П f e t 
šehislama viknu« (M. H. III 7). 

< tur. halife < ar. l$alifa »ha- 
lifa«. osn. zn.: »zastupnik za- 
mjenik, nasljednik«. Zapravo 
ar. halifd je skraćeno od ar. 
balifiitu Rdsuli-llah »nasljednik 
božjeg poslanika (Muhameda)«. 
Ovaj naziv je bio za prvog Mu- 
hamedovog nasljednika Abu 
Bakira, a kasnije je dobio zna- 
Čenje vrhovnog vjerskog pogla- 
vice. 

V. hilafet. 
halifat, v. hilafet. 



Halko 


hilija f (pers.) fini rutavi ćilim, 
persijski ćilim. — »Nađe jelu 
nasred Sarajeva, / i pod jelom 
prostrta h a 1 i j a« (Muz. zap. 
Inst. 2939); >*>Ne zna balija što 
je h a 1 i j a« (Nar. bl. 120). 

< tur. hah, kah < pers. }}<№. 
V. halili sedžada. 

halija (alija) f (ar.) pusta zemlja; 
spahinska zemlja koja niti je 
naseljena niti pripada kakvom 
selu. 

Izv. od hall (v.). 

Halik m (ar.) stvoritelj svijeta, 
bog . — >*A1 je tako h a I i k na- 
redio« (M. H, III 30). 

< tur. Halik < ar. tfaliq »Stvo- 
ritelj, Bog« (pa rt. akt. od gl. 
fyalaqa ( V j}lq) »stvoriti«). 

V. halk učiniti. 

НаШ -ila, hipok. Halko, (ar.) musl. 
muŠko ime, 

< tur. Halil < аг. ЏаШ, muško 
ime, «Ljubimac, Vjerni prija- 
telj«. 

ћа)Ш sedžada, halili serdžada f, 

fina rutava sedžada , sedžada 
persijske izrade: 

< tur hahh seccade; prvn kom- 
pon. od pers. hall (v. halija) -f 
tur. suf. -li, a za drugu kom- 
pon. v. pod sedžađa. 

halilučina, ahlučina f 1 . pusto, na- 
pušteno zemljište; pusta kuća. 

2. velika pustoš, velika pra- 
znina. 

Naš augm. ođ haliluk (v.). 

haliluk (aliluk) m (ar.-tur.) pustoŠ, 
praznoća , nenaseljenost. 

< tur. h&lilik , v. hali + tur. 
suf. -lik. 

V. halilučina. 

Halim -ima (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur, Halim < ar. Hallm, li- 
čno ime, »Blagi«. 


HaHma (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Halime < ar. Halima, 
žensko ime, »Blaga« 

halis, adj. (аг.) čist, pravi, nepa~ 
tvoreni, bez primjese. — »Nje- 
mu sudi Kozlić Aliaga / Od Ma- 
rije, od h a П s -vlahinje« (M. 

H. IV 28). 

< tur. halis < ar. halis »čist; 
iskren«. 

V. halisane. 

halisane, adv. (ar.-pers.) iskreno, 
otvoreno. 

< tur. halisane < ar. hali$ 
»iskren« + pers. suf. - dne . 

halk m (ar.) narođ, Ijudstvo; stuo- 
renje. — »А1 je danas mučan 
h a 1 k, naopako kreno svak« 
(Nar. bl. 315). 

< tur. halk < ar. halq. 

V. halk učiniti. 

halka, alka (halka, alka) / (ar.) 

I. kolut, karika, obruč (bilo da 
je od drveta, žice, željeza ili od 
čega drugog). Halka kao zvekir 
na vratima je redovno gvozde- 
na. — »Njemu h a 1 k a oko bi- 
la vrata« (M. H. III 146). 

2. krug. — »Sjeli u h a 1 k u« (u 
ob. gov.); »Platnici ih ljuto oko- 
liše, / Među se ih u h a 1 k u 
uzeše« (M. H. IV 506). 

3. burma, vitica. 

4. u Donjem Vakufu halkom se 
naziva dio mlina prstenastog 
oblika na kojem se nalaze >к zu - 
bi« — zarezi kojim se melje ka- 
fa (v. GZM 1957 . 77, 841 

< tur. halka < ar. halqa, 
»obruč, prsten« itd. 

V. halkali. 

halkali, alkali, indecl. (ar.-tur.) 
ono što ima na sebi halke; što 
je nabijeno o bručevim^ гЦ, što 
ima na sebi karike. 

< tur. halkah, od halka + tur. 

. suf. -li. 

Halko, v. Halil. 


— Turcizmi u SH jeziku 



halk učiniti 


halk učiniti, stvoriti . 

< tur. h alk < ai\ halq, gl. fya- 
laqa ( Ј/ frlq) »stvoriti«. 

haiovan, v. alovit. 

halovit, v. alovit. 

halu-ahval -ala (iskr. val i haval) 

m (ar.) stanje i okolnosti; zgode 
i nezgode; zbivanja i događa- 
nja; jadi i nevolje. »Kakav je 
tamo halu-ahval?« (u ob. 
gov.); »Slušaj, dragi, vala i 
h a v a 1 a, / mlađa mi se sestra 
isprosila« (Г. Z. IV 82). 

< tur. hal-u ahval < ar. hal 
wd ahwal, v. hal i v. ahval, a 
ar. wa znači »i«. 

halva i halva (alva, alva, halvuša, 
alvuša) f (ar.) slatko jelo od 
pšeničnog iii bijelog brašna, 
masla i šećera. To je obična hal- 
va koja se pravi i u domaćin- 
stvu i u aščinicama. Ako se 
mjesto šećera stavi med , onda 
je »medena halvaa ako je 
mjesto šećera pekmez, zove se 
»pekmezna halva«. Zatim imaju 
još ove vrste halvi: »bijeZa hal- 
ua«, koja se pravi samo u slasti- 
čarnama, » ćeten-halva « (v.), »ta- 
han-halva « (v.), » irmek-halva « 
(v.), » kos-halva« (v.). — »Hrani 
mi je halvom i baklavom« 
(M. H. I 61); »Ti se stvori u du- 
ćanu alva, / ja ću biti u du- 
ćanu kalfa« (Vuk I 374); »Ode 
na jagmu kao alva« (Vuk, 
Posl. 232). 

< tur. helva < аг. halwa, hal- 
wa’ (ar. halawa »slatkoća«, hu- 
luww »sladak«). 

V. halvadžija, Halvadžiluk, hal- 
valuk. 

halvadžija, halvadžija, halvedžija 
(alvadžija) m (ar.-tur.) o naj ko- 
ji pravi i prodaje halvu, slasti- 
čar. 

< tur. helvaci, od halva (v.) + 
tur. suf. -ci. 


Halvadžiluk i Halvadžiluk m 

(af.-tur.) ime posebne čaršije u 
Sarajevu, koja je postojala do 
1908. godine, i u kojoj su hal- 
vadžije imali svoje radnje. 

< tur. Helvacihk, od halvadži 
(v.) + tur. suf. -lik. 

halvaluk, alvaluk m (ar.-tur.) dar, 
nagrada, čast, koju daje onaj 
koji obuče ili skroji nešto novo 
od odjeće ili obuće. Daje se obi- 
čno u gotovu novcu kako bi 
obdareni kupio halve i počastio 
} se. Otuda ovakav naziv. — 
, »Zdravo bila i gaće derala, / a 
i meni halvaluka dala!« 
(Vuk III 105); »elemeka hiljađu 
đukata, / halvaluka stotinu 
dukata« (I. Z. IV 234); »Kupio 
hajduk gaće marjaš, / a popio 
forintu a 1 v a 1 u k a« (Vuk, 
Posl. 164). 

< tur. helvahk, od halva + tur. 
suf. -lik. 

halvat (alvat, avlat) m (ar.) veli- 
ka, prostrana soba u prizemlju 
starih kuća . Halvat se smatra 
strogo intimna porodična soba, 
u kojoj je kućno čeljade sigu- 
rno od svakog uznemirivanja. 
Otuda je soba i dobila ovaj na- 
ziv. lz istog razloga, ponekad, 
znači i đerdek. — »Već me no- 

• ste u donje h a 1 v a t e / gdje- 

* no sjede cure i robinje«, »Pa je 
vodi u svoje a 1 v a t e«, »Kad 
je bio vakat od a 1 v a t a« (GZM 
1908, 408, 1909. 593); »Koju ve- 
čer Ivo na Doljane, / onu večer 
u a v 1 a t u zlato« (Kurt 233). 

< tur. halvet »prostrana soba«, 

< ar. halwa »samoća, prazno- 
ća«. 

V. halvat-avlija, halvat-čador, 
halvat-podrum. halvatan. 

halvatan, alvatan, adj. prostran, 
širok , komotan. 

Izv. od halvat (v.). 


306 



hamam 


halvat-avlija f (ar.-grČ.) zidom 
ograđena porodična avlija (koja 
izgleda prostrana i udobna kao 
halvat). — »Pa on spade u h a 1- 
vat-avliju, / pa dopade do 
dorata svoga« (M. H. IV 10). 
Naša složenica od halvat (v.) i 
avlija (v.). 

halvat-Čađor m (ar.-pers.) pro~ 
stran i uređen čador u kome se 
čovjek osjeća kao u halvatu. 
Naša složenica od halvat (v.) i 
čador (v.). 

halvat-pddrum m (ar.-srp. hrv.) 
lijepo uređen i topal podrum 
udesen za štalu. — »Ajde sađi 
u alvat-podruma, / Ti- 
mar čini vrana od megdana« 
(M. H. I 205). 

Naša složenica od halvat (v.) i 
podrum. 

halvedžan. v. havlidžan. 

Halvetije pl. (ar.) ime jednog der- 
viškog reda. 

< tur. Halveti < аг. halivati 
(аг. halwa (t) »samoća« -f ar. 
adj. suf. -Г, -iyy). 

halvuša, v. halva. 

hiima f (tur.) mati; baka; svekrva. 
— »Svekrvici neva odgovara: ! 
neću, h a m a, vjeru ti zađa- 
jem« (I. Z. II 15). 

Skraćeno od hanuma (v.). 

Hama. v. Muhamed. 

hamajlija (amajlija, amalija) f 

(аг.) 1 . zapis zavijen u platno 
ili u kožu, obično u obliku tro- 
kuta, koji se nosi uza se prive- 
zan na mišicu ruke, o bješen o 
vratu ispod odijela ili prišiven 
na odječu; amulet , talisman. 
Mjesto zapisa može biti zavije- 
na i neka druga stvarčica koja , 
po narodnom vjerovanju , štiti 
od uroka , bolesti i drugih ne- 
zgoda. — »Na ti, Mitre, moju 


hamajliju« (K. H. I 80); 
»Sarajlije zlatne a m a j 1 i j e, / 
što djevojke nose u njedrima« 
(Vuk I 335); »ti povadi moju 
britku sablju, / koja s’ječe sva- 
ku amajliju« (Vuk III 81); 
"Irnarn čelo, zlatnu a m a 1 i j u« 
(Vuk V 342). 

2. mala knjižica sa izrekama iz 
kur’ana i molitvama na arap- 
skom jeziku, koja se obično no- 
si u kožnatoj ili platnenoj ke- 
sici, ili u limenoj kutiji. Pone - 
kad se i sama kesica ili kutija 
zove hamajlija. — »Sultančiću 
lijepu hamajliju, / i u 
njojzi musaf i sufaru« (M. H. 
X 62). 

< tur. hamail, hamayh, istog 
značenja kao u nas; osn. zn.: 
»kajiš od sablje na kome sablja 
visi kad je opasana« < ar. pl. 
hama’il, sing. hamila i himald 
»kajiš, sveza od sablje«. 

hamal -ala (amal) m (ar.) nosač. 
— »Pa po njojzi pokupi h a- 
male« (K. H. I 330). 

< tur. hamal < ar. hammdl 
»nosač«. 

V. hamalija. 

hamallja (amah'ja) / (ar.) nagrada 
hamalu koja se plaća za uči- 
njenu uslugu. 

< tur. hamalige < ar. hamma- 
Нууа od hamal (v.) -f ar. adj. 
suf. za f. -iyya. 

hamam -ama (amam) m (аг.) 

1. jaimo kupatilo u musliman - 
skim zemljama. — »Izgoriše ha- 
ni i h a m a m i« (I. Z. II 146); 
»Kad budemo u vrućem h a- 
mamu« (N. K. I 218). 

2. banjica u muslimanskoj kući. 

< tur. hamam < ar. hammdm. 
V. čifte-hamam, hamamdžija, 
hamamdžik, hamam-kesa, ha- 
mam-leđen, hamam-tas. 


20 * 


307 



hamamdžija 


hamamdžija (amamdžija) m (ar.- 
tur.) upravitelj ili poslovođa 
javnog kupatila. 

< tur. hamamci, od hamam (v.) 
-j- tur. suf. -ci. 

hamamđžik (amamdžik) m (ar.- 
tur.) kućno kupatilo, banjica u 
muslimanskoj kući. 

< tur. hamamcik »banjica« od 
hamam (v.) -f tur. demin. suf. 
-cik. 

hamam-kesa / (ar.-pers.) kesa od 
grubog platna koja se navlači 
na ruku i njome se masira u 
hamamu. 

V. kompon. pod hamam i kesa. 

himam-leđen m (ar.-grč.) noćna 
posuda (Ша) od bakra u obliku 
prikraćenog čunja s većim per- 
vozom. 

< tur. hamam legeni , izft. v. 
kompon. pod hamam i leđen. 

hamam-tas m (ar.) zdjela kojorn 
se u hamamu crpa voda iz ko- 
rita i polijeva po sobi. 

< tur. hamam tasi, izft. v, kom- 
pon. pod hamam i tas. 

haman (aman), adv. (pers.-ar.) 

gotovo, skoro. 

< tur. hemen < pers. heman 
siož. od pers. konj. hem i ar. an 
>*čas«. 

h&mbar, hiinbar, v. ambar. 

hambasča, hambastva / (pers.-tur.) 
tabačko drveno korito u kome 
se sprema ruj ili šiška kao 
sredstvo za učinjanje koža. 

< tur. hambasti (ham-basti) 

< pers. ham »sirov, zelen, ne- 
sazrio« i tur. basti, perf. 3. lice 
sing. od inf. basmak »udariti, 
pritisnuti, stajatb< itd. 

hambir m (pers.) povezani u je- 
dnom redu (u nizu, u povorci) 
Ijudi Ui životinje . jeđno do dru- 
gog: povorka konja povezanih 


jularima jedan za drugog. — 
»•Tud’jer bješe stotina sužanja, 
/ u hambiru u jednom sin- 
džiru« (K. H. II 31). 

< tur. hember < pers. hember 
»drug: zajedno jedan prema 
drugom, upramase« < pers. 
konj. hem i pers. ber »prsa«. 

V. pohambirati, prihambirati, 
uhambirati. 

Hamdija, hipok. Hamdo (аг.) musl. 
muško ime. Ako iza imena do- 
đe titula efendija ili aga, onda 
naš nastavak -ja ispada: Hamdi - 
efendija, Hamdi-beg. 

< tur. Hamdi, muško ime, 
»Hvaljeni« < ar. hamd »hvala, 
slava« + ar. adj. suf. -Г. 

V. Hamdija kao hipok. od Mu- 
hamed, 

Hamđo, v. Muhamed i Hamdija. 

h&mdosum! interj. (ar.-tur.) hva- 
la bogu! 

< tur. hamdolsun! < ar. hamd 
»hvala, zahvala« i tur. olsun! 
»neka je! nek bude!« imp. 3. 
lice sing. od inf. olmak »biti«. 

hametice, hametom, v. ametice, 
ametom. 

Hamid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Hamid < ar. Hamid, 
muško ime, »Bogu zahvalni« 
(part. akt. od gl. hamida 
( j/hmd) »zahvaljivati«. 

Hamida (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Hamide, žensko ime, 
»Bogu zahvalna« < ar. harnidd 
»ona koja zahvaljuje, bogu za- 
hvalna«. 

hamijet m (ar.) zagrijanost za do- 
bra djela; patriotizam. 

< tur. hamiyet < ar. hamiyya. 

hamli, indecl. hamljiv, adj. (pers.- 
tur.) 1. (konj) koji nije navikao 
na rad , koji nije treniran. — 


308 



han 


»H a m 1 i đogat, a teška divoj- 
ka« (M. H. III 129). 

2. (čovjek) koji nije sviknut na 
nešto, nije se uputio u neki po- 
sao. a nevješto radi. 

< tur. hamli < pers. ham »si- 
rov, nezreo, nenaučen« + tur. 
suf. -li. 

Hamo, v. Muhamed. 

hampadžija m (pers.-tur.) pomo- 
ćnik, pomagač. — »Evo tebi pr- 
vog hamp ( adžije, / Tebi će 
kneže hampu učiniti« (M. H. III 
559). 

Naša izvedenica od tur. hampa 
pomoću tur. suf. -ci (č. dži). U 
tnr. sama riječ hampa znači: 
-pomagač«. 

V. hampu učiniti. 

ham-pamuk (am-pamuk) m (pers.) 

vata, fini pamuk. — »imala je 
u jednoj srebrenoj kutici u 
h a m - p a m u k u i bogdicu 
časnog dreva . . (Zembilj 17); 
»Crne zemlje i zelene trave, 
Am-pamuka i b'jela tul- 
benta- (Vuk V 532). 

< tur. hampamuk < pers. ham 
»sirov« i pamuk (v.). 

hampu učiniti, pomoći, priteći u 
pomoć. — »Bajri valja hampu 
u č i n i t i«, »Evo tebi prvog 
hampadžije, / tebi će kneže 
hampu učiniti« (M. H. III 
265, 559). 

< tur. vulg. harnpa , knjiž. hem- 
pa »pomagač« < pers. hempa, 
hempay »drug, kolega; sapu- 
tnik*. slož. od pers. konj. hem 
i pers. рп. рау »nogu«. 

hamsin -ina m (ar.) 1. drugi pe- 
riod zime u irajanju od 50 dana, 
od 31. januara do 21. marta. 

2. topao i suh južni vjetar koji 
duva u proljeće u sjcvernoj 
Africi; duva ohično oko 50 
dana. 

< tur. hamsin < ar. framstu, 
osn. zn.: »pedeseh<. 


hamur i hamur m <ar.) tijesto; 
kvas. »Hamurna jela« su; pura, 
latice, klepe, čike itd. (v. GZM 
1951. 219). 

< tur. hamur . < ar. hamir 
»kvas«. 

V. hamurluk. 

hamurluk (amurluk) m (ar.-tur.) 
odjeljenje u pekari u kojem pe - 
kar mijesi tijesto. 

< tur. hamurluk, od hamur 4- 
tur. suf. -luk. 

H amza (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Hamza < ar. Hamzd , 
muško ime, »Lav<*. 

han, hana (an, ana) m (pers.) 
zgrada (kuća) koja služi za 
svratište i prenoćište putnika. 
Hanovi se nalaze u gradovima 
i na drumovima. Veći hanovi 
su građeni tako da je u sredini 
zgrade prostrano nenatkriveno 
dvovište , gdje se vrši istovar 
trgovaćke robe. Prizemne pro- 
storije takvih hanova sastoje se 
od kamenih magaza sa gvozde- 
nim vratima osiguranim od po- 
žara. U Sarajevu su bili poznati 
hanovi Tašlihan, Kolobara i 
Morića-han. Morića-han i da- 
nas postoji, ali ne služi nami- 
jenjenoj svrsi. — »Po kahvama 
i po hanovima« (K. H. I 
98). 

< tur. han < pers. han, hane 
»kuća«. 

V. handžija, hane. 

han (kan) m (tur.-tatar.) car, vla- 
dar ; titula mongolskih i turskih 
vladara. a kasnije se dodavala 
uz imena plemića i vrlo ugle- 
dnih Ijudi. — »sultan Osman 
han«: »Tu mi s.iedi i besjedi ! 
Zulejka-sultan, / a pored nje 
Sokolović. mlad Ibrahim- 
han« (Muz. zap. Inst. 3262). 

< tur. han < pers. hdn < sta- 
roturskog odnosno tatarskog 
hang, vang »vlađar«. 


309 



Hana 


Hana, v. Rejhana i Hanifa, 

Hana, Hanija, hipok. Hanka, Ha- 
nuša, Hanea (tur.-tatar.), musl. 
žensko ime. I »Hana« i » Hani- 
ја*< su naše izvedenice (jer ne - 
ma potvrde za njih u tur., arap. 
i pers. jeziku) od han (v.) »car, 
vladar•«. Prva je nastala do- 
datkom našeg nast. za ž. rod -a 
(Han-a), a druga pomoću ar. 
pers. suf -i i našeg đodatka -ји 
(Han-i-ja). 1 Isti je slučaj i sa 
ženskim imenima Bega i Begija 
koja su izvedena od heg. 

HanČa, v. Hana. 

handžar -ara (andžar) m (ar.) du- 
gi (70 —80) cm) šiljasti nož, s 
oštricom s obadvije strane. Po- 
nekad handžarom nazivaju i 
kratki krivi mač ili jatagan. — 
»Pa sijeku čelikli h a n d ž a- 
r i m« (K. H. I 114). 

< tur. hancer, hanger < ar. 
hangar (i u pers. hanger). 

hanđžija i handžija (andžija) m 

(pers.-tur.) onaj koji drži han 
(bilo da je vlasnik hana ili za- 
kupac). — »S handžijama 
hesab"učinite« (K. H. I 100). 

< tur. hanci, od han (v.) -f tur. 
suf. -ci (č. dži). 

hunđama, v. henđama. 

hane (pers.) ova riječ služi kao 
druga komponenta mnogih per- 
sijskih i turskih složenica , a u 
srp. hrv. jeziku dolazi u obliku: 
»-/idna« г »~ana«, kao napr.: 
» baruthana« f » barutana «, » top - 
hana«, » topana« itd. Nekad 
oblik -ana služi kao sufiks za 
građenje naših izvedenica sa 
srp. hrv. osnovom , kao »suša- 
na« г sl. riječi. 

< tur. hane < pers. hane , osn, 
zn. »kuća«. 

hanedan -ana m (pers.) gostolju- 
biv domaćin. 


< tur. hanedan < pers. ђ.апе- 
dan, handan. 

V. hanedanluk. 

hanedanluk m (pers.-tur.) gosto- 
Ijubivost. 

< tur. hanedanhk, od hanedan 
(v.) -f tur. suf. -lik. 

Hanefije pl. (sing. Hanefija) (ar.) 
pristalice šerijatsko-pravne ško- 
le (mezheba) Imami Azama Ebu 
Hanife (v. Imami Azam). 

< tur. Hanefi < ar. hanafiyy. 

haneta /. pl. t. (pers.) 1 . izresci na 
krajevima bakrenog posuđa 
(sahana, tepsija itd.), ili izresci 
na krajevima odjevnih pred- 
meta . Za ovakve predmete ka- 
že se da su »na haneta«. — 
»Tevsije pervazlije, koje se upo- 
trebljavaju u B. Luci i po osta- 
loj Krajini, imaju na četiri stra- 
ne unakrst h a n e t a na per- 
vazu« (GZM 1951. 218); »Vezen 
fermen, troji čevkijani, / n a 
h a n e t a i zlatna dugmeta« 
(Ašikl. 90). 

2. »na haneta« znači i to da se 
na predmetu nalaze geometrij- 
ski oblici trokuti i kvadrati, 
kao: »basma na h a n e t a«. 

< tur. hane < pers. ђапе »ku- 
ća«, a u tur. fig. znači i: koma- 
dići ili crteži oblika trokuta ili 
kvadrata; zatm rubrike na ta- 
belama, kvadratići na šahov- 
skom polju itd. 

Hanifa, hipok. Hana (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Hanife < ar. Hanifa, 
žensko ime, «Vjeri privržena, 
prava muslimanka«. 

Hanija, v. Hana. 

hanikah -aha m (pers.) tekija s 
internatom za derviše. U Sara- 
jevu je bio poznat Gazi Husrev - 
begov hanikah. 

< tur. hanikah < ar. haniqah 

< pers. hangah. 


310 



harab 


hanka, v. hanuma. 

Hanka, Hankija, v. Hana, Hanija. 
hankija, v. hanuma. 

Han-Pijesak, mjesto u Bosni , srez 
Sarajeuo. 

Prva kompon. od han (v.) »svra- 
tište, konačište«. 

hantalast, adj., ктирап; nezgra- 
pan. — »Ono mu je novo odije- 
lo što je obukao h a n t a 1 a - 
s t o, ne stoji mu lijepo« (u ob. 
gov.). 

< tur. hantal »krupan, nezgra- 
pan« < аг. hantal. 

hanutna -e i hanum, indecl., hi- 
pok. hanka, hankija f (tur.-ta- 
tar.) muslimanska gospođa, 
odličnija muslimanka; žena, su~ 
pruga . — »dao meni stambol- 
sku h a n u m u« (M. H. III 385): 
»h a n u m h a n k o. moja dra- 
ga majko!« (S. B. II 16): »Ej. 
Stara h a n k o, Bog ti đenet 
đao!«, »Ja se digni. mejdan di- 
jelimo, / Ko dobije. đaba mu 
h a n k i j e« (Lord 9. 67). Kao 
počasni naslov hanuma se do- 
daje uvijek iza imena: »Fatme- 
hanuma«. »Razije-hanuma« itd. 
Treba napomenuti da sc u ovom 
slučaju posljednji glas imena 
»a« pretvara u »e«. 

< tur. hanim , istog značenja. 
izvedeno od han. kiin (v.). 

Hanuša, v. Hana 

ћар (ap) m (ar.) pilula (za lijek). 
bohica. 

< tur. hap < ar. habb -boba. 
zrno«. 

haparlaisati, hapalaisati, aparlai- 
sati, s pohlepom navaliti na ne- 
sto; navaliti na nekog da se 
pridobije za nešto. 

Vjerovalno < tur. aparlamak 

< aparmak »zgrabiti i ukrasti 
nešto. trgnuti nešto i odnijeti«. 


a možda je iskrivljeno od ka- 
plaisati (v.). 

haps (aps, havs, havst, avs, avst, 
apst) m (ar.) zatvor. 

< tur. hapis < ar. habs. 

V. hapsana, hapsar, hapsenik, 
hapsandžija, hapsiti, uhapsiti, 
pohapsiti. 

hapsana (apsana, havsana, avsa- 

na) f (ar.-pers.) zatvor; zgrada 
u kojoj se nalazi zatvor. 

< tur. hapisane , od haps (v.) -r 
hane (v.). 

hapsandžija (apsandžžja, avsan- 
džija) m (ar.-pers.-tur.) čuvar 
zatvora, čuvar zatvorenika. 

< tur. hapisaneci, od hapsana 
(v.) 4- tur. suf. -ci. 

hapsar -ara (apsar) m zatvorenik. 
Izv. od haps (v.). 

hiipsenik (iipsenlk) m., zatvorenik. 
Izv. od haps (v.). 

hiipsiti (apsiti, havsiti, avsiti), za- 

tvarati, lišavati slobode. 

Izv. od haps (v.). 

har, v. ar. 

hara / (pers.) vrsta svilene tkani- 
ne sa valovitim prugama. — 
»Sve kočije od biia biljura. / a 
crvenom h a r o m potrpate« 
(M. H. III 212). 

< tur. hare, hara »svilena tka- 
nina. papir, metal itd. koji ima- 
ju po sebi talasaste pruge, kao 
što mramor ima vijugave pru- 
ge« < pers. hara »mramor, 
mermer«. 

V. harelija. 

harab (arab), harabat (arabat), 
adj. i haraba, adv. (ar.) 1. kao 
pridjev: ruševan, razvaljen, za- 
pušten, dotrajao. 

2. kao prilog: ruševno, razvalje- 
no, zapušteno , dotrajalo . 

< tur. harab, harap < ar. ha- 
rab »rušenje: ruševine«. 


зи 



harabatija 


V. harabatija, harabatluk, hara- 
bluk, harab učiniti, oharabiti. 

harabatija (arabatija) f (ar.) 1. čo- 
vjek o dan piću i zbog toga neu- 
redan i zapušten, bekrija. 

2. trošna i zapuštena kuća; raz- 
valina. 

< tur. harabati < ar. pl. hara- 
bat (sing. liarabd »trošna i za- 
puštena«) -г ar.-pers. adj. suf. -г. 

harabatluk (arabatluk) m (ar.-tur.) 
stanje ruševnosti, razvaljenosti, 
trošnosti , zapuštenosti . 

< tur. harabatilik, od harabati 
(v. harabatija) + tur. suf.-Zik. 

harabluk (arabluk) m (ar.-tur.) 
stanje ruševnosti, razvaljenosti , 
trošnosti, zapuštenosti. 

< tur. harabhk, haraphk, od 
harab (v.) -f tur. suf. -lik. 

harab učiniti, harab se uciniti, 

opustošiti (se), porušiti (se). — 
»Šeher Dugu harab učini- 
ti- (K. H. I 248); »Alj se kula 
harap učinila« (Lora 55). 
Izv. od harab (v.). 

harač -rča, harč (arač, arč) m (ar.) 

1. trošak , izdatak. — »Koliko ti 
treba novaca za harča?«; »Ja 
ću sama ići Smeđerevu, / da Je- 
rini zavi arac vratlm« (Vuk 
II 481). 

2. materijal od čega se nešto 
spravlja (za spravljanje jela , 
napr.). — »Ako se stavi lijep 
h a r a č u pitu, pita je đobra«. 

3. štavilo koje upotrebljuju ta- 
baci (kožari) za štavljenje kože. 

4. gajtani s kojima su fermen 
i čakšire ukrašeni; oprema. — 

»O svom ću ih trošku razudati, 
/ skup ću h a r a č na njih uda- 
riti« (I. Z. II 13). 

5. fig. u frazi: »Nije mi u harač 
to i to«, tj. ne interesuje me to, 
ne tiče me se to. 

< tur. harg harc < ar. harg 
»trošak, izdatak«. Postoje i đru- 


ga etimološka tumačenja: da je 
od grč. khoregia ili od aramej- 
skog halak (v. Prilozi, knj. 27, 
1961, 75). 

V. harčalija, harčiti, hašluk, 
harčivo. 

harač -ača (arač) m (ar.) glava- 
rina, vrsta ličnog poreza koji se 
za turske vladavine ubirao od 
muškaraca nemuslimana. Pra- 
vni osnov je bila okolnost što- 
nemuslimani nisu služili vojsku. 
S druge strane, ovaj lični porez 
služio je kao simbol pokornosti 
tih podanika državi a država je 
bila dužna da jamči ličnu i 
imovnu sigurnost onih koji taj 
porez plaćaju. — »Osjeć’ carske 
groše i h a r a č e« (K. H. I 36); 
>-Ni caru harača, ni popu 
kolača« (Vuk, Posl. 225); »posla 
zeta Miloš-Obilića. / u Latine 
da kupi h a r a č e« (Vuk, II 
206). 

< tur. harag < ar. harag. 

V. haraČlija, haračiti. 

Haračlić i HaraČIć, v. haračlija. 

haračiti, robiti, pustošiti. 

Izv. od harač »glavarina« (v.)- 

haračlija, v. harčalija. 

haračlija (aračlija) m (ar.-tur.) 
onaj koji ubire harač, poreznik. 
— »Bježi od njega kao od ha- 
račlije« (Nar. bl. 23); »a od 
Bišća Fazli- h a r a č 1 i j a« (Vuk 
III 307), Od ovog su nastala pre- 
zimena: Haračlić, Aračllć, Ha- 
račić i Ardčić. 

< tur. harach, od harač (v.) + 
tur. suf. -li. 

haraluk, v. araluk. 

haram -ama (aram) m (ar.) 1. sve 
ono što je po muslimanskoj vje- 
ri nedozvoljeno, zabranjeno. — 
»H a r a m je ubiti, ukrasti, kri- 
vo se zakleti itd.« 


312 



harar 


2. ono što je grešno, nedopusti - 
vo, nepravedno. — ^Haram 
ni je da gine družina« (Lord 73). 

3 . prokleto. — »H a r a m tebi 
moja hrana bila!* (K. H. I 119); 
^Haram ti bilo materino mli- 
jeko!« (kad majka kune nepo- 
slušno dijete). 

< tur. haram < ar. haram. 

V. harambaša, haramija, hara- 
miti, haram-mal, haramosum!, 
haramzada, harem, namahrem. 

harambaša (arambaša) m (ar.-tur.) 
L'ođa hajduka, hajdučki pogla- 
vica, starješina hajdučke čete; 
vođa odmetnika, vođa razbojni- 
ka. — »A prid njima Toma h a- 
rambaša« (M. H. III 176); 
>Za to čuše dv’je haramba- 
še« (F. J. II 268); »Vino pije 
Mitar arambaša« (Muz. zap. 
Inst. 112). Od ovog je nastalo 
prezime Harambašić, Aramba- 
šić 

< tur. harami ba§ г, v. kompon. 
pod haramija i baš. 

haramija (aramija) i haramija 
(aramija) m (ar.) razbojnik, 
bandit; hajduk . — »Haramzado, 
Kostreš harambaša, / haramza- 
do, gorska haramijo«. (F. J. 
II 398); »Kad vidješe gorske 
a r a m i j e, / Da mi đogo ni 
blizu ne dade« (M. H. I 181). 

< tur. harami, od haram (v.) + 
ar.-pers. adj. suf. -i. 

baramiti, haramim, nedati opro- 
sta, prokleti, protivno od hala- 
liti (v.). 

Izv. od haram (v.). 

haram-mal m (ar.) na nepošten 
način stečena imovina. 

< tur. haram mal, v. kompon, 
pod haram i mal. 

haramosum! interj. (ar.-tur.) pro- 
kleto mu (ti, vam) bilo! Ne izdo- 
brilo mu! 

< tur. haram olsun !, od haram 


(v.) i tur. olsun! imper. 3. lice 
sing. od olrnak »biti«. 

haramzada, haramzade (aramzada, 
aramzade) / (ar-.pers.) 1. kopile 
vanbračno dijete. — »H a r a m- 
z a d o, Kostreš harambaša, / 
haramzado, gorska hara- 
mijo!*« (F. J. II 398). 

2. fig. razbojnik, nevaljalac, nit- 
kov. — »Pa govori Zadranine 
bane: / bre delio, jedna ha- 
ramzado« (F. J. I 74); »Ala, 
reče, čudne aramzade, / 
Kuda li je Turčin naumio« (Vuk 
VI 393); »Od otolem, jedan h a- 
ramzade! / Ne utvaraj se u 
tuđe divojke« (M. H. II 109). 

< tur. haramzade (haram-zade)> 
»kopile«, od haram (v.) i pers. 
zade »dijete, porod, rođen« 

< pers. inf. zaden »roditi se«. 

haran (aran) adj. (ar.) 1. stidan r , 
lijepo odgojen , obrazli. 

2. fig. vrijedan, valjan, čestit. — 
»Đe pogibe haran junak, f' 
Haran junak, Arslan-aga« 
(Vuk V 354); »I na njemu har- 
n o g a junaka« (K. H. I 133). 
Naš pridjev izveden od tur. ar,, 
odnosno ar. <ar (v. аг.) »stid«<.. 
V. harli. 

haranija (aranija) / (tur.) bakreni 
veliki kotao, zapravo manji ka- 
zan. — »Ode Hanija po hara- 
n i j u, pa ni Hanije ni h a r a- 
n i j e* (nar. posl.); »Baš ko kad' 
kapnice vode padaju u praznu 1 
arani ju« (Zembilj II 51). 

< tur. haran г. 

harar -dra (arar) vreća od kostri- 
jeti (od kozje dlake). — »Hara- 
ri.« (vreće) mogu biti: mali 
»harari« — širine 60 cm (za 
40—50 kg), srednji » harari« — 
68 cm (za oko 60 kg) i veliki 
»harari« — 75 cm (za 70—80 
kflfh (»GZM 1957, 59). — »Ova* 
su nam rjepi pari, / baš k'o vre- 


313 



hararet 


će i h a r a r i« (Muz. zap. Inst. 
3048). 

< tur. harar < ar. girara, vulg. 
garard. 

hararet (araret) тп (ar.) vrućina; 
žeđa; groznica. 

< tur. hararet < ar. harara. 

harba f (ar.) malo kratko koplje 
koje se baca. 

< tur. harbe < ar. harba. 

V. harbija. 

harbija (arbija) / (ar.) šipka od 
željeza ili od tvrdog drveta (ti- 
sovine, drenovine) kojom se na- 
bija naboj u cijevi pušaka kre- 
menjača. 

Ujedno služi za čišćenje pušča- 
nih cijevi. 

< tur. harbi < ar. harba »kra- 
tko koplje«. 

hiirč, v. harač. 

harčalija, haračlija (arčalija, ага- 
člija) / (ar.-tur.) puška koja tro- 
ši mnogfo praha (baruta) i olova. 
— »a puška je moja harča- 
1 i j a / — u pušci je dvanaest 
sačama, / svaka sačma od dva- 
naest drama« (Vuk III 309); »pa 
dovati tanku primorkinju, / ko- 
jano je pusta h a r a č 1 i j а«. 

< tur. hargah, od harač + tur. 
suf. - li . 

harčiti (arčiti), trošiti, trošak či- 
niti. — »Ne muči se, Vukašine 
kralje, / ne muči se i ne h a r č i 
blago!« (Vuk II 105); »Neka za 
njih h a r č i madžarije« (K. H. 
I 16); »Kad se arči, nek se 
a r č i« (Vuk, Posl. 120). 

Izv. od harač, harč (v.). 

V. poharčiti. 

'liarčlvo (arČIvo) n, trošak. — »I 
daću ti za a r č i v a blaga, / Da 
mi čuvaš kulu i avliju« (Petran. 
653). 

Izv. od harač, harč (v.). 


hardal (ardal) m (ar.) slatke kori- 
ce, slačica. Bijeli hardal Sinapis 
alba L. (Brossica alba) i crni 
hardal: Sinapis snapiodas Roth. 
(S. nigra L.), Fam. Cruciferae. — 
»Jedi a r d a 1, jakije, jedi hint- 
ske madžune ...« (Zembilj III 
25). 

< tur. hardal < ar. hardal. 

V. hardalija. 

hardallja (ardalija) / (ar.) piće, 
vrsta šire od š'.jiva, smokava , 
jabuka ili krušaka, u koju je 
stavljeno hardala (v.). 

< tur. hardaliye < ar. harda- 
liyya, od hardal (v.) + ar. adj. 
za f. -iyya. 

harećet, hareket (arećet) m (ar.) 

1. pokret, kretanje, gibanje. 

2. ponašanje, postupanje. 

3. sprema. 

4. materijalno stanje. 

< tur. iiareket sa značenjima 
kao u nas < ar. harak'a »kreta- 
nje, micanje, gibanje«. 

V. harećetli. 

harećetli, herećetli, indecl. adj. 
(ar.-tur.) kuražan, smion. — 
»Svim bi Ajka na mejdan iza- 
šla, / kamo Г samu Vldičić-Jo- 
vanu / Herećetli naša je 
divojka«; (M. H. IV 259). 

< tur. hareketli »okretan«, od 
harećet, hareket (v.) + tur. suf. 
-li. 

hareke (pl. hareketa) n (ar.) dija- 
kritički znak za kratke vokale u 
arapskom pismu. Ima ih tri: 
ustun »e«, esre »i« i otro »n«. 

< tur. hareke < ar. haraka. 

V. harekeli. 

harekeli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
arapsko pismo koje ima dija- 
kritičke znakove. 

< tur. harekeli, od hareke (v.) 
+ tur. suf. - li . 

hareket, v. harećet. 



harman 


harelija -e f i hareli, harešli in- 

decl. adj. (pers-tur.) puška (ši~ 
šana) u koje su cijevi žljebaste, 
kanelirane. — »Ture đipi na no- 
ge lagane, / I dohvati h a r e š 1 i 
šišanu« (Vuk VI 345). 

< tur. hareli < tur. hare < v. 
hara) + tur. suf. -li. 

harem (arem) m (ar.) 1 . žensko 
odjeljenje u muslimanskoj kući 
gdje je stranim muškarcima za- 
branjeno ulaziti. — »Ni h a г e- 
ma mladih sultanija«, »Stade 
beže Ibra opremati. / a uljeze u 
h a r e m unutra« (K. H. I 150, 
312); »Da će vezir a r e m opra- 
viti« (Vuk VI 366). 

2. odrasla ženska čeljad, žena, 
domaćica. 

3. ograđcno džamijsko dvorište 
koje je često jednim dijelom i 
groblje; muslimansko groblje. 

< tur. harem, sa značenjima 
kao u nas < ar. haram »nedo- 
zvoljen. zabranjen; svetinja. za- 
branjeni prostor oko bogomo- 
lje«. 

V. haremluk. 

haremluk (aremluk) m (ar.-tur.) 

1 . žensko odjeljenje u musli- 
manskoj kući. Stare musliman- 
ske kuće imale su odjeljenje za 
žensku čeljad » harem« ili »ha- 
remluk« u koje strani muškarci, 
koji nisu ukućani ili srodnici, 
nisu zalazili, i muško odjeljenje 
» selamluk«, gdje su se primali 
gosti — muškarci. 

2. groblje, osobito groblje uz 
džamiju. 

< tur. haremlik, od harem (v.) 
+ tur. suf. -lik. 

harešli, v. harelija. 

harf (arf) m (ar.) slovo. — »a u 
ruke kalem prihvatio / nekoliko 
zametnuo harfa« (F.K. 1886. 
24); »Jesu li mu beni na obrazi, 


/ kajno zlatni a r f i po musafu« 
(Kašik. I 160). 

< tur. harf < ar. harf. 

hargija, v. kargija. 

harir -ira (arir, erir) m (ar.) sui- 
leni bez, platno od domače sui- 
le; pamučni harir je platno (bez) 
po kome su utkane svilene žice. 

— »pod đečermom, od e r i r a 
košulja«, »po gaćama od e г i- 
r a košulja« (Vuk I 161, 299). 

< tur. harir < ar. harir »svila«. 
Haris (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Haris < ar. Harit, mu- 
ško ime, »Lav«. 

harita f (grč.) rnapa, geografska 
karta. 

< tur. harita < ar. harita, 

< stgrč. chartes. 

harli, arli, indeel. adj. (ar.-tur.) 
stidan, obrazli, lijepo odgojen. 

— »Alibeg je a r 1 i na mejda- 
nu. / on će odmah kabul učini- 
ti« (F. J. II 350). 

2. fig.: vrijedan, valjan, čestit, 
silan. — »Vi ste vrlo arli u 
koleđi. / Kad pijete u koleđi vi- 
no. / svak se fali da je junek 
pravi« (M. H. III 300). Citirano 
stihove treba uzeti kao upravni 
govor ironičnog sadržaja. 

< tur. drli < ar. <ar (v. аг) 
»stid« + tur. suf. -Zi. 

harlovija, v. alovit. 
harlovit, harlovijast, v. alovit 

harluk, arluk m (ar.-tur.) vredno - 
ća, valjanost. — »S tim Alaga 
na noge skočio, / do đogata ko- 
nja dohodio: / od harluka i 
od ćopekluka, / od 'holosti i od 
uzgarnosti. / sa zemlje je u se- 
dlo frcio« (F. J. I 260). 

< tur. drlik, od ar (v.) + tur. 
suf. -lik. 

harman (arman) m (pers.) gumno. 
»Eto vjctra, a eto h a r m a n a« 
(Nar. bl. 53); »Ćudila se po 


315 



harmandžija 


h a r m a n u trava« (V. M. 90). 

< tur. harman < pers. lfrirmev. 
V. harmandžija. 

harmandžija (armandžija) m 

(pers.-tur.) radnik duhanske 
struke koji radi na kvašenju 
duhana. 

< tur. harmanci »onaj koji mi- 
ješanjem listova raznih vrsta 
duhana pravi posebnu vrstu 
duhana« < tur. harman (v.) 
»gumno: miješanje raznih vrsta 
duhana u jednu novu vrstu« ~r 
tur. suf. -ci. 

harun (агпп) -una m (ar.) konj. 
obijestan , nemiran, silovit. Ijut: 
fig. tvrdoglav , ćudljiv. 

< tur. hann < ar. harUn. 

V. harnuluk. uharuniti, uzharu- 
niti se. 

harunluk (arunluk) m (ar.-tur.) 
obijest, silovitost ; tvrdoglai^ost. 

< tur. hannhk , od harun (v.) -г 
lur. suf. -lik. 

Krirunnur-Rešid, Haruni-Rešid, 
Harun al-Rašid (је\т.-аг.) ime 
poznatog arapskog halife iz di- 
nastije Abasovića (786—809). — 
»Na prijestolju kalif sjeđi, ' 
H a r u n a 1 - Л a š i d / ' a do 
njega mlad vezire. f Džafer 
Bermekid« (Muz. zap. Inst. 
.3161). 

< ar. HarUnnur-Rdšid, Нагпп 
dl-Rašid, prva komponenta je 
ar. muško ime. preuzeto iz jevr. 
Лгоп, stariji brat Mojsijev (Mu- 
sa-pejgambera), a druga je kao 
cpiteton ornans ar. rdšld >*onaj 
koji vodi pravim putem; pame- 
tan, zreo«. 

harvanija, v. havranija, 
harziti, v. arziti. 
harzlak, v. arzlak. 

has -asa, pl. hasovi m (ar.) carsko 
imanje, dvorsko imanje: lenski 
posjed turskih sultana, članova 


dinastije ili visokih dvorskih i 
državnih funkcionera , koji je 
donosio preko 100.000 akči go- 
dišnjeg prihoda. 

< tur. has < ar. frass »poseban, 
specijalan« 

V. has. 

has i has (as, as) indecl. adj. (ar.) 

1. osobit, poseban, specijalan , 
probran. 

2. pravi, nepatvoreni, originalan, 
čist. — »A s kosač pravi kosilo 
na Badnji dan, a ne na kosidbu« 
(Et. zb. XVI, 413). 

< tur. has < ar. hass »poseban, 
specijalan«. 

V. hasećija, havas, hasbašča. 

Hasan, hipok. Haso, Hasko (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Hasan < ar. Hasan, mu- 
ško ime, ^Ljepotan«. 

hasas, hasasbaša, v. asas, asas- 
baša 

hasbašča, has bašča, v. hazbašČa. 

hasečija пг (ar.-tur.) zavidnik. 

< tur. hasetgi < ar. hasdd »za- 
vidnost« -f tur. suf. -ci. 

Hasećić, v. hasećije. 

hasećije pl. m (ar.) pripadnici 
odabranog odreda vojske u 
dvorskoj službi u starijem pe- 
riodu Tur. Carevine. Imali su 
pravo na titulu age. Od ovog je 
nastalo prezime Hasećić. 

< tur. haseki < ar. hass (v. 
has) Ч- ar. pers. adj. suf. -I, na- 
stavak za pripađnost. 

hased m (ar.) zavidnost. — »U 
srcu im h a s e d gori, / Da Ju- 
sufa pogube« (Osvit 1899 42). 

< tur. hased, haset < ar. hasad 
»zavidnost^. 

V. hasećija. 

hasenat pl (ar.) dobra djela, do- 
broćinstva. — »Cin’ Avdija ti 
hajiat i veliki hasenat« (Nar. 
bl. 313). 


316 



hasiilnijl 


< tur. hasenat < ar. pl. hasa- 
nat, sing. hasana>+ dobro djelo« 

Hasib -Iba (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Haslb , muško ime, »Ple- 
meniti, Casni« < аг. haslb »ple- 
menit, častan«. 

Hasiba i Hasiba (ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. Hasibe , žensko ime, »Pie- 
menita, Casna« < ar. hasibd 
»plemenita, časna«. 

hasija, hasiluk, hasi se učiniti, v. 

asija itd. 

hasma, v. asma. 

Hasna (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Hasna , žensko ime, »Lje- 
potica« < ar. hasna’ »lijepa že- 
na, ljepotica«. 

hasna (asna) / (ar.) korist. — 
»Njemu h a s n e od molitve 
nema« (K. H. II 462). 

< tur. hasna < ar. hasdnti »do- 
bro, sreća; do£>ro djelo«. 

V. hasniti. 

hasniti, korisiiti. 

Iz.v. od hasna (v.). 

haspurlija, v. aspurMja. 

hasret m (ar.) 1. nesreća, žalost, 
tuga za nečim izgubljenim. 

2. čežnja, želja, Ijubav. — »Od 
h a s r e t a duša gori, / Dok Ju- 
sufa ne vidi« (Osvit 1899 42); 
Mati djetetu tcpa: »lijepi moj 
h a s r e t u l« 

< tur. hasret < ar. hasra »če- 
žnja«. 

V. hasretli. 

hasretli, indecl. adj. (ar.-tur.) pun 
čežnje, želje; željan. — »Baš 
sam te h a s r e 11 i\« 

< tur. hasretli, od hasret (v.) 4- 
tur. suf. -U. 

hasta (asta) / (pers.) bolesnik; bo- 
lestan. — »Evo paše, h a s t a, u 
konaku« (K. H. I 86); »Bolan, 


hasta. bi li štogod slatka?« 
(Muz. zap. Inst. 1760). 

< tur. hasta < pers. ђ -aste. 

V. hastaluk, hastalenisati se, 
hastahana. 

hastahana, hastana (astana) f 

(pers.) bolnica. 

< tur. hastane , hastahane, v. 
kompon. pod hasta i hanc. 

hastalenisati se, hasteleivsaii se 
(astalenisati se) razboliti se. 

< tur. hastalanmak »razboliti 
se«. 

hastaluk (astaluk) m (pers.-tur.) 
bolest. 

< tur. hastahk, od hasta -f tur. 
suf. -lik. 

hastar, v. astar. 

hasul (asul, asol) indecl. adj. (ar.) 
ukusan, lijepo pripravljen (pi- 
lav, kadaif, čorba itd.); ukusno 
( jelo ); »H a s u 1 joj je jelo«. 

< tur. hdsil < ar. hasil »proiz- 
veden, postao, do biv en«, part, 
akt. od hasald (j/^h^l) »proizve- 
sti, postati, naći se«. 

V. hasulat, hasulniji, mahsul, 
uhasuliti se. 

hasulat -ata m (ai\) doho^ak, pri- 
hod. 

< tur. hasiiđt < ar. pl. hdsilat , 
sing. hasil -proizveden, postao, 
dobiven« (v. hasul). 

hasuliti (asuliti, asolifi), uređivati, 
dogoniti , pripravljati nešto da 
bude dobro za namijenjcnu svr- 
hu. — »Sve se stavi cla prenoći, 
da se zemlja »kiseli«. Sutradan 
treba zemlju »asoliti« (C. 
Popović, »Lončarstvo BiH« 
GZM 1957. 19). 

Izv. od hasul (v.). 

hasulniji, ukusniji, bolje pripre- 
mljeni (jelo napr.). — »Kućno 
je jelo h a s u I n i j e od aščin- 
skog«. Naš komparath’ od ha- 
sul (v.). 


317 



hasum 


hasum (asum) m (ar.) protivnik, 
neprijatelj; protivna stranka u 
parnici. — »Vavik ti je babin 
h a s u m bio, / ne more ti biti 
prijateljem« (M. H. III 362). 

< tur. hasim < ar. hasim, 
hasm »protivnik, neprijatelj«. 

V. uhasumiti se. 

hasura (asura) / (ar.) prostirač 
ispleten od meke trstike , šaše 
ili rogozine. — »Rodiljki se pro- 
stre slama kraj ognjišta, a po- 
vrh slame a s u r a (rogožina) 

.. * (Miodrag. 66). 

< tur. hasir < ar. hasir. 

hasa! (aša!) interj. (ar.) nel nipo- 
što! ne dao bog! — »Hajir, h a- 
š a, travnički vezire!« (K. H. I 
178); »Dok aša, dotle je kuća 
naša« (Vuk, Posl. 64). 

< tur. h&$a! < ar. haša! 

V. hašati, zahašati. 

haša, haša (aša) pl. haše f i haš, 
pl. hašovi m (ar.) lijepo ukrašen 
vezeni konjski pokrivač kojim 
se pokriva sedlo i sapi konja. — 
»Nek izabere dva ata velika, / 
na njih h a š e meći pozlaćene« 
(M. H. III 97); »Osedla ga se- 
dlom srebrnijem, / A po sedlu 
ašu srmaliju« (Vuk VII 148); 
»Sedlo mu je Bišće i Krajina, / 
a h a š o v i sva Bosna pono- 
sna« (I. Z. III 154). 

< tur. ha$a < аг. gašiya. 

hiišar, hašar učiniti, v. hašer, ha- 
šer učiniti. 

hašarija (ašarija) m i f (аг.) ne- 
mirni, o bijesni, udarljivi (napr. 
mladić, dijete, djevojka, konj). 
— »Mlado momče. a š a r i j o! / 
ne vele ti mirisati« (Ašikl. 39); 
»Pijem vino i rakiju, / jašim 
konja adžamiju, / ljubim curu 
a š a r i j u« (Muz. zap. Inst. 
1860). 


< ha§an < ar. osnove hašr, za 
koju riječ vidi tumačenje pod 
hašer, hašer učiniti. 

V. hašarijast, hašariluk. 

hašarijast (ašarijast) adj. nemiran џ 
nestašan, vragoljast. 

Izv. od hašarija (v.). 

hašariluk (ašariluk) m (ar.-tur.) 
nemirnost, udarljivost. 

< tur. ha$anhk, od hašarija (v.) 
+ tur. suf. -lik. 

hašati (ašati) poricati, nijekati, 
nepriznavati. 

Izv. od haša! (v.). 

hašer, hašar, indecl. m (ar.) ипг- 
štenje, upropaštenje; propast. U 
našem jeziku dolazi uvijek sa 
glagolom biti ili učiniti. 

< tur. ha$ir < ar. hašr »sku- 
piti sve na jedno mjesto; istje- 
rati, protjerati cijelu jednu sku- 
pinu ljudi iz njihovog stalnog 
prebivališta«. U tur. znači i 
»sudnji dan, kijamet«. Bez su- 
mnje je hašer (hašar) ar. pori- 
jekla, te i prvi glas »h« i zadnji 
glas »r« sastavni su dio osnove 
riječi. Stoga, po mom mišljenju, 
nema mjesta predpostavci, na 
koju nas upučuju Rj. JAZU i P. 
Skok, da je riječ turska i da se 
ovdje radi o aoristu аџаг < tur. 
gl. аџтак »satrti, zgaziti, slo- 
miti«. 

Napominjem da riječ ha?arat, 
od istog ar. korijena, ima u tur. 
fig. značenje: »zli ljudi, ljudi 
koji nanose štetu drugima«. 

V. hašerat, hašer biti, hašer uči- 
niti, mahšer. 

hašerat -ata m (ar.) 1. gamad, 
skupno ime za odvratne sitne 
životinje (crve, mrave, miševe 
itd). 

2. silesija nečeg. 

< tur. ha$arnt < ar. pl. haša- 
rat, sing. hašara^ 


318 



hatar 


hašer (hašar) biti, propasti , stra - 
dati, upropastiti se. 

Izv. od hašer (v.). 

hašerma, ašerma, aši*ma / (tur.) 
ono što je po nečem prevučeno, 
prevezano; ono što veže, što 
spaja; spoj na dršci noža. — 
»Kavze su se spajale po vrhu 
drška noža hašermom...« 
(Kreš. Esnafi 88); »Spona koja 
veže kapak (đuguma) za uši na 
dršku zove se hašerma« 
(GZM 1951. 220). 

< tur. a$irma t part. od inf. 
a$irmak »prevući, prebaciti, 
preturiti (preko nečegH 

V. hašermadžija. 

hašermedžija, ašermedžija m (tur.) 
zanatlija, kujundžija, koji pravi 
hašerme za noževe. — »Kavze 
su se spajale po vrhu drška no- 
ža hašermom, a to je bilo dje- 
lo posebnih obrtnika, h a š e r- 
medžija, koji su se ubrajali 
u kujundžijski esnaf. Kod nekih 
noževa bila je hašerma i pozla- 
ćena« (Kreš. Esnafi 88). 

< tur. аџхгтасг , od hašerma, 
ašerma (v.) 4- tur. suf. -ci. 

hašer učiniti, hašar učiniti, uništi - 
ti, upropastiti, razoriti, potrti . — 
»Je Г koliko roba zarobio? / Je 
Г krajinu hašar učini o?« 
(Vuk, VIII 307); »Po bedemu 
h a š a r u č i n i š e« (K. H. I 
219). 

Izv. od hašer (v.). 

Hašlja, hipok. Haša (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Ha$ia, žensko ime, »Po- 
nizna, Skrušena« < ar. fiašia^ 
»ponizna, skrušena«. 

Hašim (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Ha$im, < ar. Hašim, 
muško ime; ime pradjeđa Mu- 
hamedova, po kojemu je ova 
porodica Kurejš plemena dobi- 
la naziv: Hašimije , Hđšimovići. 


hašiš i hašiš (ašiš, ašiš) m (ar.) 

1. indijska konoplja (Camalis 
indica, var. sativa); vrsta narko - 
tika iz cvjetova indijske ko- 
noplje. 

* 2. sasušena čaura od maka (ku - 
ha se pa se odvar daje djeci ra- t 
I di uspavljivanja). 

< tur. ha?i$ < ar. hašiš »indij- 
ska konoplja; suha trava ubp- 
šte«. 

hašluk (aŠluk) m (ar.-tur.) trošak ; 
novac za trošenje , novac za pod - 
mirenje potreba. — »H a š 1 u k 
dati Zenković Alagi« (M. H. III 
270); »da mi para za hašlu- 
k a dadeš, / da obiđem ostarje- 
■v lu majku« (Muz. zap. Inst. 59); 
»Izvede mu bijesna vrančića, / 
I dade mu za a š 1 u k a blaga«, 
»Pak ću onda Ravanicu gradit’ 
/ O njegovu trošku i a š 1 u k u« 
(Petran. 588, 595). 

* < tur. harghk, od harč (v. ha- 

rač) + tur. suf. -lik. 

hašure, v. ašure. 
hiit, v. at. 

hat m (ar.) pismo, rukopis. 

< tur. hat < ar. fyatt. 

V. hatat, hati-humajun, hati- 
šerif. 

Hata, v. Hatidža. 

hatar, hatara i hatra, hator, ha- 
ter, hatur (atur, ator, hajter, 
ajter) m (ar.) 1. misao, pamet, 
pam,ćenje : sjećanje. — »Stalno 
si mi na h a t o r u (na h a- 
t r u)« »Koliko mi je u h a t a- 
r u (u h a t r u), to je bilo pro- 
šle godine« (u ob. gov.); 

2. Ljubav, volja, želja; — »Ne- 
moj, na volju, za Ijubav, pašo, 
rad božjega h a t r a«, »Ako ćeš 
mi hater pogaziti«, »Pazi h a- 
t o r bunićkog dizdara« (K. H. 
I 102, 167; II 248); »Hatar 
majci ištetiti neću« (Lord 10); 
»Teži h a t o r od sile« (Vuk, 


319 - 



hatardžija 


Posl. 313); »АГ ne može slavan 
despot Đurđu / svoj gospodi 
a t a r da pokvari« (Vuk II 478); 
»Drugome h a t e r, a sebi zater 
(tj. Drugom na volju, a sebi ne- 
volju)« (Vuk, Posl. 71); »Ti ćeš 
meni h a j t e r učiniti / I s mi- 
losti tvojom poslušati« (M. H. I 
.86); »Da mi nije a j t e r’ Ivo- 
vog, / Sad bi tebe osjekao gla- 
vu* (Vuk VII 110). 

3. žao (mi je). — »Crna goro, 
hatur mi je na te, ! jer moj 
dragi sad zamače za te« (I. Z. 
IV 161). 

4. pristrasnost. — »sudi po h a- 
t r u (a t r u)-« tj. pristrano (u 
ob. gov.); »ne govori caru po 
hateru, / već govori bogu po 
zakonu« (Vuk II 92). 

< tur. hatir < ar. ftatir »pamet, 
misao-«. 

V. hatardžija, hatarljiv, hatari- 
ti, zahatariti (se), hatar iskva- 
riti. 

Ihatardžija, haterdžija, hatdrdžija, 
haturdžija m (ar.-tur.) onaj koji 
radi po hataru, tj. pristrano, po 
svojoj ličnoj naklonosti i Iju- 
bavi. — »H atardžija če 
najviše u paklu biti« (Vuk, 
Posl. 340). 

< tur. hatirci , od hatar (v.) 4- 
tur. suf. -ci. 

'hatar iskvariti, zamjeriti se, na- 
žao učiniti. 

Izv. od hator (v.). 

hatariti, žao biti na koga, zamje- 
rati nekome za nešto. 

Izv. od hator (v.). 

hatarljiv, adj. lako uvredljiv, 
osjetljiv. 

< tur. hatirh, v. hatar + tur. 
suf. -li. 

hatat -ata m (ar.) kaligraf arap- 
skog pisma. 

< tur. hattat < ar. Jiattat., i zx\ 
od ftatt (v. hatX 


hater, hateriti itd,., hatar, hatariti 
itd. 

hatib -iba m (ar.) propovijednik , 
imam koji drži propovijed (zv. 
hutbu) petkom i bajramima u 
džamiji . 

< tur. hatib, hatip < ar. fratib 
»govornik«. 

Hatldža i Hatidža, hipok. Hata, 
Hatka, Tidža (ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. Hadice < ar. tfadiga 
žensko ime »Nedonošće«, ime 
Muhamedove žene. 

hatihumajun -una m (ar.-pers.) 
svečana povelja (ferman) tur- 
skog sultana (prvobitno: vlasto- 
ručno sultanovo pismo). Poznat 
je Hatihumajun sultana Abdul - 
Medžida od 18. II 1856. g. kojim 
se garantuju vjerske slobode 
hrišćana u Tur. Carevini. 

< tur. hattihiimayun, pers. izft. 

< ar. fyatt »pismo, rukopis« (v. 
hat) i pers. ћитаупп »sretni, 
uzvišeni, čestiti«, što u tur. fig. 
znači: »car, halifa«. 

hatišerif -ifa m (ar.) isto što i ha- 
tihumajun (v.) Poznat je Hati - 
Šerif od 3. XI 1839. g., kojim su 
nagoviještene reforme u Tur. 
Carevini. 

< tur. hatti?erif < ar. fyatt »pi- 
smo, rukopis« (V; hat) i ar. Ša- 
rif »časni, plemeniti«. 

Hatka, v. Hatidža. 

hatma / (аг.) 1. jedno čitanje (uče- 
nje) cijelog kur’ana od početka 
do kraja. 

2. dova poslije završetka čita- 
nja cijelog kur’ana. 

3. kraj, završetak, konac. Uz 
riječ hatmu dolaze obično naši 
glagoli: proučiti ili učiniti , što 
znači pročitati cijeli kur’an. — 
»Je H Suljo hatmu prou- 
Čio?« (Nar. bl. 236). 

< tur. hatim < ar. jiatmd »svr- 
šetak, kraj«. 


’320 



havajica 


hator, hatoriti itd. v. hatar, hata- 
riti. 

hatula (atula) f (tur.) 1. drvene 
grede koje se vodoravno polažu 
u zid od ćerpiča sa svrhom da 
vežu ćerpič. Stavljaju se naro - 
čito prilikom zidanja visočijih 
zidova. — »duge atule ili du- 
ge vjenčanice su grede koje se 
polažu dužinom zida, a kratkc 
što ih meću po poprečnim zido- 
vma« (GZM 1932. 86). 

2. šupljina, prostor na zidu pod 
jednostranom strehom. — »Mla- 
de snahe pasti po h a t u 1 a nV, 
/ a djevojke stati na kanate« 
(Muz. zap. Inst. 1811). 

< tur. hatil. 

hatuu, v. kaduna, kada. 

hatur, haturiti itd. v. hatar, hata- 
riti itd. 

hauz, v, havuz. 

hav (av) m i havka (&vka) / (tur.- 
pers.) kratka mekana vlakanca 
ili rute, malje na kadifi, na fto- 
tirima itd. 

< tur. hav, u pers. }jaw. Posto- 
je podvojena mišljenja kod pi- 
saca o tom da li je ovo tur. ili 
pers. riječ. 

V. havlija, havlili. 

h&va (ava) f (ar.) 1. zrak, vazduh. 

2. podneblje, klima. — »Tu je 
h a v a dobra za vojaka« (K. H. 
I 199). 

3. fig. praznina, ništa. — *Sve 
je to hava što ti govoriŠ« (u 
ob. gov.). 

< tur. hava < ar. hdwa\ 

V. havadar, havaj, havaje, ha- 
vajica, ačik hava, badihava. 

Hiva (ar.) musl. žnsko ime. 

< tur. Havva, žensko ime < ar. 
Hawwa’ >фгатајка Eva, žena 
Adama (kod muslimana Adem- 
pejgambera). 

21 — Turcizmi u SH jeziku 


havadar, indecl. adj. (ar.-pers.) 
zračan, sa puno čistog zraka; 
»havadar mjesto« tj. mjesto 
gdje je čist zrak. 

< tur. havadar, v. hava 4- pers. 
-dar, prez. osn. od inf. dašten 
»imati. držati«. 

havadis m (ar.) novost, nova vi- 
jest , nov događaj. — »Hajde 
baš, da i ja malo siđem u čar- 

. šiju i da saberem kakvih h a- 
v a d i s a od gradskih izbora...« 
(Zembilj II 85). 

< tur. havadis < ar. pl. hawa- 
dit, sing. haditd »događaj«. Ar. 
pl. upotrijebljen je kod nas kao 
sing. 

havaj m i havaje n (ar.) zrak; ne - 
bo; visina. — »Igra s’ đogat, u 
havaj izliće« (M. H. III 21); 
»Pa im Tale živu vatru daje, 7 
pa ji’ baca nebu u havaje^ 
(F. K. 1886. 65). 

Iskrivljeno od hava (v.). 

havdje (avaje) n i havijija (avi- 
jija) / (ar.) raketa. — »A v a j i- 
j e ispod neba skaČu, / k’o da 
lete munje po oblaku« (Kašik. 
II 231). 

< tur. havayi < ar. hawa’iyy, 
v. hava 4- ar. adj. suf. -iyy. 

havaj-heves, indecl. adj., (аг.) 
luckast, koji nije potpuno nor- 
malan. 

< tur. heva-ii heves < ar. ћа- 

wa i ar. hawas, oboje ima isto 
značenje: »strastvena želja, 

strast, požuda*. 

bavajica f (ar.) vrsta dunđerske 
libele, sprave, kojom se kontro- 
liŠe horizontalnost izidanog zi- 
da. Havajica se sastoji od jed- 
nog željeznog klatna koje se ku- 
kama objesi o konopac pružen 
na izidanom zidu o d jednog 
kraja do drugog. Ako viseća ha- 
vajica čini pravi ugao prema 
konopcu, gornja površina zida 
je horizontalna. 

' : 4 v 


321 



haval 


< tur. havayi < ar. hawa’iyy 
(< ar. hawa’ »zrak~ + ar. adj. 
suf. - iyy). 

haval, v. halu-ahval. 

havala / (аг.) 1. ono što služi kao 
zaklon od gledanja, pogleda; ta- 
rabe na zidu koje sprečavaju 
gledanje u susjednu avliju ili 
kuću; fig. u frazi »nema havale 
medu nama «: ženskinje naših 
dviju porodica ne krije se izme- 
du nas pred muškarcima. To 
znači prisno prijateljstvo, jer su 
se muslimanke krile (pokrivale) 
pred s tranim muškarcima . 

2. prepuštanje, prenošenje na 
drugog: »havalu učinti« ~ pre- 
pustiti. — »Havalu ti ga či- 
nim« tj. prepuštam ga tebi, pre- 
dajem ga tebi da ti o njem vo- 
diš računa. — »Ti h a v a 1 u 
Bogu čini svakoga« (Ist. bl. II 
222 ). 

< tur. havale »prepuštanje, 
prenošenje, sprovođenje; zaklon 
od gleđanja, tarabe na zidu kao 
zaklon od gledanja« itd. < ar. 
hawala »prenijeti, preinačiti« 
itd. 

h&van (avan) m (pers.) 1. posuda 
od mjedi u kojoj se tucalom tu- 
саји razni prehrambeni artikli 
i začini koje treba izdrobiti, isi - 
tniti (napr. jezgru od oraha т 
badema , biber itd.). Spađa u ku- 
hinjski pribor. — »Vaše kosti u 
h a v a n u tući* (M. H. III 488). 

2. dibek od drveta ili kamena u 
kojem se tuca pržena kafa. 

3. sprava za križanje duhana. 

4. merzer. 

< tur. havan < pers. hawen. 
I u ar. je hawdn. 

V. havandžija, havanteste, ha- 
van-top. 

havanđžlja m (pers.-tur.) križač 
duhana. 

< tur. havanct, od havan (v.), 
+ tur. suf. -ci. 


havanteste -eta n (pers.) tucalo 
od havana (avana). 

< tur. havan destesi, izft. od 
havan (v.) i tur. deste (< pers. 
deste) »ono što se može u šaku 
uzeti i šakom obuhvativ«. 

havan-top (pogr. hava-t5p) m 

(pers.-tur.) prangija, bacač mina. 
— »Pa istrča kuli na bedeme, f 
pa ispali hava-topić mali« 
(Kašik. I 151). 

< tur. havan-top, v. kompon. 
pod havan i top. 

havas -asa m (аг.) inteligencija, 
viši krugovi, naučni krugovi. 
Protivno tome je avam (v.). 

< tur. havas < ar. pl. fyawass, 
sing. hass, v. has. 

havdes, v. abdest. 

havetinja, v. avetinja. 

havlidžan, halvedžan m (ar.) ko- 
rijen biljke Alpinia Galangu 
Wild. Galanga officinali? Salish 
(Maranta Galanga L.) fam. Zin- 
giberaceae. Istucan ili samlje- 
ven upotrebljava se kao lijek. 
Donose ga u naše krajeve sa 
Istoka hadžije prilikom povra- 
tka s hadža iz Meke i putnici 
iz Turske. 

< tur. havlican, havlincan. 

< ar. hawlin$an. 

havli, havlili (avli, avlili) indecl. 
adj. (tur.) sa havom, sa malja- 
ma; havli ili havlili mahrama 
je frotir marama. Ovakvim bi- 
jelim maramama—pokrivačima 
(veličine cca 2X1 m), ogrtale 
su muslimanke feredže, ili su se 
u njih zavijale i bez feredže. — 
»već je to hela avli-mara- 
m a / bela marama, briga gole- 
ma« (Vuk I 76). 

< tur. havh, od hav (v.) •+ tur. 
suf. -li. Drugo *Zi« je dodano 
u našem jeziku. 

V. havlija. 


322 



haznadar 


havlija (avlija) / (tur.) 1. mekani 
rutavi ručnik, frotir. 

2. velika bij.ela mekana mara- 
ma koju su muslimanke ogrtale 
oko feredže, ili su se u nju za- 
vijale i bez feredže. — »Ćem- 
berima zamotala lice, / prigrnu- 
la bijelu h a v 1 i j u« (K. H. I 
266); »naše kade rezil počiniše: / 
razviše im a v 1 i j e marame« 
(Vuk IV 193). 

< tur. havh, od hav (v.) + tur. 
suf. - li . 

havr^ (avra) / (jevr.) jevrejska bo- 
gomolja, sinagoga. — »Skupili 
se kao Čifuti u avru« (Vuk, 
Posl. 278). 

< tur. havra < jevr. hebhra. 

havranija, harvanija (avranija. 
arvanija) f (ar.) vrsta ogrtača 
koji se, po svoj prilici, u našim 
krajevima pojavio uvođenjem 
nizama u Turskoj. — »Skidoše 
im anterije, obukoše h a v r a- 
nije« (GZM 1908. 123); -Još 
prigrnu mrku h a r v a n i j u« 
<K. H. I 273); +Prigrnuo mrku 
avranij ju« (Petran. 160): 
»Skida njime zelene dolame, / 
A oblači "mrke a r v a n i j e« 
(Vuk V 476). 

< tur. havrani, harvani. Vjero- 
vatno je- naziv došao po sirij- 
5kom gradu Hatvran: ar. hawrd - 
niyy »havranski«. Inače u ar. 
hawran znači: »slonova koža«. 

havriiz -uza m (pers.) tuta, noćna 
posuda, nokšir. 

< tur. havruz < pers. abrlz 
»posuda iz koje se voda lije-« 
(< pers. ab »voda« i pers, riz, 
prez. osn. od inf. rifyten »liti, 
prolijevati, sipati«. 

havs, havsana itd. v. haps, hapsa- 
na itd. 

h&vnz, hauz, havz m (ar.) bazen; 
jama u kojoj se skuplja voda. 

< tur. havuz < ar. 


hazbašČa, has - bašča, hasbašča 
(azbašča) f (ar.-pers.) 1. bašča 
posebne vrste po Ijepoti ili na- 
mjeni, vanredna bašča, perivoj. 
— »pa je eto u hazbašču, / 
sretosmo se na sred bašče« (I. 
Z. II 91); »I popeše biele čado- 
rove / po az-bašči ispred 
biele kule« (F. J. 1*97); »Srce, 
Fato, oklen u h a s b a š č i!« (S. 
B. I 2). 

2. ime carske (dvorske) bašče u 
Carigradu. 

< tur. has-bahge, v. kompon. 
pod has, has i bašča. — Nemaju 
osnova tumačenja onih pisaca 
koji prvu komponentu ove rije- 
či dovode u vezu sa tur. az »ma- 
lo«, sa ar. hazz »sreća«, ili sa ar. 
as »mrča«. 

hazdur! interj. (ar.-tur.) mirno! 
(komanda). 

< tur. hazir dur! vulg. hasdur! 
»stoj spreman!« < ar. hadir 
»spreman, gotov« i tur. dur! 
imper. od inf. durmak »stajati«. 
V. hazur. 

Hazim (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Hazim < ar. Hazim, mu- 
ško ime, »Razboriti; Pouzdani«<. 

hazna (azna) / (ar.) 1. blagajna, 
riznica; blago. — »Naš je care 
mufliz ostanuo, / sedam h a z n i 
svojih potrošio« (M. H. III 33). 
2. hčLzna-kolan, vrsta pojasa, 
nazvan po tome što je bogato 
ukrašen. — »solufe joj podreza- 
še, / i dimije obukoše, / h a- 
zna-kolan pripasaše«, »Da 
mi bog da hazna kolan ka- 
nicu, / da utegnem tajnu ranu 
na srcu« (Muz. zap. Inst. 2626, 
2802). 

< tur. hazne, hazine, vulg. ha- 
zna < ar. fiazind »blagajna, ri- 
znica«. 

V. haznadar. 

haznadar, haznedar -ara (azna- 
dar) ш (ar.-pers.) čuvar riznice, 


*!• 


323 



hazna-kolan 


blagajnik. — »Kuda vodiš Muju 
haznadara?« (Sevd. 186); 
»Bogata tvrdica — tuđi h a- 
znadar« (Ist. bl. I 309). 

< tur. haznadar, od hazna (v.) 
4- pers. -dar y prez. osn. od inf. 
dašten »imati, držati«. 

hazna-kolan, v. hazna. 

hazreti, indecl. (аг.) sveti, uzviše- 
ni t poštovani. Stavlja se kao ne- 
ka vrsta počasne titule ispred 
imena Alaha, pejgambera, an- 
đela, Muhamedovih drugova , 
halifa i lica dostojnih naročitog 
poštovanja (hazreti-Alah , hazre- 
ti-Muhamed itd.). — »Turci vi- 
ču: h a z r e t i Alija! / Vlasi viču: 
Jezus i Marija!* (K. H. I 337). 

< tur. hazret < ar. hadra, osn. 
zn.: »blizina, prisustvo nekoga«. 
V. hazretleri, hazretlija, hazre- 
ti-Fatimin fal, hazreti-ručica, 
hazreti-H’zr. 

hazreti-Fatimma ručica, hazreti 
Mejremina ručica, biljka Ana- 
statica Hierochuntica L., Fam. 
Cruciferae; Jerihonska ruža, 

Bogorodičina ručica. Raste u 
pustinjskim predjelima Egipta, 
Arabije i Sirije. Donose je ho-. 
dočasnici iz Meke i Jerusalima. 
Uvenula biljka je savijena u vi- 
du lopte, a kad se stavi u vodu, 
raširi se i dobije oblik šake. Po 
narodnom vjerovanju, žena će 
lakše roditi ako kod sebe stavi 
u čašu vode ovu biljku. (U tur. 
zove se hazreti Mergemin eli). 

hazreti Fatimin fal m (ar.) jedan 
poseban oblik rasporeda grupi- 
ca graha koji u »bacanju graha« 
(gatanju s grahom) nagovještava 
dobro i sreću za onog u čije se 
ime grah baca. 

< Лџ r. hazreti-Fatime fah »do- 
bre slutnje hazreti Fatime, kće- 
ri Muhamedove«; v. kompon. 
pod hazreti, Fatima i fal. 


ftazreti H’zr, hazreti Hrzul i ha- 
zreti Hidr m (ar.) nadimak 
Iljas-pejgambera (Elijasa), za 
kojeg se kod muslimana vjeru- 
je da ga je bog pretvorio u me- 
leka (anđela) i da u tom svoj- 
stvu i danas postoji. Narodno 
je vjerovanje da se pojavljuje 
kao » dobri « prerušen kao pro- 
sjak ili na koji drugi način u 
zelenom odijelu. — » ... o h a- 
zreti Hidru, vječito živome 
evliji, dobrome muđracu, koji 
svima pomaže« (Čolak. 15). 

< tur. hazreti-Hizir, od hazreti 
(v.) i ar. Hidr, Hidir, muško ime r 
»Zeleni«. 

hazretleri, indecl. (ar.-tur.) njego- 
va uzviŠenost. Dodaje se kao ti~ 
tula iza imena velikodostojnika 
i lica dostojnih poštovanja , npr, 
» Osman-paša hazretleri 

< tur. hazretleri , tur. pl. od 
hazret (v. hazreti) sa posv. suf, 
za 3. lice -i. 

Hazretlija (Azretlija) m (ar.-tur.) 
Muhamed (božji poslanik). 

< tur. Hazretli, v. hazreti -h 
tur. suf. -И (skraćeno od hazreti 
Muhamed). 

hazur, hazuran (azur, azuran) 

indecl. adj. (ar.) gotov, spreman; 
prisutan. Jednako se upotre- 
bljuje i za sing. i za pl. — »H a- 
z u r kola bez točkova, h a z u r 
puška bez kremena* (Vuk, PosL 
339); »Čauš viče, dabulhana ri- 
če: / H a z u r, hazur, kićeni 
svatovi! / Hazur svati i h a- 
zur đevojka!« (Vuk II 505); 
»Da su hazur kićeni svatovi«* 
(K. H. I 21); »Dvje puške u nje- 
drima rani, / Koje su mu vazda 
azurane« (Vuk, VI 334). 

< tur. hazir < ar. hadir »pri- 
sutan«. 

V. hazurala! hazurati (se), sha- 
zurati (se), hazdur! uhazuriti. 

haznraia! v. hazurola! 


324 



Jiazurati (se) azurati (se), pripre- 
miti (se), spremiti (se). 

Izv. od hazur (v.). 

liazarola! (hazurala! azurola! azu- 
rala!) interj. (ar.-tur.) spremni 
d'i ste! spremajte se! — »h a- 
zur ola, kita i svatovi!« (K. 
H. I 317); »Hazurala, go- 
spodski svatovi!« (M. H. Ш 
266): »A z u r a 1 a, kita i sva- 
tovi!« (Vuk II 325). 

< tur. hazir ola! imper. 2 lice 
sing. od inf. hazir olmak »biti 
spreman, biti gotov« (od hazur 
(v.). i tur. olmak »biti«). 

Iie -eta n (ar.) ime arap . slova »h«. 

< tur. he < ar. ha’. 

heba, v. ebejka. 

hećim, hekim (čćim) m (аг.) Ije- 
kar, doktor. — »On’liko ga lije- 
čilo hećima« (M. H. X 118); 
»Narod veli: »Prođi se starog 
berbera i mladog h e ć i m a 
(lekara)« (Miodrag. 221); »Da 
tražimo lagahne e ć i m e, / ne 
bi li nam, snaho, preboljela!« 
<Vuk I 304); »Možeš li mi, sin- 
ko, preboljeti, / da ti tražim 
melem i e ć i m a?« (Vuk II 357). 

< tur. hekim »ljekar« < ar. 
hakim »mudrac, filozof«, 

V. hećimbaša. 

hećimbaša (ećimbaša) m (ar.-tur.) 
glavnifljekar, prvak Ijekara. — 
»Da r dovede hećimbašu 
Pavla« (Lord 144). 

< tur. hekim ba$ г, v. kompon. 
pod hećim i baŠ. 

hedija / (ar.) dar, poklon. — »U 
cara je kula blaga, ali mu je 
h e d i j a draga« (Nar. bl. 181). 

< tur. hediye < ar. hadiyya. 

hediv, hedif, v. kediv, kedif. 

hedžejle učiti, čitati arapsku po- 
četnicu (bukvar) na slogove. 

< tur. heceyle < ar. ћафа’ 


hej! 

»slog« + tur. postpoz. -yile, -ile 

»sa«. 

hedžra, v. hidžra. 

hefta (efta) f (pers.) sedmica, ne- 
djelja dana — »Grada bio c’je- 
lu h e f t u dana« (K. H. I 200); 
»Kad je h e f t a dana razminu- 
la« (Lord 23); »Kod njega su na 
sastanku vile, / Svake e f t e tri 
bijela dana« (Petran. 242). 

< tur. hafta < pers. hefte »sed- 
mica« (pers. heft »sedam« + 
pers. suf. -e). 

V. heftaluk, uheftati se. 

heftaluk (eftaluk) m (pers.-tur.) 
sedmično, ono što je odredeno 
il namijenjeno za sedmicu: sed- 
mična plata, sedmična zarada, 
namirnice kupljene za sedmicu 
itd. 

< tur. haftahk, v. hefta + tur. 

suf. - lik . 

hegav, v. herav. 

hegbe, hegbeta (egbe, egbeta, el- 
bete, heljbeta n i pl. t. (аг.) bi- 
sage. — »Sa đogata h e g b e do- 
fatio«, »Pa ih šarcu meće u 
h e g b e t a« (M. H. 237, 19); »pa 
doleće do dorata svoga, / na do- 
ratu e g b e otpučio« »pa izva- 
di sindžir iz e g b e t a« (Vuk, 
III 151, II 401); »Dok saberem 
moje ruho pusto / I napunim 
e 1 b e t e dukata« (Vuk VII 281); 
»A trpa ihu heljbeta svo- 
ja« (Lord 121). 

< tur. heybe < ar. <ayba. 

V. hegbedžija. 

hegbedžija (pghedžija) m (ar.-tur.) 
torbar, onaj koji se bavi torba- 
renjem, tj. prodajom sitnih 
stvari koje nosi u torbi. 

< tur. heybeci , v. hegbe + tur. 
suf. -ci. 

hčj! (ej!) interj. (pers.) о/ оћ! — 
»hej ti, hodi ovamo!« (u ob. 
gpv.); »On govori mladim kata- 


325 



lejbet 


nama, / h e j aferim, tri katane 
mladel« (K. H. II 514). 

< tur. hey! < pers. way! 

bejbet m i kao adj. i adv. (ar.) 

1. kao imenica: krupnoća, veli- 
čina; množina, mnoštvo. 

2 . kao pridjev: krupan , golem. 

3. kao prilog: mnogo , strašno u 
frazi: hejbet golemo tj. mnogo 
golemo, strašno golemo. 

< tur. heybet »stanje nečega ili 
svojstvo nekoga koje izaziva 
strahopoštovanje« < ar. hayba 
»strahovitost«. 

V. hejbetli, hejbetluk. 

hejbetli, indecl. adj. i adv. (ar.- 
tur.) 1. kao pridjev: krupan, go - 
lem, impozantan. 

2. kao prilog: krupno, golemo. 
— »... pa ga donijela kući i da 
će turiti u ormar, ali jest — ne 
more ni da priviri, koliko je ve- 
lik i h e j b e 11 i* (Zembilj III 
108). 

< tur. heybetli, od hejbet 4- 
tur. suf. -li. 

hejbetluk m (ar.-tur.) svojstvo 
krupnoće. veličine ili množine. 

< tur. heybetlik, od hejbet (v.) 
+ tur. suf. -Uk. 

hčj đidi! v. haj điđi' 
hekim, v. hećim. 

helać -aća m (ar.) 1. propalica: 
propao. upropašćen. 

2. helać biti ~ propasti , upropa- 
stiti se. — »Svi dušmani tvoji 
helać b i I i- (K. H. I 52). 

3. helać učiniti — upropastiti, sa- 
trti. — »Velika sreća što joj još 
ovaj mobilizacioni plan nije na 
um pao, a bi vas Balkan h e- 
1 a ć" u č i n i 1 a« (Zembilj, III 
36). 

< tur. helak < ar. halak »pro- 
past^. 

V. helaćluk. uhelaćiti. uhelaćiti 

se. 


helbet, helbete, helbetena, v. el- 

bet, elbete, elbetena. 

hele, helem (ele, elem) konj. (tur.) 
tako , na koncu. — »Neće Alija, 
neće Balija, e 1 e odoše svinje 
u džamiju^ (Vuk, Posl. 259); 
»E 1 e m, dođem vam ja Serge- 
ju Platonoviću ...« (Sol. I 174). 

< tur. hele »ipak, dobro«. 
v. hele-hele, hele neise. 

hele-hele? dnterj. (tur.) da li je to 
tako? (kao što govoriš). 

< tur. hele hele? 

hele neise, helem neise, hele nej- 
se, helem nejse (ele neise, nei- 
se, elem neise, nejse) konj. (tur.) 
kako mu drago, kako već bude , 
bilo kako bilo. — »E1 e n e i s e, 
kako mu nedrago, »bego« je tu 
bolest dugo bolovao ...« (Zem- 
bilj II 7). 

< tur. hele ne ise, v. kompon- 
pod hele i neise. 

helverisati, v. elverisati. 
heljbeta, v. hegbe. 

heljma f (ar.) kaša koja se dobije 
dugim varenjem zrnevlja o d 
raznih žitarica. — »Onaj će čo- 
vjek vas otići u heljmu, a 
neće do sebe doći« tj. vas, će se 
u kašu pretvoriti, a neće se po- 
praviti (u ob. gov.) 

< tur. helime, helme < ar. ha~ 
lima. 

hem i hem ... hem (em i em .. * 
em) konj. (pers.) i, a, por,eđ toga r 
usto. — »н e m kod dice tri to- 
vara blaga« (M. H. III 433); 
»pod arabom Mujo rane previjo, 
/ h e m su rane, h e m je tuga 
na srcu« (Muz. zap. Inst. 2976); 
»H e m ždere, h e m se znade 
progoropaditi, pa ne dati dosta 
mlijeka« (Čolak. 29). 

< tur. hem »skupa« < pers. 
hem »skupa, zajedno<% a služi i 
kao komponenta za građenje ri- 


326 



berdžu-merđž 


ječi koje znače neku poveza- 
nost, udruženost, v. napr. hem- 
šerija. 

hemer. v. emer. 

hemšerija, hemso (emšerija, emšo) 

m (pers.) 1. zemljak (iz istog 
mjesta ili kraja), sugrađanin. 

2. fig. drug, prijatelj. — »E m- 
š e r i j a, moj komšija« (Muz. 
zap. Inst. 1916). 

< tur. hem$eri ^zemljak« < 
pers. hemsehri , slož. od pers. 
hem »skupa, zajedno« i pers. 
šehr »grad, šeher« + ar.-pers. 
adj. suf. -Г. 

V. hemšeriluk. 

hemšeriluk (emšeriluk) m (pers-. 
tur.) 1 . zamljakluk t svojstvo da 
je čovjek iz istog mjesta ili 
kraja. 

2 . fig . drugarstvo, prijateljstvo. 

< tur. hem$erilik, v. hemšerija 
-f tur. suf. -lik. 

hendek (endek, jendek) m (pers.) 
opkop, rov iskopan oko zidina 
utvrđenog grada; duhoki i širo- 
ki jarak iskopan oko nečeg radi 
sprječavanja pristupa. — »Po 
hendecih ipo parmaklucih« 
(M. H. III 319); »Daleko je he n- 
d e k preskočila« (Lord 205). 

< tur. hendek < ar. fyandaq 

< pers. kende. 

henđama, hanđama (enđama, an- 
đama) f (pers.) stiska, vreva i 
gužva zhog velike svjetine; ve- 
Uka svjetina. — »Ja tamo neću, 
jer je tamo velika hendama« 
(u ob gov.). 

< tur. hengdme < pers. hen- 
gdme »svađa, \ r reva, prepirka-«. 

henzek, pravije enzek m (tur.) 
gornji dio nosača u ibrika na 
kome je o tvor kroz koji voda 
prolazi. — »U ibrika gornji dio 
nosača zove se henzek ina 
njemu je malen otvor kroz koji 
voda prolazi« (GZM 1951. 221). 


< tur. emzik »dječja cucla; gor- 
nji dio nosača u ibrika na kome 
je otvor kroz koji voda prolazi*. 

hep, hepisi adv. (tur.) sve, sve 
skupa, sve zajedno. 

< tur. hep, hepsi. 

V. hepisi bir, hepjek. 

hepisi bir, indecl. (tur.) sve je je- 
dnako, sve je jedno, nema ra - 
zlike. 

< tur. hepsi hir v. hep, hepisi 
i bir. 

hčpjek m (tur.-pers.) duplo jedan, 
dvaput po jedan (izraz u igri 
tavle ili domina). 

< tur. hepyek , v, kompon. pod 
hep i jek. 

herav, herlav, hegav i er^v, erlav, 
egav, adj. i heravo, eravo, hero, 
nahero, adv. (tur.) 1. kao pri- 
djev: kriv, iskrivljen, nagnut na 
jednu stranu. — »morđolamu 
na grbava leđa, / žute čizme na 
e g a v e noge« (Vuk I 545). 

2. kao prilog: krivo, nakrivo. 

< tur. egri »kriv, iskrivljen, 
nagnut-«. 

V. naheriti (se). 

herdoglija, erdoglija m (tur.) pra- 
tilac. — »Ра mu dade svoga 
herdogliju / I sa njime i 
veliu ćehaju, / Da ih prate pre- 
ko polja ravna. / Kad to vidi 
momče herdoglinče, / On 
udara rukom po hardovu« (Bajr. 
8 ). 

< tur. ard oglu, art oglu »poza- 
dinac; pratilac, onaj koji ide po- 
zadi« (tur. ard, art »straga, po- 
zadi; zadnja, stražnja strana* i 
tur. o gul (-oglu) »sin, momak, 
muško čeljado«. Sličan je izraz 
tur. ard kol »pozadinski vojni 
odred, zaštitnica«). 

herdžu-merdž m (ar.) zbrka, ne - 
red. 

< tur. herc-ii-merc; < ar. har& 
wd mdrft »nered, buka, gun- 
gula«. 


327 



herđela 

herđela, herđelaš, v. hergela, her- 
gelaš. 

herđun, herđum (erđun, erđum) 

adv. (pers.-tur.) svaki dan, sva- 
kodnevno, iz dana u dan; uvi- 
jek, vazda. — »Ode soko u ze- 
mlju arapsku, / erđum leti i 
zemlju preliječe«, »Moja ljuba 
tursku knjigu znade, / e r đ u m 
klanja baš vakat’ namaza« (I. 
Z. II 21, 241). 

< tur. ћетдпп < pers. her »sva- 
ki« + tur. giin »dan«. 

herećet, v. harećet. 
herećetli, v. harećetli. 

hćrenda, erenda i herenda, erenda 

/ (pers.) razni otpaci nastali 
struganjem ili glađenjem; dlake 
od govečeta. 

< tur. rende < pers. rende, 
part. prez. od inf. rendiden »gla- 
diti, brusiti«. 

hergela, herđela i ergela, erđela f 

(pers.) 1 . stado, čopor konja; 
skupina konja (rasnih pastuha i 
kobila za uzgajanje). — »Našli 
su ga jutros u erdželi, i ko- 
bila ga sisom. odojila« (Vuk II 
233). 

2. uzgajalište za konje, stočar- 
ska ustanova koja raspolaže pri- 
plodnim rasnim konjima i ko- 
bilama. 

< tur. hergele »stado konja ko- 
ji se uzgajaju« < pers. hargele, 
slož. od pers. har »magara c« i 
pers. gele »stado«. 

V. hergeiaš. 

hergelaš, herđelaš i ergelaš, erđe- 

laš -aša m, konj iz hergele, konj 
koji pripada hergeli. — »Odve- 
de nam konje hergelaše«' 
(K. H. II 229). 

Izv. od hergela (v.). 

herif m (ar.) objejšenjak; prostak. 

< tur. herif »kolega, drug: pro- 
stak«. < ar. harif »kolega^. 


herlav, v. herav. 
herneise, v. neise. 
hero, v. herav. 

hervakat (ervakat) adv. (pers.-ar.) 
u svako doba, uvijek, vazda. — 
»đah obasjaš, đah u oblak za- 
đeš, / e r v a k a t se ko moj 
dragi mijenjaš« (I. Z. II 35). 

< tur. her vakit < pers. her 
»svaki« i ar. waqt »vrijeme, do- 
ba«. 

hesab -aba, hesap -apa (esab, 
esap, jesap) m (ar.) račun, broj; 
procjena. — »Cist e s a p duga 
ljubav« (Vuk, Posl. 346); »Ali, 
Džano, blaga bez hesaba« (K. 
H. I 77); »Trista ata, pet sto be- 
devija, / paripima ni esapa 
nema!« (B. V. 1892. 204); »Ne 
dijele brojem ni jesapom / 
No svak svoju torbu napunio« 
(Vuk VII 366). 

< tur. hesap < ar. hisab. 

V. hesabiti, prohesabiti, pohesa- 
biti. 

hesabiti, hesapiti (esabiti, esapiti), 

računati; misliti, smatrati. — 
»H e s a b j a h u da je poginuo« 
(K. H. I 176): »Ja se mlada pre- 
varila, / e s a b i 1 a: njegova je«, 
»E s a p j a š e da je Hasan aga« 
(Vuk I 395, V 549); »Izgoreše 
mostarske svijeće / e s a p e ć i 
sarajevsko blago« (Vuk. Posl. 
98). 

Izv. od hesab (v.). 
hespap, v. espap. 
heštek m (tur.) 1. komad platna u 
obliku trokuta koji se stavlja 
kao umetak pod pazuhom u ko - 
šulja ili u gaća između nogavica. 
2. drveni kalup koji služi za 
pravljenje kapaka mlinova za 
kafu (V. GZM 1957. 74). 

< tur. he$tek. 

hevenć m (pers.) ubrani grozdovi 
gr&žđa koji se objese ili se ra- 


328 



hifz 


zastru kako bi se za jelo oču~ 
vali za duže vrjeme. 

< tur. hevenk < pers. awenk. 

hevzedžija, hevzedžana, hevzedži- 

luk, v. edžzadžija, edžzahana, 
edžzadžiluk. 

hezela f (ar.) prostaci, propalice , 
nitkovi. 

< tur. hazele < аг. pl. (jadala, 
sing. hadil »koji prijatelja na 
cjedilju ostavlja; izdajnik«. 

hežder-kovče, v. ežder-kovče, 
hi -lta m (ar.) ime arapskog slo~ 
va »J>«. 

< tur. hi < ar. {la’. 

Hiba (ar.) musl žensko ime. 

< tur. Hibe < аг. Hibbd, žen- 
sko ime »Miljenica, Ljubavni- 
ca«. 

hič (ič) adv. (pers.) ništa, nikako. 
— »Gdje on tura, hič ne žali 
blaga« (K. H. I 81); »... za koga 
se civilizacija i č ne lijepi« 
(Zembilj III 92). 

< tur. hig < pers. hic. 

V. hičbiršej, hičolmase, hiču- 
lurmi. 

hičbiršej, indecl. (pers.-tur.-ar.) 
nema ništa. 

< tur. hiqbir $ey, v. kompon. 
pod hič i bir 4- ar. šay’ »stvar«. 

hičoglan, v. ičoglan. 

hičolmase, indecl. (pers.-tur.) bar, 
ako ništa a ono ... 

< tur. hig olmazsa »bar da«. 

hičulurmi, indecl. (pers.-tur.) zar 
nije čudo; za veliko čudo. »H i- 
Č u 1 u r m i — čanak u čevrmi« 
(nar. izreka). 

< tur. hig olurmu, v. kompon. 
pod hič i olur + tur. upitna če- 
stica mu, mi >di«. 

hičaja, hikaja f (ar.) priča , pri- 
povijetka. 

< tur. hikdye < аг. hikaya. 


hićmet, hikmet (ićmet) m (ar.) 1. 
mudrosti, filozofija. — »Iz elifa 
svi izlaze h i k m e t i« (Ist. bl. 
II 224). 

2. čudo; tajna , zagonetnost. — 
»Božijeg h i ć m e t a, šta li mu 
je?« (u ob. gov.). 

< tur; hikmet < ar. hikma 
»mudrost«. 

V. hićmetli. 

hićmetli, indecl. adj. i adv. (ar.- 
-tur.) 1. čudnovat. 

3. čudnovato, začudo. 

< tur. hikmetli, od hikmet (v. 
hićmet) 4 - tur. suf. -li ., 

Hidajet (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Hidaget, lično ime »Upu- 
ćivač na pravi put«. 

< ar. hiddya »upućivanje, vo- 
đenje pravim putem«. 

Hidajeta (ar.) musl. žensko ime. 
Muškom imenu Hidajet (v.) do- 
dan naš nastavak za ž. rod -a. 

hidajet učiniti, uputiti na pravi 
put. 

Izv. od hidajet, v. tumačenje 
pod Hidajet. 

hidžra, hedžra f i hidžret m (аг.) 
početak računanja muslimanske 
ere , 16. jula 622. n. e. Naziv je 
došao otud što je te godine Mu- 
hamed preselio (hidžret učinio) 
iz Meke u Medinu, što se sma- 
tra važnim događajem u poeet- 
nom razvoju islama. 

< tur. hicret < аг. hi§ra »seo- 
ba«. 

hidžret m (аг.) seoba; preselenje 
iz jednog mjesta u drugo; 
»hidžret učiniti«, preseliti. 

< tur. hicret < ar. higra »seo- 
ba«. 

V. odhidžretiti, muhadžir. 

hifz, hivz m (ar.) učenje napamet 
cijelog kur’ana od početka do 
kraja. 


329 



ffifzija 


< tur. hifiz < ar. hifz. 

V. hafiz, Hifzija. 

Hifzija, Hivzija, Himzija (Ivzija, 
Imzija), hipok. Hifzo, Hivzo, 

Himzo, fmzo (ar.) musl. muško 
ime. Ako se iza imena doda 
» aga « ili » beg«. onda otpada naŠ 
nastavak »-ja«: Hifzaga, Hifzi- 
beg. 

< tur. Hifzi, muško ime »Saču- 
vartv .Zaš tićen i« < ar. hifz, ha- 
faza ( У hfz) »čuvati; napamet 
naučiti« + ar. adj. suf. -г (iyy). 

hijanet (ijanet) m (ar.) 1. izdaja, 
nevjera. 

2. izdajica, prevarant. — »А1 
Bošnjaci jedni hijaneti*« (K. 
H. I 28). 

< tur. higanet < ar. hiyana. 

V. hijanetluk, hain. 

Iiijanetiuk m (ar.-tur.) 1. izdajstvo, 
nevjerstvo. 

2. pronevjera, prevara , nepošte- 
nje. 

< tur. hiyanetlik, od hijanet 
(v.) + tur. suf. -lik. 

hikaja, v. hićaja. 
hikmet, v. hićmet. 

hila, hilla (hinla, ila, iibe) / (ar.) 
varka , prijevara, podvala, špe- 
kulacija. — »Nek ne čine h i) e 
na Udbini« (M. H. III 382); 

Kraljici je h i n 1 u učinio« (F. 
J. I 118); »Devet h i 1 a. deseto 
junaštvo«: »Arambaša. Toković- 
Osmane. A što sam ti učinio 
i 1 b e? / Jesam tebi i 1 b e uči- 
nio / Od dobitka i srebra i zla- 
ta? / Ili sam ti i 1 b e učinio, / 
Da sam tvoju ljubu kadu oblju- 
bio« (Vuk VII 402); »Na sve 
i n) a i sve prijevare« (Petran. 
282). 

< tur. hile < ai\ hild. 

V. hilećar. hilećarluk. hileišer - 
ija. 


hilafet, halifat -ata, halifat -ćta 
m (ar.) institucija, ustanova ha - 
life; vršenje dužnosti zvanja 
halife. 

< tur. hildfet < ar. tyilaf&, osm 
zn.: »zastupanje, vladanje«. 

hilal -ala (ilal) m (ar.) čačkalica 
o d kosti, s jedne strane štljasta 
(služi za čišćenje zuba), a s dru- 
ge strane u obliku lopatice, kao 
auriscapium (služi za čišćenje 
unutrice ušne Školjke). 

< tur. hilal < ar. tyilal. 

hilat m (ar.) odijelo. 

< tur. hiVat < аг. hila^. 

hilećar -ara (ilećar) m (ar.-pers.) 
varalica, špekulant, nepošten u 
poslu. 

< tur. hilekar < ar. hila (v. hi- 
la) i pers. suf. za građenje ime- 
nica koje označavaju kakvu 
radnju, zanimanje ili Činjenje 
-kar. 

hilećarluk (ilećarluk) m (ar.-pers.- 
tur.) prijevara, špekulacija, ne- 
poštenje u poslu. 

< tur. hilekarhk, v. hilećar + 
tur. suf. ~lik. 

hilei-šer'ija / (ar.) ustanova »izi- 
gravanje zakona « (in fraudem 
legis agere«) u šerijatskom 
pravu. 

< tur. hile-i $er’iye, pers. izft. 
od аг. hila (v. hila) i ar. Šardyya 
»šerijatska«. 

Hilmija, hipok. Hilmo (ar.) musl . 
muško ime. 

< tur. Hilmi, muško ime »Bla- 
gi« (sr. »Blagoje«) < аг. hilm 
»blagost« + ar.-pers. adj. suf.-t. 

hlmet m (ar.) trud, nastojanje , za - 
uzimanje. »Samo tvojim h i- 
metom sam ovo postigao« (u 
ob. gov.). 

< tur. himmet < ar. himma. 
Himzija, Himzo, v. Hifzija, Hitzo. 
hindat, v. indat. 


330 



hizmećar 


hi'nd-dževiz, hint-džfeviz (hin- 
dževiz) тп (ind.-pers.) indijski 
orah, oraščić, koji se uvozi sa 
Istoka i upotrebljava se kao za- 
ćin t a i kao lijek, Myristica. 

< tur. Hindistan cevizi, tur. izf. 
od Hindistan »Indija« (ar. Hind 
»Indijac« + pers. suf. -stan, v. 
Hint) i tur. ceviz »orah« (v. 
dževiz). 

hind-jag, hint-jag m (ind.-pers.) 
ricinusovo ulje. 

< tur. hint уадг, izft. od аг. 
Hind »Indija, Indijac« (v. Hint) 
i tur. уад »ulje«. 

hinla, v. hila. 

Hint m (ind.) Indija. 

< tur. Hint < ar. Hind, a ovo 
preko staropersijskog došlo od 
ind. riječi sindhu »rijeka, rijeka 
Indus«. 

hinta-jementa indecl. (ind.-ar.- 
tur.) negdje tamo daleko, pre- 
daleko (Jemenu i Indiji). 

< tur. Hinta ve Yemena. »Indi- 
ji i Jemenu« (dativ od ar. Hind 
»Indija« (v. Hint) i ar. Jaman 
»Jemen«). 

hintov m (madž.) fijaker. — »Zla- 
tan h i n t o v po čaršiji šeće, / 
u h i n t o v u beže Alibeže« (I. 
Z. III 80). 

< tur. hinto < madž. hinto. 

hinzir -ira m (ar.) svinja, krmak. 
— »Velik je h i n z i r« (u ob. 
gov.). 

< tur. hmzir < ar. frinzir. 

hiptan-kazuktan, hipten-kazuk- 
ten, ipten-kaziikten i skraćeno: 
hiptan. ipten, adv. (tur.) mnogo 
nečega; i s koca i s konopca (sa- 
stalo se, iskupilo se). — »Noćas 
se sastalo nekakvih, što no se 
reče »ipten kazukte n«, te 
se pobili« (nar. priča, Beh. V 
379). 

< tur. ipten kaziktan »s koca s 


konopca« < tur. ip »konopac, 
uzica« i tur. kazik »kolac« + 
tur. postpoz. -tan (-dan) »od«. 
Mislim da se ne može prihvatiti 
kao ispravno tumačenje C. J. 
da je » ipten, hipten « došlo od 
komande u austrougarskoj voj- 
sci »ipt« (iib’t = iibet, — što 
znači vježbajte« (v. »Naš jezik«' 
I sv. 5—6, 1950, Beograd). 

hir -ira, pl. hirovi m (pers.) neo- 
buzdani prohtjev, nezasitna že- 
Ija; kapric. 

< tur. hire < pers. hlr i ђлге 
»tvrdoglav; nepokoran; bezo- 
brazan; zapanjen« itd. 

V. hirovit. 

hirovit, adj. bijesan, plahovit. 

Izv. od hir (v.). 

hise (ise) -eta n i hisa (isa), -e f 

(ar.) dio. — »Svijem češ ti h i- 
se odvojiti, / Moje hise 1 
uskok Radovanu!« (Lord 111); 
»Tu mu momka nema nijedno- 
ga, / kojeg nije h i s a dopanu- 
la«< (M. H. III 133). Po ovom je 
dobila ime mahala »Hiseta « u 
Sarajevu. 

< tur. hisse < ar. hissa. 

V. hisedar. 

hisedar (isedar) -ara m (ar.-pers.) 
suvlasnik. 

< tur. hissedar, od hise (v.) + 
pers. - dar, prez. osn. od inf. 
dašten »imati, držati«. 

Hivzija, Hivzo, v. Hifzija, Hifzo. 

hizmecija, hizmedžija (izmecija,- 
izmedžija) m (ar.-tur.) sluga, 
služitelj. — »U turbetu metn’o 
hizmedži je^ (K. H. I 227). 

< tur. hizmetgi, v. hizmet + 
tur. suf. -gi. 

hizmećar (izmećar) -ага m hizme- 
ćarica (izmećarica) f (ar.-pers.)' 
sluga, služitelj; služiteljica. — 
»Jer je imo pravog hizmeća- 
ra« (M. H. 1П 25); »Odmah vi- 


ззг 



hizmećariti 


knu svoga i z m e ć a r (Lord 
238); »Uze kumu za izmeća- 
r i c u« (Vuk, VI 158). 

< tur. hizmetkar (č. hizmet- 
kjar), od hizmet (v.) + pers. suf. 
-kar, koji služi za građenje ime- 
nica koje znače zanimanje, ka- 
kvu radnju i sl. 

Itizmećariti (izmećariti), služiti , 
raditi kao sluga. — »Rodila me 
izmećareć’ majka, / na sla- 
mu me ludu položila« (I. Z. III 
89). 

Izv. od hizmećar (v.). 

hizmećarluk (izmećarluk) m (аг,- 
pers.-tur.) služenje , zanimanje 
služitelja. 

< tur. hizmetkarhk, v. hizme- 
ćar + tur. suf. -lik. 

hizmet (izmet) m (ar.) služba, 
đrorba, podvorenje, usluga; 
»hizmet učiniti«, poslužiti, po- 
dvoriti, dvorbu učiniti. — »Mo- 
ја sestra jako ostarila, / ne mo- 
re vam h i z m e t učiniti« (M. 
H. III 193); »Sebi ljubu, a tebi 
zamjenu, / ne bi li ti i z m e t 
učinila« (B. V. 1892. 155); »osta 
rhlada sa sedam sirota, / sve si- 
rote po i z m e t u dala« (Muz. 
zap. Inst. 3330); »Haj, devljetu 
sljegni u hizmetu, / Te ti 
caru od hindata siđi!« (Lord 11). 

< tur. hizmet < ar. tyidma. 

V. hizmećar, hizmečija, hizme- 
ćarluk, hizmećariti. 

hodža (odža) m (pers.) musliman- 
ski sveštenik; vjeroučitelj; pro- 
fesor u medresi, Kao titula do- 
daje se uvijek iza imena: Na- 
srudin-hodža , Osman-hodža , Ali- 
hodža itd. Od ovog su nastala 
prezimena: Hodžić. Omerho- 
džić, Alihodžić itd. — »On do- 
vede h o d ž u i kadiju« (M. 
H. III 251). 

< tur. hoca, hace < pers. fyage. 
V. hodža, hodžaluk. 


hođža / (pers.) u Hercegovini na- 
ziv za vjeroučiteljicu u mekte- 
bu. U Bosni se zove: bula. 

Izv. od hodža (v.). 

hodžaluk m (pers.-tur.) hodžinsko 
zvanje. 

< tur. hocahk, v. hodža + tur. 
sut'. -lik. 

hojrat, horjat, hojratin, horjatin 
(ojrat, orjat, hurjat, ojratin, 
orjatin) m (ngrč.) prost čovjek, 
seljak, neotesanac, prostak. — 
»Ti ne ideš u h o r j a t s k e 
dvore, / već ti ideš u gospodske 
dvore« (N. K. II 122); »Da im 
sestra za h u r j a t e nije, / 
Neg za koga od gospodičića« 
(M. H. I 379); »Horjatine i 
h o r j a t s k i sine, / tako li se 
k konji provađaju / i gospoda 
svati dočekuju« (Vuk I 285). 

< tur. hoyrat i horyat < ngrč. 
chanatis »seljak«. 

hoka f (ar.) 1. okrugla tintarnica. 
2. okrugla mala kutija. 

< tur. hokka < ar. huqqa. 

holta (bisera) / (tur.) ogrlica od 
bisera koja se sastoji od više 
struka. 

< tur. halta »ogrlica, kajiš — 
ogrlica u psa«. 

horda / (tur.) 1. kod skitničkih 
plemena zajednica od nekoliko 
porodica. 

2. fig. divlja gomila , neobuzdana 
rulja, čopor. 

' V. ordu, v. ordija. 

horjat, horjatin, v. hojrat, hoj- 
ratin. 

horosan -ana m horosanija, .horo- 
sanlija / (orosan, orosanija, oro- 
sanlija, rosanlija) (pers.) lijek 
Semen Cinae koji se spravlja od 
biljke Arthemisia Cino L., a 
upotrebljava se protiv дијагпса, 
glista. 

< tur. horosani < pers. Џога- 
san, ^urasan, ime pokrajine u 


332 



hdš đeldun! 


Iranu po kojoj je biljka Arthe - 
misia Santonicum ođnosno A. 
Cina dobila svoje ime, + ar.~ 
pers. adj. suf. - i. 

horosan -ana m (pers.) skupi teški 
pds , zapravo šal kojim se paše. 
Uvozio se u tursko doha u naše 
krajeve iz Persije i po pers. 
gradu Horasanu dobio ime. 

< tur. horosan < pers. Цога~ 
san, fjurasan, ime pokrajine u 
Iranu. 

horoz, horoz. horoz (oroz, droz, 
oroz) m (pers.) 1 . pijetao , kokot. 

— >»A po njima o r o z o v i zla- 
tni« (F. J. I 214). 

2. obarač (upaljač) na lovačkim 
puškama t puškama kremenja- 
čama. 

< tur. horoz < pers. huriis »pi- 
jetao«. 

boš, inđecl. adj. i adv. (pers.) lijep, 
dohar, ugodan; lijepo, dohro, 
ugodno. 

< tur, ho$ < pers. tyoš, frUŠ i 
hoš, huš. 

V. hošaf, hošafana, hošđeldija, 
hoš đeldun, hoš buldum, namaj- 
hoš, hoš-beš, hošafluk. 

hošaf, hošap (ošaf, ošap) m (pers.) 
kompot od voća; izvareno voće; 
suho voće. — »A aščije h o š a f 
kaisije* (Zb. XXX sv. 1. 112); 
»Imam žaku o š a f a, / svakom 
svatu po šaka« (I. Z. IV 70); 
»Imam vreću o š a p a, / Sva- 
kom svatu po šaka« (Vuk, RjeČ- 
nik). 

< tur. ho?af < pers. hošab, 
bUšab, bukv. »dobra, ugodna 
voda« < pers. hoš (v. hoš) i 
pers. ab »voda«. 

hošafana, hošafhana (ošafana, ša- 

f&na) f (pers.) peć napravljena u 
bašči za sušenje voća, pušnica. 

— »Hatidža kći Mahmutova 
uvakufila je bašču, kuću i h o- 


š a f h a n u (pušnicu) u Kartal 
mahali...« (Kreš. Vodovodi 88). 

< tur. ho$afhane, v. kompon. 
pod hošaf i hane. 

hošafluk m (pers.-tur.) kompot ili 
neko drugo zitko jelo koje se 
servira na kraju objeda, a koje 
se u narodu naziva još i » zahla- 
da«. 

< tur. ho$afhk, v. hošaf -f tur. 
sul : . ~lik. 

hoš-bi l š! interj. (pers.-tur.) dobro 

došao! 

< tur. hos be$! »dobro došao!« 
od hoš (v.) + tur. be$. 

hoš buldum! hoš bulduk! interj. 
(pers.-tur.) 1. bolje našao! odgo- 
vor na dobrodošlicu: hoš đel- 
dun! 

2. bolje našli! odgovor na do- 
brodošlicu: hoš deldiniz! 

< tur. ho$ buldum »dobro sam 
našao« (v. hoš + tur. buldum, 
perf. 1. lice sing. od inf. bulmak 
»naći«) i tur. ho§ bulduk »do- 
bro smo našli« (tur. bulduk je 
perf. 1. lice pl. od bulmak). 

hdšđeldija, hdžđeldija, hdšgeldija, 
hožgeldija f (pers.-tur.) dobrodo- 
šlica. — »pa mu age h o š đ e 1- 
d i j u daju, / hoš-đelđiju 
i sefa-đeldiju« (K. H. I 378); 
»Mustajbeg mu hoždželdi- 
j u viknu«, »Alaga mu h o š- 
g e 1 d i j u daje« (M. H. III 416, 
233). 

< tur. ho$ geldi »dobro je do- 
šao^, od hoš (v.) i tur. geldi, 
perf. 3. lice sing. od gelmek 
»doči^. 

hoš đeldun! hoŠ geldun! hoš đeldi- 
niz! hoš geldiniz! interj. (pers.- 
tur.) I. dobro došao! 

2. dobro došli. 

< tur. ho$ geldin! »dobro si do- 
šao!* (v. hoš i tur. geldin, perf. 
2. lice sing. od gelmek »đoći«) 
i tur. ho§ geldiniz! »dobro ste 


333 



thošindi! 


došli'« (tur. geldiniz je perf. 2 
lice pl. od gelmek.b 

Ihošindi! (ošindi!) interj. (tur.) 
prijetnja u značenju: zapamti- 
ćeš ti mene! osvetlću se ja tebi! 
beli ćeš mi za to p latiti! — 
»Njemu zbori zlato Đul-Behara: 
/ Hajd’ otale djever Muhamede, 
/ nit' ću tebe, nit' tvojih ponu- 
da«. — / Njoj govori djever Mu- 
hamede: / Be o š i n d i, zlato 
Đul-Behara, / pričekaj me samo 
mjesec dana, / dok pokoljem 
vole i ovnove« (I. Z. H 201). 

< tur. ho$undu, ho$untu »gaje- 
nje osvete« 

V. hašindija. 

hošindija (ošinđija) / (tur.) naka- 
na da se osveti, kivnja za osve- 
tom . — »svezao mu h o š i n d i- 
j u« tj. naumio da mu se osve- 
ti: »svome agi o š i n d i i u ve- 
že« (Beh. V 155). 

< tur. ho§undu, ho$untu »gaje- 
nje osvete«. 

hovarda f (tur.) lola, besposličar, 
propalica. 

< tur. hovarda. 

hovlaja! ovlaja! interj. (tur.) na^ 
vali! nasrni! okani se! 

< tur. hovlaya, ovlaya od inf. 
hovlamak , огЧатак »navaliti, 
nasrnuti, okomiti se na nešto«. 

ihdžđeldija, hožgeldija, v. hošđel- 
dija, hošgeldija. 

hrišćanluk m, hrišćanstvo; hri- 
šćanska zemlja. — »Pak prive- 
doh do kraja đemiju / I prive- 
doh narod i h r i š ć a n 1 u k« 
(Petran. 22). 

Hibr. r, sa tur. suf. -luk (-lik ). 

Krka i hfka / (ar.) gornja haljina 
od raznih tkanina, naložena pa- 
mukom i prošivena , pamuklija. 
Može biti kratka i duga, muška 
i ženska. — »Uze ferman pa 
pod hrku baci« (M. H. IIP16); 


»Svečanom te h r k o m ogrnu- 
ti« (Lord 262). 

< tur. hirka < ar. fyirqa. 

hrmza / (sanskrt.) isto što i altun- 
baš (v.). 

< tur. kirmiz < ar. qirmiz 

< sanskrt. krmi »crv«. 

hrsuz, hrsuzin (rsuz, rsuzin) m 

(tur.) lopov, kradljivac. — »Že- 
na se u plač, a h r s u z u kri- 
ve jemine uzda« (Nar. bl. 54); 
»Kad se h r s u z i svade, jedan 
drugog izdaju«, »Ko jedan put 
ukrade, uvijek se za h r s u z a 
drži« (Vuk, Posl. 121, 141); 

»Uskok Rade, jedan h r s u z i- 
ne« (K. H. II 169). 

< tur. htrstz. Neki pisci pred- 
postavljaju da riječ nije izvorno 
turska. Po S. Samiji moguće je 
da je nastala od hajirsuz 
(v.), dakle od аг. frayr i tur. 
postpoz. -siz »bez«; Salahi na- 

: vodi da bi mogla biti složenica 
od pers. ђгг »dobar, dobro sta- 
nje« i tur. postpoz. -siz. 

V. hrsuzluk. 

hrsuzluk (rsuzluk) m (tur.) krađa, 
lopovština. 

< tur. hirstzhk, v. hrsuz + tur. 
suf. - lik. 

hfšum (?šum) m (pers.) povika, 
vikanje na nekoga, razbješnje- 
nost, Ijutnja. — »Sačuvaj ve 
muke svakojake, /А hršuma 
kladuškoga Muja« (Lord 131); 
»Na tobdžije hršum učinio« 
(M. H. III 71). 

< tur. ћгџгт < pers. % foišm 
»ljutnja, plahovitost, razjare- 

■ nost«. 

Pogrešno Rj. JAZU uzima ovu 
riječ kao hibridnu: »ršum, od 
rs s tur. nastavkom ’um«» 

Hrustem, Hrustan, Hrusto, v. Ru- 

stem. 

hpz, hfcrz, v. rz. 



hulefai-rašidin 


hućmetisati (ućmetisati) na um 

pasti, doći na pamet, prisjetiti 
se, pridoći. — »Nešto mu huć- 
m e t i s a, skoči i ode« (u ob. 
gov.). 

< tur. hiikiim etmek »odlučiti, 
presuditi«, v. hućum + tur. 
etmek »učiniti«. 

hiićum, hiikum (iićum) m (ar.) pre- 
suda; suđenje. 

< tur. hiikiim (č. hukjum) < ar. 
hukm. 

V. hućum učiniti, hućumet, ha- 
kim. 

hućumet, hukumet (ućumet) m 

(ar.) 1. država, državna vlast, 
režim , uprava. 

2. zgrada u kojoj su smještene 
upravne vlasti. 

< tur. hiikiimet < ar. Јгикпта. 

hućum učiniti, presuditi. 

V. hućum, 

hudam -ama m (ar.) poslušni duh, 
džin koji stoji u službi o nog ko- 
ji saziva džinove (»skuplja dai- 
ru«), 

< tur. huddam ^ ar. fauddam, 
pl. od faadim »sluga«. 

hudba, v. hutba. 

huđhuđ m (ar.) ptica pupavac. 

< tur. hiidhiid < ar. hudhud. 

hudučije, pi. m (ar.-tur.) oni koji 
udaraju međe, koji obilježavaju 
granice. 

< tur. hudutgu, v. hudut + 
tur. suf. -gu (-gi). 

huđnt -uta, hudud -uda (iidut, 
udud) m (ar.) međa, granica; 
područje. — »I tromeđu h u- 
d u t postaviti* (K. H. I 209); 
»Upravi ga na h u d u t na га- 
du« (M. H. III 230). 

< tur. hudut, hudud < ar. pl. 
hudud sing. hadd »granica-«. 

V. hudučije. 

hćdžera i hudžera (udžera, udže- 

га) f (аг.) 1. sporčdna soba uz 


kuhinju koja služi kao spre- 
mnica. 

2. koliba. 

< tur. hiicre < ar. hugrii -so- 
,< ba«, pl. hugdr. 

hudžet (udžet) m (ar.) sudska pre- 
д= suda; pismena isprava koja ima 
л dokaznu moč. — »A dade mu 
trideset hudžeta^ (K. H. II 
365). 

< tur. hiiccet < ar. hugga. 

hudžum (udžum) m (ar.) 1. juriš, 
navala, napadaj. 

2. hudžum učiniti, jurišati, na- 
valiti. — »Ja sam dva put h u- 
džum učinio« (K. H. II 336). 

< tur. hiicum < ar. hu$um. 

hiija (iija) / (pers.) ćud; nervoza, 
srditost, Ijutina. — »Pa ja na 
njeg binjedžije neću, / niko 
h u j e ne zna doratove« (K. H. 
II 315); »uzela ga huja« (u 
ob. gov.). 

■t < tur. huy < pers. ђ,пу »ćud, 
& narav«. 

V. hujali. 

hujali, hitjljiv (ujali, ujljiv) adj. 

, (pers.-tur.) ćudljiv; Ijut, nemi- 
ran. 

< tur. huylu, v. huja + tur. suf. 
-lu (-li). 

huktati, hukćem (iiktati), vikati 
»hu, hu«. Huktanje je vrsta 
derviškog kolektivnog obreda. 
— »Po tekijam’ h u k ć e s der- 
višima« (K. H. I 49); »Hodže vi- 
ču, a derviši h u k ć u« (Vuk, 

* Hječnik). 

< < ar. hu, hu, »on, oh*, tj. »bog, 
bog«. 

hiikum, hukumet, v. hućum, hu- 
ćumet. 

hulasa f (ar.) rezime, kratak sa- 
držaj. 

< tur. hulasa < ar. hulasa. 

hulefši-r^šidin pl. m (ar.) skupni 
počasni naziv za prvu četvoricu 


335 



hulusikalbfle 


halifa: Ebu Bekira, Отета, 
Osmana i Aliju. 

< tur. hulefa-i таџтгп, pers. 
izft. od ar. hulefa’ »halife« i ar. 
rašidin, gen. pl. od rašid »pa- 
metni, koji je na pravom putu«. 

hulusikalbile, adv. (ar.-tur.) sa 
svega srca, iskreno i s voljom. 

< tur. hulusikalble < ar. ђи - 
lus »iskrenost«, ar. qalb »srce« 
i tur. postpoz. -le, -ile »sa«. 

hiinjer m (pers.) vještina, znanje, 
majstorluk. 

< tur. ћппет < pers. huner. 

huTČ m (ar.) velike bisage, velika 
kozna torba obješena o sedlu na 
konju. Jedan hurč visi s desne, 
a drugi s lijeve strane, nisu 
spojeni kao kod običnih bisaga. 
— »Donesi mi dva h u r č a du- 
kata» (K. H. I 25). 

< tur. hurg < ar. ђитјј. 

hiirda (iirda) f (pers.) grušavina tj. 
ugrušano mlijeko prvih dana 
pošto se krava oteli, sjera, sjer- 
nica. — »Kad mi^ stanem sigu- 
rati ručak, /* mijesim sedam 
ovsenica, / i tri kotla u r d e i 
surutke« (Vuk I 550). 

< tur. hurda, hurde < pers. 
fyurde »mala stvar, djelić, par- 
čence«. 

V. furda. 

Hurem (pers.) musl. muško ime. 

< tur. Hurrem, lično ime »Bla- 
gi«, »Dobri« (sr. Blagoje, Do- 
bro) < ar. |г urram »bezbrižan, 
blag, dobar« < pers. Тгигтет 
»zadovoljan, veseo«. 

hurija, v. urija. 

hurija / (ar.) dženetska (rajska) 
Ijepotica. — »IziSle su dženetske 
hurije« (K. H. I 226); »Pri- 
čalo bi mu sunce preko svojih 
toplih zraka o nježnosti h u r i- 
ja u dženetu.. « (Čolak. 15); 
»E, ko gine, Sehit, ako Bog da! / 


Huri.je mu prifaćaju dušu!« 
(Lord 96). 

< tur. huri < ar. pl. ћпг, sing. 
hawrd* »žena krupnih lijepih 
očiju kao u gazele«. 

hurijet m (ar.) sloboda. 

< tur. hurriyet < ar, hurriyya 
»sloboda«. 

V. Hurijet. 

Hurijet m (ar.) 1. proglašenje 

ustava u Turskoj 10 jula 1909 , 
koji je fiksirao tekovine tzv. 
Mladoturske revolucije. 

2: ime muslimanskog zanatlij- 
skog društva koje je postojalo 
u Sarajevu. 

< tur. Hurriyet < ar. hurriyya. 
»sloboda«. 

hurjat, v. hojrat. 

hurma (urma) / (pers.) datulja. 

< tur. hurma < pers. ђигта . 
V. hurmadžik. 

hurmadžik m , hurmašica f (pers.- 
tur.) vrsta slatkiša koji se 
spravlja ovako: u maslu se 
umute jaja, doda se kafena šo- 
Ijica kiselog mlijeka ili sirćeta, 
zatim bijelog braŠna. Tijesto se 
raskuha na plosnate duguljaste 
komade koji se poredaju u tep- 
siju i peku se. Kada budu pe- 
čeni, zaliju se uzavrelim šeće- 
rom i ostave da se ohlade. Ime 
dobilo po sličnosti na hurmu. — 
»A neferi sitni hurmadžici« 
(Zap. Inst. 1166). 

< tur. ћигтасгк, osn. zn.: »hur- 
mica«, v. hurma + tur. demi- 
nut. suf. -cik. 

hurmet m (ar.) poštovanje, uva- 
žavanje. — »Dinu nema ragbe- 
ta, turskoj vjeri h u r m e t a« 
(Nar. bl. 315). 

< tur. hurmet < ar. hurmd. 

Н&гШ, Rušid (pers.) musliman- 
sko muško ime. 

< tur. Hurfid, muško ime, 
»Sunce« < pers. huršid »sunce« 


336 



Đusejin« Husein, hipok. Huso, Hii- 
sika, Husm (аг.) muslimansko 
muško ime . 

< tur. Hiiseyn < ar. Husayn f 
muško ime, »Polijep«. 

Husejnija f (ar.) Husejinova (dža- 
mija y mahala itd.). 

< tur. Hiiseyniye < ar. Husay - 
niyya , od Husejin (v.) + ar„ adj. 
suf. za ž. rod - iyyd ... 

Hiisika, v. Husejin. 

Husin, v. Husejin, 

Husnija, hipok. Husno (ar.) mu- 
slimansko muško ime , 

< tur. Hiisni, muško ime. «Lje- 
potan« < ar. husn »ljepota« + 
ar.-pers. adj. suf. + 

Husrev, Husref (pers.) musl. mu~ 
ško ime (Gazi Husrevbegova 
džamija u Sarajevu nosi naziv 
po svom osnivaču Husrevu). 

< tur. Husrev , muŠko ime. 


22 — Turoizmi u SH jezikx 


hvaldžija 

»саг« < pers. husrew »car, vla- 
dar^. 

hutba, hudba / (аг.) propovijed 
koju drži imam sa minbera u 
džamiji petkom i o bajramima. 

< tur. hutbe < ar, hutba . 

V, hatib. 

huzur (uzur), -ura m (ar.) 1. do - 
kolica, odmor . — >>a fališ mi od 
Nikšića Turke, / koji Turci be- 
že u u z u r u, / a radi im siro- 
tinja raja« (Vuk IV 36). 

2. »huzur-stolica« (uzur-stolica) 
je stolica u kojoj se sjedi u ča- 
sovima odmora i dokolice. — 
»■Na uzur-stolicu oholo se 
bacio, / Pijanim pogledom po 
družini veze« (Zmaj 132). 

< tur huzur »smirenje, raha- 
tluk« < ar. huziir »prisutan bi- 
ti; prisutnost«. 

hvaldžija, faldžija (valdžija) m 
(srp. hrv.-tur.) hvališa . 

Hibr. r. sa tur. suf. -ci (č.'dži). 


ш 




ibadet m (аг.) 1 . molenje bogu, 
klanjanje i učenje, bogosluže- 
nje . 

2. »ibadet činiti«, moliti se bo - 
gu , klanjati i učiti. 

< tur. ibađet < аг. <ibđđa. 

ibadulah, аћа m (аг.) ijuđi, bozji 
stvorovi, narod. — »Butum 
ibadulah se iskupio« tj. sav 
se narod iskupio (u ob. gov.). 

< tur. ibadullah < аг. dbadu- 
llah »božji robovi, ljudi*« < аг. 
<abđ »rob-« i Allah »bog«. 

iblis, isa, ibliz, -iza m (ar.) đavo, 
sotona. 

< tur. iblis < ar. iblis. 
ibni, ibn, v. bin. 

Ibrahim, hipok. Ibro, Ibran, Ibri- 

ca (jevr.) musl, muško ime. 

< tur. Ibrahim, muško ime, 

< аг. Ibrahim »Abraham, 
Avram« < jevr. 

Ibran, v. Ibrahim. 

ibret m (ar.) 1 . pouka, primjer, 
ogledalo. — »Od njega je i b r e t 
zauzela« (Vuk, Rječnik). 

2. mnoštvo u frazi: » ibret svi- 
jeta «. 

3. čudo. — »Kad to vidje Hašim 
čelebija, / ibretom se mo- 
mak ibretio« (I. Z. II 12). 

< tur. ibret < аг. <ibra »pri- 


mjer, uzor; pouka, uputa«. 

V. ibretiti se. 

ibrete, (imbrete) -eta, pl. t. (ar.) 
ukrasne igle — kopče na žen- 
skom odijelu. 

< tur. ibre < ar. ibra »igla« 
(imbrete mjesto ibrete kao što 
se govori imbrik mjesto pravil- 
nog ibrik). 

ibretiti se, ibrčnisati se, Čuditi se. 
— »Kad to vidje Hašim čele- 
bija, / ibretom se momak ibre- 
tio* (I. Z. II 12). 

Izv. od ibret (v.). 

ibrica, v. Ibrahim. 

ibričić, manji sud za vodu u ko - 
me se vari voda za zaljevanje 
kafe u džezvi. Deminutiv od 
ibrik (v,). 

ibrlk (imbrlk), -ika m (pers.) 
1. bakreni sud za vodu s uskim 
grlom, na kome je kupast po- 
klopac, i s dugim noscem (nosa - 
Čem); može biti i od zlata ili 
srebra. — »Izlazila tanahna ro- 
binja, / iznosila kalajli i b r i- 
k e, / da zafati vode studenice, 
/ da napoji Vlahovića Mejru« 
(GZM 1951. 222); »Već u sre- 
bren i b r i k zahvatila vode, 
/ pa u bašči đule zaljevati ode« 
(Muz. zap. Inst. 3531); »Jedna 
nosi u kond’jeru vina, / Druga 


338 




nosi u imbriku vode* (M. 
H. I 285). 

2. bakreni sud opisanog oblika, 
samo malen, za serviranje kafe. 
— »pristavili kavene ibrike, 

I a prosuli srebrne fildžane« 
(Vuk, IV 281). 

< tur. ibrik < аг. ibriq < pers. 
abriz, slož. od pers. ab »vođa« 
i riz , prez. osnova od inf. rihten 
>diti, prolijevati, sipati-«. 

ibrišim m (pers.) 1. vrsta svilenog 
konca. — »аГ đjevojče saveza- 
no tankom žicom i b г i š i m a* 
(Vuk I 225). 

2. »ibrišim-pamuk«, najtanji i 
najfiniji pamuk. 

3. »ibrišim-kajđsa«, kajasa od 
ibrišima . — »Desnom rukom, 
ibrišim-kajaso m« (K. H. 

II 474). 

4. »ibrlšim-tkanica«, tkanica o d 
ibrišima. — »OPriteže mu četiri 
kolana, / A i petu i b r i š i m - 
t k a n i c u« (Vuk, Rječnik). 

< tur. ibripim < pers. ebrišum. 
V. ibrišimli. 

ibrišimli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
od ibrišima. — »I zape mu če- 
tiri dizgina, / dva sinđžirli a đva 
ibrišimli* (K. H. I 397). 

< tur. ibrisimli, v. ibrišim 4- 
tur. suf. -Zi. 

tbro, v. Ibrahim. 

ičaga m (tur.) dvorski službenik 
za unutrašnju sluzbu u sultano - 
novu dvoru; dvorski maršal. — 
»Šalj’ i č a g e na četiri strane. 
I Nek se divan skupi oko mene^ 
(M. H. III 8); »pa pogleda na 
obije strane, / ali Turci, carske 
ičage« (Vuk IV 257). 

< tur. agasi, bukv. »unutra- 
šnji aga«, izft. od tur. ig »unu- 
trašnjost, unutrica« i tur. aga 
»aga« 

Ičklja / (tur.) 1. alkoholno piće. 
2. strast za nečim . 


ićindija 

< tur. igki »piće« < tur. igmek 
»piti«. 

V. ičkijaš. 

ičkijaš, -aša, m, alkoholičar. 

Izv. od ičkija (v.). 

ičluk, išluk m (tur.) topli jelek 
koji se zimi nosi ispod običnog 
jeleka (prsluka). 

< tur. iglik »topli jelek« < tur. 
ig »-unutrašnjost, unutar« + tur. 
suf. -lik. 

ičoglan, hičoglan m (tur.) niaZo- 
Ijetni dječak — sluga koji moze 
nesmetano ulaziti u harem; 
dvorski paž. 

< tur. igoglan, bukv. »dječak 
za unutrašnjost«, tur. izft. od 
tur. ig »unutrćišnjost« i tur. 
aglan »dječak«. 

ići, iki, num. (tur.) broj 2, dva. 

< tur. iki. 

V. ićikatica, ićituglija, ikiluk. 

ićikatica / (tur.) 1. ono što je dvo- 
struko: »ićikatica zeh •■, dvostru - 
ki zeh. 

2. ženska dćlama od kadife, ve- 
zena ićikaticom ze} om , tj. dvo 
strukim, u dva reća zehom. 

< tur. iki »dva« i t ur. kat »sloj, 
red« + naš rastavak -ica. 

ićindija, ikinđija (jećindija, je- 
kindija) f v tur.) treća po redu 
(računajući od početka dana) 
muslimanska svakodnevna mo- 
litva (namaz) čije vrijeme oba- 
vljanja počinje oko sredine vro* 
mena između podntva i zalaza 
sunca. Tako se naz\va i samo 
doba kada počinje )bavljanje 
ove molitv>e. — »Ićii.dija — 
stiže haberdžija« (Sevd. 43); »U 
nedilju a do i k i n d i j e« (M. 
H. III 173); »Jećindija, sti- 
že haberdžija«. »Beg Alibeg 
klanja jekindiju« (I. Z. III 
71, 1). 

< tur. ikindi, što leksički znači 
»đruga« (molitA r a računajući od 



ićinđljaš 


podneva), pošto u staroturskom 
ikindi znači »drugi«, tj. isto što 
i u današnjem tur. znači ikinci 
(č. ikindži) »drugi«. 

V. ićindijaš. 

ićindijaš, ikindija.š, -aša m (tur.- 
pers.) užina koja se jede oko 
ićindije. 

< tur. ikindi a$i »ićindijsko je- 
lo« < tur. ikindi »ićindija« i 
pers. dš »jelo, kuhana hrana«. 

ićituglija, ietuglija m (tur.-pers.) 

1. paša sa dva tuga (v. tug). — 
»Bir-tuglije i ići-tuglije, / 
i velike paše uč-tuglije« (K. H. 

I 47); »učtuglije, pa sve i ć t u- 
g 1 i j e« (M. H. III 7). 

2. fig.: čovjek sa dvije žene. 

< tur. iki tu$lu v. kompon. pod 
ići i tug + tur. suf. -hi. 

ićmet, v. hićmet. 

ićram, ikram, -ama m (ar.) 1. čast, 
počast, doček, pogošćenje, — 
»Fala, majko, na i ć г a m u 
tvome!« (M. H. III 551). 

2. »ićram učiniti«, pogostiti, po- 
častiti. — »A Selimu ikram 
učinili; / I noćio, pa dobro 
mu bilo« (B. V. 1892 171). 

< tur. ikram < ar. ikram. 

V. ićramli, preićramli. 

ićramli, ikramli, indecl. adj. (ar.- 
tur.) gostoljubiv, ddčekan. 

< tur. ikramh, v. ićram + tur. 
suf. -li. 

idadija / (ar.) gimnazija, srednja 
škola. 

< tur. idadiye < ar. vdadiyyd. 

idara f (ar.) 1. izdržavanje, egzi- 
stencija , alimentacija; snabdi- 
jevanje potrebnim za život. — 
»Da mu dadnem. sto hiljada 
vojske, / uz tu vojsku hranu i 
idaru (K. H. II 560); »To mi 
je hrana i idara, / Gusljama 
kome ću zapevati« (Lord 13l); 


»Treći direk, direk tijela je rad, 
poslovanje, kojm se idara 
stiče« (Colak. 19); »... da im, 
i kad se vrate iz Beča, po toliko 
godina šalju mjesečno po pet 
forinti »i d a r e«, ili kako oni 
to kažu »lamentacije« (Zembilj 
III 70). 

2. uprava. 

3. »idđru činiti«, izdržavati , bri- 
nuti se o svim potrebama i tro- 
škovima. — »Nek idaru čini 
beg svatove« (K. H. I 16). 

< tur. idare < ar. iddrd. 

V. idaretiti se. 

idaretiti se, izdržavati se, brinuti 
se za potrebne troškove oko 
snabdijevanja. 

Izv. od idara (v.). 

idet m (ar.) određeni period vre- 
mena (po šerijatskom pravu) 
koji nastupa poslije smrti muža 
ili poslije razvoda braka, za ko- 
je vrijeme žena ne može sklo- 
piti novi brak. 

< tur. iddet < ar. ddda. 

Idris -isa, tdriz, -iza (asir.) musl. 
muško ime. 

< tur. Idris < ar. Idrls, muško 
ime < asir. 

idžab učiniti, iziskivati, potrebno 
biti. — »I d ž a b č i n i da i mi 
budemo prisutni« (u ob. govo- 
ru). 

< tur. icab, icap < ar. i8ab 
»zahtijevati«. 

idžšra f (ar.) zakup, kirija. 

< tur. icare < ar. i$ara. 

idžazetnama f (аг.-регз.), skr. 
idžazet m, svjedodžba, diploma 
o završenim teološkim nauka- 
ma . Za zvanje muderisa bila je 
potrebna idžazetnama. 

< tur. icazetname < ar. i$aza, 
osn. zn.: »dozvola« i pers. ndme 
»pismo, pismena isprava«. 

idžra, -aa m (ar.) 1 . izvršenje , 
provedenje. 


340 



2. »idžra učiniti«, izvršiti, spro - 
vesti. — »Tebi će se paši prika- 
zati, / i d ž r a oe ti divan u Č i- 
niti« (K. H. II 436). 

< tur icra < аг. ifjra’, 

idžtihad, -ada m (ar.) samostalno 
rješavanje pitanja na osnovu 
šerijatsko-pravnih izvora kur’a- 
na i hadisa, ne povodeći se za 
mišljenjem drugih vjerskih uče- 
njaka. 

< tur. ictihad < ar. i&tihad, 
osn. zn.: »ustrajno se truditi; 
trud«. 

V, mudžtehid. 

lđirot m (tur.) mirišljava trska , 
mirisavi korijen, hahat , temi- 
švarka, Acorus calamus L., Fam. 
Araceae. 

< tur. egir otu. 

Jfeia (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Iffet, žensko ime, »Nevi- 
na, Cedna« < ar. nffa(t) »mo- 
ralna čistoća, nevinost, čednost«. 

iflas biti, hankotirati, propasti kao 
trgovac . 

< tur. iflas < ar. iflas »siro- 
maštvo; osiromašiti« 

V. mufliz. 

ifriz, -iza, ifrit, ~ita m, Ifriskinja, 
ifritkinja f (ar.) 1. zao džin , zao 
demon. 

2. fig.: veoma Ijut (-a), rasrđen 
(-a), hijesan (-sna) Čovjek (ili 
žena). — »Uzmu njih trojica sve 
tri ifritkinje na leđa i po- 
nesu na brdo* (Gajret 1930 220). 

< tui ifrit < ar nfrlt »zao 
dzin« 

V. ifrizluk, naifriziti se. 

ifrizluk m (ar.-tur.) srdžha, hijes . 

< tur. ifritlik^ v ifriz + tur 
suf -lik 

iftar. -ara m (ar.) ramazanska ve- 
čera u prvi sumrak (u akšam , 
neposredno iza zalaza sunca) 


ihja 

kojom se prekida dnevni post. 

< tur. iftar < ar. iftdr . 

V. iftariti (se), iftarluk. 

iftariti (se), omrsiti se ; večerati uz 
Ramazan . 

Izv. od iftar (v.). 

iftarluk m (ar.-tur.) jelo koje je 
pripremljeno i koje se jede na 
iftaru. 

< tur. iftarhk , v iftar + tur. 
suf, - lik . 

iftira f (ar.) potvora , kleveta, ohje- 
da . — »Moj će jaran tebe vara- 
ti , i i f t i r u će meni činiti« 
(Muz, zap. Inst. 2539). 

< tur. iftira < ar. iftira ’. 

igbal, ikbal, -ala m (ar.) sreća. — 
vuk sreće u gori imade, / 
moja Zlatka sreće ni i g b a 1 a« 
(K. H, II 426). 

< tur. ikhal < ar. iqhal. 

V. igbali, igbalsuz. 

igbali, ikbali, indecl. adj. (ar.-tur.) 
sretan. 

< tur. ikballi, v. igbal + tur. 
sut -li. 

igbalsuz, ikbalsuz m i kao adj. 
(ar.-tur.) 1. kao imenica: nesre- 
tnik, baksuznik. 

2. kao pridjev: nesretan, baksuz. 

< tur. ikbalsiz, v. igbal + tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

igda, igde f (tur.) hiljka Elaeagnus 
angustifolia L. t Fam. Eleagna- 
ceae. 

< tur. igde . 

igirmiluk, v, jigirmiluk. 

ignelija f (tur.) moderna puška sa 
iglom (za razliku od kreme - 
njače). 

< tur. igneli < tur. igne »igla«< 
+ tur suf. -li. 

ihja, indecl. adj. (ar.) 1. preporo - 
đen, oživotvoren. — »Ko ostade 


341 



“ 1,0 јГ 

i ku - ća - г п? ( ?Г ^p^eporodin-daii 

?.vp* lM ,. 

■" tur. гНуа аг ' • y 


C tur. iriyu - 

evanje; nehoj, e f e ndija, 

>F K 

lfifi6 22). > ihmal ■*7.а- 

< tui. ihaial < аг 

^"ihmaldžiia, ihmaliti. ihma- 
luk, obihmautn koji 

^TanZ^l^i^ema- 

ran, ,Uma\ tUL‘. 

< tur. ihmalci, v. ihmal 

sut CT „riuati nehajan 

ihmaliti, P rem ° 

biti, hladan odnos 
nekom poslu * h * maUt i« (M. 
bega, nemoi 

«' £*&.. < lh,n01 - гаПе ' 
mal ' itl " , . tu .., zanemanva- 

isJKS?*«--* 

«». 

šivent ogrtac л oha vezno 

Hi lana kon naazi] ula . 

mjesto odijela oblaee j ^ 

v: Sha П Mehu . nose ga^ ^ 
vrijeme dok hadli j e obu- 

, dža. - " Dauas , s u ob . gov.). 

kle ihram ihram. 

* < tul .. ihram < ai. 

ihsan, v. insan. 
ihtibar, v. itibar. 

._ .- *—_v .r>rt4 7П V3-1-/ 


vvOko bega side 
ihtijara«. >Oko , 2l4 ), 

iktijari- ас „ < ar. 

< tur. ih 7“ r ratf ^brativ. 

i^tivar »odabrati, 

V - ,h,U 'StMOSt. 

tot <iu U r k ihtiyarhk. V. ihtijar 
tur. su£. dik. spor nesla- 

»«*• 

< tur. iane < 31 

ikbdU, * - igbal, 

ik Sbali, igbalsuz. 

oke Ш , dM5e H iua metra duzt- 

< t r sSV. 

ikindija, v. 1МП ^ а ’ krajr zemlja. 
iklim, " lir | d a f ^nisirskim 1 k 11 

-Koji dl ( mas H m i 59). 

ro o т« zem- 

<-vrjSTS« «*• 

ikram, v icram oćitoua nje 

ikrar, -ara м 


^ižnanje; odluka. 

< tur. ikrar < i4 ra ‘ 

V ‘ ikrar t ,iti se za idenje «a 
ikrariti, odluctt Тд se 0 dluka 
hadžiluk u • dlam iji uce- 

javno °bJ aM “ olitue (dove). 
njem pn fl odne Hasa n Huseino- 

— Kaze s i k r a г i o« l zV * 
vić је danas ikra 

od ikrar (v-1. 




iktUSr, v. ihtijar. 

aktlza Činiti, iziskivati , zahtije- 
vati. — *To iktiza čini da 
se učini veliki trošak -к (u ob. 

gov.). 

< tur. iktiza < ar. iqtida’ »izi- 
skivati«. 

lla, v. hila 

јШ, adv. (ar.) svakako, bezuslo- 
vno . — »Navalio na me i 11 a 
da mu dođem« (u ob. gov.). 

< tur. illa »svakako, bezu- 
slovno* < ar. illa »osim«. 

ilađž, fladž -adža i ilač, llač, -žča 
m (ar.) lijek. — »Kaže se: »Ne- 
ma ni za i 1 a d ž a«, »Od smrti 
nema i I a d ž a*. 

< tur. ilac, ildg < ar. <Иа&. 

V. iladžiti (se), iladžli, izila- 
džiti (se). 

flađžitl (se), liječiti (se). 

Izv. od iladž (v.). 

Uadžli, indecl. adj. (ar.-tur.) Ije- 
kovit. 

< tur. iiđch, v. iladž -f- tur. 
suf. - li . 

ilahičun! interj. (ar.-tur.) boga 
radi! za božju Ijubav! 

< tur. il&hicin »radi boga« 

< ar. ilah >*-bog, božanstvo+' i 
tur, postpoz. igin »radi, zbog«. 

Hahija / (ar.) pobožna pjesma. 

< tur. il&hi »pobožna pjesma«, 
osn. zn. »božanski, božji« < ar. 
ilah »bog, božanštvo« -f- ar.~ 
pers. adj. suf. -г. 

iiShi jarabi! (ar.) bože mojl go- 
spodaru moj! — »11 a h i j a 
r a b i, što se izrađi i što se 
učini!« (Zembilj III 93). 

< аг. ilahi уа rabbi! »bože moj, 
o gospodaru moj!« < ar. ilah 
~bog« 4- ar. posv, zamj. -i 


иакаи, 

govarati (izgovoriti) pu 
riječi na ат. jeziku: »la ilahe 
illa-llah« »nema drugog boga 
osim jednog Aiaha!« »Alah je 
jedini bog«). — »Ilaknuše, Bo- 
ga spomenuše, / pa na vlaške 
giide udariše« (K. H. II 379). 
Pošto se pri ponovljenom, na- 
ročito ritmičkom, izgovaranju 
ove rečenice glas povisuje na 
drugom dijelu, tj. na »illa-llah«, 
to je naš glagol izveden od ar. 
illa. 

iikka / (ar.) ortaj dio u meri ( utri - 
ni, seoskom pašnjaku) koji pri ~ 
pada pojedinom seoskom ima- 
nju. Taj dio ograničen je zem- 
IjiŠnim pravim linijama koje 
bi pod pravim uglom bile po- 
vuČene s imanja u meru. Ilake 
običv.o nisu omedene nikakvirr 
znacima niti se izdvajaju osin 
kad neko hoće da obradi dh 
mere (v. Et. zb. IV 703). — »Di 
delovi pojedinaca u meri nis 
nikad tačno. ograničeni. Ipak 
dijelovi postoje i zovu se »ik 
ke« <GZM 1908 392); »U nek 
jem selima u Humnini cijeli : 
seoski pašnjaci podijeljeni : 
ovakve i 1 a k e. Od svake ku 
ozidan je uz cijelo brdo zid \ 
ji odvaja jednu i 1 a k u 
druge« (Et. zb. IV 738). 

< tur. alaka »veza, odnos; 
sjed; dio« < ar. <al&qa »ljub 
veza«. 

7ilam, ama m (аг.) sudska odl 
Тсбји izdaje kadija; zvan 
rješenje. 

< tur. tZđm »sudska odl 
rješenje« < ar. i<lam >4>ba 
stiti«. 

ilan, -&na m (ar.) objava , ol 
na , oglas. 

< tur. flđn <£ ar. i<lan » 
viti, razglasiti«. 



uuc, v. mia. .... 

ilduz, v. jilduz. 

ilet m (ar.) bolest . ■ 

< tur. illet < ar. »ilia. 

Uidža i ilidža f (tur.) toplice , ba~ 
nja. 

< tur. ilica »izvor ljekovite 
vruće vode; toplice«. 

1ДИ?а / (tur.) banjsko Iječilište 
(banja) u blizini Sarajeva; ime 
nekoliko lokaliteta za sumporne 
vode na podruČju Bosne. 

< tur. ihca >\toplice«< (v. ilidža). 

ilika / pl. ilike (iskriv. jeljike) 
(tur.) rupica ili petlja na odijelu 
za koju se zakopčava dugme. 
llike su ponekad , radi ukrasci. 
izrađene od gajtana ili od ka- 
kvog metala. — »A uze toke i 
ilike« (M. H. III 140); »Niz 
dolamu toke i j e 1 j i k e« 
(Lord 16). 

< tur. ilik. 

V. ilikli, ilikluk. 

ilikli, indecl. adj. (tur.) sa ilika- 
ma, sa mnogo ilika nanizanih 
jedna do druge. — »A po svoju 
i 1 i k 1 i gečermu« (M. H. III 
256). 

< tur. ilikli. v. ilika 4- tur. suf. 
; -U. 

Dikluk m (tur.) rupice na odijelu. 
odnosno onaj dio odijela gdje 
se nalaze ilike (rupice). 

- < tur. ilikliK v. ilika 4 tur. 
; suf. -lik. 

lljas, -asa (jevr.) musl. muško 
ime. 

< tur. Ilyas < ar. Ilyas, mu- 
ško ime; ime pejgambera Izra- 
elčanina, Elijas < jevr. 

ilmihaber m (ar.) potvrda koju 
.... izdaje imam—matičar kao do - 
kumenat da nema određenom 
licu nikakve zapreke za vjen- 
čanje. ( 


< tur. ilm-ii haber »potvrda, 
priznanica«, v. kompon. pod 
ilum i haber. 

ilmihal, -ala m (ar.) udžbenik za 
osnovna znanja iz islamske 
vjeronauke. 

< tur. ilmihal, ilm-i hal, v. 
kompon. pod ilum i hal. 

ilmija / coll. (ar.) muslimansko 
sveštenstvo. — »11 m i j a je 

pozvana da bude u tom pogle- 
du tačna« (Gajret 1931 13). 

< tur. ilmiye < ar. nlmiyya 
« ar. Ulm »znanje, nauka« 4 
ar. adj. suf. za ž. rod - iyya) r 
osn. zn.: »naučnici, učenjaci«. 

iltifa, irtifa / (ar.) ustanovljava- 
nje taČnog vremena po »ala 
turka ■« satu pomoću naročite 
sprave za mjerenje visine sun- 
ca , tzv. ^ubtahte « (v.). Kaže 
se: »uzeti iltifu^ ili »odsjeći 
iltifu«, tj. ustanoviti tačno vri- 
jeme po ala turka satu. 

< tur. irtifa < ar. irtifa^ »vi- 
sina; dignuti se«. 

(Mladenov navodi ovu riječ pod 

A »intifa« kao turcizam u bugar- 
skom jeziku i dovodi je u vezu 
sa tur. odnosno ar. »intiha«, što 
je bez sumnje pogrešno). 

iltizam, -ama m (аг.) zakup dr- 
žavne desetine (vrsta poreza) 
ili drugih državnih dohodaka 
sa zemlje u Turskoj Carevini. 

< tur. iltizam < ar. iltizdm, 
osn. zn.: »neodvajati se od ne- 
čega«<. 

ilum m (ai\) nauka , znanje , zna- 
nost. — »Poturči me, metne u 
medresu. Da naučim i 1 u m 
u medresi- (M. H. III 57). 

< tur. ilim < ar. ilm . 

V. ilumli, ilum-sahibija, ilam, 
alim, ulema, ilmija, malum, il- 
mihaber, ilmihal, mualim. 

ilumli, indecl. adj. (аг. -tur.) učen, 
obrazovan. — »ilumli se Zla- 


144 



te dogodila, / pa kad vidje šta 
u knjizi piše* (K. H. II 300); 
»Znam da si pametan i i 1 u m- 
I i«< (Gajret 1930 315). 

< tur. ilimli, v. ilum + tur. 
suf. -li. 

ilum-sahibija, m (ar.) znan čo- 
vjek, naučen čovjek. 

< tur. ilim sahibi, izft., v. kom- 
pon. pod ilum i sahibija. 

Imam, -ama m (ar.) 1. musliman- 
ski svestenik kome je glavna 
dužnost da predvodi skupno 
klanjanje namaza u džamiji 
(svakodnevno pet puta). Za vri- 
jeme molitve imam stoji pred 
skupom (džematom) u mihrabu 
i rukovodi klanjanjem. Zove 
se još i džamijski imam. Ako 
je, pored toga, zadužen i nekim 
drugim vjerskim službama za 
cijelu jednu mahalu (kao što je 
opremanje umrlih za sahranu 
i sl.), onda se zove mahalski 
imam. Ako je pak zadužen ta- 
kvim dužnostima za čitav jedan 
džemat (v.) i uz to vodi vjerske 
matične knjige, onda se zove 
džematski imam ili imam-ma- 
tičar. — »Ne sijeci mojega 
i m a m a« (K. H. I 139); »Sinoć 
kasno pojdoh iz topla hamama, 
/ pored one bašče staroga i m a- 
m a« (A. Santić, Muz. zap. Inst. 
3531). 

2 . imam se zove i svako ono 
vjerski obrazovano lice, makar 
i ne bilo sveŠtenik, koje ruko- 
vodi skupnim klanjanjem na- 
maza, bilo u džamiji, u kući ili 
na nekom drugom mjestu. 

3. titula velikih islamskih uče- 
njaka: Imami-Gazalija, Imdmi- 
Azam, Imdmi-Mdlik itd. U 
ovom slučaju imam znači »uo- 
đa«. 

4. glavno zrno u tespihu (bro- 
janici), koje je obično dulje od 
drugih, stoji na vrhu tespiha i 
rednovno je ukrašeno kitom. 


iman 

< tur. imam < ar. imdm, osn. 
zn.: »vođa«. 

V. imam-bajildi, imamet, baš- 
imam. 

imama f (ar.) turban, saruk. 

< tur. imame < ar. <imama. 

imam-bajildi, indecl. (ar.-lur.) 
vrsta jela: punjeni crni (mrki) 
patlidžan, dolma od mor-patli- 
džana. 

< tur. imam bayildi, bukv. 
»imam se onesvijestio« (v. imam 
+ pas. obl. perf. 3. lice sing. 
od inf. bayilmak »onesvijestiti 
se«). 

imamet, imametluk m (ar.-tur.) 
imamsko zvanje, imamska slu- 
žba. 

< tur. imamet, imametlik < ar. 
imama + tur. suf. -lik. 

Imami-Azam (ar.) počasno titu- 
larno ime poznatog Šerijatskog 
pravnika, osnivača hanefijskog 
mezheba (pravne Škole). Puno 
mu je ime: AbU Hanifd Numan 
ibn Tabit (Kufa, 80/699 — Bag- 
dad 150/769). Sljedbenici njego- 
ve pravne škole zovu se Hane- 
fije (v.). 

< tur. Imam-i Azam, pers. 
konstr. < ar. imam -vođa* i 
ar. a<zam, elat. od ( azim »velik«. 

l'man, -ana i Iman, -ana (pogr. 
aman, jaman) m (ar.) vjerova- 
nje u jednog boga; vjera islam. 
— »I ako ću umrijeti bane, ( 
amin bože s dinom i s i m a~ 
n o m« (K. H. II 56); »Telalba- 
ša, imana ti tvoga! (Lord 15); 
Zakletve: imana mi! »vjere 
mi +, dina mi i imana! »ku- 
nem tf se dinom i imanom!««; 
»I zakle se dinu i jamanu, / 
da će srpsku rašćerati vojsku*, 
»ZareČe se dinu i a m a n u, Г 
I svojemu postu ramazanu« 
(Vuk VII 413, VI 221). 

< tur. irnan < ar. imdn. 

V. iman-dova, imansuz. 


345 ' 



iman-ddva 


lan-ddva / (ar.) na arapskom 
jeziku napisana molitva koju 
neki muslimani stavljaju na pr- 
sa umrloga prilikom sahrane. 

< tur. iman-duasi , izft., v, kom- 
pon. pod iman i dova. 

imansuz m (ar.-tur.) bezvjerac. 
bezvjernik. 

< tur. imansiz, v. iman + tur. 
postpoz. -siz 

imaret m i imare n (ar.) javna 
dobrotvorna kuhinja u kojoj su 
siromasi , putnici, učenici me- 
dresa i određeni vakufski slu- 
žbenici besplatno dobivali hra- 
nu: »imaretsku čorbu«, »imaret- 
ski pilav>*imaretski hljeb« itd. 
Najpoznatiji su u našim kraje- 
vima bili Gazi Ishakbegov ima- 
ret u Skoplju (osnovan 1438) i 
Gazi Husrevbegov u Sarajevu 
(osnovan 1531.). Gazi Husrevbe- 
gov imaret vršio je svoju fHhk- 
ciju sve do Drugog svjetskog 
rata. Po ovom imaretu nazvana 
je jedna ulica u njegovoj blu 
zini: » Predimaret » Predima- 
re«. 

< tur* imaret < ап nmard. 

Imbek m (grč.) naprava za desti - 
laciju Ijekovitih trava , kao na* 
ne-metvice , ogolota itd . (п G, 
ZM 1951 228). 

< tur. imbik , inbik < ar. 
dnbiq »sprava za destilaciju« 

< stgrč. 'ambis. 
imbrete. v, ibrete 
tmbrik, v. ibrik. 
lmdat, v. indat. 
tmotska bekaja, v. bekaja. 

imrahSr, mirahor m (ar.~pers.) 
dvorski , carski konjušnik , 

< tur. mirahor < pers. тгта - 
fyor < pers. тгг < ar. amir 
»zapovjednik« i pers, dhdr 
»Štala«. 


imsak, -aka, imsać, -aća m (ar.) 
urijeme početka muslimanskog 
posta (prije zore )> 

< tur, imsak (t imsakj) < ar. 

imsdk; osn. zn, »suzdržavanje 
od jela« I 

imsakija / (ar.) štampan tabelarni 
pregled početka posta za svaki 
dan u toku mjeseca Ramazana, 
kao i vrijeme pojedinih moli- 
tava (izraženo u satima i minu- 
tama). 

< tur, imsakipe < ar, imsa- 
kiyyd, v. imsak + ar, adj. suf. 
za ž. rod ~iyya. 

imtihan, -ana m (ar.) ispit; ispi- 
tivanje » 

< tur. imtihan < ar. imtihan. 

imza / (ar.) vlastoručni potpis. 

< tur. imza < ar. imdd\ 

inačija, inađžija m (ar.-tur.) ka - 
priciozan čovjek; svađalica. 

< tur. inat$i, v. inad + tur. 
sut -gi. 

inačiluk m (аг. -tur.) kapricioznost. 

< tur. inat$ilik , v. inačija + 
tur sut -lik. 

inad, -ada, inat, -ata m (ar.) ka- 
pric; prkos , tvrdoglavost , upor- 
nost u protivljenju; svađa , za- 
uada, — »Da i n a d o m učinio 
n’jesi« (K. H. I 101); »I n a t 
babi dušu gubi<\ »Od i n a t a 
nema goreg zanata« (Vuk, Posl. 
104, 233); »A Boga mi. bi' se 
cure nafatijo, / Rad i n a t a 
Save od Posavlja!« (Lorđ 119), 

< tur. inat < аг. <inad. 

V. inaČija, inaČiluk, inatiti se, 
zainaditi se, za inat, uz inat, ^ 
ooinaditi se. 

inaditi se, inatiti se, svađati se, 
prepirati se. — »p] a ti, pa se ne 
i n a t i« (Vuk. Posl. 249). 

Izv, od inad (v,). 

inadžija, v. inačija. 

inat, inatiti se, v. inad, inaditi se. 


346 



inšalah! 


inćar, -ara, inkar, -ara m (аг.) 
nijekanje , poricanje. — >*-Od 
i n ć а r а nema boljeg ćara« 
(Vuk, PosK 233). 

< tur inkdr (č. inkjar) < ar. 
inlcar, 

V inćariti, zainćariti. 

inćariti, nijekati, poricati. 

Izv od inćar (v.). 

indat, imdat (hindat), -ata m (ar.) 
pomoć (bilo u- novcu, hrani, 
Ijudstvu , vojnoj opskrbi i sl.). 
— »Nedaj grada bez golema ja- 
da, / poslaću ti tri lađe imda- 
t a« (I. Z. II 154); »Ja daj i n- 
d a t pod Promin prokleti, ; ja 
ostavljaj tahta i Stambola« (M. 
H. III 80); »Da devljetu budem 
u h i n d a t u« (Lord 10). 

< tur. imdad < ar. imdad. 

indže, indecl. adj. (tur.) tanak; 
lakr — »U avliju natjerah đo- 
rata, / a dočeka i n d ž e -kara- 
ula: / na vatru me naložiše ži- 
vu« (K. H. II 605) (indže-ka- 
r a u 1 a »laka straža«). 

< tur. ince »tanak; lak, lagam«; 
(tur. ince karavul ili ince ka- 
rakol Чака straža«; v karakol). 

Indžljel, v. indžil. 
indžfl, -ila, Indžijel, -ela m (grč.) 
evanđelje; sveta knjiga. — »Nek 
ponesu velikog i n d ž i 1 a« (K. 
H. II 28); »K nama brže, hodže 
i vaizi, / ponesite knjige i n- 
džijele« (Vuk IV 121). 

< tur . incil < ar, in$il < grč, 
еуаддеХгоп. 

indžlr, -ira m (p^rs.) smokva, 
Ficus carica. 

< tur. incir < pers. en&ir. 

indžu-korijen (inđir-korijen) m, 

neki » biser-korijen« od koga se 
prave đerdani. Možda je to je - 
dna vrsta korijena koji se u 
tur , zove >*inci sogan« »biserni 
luk« —- »Jedan vratak, a sedam 


đerdana, / četiri su od žutih du- 
kata, / podniza im od indžu 
k o r’ j e n a, / Što kor’jenje po- 
kraj mora raste« (K. H. II 312); 
»A treći joj od i n đ i r - k o r i- 
n a, što se na dram ko i zlato 
* daje, / Miris daje na čejrek sa- 
hata« (M. H. IV 548). 

Hibr. r., prva kompon. < tur. 
incii, inci »biser: perle«. 

inđlr-korijen, v. indžu-lćorijen. 
inkar, v, inćar. 

inkaša f (tur.-srp. hrv.) nišeste, 
pšenični skrob u prahu . 

Hibr. r. < tur. un »brašno« i 
naša riječ kaša . 

inla, v. hila. 

insaf, -afa m (ar.) savjest f duša, 
duševnost. 

< tur, insaf < ar. in$af. 

V, insafli, insafsuz. 

ins&fli, indecl. adj. (ar.-tur.) sa- 
vjestan, obazriv , duševan . 

< tur. insafli, v. insaf + tur. 
suf. -Zi. 

insafsuz m (ar.-tur.) bezdušnik; 
čovjek bez savjesti i milosti. 

< tur. insafsiz, v, insaf + tur. 
postpoz. ~siz »bez«. 

insan (iksan, ihsan, isan), -ana m 
(ar.) čovjek , osoba. — Što sije- 
če oklop na i n s a n u« (K. H. 
I 375). 

< tur. insan < аг. insan . 

V. insanijet. insanski. 

insanljet m (ar.) Ijudstvo, čovječ- 
nost. 

< tur. insaniyet < ar. insa~ 
niyyd, v. insan + ar. adj. suf. 
f. - iyya « 

insanski, adj. i insanski, adv. 
Ijiidski, Ijudski. 

Izv. od insan (v.), 

inšalah! (inšanlah!) interj. (ar.) 
akobogda . — »Hajr i n š a 1 a h, 


a47 



intačiti 


Bogom pobratime?!^ (K. H. I 
89); »E inšanlah dok se rodi 
sunce!-< (M. H. III 35). 

< tur. in$allah! < ar. inša'a- 
-llah »ako bog htjedne«. 

intačiti, navaljivati sa pitanjima 
ili zahtjevima, zapitkivati. 

< tur. intak < аг. intdq »na- 
tjerati drugog da govori, učiniti 
da progovori*. 

intereždžija i intereščija m o naj 
koji u svemu gleda svoj inte - 
res, sebičnjak. 

Hibr. r. sa tur. suf. ~ci (č. dži), 
odnosnjo -gi (č. či). 

intikal, ~ala m (ar.) 1. pravni ter- 
min: prelaz prava vlasništva na 
imovini sa umrlog na nasljed- 
nike. 

2. prenosna taksa, porez na na - 
sljeđene nekretnine. 

< tur. intikal < ar. intiqal 
bukv. »preći«. 

intikalija / (ar.) prenosna taksa, 
porez za nasljeđene nekretnine. 

< tur. intikaliye < ar. intiqa- 
Иууа, v. intikal + ar. adj. suf. 
f. ~iyya. 

intikam m (ar.) osveta. 

< tur. intikam < ar. intiqam. 

Ipek (tur.) tursko ime za grad 
Peć u Kosovskometohijskoj 
oblasii. — »Koliko je polje pod 
I p e k o m, / svega ga je voj- 
ska pritisnula« (Sevd. 106): 
»Među I p e k, među Đakovi- 
cu, / Na ledinu pod borje vi- 
soko« (Petran. 94). 

< tur. Ipek. 

ipeklija f (tur.) svilena košulja. 
— »Na mladoj i p e k 1 i j a i 
svilene dimije« (Gajr. 1927 37). 

< tur. ipekli »svilen« < tur. 
ipek »svila« + tur. suf. -li. 

iptan, iptan-kazuktan, v. hiptan- 
kazuktan. 


iptidaija, iskr. iptadija, v. mek- 
tebi-iptidaija. 

irabiti, tumačiti, razjašnjavati. 

< tur. i’rab < ar. i^rab »tuma - 
čiti«. 

irad, irat m (ar.) J. dohodak sa 
nepokretnog imetka. 

2. nepokretni imetak koji do- 
nosi prihod . — »Imaš dosta i 
i r a d a«, »Pola mala, a pola 
irađa« (M. H. III 8, 323); 
»Sedi naša i r a d babovina, / 
Što je nama babo jostavio« 
(Lord 233). 

< tur. irad y sa značenjem kao 
kod nas < ar. irad »donijeti*. 

ir&da / (ar.) carska zapovijed. 

< tur. irade »carska zapovijed« 

< ar. irada »htjeti, željeti; vo- 
Ija, želja«. 

iraki-safun, irakli-safun (raki- 
safun, rakli-safnn), -una, m 
(ar.-lat.) vrsta mirišljivog sapu- 
na koji se za vrijeme turske 
vladavine uvozio sa Istoka . — 
»kupajte me đulsijom vođicom, 
/ i najljepšim i r a k 1 i s a f u- 
nom« (Beh. VIII 63); »vode 
uze i rakli safuna« (M. 
H. III 410). 

< tur. ггаЈсг sabun, irakh sabun 
»irački sapun, sapun koji se 
proizvodi u Iraku«. Prva riječ 
dolazi od ar. nraqiyy »irački« 
(ar. drdq »Irak« + ar. adj. suf. 
-iyy), a tur. irakh je od ar. 
draq »Irak« + tur. suf. -h (u 
našem jeziku se nekad početno 
slovo »i« izbacuje raki, rakli 
mjesto iraki, irakli). Za drugu 
riječ v. sapun. 

Tumačenje ove riječi u Rj JA- 
ZU nije ispravno. 

irendati, v. erendati. 

irende, irenda, v. erende, erenda. 

ireza, v. reza. 


348 




iskašagijati 


Irfan, -ana (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Irfan < ar. ‘ Irfan, mu- 
ško ime »Poznavalac« osn. zn.: 
»poznavanje, prepoznavanje; 
gnoza«. 

irgat, irgatin (argat, argatin) m 

(grč.) nadničar, radnik. — »Što 
je staro meću u irgate« (K. H. 
I 43). 

< tur. irgat < ngrč. ergatis . 

V. irgatluk, irgatovati. 

irgafiuk (argatiuk) m (grČ.-tur.) 
nadničarski posao, kuluk , rabo- 
ta. — »Ра navede mene u a г- 
g a 11 u k« (Vuk III 9). 

< tur. irgathk, v. irgat + tur. 
suf. - lik . 

irgatovati, -tujem (argatovati), 

raditi pod nadnicu, kulučiti. — 
»argatovah tri godine da- 
na« (Vuk III 9). 

Izv. od i r g a t (v.). 

irmek-halva f (jerm.-ar.) halva 
oć, griza jedna mjera masnoće 
г ista mjera gnza. pa se to prži 
na vatri. Zatim se zalije klju- 
čalim šerbetom u kome je jed- 
naka mjera šećera i mlijeka i 
mdješa se dok se ne zgusne. Da- 
kle pravi se isto kao i obična 
halva, samo se mjesto brašna 
stavlja griz, a mjesto vode mli 
jeko. 

< tur f irmik helvast, izf. od 
tur. (jermenskog porijekla) ir ~ 
mik, yirmik »griz« 4- halva (v.). 

irtifa, v. iltifa. 

Isa, -ata (pejgamber) (jevr.) Isus. 

< ar. t Isa, jevr, porijekla. 

V. Isa (musl. ime). 

Isa, -ata, hipok. fso (jevr.) musl. 
muško ime. 

< tur. Isa < ar. «Isa, muško 
ime, ime pejgambera, jevr. po- 
rijekla. 


ise, isa, v. hise, hisa. 

isakatiti, teško ozlijediti nekog 
na više mjesta po tijelu. 

Izv. od sakat (v.). 

Ishak, Isak, -aka (asir.) musl. mu - 
ško ime. 

< tur. Ishak < ar. lshdq mu- 
ško ime; Ishak-pejgamber, sin 
Ibrahima (Abrahama, Avrama) 
i Sare; < asir. 

ishal, -ala m (ar.) i ishaluk m 
(ai'.-tur.) proljei\ 

< tur. ishal, ishalhk < ar. 
ishai. 

isharčiti, istrošiti, potrošiti. — 
»•Sve sam svoje i s h a r č i o 
blago« (K. H. I 463). 

Izv. od harčiti (v.). 

isiot, isijot m (tur.) ingver, dum - 
bir, zendžefil, Zingiber offici- 
nale, fam . Zingiberaceae. Sa- 
mljeven korijen upotrebljava 
se kao začin za salep. 

< tur. isiot bukv. »vruća bilj- 
ka« (tur. isi »vruć« i tur. ot 

■ »biljka, trava«. 

isjan, -ana m (ar.) 1 . nepokor- 
nost; pobuna, ustanak. 

2. isjan se učiniti, pobuniti se, 
otkazati pokornost. — »Jer s e 
zemlja i s j a n u č i n i 1 a« (K. 

; H. I 242). 

< tur. isyan < ar. nsyan. 

V. asija, asiluk. 

Iskasapiti, isjeći nožem; izbosti 
nožem, nanijeti nožem ili sab- 
Ijom teške tjelesne povrede, — 
»Preostali iskasapljeni sa- 
držaj knjige nije mogao i da- 
lje nositi naslov »Nastavak le- 
•» gende« (»Proces u Lionu« 

* beogr. »Poiitika« od 5. II 1961.). 
Izv. od kasap. kasapiti. 

tskašagijati, istimaritž konja ka - 
v, šagijom. 

Izv. od kašagija, kašagijati. 


349 



Iskat 


iskat, -ata m (аг.) jedna vrsta mi- 
lostinje koja se dijeli sirotinji 
za dušu umrloga (podušje), po- 
što se najprije provede odrede - 
na procedura tzv. devr (v.). 

< tur. iskđt < ar. isqat f bukv. 
»oboriti, ukinutK 

iskefati 1 . iščetkati. 

2. fig.: izružiti, očitati lekciju . 
Izv. od kefa, kefati (v.). 

iskulašiti 1. preko mjere jahati 
ili tovarenjem iskoristiti konja. 
2. preko mjere istrošiti žensku; 
»iskulašena ženska« znači: vu- 
calica, koja je prošla kroz mno - 
ge ruke^ 

Izv od kulašiti (v.). 

iskunđačiti, izmlatiti, istući. 

Izv. od kundačiti (v.), 

iskusuriti, isplatiti i posljednji 
novac dugovanog zajma ili ci- 
jene. 

Izv. od kusur (v.), 

islah, indecl. adj. (ar.) dobar; 
pravi; uredeni. — »Njemu sje- 
di Kozlić Šabanaga / Od umi- 
je, od i s 1 a h -Turkinje«, »Nje- 
mu sidi Kozlić Aliaga / Od Ma- 
rije, od i s 1 a h - vlahinje«, 
»I s 1 a h -čalme nad oči natisli«, 
»•izvadi mu i s 1 a h -zerdanliju« 
»Cakšire mu i s 1 a h medvidi- 
na« (M. H. IV 28, III 350, 366. 
505). 

< tur. islah, sa značenjem kao 
kod nas < ar. islah »urediti, 
popraviti; uređenje, poboljša- 
nje*«. 

V. islahana, islah učiniti. 

islahana / (ar.-pers.) zanatlijska 
škola. U tursko doba u Saraje- 
vu je postojala islahana na 
mjestu gdje se danas nalazi 
Tkaonica ćilima, na Bistriku. 

< tur. islahane » zanatlijska 
Škola; vaspitna institucija. < ar. 
islah »uređiti, poboljšati«« i pers. 
ђлпе, v. hane. 


islah učiniti, urediti, dovesti u 
red, popraviti , poboljŠati. 

V. islah. 

islam, -ama i Islam, -ama, m (аг > 

1. ime muslimanske vjere. 

2. muslimansko muško ime. 

< tur. islam < ar. islam, bukv.: 
»predanost (boguH 

V, islamijet, musliman, 

islamijet m (ar.) muslimanstvo. 

< tun islamiget < ar islam 
+ ar. adj. suf. f. ~iyya. 

fsma, v Ismeta. 

Ismail, Ismajil, Smail, Smajilr 
hipok. Smajo, Smaiš (asir.) 
musl muško ime 

< tur. Ismail < ar. Ismadl t ime 
sina Ibrahima-pejgambera, Sa- 
muelo sin Abrahama < asir. 

Ismet, hipok. fsmo (ar.) musl. mu - 
ško ime. 

< tur. Ismet, muško ime »Za- 
štićeni-« < ar dsma »čuvanje, 
zaštita; dobro ime, poštenje«, 

fsmeta, hipok. fsma (аг.) musL 
žensko ime. 

MuŠkom irhenu Ismet dodano 
naše -a. 
fsmo, v. Ismet 
fso, v. Isa 

isparčati, iskomadati. 

Izv, od parče (v.). 
ispat, -ata m (ar.) dokazivanje, 
svjedočenje; dokaz . 

< tur. ispat < ar. itbat. 

V. ispatiti, ispatluk, ispat uči- 
niti, obispatiti. 

isp&titi, svjedočiti, posvjedočiti. 

Izv. od ispat (v.). 
isp&tluk m (ar.-tur.) zasvjedoče - 
nje, posvjedočenje; dokaz. — 
»Nijesi mi obljubio lice, / ali 
tome ispatluka nema, / već 
je ono što govore ljudi« (KaŠik. 
III 23). 

< tur. ispatUJc, v. ispat -f tur. 
suf. -hk. 


350 



istifaa 


ispat uciniti, zasvjedočiti, posvje- 
dočiti; dokazati sv oju tvrdnju 
u parnicL 
Izv, od ispat (v.), 

ispihtijati se (ispiktijati se), uva - 

riti se; dopeći se na slaboj va * 
tri postepeno. 

Izv. od pihtijati se (v.). 

isplndžija m (srp, hrv.-tur.) ispi- 
jač, koji mnogo pije , ispija. — 
>-Na pivu su čudne i s p i n u ž i- 
j е-к (K, H. I 228). 

Hibr. r., ispi, prez. osn. od ini 
ispiti + »n« + tur suf. -ci 
(či dži), 

lsraf. >afa (ar.) pretjerano, preko - 
mjerno trošenje; prelaženje 
mjere . Kaze se »israf haram« 
tj. israf je zabranjen . 

< tur. israf < аг, isra/. 

Israfil m (jevr.) anđeo koji će 
objauiti početak kijametskog 
dana (smak svijeta), 

< tur. Israfil < аг. Israfil 

< jevr. 

istabanati, ižibati po tabanima , 
Izv. od taban (v.). 

istabiriti, istumačiti, protumačiti; 
protumačiti san. — »Došao sam. 
da mi istabiriš san. Plaho 
zanovijetan« (Čolak. 25). 

Izv. od tabir, ta.biriti (v.), 

istakat, istekat m (srp. hrv.-ar.) 
nemoć, slabost, iscrpljenost. 

< tur. takat (v.) < ar. taqa i 
naša prep. »iz«: iz-takat, izve- 
deno na isti način kao što je ođ 
takat izveden glagol istakatiti. 
istekatiti (v.). 

P. Skok »344 istekat B, takat 
M*« itd. navodi da je »ova riječ 
nastala od tur, istek . volja, že~ 
Ija, prohtjev, pa u Mostaru i 
Banjoj Luci ima nastavak -at 
i kaže se: istekat, takat, a u sa- 
rajevskom govoru se 'ovaj na- 
stavak gubi, pa se kaže: istek«-. 


Mislim da ovo Skokovo tuma- 
i ćenje nije ispravno, pošto iste- 
kat, istakat i istekatit, istakatitl 
ni po izvoru, a ni po značenju. 
kako sam naveo, nemaju veze 
sa tur. riječi istek 

istakatiti, istekatiti, iznemoći, ob - 
nemoći, oslabiti, izgubiti takat 
(moć). Kaže se: »vala sam od 
dugog ležanja mnogo i s t a k a- 
tio (istekati o)«, 

|. Izv r od istakat, istekat (v.). 

istamiriti, ispopravljati, izvršiti 
popravke , 

Izvr, od tamiriti (v.). 

istek m (tur.) volja, proktjev, ape ~ 
titt Kaže se: »Nemam isteka ni 
za čim 

< tur, istek < tur. inf. istemek 
»htjeti, želiti*. 

Istekar, v. istekrar. 

istekat, istekatiti, v. istakat, ista- 
katiti. 

istekrar, istekraj r istekar, adv. 
(ar.) ponova, iznova, nano-uo. — 
»Za i s t e k a г puške podasu- 
še« (Vuk, Rječnik). 

< tur. istikrar < ar. istikrar 
»ponoviti«. 

V, tekrar. 

ister-istemez, indecl. (tur.) htio- 
ne htio i, hoćeš-nećeš (тбга se). 

. — » .., jer valja mi i s t e r - 
. istemez ići na izbore.. .* 
(Zembilj III 26). 

< tur. ister-istemez »hoče-ne- 
će«, prva kompon. imperf. 3 H~ 
ce sing. poz. a drugo neg. od 
inf. istemek »htjeti*. 

istiara, istijara, v. istihara. 

istifade (istifadu) se uČiniti, oko- 

ristiti se. 

< tur. istifade < ar. istifada 
»korištenje* 

istifan, istivan, -ana (pogr. istik- 
far) m (grč.) mladinski, nevje- 


351 



dstigbal 


stinski vijenac. — »Jedna gla- 
va sedam i s t i f a n a~ (M, H, 
III 411); »Cura lijepa pa se za- 
odjela: / jedna glava, a tri 
' i s t i k f a r a: jedne liši a 

dvoje menduše« (Muz, zap. 
Inst. 59). 

; < tur, istifan < ngrč, stefanos. 

istigbal, -ala m (arj doček, sre- 
tanje, susret. — »Na i s t i g b a 1 
njemu IzIdZio« (K. H. I 52). 

< tur. istikbal < ar. istiqbdl 
»izaći nekome u susret«. 

istihara (istiara, istijara) f (ar.) 
namaz (klanjanje , molitva) po- 
slije koga se legne da se spava 
sa željom da san da odgovor na 
ono što se želi da sazna, naime 
da li je po odnosnu osobu do- 
bro što namjerava učiniti ili ne. 
•— »Da on klanja namaz i s t i- 
haru, / pa da išće od dragoga 
Alaha, / da usnije što s’. nje- 
gova obara munara« (Kurt I 
143). 

< tur. istihare < ar. istihara, 
bukv.: »ispitivanje, istraživanje 
da li će neki preduzeti ili pla- 
nirani posao biti sretan ili ne.« 

istikfar, v. istifan. 

istilah, -aha m (ar.) polagan raz - 
govjetan govor, polagan rad: 
»govori po i s t i 1 a h u«, »radi 
po istilahu«. 

< tur. istilah < ar. istilah 
»tehnički izraz; termin«, 

istimariti, očistiti копја češagi- 
jom f čelkom. — »Sedlo svali, 
pa na jasle baci, / istimari 
umorna đogina« (K. H. II 534). 
Izv, od timariti (v.). ; 

istintak, -aka m (ar.) preslušava- 
nje, ispitivanje, isleđivanje, 
istraga. 

< tur. istintak < ar. istintaq. 

'istiska / (ar.) sušica, tuberkuloza. 

< tur. istiska »vodena bolest, 


Hydrapisie i staračka sušica« 

< аг. istisqd\ 

istivan, v, istifan. 

išaret (pogr. bešaret) m (ar.) 1. 
gestikulacija (bilo da se vrši 
kretnjama ruku, prstiju, tijela 
ili mimikom). »Pa on Marku 
išaretom kaže. / i š a r e- 
tom klimajući glavom« (K. H. 
I 195); »Seljam dade, Mujo po- 
gljeda ga, / B e š a r e t o m se- 
ljam prifatijo« (Lord 143). 

2. predosjećanje, predosjećaj; 
znak. — »Išaret mi je da će 
doći« (u ob. gov.); »Zar ovo ni- 
je siguran i š a r e t?« (Zembilj 
Ш 99). 

3. »išaret učiniti «, pokazati ka~ 
kvim gestom, dati neki znak. 

< tur. i$aret < ar. išara »po- 
kazivanje; znak, mig«. 

išaretiti, gestikulirati, micanjem 
ruke, prstiju, glave ili očiju da - 
vati znak. 

Izv. od išaret (v.). 

lščija m (tur.) radnik. 

< tur. i?gi (tur. i$ »posao, rad« 
+ suf. -gi. 

išćesmati, izvesti, napraviti »će- 
sme«. 

Izv. od ćesma (v.). 
išćil m (ar.) 1. slutnja, naslućiva- 
nje; u igri prstena: uvjerenje 
stečeno na osnovu okolnosti da 
se pod izvjesnom čarapom ili 
findžanom nalazi sakriveni pr- 
sten. — »i š ć i 1 mi je ova ča- 
rapa«, »đe je tvoj i š ć i 1?« tj. 
gdje misliš da je prsten? 

2. ono na što se čovjek opredi- 
jeli, što izabere po sopstvenom 
rasuđivanju. Kaže se: »i š ć i 1 
mi je ona djevojka«. 

< tur. цкИ »sumnja; predpo- 
stavka; teškoća, težak problem« 

< pers. iŠkil »sumnja, varka« 

< ar. iškdl (]/ škl IV) »sumnja, 
dvojba«. 

V. išćiliti, uišćiliti. 


:352 



itibar 


išćiliti 1 . pogađati gdje je prsten 
(u igri prstena). 

2. izabrati , zagledati, парт. »iš~ 
ćiliti djevojku« znači: izabrati 
djevojku koja se najbolje sviđa.. 
Izv. od išćil (v.). 

iš kolajđele! (iškolađele!) interj. 
(tur.) neka ti je kolaj rabota! 
lak ti posao bio! (ovako se po~ 
zdravlja onaj koji se zateče u 
kakvom poslu). Kaže se: »i š 
kolajđele, majstoreK 

< tur. ц kolaggele! < tur. i§ 
»posao, rad«, tur. kolay »\agan« 
i tur. gele t optat. 3. lice sing. 
od inf. gelmek »doći«„ 

išleisati, -išem 1 , raditi, poslovati. 
2. curiti (kaze se za ranu ili 
gnoj). 

< tur. i$lemek» raditi, poslo- 
vati; curiti«. 

V. išlema. 

išlema, ešlema f (tur.) rućni vez 
na odijelu srmom, zlatom ili 
svilenim koncem; ručni vez na 
oružju; ručni vez uopšte. — 
»Zlatnu pošu bega Dženetića, / 
od e š 1 e m a i tiftira zlatna« 
(Ašikl. 70). 

< tur. i$leme, nom. action. i 
part. od inf. i$lemek »raditi, 
poslovati«. 

išluk, v. ičluk. 

ištah, -aha (pogr. lštal) m (ar.) 

1. apetit, prohtjev za jelom. 
Kaže se: »ovo otvara i š t a h«. 

2. želja, volja, raspoloženje za 
nečim. — »A ištaha i behar 
se kruni. / u čašice pune šlji- 
vovice!« (Sevd. 35). 

< tur. i$tah , i$tiha < ar. ištiha’ 
»želja; željeti« od šahiud 
»strast, želja« 

ištahli, (ištali), indecl. adj. (ar. i 
tur.) 1. sa dobrim apetitom. 

2. željan. 

< tur. i$tahh, v. išetah 4- tur. 
suf. -ll. 


ištahlija m (ar.-tur.) 1 . onaj ko- 
ji ima dobar apetit. 

2. onaj koji ima želju za nečim. 

< tur. i§tahh, v. ištahli. 

išt&hsuz m (ar.-tur.) 1. onaj ko- 
ji nema apetita. 1 
2. onaj koji nema želja ni pro- 
htjeva. 

< tur. i$tahsiz, v. ištah ~f tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

ište đeldum! interij. (tur.) eto do- 
đoh! eto stigoh! (odgovor gosta 
na dobrodošlicu domaćina: »đe- 
la mašalah!« (v .) 

< tur. i$te geldim, ^tur. i§te 
»eto« i geldim, perf. fiice sing. 
od gelmek »doći«. 

itaat (itat) rn (ar.) 1 pokornost, po - 
slušnost, odanost. — »Nisam bi- 
la u i t a t u« (Gajret 1930 554). 
2. »itaat (itat) učinitipokoriti, 
poslušnim učiniti. ~~ »Bajrak- 
tara itat učinila, / otalen 
se natrag povratila« (M. H. III 
231). 

< tur. itaat < ar. itaa<. 
itat, v. itaat. 

itibar (ihtibar, iktibar) -ara m 
(ar.) 1 . čast, ugled; poštovanje , 
uvaženost. — »zato su je svu- 
gdje dočekivali i pričekivali sa 
velikim ihtibarom« (Zem- 
bilj III 17); »Svi su staroj i h- 
t i b a r nosili, / šećer jila, na 
svili sjedila« (I. Z. IV 155). 

2. »itibar činiti «, »itibar učiniti«, 
iskazivati (iskazati) poštovanje, 
odavati (odati) čast. »I t i b a r 
je majci u č i n i o, / a mrku joj 
kahvu dohvatio« (K. H. II 423). 

< tur. itibar »čast, ugled; po- 
štovanje, uvaženost« < ar„ 
vtibar, osn. zn. »poučiti se«, - 
P. Skok za ovu riječ kaže da je 
nastala od »ar. iktiddr, » auto - 
rite, diguite « sa promjenom d u 
b, što je sasvim neosnovano. 

V. muteber. 


23 — Tureizmi u SH jeziku 


353 



itićaf 


itićaf, itikaf, -afa m (аг.) 1. mu- 
slimanski vjerski I običaj da se 
posljednjih deset dana Ramaza- 
na nastani (» zatvori«) jedan po- 
božan siromašan čovjek u dža- 
miju, gdje spava i hrani se, a 
ne napuštd džamiju do bajrama 
osim radi obavljanja nužde. 
Taj čovjek zove se mutećif, mu- 
tekif (v.). 

2. nenapuštanje kuće i neizla- 
ženje među svijet. Kaže se: 
>'Povukao se u i t i ć a f«, »za- 
tvorio se u i t i ć a f«. 

< tur. itikaf (č. itikjaf) < ar. 
vtikaf. 

itikad, -ada m (ar.) vjerovanje, 
uvjerenje u božje postojanje. — 
»Kaže se: »čvrstog je i t i k a- 
d a«. 

< tur. itikad < ar. idiqdd. 
itikaf, v. itićaf 

itiraz. -aza m (ar.) 1. nepovoljna 
kritika; prigovor; protivljenje , 
prigovaranje. 

2. »itiraz učiniti«, kritikovati, 
protiviti se, neslagati se. 

< tur. itiraz, sa značenjem kao 
kod nas < ar. idirđd »protiv- 
ljenje, prigovaranje« 

itlak-bujruntija (itljak-buruntija) 
ili skraćeno itlak (itljak) / (ar. 
-tur). neka vrsta opšte, cirku- 
larne naredbe; raspis. — »uze 
i 11 a k - b u j r u n" t i j e pisat, / 
na careve dobre kapetane, / on 
careve diže kapetane« (nar. pj.); 
»beže se je asi učinio, / bez ca- 
reve ture i fermana / i bez mo- 
je itlak-bujruntij e« (F. 
J. II 352); »A kad sljegnem ca- 
ru na divanu, / Najprije ću 
i 11 j a k izvaditi / Na Turćina 
Budimliju Muja, / Da ga car vej 
potražiti neće«, »Dade sultan 
itljak buruntiju« (Lord 
15, 18). 

< tur. itlak »otpuštanje, oslobo- 
đenje; općenitost« < ar. itlaq 


»osloboditi, odriješiti«. Za dru- 
gu kompon. v. bujruntija. 

itmač, -ača (ikmač) m (tur.) otvor, 
razrez na obašvi u gaća, dimija, 
ćakŠira itd., kroz koji se uvlaći 
učkur, svitnjak. — »Pri dnu 
džemadan je opšiven obameta- 
njem, a kod svake strane ima 
manji razrez koji se zove »i k- 
m a č« (od tur. itmač) (GZM 
1956 156). 

< tur. yirtmaQ. 

Iza, v. Izeta. 

izafet m (ar.) izafetska konstruk - 
cija, genitivna veza. Turski, ar. 
i pers. jezici imaju izafetske 
konstrukcije kao poseban oblik 
izražavanja genitivnog odnosa. 
U tur. izaf. konstrukciji prvi 
dio je u genitivu ili u nomina- 
tivu, a drugi sa prisvojnim na- 
stavkom »-i«, »-u« ili »si«, »su«, 
napr. bahk уадг »riblje ulje «, 
Ahmeđin oglu »Ahmedov sin«, 
evin penceresi »kućni prozor« 
itd. U ar. izaf. konstrukciji prvi 
dio je u nominativu, a drugi u 
genitivu: baytu-l- mali »državna 
blagajna «. 17 pers. izaf. kon- 
strukciji prvi dio dobiva nasta - 
vak -i ili -yi, ili je bez tog na- 
stavka, a drugi dio ostaje ne- 
promijenjen: gami mey »Čaša 
vina«, newayi murg »pjev pti- 
ce«. Vrlo se ćesto upotrebljava 
pers. izaf. konstruk. u tur. je- 
ziku, a gradi se isključivo od 
ar. ili pers. riječi. 

(Smatrao sam potrebnim obja- 
sniti » izafet « zbog toga što se u 
tumačenju riječi u ovom rječ- 
niku vrlo često susrećemo sa 
izafet. konstrukcijama). 

< tur. izafet < аг. iddfd. 

izbeharati, procvasti (behar). Ka- 
že se: ove godine je svo voće 
i z b e h a r a 1 o. 

Izv. od behar, beharati (v.). 

izdegenečiti, istući, izbatinati. 

Izv. od degenek, degenečiti (v.). 


354 



izunama 


izdeverati, prebroditi teškoće u 
životu; izbaviti se iz nevolje 
nakon mučnog života. * 

Izv. od deverati (v.)- 

izdurati. izdržati, podnijeti. 

Izv. od durati (v.). 

izeglenisati se, -išem, izrazgova- 
rati se. 

Izv. od eglenisati (v.). 

Izet, hipok. Izo (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Izzet , muško ime »Veli- 
čina, Slava« (isp. »Slavko«) 

< ar. nzza »veličina, slava, po- 
nos«. 

Izeta, bipok. Iza (ar.) musl žen- 
sko ime. 

Muškom imenu Izet (v.) dodan 
naš nastavak za f. -a. 

izgargarati, isplakati grlo i usta 
grgljanjem. — »Prilikom kupa- 
nja (muslimana) moraju se gr- 
lo i usta izgargarati« (u 
ob. gov.). 

Izv. od gargara (v.). 

Izhal, izhaluk, v. ishal, ishaluk. 

iziladžiti (se), izliječiti (se). — 
»Naj pojedi ovaj somun i ja 
mislim božijim hemerom, a 


mojim se^epom da ćeš se od- 
mah i z i 1 a d ž i t i« (Zembilj 
III 26). 

Izv. od iladžiti (se) (v.). 

izirabiti. protumačiti , razjasniti. 
Izv. od irabiti (v.). 

izištahiti, nadovoljiti se onoga za 
Čim se ima ištah (apetit , volja). 
Izv. od ištah <v.). 

izmećar, izmećarluk itd. v. hiz- 
mećar, hizmećarluk itd. 

izmet, v. hizmet 
Izo, v. Izet. 

izun (izum) m (ar.) dozvola, do- 
puštanje, privola, pristanak. — 
»Eto ti i z u n, turska goloti- 
njo« (M. H. III 107); »Pa iziđe 
uz tančicu kulu, / Bez i z u m a 
u odaju uđe« (Vuk VII 323). 

< tur. izin < ar. idn. 

V. izunama. 

izunama f (ar.-pers.) 1 . pismena 
dozvola; ovlaštenje. 

2. ovlaštenje koje je izdavao 
šerijatski sudija imamu-mati- 
čaru da ovaj u ime šerijatskog 
suda obavi vjenčanje. 

< tur. izinname < ar. idn , v. 
izun i pers. ndme »pismo; knji- 
ga, djelo«. 




Ј 3! partik. (ar.) о/. »ja, merhaba« 
.■ = o, merhaba! (musl. pozdrav). 

< tur. уа < ar. уа! 

Д i ја ... konj. (pers.) Ш, ili .. • 
ili. — Sina Mehu u mektebe 
dala, / da joj bude paša j a 
binbaša« (Kurt I 120); «-Kupi 
vojsku hajde na Kosovo, / j a 
mi spremi od gradova ključe« 
(Petran. 270); »j a amanu gle- 
dajte dermana, / j a nam dajte 
budžak zemlje prazne« (K. H. 
I 36); »j a pravo, ja nikako« 
(Vuk, Posl. 109). 

< tur. уа < pers. уа, 

Jabina / i jabanac, -nca m (pers.) 

1. stranac, tudin; nesrodnik . — 
»Nemoj slati malenih svatova, 
/ ni spremati j a b a n e djeve- 
ra« (K. H. I 108); »-Ne vodi mi 
j a b a n e djevera* (Petran. 
603). 

2. »jabanaznači i: strana, dru- 
gi kraj; ledina. — »Čuješ mene, 
draga sa j a b a n e, / ja na te- 
bi ne nalazim mane« (Ašikl. 
117); »Pomrčina, cijelo selo 
spava, / Sahat kula dvanajes 
kucala, / Tuj se momče po j a- 
b a n i šeće* (Muz. zap. Inst. 
276). 

3. »najabanu (na jabanu) govo- 
nti* znaČi: govoriti u stranu, 
govoriti besmislice. 


< tur. yabana, yaban < pers. 
yaban, yaban, zapravo: biyd- 
bdn; u oba jezika znači: »pu- 
stinja, područje izvan uređenih 
i naseljenih mjesta koje лЦе 
kultivirano niti je u čijem po- 
sjedu^. 

V. jabandžija, jabandžiluk, ja- 
banlija, jabani. 

jab&nđžija (jebanđžija) m (pers - 
tur.) stranac, tudin; nesrodnik^ 
— »Prođi me se momak j a- 
bandžija*« (M. H. III 320); 
»neću ljubit' jebanđžije, / 
već komšiju u mahali« (I. Z. III 
203). 

< tur. yabanci < pers. yaban„ 
yaban , v. jabana + tur. suf. -a. 

jabanđžiluk m (pers.-tur.) sroj- 
stvo jabandžije; tuđinstvo v 

< tur. yabancihk, v. jabandži- 
ja + tur. suf. -hk. 

jabanl, indecl. adj. (pers.) divlji. 

< tur. yabani < pers. yabdni. 

jabanlija m (pers.-tur.) stranac^ 
tuđin ; nesrodnik, — »O djevoj- 
ko j a b a n 1 i j o* / dragi ti se 
pomamio« (I. Z. II 159); »Dobili 
smo jednog j a b a n I i j u, / 
Niti hoće piva rii jeđiva« (Pe^ 
tran. 592). 

< tur. yabanh < pers. џабаш* 
v. jabana + tur. suf. 



jaftađžija 


ЈОДја f (tur.) 1. vrijeme (doba) 
okor 2 sata poslije zalaza šunca, 
kada se Jdanja istoimena musl. 
molitva. — »I j a c i j e vakta 
dočekaše« (M. H. III 447); 

2. noćna musL molitva (» jacija 
namaz «), peta po redu , koja se 
klahja oko 2 sata iza zalaza 
зипс a. — н-Мајка sina na j a- 
ciju budi, / Ustaj, sine, j a- 
cija ti prođe!« (Muz. zap. 
Inst. 3528); »Svašta čula, j a- 
c i j e ne čula« (nar. posl.). 

3. 0 U narodnim pjesmama se 
spominju »prve jacije« Ш » ma- 
le jacije« i »kasne (pozne) ja- 
<cije« ili »velike jacije«. Prve ili 
male jacije to je doba kada na- 
stupi vrijeme klanjanja jacije 
koje oglašavaju mujezini sa mi- 
nareta (oko 2 sata iza zalaza 
sunca); »Kad def bije u p r v e 
j a c i j e« (Sevd. 84). Kasne ili 
velike jacije je doba iza poia 
noći pa do poprije zore, pošto 
jacijsko vrijeme (»jacijski va- 
kat«) traje i jacija namaz moze 
se klanjati sve do pred zoru. 
Stoga pjesma kaže: »Majka si- 
na na jaciju budi, / Ustaj, sine, 
j a c i j a ti prođe!« 

< tur. yatsi f osn. zn.: »vrijeme 
lijeganja, spavanja«. 

jacmicak, v. ječmičak. 

jađac, јбса i jadac, jaca m (pers.) 

1. tanka prsna kost u pernate 
živadi koja ima dva kraka. 

2. vrsta opklade: »lomiti jadac« 
znaći da dvije osobe uzmu kost 
jadac za dva kraka i tegleći 
razlome ga, pa poslije toga ko 
prvi od njih pogriješi, ili se 
prevari, gubi opkladu. 

< tur. yades , lades, sa istim 
značenjem kao kod nas < pers. 
yad-i dest, bukv. »ručno sjeća- 
nje« pers. izf. od pers. yad »sje- 
ćanje« i pers. dest »ruka«. 

jadiđar, adiđar, -ara m (pers.) 
I. dragulj, dragi kamen; nakit, 


dragocjenosti, skupocjenosti. — 
»Pojavi se jadiđar Ajkuna«, 
(K. H. II 72); »Pa se kani j a- 
diđara moga! / Otprije je 
meni mušterija«, (M. H. IV 174); 
»A u njojzi do tri ađiđara: 
/ Jedno'mi je momče Biograče, 
/ A drugo je momče Sarajče, / 
A treće je momče Hercegovče«, 
(Vuk V 182); »Ja upita adi- 
đ a r Hajkunu« (Lord 307). 

2. uspomena, darovani predmet 
za uspomenu. 

< tur. yadi$ar »uspomena« 

< pers. yadgar »dar za ,uspo- 
menu, dar za sjećanje«, pers. 
ydd »sjećanje« + pers. suf. 
-par, koji služi za tvorbu ime- 
nica. 

jafta (japta, javta, jalta) f (pers.) 

1. tabla sa natpisom; cedulja, 
etiketa; pismeni raspored. — 
»Još on j a p t u na kolinu piše, 
/ pa po raji j a p t e otisnuo« 
(M. H. 284); »Dok popisa konja 
i junaka, / i dade mu j a p t u 
na junaka« (K. H. II 272), 

2. odjeljenje, odred, grupa; gru- 
pa sela koja pripadaju jednoj 
manjoj opštini ili džematu. — 
»Dobro ih je bane dočekao, / 
sve svatove po jaftama ba- 
ci, / a on sebi senjskog kape- 
tana« (K. H. II 221); »sve pa- 
doŠe po j a v t a m svatovi, / 
nema javte dvjema seratli- 
jama« (F. J. II 255); »Za Mu- 
jova na jaftove vojska; / 
»Sve rasturi Vojsku na sentove« 
(Lord 98); »Te je mnoge j a 11 e 
pokupio, / Te on sreta kitu i 
svatove« (Vuk VII 186). 

< tur. yafta »cedulja, pismena 
isprava; etiketa; tabla sa ka- 
kvim natpisom« < pers. yafte 
»pismo, cedulja«. 

V. jaftadžija. 

jaftađžija m (pers.-tur.) onaj koji 
dijeli na grupe, na odrede. — 


357 



»Izveo je trista j a f t a d ž i j л 
*' Da dijeli svate na konake' 
(Lord 124). 

< tur. yaftaci, v. jafta tui 
suf. -сг. 

jag тп (tur.) 1. mirisavo ulje koje 
hadžije donose iz arapskih ze- 
malja na povratku iz Meke. 
Njime se muslimani namirisa- 
rajii prilikom vjerskih prazni- 
ka . — »Ćabe j a & o m nek na- 
mažu brkc<’ (Nar. bl. 254). 

2. ulje. oleum. 

< tur. уад »maslo. mast«. 

V. jagla. jaglaisati, jaglija. jag- 
luk, jagluk-pita. balukjag, dul- 
-јад. nane-jag. hind-jag. 

jagaz, jagazija, jagazli, v. jagrz, 
jagrzli 

jagla f П ur.) cicvara. 

< tui’. vagh , v jag tur. suf. 
-h. 

jaglaisati, -ižem 1. podmazati ma- 
šću iii uljem, napr. točkove u 
kola itd. 

2. podmazati grlo slatkim i sla- 
nim jelom da se ima bolji glas, 
tj. pojesti što slalko i sćano. 

< tur. yaglaimak -poinastiti**, 

jaglak, v. jagluk. 
jaglek, v. jagluk. 

jaglija / (tur.) vrsta ćahije. 

< tur. yagh , v. jag tur suf. 
-h. 

jagluk (jaglak, jaglek) m (tur.) 
duguljasti rubac od finog beza 
zEatom izvezen na j^dnom uglu. 
— »Sa čivije j a g 1 u k ujag- 
mila« (M. H. III 121): -Kad јс 
svoje s\ r ate dofatio. I j a g 1 u- 
k e na njim omrčio** (Vuk VIII 
25); »Da b' dragom vezen j a g- 
1 u k dala. dragi mi je, malo 
mu jc dara**. -malo Čedo j a- 
g 1 u k o m pokrila« (Muz. zap. 
Inst. 3522. 1812). 

< tur. yaghk »rubac« 


jagluk-pita f nur i rsta pite ma- 
slenice. — Kuhaj pitu j a- 
gluk-pitu, hajdule, šajduie*- 
(1. Z. IV 2). 

V kompon. pod jagluk i pita. 

jagma / (pers.) J. grabljenje. o ti- 
manje , pljačka: natjeccnje ko 
će prvi nešto ugrabiti , dobiti 
itd. — »pa me mladu podaj na 
telala, pa da vidiš jagme 
od momaka** (I. Z. iV 79): »Ode 
na jagmu kao nlva« (Vuk r 
Posl. 232). 

2. vrsta zajednice к kosnici. — 
»Tada se jagmc ko ćc više po- 
kositi, jer što pokosc kosci \r. 
jedne kuće, to sijcno pripada 
toj kući. Ta se \'i*sta zajednirc 
zove »jagma**. (GZM 190«> 
396). 

< tur. уадта < pcrs, уадта 
V. jagmiti. ujagmiti. pojagmil: 
(se). 

jagmiti (se) grabiti: natjecaU ,-r 
ko će prvi šio ugrabiti; iči is- 
pred. — »Tađa sc jagme kv> 
će više pokositi« (GZM 19(1, 
396); »Dobra dara Babahmeto- 
\ ića! dorat sviema i a д m i 
u>: obaiu« (K. H. II 317). 

> Izv od jagma (v.). 

Jagrz, jagaz, jagazija (agaz, aga- 
zija) m (tur.) konj vrnomalja 
sie kestenjaste boj<\ — »N и 
d\a konja Omer udario, dva 
jagrza dubrovaćkog bana- 
(K. H. II 310); »na jagrzu 
konju velikome« (Vuk IV 225): 
»A uzjaha debcla j a g a z a« (F. 
G. II 438); »Da li ima agazi- 
iu \тапса« (Vuk VII 141); »I 
dat ćeš mi a g a z -bedeviju« 
(M. H. I 438). 

< tur. yagiz »crnomanjast«. 

V. jagazli. 

jagazli (agazli) inđecl. ađj. (tur.) 
crnomanjaste, kestenjaste boje 
(konj). — »Izved ? te mi j a g a- 
z 1 i gavrana« (Vuk VII 97): 



izvede a g a z 1 i gavrana« (Vuk, 
Rječnik). 

< tur. уадгг , v. jagrz sa tur. 
suf. -li, koji je dodan u našem 
jeziip. 

Jahija, -e i Jahja, -ata (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Y ahya < аг. Yahyn, 
muško ime, »Živi« (isp. »Živo- 
jin-«); sv. Ivan Krstitelj < ar. 
hayy »živ-«. 

jahnija, janija / (pers.) ursta jela: 
debelo bravlje meso izrezavo 
na komadiće prži se sa crvenim 
lukom dok zarumeni , a ovda 
se uspe voda i vari se. — »U 
djevojke Ajnije, ) jedan sahan 
j a h n i j e« (I. Z. IV 201); »Mo- 
ja mi pleća pogača, / moje mu 
grlo j a h n i j a* (GZM 1908 
255); »I arami od ovna j a n i- 
j u« (Vuk, Rječnik). 

< tur. yahni < pers. уађт. 

V. papazjahnija. 

Jahudija, v. Jehudija. 

jiija m (tur.) pješak. — »kupi 
j a i j u, careva pješaka. / i at- 
Iiju, pašine kavaze« (Vuk IV 
326). 

< tur. уауа. 

jajgija / (tur.) platneni prostirač 
po minderu na sećiji. 

< tur. уаудг. 

jajlak m (tur.) pašnjak; paša na 
planinskim visoravnama; ba - 
čija. 

< tur. yaylak i yayla. 

j&ka / (tur.) ovratnik , krc.gna. 

< tur. уака. 

jakija f (tur.) cerof, flaster; me- 
lem koji se privija na rami i 
uboj. 

< tur. уакг »ono što' se privija 
na oboljeli dio tijela u svrhu 
liječenja«. 

jakrep, v. akrep 


Jakub, -uba, Јакпр, -upa i Jakub, 
Jakup (asir.) -musl. muško ime. 

< tur. Ya'fcitb < аг. Ya qub, 
ime pejgambera, Jakov, sin Isa- 
kov, a otac Josifa (sin Ishak- 
pejgambera, a otac Ju.suf-pej- 
gambera) < asir. 

jakut, -uta m (grč.) ritbin. — »Od 
j a k u t a i dragog kamenja« 
(M. H. Ш 84); »Dvore gradi Su- 
lejman ćehaja ' od j a k u t a i 
od zumuruta- (Muz. zap. Inst. 
3276). 

< tur. yakut < ar. yaqut i pers. 
ydqut < grč. pakmdos. 

V. jakuti. 

jakuti indecl. adj. (grč.-ar.) boje 
kao rubin. 

< tur. yakuti < pers. ydquti y 
v. jakut 4- ar.-pers. adj. suf. -Г. 

jalah! (jala!) i jalah! (jala!) in- 

terj. (ar.) o bože! bože pomozi! 
— »Jalah! reče. posjede do- 
rata« (B V. 1892 155): »Jala 
kardaš! juriš na đušmana« 
(Vuk, Rječnik). 

< tur. yallah! < ar. уа Allah! 
»o bože!« 

V. jalakati, jalaknuti. 

jalakati, -čem, vikati » jdldh! ju- 
lah!« (bože! bože!). 

Izv. od jalah! (v.) na isti način 
као halakati (v.) od alah, ala- 
hati. 

jalaknuti, viknuti »jalah'« (bo- 
že!). — »Kad li. bolan Turci 
j a 1 a k n u š e, / na Srbinje ju- 
riš učiniše!« (Vuk IV 159). 

Izv. od jalah! (v.). 

jalan m kao i adj. (tur.) laž; la- 
žan , potvoren , imitacija (pred- 
met). 

< tur. yalan (zapravo yalgan) 
»laž«. 

V. jalanija, jalandžija, jalandži, 
jalandži-dolma, jalan-šahit. 

jalandži, indecl. adj. (tur.) laian, 
patuoren. 


359 



jalandži-dolma 


< tur. yalanci y >dažac«. 

V. jalandži-dolma. 

jalandži-dolma / (tur.) nadjev u 
japraku (listu od loze) od pi~ 
rinča, pečen na ulju. Naziva se 
ovako, tj. »lažnom dolmom« 
usljed tog što nije pravi nadjev 
od mesa i što je ulje upotreb- 
Ijeno mjesto masla. 

' < tur. yalanci dolma, bukv. 
»lažna dolma«. v. kompon. pod 
jalandži i dolma. 

jalandžija m (tur.) lažac. 

< tur. уаГапсг, »laža c«. 

jalanija f (tur.-ar.) patvorina, imi- 
tacija. — »O Alija .biser j a- 
1 a n i j a, / dosad sam te pod 
čisto držala« (I. Z. III 185): »da 
znam da te za nedragog vezem. 
/ vezla bih te bugaraškom svi- 
lom, / a punjla zlatom j a 1 a- 
n i j o m« (I. Z. I 74). 

< tur. yalani, v. jaian f ar. i 
pers. adj. suf. -Г. 

jalan-šahit m (tur.-ar.) lažni svje- 
dok. 

< tur, yalan sahit, v. kompon. 
pod jalan i šahit. 

jalduz m i kao adj. (tur.) pozlata; 
pozlaćen. — »Na avliji u j a 1- 
d u z -skemliji« (M. H. III 417). 

< tur. yaldiz, »pozlata«f. 

V. jaiduzli, jalduzdžija. 

jaldiizli, indecl. adj. (tur.) pozla- 
ćen. — »desnom rukom jalduzli 
čašom« (Ašikl. 33). 

< tur. yald\zli, v. jalduz -f tur. 
suf. -Zi. 

jalduzdžija m (tur.) zanatlija zla - 
tarskog esnafa koji se bavio 
p ozlatom mahom bakrenih 

stvari (v. GZM 1958 117). 

< tur. yaldizci, v. jalduz + tur. 
suf. -ci. 

jalija (jaljija) f (grč.) pust (pra - 
zan) prostor uz riječnu ili mor - 
sku obalu, obala; poveće pra - 


zno mjesto na periferiji grada; 
ledina, polje. — »J a usadih vi- 
šnju na j a 1 i j i, / a iskopah 
bunar u avliji«, »Zlato Mejra 
platno bijelila, na j a 1 i j i, 
nasred Sarajeva« (Ašikl. 25, 94); 
»kolika je na Musali j a 1 i j a, 

/ još je veća Atlagića kapija« 
(Sevd. 103); »pa ga snese moru 
na j a 1 i j u« (Vuk II 431); »Ne 
bi vetra, zatutnje j a 1 j i j a«, 
»Opet jeka stade j a 1 j i j a m a« 
(Lord 13, 14). 

< tur. yah »obala« < grČ. 
yealćs. 

V. jalijaš. 

jalijaš, -aša m (grč.-srp. hrv.) be- 
sposličar, skitnica; neodgojeni 
skitnica; neodgojeni dječak sa 
periferije grada. 

Izv. od jalija (v.). 

jalman m (tur.) kundak u puške. 

— »kojano je obljevena zlatom, 

/ od j a 1 m a n a do gornjeg ni- 
šana«. (Vuk IV 247). 

< tur. yalman, »šiljak; vrh, 

vršak u hladnog oružja; sablja, 
mač«. r- 

jalta, v. jafta. 

jamak m (tur.) 1. bajraktarer 
zamjenik, zastavnički ađuiant. 

— »Kad ispade sedam j a m a- 
k o v a, / A za njima sedam ba : 
raktara« (Lord 13); »Sveg je 
Alu bajrak poklopio, / a t a- 
maka kita od bajraka (M. H. 

III 250). 

2. regrut u janjičarskoj v>ojsci 

3. pomoćnik majstora, kalfa. 

4. vrsta tave sa zavijenim drš- 
kom za topljenje masla ili loja 
Od ovog je nastalo prezime 
Jamaković. 

< tur. уатак »pomoćnik«. 
Jamaković, v. jamak. 
jaman, v. imam. 

jamčik m (tur.) grubo čebe sa du - 
gim resama koje se stavlja pre- 


360 



janjičari 


ko sedla, tako da prekriva jed- 
nim dijelom i sapi konja. Osa- 
račen je na mjestima gdje se 
natiče na unkaš i arkaš i mje- 
stimice iznutra postavljen ko- 
žom. Sličan je haši, samo je 
prostije izrade. 

< tur. уатдг < st. tur. уат , 
što znači isto što i menzil (v.) 
-1- tur. suf. -дг. 

jamurluk m (tur.) kišobran, — 
»Aj saviše mrke j a m u r 1 u- 
k e« (Lord 262). 

< tur. yagmurluk »kišna kaba- 
nica« < tur. уадтиг »kiša« + 
tur. suf. - luk . 

j&nćesedžija, jankesedžija m (tur.) 
džepokradica, lopov. 

< tur. yankesid < tur. уап 
»strana« i tur. kesici» >4maj ko- 
ji siječe-M (nom. agent. od inf. 
kesmek »sjeći«), 

janđan (jandal, janda) adv. (tur.) 
na strani, postrani, sa strane: 
odvojeno, na osami. — »Na 
j a n d a n u Limun harambaša« 
(K. H. I 113); »jandal Ajka 
ata istirala«, »J a n d a sio od 
Otočca bane« (M. H. III 514. 
245). 

< tur. yandan < tur. уап 
»strana« -г tur. postpoz. -dan 
»od, sa«. 

janđžik m (tur.) isto što i šar- 
pelj, tj. seljačka kožna torba 
koja se nosi obješena sa strane, 
a znači i torba koja se veže za 
zadnji dio sedla na konju; tar * 
čug. ■ 

< tur. уапак »torba, kesa, čo~ 
banska kožna torba, torba koja 
se veže za zadnji dio sedla na 
konju«. 

Smatram da je neosnovana pri- 
mjedba Dr Sikirića da »je »jan- 
džik« nastalo od turskog »yan~ 
cik« — konjski oklop«. * 


jangija / (tur.) požar, vatra. 

< tur. уапдгп »požar«. 

V. jangi-kula, jangin. 

jangi-kula / (tur. -аг.) vatrogasna 
osmatračnica. 

< tur. уапдгп kulesi, izft. od 
tur. уапдгп »požar« i kula (v.). 

jangin ш (tur.) bekrija, boem; 
lola. — »Gdje si bio sarhošu, / 
gdje si bio j a n g i n e« (GZM 
1907 405); »momci bude mog 
Milenka sina, / da on ide piti s 
j a n g i n i m a« (Muz. zap. Inst. 
3669). 

< tur. уапдгп »izgorio; stra- 
stven; požar«. 

janičar, v. janjičari. 
janija, v. jahnija. 

jankesa f (tur.-pers.) kožna torba 
koja se nosi sa strane, o boku; 
šarpelj. — »Metni glavu u 
j a n k e s u pasu« (Vuk III 367). 

< tur. уап kesesi tur. izft. od 
tur, уап »strSna« i tur. kese 

< pers. klse »torba«.. 

jankesedžija, v. janćesedžija. 

janliš, indecl. adj. i adv. (tur.) 
pogrešan, kriv; pogrešno, krivo. 

< tur. yanh$. 

V. janlišluk. 

janlišluk ш (tur.) pogreška; ne- 
ispravnost, netačnost. 

< tur. yanli$lik, v. janliš 4- 
tur. suf. -hk. 

janjičari, jenjičari, janičari, -ага. 
sing. janjičar -ara ш (tur.) po- 
znati rod turske vojske koju je 
osnovao sultan Orhan 1328. g. 
U početku su vojnici regrutova- 
ni od pomuslimanjenih hrišća- 
na. Ukinuti su uvođenjem ni- 
zama 1826. g. za vlade sultana 
Mahmuda 11. — »Dotrčaše mla- 
di janjičari« (K. H. I 150); 
»Da on kupi dietcu j e n j i- 
č a r e« (F. J. I 95). 


361 



>alak 


< tur. yenigeri < tur. yeni 
»nov« i tur. feri »vojska«. 

palak m (tur.) prijatelj. 

< tur. yapalak »sova; dragi, 
mili«. 

ipija / (tur.) I. drveni građevni 
materijal, grada; tjelesna gra- 
đa. — »Tad ćeš vidjet Alaginu 
seku. / Ja kakva je vesela joj 
majka: / ne ima joj para do 
ćesara / ni j a p i j e do stam- 
bol-kapije« (Beh. V 380). 

2. gvozdeni unuirašnji dijelovi 
miina za kafu koji služe za 
mlevenje. 

< tur. уарг. 

japrak m (tur.) 1. list. 

2. list od гчпоге loze. 

3. vrsta jelei: dohna u rinoru 
listu. 

< tur. уаргак »lisl-v 
japta, v. jafta. 

japundžak m (tur.) vrsta bijelog 
grožđa u Hercegovini. 

< tur. уартсак »vrsta grožđa 
nazvanog po jednom selu u po- 
drueju Mramornog mora odaklc 
je poteklo. 

japundže -eta n (tur.) kišna ka- 
banica; ogrtač od debelog su- 
kna ili ćebe sa dugom dlakotn 
kojim se ogrće radi zaštite od 
kiše i snijega . — »pa se kriju 
za Arape siuge, /' pokri\ T aju sa- 
blje japundžeti, f da im 
Marko ne vidi sabalja« (Vuk II 
410): -Poslije kiše japundžc 
ne treba«, »Kad je lijepo vri- 
jeme, j a p u n d ž e ponesh / a 
na zlome. čini što ti je drago«* 
(Vuk, Posl. 256, 117): »Kupi mi- 
Ije, pokupi fitilje, / A iznesi 
crveno japundže^ (Lord 
148). 

< tur. уартса, уарипса, istog 
značenja kao kod nas. 

jarabi! interj. (ar.) L gospodaru. 
boze! 


2. »jarabi šućur/« hva la ti, 
gospodaru bože! 

< tur. yarabbi < аг. уа »o!<« i 
аг. rabbi »moj gospodaru«: ar. 
šukr »hvala, zahvala«. 

jaraČiti, -im jaraČenje n, priprc- 
mati (pripremanje) konja za tr- 
ku; trenirati , dresirati (trenira - 
nje , dresiranjef. — »Svi junaci 
konje razgledali, Razgiedali, 
pa ih j a r a č i 1 i, , A Alija pod 
sedlom riorata« (Vuk VII 162). 

< tur. (уагак), yaraklamak 
«priprcmati konja za borbu" 

jarak, -a m (tur.) oružje. bojna 
oprema. — »Istom b’jela zora 
zabijelila. ! stade jeka, a j a- 
raka zveka, a eto ti silenih 
Turaka« (F. J. II 258); »Pod 
j a r a k o m Diklića Janoša, 

Na konjicu Bojadinovića» 
(Vuk. Rječnik): »O kamenu j a- 
гак objesili« (B. V. 1890 2-10). 

< tur. itnrak »oružje«. 

V. jaračiti, ujaračiti. jarakli. 

јагак, -rka m (tur.) prokop za o d- 
vođenje vode (jarak uz ccsiu. 
jarak u njivi itd.>. 

< tuv. arlc »jarak. kaitab*. 

jarakli, indecl. ad.j. (tur.) ujara- 
čen (konj). 

< tur. i jarakh. 

jaramaz, jaramazin m (tur.) ne- 
valjalac: nepristojan; nemircn. 
nestašan. — »Carinjane, gole 
jaramazo, ni Carina brz 
jaramazina« (K. H. I 157); 
»za to šalje prvoga vezira, / đ:i 
po Bosni ćera jaramaze, 
i umiri sve Krajinc rcdom« 
(Vuk IV 335). 

< tur. yaramaz . part. imeprf. 
3 lice sing. neg. oblik od inf 
уагатак »valjati. vrijediti« 

V. jaramazluk, pojaramaziti sc 

jaramazluk m (tur.) nevaljalstvo; 
nepristojnost; ncmirnost , ne- 
stašluk. 



< tur. yaramazhk t v. јагапш^ 
-f tur. suf. -hk. 

jaran i jaran, -ana m (pers.) prt- 
jatelj, drug. — »Ja sam skoro 
pošo uz Carinu, / mati moja sa 
mojim j a r a n o m« (K. H. I 
156); »Vino piju dva mila j a- 
rana, / jaran Mujo i j a- 
r a n Alija« (nar. pj.). 

< tur. уатап < pers. pl. уагап. 
sing. уаг »prijatelj*. 

V. jaranica. jaraniti, jaranstvo. 
sjaraniti se. 

jaranica prijateljica, drugarica, 
cura s kojom momak ašikuje. 
— »već su meni j a r a n i c e 
mani, / što ja nosim mrki fes 
na glavi« (Muz. zap. Inst. 2463). 
Izv. od jaran (v.). 

jaraniti, prijateljevati , drugovati. 
družiti se. — »Svak iz svoje, pa 
ćemo jaraniti« (Nar. bl. 
161). 

Izv, od jaran (v.). 

jaranstvo, prijateljstvo, drugar- 
stvo. 

Izv. od jaran (v.). 

jaratisati, -išem, stvoriti. — »Kad 
je Bog j a r a t i s o savjetniko. 
tajnike i ostale velike činovni- 
ke...« (Zembilj III 21). 

< tur. yaratmak »stvoriti*. 

jardum m (tur.) pomoć. — »Budi 
meni danas u jardumu« (K. 
H. I 59). 

< tur. yardim. 

V. jarđumđžija. 

jarđumdžija m (tur.) pomagalac. 
onaj koji pomoć pruža. — »Ko- 
me je kadija đavudžija, nek mu 
je Bog j a r d u m đ ž i j a« (Nar. 
bl. 84). 

< tur. yarđimct, v. jardum 
tur. suf. -сг. 

jardževan, v. jargovan 

jargdvan, v. jorgovan 


*—- # 

mljeveno žito , пагосгш /V l*rv l* 
ruz. 

< tur. уагта, sa istim znače- 
njem kao kod nas < tur. уаг- 
mak »rascijepiti, rasporiti«. 

jaruga j (tur.) brazgotina; rupa 
ili pukotina koju bujica izruje. 

< tur. уаггк »brazgotina, puko- 
tina« (od inf. уагтак »rascije- 
piti, rasporiti«), 

jasačiti, braniti, zabranjivati. 

Izv, od jasak (v.). 

jasak, indecl. (tur.) 1. zabranjeno 
zabrana; naredba kojom se što 
zabranjuje. — »Sinoć paša u 
Mostar mi dođe, / kako pade^ 
odmah j a s a k dade, / da nva- 
taju s kijem koga nađu^ (S. B. 
II 20). 

2. »jasak ućiniti«, zabraniti . — 
»Car Sulejman j a s a k u Č i- 
n i o: / da s' ne pije uz rama- 
zan vino« (Vuk II 417). 

< tur, yasak. 

V. jasačiti, jasakčija. • 

jasakčija m (tur.) straža; kavaz? 
lični pratilac , tjelohranitelj. — 
»Der zastavi jasakčije, na- 
okolo nobeteije« (GZM 1910 
103). 

< tur. yasakci, v. jasak tur^ 
suf. -рг. 

Jasin, -ina m (ar.) ime 26. pogla - 
vlja (sure) kur’ana. Jasin se uči 
»pred dušu'< umrlih. — »Već 
prida se metno hamajliju, / Uči 
j a s i n kod vode bunara« (M. 
H. III 21). 

< ar. Yasm. 

jasmin, jasemin, Česmin, -ina m 
(pers.) biljka Yasminus ojjici - 
nale L., fam. Oleaceae. —»Mno- 
ge li sam sate provo, I pod pen- 
džerom kraj j a s m i n a«< (Sevd. 
143); »Zapališe jasemin či- 
buke, / u to doba kahva se iz~ 
nese« (K. H. II 579). 


36S 



^ nu. yasemin < pers. yase- 
mtn. 

jastuk m (tur.) uzglavlje. — ~Za 
j a s t u k se rukom ufatila** (M 
H. III 508). 

< tur. yastik. 

V. jastuk-bošča. 

jastuk-bošča f (tur.-pers.) jastuč- 
пгса, navlaka za jastuk . 

V. kompon. pod jastuk i bošča. 
Jašar (tur.) musl. muško ime. 

< tur. У аџаг, muško ime < tur. 
ya$ar part. imperf. (3 lice sing. 
imperf.) od inf. ya$amak ~ži- 
vjeti«. 

jašar (iskriv.), v. kajser. 

jaša! jašasun! jašasun! interj. 
(tur.) živio! — >*Naš car ima još 
zemlje, čok jaša padiša!« 
(Kočić I 88). 

< tur. уаџа! ya$asm! imp. od 
inf. ya$amak »živjeti-. 

jašmak m (jerm.) koprena od bi- 
jelog muslina kojom su se pod- 
brađivale muslimanke koje su 
nosile feredžu. Na selu po mno- 
gim našim krajevima tako se 
naziva veliki rubac, povezača 
za glavu. — »U feredži bez 
јабтака« (GZM 1907 406); 
»*Devojke me dobro nose. / Ob- 
dan nose za jašmakom, A 
u veČe u vodicu« (Vuk V 387). 

< tur. уартак < јегт. 

jatagan, -a i jatagan, -ana m (tur). 
dugi krivi nož poput sablje koji 
se nosi za bensilahom, handžar . 
— »Povadiše nože jatagane« 
(GZM 1908 40); »u silave dvije 
puške male. / među njima noža 
jatagana« (Vuk IV 298): 
-Udari je nožem j a t a g a- 
n o m, ! Rusu joj glavu odsje- 
kao« (M. H. I 259). Ođ огод je 
naziv jedne mahale u Beogradu : 
Jatagan-mala. 

< tur. yatagan . 


Jatagan-mala, v. jatagan. 

jitak m (tur.) 1. p ostelja, ležaj. — 
~U odaji, na meku j a t a k u« 
(M. H. III 117); >-baš ko suze 
djevojačke i prvo jutro na j a- 
t a k u« (Muz. zap. Inst. 2444). 
2, onaj koji pomaže i skriva 
hajduke i uopšte odmetnike od 
vlasti i prekršitelje zakona. — 
~Ne može biti hrsuzin bez j а- 
t а ic а« (Vuk, Posl. 205). 

< tur. yatak, sa oba značenja 
kao kod nas. 

V. jatakovati. 

jatakovati, -ujem, prikrivati od- 
metnike. 

Izv. od jatak (v.). 
jator, v^. hatar. 

jauklaš, -3ša m, dragi, momak 
koji se voli. — Zlatijo, moja 
kukavice, / imadeš li svoga j a- 
u k 1 a š a« (K. H. II 157). 

< tur. yavuklu. 

V. jauklija. 

jauklija f (tur.) draga. voljena 
djevojka , odabranica. — -U se- 
lu je moja j a u k I i j a, — / 
kude mi je troji kudioci- (Vuk 
I 294); »Gdje je Zlatka. tvoja 
j a u k 1 i j a« (M. H. III 118). 

< tur. yai'uklu. 

javaš, indecl. adj. i adv. (tur.) 

1. blag, spor. 

2. polako, polagano, tiho. — 
- a v a š, Suljo, drago dite mo- 

jc« (K. H. III 268). 

< tur. yava$. 

V. javaša, javašati. javašli, ja- 
vašlija, javašluk. odjavašiti. 

javaša f (tur.) sprava (poput ma- 
lih falaka) kojom se nozdrve u 
konja zavrnu, da bi konj bio 
miran , da se ne vrti dok se 
potkujc. 

< tur. уасаџа. 

javašati usporiti; smalaksati. — 
~Dobri ati sad su j a v a š a l i. 


64 



jebandžiia 


/ јег su jednu trku iz]crie!i~ (K. 

H. II 360). 

Izv. od javaš (v.). 

javašli, indecl. adj. i adv. (tur.) 

I. blag , spor, 

2 . polako, polagano, tiho. 

< tur. yava?h, v. javaš 4- tur. 
suf. -It. 

javašlija m (tur.) onaj koji je 
spor, tih, lijen ili nemaran. 

< tur. yava§li . 

javašluk m (tur.) sporost, lijenost; 
nemarnost; neodluČnost. 

< tur. yava$hk, v. javaš 4 tur. 
suf. -hfc. 

j&vet m (pers.) ađutant. 

< tur. yaver »ađutant« < pers. 
уагсет »pomagač'«. 

J&vra (tur.) musl. žensko ime. — 
»Kolika je na Bembaši trava. 
još je ljepša đizdareva Javra« 
(Vuk I 386). 

< tur. yavru »janje«, dakle kao 
ime »Janje« (isp. »Janja«). 

jivru, indecl. n (tur.) mladunče: 
janje, pile, sokolić itd. 

< tur. yavru. 

V. Javra, javrum! 

j&vrum! interj. (tur.) sokole! ји- 
naČe! 

< tur. уаг?гит! »janje moje! 
pile moje! sokoliču moj!« 

v. javru 4 tur. posv.. zamj. 1. 
lice sing.. -m. 

javta, v. jafta. 

jazi-ćage, -eta n (tur.-tpers.) na- 
pisano ćage, napisana cedulja. 
V. kompon. pod jazija i ćage. 

jazidžija m (tur.) pisar. »Na 
očim , mu kapidžije nema, ' na 
ustim T mu j a z i d ž i j e nema« 
(I. Z. I 201); »on pozivlje k sebi 
jazidžiju, /ра dovati jedan 
tabak knjige« (Vuk II 517). 

< tur. уагхсх „ v jazija 4 tur, 
suf ^ 'Сг. 


jazija / (tur.) 1. pismo , pisanje ; 
natpis, ono što ie napisano. — 
»Pa pogieda knjizi niz j a z i- 
ju« (K. H. I 15). 

2. u kovanog novca ona strana 
na kojoj je brojem označena 
vrijednost (druga strana novca 
je: » tura«); otud je nazvana 
društvena igra b acanje kovanog 
novca: » tura-jazija«; »Kozaci 
su se igrali životom kao da se 
igraju krajcarima, i velikom 
broju ispadalo je »д a z i j a* 
(бо1. II 238). 

< tur. yazi, izv. ođ inf. yazmak 
»pisati«. 

V. jazidžija, jazili, jazi~ćage r 
jazma. 

ЈагШ indecl. adj. (tur.) napisan. 

< tur. уагпг, v. jazija 4 tur. 
su£ -h. 

jazma f (tur.) rukopis, manu - 
skript. 

< tur. уагта, nom. action. i 
part. od inf, yazmak »pisati*. 

jdzuk. -a m i jazuk! (tur.) 1. Šte- 
ta; kažc sc: a z u k je gaziti 

travu«; »Kad jc tako. i jazuk 
bi bilo, ! Vrijeđati takoga juna- 
(Vuk VII 286). 

2. šteta! žalibože! na sramotu Г 
»J a z u k tebi i tvojemu šanu, 
gdje ja sjedim četiri gođine, / 
pa me kadar izbaviti n’jesi« (K. 
H. I 568): »jazuk ti bilo!« 
(u ob. gov.). 

< fur. уаггк. 

V jazuklarosum! v 

jazuklarosum! interj. (tur.) na 
sramotu! žalosno! 

«< tur. yazxklar olsun! »na sra- 
motu! žalosno!« < tur. yaziklar 
pl. od yazik. v, jazuk 4 tur. 
olsun! imp. 3. lice sing. od inf. 
olmak »biti«, 

je, zćta n (ar.) ime ar. slova 

< tur ^i/e < ar уа* ^ 

jebandžija,. v, jabandžija. 



ječerma 


ječerma, ječrma, v. dećerma, cle- 
črma. 

ječmičak (jačmičak), -ička m (srp. 
hrv.) oteklina. mali eirić koji se 
pojavljuje kao oboljenje nct 
oćnom kapku; prispodabja se zr - 
nu ječma i stoga je izveden de- 
minvtiv od ječam. Mislim da je 
ova riječ kod nas formirana po 
uzoru na tur. arpacik » ječmi- 
čak «, deminutiv od tur. arpa 
»jeČam«. pa se moze smatrati 
turcizmom iako je po etimolo- 
giji naša riječ. 

jećindija, v. ićindija. 

jećpare indecl. adj. (pers.) od 
jednog komada , u jednom ico- 
madu, cjelovit , bez dijelova. 

< tur. уекраге < pers. уекра- 
re < pers. уек »jedan« i pers. 
pare »komad«. 

jećun, -una m (ar.) zbir, iznos: 
kaže se: »Koliko ti iznosi j e- 
ćun kad to sve sabereš?«. 

< tur. уекип (č. jekjun) < ar. 
уакпп, imperf. 3. lice sing. od 
gl. kanii (kwn) »biti. postati-. 
(Po Salahi-ji ova riječ je došla 
u tur. j. iz pers. уекпп »sve za- 
jedno, sve jednako«). 

jedek m (tur.) 1. povodac od ju- 
lara; uze kojim se vodi konj u 
povodu. — »Pa odriješi vranca 
i đogata, / na gavranu sedlo pri- 
tisnuto, i povede u jedeku 
đoga- (K. H. II 479): »Ti povedi 
vranca u j e d e k u« (M. H. III 
266). 

2. dugo uže za pripinjanje ko- 
nja, da može pasti na livadi, a 
da ne pobjegne. — »Na nogam 
joj četiri ćusteka, / A na glavi 
četiri j e d e k a« (Petran. 411). 

3. uže, konopac. —, »otsekoše 
svelene j e d e k e, pjvezoše 
niz \ 7 odu MoriŠa« (Vuk II 620). 

4. rezerva, ono što se drži u re - 
zervi za slučaj potrebe , osobito 


konj koji se u povodu codi kao 
rezerva. — »Begu Rade podma- 
će goluba, a povede j e d e- 
k a dorata« (M. H. III 462); 
»Opremo se Gazi Husrev beže. 
, i pedeset opremi j e d e k a« 
(K. H. I 19): »Nek’ povede hi- 
ljađu svatova. i povede đva- 
naest j e d e k a« (B. V. 1892 
172). 

5. igra »Jedeka«: poclijele se 
igrači na dvije grupe, pa jecini 
vuku konopac na jednu, a dru- 
gi na drugu stranu« (v. Mio- 
drag. 251). 

< tur. yedek sa značenjima kao 
kod nas < tur. yedmek »*vođi- 
ti« 

V. jedekile, jedeklija. jedekteš. 

jedekile, indecl. (tur.) sa jedekom 
tj. sa rezervom, sa rezervnim 
konjima koji se vode u povodu. 
— >»Ja svatova age Bašagića, / 
Ličana i ličkog Mustaj-bega 
jedekile i daulbazile« (K. 
H. II 503). 

< tur. yedekilc, v. jedek f tur. 
postpoz. -ile »sa«. 

jedeklija f (tur.) vrsta beza uz- 
voda. — »Od čistog pamuka 
može biti pamučr.a »strikulja«, 
»j e d e k 1 i j a« (vrsta »uzvo- 
da«) i »bor«. Jedeklija i 
bor je najljepše tkanje i isto- 
vremeno najteže (GZM 1957 10). 

< tur. yedekli < tur. yedek 
»konopac« -f tur. suf. ~li, tj. 
bez na pruge, kao da su ko- 
nopci pruženi. 

jedčkteš m (tur.) jular. 

< tur. yedekda$ v. jeđek f tur. 
suf. -da$. 

Jedileri, Jediler m (tur.) turbe sa 
sedam grobova u blizini dža - 
mije za Beglukom (na Bistriku) 
u Sarajevu. 

< tur. yediler »scdam njih«. 
tur. yedi »sedani- ™ tur. suf. 
za pl. - ler . 


366 



jedžek m (tur.) jelo, hrana, jesti - 
vo. — »Ti pripravi gosposka 
jedžeka / I pripravi piva 
izobila« (Vuk VII 284); »jer oni 
(rogači) nisu ni za j e d ž ek a, 
ni za rakije« (Zembilj II 49). 

< tur. уеуесек, part. t'ut. od 
inf. уегпек »jesti«.. 

Jeđžudž i Medžudž, -udža (Je~ 
điiđ i Međuđ) m (jevr.) neki 
narod malog rasta koji će (pre- 
ma muslimanskom vjerovanju) 
preplaviti čitav svijet pred sud- 
nji dan (kijamet). 

< tur. Yecuc, Mecuc < ar. 
Уа’$п$, Ma’čug, »Gog i Magog<’ 

< jevr, 

jeftinlija m (srp. hrv.-tur.) onaj 
koji jeftino prodaje. — »sutra 
će nam j e f t i n H j a doći, / 
jeftino će robu prodavati« (I. Z. 
III 202). 

Hibr. r, sa tur. suf. -li. 

jege, ege, -eta n (tur.) oštrač, ala- 
• tka za oštrenje noževa, pila itd. 

< tur. ege. 

V. egendija. 

jeglen, jeglenisati, v. eglen, egle- 
nisati, 

jegirmiluk, v. jigirmiluk. 

Jehdđija (Jahudija) m (jevr.) Je - 
vrejin. — »Nema više onih sta- 
rinskih J a h u d i j a, kad u 
subotu iziđi Mošo s Mošinicom 
i dignu se u šetnju« (Zembilj 
III 127). 

< tur. Yahudi < ar. YahHdiyy 

< ar. YdhUd < jevr. + ar. adj. 
suf. -iyy. 

jfk m (pers.) 1. jedan , jedinica. 

2. » j'ćkdur Alah«, Bog je jedan. 
— »J ek dur Alah, jedan je 
Bog« (Andrić, Pripovj. 60). 

< tur. уек < pers. уек »jedan«; 
tur. yekdir Allah »jedini je 


Bog« < pers. уек + tur. -dir 
»je« + ar. Alldh »Bog«. 

V. jekten. 

jekindija, v. ićindija. 

jekmek, jekmekčija, jekmeščija, 

v. ekmek, ekmekčija itd, 

jekser, v. ekser 
jeksik, v. eksik 

jekten adv. (pers.-tur.) sasvim , 
potpuno. 

< tur. yekten »odjednom«, v. 
jek + tur. postpoz. -ten (-den) 

»od«. 

jelćen (elćen) n (tur.) jedro. — 
»Razapeše četiri jelć.ena« (K. 
H. I 542); »Sator mu je od ze- 
lene svile. / A katarka od su- 
\ r oga zlata, /I e 1 ć e n i od sre- 
bra kovani« (Vuk VI 79). 

< tur. yelken. 

V. jeićenuša. 

jelćenuša f, jedrenjak, lađa na 
jedra. 

Izv. od jelćen (v.). 

*jelek m (tur.) 1, prsluk. — »Na 
Osmanu Ijetna đeisija, / svilen 
jelek do svilena pasa« (K. H. 
II 187). 

2. ženski prsluk jako iskružen , 
koji se zaicopčava pri dnu samo 
jednim, ili najviše sa tri dug- 
meta, sasvim blizu jedno do 
drugog. 

< tur. yelek »prsluk«. 

Jelkovan m (tur.) ona duža ka- 
zaljka na satu koja pokazuje 
minute, 

< tur. yelkovan. 
jeljike, v. ilika. 

jemek m (tur.) 1. pripravljeno je- 
lo , — »jedan sahan jahnije, / i 
dva suđa j e m e k a« (I. Z. IV 
201): »Ružičica sofru meće, / 
Ljubičica j e m e k nosi« (Vuk 
V 888). 



Jimekna mahrama 


2. objed, gozba. 

< tur. уетек. 

V. jemekna mahrama. 

jemekna mahrama / (tur.-ar.) ma- 
rama koja služi kao salveta kod 
objeda. 

V. kompon. pod jemek i mah- 
rama. 

jcmelije, v. jemenije. 

jemenidžija m (ar.-tur.) zanatlija 
koji pravi jemenije, mestve , pa- 
puće iid. 

< tur. yemenici, v. jemenije + 
tur. suf. -ci. 

jemenija (emenija) / (ar.) rubac 
(marama) od tankog platna , iša- 
rana granama, kojim se pove- 
žuje glava. — >»i na glavu j e- 
m e n i j u šamsku« (K. H. I 68); 
»a na glavu kapu od kurjaka, 
/ priveza je mrkom j e m e n i- 
j o m»Opasaću jašar e m e- 
n i j u, / Pokriću se stambol- 
skom čaptijom« (Vuk II 242, V 
424). 

< tur. pemeni < ar. yamaniyy 
»Jemen« + ar. adj. suf. - lyy . 
»jemenska roba« < ar. Уатап 

jčmenije, jemenlije (jemelije) f 
pl. t. (ar.) 1. vrsta plitkih firala 
u boji; uvožene su sa Istoka kao 
jemenska izrada , pa su otud 
ovako ime dobile. — »pa na 
noge turi j e m e n i j e« (K. H. 
II 172); »Namamiću koga hoću 
— / nek izđere jemenije!« 
(Vuk I 388); »Krenu Meho, obu 
; jemenije« (Lord 121); »On 
prepinje kovče na tozluke, / A 
na noge nazu j e m e 1 i j e« (M. 
H. IV 331) f »Firale u Posavini i 
Bos. Krajini zvahu se j e m e- 
n i j e, u Hercegovini postule 
.. .« (Kreš. Čizm. obrt. 134). 

.< 2. papuče. 

3 . » kajsar-jemenije « (iskr. »jd- 
šar-jČmenije«), crvene firale. — 
»Sinoć bjehu čizme i kalčine, / 


Eno danas kajsar-jeme- 
n i j e«< (Kreš. Čizm. obrt. 135). 

< tur. yemeni < ar. yamaniyy 
»jemenska roba« < ar. Yaman 
»Jemen« + ar. adj. suf. -iyy. 
V. jemenija, jemenidžija. 

jemln (emm), -ina m (аг.) 1. za- 
kletva. — »2ena se u plač, a 
hrsuz u krive j e m i n e uzda^ 
(Nar. bl. 54). 

2. »jemin (emin) učiniti«, za- 
kleti se. — »Jesam j e m i n 
Bogu u č i o n i o, / Da se dru- 
gom oženiti neću« (Petrart. 379); 
»Ti si danas jemin učinje- 
1 a« (Lord 113); »Jer sam Bo- 
gu e m i n u č i n i o, / Da se 
nikad ne odrečem kumstva« 
(Vuk VII 324). 

< tur. yemin < ar. ydrmn 
V. jeminašče. 

jemin, jeminluk, v. emin, emin- 
luk. 

jeminašče n (ar.-tur.) milostinja 
koja se dijeli sirotinji po smrti 
nekog lica za njegovu dušu, ka- 
ko bi mu bili oprošteni grijesi 
zbog eventualnih krivih zakle- 
tvi za života. 

< tur. yemin akgesi »pare za- 
kletve«, izft., v. kompon. pod 
jemin i akče. 

jemišcija m (tur.) trgovac voćem i 
povrćem. 

< tur. yemi§gi. 

jendek, v. hendek. 

jendisati, jenisati, jenjisati, -išem, 
nadvladati, nadjačati , nadhrva- 
ti , nadigrati. — »Ja Omera ra- 
ne jendisale« (K. H. I 521). 

< tur. уептек »nadvladati, 
nadjačati« itd. 

jenđa, jenđa, jenđija i jenga, 
jenga, jengija (enđa, enđa, en- 
đija, enga, enga, engija) f (tur.) 
djeveruša, svatica , žena ili dje- 
vojka koja ide po nevjestu u 
svatovima i prati je da ne bi 


368 



Jfcrile 


bila sama među muškarcima. 
»Redom idu čašice / da nazdra- 
ve zdravice: / Zdravo bila, mila 
jengo, / i ta do tebe!« (Muz. 
zap. Inst. 2133); »konje sedma- 
ke, svate jednake, / svate jed- 
nake, j e n đ e devojke« (Vuk 
I 18). 

< tur. уепде. 

V. jenđibaša, jenđibula, jenđi- 
luk, jenđijstvo. 

Jendibaša (enđibaša) / (tur.) glav- 
na jenđa. — »Sna zaovi ni ja- 
tora nema, / Nek bude enđi- 
baša Ajki« (Vuk VH 127). 

< tur. уепде ba§i »prvak jen- 
đi«, izft., v. kompon. pod jenđa 
i baš. 

Jenđibula, jengibula (enđibuia, 
engibula, enđija biila) / (tur.) 
djeveruša , jenđa. — »A kad vi- 
dje devet jenđibula, / na- 
makoše duvak na djevojku« (F. 
J. II 250); »A pobježe j e n đ i- 
bula mlada- (K. H. I 111); 
»krnaju je jengibule mla- 
de« (M. H. X 101); »Da je vidiš 
noću po mjesecu, / Bes svatova 
i e n đ i j a b u 1 a« (Vuk VII 
8 ). 

< tur. уепде bula »djeveruša 
žena«, v. kompon. pođ jenđa i 
bula. 

jenđtja, v. jenđa. 

jenđijstvo, žensko djeverstvo. — 
»2eni, ago, i meni je drago, / i 
jaćutiu jenđistvo poći« 
(Muz. zap. Inst. 2541). 

Izv. od jenđa, jenđija (v.). 

jenđllnk, jengiluk m (tur.) vrše- 
nje uloge djeveruše, žensko dje- 
verstvo. — »Pa će Hanki u 
j e n g i 1 u k sići« (M. H. III 
263). 

< tur. yengelik , v. jenđa + tur. 
suf. -li/c. 

jenga, v. jenđa. 


jčngeca (engeča, ćngija) / 1 ćnge- 

Če, -eta n (tur.) skoba, skobla. 

< tur. уепдее »rak«. 

jengibula, v. jenđibula. 
jengija, v. jenđa. 
jengiiuk, v. jenđiluk. 

jeni t indecl. adj. (tur.) nov. — »U 
Mostaru na j e n i pazaru« (Beh. 
X 43). 

< tur. yeni 
V. Jenipazar. 

Jčnipazar (Jenl-Pazar, Jenji-Pa- 
zar) -ara m (tur.-pers.) Noui 
Pazar, najveći grad bivšeg No- 
vopazarskog Sandžaka. — »Haj- 
de š njima ka Jenji-Pazaru« 
(Vuk II 229). 

< tur. Y eni Pazar »Novi Pa- 
zar«. v. kompon. pod jeni i pa- 
zar. 

jenisati, jenjisati, v. jendisati. 

jenjičari, v. janjičari. 

jeralma f (tur.) čičoka , morska 
repa, arapska repa, podzemel- 
ska hruška. 

< tur. уег elmasi, biljka Heli - 
anthus tuberosus L., bukv. »ze- 
maljska jabuka«. 

jergovan, v. jorgovan. 

jeribasma / (tur.) vrsta sočne kru- 
pne kruške. 

< tur. уеге basmaz »ono što na 
zemlju ne pada«, tur. уеге, da- 
tiv od ует »zemlja« i tur. bas- 
maz, part. i imperf. neg. 3. lice 
sing. od basmak »pasti, udariti 
itd.« U našem jeziku gubi se 
»z« isto kao »čikma« (sokak) 
mjesto »čikmaz«. Ovaj naziv je 
možda došao otud, što se ova 
kruška razbije kad padne na 
zemlju. 

jerile adv. (tur.) pogotovo; sigu- 
rno; iz temelja. — Kaže se: 
»Ako mu se budeš smijao, onda 


34 — Turcizmi u SH jeziku 


369 



Jerišni 


jerile neće htjeti pjevati-«; 
»a inožda toga rata j e г i 1 e 
neće biti, nego će se diplomati 
nadlagivati...« (Zembilj III96). 

< tur. yerile »mjestom, s mje- 
stom-« (tur. уег »mjesto; zemlja« 
+ tur. postpoz. **ile »sa«. 

Jerišnl (palav), adj., (pilav) od je- 
rišta. 

Izv. od jerište (v.). 

jerište, jerišće i jerište, jerišće 
(erište, erišće) n (pers.) domaći 
rezanci, tanki i dugački, od ko- 
jih se pravi pilav zv. » jerišni«. 
— »Ah moj dragi, moje sitno 
jerište« (GZM 1906 501). 

< tur. erifte »domaći rezanci« 

< pers. rište »usukani konac« 

jerlaga, v. jerlu-aga. 

Jerlagić, v. jerlu-aga. 
jerli-aga, v. jerlu-aga. 

jerli-beg m (tur.) mjesni heg, beg- 
mještanin. — »Jerli-beže, 
nevesinjska balijo« (GZM 1906 
501). 

< tur. yerli bey »mjesni beg«. 

jćrlija m (tur.) mještanin, ovda- 
šnji. 

< tur. yerli < tur. уег »mje- 
sto« + tur. suf. -Zi. 

V. jerli-beg, jerli-kul, jerlu-aga. 

jerli-kul, jerli-kol, jćrlu-kul, јег- 
lu-kol m (tur.) vojnici mjesnog 
kola, koji su pod zapovjedni- 
štvom dizdara čuvali utvrđene 
gradove . — »I tvojijem, care 
j e r 1 i k u 1 i m’, / po gradovim’ 
mladim kapetanim’« (K. H. I 
77). 

< tur. yerli kulu < tur. yerli 
»mjesni« i tur. kul, kol »odred 
vojske«. 

jćrlu-aga, jerli-aga, jerlaga, m 

(tur.) mjesni aga, mjesni zapo- 
vjednik. Od ovog je nastalo 
prezime Jerlagić. 

< tur. yerli aga »mjesni aga«. 


jerme-džebelija m (tur.-ar.) po- 
luoklopnik. 

< tur. уаггт cebeli < tur_ 
уаггт »pola, polovina« fig. »ne- 
potpun, manjkav« i tur. cebeZi, 
v. džebelija. 

jesap, v. hesab. 

jesir, esir, -ira m (ar.) zaroblje- 
nik, sužanj. — »Ja je j e s i r„ 
ja je poginuo« (M. H. III 264). 

< tur. esir < ar. <mr. 

V. jesirluk, jesir učiniti. 

jesirluk, esirluk m (ar.-tur.) roj>- 
stv o, sužanjstvo. 

< tur, esirlik, v. jesir + tur. 
suf. - lik. 

jesir učiniti, zarobiti, zaplijeniti. 

— »Topove im j e s i r u č i- 
nio* (K. H. I 41). 

Izv. od jesir (v.). 

ješil (iskrv. jašar) inđed. adj- 
(tur.) zelen. — »Opasaću ja~ 
šar emeniju, / Pokriću se' 
stambolskom čaptijom« (Vuk V 
424). 

< tur. уеџИ. 

V. ješiluk. 

ješiluk, ješirluk m (tur.) pripre- 
mljena jaja sa zeljem i rižom. 

< tur. уеџИНк »zelenje« < tur. 
уеџИ »zelen« + tur. suf. -lik* 

jeteci pl, m (tur.) krila, rubni &г- 
jelovi u samara; — »rubni di- 
jelovi stelje (samar se sastojf 
o d drvenog dijela i » stelje « tj- 
džake, slamom napunjen đio» 
samara) u samara« (GZM I35& 
108). 

< tur. etek »skut, krila«. 

jetim, ima m (ar.) siroće; dijete 
bez jednog ili bez oba roditelja . 

— »Na nj jetimske ruke 
pritisnemo« (K. H. I 44); »Dok 
su, kaže, svi j e t Г m i btlji** 
(Lx>rd 109). 

< tur. yetim < ar. yatlm. 


( 


i, 


/ 


370 



jokl&ma 


jetmiš num. (tur.) b roj 70, sedam- 
deset. 

< tui\ yetmi$. 

jevrai-kijamet m (ar.) sudnji dan, 
smak svijeta . 

< tur. yevmi-kiyamet < ar. 
yawmu-l~qiydma < ar. yawm 
»dan«, ar. qiyama v. kijamet. 

jezan, v. ezan 

jezid, ~ida m (tur.) 1 . inačija, pr - 
gav čovjek koji ruži i teroriše. 
2. Ijuto, srdito dijete. 

< tur, yezit »okrutan, .surov« 

< ar. Yazid, ime vladara iz di- 
nastije Umejevića (sina Muavi- 
je, osnivača dinastije) (680-683). 
Zbog Jezidove okrutnosti i po- 
stupka prema Muhamedovu 
unuku Husejinu, njegovo je ime 
dobilo gore navedeno značenje. 
Inače ar. yazid je imperf. 3. li- 
ce sing. od zada (zyd) »pove- 
ćati se; povećati, đodati« itd. 

jiđit, v. jigit. 

jigirmilok, igirmiluk (jegirmiluk, 
girmirluk) m (tur.) turski du- 
kat kovan za vlade sultana 
Mahmuda II 1833 g. Ima stari 
i novi jigirmiluk. Stari je u 
prometu skuplji . — »Žuti đu- 
kat madžariju, / igirmiluk, 
mahmudiju, 1 i carevu medže- 
diju« (Ašikl. 55); »Ne da babo 
šćerke Džemke bez agaluka, / 
bez hiljadu i pet stotin’ j i g i r- 
m i 1 u k а« (Muz. zap. Inst. 
2726). 

< tur. yirmilik »dvadešnjak« 
(tur. yirmi »dvadeset« + tur. 
-lik). 

jigit, jiđit, džigit m (tur.) 1 . ju- 
nak, hrabar i odvažan čovjek. 

2. dobar jahač konja. 

3. izvršni organ esnafske londže. 

< tur. yigit. 

jilduz, ilduz m (tur.) 1 . zvijezda 
2. cvijet zvjezdan, CdUistephus 


chinensie (L.) Nees. 

< tur. yildiz »zvijezđa; cvijet 
zvjezdan«. 

V. Jilduza, jilduznama. 

Jilduza (tur.) musl. žensko ime. 

< tur. Yildxz, žensko ime, 
»Zvjezdana«, osn. zn.: »zvije- 
zda«. 

jilduznama / (tur.-pers.) knjiga 
koja upućuje kako se po zvije- 
zdama doznaje sudbina čovjeka. 

< tur. yildizname, v. kompon. 
pod jilduz i name. 

jogun, jogunast, ađj. i jogunica / 

(tur.) svojeglav, udarljiv, obije- 
stan, nepokoran. — »AF je Aj- 
ka jogunica bila« (N. K. II 
222 ). 

< tur. уодип. 

V. jogunluk. 

jogunluk m (tur.) svojeglavost, 
tvrdoglavost, udarljivost, obi- 
jest. 

< tur. уодипГик, v. jogun 4- 
tur. suf. -luk. 

jdgurt m (tur.) vrsta kiselog mli- 
jeka koje se kiseli na jedan po - 
seban način. — »Ne jedemo ni 
j o g u г t« (Nar. bl. 324). 

< tur. yogurt »kiselo mlijeko«. 

j«k! i jok (tur.) nel nijet nema. — 
»J o k, Halile, lijepog mi dina!« 
(K. H. II 64); »Corbe čok, me- 
sa j o k« (Vuk, Posl. 349). 

< tur. уок. 

V. jok džanum! jokluk, joktur, 
jok vala. 

jcik džanum! interj. (tur.-pers.) ne 
bratel nije tako, prijateljul ne 
može biti! — »ama рабо — 
jok dža num, to ni ja ne 
vjerujem« (Colak. 25). 

< tur. уок cammt, v. kompon. 
pod jok i džanum. 

joklstma / (tur.) regrutovanje, no- 
vačenje, regnitacija; proziva- 
nje. — »Treći put se obećala, 



jokluk 


kad je sin izlazio na j o k 1 a- 
mu...« (Zembilj II 11). 

< tur. yoklama »regrutovanje« 
nom. action. od inf. yoklamak 
»regrutovati, novačiti«, osn. zn.: 
»prozivati, provjeravati, kon- 
trolisati«. 

jokluk m (tur.) nemaština , siro- 
maština. 

< tur. yokluk, v. jok + tur. 
suf. -luk. 

joktur, indecl. (tur.) nema. — »A 
imaš li djeci kruva? J o k t u r, 
valaj!« (Vuk V 453); »Udario 
joktur u kesu« (Vuk, Posl. 
327). 

< tur. yoktur »nema«. 

јбк vala! interj. (tur.-ar.) ne, bo- 
gmel nije , bogme! 

< tur. уок vallah!, v. pompon. 
pod jok i vala. 

jol m (tur.) 1. put , staza . Kaže se: 
»u jol utjerati« tj. dovesti ne- 
kog u red, disciplinovati. 

2. staza kod mutapčija. — » . .. 
posle čega mutapčija ulazi u 
stazu »j o 1« da bi pristupio 
upredanju« (GZM 1957 52). 

< tur. yol. 

V. jolđaš, joldžija. joldžiluk. 
joluk, jolpaz, joltasi, joltava, 
jolteskera. 

jdldaš, -aša m (tur.) saputnik; 
drug. —- »Hodi, j o 1 d a š, da 
pijemo vino, / a prođi se kavge 
i đavola«, »Ala, kardaš. čudni- 
jeh prilika! / Ono, j o 1 d a š, 
po nas dobro nije« (Vuk II 452, 
IV 120). 

< tur. yolda$ »saputnik«, v. jol 
+ tur. postpoz. -da$ u značenju 
udruživanja ili zajednice. 

jdldžija (jolđija) m (tur.) put- 
пгк. — »Ja j o 1 d ž i j a. a ti 
dovađžija« (K. H. I 322): »J o 1- 
d ž i j a sam hoću putovati« 
(Lord 158). 


< tur. yolcu, v. jol + tur. suf. 
-cu. 

joldžiluk m (tur.) putovanje, eks- 
kurzija. 

< tur. yolculuk, v. joldžija + 
tur. suf. -luk. 

jolpaz m (tur.-pers.) skitnica , bes- 
posličar; raskalašenjak. - »J o 1- 
p a z je, veliku mi je štetu po- 
činio« (Kočić I 27). 

< tur. yolpaz , bukv. »koji po 
putu mnogo hoda, obigrava«, 
v. jol i pers. baz, pers. osn. od 
inf. bajiten »igrati«. 

joltasi m (tur.-ar.) sudi za noše- 
nje hrane , sastoje se od 2—4 
valjkasta suda (tasovi) uklo- 
pljena jedan u drugt s poklop- 
cem i alkom na najgornjem, te 
od dvije šipke koje vežu naj- 
donji sud s poklopcem. U nji- 
ma se nosi hrana od kuče u du- 
čan, ili iz aščince u dućan, u 
kancelariju i kući. Zovu se još i 
meterizi (v.). 

< tur, yol tasi , tur. izft., v 
pompon. pod jol i tas. 

jdltava f (tur.-pers.) duga tava 
odnosno tendžera s vodoravnim 
drškom. 

< tur. yol tavasi, bukv. »putna 
tava«, tur. izft., v. kompon. pod 
jol i tava. 

jol-teskera, jolteskera f (tur.-ar.) 
propusnica, pasoš. 

< tur. yol tezkeresi, tur. izft., 
v. kompon. pod jol i teskera. 

jdluk, jolluk, (jdnluk) m (tur.) bra- 
šnjenica, hrana za put. — »Mu- 
jo se sprema na voisku, / draga 
mu j o n 1 u k spremala« (V. M. 
93). 

< tur. yolluk, v. jol + tur. suf. 
-luk. 

jdnđža / (tur.) djetelina. 

< tur. уопса. i 

V. jondžaluk. 


372 



Juka 


jondžaluk m (tur.) djetelište. 

< tur. уопсаХхк, v. jondža + 
tur. suf. - hk. 

jdrđam, -ama (jordan) m (tur.) 
oholost, ponositost, umišljenost, 
upeto držanje. — «od srebrni 
noža i pušaka, / i od njina ve- 
likog jordama« (Vuk I 516): 
»Prodaje jordam< (Vuk, 
Posl. 263). 

< tur. yordam. 

V. jordamdžija, jordamiti, jor- 
damli, jordamuša, zajordamiti. 

jordamdžija i jordamdžija m (tur.) 
onaj koji jordami. — »Ah, moj 
dragi, jedan j o r d a m d ž ij a, 
/ što jordamiš, što mi ne dola- 
ziš?-« (Muz. zap. Inst. 3300). 

< tur. yordamci, v. jordam + 
tur. suf. -сг. 

jordamiti (jordaniti) pečiti se, po - 
nosito, oholo se držati. — »što 
jordamiš, što mi ne dola- 
ziš?« (Muz. zap. Inst. 3300); 
»znaš li dragi kad smo j o r d a- 
nili, / jordaneći jordan 
granu vezli« (GZM 1908 255). 
Izv. od jordam (v ). 

jordamli indecl. adj. (tur.) pono- 
sit, upet , ohol . —■ »j o r d a m 1 i 
je Džafer alaj-beže, / j o r- 
d a m 1 i je da ga Bog ubije« 
(K. H. И 577). 

< tur. yordamh, v. jordam -f 
tur. suf. -h. 

jordamuša (jordanuša) /, jordam- 
grana, nekakva dopadljiva gra- 
na. — »A na srijedi grana j o r- 
d a n u Š a, / znaš li, dragi, kad 
smo jordanili« (GZM 1908 255). 
Izv. od jordam (v.). 

J6rga / (tur.) vrsta konjskog hoda 
odnosno konjskog poigravanja 
pri kome se jahač ne drmusa, 
nego ugodno na sedlu sjedi. — 
»A bajraktar živa mira nejma. 
/ Svom alatu jorgu pokazuje 


/ Sve mu od bisa u visinu kli- 
sa* (M. H. IV 97). 

< tur. уогда. 

jorgan m (tur.) posteljni pokri- 
vač, napunjen pamukom i pro- 
šiven. — »Pokrijte ga svilenim 
j o r g a n o m« (M. H. III 141). 

< tur. уогдап. 

V. jorgandžija, jorganluk. 

jorgandžija m (tur.) zanatlija koji 
puni pamukom jorgane i pro- 
Н-оа ih, ili trgovac jorganima. 

< tur. уогдапсг , v. jorgan + 
tur. suf. -сг. 

jorganluk m (tur.) platno koje 
služi kao lice u jorgana. 

< tur. yorganltk, v. jorgan + 
tur. suf. -1гк. 

jorgdvan, jargovan, jergovan, 
jardževan, -ana m (pers.) jor- 
govan , Syringa wulgaris L. 
fam. Oleaceae. — »Bol boluje 
lijepa Hajrija, / pod orahom i 
pod jorgovano m« (Sevd. 
47). 

< tur. erguvan < pers. erge- 
voun (> ar. erguvoan). 

V. adžuvan, jorgovani. 

jorgovani, jargovani, indecl. adj. 
(pers.) boje kao jorgovan. 

< tur. erguvani < pers. erge- 
wani, v. jorgovan f ar.-pers. 
adj. suf. -i. 

jtifka (jiihka, jiipka) f (tur.) na 
tanko razvijeno, rasukano tije- 
sto za spravljanje raznih pita, 
slatkih i slanih. — »Kakve j u f- 
ke, taka i pita« (Nar. bl. 80); 
»Kakvu ko pitu želi jesti, onake 
i j u f k e razvija««, »Probitačno 
mu bilo kao jarcu j u f k a^ 
(Vuk, Posl. 125, 263). 

< tur. yufka (prema Salahi-ji 
od ar. ufqa »tanka kožica«). 

jflhka, v, jufka. 

Jiika, v. Jusuf 


373 



jtikluk 


j&kluk m (tur.) dolap pričvršćen 
uza zid sobe y u којетп se drži 
preko dana posteljina. 

< tur. упкШк. 

juksuk m (tur.) naprstak , napr- 
šnjak. 

< tur. yuksuk. 

Jular, ular, -ara m (grč.) oglavina 
i povodac za konja od užeta. — 
»Natakoše dvanaest j u 1 a r a« 
(K. H. I 127); »Ular s konjem 
ide- (Vuk, Posl. 332). 

< tur. yular < grč. eulera. 

V. zajulariti. 

jumačiti, jumačenje, izvoditi šare 
i ukrase na narodnoj nošnji; 
izvođenje šara i ukrasa. — »Pri 
dnu se pregača šara, odnosno 
^jumaći« obično kupovnom 
vunicom raznih boja, najviše 
crvenom«, »Veza i ukrasa na 
košulji ima mnogo, naročito 
kod djevojaka i mladih žena. 
Najviše se ceni »j u m a č e- 
n j e« tj. izvođenje šara utki- 
vanjem »na dasku« od razno- 
tx>jnog pamuka Ш svile« {GZM 
1957 10, 11). 

Izv. od jumak (v.). 

jumak (umak) 1 . klupče; mosur 
na koji se namotava svila ili 
zlatni i srebrni konac. — »Do 
sad si mi žuti dukat biof / Od 
sad si mi na jumaku zlato«, 
»Privi se k milom djeveru / ka- 
kono zlato k j u m a k u« (Vuk 
V 225, 53); »Mara mota sa j u- 
maka zlato« (Kašik. I 184). 

2. šara na narodnoj nošnji. — 
»Ispod »j u m a k a« na pregači 
prišije se opletena traka ...« 
(GZM 1957 11). 

3. mali sud od bakra sa repelj - 
kom za zahvatanje vode. 

< tui\, уитак »klupče, mosur 
konca«. 

V. jumačiti. 


jumrija / (tur.) vrsta kazandžij- 
ske alatke. 

< tur. уитги. 

jumrnk m (tur.) stisnuta šaka. 

< tur. уитпгцЈс. 

Јппап, ana m (grč.) Grčka. — »I 
J u n a n u natrag popuštijo, / 
Tesaliju sve je povrnuo« (Lord 
106). 

< tur. Yunan < аг. Уппап 

< stgrč. Vonia. 

junbasma / (tur.) vrsta tkanine 
koja se upotrebljava za prav - 
Ijenje dušeka. 

< tur. упп -basma < tur. упп 
»vuna« i tur. basma >-platno«. 

junga / (tur.) mjera za težinu, na~ 
ročito za maslo i vunu; težina 
jedna oka i po. — »Daj mh Mu- 
jo, jednu j u n g u zlata« (M. 
H. X 107). 

< tur. уопда »trijeska, iver«. 

Junus, Junuz (jevr.) musl. muško 
ime. 

< tur. Y uniis < ar. Yunus, 
lično ime, ime pejgambera Jo- 
ne < jevr. 

jiipka, v. jufka 

jurlš, -iša m (tur.) navala, napad. 
— »Među cure j u r i š učinio« 
(K. H. I 520). 

< tur. упгпупџ izv. od упгптек 
»ići. hodati, napredovati«. 

V. jurišati, juriti, jurun! 

jurišati, navaljivati , napadati. 

Izv. od juriŠ (v.). 

juriti, trčati, brzo ići naprijed. 

< tur. упгптек »ići, hodati, 
napredovati«. 

Juruci, -пка (sing. Juruk) m (tur.) 
tursko pleme turkmenskog po- 
rijekla. U početku su bili no~ 
madi — stočari , a kasnije su 
postali zemljoradnici г nastanili 


374 





se u raznim krajevima Male 
Azije, Trokije i Makedonije . 
Zadrioli su mnoge svoje pose- 
bne običaje. — »Sve J u r u k e 
i Bugare mlađe« (Vuk, Rječ- 
nik). 

< tur. Упгпк, osn. zn. »nomad. 
skitač^ (< tur. упгптек »ići, 
kretati se-«). 

Јш*ик m (tur.) pripadnik janji- 
čarske pomoćne vojske. Juruci 
su imalt naročiti zadatak da 
pred vojskom ureduju puteve, 
da dovode u red mostove itd. 

< tur. упгпк. 

jmmnl interj. (tur.) naprijed! na - 
valite! »Dok zavika beg Mu- 
stajbeg lički: 7 Jurun, braćo, 
moji bajraktari!« (K. H. II 378). 

< tur. уигпп! imp. 2. lice pl. 
od inf. упгптек »ići, hodati. 
napređovati^. 

Joso, v. Jusuf 

Jusnf, hipok. Juso, Juka (asir.) 
musl. muško ime. 


< tur. Y usuf < аг. Y Usuf, mu- 
ško ime, ime pejgambera, sina 
Jakubova, Jozef < asir. 

jusuk v. juzuk. 

juvšlsci, -laka pl. t. (tur.) vareni 
kolačići od mesa sa pirinčem i 
bijelim lukom. 

< tur. vulg. puvalak, knj. yu~ 
varlak »okrugao, kuglica«. 

juz, num. (tur.) broj 100, stotina. 

< tur. yuz. 

V. juzbaša. 

jiizbaša m (tur.) kapetan, zapo- 
vjednik buljuka . Od ovog je do- 
šlo prezime JUzbašić. — »On 
đoziva' dv’je juzbaše« (Ist. 
bl. II 268). 

< tur. yuzba$%, tur. izft, v. 

. kompon. pod juz i baš. 

Juzbašić, v. juzbaša 

juzuk, jusuk m (tur.) prsten. — 
»Eto, Meho, para carevica, / 
stan ćeš meni od nje sakovati, 
/ što ostane da je za j u s u k a* 
(I. Z. III 77). 

< tur. упгпк. 






кааг, каг, v. kahar. 
k&arli, karli, v. kaharli 

kaba, irtđecl. adv. i adj. (tur.) 1. 
krupno , роЈетпо. 

2. sirov, neotesan , prost, grub. 

< tur. kaba . 

V. kabast. kabaš. 

Kuba, v. Ćaba. 

kabadahija, kabadahlja i kaba- 
dahija m (tur.) grubi dahija, па- 
silnik. 

< tur. kabadayi »onai koji se 
prikazuje junakom«, v. kom- 
ix>n. pod kaba i dahija. 

kabaet, v. kabahat. 

kabahat (kabaat, kabajet, kabaet) 

m (tur.) krivica, krivnja. 

< tur. kabahat < аг. qabaha . 
V. kabahatli, kabahatlija, ka- 
bahatluk. 

kabahatli indecl. adj. (ar.-tur.) 
kriv y griješan. 

< tur. kabahath , v. kabahat 4 ' 
tur. suf. -h. 

kabahatlija m (аг. -tur.) krivac, 
griješnik. 

< tur. kabahath , v. kabahatli. 

kabahatluk m (ar.-tur.) krivica, 
krivnja. 

< tur. kabahathk , v. kabahat 
+ tur. suf. - hk. 

kabajet, v. kabahat. 


h 


kabare / pl. t. (tur.) 1. vrsta žen - 
skog pojasa od kadije, ukrašen 
metalnim tokama ili granama . 
obično srebrnim. — »Vrh nje 
kratak jelek postavila, / a po 
njemu srmali kabare« (K. H. 
II 311). 

2. vrsta toka.: krupne srebrne 
pločice na đečermama. 

< tur. kabara »mali klineići sa 
širokim giavama, žute ili sre- 
brnaste boje. kojim se ukraša- 
vaju drveni predmeti (sanduci. 
stolice, nalune itd.)«. 

kabarisati, kabardisati, -išem, тш- 
duti se, oteći , nabreknuti. — 
»Jeđan gradski tata, što mu je 
trbuh kabarisao od pi- 
ve ...« (Zembilj III 49). 

< tur. kabarmak »naduti se.. 
otoći«. 

kabast adj., krupan, velilc, golem. 
— »Zametnut ću kabasto 
veselje* (M. H. III 558); »Usljed 
kabastog perja ona (kuku- 
vija) nam nekako izgleđa i 
mnogo krošnjavija« (Hirtz r 
Rječnik). 

Izv. od kaba (v.). 

kabaš, -aša m (tur.) vrsta grubog,. 
prostog gunja. — »Zimi su se- 
ranije mjesto koporana nosili 
gunjevi »ćebetaši« ili »k a b a- 
š i«. Prvi su bili od sukna, koje 
je na unutrašnjoj strani imalo 


376 



kratke bičeve, uvijene kao jag- 
njeća koža, tj. krpno. K a b a- 
ši su pak krojeni od »bugar- 
skog^« sukna. Bogatiji su obićno 
nosili »ćebetaše«, a siromašniji 
»k a b a š e< (GZM 1956 90). 

Izv. od kaba (v.). 

kibil indecl. adj. i adv. (аг.) J. 
mogućan. — -Kabil nebi- 
dem nalaziti, / Nit’ im smorta 
ni života nema« (Lord 231). 

2. moguće. — »Da je k a b i 1, 
duše bi mu svoje dao, toliko ga 
voli* (u ob. gov.). 

< tur. kabil »mogućan; mogu- 
će^ < ar. qdbil >*-koji prima, 
koji uzima* part. akt. od qa- 
bild, Qabuž (qbl) »primiti, uzeti, 
privoljeti-«. 

V. kabul, kabuliti, okabuliti. 

kabila f (ar.) pleme, rod. 

< tur. Icabile < аг. qabila. 

kabristan. -ana m (аг. -pers.) gro- 
blje. 

< tur. kabristan < pers. qabri- 
stan < аг. qabr »grob-« + pers. 
suf. za građenje imenica mješta 
-stdn. 

kabul, indecl. adj. (ar.) primljen, 
uslišan , prihvaćen . — »Kod 

Boga mu dova k a b u 1 bila« 
(K. H. I 338). 

< tur. kabul < аг. gabtiZ »pri- 
manje, privola-* 

V. kabuliti, kabulosum! okabu- 
liti. 

babuliti, pristati , prihvatiti , usuo- 
0 jiti. — »Tko k a b u 1 i da je 
kurvin sin?<-< (Nar. bl. 170). 

Izv. od kabul (v.). 
kabfllosum! i kabulosum! interj. 
(аг. -tur.) kod boga ti biZo prim- 
Ijeno (ouo tvoje dobročiTistvo); 
Na ovaj način se zahvaljuje 
onaj kome se dadne kakav dar 
ili milostinja. — »Hvala, brate. 
kabulosum, da Bog da, da 
hadžija postaneš-« (Ćolak, 36). 

< tur. kabul olsun! »neka je 


Uamtk 

primljeno! (kod boga)«<, v. kabul 
i olsun! 

fcabar m (аг.) grob, raka. — »u 
k а b u r nas zatvoriti-« (Zb. 
XXVIH sv. 2 240); »Napored im 
i k a b u r iskopali, / tudi su im 
dženazu klanjali« (Muz. zap. 
Inst. 1813). 

< tur. kabir < аг. qabr. 

V. kabristan, kaburdžija. 

fcabiirdžija m (ar.-tur.) grobar. 

< tur. kabirci , v. kabur + tur. 
suf. -ci. 

kabutija, v. ćabutija. 
fcabz, v. kavz. 

kabza, kavza, kamza f pl. kabze 
i kabzeta (ar.) držak od sablje , 
noža , handžara itd., odnosno 
okov oko drška od drveta, Jcosti 
ili nečeg drugog. — »Na nožu 
joj srce izvadio, / na kamza- 
m a bile đžigerice« (GZM 1907 
637); »Ja se sageh da kopču 
odapnem, / zape meni kam- 
za od handžara« (I. Z. II 95); 
»Pa begovu sablju dofatila, / 
K a b z e t a joj na odaju baci, 
/ Golu sablju beše ugrabila«* 
(ovdje k a b z e t a znače kori- 
ce) (Lord 287). 

< tur. kabza, kavza »držak« 

< ar. qabda »šaka, pesnica; 
držak«. 

V. ukavziti. 

kfcčak m (tur.) 1. odmetnik od 
vlasti; bjegunac, 

2. prokriumčarena stvar: kačak 
duhan, kačak mal itd. 

< tur. kagak izv. od inf. ka$- 
mak »pobjeći, bježati*. 

ka&mak m (tur.) vtsta jela 
spravljena od kukuruzna bra- 
Šna, pura. — »prostrijeću mu 
abanetinu, / nek se valjuška, / 
skuhaću mu kačamaka, / 
nek se nagrca« (Muz. zap. Inst. 
2737). 

< tur. kagamak. v* 


37T 



kačerisati 


fcačerisati, -išem, pobjeći. 

< tur. kagar, imperf. 3. lice 
sing. od inf. kacmak »pobjeći« 

fcackavalj. kaškavalj, keškevalj, 

-šlja m (tal.) vrsta masnog žu~ 
tog sira, odličnog kvaliteta, koji 
se prodaje u manjim i većim 
kolutovima. 

< tur. ka§kaval < tal. cacioca- 
vallo. 

kačkin m (tur.) bjegunac. 

< tur. кадкгп , izv. od inf. kag - 
mak »pobjeći, bježati«. 

kađa, v. kaduna. 

kadaif m (ar.) vrsta slatkog jela. 
Sirovi kadaif se pravi ovako: 
napravi se žitko tijesto od bi- 
jelog brašna i jaja i stavi se u 
posudu koja je s donje strane 
šupljikava. Onda se iz tog suda 
sipa tijesto na jednu veliku tep- 
siju ,( demirliju) koja je dobro 
zagrijana žarom koji je stav- 
Ijen ispod nje. Na taj način se 
dobiju tanke niti pečenog tije- 
sta koje se diže sa tepsije i hla- 
di. Od ovog sirovog kadaifa 
spravlja se kadaif za jelo tako 
što se natrpa u duboku tepsiju, 
na njeg se istrese odredena 
mjera masla pa se peče u šted- 
njaku ili na pekari. Kad je pe- 
čen zalije se gustim ključalim 
šerbetom od šećera. 

< tur. kadayxf < ar. pl. qata’if 
sing. qatifa, v. kadifa. 

V. kadaifnjak. 

kađaifnjak, -aka m (ar.-srp. hrv.) 
dublja tepsija s izrezima po 
o kolici.u kojoj se peče kadaif. 
Izv. об kadaif (v.). 

fcadar, kader, indecl. adj. (ar.) 
mogućan, sposoban, којг je u 
stanju da nešto učini. — »a 
k a d a r sam stići i uteći ! i 
na strašnu mjestu postajati«, 
»Kad si k a d e r, airli ti bilo!« 


(Vuk III 12, V 423); »koji nije 
k a d a r platit’ vina u mehani 
za potrebna druga« (Vuk, Posi. 
239). 

< tur. kadir < ar. qadir, part. 
akt. od q adara, q udra (q dr) 
»biti u stanju nešto učiniti; 
rnoći«. 

• m 

kadara (iskr.), v. gadara. 
kađe, v. kaduna. 

Kaderije, Kadirije f (ar.) pripa- 
dnici derviškog reda koji je 
osnovao <Abdu-l-qadir al-Gitii- 
ni, za vladavine Seldžuka u 
XII vijeku. 

< tur. kadiri < ar. qadiriyy 
»kadirovski« (ar. Qadir, skra- 
ćeno od <Abdu-l-qadir+av. adj. 
suf. -iyy. 

kadifa / (ar.) svilena baršunasta 
tkanina; svileni rutavi samt . —* 
»A avlija crljena k a d i f a« (M. 
H. III 328). 

< tur. kadife < ar. q atifa. 

V. kadiflija. 

kadlfa, kadifica / (ar.) cvijet Ta- 
getes erectes L., Tagetes patu- 
lus L. — »od latife i male k a- 
dife« (GZM 1910 521). 

< tur. kadife gigegi, izft. v. 
kompon. pod kadifa i čiček. 

kađiflija / (ar.-tur.) kapa ili odje- 
ća od kadife. 

< tur. kadifeli, v. kadifa + tur. 
suf. -li. 

kadija m (ar.) šerijatski sudija. — 
»da je pamet do k a d i j e kao 
od k a d i j e«, »Ne zna rakija 
što je k a d i j a« (Vuk, Posl. 
50, 199); »Kadija obi nićah 
učinio« (M. H. III 251). 

< tur. kadi < ar.. qadi, qddin , 
part. akt. od qada (q<jiy) »su- 
điti«. 

V. kadiluk. 

kadiluk m (ar.-tur.) 1. kadijsko 
zvanje. 


378 



kittzll 


2. nadležno područje jednog ka - 
dije: srez. Turska carevina se 
dijelila na vilajete, vilajeti na 
sandžake, sandžaci na kadiluke, 
kadiluci na nahije, nahije na 
sela i gradove, a gradovi na ma~ 
hale. »može li biti riba bez vo- 
de, / riba bez vode, ptica bez 
gore, / a Banja Luka bez k a- 
diluka^ (Muz. zap. Inst. 
2931). 

< tur. kadihk, v. kadija tur. 
suf. -lik. 

Kadrija (аг.) musl. muško ime. 
Ako iza imena dođe »aga«. 
»beg« ili »efendija«, onda otpa- 
da naš nastavak -ja: Kadri-aga, 
Kadri-beg, Kadri-efendija. 

< tur. Kadri , muško ime f »Sud- 
binski« < ar. qadriyy »sudbin- 
ski, onaj koji je vezan za sud- 
binu« (ar. q adr »sudbina«. udes. 
božja volja« 4- ar. adj. suf. 

-гуу)- 

Kadrija, hipok. Kadra (ar.) musl. 
žensko ime. Ovo se ime ohično 
nadijeva djetetu koje se rodi na 
Lejlei-Kadr, 27. noć ramazana. 

< tur. Kadriye, žensko ime, 
►►Sudbinska« < ar. qadriyya 
»•sudbinska« (ar. qadr ►►sudbina, 
udes, božja volja« + ar. adj. 
suf. za f. -iyya). 

k&duna, kada, kade f (tur.) go- 
spođa , ugledna žena; dobra do~ 
maćica. — ►►Gdje gledaju stam- 
bulske k a d u n e« (M. H. III 
7); -pa on pita mladu nevu, 
Adem k a d u n u: / Sta je te- 
bi, Adem- k a d o, mlada ne- 
vjesto?« (Sevd. 201); »Knjigu 
piše k a d e Bajčićeva« (M. H. 
X 51). . 

< tur. kadin < tur. hatun, sta- 
riji oblik katun (u pers. fratun, 
u аг. fcatUn ►►žena«). 

V. kadun-butići, kadundžika. 
kadun-đubegi. 


k&dun-biitići m pl. (tur.) posebna 
vrsta kolačića , čufteta koji se 
začinjavaju limunom. 

< tur. kadm budu , bukv. ►►žen- 
ski but, žensko bedro«, izft. 
v. kompon. pod kaduna i but. 

kadundžika f (tur.) ženica, gospo- 
đica , kadunica. — »i biti ćeš 
kadundžika mlada, / i če- 
sto ćeš na teferič ići«, »-Još ću 
povest moju kadundžiku, 
/ ti povedi tvoju Vlahinjicu« 
(Vuk III 456). 

< tur. kadincik ►►ženica« (dem. 
od kadtn ►►žena«). 

kadun-đubegi m (tur.) vrsta slat- 
kog jela: okrugli komadi od ti- 
jesta koje je zakuhano od ni - 
šesteta , bjelanceta od jaja i 
kajmaka koji se, pošto se ispe- 
ku, zaliju ukuhanim šećerom. 

< tur. kadin gobegi, bukv. 
►►ženski pupak«, izft. od tur. 
kadin »žena« i tur. gobek »pu- 
pak«. 

k&f m (ar.) ime arapskog slova 
»q«. 

< tur. kaf < ar. qa/. 

kafana / (ar.-pers.) kavana. 

< tur. kahvehane, v. kompon. 
pod kahva i hane. 

kafaz m (pers.) 1. karirano platno, 
karirana bošča. 

2. »al-ka/az«, crvena karirana 
bošča, crveni karirani vqo. — 
»Izmami je na čardak, / podera 
joj al-kafaz / i svilenu ko- 
šulju« (Muz. zap. Inst. 2808). 
Skraćeno od kafazli, kafazlija 
(v.). 

k&faz, v. kafez. 

kafazli, kafezli, indecl. adj. (pers. 
-tur.) 1. kariran. — »na dje- 
vojci k a f a z 1 i -dimije« (Muz. 
zap. Inst, 59). 

2. sa drvenim rešetkama na 
prozorima. — »Heto dođe k a- 
fazli jodaji« (Lord 231). 


379 



kafazlija 


3. zatvoren, nastanjen u sobi sa 
drvenim rešetkama. — »L’jepo 
ime kafazli -Ružica, / Stono 
mi je u kafezu rasla-< (Vuk VII 
89). 

< tur. kafesli, v. kafez -{- tur. 
suf. -li. 

V. kafazlija, kafezlija. 

kafazlija / (pers.-tur.) basma na 
kocke, karirano platno; bošča 
na kocke, bošča » ukafaz«. — 
»Culi mene moja mila seko! / 
Ti se pokri boščom k a f a z 1 i- 
ј o m« (S. B. I 7). 

< tur. kafesli »kariran«, v. ka- 
fez -+- tur. suf. - li . 

kafazlija, v. kafezlija. 
kafedžija, v. kahvedžija. 
kafenisati, v. kahvenisati. 

kafez, kavez, kafaz m (pers.) 1 . 
krletka. 

2. drvene rešetke na prozorima 
u starinskim kućama (mušepci). 
Otud se naziva i soba koja ima 
ог>е rešetke kafez-odaja , kafaz- 
odaja, ili samo kafez, kafaz. — 
»A kad dođe u kafaz-ođa- 
j u»Tu će tebe, sine, zaiska- 

ti, / iz k a f e z a tebe izvaditi« 
(K. H. II 29, I 150); »Kad otvori 
od kafaza vrata« (Lord 155); 
»kojano jeu kavezu rasla« 
(Vuk I 271). 

< tur. kafes »krletka; drvene 
rešetke na prozorima« < pers. 
qafes (i u ar. qafas). 

V. kafazli, kafazlija, kafezlija. 
kafez-bez, ukafaz. 

kafez-bez, kafaz-bez m (pers.-ar.) 
vrsta kariranog beza: kocke po 
bezu od podebljanih žica osno- 
ve i potke. 

V. kompon. pod kafez i bez. 
kafčzli, v. kafazli. 

kafezlija, kafazlija / (pers.-tur.) 
1 . osoba koja živi u kafez-odaji, 

tj. u sobi sa drvenim rešetkama 


na prozorima. — »Podaj njemu 
k a f a z 1 i j u Ružu« (K. H. II 
28). 

2. dio odjeće koji je od karira - 
nog platna. 

< tur. kafesli, v. kafez + tur. 
suf. -li. 

kafir, kafirluk, v. ćafir, ćafirluk. 

kaftan m (pers.) vrsta duge gor- 
nje haljine, bez postave, obicno 
od čohe. Po kaftanu se veže po - 
jas tzv. »kušak«. — Digni k а f- 
t а n, Ијера djevojko« (N. K. II 
222); »Sad će mene reći moja 
Mara, / da đevojci svilen k a f- 
t a n skidam« (Vuk I 267). 

< tur. kaftan < pers. fraftan. 

kahar (kaar, kar) m (ar.) 1. ža- 
lost, tuga, briga. — »Bez k a- 
h a r a i teška mejdana«, »Ođ 
k a h a r a i žalosti teške« (M. 
H. III 230, 398); »Gotov kao ba- 
ba na k a r« (Vuk, Posl. 45). 

2. ružnja, pogrda, nasilje. 

< tur. kahir < ar. qahr. 

V. kaharan, kaharli, kahar uči- 
niti, kahriti se, kahren-džebren, 
okahariti (se). 

kaharli (karli) indecl. adj. (ar.- 
tur.) žalostan , brižan, neveseo, 
snužden, tužan. — »A taj vezir 
dertli i k a h a r 1 i« (K. H. I 
93); »Karli jesam, večerala 
n’jesam, / Zbog dragoga, da ga 
bog ubio« (I. Z. Herceg. 64); 
»Sto si karli, moja jetrvice« 
(Kurt, I 259). 

< tur. kahtrli , v. kahar + tur. 
suf. -h. 

kahar učiniti, ožalostiti, nanijeti 
tugu i žalost, zadati nevolju, na- 
silje učiniti. — »Nemoj rano 
otvarati vrata, / brata moga 
kahar učinit i«, »Mogo bi 
te k a h a r u č i n i t i, / na 
Popini tebe dočekati, / razbit 
svate, otet Hlivanjkinje!« (M. 
H. III 137, 201). 

Izv. od kahar (v.). 


380 



k&hvedžija 


kahkaha / (аг.) smijanje дтоћо- 
tom. — »Pa se bane k a h k a- 
h o m smijao* (Lord 277). 

< tur. kahkaha < аг. qahqaha. 

kšhpe, v. kahpija. 

kahpeluk m (ar.-tur.) neozhiljnost 
prevrtljivost, obijest. — >*>Ne 
zna šta radi od velika kah- 
p e 1 u k a*, >*Sta te je uhvatio 
k a h p e 1 u k? (u ob. gov.). 

< tur. kahpelik, v. kahpija, 
kahpe + tur. suf. - lik . 

kihpija (kipija) / i kahpe n (ar.) 
bludnica, kurva; pokvarenjak. 
»►Oh Fatija ti jedna k a h p i j o* 
(K. H. II 368). 

< tur. kahpe < ar. qahba. 

V. kahpeluk, kahpijati se, ko- 
pile, kopilan. 

kahpljati se, blud provoditi; ski - 
tati se. — »-Izlaze jedne fištrije. 
što se po vazdan kahpijaju 
po korzu i parkovima ...« (Zem- 
bilj II 4). 

Izv. od kahpija (v.). 

k&hren -džebren, adv. (ar.) пћ si- 
lu, nflzor. 

< tur. kahren-cebren < аг. 
qahran-0tibr&n »zorom i nasi- 
ljem, na silu*. 

kahrtman, -ana m (pers.) junak. 
— »Mustaj-beže, ako boga zna- 
deš. / izgiboše do dva k a h r i- 
m a n a!« (K. H. II 378). 

< tur. kahraman < pers. qa- 
hraman. 

V. Kahriman, kahrimanluk. 

Kahrlman, -žna, hipok. Kahro 
(pers.) musl. muško ime. 

< tur. Kahraman, muško ime, 
>*-Junak* < pers. qahramdn >*-ju- 
nak*. 

kahrim&nluk m (pers.-tur.) ju- 
naštvo. 

< tur. kahramanhk , v. kahri- 
man + tur. suf. - Uk. 


kahriti se (k&riti se), žalostiti se, 
brinuti se. — >*Nemoj se k a r i- 
t i, doć’ će on* (Kočić I 39). 

Izv. od kahar (v.). 

kahva (kifa, kava) / (ar.) 1. kafa. 
— »Nosi crnu kahvu na ta- 
baku* (M. H. III 253). 

2. kafana. — »Po k a h v a m a 
i po hanovima* (K. H. I 98). 

< tur. kahve < ar. q ahvoa, što 
je u poćetku značilo »vino«, ka- 
snije >*-pržena zrna biljke bunn* 
ili »bun« i najzad >*kafa — na- 
pitak*. 

V. kahvaji, kahvaltija, kahva- 
na, kahva-parasi, kahvedžija, 
kahvenisati, kahvenjaci, kahve- 
odžak. 

kahvšjl, indecl. adj. (ar.-pers.) 
kahvast, smed poput kafe. — 
»Ljudi vele da je sumbul mavi, 
/ a ja velim nije već k a h v a- 
j i* (Beh. VIII 271). 

< tur. kahvevi , v. kahva + 
ar.-pers. adj. suf. -i sa pret- 
hodnim dodatkom pomoćnog 
glasa v«. 

kahvaltlja / (аг. -tur.) doručak . 

< tur. kahvalti , tur. izft. od tur. 
kahve »kafa* i tur. alt »pod, 
dolje*, bukv. »pod kafom«. 

kahvana / (ar.-pers.) kafana. — 
»izgorješe hani i hamami, / i 
kahvane i džamije bijele« 
(S. S. 66). 

< tur. kahvehane, v. kompon. 
pod kahva i hane. 

kahva-parasi, indecl. supst. (ar.- 
pers.) malo novca, koliko je po- 
trebno da se plati kafa u ka- 
fani. 

< tur. kahve parasi, bukv. »ka- 
feni novac«, tur. izft. v. kom- 
pon. pođ kahva i para. 

kahvedžija, kavedžija, kafedžija, 

m (ar.-tur) 1. ^naj koji kuha 
kafe; onaj koji drži kafanu. — 




381 



kahvenisati 


»ona Ibru nađe kah vedži- 
ј u* (M. H. III 231). 

2. onaj koji voli da pije kafu, 
ili koji mnogo pije kafu; kaže 
se: »on je veliki kahve- 
d ž i j a« 

< tur. kahveci, v. kahva + tur. 
suf. -ci. 

kahvenisati, -išem, piti crnu kafu. 
Izv. od kahva (v.). 

kahvenjaci, -aka, pl. m, suđe za 
grijanje vode za kafu i za ku~ 
hanje kafe . 

Izv. od kahva (v.). 

kahve-odžak, kahvodžak. -aka m 
(ar.-tur.) 1. otvoreni ođiafc koji 
služi samo za kuhanje kafe. 

2. manja soha u društvenim 
prostorijama ili ustanovi u ko - 
joj se kuha kafa. 

< tur. kahve ocagi »kafeni 
ođžak«. tur. izft. v. kompon. 
pod kahva i odžak. 

kaigdžija, v. kaikčija. 

kaik, kajik, kajak m (tur.) čama c, 
čun. — »u mali je k a i k usko- 
čio, / do đemije k a i k doće- 
rao« (M. H. III 30). 

< tur. каугк. 

V. kaikčija. 

kaikČija, kaigdžija, kajikčija, ka- 
jirgdžija m (tur.) onaj kon gor,i 
čamac, krmar, čamčar. — »k a- 
i g d ž i j e u kaicima prevoze 
ljude iz Beograda u Zemun« 
(Vuk, Rječnik). 

< tur. каугкдг v. kaik 4- tur. 
suf. - дх . 

kail, kajil (kaio), indecl. adj. (ar.) 
sporazuman, spreman. voljan. 
— »Ako s’ k a i 1 Zlatom s’ ože- 
niti« (M. H. 119); »Ljubović. se 
kajil učinio« (K. H. I 24); 
»bliže k mene da se udarimo. 
/ kaio sam mejdan dijeliti« 
(Vuk III 36). 


< tur. kail »sporazuman, spre- 
man, voljan« < ar. qd4l »onaj 
koji govori (potvrđno)*, dakle 
»koji pristaje^; part. akt. od 
qala, qawl (qwl) »reći, govoriti-« 
V. kajliji, najkajliji, skajliti se. 

kaima, kajima / (ar.) turski pa - 
pirni novac (u biv. Turskoj Ca - 
revini). 

< tur. kaime »papirna novča- 
nica, novčano pismo« < ar. 
gd’imd »stup«. 

kain, kajin m (tur.) šura, ženin 
brat. — »Onda veli bane od Vi- 
pera: / Moj k a i n e, deli Kra- 
ljeviću!« (F. J. I 57). 

< tur. каут. 

V. kain-peder. 

kain-peder, kajin-peder m (tur.- 
pers.) punac. 

< tur. kaympeder, v. kompon. 
pod kain i peder. 

kaisija, v. kajsija. 

kiiiš, kajiš m (tur.) 1. remen; ko~ 
žni opasač. — »U svakog su na 
k a i š opanci«, »Dok nazujem 
na k a j i š opanke« (M. H. III 
30, 489). 

2. prstenas'd krug od kovine 
kao obruč. »Na dobijene ku- 
tije stavljaju se »k a i š e v i«. 
To su prstenasti krugovi koji 
služe kao pojačanje kutijama« 
(GZM 1957, 75). 

< tur. кауг$. 

V. kaišar, kaišarluk. kaišlije. 

kaišar, -ova m, zelenaš, lihvar. 
Izv. od kaiš (v.). ^ 

kaišarluk m (tur.-srp. hrv.) zele- 
naŠtvo, lihvarstvo. 

Hibr. г. : v. kaišar 4- tur. suf. 
-Kfc. 

kaišlije, kajišlije, pl. t. (tur.) vr- 
sta opanaka: opanci s kaiše- 
vima. 

< tur. kayi$h, v. kaiš 4- tur. 
suf. -h. 



kšjmak 


kija / Uur.) litica, stijenn. fcii- 
sura 

tur кауа »klisura^. 

V Kajabaša. 

Kajabada / (tur.) ime klisure tnšc 
Trai'nika. 

< tur. kayaba$ г »glavna kli- 
sura-. tur. izft., v. kompon. pod 
каја i baš. 

кнјак. \ kaik. 

kajariti. udešavati nešto prema 
prai'O) mjeri, dotjerivati na 
praim тјети; baždariti , propi- 
sati mjeru. 

< tur ауат < ar iyar »stu- 
panj čistoce zlata ili srebra u 
zlatnim ili srebrnim predmeli- 
ma; propisana mjera smjese 
zlata ili srebra u dukatima ili 
srebrenjacima; uređenje sata 
da tačno ide, navijanje sata na 
tačno vrijeme*. U tur jeziku 
ima i ovo preneseno značenje: 
»popravak ili izmjena potkovi- 
ca kada postojeći kov nije u 
redu«. 

U našem jeziku je dodano na 
početku slovo »k^. Kako je kod 
nas došlo do ove promjene iz- 
vorne riječi nisam mogao usta- 
noviti. 

feaj&riti, potkovati (konja ili vola). 

< tur. кауаг etmek »potkova- 
ti«; tur. кауаг znači: »potkovi- 
ca sa kukastim šiljcima, zim- 
ski kov, koji je podesan za hod 
na poledici (na leđu)«, zatim: 
»potkivanje starom potkovom 
sa drugim, novim čavlima; 
skresati kopito prema potko- 
vici«. 

kajasa, / i kajas m (tur.) kožna 
uzica; remen. »A đogata drži 

za k a j a s e«, »Osiče mu k a- 
jas u đogata*« (M. H. III 32, 
248). 

< tur. кауаза. 


kajd. v. kajt. 

hajda i kajda / (ar.) i. melodija- 
— »Od te k a j d e ne imade 
fajde«, »Pjevajući, k a j d e- 
provodeći«. (K. H. I 127, 156). 

2. muzićka nota. 

< tur. kaide < аг. qddda »рга- 
vilo, načelo; red: temelj; melo- 
dija-. 

V. kajdanka. 

kajđauka /, bilježnica za muziČku 
nastavu , za bilježenje nota. . 
Izv. od kajda (v.). 

kajdisati, -išem, skliznuti se, po- 
puznuti. — »neće li mi noge 
kajdisati- (K. H. II 607). 

< tur. kaydt y perf. od inf. кау - 
mak »skliznuti se, okliznuti se, 
popuznuti«. 

kajgana / (pers.) jelo od jaja (ja- 
ja se izliju, promiješaju i prže 
na maslu , maslacu ili masti). 

< tur. каудапа < pers. fyđy- 
gene. 

kajik, kajikčija, kajigdžija, v_ 

kaik, kaikčija. kaigdžija. 

kajil, v. kail. 
kajima, v. kaima. 
kajin, v. kain. 

kajiš, kajišlije, v. kaaš, kaišlije. 
kajlijf, komp. od kail, kajil (v.)^ 

kajmak m (tur.) 1. skorup, mli~ 
ječni proizvod koji se dobije 
iskuhavanjem kravljeg ili ovči- 
jeg mlijeka. 

2. pjena koja se pojavi na po- 
vršini prilikom kuhanja kafe. 

3. fig. ono što je najbolje, što • 
je probrano, srž nečega; kaže se 
»pokupio je kajmak^ tj^ 
uzeo je ono najbolje. 

< tur. каутак, sa značenjem 
kao u nas. 

V. Kajmakčalan, kajmakii, kaj- 
maklija, kajmak-baklava. 


383 



Kajmakčalan 


KajmakČalan, -ana m (tur.) naj- 
г?Ш vrh na planini Nidže u Ma- 
kedoniji, oko koga su u I svjet- 
skom ratu vođene ogorčene bor- 
be (1916.) izmedu srpske i bu- 
garsko-njemačke vojske. 
Vjerovatno < tur. каутак gali 
(skr. od каутакк gali) »probra- 
na šikara (grmlje i trnjeK v. 
kompon. pod kajmak i čalija. 

kajmak-baklava f (tur.-ar.) vrsta 
baklave u koje je nadjev od 
kajmaka mjesto od oraha ili 
tirita. 

< tur. каутак baklava, v. 
kompon. pod kajmak i baklava. 

kajmakli, indecl. adj. (tur.) s kaj- 
makom, od kajmaka; s pjenom. 

< tur. kaymakh , v. kajmak т- 
tur. suf. -h. 

kajmaklija f (tur.) 1. pita ili koje 
drugo jelo u koje je stavljeno 
podosta kajmaka. 

2. skuhana crna kafa s obilnom 
pjenom. 

< tur. kaymaklx, v. kajmak + 
tur. suf. -h. 

kajmekam, kajmakam. -ama m 
(ar.) zastupnik vezira ili valije 
u jednom upravnom području 
ili u nekoj dužnosti; sreski na- 
čelnik. — »pa me daje k a j- 
m e k a m u, / neću joj ga ja« 
(GZM 1909 585). 

< tur. каутакат , osn. zn.: 
»zastupnik, zamjenik« < ar. 
qa f im »onaj koji stoji, stajač« 
(part. akt. od qama, qiyam 
»stajati«) i ar. maqam »mjesto« 
(nom. loci od qiyam). 

V. kajmekamluk. 

kajmekamluk m (ar.-tur.) kajme- 
kamsko zvanje. 

< tur. kaymakamlxk , v. kajme- 
kam -f tur. suf. - hk. 

kftjmagač m (tur.) bukva. 

< tur. каухп афадг. 


kajnadisati, išem, kajnajisati, 

vreti. 

< tur. каупатак »vreti-«. 

kajnak m (tur.) vrelo t izvor. — 
»Viš’ glave mu ružu usaditi, / 
ispod nogu k a j n a k mu izvi- 
re« (K. H. II 367). 

< tur. каупак. 

kajsar, kajser, m (lat.) crveni sah- 
tijan, crveno obojena učinjena 
koža od koze. 

< tur. kayser »crveni sahtijan«, 
po gradu Kajseriju u Maloj 
Aziji, koji je bio poznat kao 
trgovačko mjesto, naročito svi- 
lom, pamukom, kožom i vunom, 

< lat. Caesarea. 

V. kajsarije, kajsar-jemenije, 

kajsarije (pogr. kajšarije) pl. t. f. 
(lat.-ar.) cipele od kajsara , tj. 
od crvene kozje kože, isto što i 
kajsar-jemenije (v.). — »A na 
nogam k a j š a r i j e, svilom 
šivene« (GZM 1908 408). 

< tur. kayseri, v. kajsar -f 
ar.-pers. adj. suf. -г. 

kajsar-jemenije, kajser-jemenije, 
kajsar-jemelije f pl. t. (lat.-ar.) 
crvene jemenije (v.), izrađene 
od crvene kozje kože zv. kaj- 
sar , koja se proizvodi u gradu 
Kajsariji. U naše krajeve su se 
uvozile u tursko doba većinom 
preko Skoplja. — »Donese mu 
kajsar -jemenij e«, »Pa on 
nazu kajsar - jemelije« 
(M. H. III 27, 231); »Obuj, bra- 
te, k a j s e r - j e m e n i j e« (K. 
H. II 172). 

< tur. kayser-yemeni, v. kom- 
pon. pod kajser i jemenije. 

kajsarli, kajsčrli, indecl. adj. 
(lat.-tur.) kajsarski, od kajsar- 
ske koie, — »da ne kalja, jado, 
k a j s a r 1 i - papuče« (Vuk I 
280); »Hajd’ obuci k a j s e r 1 i 
postule« (K. H. I 423). 

< tur. kayserli, v. kajsar -f 
tur. suf. -Ii. 


384 



kalaj 


bajsija, kaisija f (tur.) marelica, 
marilica, Prunus armeniaca. — 
»A aščije hošaf k a i s i j e« (Zb. 
XXX sv. 2. 112). 

< tur. kaysi. 

kajšarije, v. kajsarije. 

k&jt, kait, kajd m (ar.) 1 . bilježe- 
nje, upisivanje, registrovanje; 
bilješka, zapis; pismo. — »Do- 
fat’ k a j d a, padišahu dragi, / 
kad si isko Lohonjkinju Maru«. 
»Kada саге ferman ugledao, / 
Namah care k a j d e uputio, / 
K a j d e gleda u Alu pogleda« 
<M. H. III 81, 25). 

2. »gruntanje«, upis u zemljišne 
knjige, kojim se vrši prenos 
pvava vlasništva. 

< tur. kayit, sa značenjem kao 
kod nas < ar. qayd »sveza, la- 
nac«. 

V. kajtiti, potkajtiti, ukajtiti, 
zakajtiti. 

K&jtaz (grč.) musl. prezime u Her- 
cegovini. 

< tur. Kaytas, muško ime, »Če- 
lenka, Perjanica« < tur. kaytas 
»kapica, krunica na glavi u pti- 
ca; ženska ukrašena kapa, žen- 
ska čelenka« < ar. qaytas »kit« 

< stgrč. ketos. 

kajtiti 1 . upisivati, bilježiti, regi- 
strovati. 

2. » gruntati«, upisom u zemlji -v 
šne knjige vršiti prenos prava 
vlasništva na osnovu kupopro- 
daje. 

Izv. od kajt (v.). 
kakardak, v. kakrdak. 

kakrdak, kakrdak, kakardak, -aka 
m (tur.) čvarci, žmarci, onaj 
ostatak što preostane kad se loj 
(mast) istopi . — »Lez’ bre! što 
se tu izmotaješ — đe će da bu- 
de od kakardaka burek« 
(Zembilj II 49). 

< tur. kakrdak. 


kakula / (ar.) biljka Elettaria 

Cardamomum koja se uzgaja u 
tropskim zemljama. Plodovi ili 
samo sjemenke upotrebljavaiu 
se kao začin i kao lijek. Od vje 
se pravi droga Fruetus Carcla- 
momi. 

< tur. kakule < ar. qaqulla. 

kal, -ala m (tur.) 1. topljenje rude. 
2. obara, rastvor, u lončarstvu. 

< tur. kal »topljenje rude«. 

V. kalhana, kaliti. 

kalabaluk m (ar.-tur.) mnoštvo. 
množina; puno, brojno. — »Car 
Sulejman silnu kupi vojsku, / 
kalabaluk vojske pokupio« 
(K. H. I 136); »nemoj vodit k a- 
1 a b a 1 u k vojske« (Vuk IV 
425); »A pokupit’ k a 1 a b a 1 u k 
druga« (Lord 11). 

< tur. kalabahk »mnoštvo. 
množina« < ar. galaba »pre- 
moć, pretežnost; pobjeda« 4 - 
tur. suf. -lik. 

kalafat m (ar.) 1. majstori koji 
katranišu lađe. 

2. crveni ćulah koji su nosile 
janjičarske age. 

< tur. kalafat »crveni ćulah 
janjičarskih aga« < tal. calafa- 
to < ar. qilafd »katranisanje 
lađa ziftom (vrsta katrana) pri- 
Hkom opravke« 

V. kalafatiti, nakalafatiti se. 
skalafatiti. 

kalafatiti, kalavatiti, nesolidno 
raditi, nesolidno izrađivati, fu- 
šeriti. 

< tur. kalafat »nesolidan rad« 

< ar. qildfd »katranisanje lađe 
prilikom opravke«. 

kalaj m (tur.) kositar, bijeli me- 
tal kojim se prevlači bakreno 
posuđe. 

< tur. kalay. 

V. kalajdžija, kalajisan, kalaji- 
sati, kalajli. 


25 — Turcizmi u SH jeziku 


385 



kalajdžija 


kalajdžija m (tur.) zanatlija koji 
kalajiše suđe. — «Ja ne budi 
k a 1 a j d ž i j a, ja ne mrči tje- 
lice« (Nar. bl. 70). 

< tur. kalayci , v. kalaj + tur. 
suf. -сг. 

kalajisan, kalaisan, adj. prevučen 
kalajom. — ^Cetvoro ih je sjelo 
za sto, na kome se pušila veče- 
ra u velikim kalajisanim 
zdjelama ...« (Devajtis 8); »Na 
što si se, bolan, polaksio. / Zar 
na sude nekalaisane« (Muz. 
zap. Inst. 1797). 

Izv. od kalaj (v.). 

kalajisati, kalaisati, -išem, pre- 
vući , prevlačiti suđe kositrom. 
Izv. od kalaj (v.). 

kalajli, indecl. adj. (tur.) 1 . kala- 
jisan, prevučen kositrom; od 
kositra. — »Ona skoči od ze- 
mlje na noge, / pa prihvati k a- 
laj.li ibrika« (B. V. 1892 155); 
»A k a 1 a j 1 i žicom pofaćani« 
(M. H. III 212). 

2. fig. sjajan , dotjeran, lijep. — 
»Izvana k a 1 a j 1 i, unutra be- 
lajli« (nar. posl.). 

< tur. kalapli , v. kalaj + tur. 
suf. -li. 

kalam, kalamiti, v. kalem, kale- 
miti. 

kalan-kusur, -ura m (tur.-ar.) 
ostatak; ono što preostaje. 

< tur. kalan-kusur < tur. ka- 
lan part. prez. od kalmak »osta- 
ti« i ar. qusUr, v. kusur. 

kalaš, -aša m (pers.) 1 . rasipnik, 
raspikuća, koji uludo troši ime- 
tak. 

2. skitnica, propalica; varalica 
(osobito koji uzima u zajam ne 
misleći vratiti). 

< tur. kalle$ < ar. qallaš 

< pers. qalaš. 

V. kalašati, kalaštura, raskala- 
Šen, raskalašiti se. 


katašati, skitati se . — »do ponoći 
pije s bekrijama, / od ponoći 
kalaša sokacima« (I. Z. IV 
84). 

Izvr. od kalaš (v.). 
kalaštura /, raskalašena , raspoja- 
sana žena ili djevojka . 

Izv od kalaš (v.). 

kalauz, kalavuz m (tur.) 1. puto~ 
voda, vodič. — »Pomeli se moji 
kalauzi« (M. H. III 384); 
»Kad se vidi selo Piroš, ne tre- 
ba nam k a 1 a u z a« (Vuk r 
Posi. 120). 

2. poseban ključ kojim se može 
otvoriti svaka obična brava. 

< tur. kilavuz. 

V. kalauziti. 

kalauziti, pokazivati put, provo- 
diti . — »A za njima sva ostala 
vojska, / I pred njima k a I a- 
u z I Đuro«, »Koji Ćosa dobro 
k a 1 a u z i, / U ponoći kad mje- 
seca nema« (Vuk, VIII 31, VI 
317); »A pobro će kalauzi Г 
đadu« (Lord 128). 

Izv. od kalauz (v.). 

kalavare, v. kalavre. 

kalavre, kalavare / pl. t. (tur.> 
stara i iskrpljena plitka obuća 
koja klapa na nogama. 

< tur. kalavra (Prema L_ 
Osmani < ngrč.). 

kalavuz, v. kalauz. 

kMb, v. kalp. 

kalčine / pl. t, (tal.) dokoljenice 
od abe, suknene bijele dokolje- 
nice koje se nose u čizmama . — 
»Prid njeg metnu čizme i k a I- 
č i n e« (M. H. III 325). 

< tur. kalgin »đokoljenice** 

< tal. calzane »sobna obuća. 
nazuvak«. (Dr. Sikirić smatra 
da dolazi od pers. ђагсгп). 

kšldera! imper. (tur.) diži! kaže 
se: »kaldera tepsiju sa so- 
fre!«« 


386 



kalfa 


< tur. kaldir! »đižK imp. 2 li- 
ce sing. od kaldirmak »dignuti. 
dizati”«. 

kaldrma / (grČ.) kamenom poplo- 
čan put ili avlija. — »Pa opazi 
momka na k a 1 d r m i« (M. H. 
III 120.). 

< tur. kaldinm < grč. Kalos 
dromos »lijep put^. 

V. kaldrmdžija, kaldrmija, kal- 
drmisati, pokaldrmisati. 

kaldrmdžija, kaldrmedžija m 

(grč.-tur.) onaj koji pravi kal- 
drmu. 

< kaldinmci, v. kaldrma -f 
tur. suf. -сг. 

kaldrmedžija, v. kaldrmdžija. 

kaldrmija / (grč-ar.) vrsta opštin- 
skog nameta u većim gradoinma 
na dovoz robe u grad, putarina. 

< tur. kaldinmipe , \\ kaldrma 
+ ar. adj. suf. -iyya. 

kaldrmisati, -išem, kaldrmiti, -Im. 
postavljati kaldrmu. 

Izv. od kaldrma (v.). 

kalem (kalam) m (grč.) 1. olovka; 
pero od trstike. 

2. mosur . cijev, cjevčica za na- 
motavanje niti, konca, žice. 

3. cjepivo , navrtak kojim se 
voćka oplemenjava; mlada ople - 
menjena biljka. — »O Mehme- 
de mlad veziroviću, / hodi, Me- 
ho, da k a 1 e m beremo^ (I. Z. 
III 78). 

4. alatka od čelika za šaranje. 
— »K a 1 e m služi za šaranje 
kutija. To je uzana željezna ši- 
pka dugačka oko 10 cm, jako 
oštra na vrhu« (GZM 1957 74). 

< tur. kalem < ar. qaldm 

< grč. kđlamos. 

V. kalemiti, kalemli, kalemlje- 
nje, kalemtraš, kalemuša, naka- 
lemiti, okalemiti, pokalemiti, 
prekalemiti. 

ae* 


kalemiti (kalamiti) I. cijepiii, na- 
i'rtati voćku na koju drugu 
biljku. 

2. urezivati ospice. 

Izv. od kalem (v.). 

kalemli, indecl. adj. (grč.-tur.) 

1. oplemenjen, »kalemli ruža« 

— oplemenjena ruža. 

2 . pismen; kaže se: »on je ilu- 
mli i kalemlf tj. on je učen 
i pismen. 

< tur. kalemli, v. kalem + tur. 
suf. -li. 

kalemljenje n, 1. navrtanje voćke 
ili koje druge biljke radi ople- 
menjivanja. 

2. cijepljenje, urezivanje ospica. 

3. cizeliranje, šaranje na me- 
talu. — »Saranje se izvodi dve- 
ma tehnikama: k a 1 e m 1 j e- 
n jem i zumbanjem. K a- 
lemljenje se radi sa kale- 
mom. Kalem se malim čekićem 
lagano udara i tako urezuje lim 
na kutiju stvarajući linije« 
(GZM 1957 76). 

Izv. od kalemiti (v.). 

kalemtraš (kalentraš, kalentreš) 

m (grč.-pers.) nožić specijalnog 
oblika za zarezivanje kalema 
(pera) od trstike. Nosio se u di- 
vitu zajedno sa kalemima. — 
»Kalem reže mejteflija Meho, 
ne reže ga mazli kalentra- 
šom« (I. Z. III 39). 

< tur. kalemtiras < ar. qa lam 
j Л\ kalem i pers. teras, prez. osn. 

od inf. terašiden »brijati, ši- 
šati«. 

kalemuša /, plemenita sorta ruže. 
Izv. od kalem (v.). 

kalfa m (ar.) 1. pomoćnik majsto- 
ra u esnaju koji je nakon šegrt- 
skog staža položio zspit zq kal- 
fu. — »Boga mole biogradske 
kalfe^ (GZM 1910 529). 

2. pomoćnik hodže u mektebu . 

— »U Mostaru Šećer-mejtef ka- 
žu, / u njem uči trista djevo- 


387 



kalfabaša 


jaka. / Hodža im je Omer-et'en- 
dija, / k a 1 f a im je Iijepa 
Emina« (Sevd. 196). 

< tur. kalfa < ar. fyalifa »za- 
mjenik«. 

V. kalfabaša. 

kalfabaša m (ar.-tur.) glavni kal - 
fa u esnafu koji kao inspektor 
nadzire cjelokupan rad i po 
rangu je ođmah iza ćehaje 
(starješine esnafa). 

< tur. kalfa ba?x, tur. izft., v. 
kompon. pod kalfa i baš. 

kalhana f (tur.-pers.) topionica; 
kazandžijska radionica. — 

»Kalhanom se zvaše pove- 
ća radionica u kojoj se topila 
bakrena rudača i pretapao stari 
bakar — eskija. Ali u njima su 
se kovali i bakreni predmeti.« 
— »Na Vratniku (u Sarajevu) 
je bila do Prvog svjetskog rata 
\ T iŠe k a 1 h a n a (radionica) u 
kojima se do 1878. topila bakre- 
na rudača i izrađivali veći pred- 
meti, kao kazani, haranije itd.« 
(GZM 1951 193 i 194). 

< tur. kalhane, v. kompon. pod 
kal i hane. 

kalif. v. halifa. 
kalifat, v. hilafet. 

Kalimegdan, Kalemegdan, -ana 
тп (ar.) veliki javni p ark u Beo- 
gradu na uzvišici iznad ušća 
Save i Dunava. 

< tur. kale meyd„m, tur. izft. 
od tur. kale »utvrđeni grad« 

< ar. Qa/a< i tur. meydan, v. 
mejdan. 

kaliti, topiti rudu. 

Izv. od kal (v.). 

kalkaluk, v. korkaluk. 

kalkan m (tur.) 1. vrsta starinske 
ženske kape: plitki fes sa resa- 
ma okolo od ihriŠima koje kao 
Šiške padaju po ćelu, a sa stra- 
na i straga još duže. Iznad resa 


ili kita nanizani su po fesu du- 
kati ili biser. Povrh kalkana 
stavlja se tepeluk. Samim resa- 
ma ili kitama kaže se: » kalka- 
ni«. — »nevjeste me ružno no- 
se: / po vas dug dan za k a 1- 
kanom, / au veće — bacaju 
me« (Muz. zap. Inst. 3579). 

2. štit za glavu, ratna kapa. — 
»Na glavi mu fin fesić, / mi- 
slim k a 1 k a n je« (I. Z. II 42). 

3. zaklon kod vrata prema ulici, 
napravljen od dasaka, da se ne 
vidi u avliju kad se vrata 
otvore. 

4. daske po zidu koje zaklanja- 
ju pogled iz susjedne hašče ili 
dvorišta u kućne prozore . 

5. sedlo. — »pa se povi u k a 1- 
k a n doratu«, »vođa s’ alat Ba- 
bić Husejina, / pod k a 1 k a- 
n o m i pod kuburama« (K. H. 

I 515). 

< tur. kaikan »štit: zaklon«. 

kaloše, galćše f (sing. kaloša) 
(lat.) kaljače; plitka gumena 
obuća koja se navlači na cipele. 

< tur. kalos, galo$ < franc. ga- 
loche < lat. c allopodes. 

kalovit, v, alovit. 

kalp, kalb, indecl. adj. (ar.) la- 
žan, potvoren. 

< tur. kalp »lažan, potvoren« 

< ar. qalaba, qalb (qlb) »okre- 
nuti, prevrnuti«. 

V. kaipozan. 

kalpak m (tur.) 1. vrsta kape: 
vojnička кара kod koje je obod 
od krzna. — »Dati kalpak 
Tale Ličanina« (M. H. III 171); 
»samur- k a I p a k na oči nami- 
če« (Vuk, I 167). 

2. kaciga. 

< tur. kalpak. 

kalpozan m (ar.-pers.) varalica, 
p revarant. 

< tur. kalpazan »falsifikator« 

< pers. galbzen < ar. qalb , v. 
kalp i pers. zen, prez. osn. od 


388 




kamara 


inf. zeden »udariti, ošinuti; 
tući«. 

kaltačina /, 1. prosto sedlo, drve - 
no sedlo. — »na konju mu gola 
kaltačina, /па kaltaku kož- 
na kabanica« (F. K. 1886 40). 

2. nešto što je od velike upo- 
trebe već dotrajalo. 

3. fig.: izvitcana žena , iskulaše- 
na žena. 

Augm. od kaltak (v.). 

kaltak m (tur.) 1. tatarsko drveno 
sedlo; drveni kostur sedla. — 
»Danas ću ti kavgu zametnuti, 
/ na kulašu k a 11 a k promie- 
niti.« (F. J. I 254). 

2. fig.: pokvarena i izvucana že- 
na, iskulašena žena. 

< tur. kaltak. 

V. kaltačina. 

kaluf, kalup m (ar.) omot, futro- 
la, kutija (kaluf za džepni no- 
žić, kaluf za cigaraluk itd.). 

< tur. kilif < ar. qilaf. 

kaluf, kalufdžija. kalufiti itd. 

V. kalup, kalupdžija, kalupiti 
itd. 

kalup. kaluf m (pers.) 1. obrazac; 
modla, forma; oblik. 

2. drvo u obliku cipele kojim 
se služe cipelari i opančari pri- 
likom pravljenja obuće. 

3. naprava od mjedi u obliku 
fesa na koji se navlače fesovi 
da bi dobili pravilan oblik. 

4. komad peraćeg sapuna: » ka- 
lup sapuna«. 

5. naprava za lijevanje metala. 

< tur. kalip vulg. kalup < ar. 
qaleb i q alib »kalup« < pers. 
kalib, kalbud »tijelo; kalup«. 

V. kalupdžija, kalupdžinca, ka- 
lupiti, kalupli, nakalupit.i, uka- 
lupiti, skalupiti. 

kalupdžija, kalufdžija m (pers. i 
tur.) ona; koji kalupi fesove; 
koji drži kalupdžijsku radnju. 


< tur. kahpei, v. kalup 4- tur. 
suf. -дг. 

kalupdžlnca, kalufdžlnca f, ka- 

lupdžijska radnja, radnja u ko - 
joj se fesovi kalupe . 

Izv, od kalupdžija (v.). 

kalupiti, kalufiti, nešto dovoditi u 
pravilan oblik, u lijepu formu: 
»/es kalupiti«. 

Izv. od kalup (v.). 

kalupli, kalufli, indecl. adj. (pers. 
-tur.) prikladan. sa pravilnim 
dimenzijama, lijepo građen: 
»kalupiti djevojka«. 

< tur. kahph, v. kalup + tur. 
suf. -li. 

kalja / (ar.) jelo od kupusa ili od 
krompira. s poprženim lukom i 
mesom; kupusna kalja je: varen 
kupus, a po njemu komadi me- 
sa; krompirna kalja: izrezani 
krompir na kolutiće pomiješan 
s lukom prži se na maslu, pa se 
onda pospe poprženim mesom, 
ili: izrezani krompir na kolu- 
tiće svari se pa se polije kaj- 
makom. 

< tur. kalya < ar. q alya (u 
pers. takođe qalye). 

kaljun, -una m (grč.) vrsta starin- 
ske lađe jedrenjače koja je za 
' ratne svrhe bila naoružana to- 
povima (u ratnoj mornarici 
Turske Carevine). — »u dva 
zlatna metnu ih k a 1 j u n a«, 
»a po moru visoki talasi; / uva- 
tiše dva k a 1 j u n a zlatna, / 
baciše ih preko mora sinjeg« 
(Vuk III 90). 

< tur. kalyon < šp. galion 

< stgrč. 

, kama / (tur.) bodež s oštricom s 
t —* obadvije strane, dvosjekli bo- 
dež. 

< tur. kama. 

kamara / (lat.) 1. rpa, gomila . — 
»a sasuli ječam na kamaru« 
(M. H. III 244). 

/ . • 


389 



kamarija 


2. soba, klijet. — -Od ponoći 
Mari na kamari: / Ljubo, 
Maro, otvori mi vrataK »Viknu 
cura do neba se čuje, / Kamo Г 
neće u k a m a r i Turci« (Vuk 
V 540, VII 17). 

< tur. катата < lat. camera 
»soba, odjeljenje, komora«. 

V. komora. 

kamarija, v. kamerija. 

Kamber (ar.) rnusl. muško ime. 
Od ovog je nastalo prezime 
Kamberović i ime nekoliko sela 
u Bosni: Kdmberovići. 

< tur. Kamber < ar. Qambar , 
muško ime; ime roba halife 
Alije. 

Kamberović, Kamberovići, v. 

Kamber 

kamdžija, kandžija f (tur.) bič. — 
»Pa dovati pletenu kamdži- 
j u, / A udara Komnen-barjak- 
tara« (Vuk VII 10); »I uzeo ta- 
tarsku k a n d ž i j u« (M. H. III 
118). 

< tur. kamci. 

V. kamdžijati. 

kamdžijati, kandžijati, bičevati. 
Izv. od kamdžija (v.). 

kamerija, kamarija f (ai\) vrsta 
balkona prema dvorištu u sta- 
rim kućama. To je onaj dio di- 
vanhane, koji je isturen od li- 
nije kućnog zida, sa više muše- 
baka, bez staklenih prozora. 

< tur. kameriye < ar. qama- 
riyya »prostorija izložena mje- 
sečnim« (ar. qamar »mjesec« + 
ar. adj. suf. f. -iyya. Miklošić, 
pogrešno, dovodi ovu riječ ko- 
rijenski u vezu sa »kamara, 
Kammer (komora, soba. vajat)«. 

kdmet m (ar.) učenje mujezina u 
džamiji neposredno pred poče- 
tak grupnog klanjanja. Riječi su 
iste kao kod ezana , samo se još 
dodaje »kad kametis-salah«. Ka- 


met se ući i prilikom grupnog 
klanjanja izvan džamije. 

< tur. kamet , ikamet < аг. 
qama, iqama (qivm), »ustati, 
stajati na nogama« 

V. kametiti, kametieisati, 

kametiti, učiti kamet prije grupne 
molitve. 

Izv. od kamet (v.). 

kametleisati, -išem, proučiti ka- 
met prije grupne molitve. 

< tur. kametlemek. 

Kamil, v. Ćamil. 

kamiš m (tur.) 1. trstika; štap od 
dugog čibuka , čibuk. — »tutun- 
džiji kese i k a m i š e« (Vuk I 
506). 

2. figpenis. 

< tur. kami$. 
kamza, v. kabza. 
kamziti, v. kavziti. 
kSn, v. han. 

Kana, v. Kanita. 

kanaat m (аг.) štednja; skromnost. 
— »Ele živi se s kanatom pa 
vazda doteče do prvog« (Zem- 
bilj III 88). 

< tur. kanaat < ar. qanaa<. 

V. kanaatiti, kanaatli. 

kanaatitl, štediti, ekonomisati. 

Izv. od kanaat (v.). 

kanaatli, kanatli, indecl. adj. 
(ar.-tur.) štedljiv , ekonomičan. 

< tur. kanaath, v. kanaat -f 
tur. suf. -h. 

kanafa, kanaf, v. kanapa, kanap. 
kanajli, v. kinali. 
kanali. v. kinali. 

kanapa, kanafa f kanap, -apa 
naf, afa m (ar.,možda izvorno 
lat.) uzica od konoplje. — »Ha- 
lilova uze džeferdara, / pa k a- 


390 



kanli 


nafe Paun nalazio*« (K. H. II 
238). 

< tur. kinap < ar. ginniib »uzi- 
ca od konoplje«, možda izvorno 
od lat. cannapis, cannabis. 

kanara f (ar.) klaonica. — »Dreči 
se kao jarac na kanari^ (Nai\ 
bl. 47); >«-Neču gledat’ ribe po 
k a n a r i, / nit’ ću gledat’ 
momka po brijegu-« (I. Z. II 83). 

< tur. kanara < ar. qinnara. 

Unat m (tur.) krilo (krilo perna- 
te životinje, prozorsko krilo , 
krilo od vrata itd.). — *-А1 s’ od 
kule kanat otisnuo* (M. H. 
III 216); »Vidjeh dragu na k a- 
natu* (I. Z. III 100); »Coške 
gradi od tuča sjajnoga, / A k a- 
n a t e od srme bijele« (Vuk VI 
457). 

< tur. kanad. 

V. kanatlija, učkanatlija. 

kančelo n (tur.) tura t truba, svi - 
tak: »kančelo pamuka *. 

< tur. kangal, istog značenja. 

kandčrisati, -išem, privoliti nekog 
na neŠto, skloniti, saletjeti ne- 
kog da Što učini. — »Okreni. 
obrni, — beg ih kanderiše, 
čardak se sagradi i subaša se 
useli« (Kočić I 374). 

< tur. kandirmak »privoliti. 
skloniti, saletjeti«. 

k&ndilj, -ilja, kandil, -ila m (lat.) 
staklena posudica sa uljem u 
kojem je zamočen fitilj koji go- 
ri; kandilo; uljana svjetiljka, 
fenerčić ili električna žarulja 
na šerefetu minareta. Kandilji 
se na minaretu pale prilikom 
muslimanskih praznika. — »U 
njoj gore mume i k а n d i 1 j i« 
(K. H. I 57); >*-E goru mu četiri 
kandilja« (Lord 314); »Eno 
gore k a n d i 1 j i na munari, 
sutra je Ramazan!* (u ob. gov.); 

crkvu ću prilog učiniti, / zla- 
tan ću joj k a n d i 1 sakovati* 
(Vuk III 82). 


< tur. kandil < ar. qandil 

< grč. chantela < lat. candela. 

kandisati i kandisati, -iŠem, pri- 
stati , zadovoljan biti. — »Na to 
sultan šćaše k a n d i s a t i* 
(Lord 8). 

< tur. kanmak »pristati, zado- 
voljan biti*. 

kkndža i kSndža f (tur.) 1. želje- 
zna kuka. 

2. pandža , oŠtri nokat ptice gra- 
bljivice . — »Nokti su mu ko u 
orla kandže* (Vuk VI 364); 
»Nasred poljane stajao je ja- 
strijeb držeći u svojim k a n- 
d ž a m a plen* (Hirtz, Rečnik). 

< tur. kanca (Prema Kereste- 
đijanu; tur. kanca < tal. gancio 
»kuka«. 

kandžija, v. kamdžija. 
kanga! m (tur.) kančelo , svitak , 
tura , rola. — »Dva obraza dva 
đula rumena, / a dva brka dva 
k a n g a 1 a zlata* (Ašikl. 15); 
»Od sad si mi na jumaku zla- 
to; / Tvoji brci dva k a n g a 1 a 
zlata« (Vuk V 225). 

< tur. kangal. 

kSni biti, zadovoljan biti , voljan 
biti f pristati. — »kaže se: »Jesi 
li ti k a n i da nas dvojica su- 
tra krenemo na put?« 

< tur. kani < аг. qani«, part. 
akt. od qania', qanaa< (qn«) »za- 
dovoljiti se*. 

kanija / (tur.) korice noža , mača 
ili sablje. 

< tur. кгп. 

Kanita, hipok. Kana (ar.) musl 
žensko ime. 

< tur. Kanite, žensko ime, »Po- 
korna* < ar. qanita »pokorna, 
skrušena«. 

k&nli indecl. adj. (tur.) 1. krvav. 
2. fig.: crven kao krv. — »Skoči 
Ale na noge lagane, / pa on ste- 
re k a n 1 i kabanicu* (K. H. I 
182). 


391 



kanta 


< tUL\ kanh < tur. kan 
+ tur. suf. -h. 

kanta i kanta /, limena posuda 
za vodu i druge tekućine. 

< tur. kanata. U etimologisa- 
nju ove riječi, postoje veoma 
različita mišljenja i tumačenja. 
Prema tur. leksikografima: 

< tal.; po Mladenovu: < lat. 
canna; Berneker: < njem. kan- 
te; Zenker: < fr. canetta; Mey~ 
er.: < njem. Kanne; Barič: 

< ngre.; JAZU Rj.: iz kojeg od 
južnosl. jezika. 

kantar i kantar. -ara m (lat.) sta- 
rinska željezna spraoa za mje- 
renje težine . Ima dvije kuke: 
jednom se zakači ono što se 
mjeri, a druga se drži u ruci ili , 
ako je teži predmet, zakači se 
za motku i dva čovjeka sa dvi- 
je strane drže motku sa tere- 
tom dok se mjeri . Između gor- 
nje i donje kuke je jezičac, od 
koga je u stranu pružena šipka 
sa naznačenim okama i drami- 
ma . Po ovoj pokretnoj šipci kli- 
zi obješena željezna kugla 
(»kantarsko jaje«) koja se po~ 
mjera tamo i ovamo dok sc je- 
zičac ne umiri. — »Ne razumije 
se kao ni kenjac u k a n t a г u« 
(Nar. bl. П8); »Vješt kao maga- 
rac u kantaru« (Vuk, Posl. 
36). 

< tur. kantar < ar. qintar 

< lat. centenarius. 

V. kantarćila, kantardžija, kan- 
tarija. 

kantarćila, kantarđila / (lat.-ar.) 
metalna mjera za barut. 

< tur. kantar kilesi, bukv. 
»kantarska mjera«, tur. izft. 

< tur. kantar, v. kantar i ar. 
kila »mjera« (v. kila). 

Kantardžić, v. kantardžija. 

kantardžija m (lat.-tur.) 1. onaj 


koji se bavi mjerenjem kanta- 
rom na pijaci. 

2. onaj koji pravi kantare. Ođ 
ovog je došlo prezime Kantdr- 
diić. 

< tur. kantarci, v. kantar 4-, 
tur. suf. - сг . 

kantarija / (lat.-ar.) taksa koja se 
plaća za mjerenje na kantaru. 

< tur. kantariye < ar. qinta- 
riyya, v. kantar + аг. adj. suf. 
f. - iyya. 

kantarion, kantarijon, -ona, kan~ 
tarijiin, -una m (grč.) gospin 
cvijet, ženski kantarion Hyipe- 
ricum perfaratum L. 

< tur. kantaron < ar. qantarUn 

< stgrč. kantaynon. 

kanun, -una (grč.) 1. zakon; pra- 
vilo. — »Nije k a n u n caru 
ustajati, / prema svojim lalam’' 
i vezirim’« (K. H. I 151). 

2. jedan stari arapski muzički 
instrumenat. 

, < tur. kanun < ar. qanUn 

< stgrč. капбп. 

V. kanunama, kanunđžija. 

kanunama / (grč.-pers.) zakoniK 
knjiga koja sadrži zakon. 

< tur. kanunname, v. kompom 
pod kanun i name. 

kaniindžija m (grč.-tur.) zakono- 
davac. »Sulejman Kanundži- 
j a« — turski sultan Sulejman 
Zakonodavac. 

< tur. kanuncu, v. kanun + 
,5 tur. suf. -cu. 

kapak, kkpka m (tur.) poklopac , 
" zaklopac (kapak na sahanu T 
prozorski kapci , očni kapci itd .+ 

< tur. kapak. 

V. kapaklija. 

kapaklija / (tur.) 1. prva moder- 
j nija puška u Tur. Carevini ko- 
ja je imala kapak na mjestu. 
gdje se stavlja metak. Pojavila 
se prije puške martinke. 

2. sud s poklopcem. 


392 



< tur. kapakh, v. kapak + tur: 
suf. -h. 

караша f (tur.) vrsta jela: meso 
sa povrćem kuhano u zatvore- 
nom sudu. 

< tur. kapama. 

kaparisati, kaparlaisati, dati ka- 
paru prilikom zaključenja ku- 
poprodaje . 

Izv. od naše imenice »kapara« 
(< tal. caparra) na način kao 
što se izvode naši infinitivi od 
tur. gl. osnova sa dodatkom 
»-isatK Drugim riječima zami- 
šljen je tur. infinitiv od kapara 
kaparmak i kaparlamak i po 
toj predpostavci izvedeni su na- 
ši infinitivi. 

kapariti, zaključivati. Kaže se: 
»k a p a r i š li ti vrata uveče?« 

< tur. kapamak »zatvoriti«. 

V. otkapariti, zakapariti. 

kapidžibaša, v. kapudžibaša. 
Kapidžlć, v. kapidžija. 

kapidžija m (tur.) vratar. — 
»Otvor’ vrata, vojski k a p i- 
džija!« (Vuk V 160); »l na 
gradu gradskog kapidžiju« (Pe- 
tran. 398). 

Od ovog je došlo prezime Ka- 
pidžić. 

< tur. kaptci, v. kapija + tur. 
suf. -Cl. 

kapidžik i kapidžik m (tur.) mala 
vrata, vratašca; sporedna mala 
vrata na ulicu ili u susjednu 
bašču, ili dvorište. — »Dođi. 
dragi, ašik dušo, / na k a p i- 
d ž i k onaj mali« (Sevd. 136). 

< tur. kapicik, demin. od kapi 
»vrata«. 

kapija / (tur.) 1. vrata. — »Na 
avliji demirli k a p i j a« (M. 
H, III 569). Nekad ova riječ u 
narodnoj pjesmi ima potpuno 
tur. oblik, bez našeg nastavka 


kapl&isatf 

»-ja«: »k a p i vrata kapijala^ 
(I. Z. II 91). 

2. fig.: dvor (carski). 

< tur. kapi. 

V. kapidžija, kapidžik, kapijati^ 
kapi-komšija, kapučehaja, ka- 
pudžibaša, zakapijati. 

kapija, v. kahpija. 

kapijati, zaključavati. — »Slam- 
kom vrata k a p i j a 1 a, A ka- 
nate čivijala« (Vuk V 349). 

Izv. od kapija (v.). 

kapi-komšija m (tur.) prvi susjed 
(čija su »vrata uz vrata «) — »O 
ti kado Hasan-age, k a p i - 
k o m š i j e!« (Vuk. V 436). 

< tur. kapi-kom§u, v. котрот 
pod kapija i komšija. 

kaplama, paklama f (tur.) 1. cije- 
pana jelova daska kojom se ku- 
če pokrivaju (»drveni krovovi «+ 
Razlika je izmedu kaplame (pa- 
klame) i šimle (šindre) u tom 
što šimla ima strug sa strane 
pa priliježe daska uz dasku , 
dok kaplama nema struga i na- 
slanja se jedna na drugu, zbog- 
čega krov od kaplame lakše za- 
kišnjava. 

2. vrsta finog bijelog hljeba, so- 
muna. 

3. postava; furnir. — »Moju 
staru k a p 1 a m u -postavu« (Et. 
zb. XXIII 501). 

< tur. kaplama, part. akt. ođ 
inf. kaplamak , v. kaplaisati. 
»Paklama« je nastala metate- 
zom od »kaplama«. 

V. paklamaš. 

kaplaisati, kaplajisati, -išem 1. 
pokriti; polijepiti; poklopiti, 
obuhvatiti. 

2. poklopiti se po nečem. Kaže 
se: »šta si kaplaisao toliko 
na pitu?« 

< tur. kaplamak , sa značenjem 
kao kod nas. 

V. kaplama. 


39S 



I&plan 


kAplan m (tur.) tigar. 

< tur. kaplan. 

Kaplan (tur.) musl. muško ime. 

< tur. Kaplan, muško ime, »Ti- 
gar«, v. kaplan. 

kapućehaja m (tur.-pers.) 1. pred- 
stavnik valije ili koje visoke 
ustanove kod Visoke Porte u 
Tur. Carevini. 

2. najveći oficir na carskom 
dvoru u zvanju аде. 

< tur. kapukahyasi, tur. izft.; 
v. kompon. pod kapija i ćehaja. 

kapudanpaša m (tal.-tur.) mini- 
star mornarice u Tur. Carevini. 

< tur. kaptan раџа < tur. kap- 
tan »kapetan« < tal. capitano 
i tur. pa$a, v. paša. 

kapudžibaša, kapidžibaša, m (tur.) 
nadkomornik, glavni vratar; 
počasna titula koja se davala i 
pojedinim agama. Tako su u 
Sarajevu , u drugoj polovini 19. 
vijeka , imali titulu kapudžiba- 
še: Zildžić Muhamed-aga , sin 
H. Salihage i Baraković Muha- 
med-aga, sin Ibrahimagin. 

< tur. kapiczba$i, v . kompon. 
pod kapidžija i baš. 

k§r, v. kahar. 

kira, indecl. adj. (tur.) crn. — »Pa 
kad njemu k a r a akšam dođe« 
(K. H. I 216); »Kada meni k a- 
r a haber dođe, / kara haber, 
a u k a r a doba« (Muz. zap. 
Inst. 227). 

< tur. kara. 

V. karabasan, karabatak, kara- 
boja, Karadag, Kara-Denjiz, 
karaduzen, Karadža, Karadžić, 
karađoz, kara-haber, karakašli, 
karakol, karakondža, karakon- 
džula, karakuš, Karaman, ka- 
ramanka, karamut, karandžo- 
loz, karapandža, karasariluk, 
karasevdah, Karaviah, Karavla- 
ška, Karabogdanska. 


karabasan m (tur.) prikaza. 

< tur. kara basan »mora« 

< tur. kara » crn« i tur. basan, 
part. akt. od inf. basmak, v. ba- 
sati. 

karabatak m (tur.) 1. zabatak , 
gornji dio stegna u peradi. 

2. vodena ptica ronac. 

Za značenje pod 1) < tur. kara 
bacak »crna noga«, a za znače- 
nje pod 2) karabatak »vodena 
ptica ronac«, bukv. »crni ro- 
nac«. 

karabet m (ar.) srodstvo. 

< tur. karabet < ar. qaraba. 

V. akreba. 

Karabogdanska f (tur.-slav.) Mol - 
davska, istočna Rumunija. — 
»ako puste zemlje Karavlaške, 
/ Karavlaške i Karabog- 
danske« (Vuk II 432). 

Hibr. r.: sa tur. pref. kara 
»crn«. 

karaboja / (tur.) 1. crna boja . — 
»Da mi kupiš ogledalo, / s k a- 
r a b o j o m obojeno« (Muz. 
zap. Inst. 2126). 

2. plavi kamen, zelena galica, 
vitriol. — »Civit za k a r a b o- 
j u« (Vuk, Posl. 346). 

< tur. kara boya, v. kompon. 
pod kara i boja. 

R&raburma / (tur.) mali brežuljak 
nad samim Dunavom kod Beo- 
grada, prema selu Višnjici. 

< tur. kara burun »crni gre- 
ben, crni rt« < tur. kara »crn« 
i tur. burun »nos; greben, rt«. 

K&radag m (tur.) Crna Gora. 

< tur. Karadag < tur. kara 
»crn« i tur. dag »gora, planina«. 

Karadaglija m (tur.) Crnogorac. 

< tur. Karadagli, v. Karadag 
+ tur. suf. -h. 

Kara-Denjiz m (tur.) Crno More. 

< tur. Kara Deniz , v. kara i 
denjiz. 


394 



Kariman 


karaduzen m (tur.) vrsta male 
tambure od četiri žice. — »Mla- 
di momci dolazili, / k a r a d u- 
zen donosili-« (GZM 1910 528). 

< tur. kara diizen , v. kara i 
duzen. 

Karadža (tur.) prezime u Bosni i 
Hercegovini. Od ovog je došlo 
prezime Karadžić. 

< tur. karaca »crnomanjast; 
srna«. 

Karađžlć, v, Karadža. 

Kara-Đdrđe m, muško ime. 

Hibr. r.: sa tur. pref. ката 
»crn«, Crni Đorđe. 

karađoz m (tur.) 1 . predstava 
(igra) sa obojenim figurama od 
tanke kože, koje na platnu po- 
kreće glumac pomoću konca. 
Pokrete figura prati glas glum- 
ca iza platna. To je davnqšnja 
vrlo omiljena turska igra. 

2. komični madžioničar, lakrdi- 
jaš; marioneta. 

< tur. karagoz , bukv. »crno- 
oki« < tur. kara »crn« i tur. 
goz »oko«. 

k&ra-haber m (tur.-ar.) crni glas, 
tužna vijest; vijest o smrtnom 
slučaju. — »Uto njemu k a r a 
h a b e r dođe, / zlo ti s’jelo, 
Groševiću Mujo, / umrla ti 
Zloćevića* (M. H. X 120). 

< tur. kara haber , v. kompon. 
pod kara i haber. 

k&rakašli, indecl. adj. (tur.) crnih 
obrva. — »O djevojko k a r a- 
k a š 1 i, / na plotu ti jagluk na- 
šli« (I. Z. II 25); »kakve su mu 
k a r a k a š I i obrve, / pod obr- 
ve crne oči za noći« (Muz. zap. 
Inst. 2823). 

< tur. kara ka$h, v. kompon. 
pod kara i kaŠ 4- tur. suf. -K. 

karakol m (tur.) 1 . noćni stražar, 
noćobdija. 

2. stražar uopšte. 


3. patrola. 

< tur. karakol , karavul < tur. 
kara »crn« i tur. kol »vojnik; 
vojska«. 

karakandža f (tur.) vještica. 

< tur. karakoncolos, v. karan- 
džoloz. 

karakondžula i karakandžula f 

(tur.) doba oko Božića kad se 
pojavljuje karandžoloz (v.). 

< tur. karakoncolos, v. karan- 
džoloz. 

karakosa adj. (tur.-srp. hrv.) cr- 
ndkosa, crne kose. — »Oj dje- 
vojko karakosa, / ne gle- 
daj me gola, bosa!« (Vuk I 395). 
Hibr. r.: sa tur. pref. kara 
»crn«. 

karakuš m (tur.) vrsta konjske 
bolesti: oteklina na koljenima 
konja ili na nozi povrh kopita, 
Spavanus Synovitis . 

< tur. karaku opisana konj- 
ska bolest, kukv. »crna ptica« 

< tur. kara »crn« i tur. kus 
»ptica«. 

karaliman, -ana, ime jednog topa 
u tursko doba. — »I pred njima 
tri topa velika: / Carku-feleć i 
Karalimana, / i Kudura 
topa velikoga« (K. H. I 210). 
Postanak riječi je nejasan. U 
rječnicima tur. jezika nisam 
mogao naći ovu riječ, iako po 
svemu izgleda da je turskog 
porijekla. Ukoliko se ovdje ne 
radi o iskrivljenom imenu izu- 
mitelja ovog topa, kao što je 
slučaj sa »baljemez« topom, ri- 
ječ izgleda kao kovanica od 
tur. kara »crn« i tur. (< ngrč.) 
liman »luka«, pristanište«: ka- 
ra liman »crna luka«, ili je od 
tur. »kara« »kopno« i tur. liman 
»zaljev« tur. izft.: kara limam 
»kopneni zaljev«. 

Karaman (tur.) prezime. 

< tur. Karaman , ime grada u 



okružju Konje u Turskoj i, ra- 
nije, ime čitave oblasti u tom 
kraju; Karamanija, Karaman- 
ska. Naziv došao po imenu Sel- 
džučkog poglavice Karamana. 
Osn. zn.: »veoma crn čovjek«. 
V. karamanka. 

karamanka, karavanka f, vrsta 
kruške koja je u naše krajeve 
prenesena iz Turske. — »Idi 
kući, obuci se, lele dunje ranke, 
/ dunje ranke, kruške k a r a- 
manke«, »Igrali se vrani ko- 
nji, lele dunje ranke, / dunje 
ranke, kruške karavanke« 
(Muz. zap. Inst. 2388, 2528). 

< tur. Karaman »Karamanija 
u Turskoj«, odakle je nama ova 
vrsta kruške prenesena. 

V. Karaman. 

karamut m (tur.-pers.) vrsta kru- 
ške koja se upotrebljava za 
turšiju. Kad sazri, kora joj po~ 
crni i otud je dobila ovakvo 
ime. 

i < tur. kara armut »crna kru- 
ška« < tur. kara »crn« i tui*. 
armut »kruška« < pers. emrUd. 

karandžoloz m (tur.) crni demon , 
zao duh, koji se, po narodnom 
vjerovanju , pojavljuje oko Bo - 
zića. 

< tur. karakancolos < tur. ka - 
ra »crn « i tur. koncolos »utva- 
ra; vampir, vukodlak«. 

V. karakondžula, karakondža, 
kondžahija. 

karanfil (karamfil, karanfir, ka- 
lanfir) m (grč.) 1 . cvijet klinčić , 
al-katmer, Dianthus L,, Dian- 
thus caryophyllus L. y fam. ca- 
ryophyllaceae . — »Dragi mi je 
k a r a n f i 1 donio« (Sevd. 107); 
»•k a r a n f i 1 e cvijeće moje, ■' 
još da mi je sjeme tvoje« (S. S. 
67); »s kara bojom obojeno, / 
kalanfirom nakićeno« (Muz. 
zap. Inst. 2126). 


2. začin (crna zrnca, karanfil- 
biber >, Amomis pimenta Berg. 
(Myrtus pimenta Wild.) — »nek 
me naspe mišćom i amberom, / 
ponajviše mrkim k a r a n f i- 
lom« (Muz. zap. Inst. 3 811). 

< tur. karanfil , karanfil grgegi 

< ar. qaranful < grć. karnafi- 
lon. 

V. Karanfil, karanfilčić, karan- 
filka. 

Karanfil (grč.) muško ime, a i 
prezime. — »K a r a n f i 1 se na 
put sprema i pjeva« (nar. pj.). 

< tur. karanfil , v. karanfil. 

karanfilčić m (tur.) cvijet Dian- 
thus barbatus L. 

< tur. karanfil gigegi, v. kom- 
pon. pod karanfil i čiček. 

karanfilka /, srebrom okovana i 
ornamentima ulzrašena duga 
puška. 

Izv. od kavanfil (v.). 

karanluk (karamluk) m (tur.) 

tmina, mrak, pomrčina. »K a- 
r a n 1 u k je stisno sokacima, 
Magla tama stisia sokacima« 
(Lord. 238). 

< tur. karanhk < tur. kara 
»crn«. 

karapandža f (tur.-pers.) vještica, 
žena — vještica. 

< tur. karapange, bukv. »crnih 
pandža«, v. kompon. pod kara 
i pandža. 

karar, -ara m (ar.) I. zaključak , 
odluka. 

2. stepen; mjera, prava mjera 
nečem; prilika. — »Murtatin je 
čem’ nema k a r a r a«, »Bije- 
san je, k a r a r a mu nema« 
(K. H. I 55, II 610); »Jedini je 
Bog na jednom k a г a r u« 
(Nar. bl. 73); »Biće. Talje, para 
bez karara« (Lord 13). 

< tur. кагат < ar. qarar. 

V. nakaraviti, ukarariti. 


»96 



karma-karišik 


kara-sariluk m (tur.) najopasnija 
vrsta bolesti žutice, crna žutica. 

< tur. kara sanhk, v. kompan. 
pod кага i sariluk. 

karasevdah, kara-sevdah, -aha 
m (tur.-ar.) teški sevčLah, velika 
Ijubavna zanesenost, Ijubavna 
melanholija. — »Sve od derta 
i karasevdaha, / od goie- 
ma jada velikoga-' (Sevd. 166). 

< tur. karasevda , v. kompon. 
pod kara i sevdah. 

karašUma / (tur.) vrsta rane tre~ 
šnje. — »zeljanice prije kuka- 
vice, / karašlame u medu 
kuhane« (Vuk, I 305). 

< tur. kara a$lama, bukv. »cr- 
na trešnja« 

karaula / (tur.) stražarnica, poli- 
cijska stanica; vojna pograni- 
čna stanica. — »1 Sokolac k a- 
raulu malu« (M. H. III 57). 

< tur. karavulhane , karakolha- 
ne, v. kompon. pod karakol i 
hane. 

karavan, -ana m i karavana / 

(pers.) povorka robom natova - 
renih kola, konja, deva itd. 

< tur. kervan < pers. kanvan. 
V. karavan-saraj. 

Kiiravlah i Karavlah m (tur.-srp. 
hrv.) čovjek iz južne Rumunije, 
Karavlaške. 

Hibr. г.: pred Vlah stavljen tur. 
adj. ката »ern«. 

V. Karavlaška. 

Kitravlaška i Karavlaška, južna 
Rumunija. — »K a r a vl a š k o j 
ondar udariću« 

Izv. od Karavlah (v.). 

kardaš, -aša m (tur.) drug, prija- 
telj. — »ALa, k a r d a š čudni- 
jeh prilika« (Vuk IV 120). 

< tur. kardas, kannda§ »brat« 

< tur. катгп »trbuh« i tur. post- 
poz. u značenju udruživanja ili 
zajednice -da$. 

V. prekardašiti. 


karga / (tur.) ubojica. — »Ne 
mlati ga toliko, bićeš mu k a г- 
g a« (u ob. gov.). 

< tur. karga »vrana«. 

kargija, hargija / (tur.) 1. vrsta 
koplja. 

2. šipka za nabijanje vatrenog 
oružja. 

< tur. kargi. 

karija m (аг.) onaj koji zna pot- 
puno pravilno da izgovara sva- 
ku riječ u kur’anu. 

< tur. kari < ar. qari\ part. 
akt. od garaa’ (qr’) »čitati«. 

V. kiraet. 

karišik m i adj. (tur.) l.smjesa, 
mješavina. 

2. smjesa žita, napolica: pola 
ječma pola raži, pola ječma po - 
la pšenice itd. 

jp 3. muzička kompozicija sa raz- 
nim pjesmama, arijama; pot - 
puri. 

4. kao pridjev: izmiješan, pomi- 
\ y ješan. 

Od ovog je nastalo prezime 
Karišik. 

< tur. катг$гк < tur. inf. kan- 
џтак »miješati se, uplitati se«. 
V. karištisati se, karišterisati se, 
karma-karišik. 

Karišik, v. karišik. 

karišterisati, -išem, pomiješati , 
smiješati. 

< tur. kari$tirmak. 

karištisati se, išem, miješati sč u 
tuđe stvari, uplitati se. ~ »Ne- 
moj da se karištišeš u 
moj posao!« (u ob. gov.). 

< tur. капџтак, perf. 3 lice 
sing. od inf. kan^mak »miješa- 
ti se, uplitati se«. 

karli, v. kaharli. 

karma-karišik adv. (tur.) sve 
ispreturano , sve izmiješano, ni 
za što se ne zna, ništa nije na 
svom mjestu. 



fcank&g£aij& 


< tur, karmakarifik, < tur. ka- 
тг$гк, v. karišik sa tur. pref. za 
pojačanje značenja karma. 

karnagasija / (tur.) skup raznih 
bezvrijednih stvari; svega i sva- 
čega na skupu, ali bez vri- 
jednosti. 

< tur. kannagnst vulg. karna- 
kasi, »stomačna bolest: grčevi, 
probodi u stomaku-«, fig.: »ne- 
znatna stvar-«, tur. izft. od tur. 
kapn »stomak, trbuh-« i tur. 
agn »težak, nepodnošljiv«. 

karpuza f (pers.) lubenica. 

< tur. karpuz < pers. frarbuze, 
harbuz. 

V. karpuzi. 

karpuzi, indecl. adj. (pers.) kao 
lubenica, boje lubenice. —»Ski- 
da njima karpuzi čakšire,7 
A oblači crne pantalone« (Vuk 
V 470). 

< tur. karpuzi < pers. frarbuzi. 
karšilama f (tur.) dobrodošlica. 

< tur. kar$ilama, part. akt. od 
inf. karsilamak »dočekati, izaći 
nekom u susret.«. 

V. karšiluk. 

karšiiuk m (tur.) sretanje, doček. 

< tur. kar$ihk. 

karvan, karvan-saraj, v. karavan, 
karavan-saraj. 

karz m (ar.) zajam; dug. 

< tur. karz < ar. qard. 

V. karziti, ukarziti. 

karziti (iskr. kamziti), posuditi. 
pozajmiti. — »A što nisi kupio? 
/ Nemam pare dinara. / A što 
nisi k a m z i o? / Nemam dru- 
ga kraj sebe« (GZM 1909 598). 
Izv. od karz (v.). 

kasaba / (ar.) varoš , manji pro- 
vincijski grad. — »Po grado- 
vim’ ipo kasabama* (K. H. 
II 428); »Kaniću se hana i me- 


hana, /i kasabe i kasab* 
skih cura« (I. Z. III 161). 

< tur. kasaba < ar. qasabd. 

V. kasabalija. 

kasabalija m (ar.-tur.) malogra- 
đanin, provincijalac. 

< tur. kasabah, v. kasaba 4- 
tur. suf. -Zt. 

kasam-tefter m (ar.-gfč.) iskaz o 
raspodjeli ostavinske imovine 
među nasljednicima. 

< tur. kasam defteri, tur. izft. 
od ar. qassam »onaj koji dijeli^ 
sudski službenik koji rješava 
ostavine« i tur. defter v. tefter. 

kasap, kasapin m (ar.) mesar. — 
»K a s a p i bakal što su uma- 
zaniji, to su veseliji« (Ist. bl. I 
96). 

< tur. kasap < ar. qassab. 

V. kasapiti, kasapnica, iskasa- 
piti. 

kasapiti. ncžem sjeći meso; pro- 
lijevati krv. 

Izv, od kasap (v.). 

kasapnica f, 1. mesnica, mesarska 
radnja. 

2. klaonica. — »Zakrvario oči- 
ma kao vo u k a s a p n i c i« 
(Nar. bl. 58); »K a s a p n i c e 
u polju građahu, / Da sve ko- 
lju kasapini meso« (Lord 122). 
Izv. od kasap (v.). 

kasatura / (tal.) bodež, bajonet. 

< tur. kasatura »bodež-« < tal. 
cacciatore »lovac (koji lovi no- 
žem)«. 

kasavet m (ar.) tegoba, nevolja; 
briga, žalost. — »Alah emanet, 
ako nisi hijanet; / a ako si hi- 
janet, opet si ti moja briga i 
kasavet« (GZM 1907 54). 

< tur. kasavet < ar. qasdwa. 
V. kasavetli. 

kasavetli, indecl. ad. (ar.-tur.) 
skopčan s nevoljom, s tugom i 
brigom. 


398 



kašika 


< tur. kasavetli, v. kasavet + 
tur. silC. -li. 

kasfda f (ar.) poduža pjesma na 
arapskom, turskom ili perzij- 
skom jeziku, rimovana na je- 
dnu rimu. Nije nikad kraća od 
15 distiha, a mote imati i pre- 
ko 100. Po sadržaju: njome se 
neko pohvaljuje i uzvisuje. 

< tur. kaside < ar. qa?idd. 

Kasim, K4sum (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Kasim < ar. Qasim, 
muško ime, »Djelitelj« < аг. 
qasim »опај koji dijeli«. 

kaskatiti se, snebivati se od čuda. 

< tur. kaskamak »zažaliti; ne- 
podnoeiti«. 

kasmak m (tur.) 1 . vrsta veza: zla- 
tne grančice ili figure izvezene 
po krajevima veza zv. »muše- 
bak«. 

2. platno vezeno na poseban na- 
čin od kojeg su se pravile duge 
ženske anterije. 

< tur. kasnak »široki drveni 
obruč; đerđef*. 

kast m (ar.) namjera, naum. 

< tur. kast < ar. qasd 

V, kasten, kastile, kastiti, kast 
učiniti, nakastice, nakastiti, 
skastiti. 

kasten (akasten) adv. (ar.) hoti- 
mice t namjerno. 

< tur. kasten < аг. qasdan 
»hotimice, namjerno«. 

kastile, kastilice (akastile, kastil) 

adv. (ar.-tur.) 1 . namjerno, na- 
mjerice. — »Ja sam k a s t i 1 e 
i namjerile tražio« (Kočić II 30); 
»Salje Vukan knjigu kasti- 
Псе« (Vuk VI 395). 

2. iz šale, šaleći se. — »Ono ni- 
je ostarjeli djedo, / Već je gla- 
vom Kosovac Jovane, / Djedo 
seje kastil uČinio-« (Petran. 
423). 


< tur. kastile »namjerno-. v. 
kast + tur. postpoz. -ile »sa«. 

kastiti, namjeravati . 

Izv. od kast (v.). 

kast nčiniti, naumiti, odlučiti se 
na nešto. 

Izv. od kast (v.). 

Kasum m (ar.) Mitrovdan (8. no- 
vembar). — »Bolesna ga prevr- 
tala majka od Đurdeva do K a- 
s u m a danka« (Ašikl. 32). 

< tur. Kasim, zapravo: Rozi - 
Kasim (< pers, ruz >*>dan« i ar. 
qasim »onaj koji dijeli«) >иЈап 
Kasum« tj. dan koji dijeli ljeto* 
i zimu. 

V. Kasim, kasumpaša. 

kasumpaša m (аг. -tur.) vrsta kri- 
zanteme, Chrysanthemum indi - 
cum L. 

< tur. kasimpa$a »mitrovdan- 
ski cvijet«, v. kompon. pod Ka- 
sum i paša. 

kaš m (tur.) 1. obrva. 

2. uzdignuti dio s prednje i 
zadnje strane sedla, obluK 
oblučje, koji je po obliku sliČan 
na obrvu , od čega je i došao 
ovaj naziv. — »pa Žeraru o 
kaš obesio« (Vuk II 552). 

< tur. ka§ sa značenjem kaa 
kod nas « starotur. ka$ »pred, 
prednja strana« 

kaša, v. kašika, 

kašagija f (tur.) željezna četka 
kojom se konj timari. »On po- 
baci k a š a g i j u sjajnu« (K- 
H. I 171). 

< tur. ka§agi. 

V. kašagijati, iskašagijati. 
kašagijati, timariti konja kašar- 
gijom. 

Izv. od kašagija (v.). 

k&šika, skr. kaša m (tur.) žlica. — 
»Ako zdjela ne izda, k a š i k a 
doista neće« (Nar. bl. 19); »Kađ 
ponesem šimšir-k a Š u ka grlu^ 


39 » 



kaskavalj 


/ Cini mi se sindžir-gvožđe na 
grlu« (Vuk, Rječnik). 

< tur. ka$ik. 

kaskavalj, v. kačkavalj. 

kiit m (tur.) 1. red , sioj; struka. — 
MJdri dva kata gajtana« 
(Vuk, Rječnik). 

2. sprat. 

3. »kat haljina« = pribor za je- 
dno odijelo. — »Dao bih mu 
zlatan kat haljina« (K. H. I 
369); »Babu čohu, majci ante- 
riju, / Na djevojku dva k a t a 
haljina« (Vuk, V 334). 

4. koljence, pršljen, red u dur- 
bina (dalekozor). — »Pa izvađi 
durbin od biljura, / pa ga izvi 
na dvanaest k a t a / što mu 
dvadest gledaše sahata« (Vuk 
III 149) / sr.: »i ponesi durbin 
od biijura, / pa mu pruži se- 
dam k o 1 j e n a c a (Vuk III 
158). 

< tur. kat. 

V. katmer. 

katal, katal učiniti, v. katul, ka- 
tul učiniti. 

katali-ferman, v. katul-ferman. 
kataluk, v. katul-ferman. 

katana m (madž.) husar, naoru- 
žani vojnik-konjanik. , 

< tur. katana < madž. katona 
»vojnik«. 

katarma / (ar.) uzda, pouodac. — 
»Sini, munjo, da katarmu 
nađem« (Vuk, Rječnik). 

< tur. katarma < ar. qitar 
»red ili niz životinja (konja, de- 
\ т а i sl.) poredanih jedna za 
drugom«. 

katije f pl. (tur.) metalne ili ko-- 
žne kutije za patrone koje se 
pripasuju. — »on pripasa sr- 
mali katije-< (K. H. II 424). 

< tur. kati. 

katil m (ar.) ubica, krvnik. — 
»Hoj pomagaj, dragi gospo'daru. 


/ Na k a t i 1 a Petra Boškovi- 
ća, / Dva je mene izgubio sina« 
(Vuk, VIII 59). 

< tur. katil < аг. qatil. **•■*■• 

V. katilski. 1 

katilski, adv. krvnički. 

Izv. od katil (v.). 

katmer m (tur.) cvijet karanfil, 
Dianthus L. — »Bolestan legoh 
kraj vatre, / osta mi k a t m e r 
kraj vode« (I. Z. IV 227). 

< tur. katmer »višestruk; 
ono što ima više slojeva, stru- 
ka«; katmer $i$ek »pun cvijet, 
koji ima mnogo cvijetnih listi- 
ća« 

V. katmerli. 

katmerli, indecl. adv. (tur.) puno- 
cvjetan , sa mnogo cvijetnih li- 
stića , višestruk, dupli; rascvje- 
tan. — »Nevjestice, k а t m e r- 
li ružice« (S. B. I 9); »Ustaje 
jedan rumaš »k a t m e r 1 i« 
nosa i predlaže...« (Zembilj 
III 50), 

< tur. katmerli, v. katmer + 
tur. suf. -li. 

katran m (ar.) crna г gusta teč- 
nost, neugodna mirisa, koja se 
dobija kuhanjem borove smole, 
ili suhom destilaćijom iz drveta 
i kamenog ugljena. — »Nama- 
zaše prahom i katrano m« 
(Vuk, Rječnik); »Kosa mi je 
k a t r a n sami, / fali me, maj- 
ko!« (I. Z. III X14). 

< tur. katran < ar. qatran. 

V. katrandžija, katranisati, ka- 
tranli. 

katrandžija m (ar.-tur.) onaj koji 
proizvodi katran, ili onaj koji 
radi sa katranom, koji katra- 
niše. 

< tur. katranci , v. katran + 
tur. suf. -сг. 

katranisati, -išem, zaliti katra - 
nom. 

Izv. od katran (v.). 


400 



katranli, indecl. adj. (ar.-tur.) ka- 
tranisan , namazan katranom .— 
»K a t r a n П joj haljine obu- 
ko, / pa na njojzi haljine upali« 
(Kurt I 194). 

< tur. katranh , v. katran 4* tur. 
suf. -ll. 

katul (katal) m (ar.) ubijstvo , po- 
gubljenje, smaknuće . 

< tur. katil < ar. qatl. 

V. katil, katul-ferman, katul- 
bujruntija, katul učiniti. 

katul-bujruntija f (ar.-tur.) buj- 
runtija kojom se naređuje da 
se neko pogubi. — »Evo tebi 
katul-bu j runti ja« (K. H. 
I 165). 

< tur. katilbuyrultu , v. kom- 
pon. pod katul i bujruntija. 

katul-ferman, katal-feman, ana, 
kataluk, katali ferman, m (ar. i 
pers.) ferman kojim se narc- 
duje da se neko pogubi . — »Evo 
meni katul ferman đođe« 
(K. H. I 125); »Što me devljet 
katalukom traži, / Te me 
traži katalji fermano m« 
(Lord 17). 

< tur. katilferman, v. kompon. 
,pod katul i ferman. 

katul učiniti, katal učiniti, ubiti , 
pogubiti , smaknuti. — »Kralj 
je Maru katal učinio, / 
bacio je u vodu Prommu« (M. 
H. II 572). 

Izv. od katul (v.). 

katura f (tur.) mazga. — »Na ko- 
lima i na katurama« (K. 
H. II 572); »Evo vama tri k^a- 
t u r e blaga* (F. J. 468). 

< tur. katir. 
kaugdžija, v. kaukčija. 

kauk i kauk m (tur.) kapa od de- 
bele vunene ili pamučne tkani- 
ne oko koje je omotana pouska 
čalma. — »Pa dofati kauk 
šehislama« (M. H. III 27); »oko 


Kaurska 

glave bijele kauke« (Vuk II 
262 ). 

< tur. kavuk. 

V. kaukčija. 

kaukčija, kaugdžija m (tur.) za- 
natlija koji izraduje kauke. Od 
ovog je nastalo prezime Капк - 
čija. 

< tur. kavukgu , v. kauk + tur. 
suf. -gu. 

Kaukčija, v. kaukčija. 

kaul m (ar.) riječ, govor; jamstvo , 
ugovor. — »Evo, Janko, takova 
junaka! / Ja ću tebi u pleća ju- 
načka. / Kakav ćemo k a u 1 
postaviti?« (M. H. IV 357). 

< tur. kavil < ar. qawl »govor; 
mišljenje«. 

kaur, kaurin m (pers.) 1. isto što 
i đaur (v.). — »Da obuče k a- 
u r s k o odilo« (M. H. III 104). 
2. Pokatkad ova riječ označuje 
katolike ili Latine. — »Kad 
kauri L’jevno porobiše« (I. Z. 
III 16). 

V. etimologiju pod đaur. 

V. kaurbaša, kaurkinja, kauržti, 
Kaurska. 

kaurbaša m (pers.-tur.) kaurski 
starješina , glavar. — »Viđite li 
age i spaije, / Vidite li k a u r- 
b a š u Marka« (Vuk VI 91). 
v. kaur i baš. 

kauriti, pokrštavati , praviti nekog 
kaunnom. 

Izv. od kaur (v r .). 

kaurkinja /, nemuslimanka , krš- 
ćanka. — »Ne faćaju mladih 
k a u r k i n j a« (M. H. III 73). 
Izv. od kaur (v.). 

kaurisat, v. kavurisati. 

kaurma, v. kavurma. 

Kaurska /, zemlja ili država u 
kojoj žive kauri. 

Izv. od kaur (v.). 


X •— Turcizmi u SH jexiku 


401 



kauš 


kauš ш (tur.) 1. samica, ćelija а 
zatvoru. 

2. velika vojnička spavaonica и 
kasarni. 

< tur. kovu$, kogu$ 

kavadžik, v. kavak. 
kavaf, v. hafaf. 

kavak, kavadžik m (tur.) topola, 
Populus. U jednom dijelu Bo- 
sne i Hercegovine, u Dalmaciji 
i u još nekim naširv, krajevima 
kavak nazivaju jablanom , iako 
je jablan drugo drvo (Populus 
Pyramidalis). 

< tur. kavak »topola«, a tur. 
kavakcik je demin. od kavak. 

kaval m (tur.) svirala. 

< tur. kaval »sve ono što ima 
cjevkast oblik. što je nalik na 
cijev. Otud je čobanska svirala 
nazvana tur. kaval diidiik. 

V. kavalija. 

kavalija m (tur.) vrsta starinskog 
malog topa koji je bio u upo~ 
trebi prije modernizacije topa. 
— »i ponese tope k a v a 1 i j e* 
(Vuk, IV 201). 

< tur. kaval top »top sa obi- 
čnom cijevi koja nije iznutra 
izoiučena, koja nema vijugastih 
žljebova*, v. kompon. poci ka- 
val (tur. kaval »ono što je cjev- 
kastog oblika«) i top. 

kavara f (tur.) strah; strah и toj 
mjeri da. se opogane gaće. 

< tur. kavara »pušćanje g.aso- 
va, prdeš*. 

V. kavarnuti. 

kavarnuti, -nem, prepasti se , za- 
strašiti se. 

Izv. od kavara (v.). 

kavaz (gavaz), -aza m (ar.) stra- 
iar, pandur; sudski pozivar; 
tjelohranitelj kod velikodostoj- 
nika , a naročito kod stranih di- 
plomatskih predstavnika u Tur- 
skoj Carevini. »Sultan posla 


k a v a z e raz ađže* (M. H. III 
34); н-А kad care riječi razabrao, 
/ brže posla svojega g a v a z a« 
(Vuk, III 85); »Spremi paša dva 
hitra kavaza* (Kurt II 111). 

< tur. kavas < ar. qaivwas 
»strijelac* (ar. qaws »lfik, stri- 
jela«). Kavazi su u prvo vrijeme 
bili službenici, momci kod veli- 
kaša, koji su nosili gospodarevu 
strjelicu. Kasnije se značenje 
ove riječi u Turskoj Carevini 
proširivalo i mijenjalo. 

Kavdak, -aka m (ar.-tur.) ime 
planine koja je po starom istoč- 
njačkom narodnom vjerovanju 
opkoljavala svijet. Na njoj živi 
ogromna ptica istočne mitolo- 
gije »An/ca-kuŠ«, Phdniz. Kod 
nas »za Kavdak «, »za Kavda - 
kom« znači: »na kraj svijeta«. 

< tur. Kaf dagi »planina Kaf«, 
tur. izft. od ar. Qaf »ime plani- 
ne koja opkoljava svijet; pia- 
nina Elbruz na Kavkazu« i tur. 
dag »planina«. 

kavedžija, v. kahvedžija. 

kavez, v. kafez. 

kavga i kSvga f (pers. ili ar.) sva - 
đa, prepiranje; bitka. — »Ја ću 
beli k а v g u zametnuti« (M. 
H. III 105). 

< tur. kavga , gavga »velika go- 
lema. svađa, bitka« < pers. 
gawga »bitka, boj: prepirka«; u 
ar. gawgd znači: »skup ljudi 
koji viču, galame; vika, gaia- 
ma«. Turski i pers. leksikografi 
smatraju ovu riječ persijskom. 
To isto zastupa i Zenker. Dok, 
neki evropski lingvisti, da spo- 
menemo Kraelitza i našeg Ba- 
rića, tvrde da je riječ po pori- 
јек1и arapska. 

V. kavgadžija, kavžiti se. 

kiivgadžija d kSvgadžija m (pers. 
-tur.) svađalica , onaj koji iza- 
zira svađu ili bitku, — »a u 



piću teške k a v g a d ž i j e« (K. 
H. I 180). 

< tur. kavgaci, gavgaci, v. kav- 
ga -f tur. suf. -ct. 

kavi, indecl. adj. (ar.) čvrst, tvrd, 
jak. — »A u njihke metnuo 
soldate, / a pred njiha k a v i 
komandare« (K. H. I 432). 

< tur. kavi < ar. qawiyy. 

V. kuvet. 

kavijar, v. hajvar. 

kavlak m (tur.) izraz u tabačkom 
zanatu: sitna vuna na životinj- 
skim kožama oko ušiju i na no- 
gama koja ostane, ne spadne sa 
kože u krečluku, kad se koža 
izvadi. 

< tur. kavlak. 

kavonoz m (španj.) velika tegla, 
velika staklenka. 

< tur. kavonoz < španj. cam- 
panas »тно no; sud, vaza od ze- 
mlje ili kristala*. 

kavra / (tur.) spona, petlja. 

< tur. kavra, prez. osnova od 
kavramak »ščepati, stisnuti, 
ukliještiti; obuhvatiti neŠto 
kandžama«. 

V. kavraisati. 

kavraisati, -išem, zavratiti čax>le 
koji probiju s druge strane da- 
ske; zavrnuti. 

< tur. kavramak »ščepati, sti- 
snuti, ukliještiti: obuhvatiti ne- 
što kandžama<-. 

kavun m (tur.) dinja . 

< tur. kavun . 

kavurisati, kaurisati, -išem pržiti 
meso, popržiti meso. 

< tur. kavurmak »pržiti meso«. 

kavurma, kaurma / (tur.) vrsta 
konzerviranog mesa: meso od 
bravetine ili svinjetine isječeno 
na komadiće prži se bez doda- 
vanja vode ili masnoće i kad je 
isprženo saspe se u kakav sud 


kazandžija 

i, tako konzervirano, troši se u 
domaćinstvu. 

< tur. kavurma. 

V. kavurisati. 

kavz, kabz m (ar.) zatvor, neure- 
dna stolica. 

< tur. kabiz < ar. qabd. 

V. kavzli. 

kavza, v. kabza. 

kavzli, indecl. adj. (ar.-tur.) za- 
tvoren, neuredne stolice. 

< tur. kabizh, v. kavz + tur. 
suf. -ll. 

kavžiti se i kSvžiti se, svađati se. 
Izv. od kavga (v.). 

kaza, gen. kazaa m (ar.) srez, po- 
dručje jednog kadije. 

< tur. kaza < ar. qada\ 

kaza, indecl. pl. kazšeta (ar.) na- 
knadno izvršenje: »klanjati na~ 
maz na kaza« znači: naklanja- 
vati one molitve (namaze) k'oji 
se nisu klanjali u njihovo odre- 
deno vrijeme; »ostaviti na ka- 
za« znači: ostaviti nešto za ka- 
snije. •— »kazaeta sva na- 
1 klanjaj« (Ist. bl. II 235). 

< tur. kaza < ar. qada »ispu- 
niti, izvršiti, provesti«. 

V. kaza učiniti. 

kazan m (pers.) veliki bakreni 
kotao koji ima sa strane ručke 
za nošenje. — »Mladi bezi ke- 
ške u k a z a n u« (Zb. XXX sv. 
1 112 ). 

< tur. kazan, kazgan < pers. 
Jiažgan. 

V. kazandžija, kazandžiluk, ka- 
zan-uzendžija. 

kazan-bakračlija, v. bakraČlija. 

kazanđžija i kazandžija m (pers. 
-tur.) zanatlija koji pravi ka- 
zane i drugo bakreno posuđe. 

< tur. kazanci, v. kazan + tur. 
suf. -сг. 


26 - 


403 



kazandžiiuk 


kazandžiluk i kazandžiluk, Ka- 
zandžiluk m (pers.-tur.) 1. ka- 
zandžijski zanat; mjesto gdje 
se nalaze kazandžijske radnje. 
2. Kazandžiluk je jedan dio sa- 
rajevske čaršije gdje se nalaze 
kazandžijske radnje. 

< tur. kazancihk, v. kazandžija 
-f tur. suf. Uk. 

Kazanfer (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Gazanfer, muško ime, 
»Lav-« < аг. gadanfar ^lav«. 
fig.: »junak«. 

kazanisati, -išem, steći, zaraditi; 
postići. 

< tur. kazanmak »steći, zara- 
diti, postići«. 

V. zakazanisati. 

fcazan-uzenđija f (pers.-tur.) ve - 
lika uzenđija koja se zbog kru- 
pnoće upoređuje s kazanom. — 
»uđari ga kazan-uzenđi- 
j o m« (M. H. III 414). 

< tur. kazan-iizengi , v. kom- 
pon. pod kazan i uzenđija. 

fcazasker m (ar.) starješina cjelo- 
kupnog sudstva i nasfaue, prvo 
u cijeloj Turskoj, a zatim jedan 
u Anadoliji (anadolskoj Tur- 
skoj) a drugi u Rumeliji (evrop- 
skoj Turskoj). 

< tur. kazasker , asker kadisi 
»vojni sudija«, tur. izft. v. kom- 
pon. pod kadija i asker. 

kaza učiniti. naknadno nešto izvr- 
šiti; naklanjati ranije propušte- 
ne molitve (namaze). 

Izv. od kaza (v.). 

kazaz, -aza m (pers.) svilar, posa- 
mentir, zanatlija koji izrađuje 
svilene i pamučne zehove , gaj- 
tane, širite, kite i ostale ukra- 
se za starinska odijela ili konj- 
ske opreme. 

Od ovog je došlo prezime Ka- 
zdzović. 

< tur. kazaz < ar. qazzaz »svi- 


lar« (< ar. qazz »svila« < persL 
kež »svila«), 

V. Kazazi. 

Kazazi (pers.) dio sarajevske čar- 
šije, istočno od Begove džamije* 
gdje su se nalazile kazaske ra- 
dnje. 

Pl. od kazaz (v.). 

Kazazović, v. kazaz. 

k3zi, kadi, indecl. (ar.) kadija . — 
»A š njima je Bećir kazi+- 
(Nar. bl. 418). 

< tur. kadi < ai\ qadi »su~ 
dija<\ 

Kazim, v. Ćazim. 

kazma f (tur.) trnokop; pijuk . — 
»polovinu metnut u soldate r . 
polovinu k a z m e dohvatiti, r 
nek pred vojskom trape mete- 
rize« (K. H. I 38). 

< tur. kazma part. od inf. kaz- 
mak »kopati zemlju«. 

kazmir, -ira m (sanskrt); vrstci 
platna. 

< tur. kazmir < franc. casimir 
a ovo korijenski od imena po- 
krajine Kašmir (sanskrt..).. 

kazuk m (tur.) kolac^ 

< tur. kazik. 

V. kazukašče. 

kazukašče n (tur.) novac fcoji les~ 
đari plaćaju u pristaništu (pr- 
vobitTio za vezanje lađe za ka~ 
lac). 

< tur. kazik-akge < tur. kazik^ 
»kolac«; u ovom slučaju »kolacr 
za koji se lađa veže« i tur. akge: 
»para, novčić<\ 

kebair m (ar.) veliki grijesi^ teškš 
grijesi. 

< tur. kebair < ar. pl. fcdhd^. 
sing. fcabira »velika«. 

keče, -eta, pl. keČeta* gen. kečeta 
n (tur.), bijela kapa od valjaner 
vune koju nose Arnauti, Ui ta- 
pa od uvaljane goveđe dtakjz. 


404 




S, nvaljana dlaka, odstruffana 
sa goveđe kože, kojom $e po- 
stavljaju sedla. 

< tur. kege 
V. kečedžija. 

lcečedžija m (tur.) zanatlija koji 
od ostrugane dlake sa goveđih 
koža, ili od vune, pravi kečeta. 

< tur. kegeci, v. keče + tur. 
suf. -ci 

kediv, iva kedif, -ifa, hediv, 
hedif m (pers.) titulisani naziv 
egipatskog valije dok je Egipat 
bio n sastavu Turske Carevine. 

< tur. hidiv < pers. hidiw. 

kef m <ar.) ime arapskog slova 
»k«. 

< tur. kef < ar. kaf. 

kefa f (tur.) četka, frča. 

< tur. kefe. 

V. kefati, iskefati. 

Itefati, 1. četkati, brisati kefom. 

, 2. fig.: ružiti, »čitati kome lek- 
ciju«. 

Izv. od kefa (v.). 

kefija, ćefija f (ar.) šal veličine 
oko jednog kv. metra, od šam- 
ske tkanine sa podužim kita- 
ma na krajevima; »zlatna ke- 
fija-< zvala se žuta sjajna kefija. 

< tur. vulg. kefiye, knjiž. ket- 
fiye < ar. ka,tfiyya, bukv. 
»plećna« (ar. kdtif »plećka^ H- 
ar. adj. suf. f.~iyya). Naziv je 
došao otud što se ovim šalom 
zaogrću pleća. 

кеШ, v. čefil. 
kefini, v. ćefini. 
kehaja, v. ćehaja. 

kehar m (pers.) nekakva kesa ko- 
ju bi pripasao onaj koji je 
određen na stražu. — »On će s 
tebe skinuti gospodstvo, / a uza 
te k e h a r pripasati, / a na ra- 
me mušket navaliti, ’ / i na 
fiumku tebe nabaciti, / čuvaj 


kehjčiluk 

humku do krepanja svoga^ (K. 
H. III 490). 

Istog porijekla kao i kehara (v\). 

kčhara f (pers.) okrugla kesica, 
obično od kože, koja se na vrhu 
skuplja pomoću uzice, a u njoj 
se drži kresivo: čakmak , kre- 
men i trud, ili se upotrebljava 
za duhan ili za novac. Nosi se 
prikacena kožnim kaišićem za 
bensilah, ili je uzicom obješena 
o vratu i zadjevena za pas. 

< tur. kehvare, sa značenjem 
kao u nas < pers. kahwdre 
»bešika«. 

V. kehar. 

kehisati, v. kidisati. 

kehrubar, kehlibar, kelibar. v. 

ćehrubar. 

keisati, v. kidisati. 

kejf, kejfli, kejfsuz, v. ćedf, ćejfli, 
ćejfuz. 

kelam, -ama, ćelam m (ar.) govor, 
besjeda. — »Biće lijepa tu ć e- 
lama« (Ist. bl. II 226); »Uniđe 
i sjede bez selama, bez ć e 1 a- 
m a« (u ob. gov.). 

< tur. kelam < ar. kalam. 

V. kelami-kadim. 

kelami-kađlm, -ima m (ar.) kur’- 
an. 

< tur. Kelami-kađim. »kur’an« 

< ar. kdlam »govor« i ar. qa- 
dim »vječan«. 

kemal, v. ćemal. 

Kemal, Ćemal, -ala, hipok. Kemo, 
Cemo (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Kemal, lično ime, »Sa- 
vršeni-« < ar. kdmal »savršen- 
stvo, potpunost«. 

V. Ćemaluša. 

kena, kenati, v. kna, kniti. 
kčnef, v. ćenifa. 

kenjčiluk, kenčiluk m, magare - 
Ština, neslana šala. — »Oni, Va- 


405 



kepčija 


še prevashodstvo, kenčijaju — 
provode k e n č i I u k« (Zem- 
bilj III 115). 

Hibr. riječ: naše »kenjac« 
tur. suf. -luk. 

kepčija, v. kevčija. 

keramet, ćeramet m (ar.) nadpri- 
rodno svojstvo ili pojava; čudo 
(vjeruje se da je svojstveno sa- 
mo dobrim , pobožnim Ijudima). 

< tur. keramet < ar. kdrama , 
osn. v. n.: »plemenitost, vrijed- 
nost'<. 

V. keramet-sahibija. 
keramet-sahibija m (ar.) ddbri: 
veoma pobožan čovjek za koga 
se vjeruje đo posjeduje nad- 
prirodna. svojstva — keramet. 

< tur. keramet sahibi, tur. izft. 
v. kompon. pod keramet i sa- 
hibija. 

kčsa, ćesa, / (pers,) 1. vreća; tor- 
ba; papirna vrećica. — »A na- 
suti u ć e s e fišeke, ' sve iz 
ćese ajan Ali-age« (K. H. II 
431): <Tu jarani gaće raskroji- 
še, I duvanske ć e s e pokro- 
jiše« (Vuk V 446); »Na kapce ih 
istrgaše, / Oni grade tutun-k e- 
s e<* (Vuk V 447). 

2. novčanik. — »Jedan dušom. 
drugi ć e s o m« (Vuk, Posi. 
111):» Prije će prestati rijeka 
teći, nego kaluđerska ć e s a 
presušiti« (Vuk, Posl. 262). 

3. u tursko doba određen iznos 
novca, novčane vrijednosti. Vri- 
jednost k. mijenjala se kroz 
istoriju. Dok je u početku, napr. 
za sultana Mehmeda Fatiha i 
Bajazida II, iznosila trideset hi- 
Ijada akči ili deset hiljada du- 
kata, u pošljednjem periodu 
Tur. Carevine njezina je vrijed- 
nost utvrđena na pet. stotina 
groša. — »objesiću t' sablju o 
pojasu, / koja valja trideset 
ćesa blaga« (Vuk II 530). 

< tur. kese < pers. klse. 

V. đuhankesa. 


kesedžija, ćesedžija m (tur.) 
onaj koji siječe, koji odsijeca. 
2. fig.: junak, dobar borac (koji 
siječe glave protivnika). — »on 
otište koplje ubojito. / Dobar 
dorat, stari ćesedžija. /а 
Alija mladi binjedžija« (K. H. 
II 432). Od ovog je došao i na- 
dimak Muse junaka iz narodnih 
pjesama« Musa Kesedžija, Mu~ 
sa Česedžija; »Tu nalazi golema 
junaka, / po imenu Musa K e- 
s e d ž i j u*< (M. H. II 164). 

< tur. kesici »onaj koji siječe« 
(nom. ag. od inf. kesmek »sje- 
ći«), 

V. ćeser, ćeskin, ćesmeci. kesim., 
kesmetaš. 

keser, v. ćeser, 

kesim, ćesim, m (tur.) najam , na - 
jamnina; ugovor o davanju 
krave na ishranu i lzorištenje. 
s tim da zakupac ima da plati 
vlasniku izvjesnu količinu mli - 
ječnih proizvoda , prema pogod- 
bi. Kesimom se naziva i onaj 
mliječni proizvod koji vlasnik 
prima. Obično se kesim daje il 
maslu. Priplod od krave koja 
je data »na kesim« Ш »pod kc- 
sim« polove, prema običaju, ako 
nije što drugo ugovoreno, vlas- 
nik i zakupac. — »Dao bi mu 
mline ujmenjake / I one mi bn- 
ca ju k e s i m a. Na godinu 
petstotin’ cekina« (Kreš. Vodo- 
vocli 180). 

< tur. kesim part. od inf. kes~ 
mek »sjeći, odsjeći«. 

V. kesimača. 

kesimaca, ćesimača, krava koja 
je data na kesim (najam). 

Izv. od kesim (v.). 

kesmetaš, ćesmetaš, -aša m (tur.> 
otesani kamen, tesanik. 

< tur. kesmeta$ < tur. kcsme , 
part. od imf. kesmek »sjeći, te- 
sati« i tur. ta$ »kamen«. 


406 




kiđisati 


kesre n (ar.) dijakritički znak u 
arapskom pismu koji označava 
kratki vokal »i*. 

V. i esre. 

< tur. kesre < ar. kdsrd. 

kesten m (grČ.) pitomi kesten, Ca- 
stanea sativa Mill. 

< tur. kestane < grč, kdstanon. 
Po Bernekeru je od aram. kas~ 
kani. 

V. kestendžija. 

Kestendžlć, v. kestendžija. 

kestendžija m (grč.-tur.) onaj koji 
peče i prodaje kestene. Od ovog 
je doŠlo prezime Kestendžić. 

< tur. kestaneci, v. kesten f 
tur. suf. -ci. 

keštš, -iša m (pers.) pop, kaluder. 
— »Pa još tamo sagradio crkvu, 
/ Nekakvome crnom kaluđeru, 
/ Da se k e š i š u njoj Bogu 
moli« (Vuk VI 154). 

< tur. ke$is < pers. kešlš. 

keške, ćeške n i keškck, ćeškek 
m (pers.) vrsta jela: dobro uva- 
rena masna kaša koja se sprav- 
Ija od odstupane (oljuštene) 
pšenice i kokošijeg mesa, koje 
se varenjem svo raspadne. — 
»Mlađi bezi k e š k e u kazanu« 
(Zb. XXX sv. 1 112). 

< tur. ke$kek < pers. kešk 
(keškek je pers. demin. od 
kešk). 

keškevalj, v. kačkavalj. 
keten, v. ćeten. 

keva /, 1. velika drvena kašika za 
zahvatanje brašna. % 

2. štap savijen na vrhu. 

Izv. od kevčija (v.). 

kevčija, kepčija / (pers.) i. velika 
kašika sa dugim drškom kojom 
se c rpa čorba iz lonca u tanji- 
re; kutlača. 

2. polukuglast sud sa drškom 
kojim se crpala voda rz terezija 


(vodenih rezervoara) i nalijeva- 
la u đugume i ibrike. 

< tur. kepge , kefge < pers. kef~ 
če i kepče. 

V. keva. * 

kibar, ćibar i kibar, ćibar adj. 
(ar.) ponosit, dostojanstven, ele- 
gantan. — »Mila majko mene 
boli glava, / gledajuči dragoga 
kibara« (I. Z. III 84). 

< tur. kibar »ponosit, dostojan- 
stven« < ar. pl. kibar, sing. 
kabir »velik« 

V. kibarli, ćibarast. 

kibla, krbla / (ar.) strana svijeta 
na kojoj se nalazi Čaba u Me- 
ki i prema kojoj se okreću mu- 
slimani prilikom klanjanja na~ 
maza (molitve). Kod nas je ki- 
bla jugoistok. 

< tur. kible < ar. qibld. 

V. kibletnama. 

kibletnama, kiblcnama krblena- 

ma / (ar.-pers.) busola. — »iz 
njedara sahat izvadila, / pri sa- 
hatu bješe krblenama, / 
koja kaže kako će se kianjat« 
(S. B. IV 65). 

< tur. kibleniima vulg. kible- 
nama, v. kibla + pers. ппта, 
pers. osn. od inf. numuden »po- 
kazati« (dakle sprava koja ki- 
blu pokazuje). 

kibrit, v. ćibrit. 

kibur, kiburli, v. ćibiir, ćiburli. 

kicošluk, m, kicošenje. — »Kad 
mladi ljudi idu Ijeti crkvi, ne 
oblaČe koporan, već ga samo 
ogrnu. To je bilo više iz k i c o- 
šluka« (GZM 1954 102). 

Hibr. r.: sa tur. suf. -luk. 

kičma i kičma / (tur.) leda, hrbat. 

< tur. кгд »stražnja strana, 
otraga«. 

kidisati (kindisati, keisati, kehi- 
sati), -išem. 1. žrtvovati se, ubi- 


407 



kijafet 


ti se, o končati život. — »Cura 
pisnu: Nedaj me, Omere, / ja 
ću sebi k i d i s a t i mlada, / ja 
li sebi, ja tebi Omere« (K. H. 
II 441). 

2. žrtvovati, upropastiti, nepo- 
žaliti, pregorjeti. — »Volim bra- 
ta od očinjeg vida, / ko bi mo- 
go bratu k i d i s a t i« (Vuk II 
46); »Nemoj meni k i d i s a t i 
glavi, / cijeni mene koliko ti 
drago«, »Tiho jaše. konju ne 
k i d i š e«, »Nemoj meni kr'a o 
učiniti, / ni obrazu k i d i s a t i 
mome!« (M. H. III 50, 102, 444). 

3. navaliti. — »A moj dragi, što 
si k i d i s a o, / ja sam jošte 
luda i nejaka« (I. Z. IV 124): 
»Pa djevojci prosci k i d i s a 1 i, 

/ Te je prose su četiri strane«, 
»pa na njega Turci k e i s a š e, 

/ No je Mato junak od junaka«, 
»Bjelopa\'lić njima k e h i s a o« 
(Vuk VII 123, IV 111 i Vuk 
Rječnik). 

< tur. кгутак, istog značaja 
kao kod nas kidisati (zapravo 

< tur. kiydi, perf. 3 lice sing. 
od inf. кгутак). 

kijafet m (ar.) odijelo, odjeća, 
nošnja. 

< tur. knjafet < ar. qiydfd. 

V. kijafetli, prekijafetiti (se). 

kijafetli, indecl. adj. (ar.-tur.) ii- 
jepe spoljašnosti; izgledan. 

< tur. kiyafetli, v. kijafet -f 
tur. suf. -li. 

kijam, -ama m (ar.) stajanje na 
nogama pri obavljanju musli- 
manske molitve — namaza. 

< tur. кгуат < ar. qiyam. 

kijameČija m (ar.-tur.) onaj koji 
sve radi sa nekom galamom, 
užurbanošću i nervozom; pani- 
čar. 

< tur. kiyamet$i, v. kijamet + 
tur. suf. -pi. 

kijamet m (ar.) 1. sudnji dan, 
smak svijeta. »Tvoje će se 


ime spominjati / od danaske pa 
do ki j amet a« (M. H. III 82); 
»Kao uoči k i j a m e t a« (Vuk, 
Posl. 133). 

2. fig.: a) nesreća; uzbuna; me- 
tež; b) žurba, hitnja; c) mno- 
štvo iskupljenog svijeta. 

< tur. kiyamet < ar. qiyama . 
V. kijamečija, kijametiti, zaki- 
jametiti. 

kijametiti, nešto tražiti galamom, 
užurbanošću ili nervozom, pla- 
hovitost ispoljavati. 

Izv. od kijamet (v.). 

kila f (ar.) stara mjera za žito. 
Obično je iznosila 18—22 oke 
težine, ali je težina varirala 
prema raznim krajevima i vre- 
menskim periodima. 

< tur. kile »mjera za žito; mje- 
ra« < ar. kilii »mjera« (od ar. 
korijena kyl: kald »mjeriti«), 

kiler, v. ćiler. 

kilit, kilitli, v. ćilit, oilitli. 

kilukal m (ar.) rekla-kazala, ogo- 
varanje. — »Nemoj činit k i 1 u- 
kal« (Isr. bl. 410). 

< tur. kil-ii kal < ar. qil md 
qal »reklo se i kazao je«. 

kiljer, v. ćiler. 

kima / (tur.) 1. sjecavica pravo- 
ugaonog oblika za sjecanje me - 
sa na dasci. 

2. isjecano ili samljeveno meso. 

< tur. кгута , part. od inf. 
кгутак »sjecati«. 

V. kime-tahta, kinma. 

ktmbilir! v. ćimbilir! 

kimet m (ar.) vrijednost, cijena . 

< tur. kiymet < ar. qimd. 

V. Kimeta. kimetli. 

Kimeta, Cimeta, hipok. Cima (ar.) 
musl. žensko une. 

< tur. Kiymet, žensko ime 
»Vrijedna« < ar. qima »vri- 

jednost, cijena«. 


408 



kisvet 


kime-tahta f (tur.-pers.) dehela 
daska na kojoj $e sjecavicom 
sjeca meso. 

< tur. кгуте tahtasi, tur. izft., 
v. kompon. pod kima i tahta. 

kimetli, indecl. adj. (ar.-tur.) vri - 
jedan, skup, cijenjen. 

< tur. кгутеШ, v. kimet + tur. 
suf. -ii. 

kin, kim, ćin, -ima m i kivnja f 
(pers.) Ijutnja, zloba, pizma. 

< tur. kin < pers. kln »ljutnja, 
potajno neprijateljstvo; osveta« 
V. kinjiti, kivan. 

kina, kinati, v. kna, kniti. 

kinali, kmali (krmali, kanali, ka- 
najli) indecl. adj. (ar.-tur.) 
okniven; boje kne. — »Šta će 
tebe glava na pendžeru. / Sta V 
k r m a 1 i ruke na parmake-< 
(Vuk V 53); »I čuva mi k a n a- 
1 i dorata«, »Spremi Fati k a- 
n a j 1 i dorata« (Lord 83, 42). 

< tur. kinalt »okniven«, v. kna 
~ tur. suf. ~1г. 

kinalije, krnalije / pl. (ar.-tur.) 
ženske čarape »dramalije« koje 
su na prstima crveno obojene 
kao da su prsti okniveni. Zbog 
te sličnosti su dobile ovo ime. 

< tur. kmah, bukv. »okniven«, 
v. kna + tur. suf. -h. 

klnma / (tur.) isjecano ili samlje - 
veno meso. 

< tur. кгута, v. kima, 

kinjiti, mučiti, patiti, terorisati. 
»Kako k i n j i njeg’ od Zadra 
bane« (K. H. I 347). 

Izv. od kin (v.). 

kiptija m (lat.-ar.) Ciganin. 

< tur. kipti »Ciganin« < ar. 
qibtiyy »Kopt« < lat. Aegypti, 
Aegyptus. 

kiraet m (аг.) pravilno čitanje 
kur’ana. 


< tur. kiraet < аг. qirad’, osn. 
zn. »čitanje« 

V. kiraethana. 

kiraethana / (ar.-pers.) čitaonica. 

< tur. ktraethane < ar. qirda’ 
»čitanje« + pers. ђапе, v. hane. 

kirajdžija i kirajdžija m (ar.-tur.) 
zakupac , stanar. 

< tur. kiraci, v. kirija + tur. 
suf. -Cl. 

kiridžija, ćiriđžija m (ar.-tur.) ki- 
rijaš, onaj koji s konjima г ko- 
lima prevozi robu uz nagradu. 
— »Dok evo ti jednog k i r i- 
d ž i j e « (K. H. I 82); »Vi pje- 
vajte jasno kiridžijski« 
(F. J. II 415); »Kiridži j a 
kamo ti kirija? U handžije i u 
mehandžije« (Vuk. Posl. 133). 

< tur. kiraci v. kirija + tur. 
suf. -ci. 

kiridžijanje n, bavljenje kiridžij- 
skim poslovima. 

Izv. od kiridžija (v.). 

kiridžiluk m (ar.-tur.) kiridžijski 
posao, kiridžijsko zanimanje. 

< tur. kiracihk, v. kiridžija + 
tur. suf. - hk. 

kirija, ćirija / (ar.) zakup; zakup- 
nina; plata za kiridžijsku uslu- 
gu. — »Ja ga meni pod k i r i- 
j u nađi« (M. H. III 357); »Izje- 
de konja ć i r i j a« (Vuk, Posl. 
99). 

< tur. kira < ar. kira’ 

V. kirajdžija, kiridžija, kiridži- 
janje, kiridžiluk. 

kismet, krsmet m (ar.) sudbina, 
udes. 

< tur. kismet < ar. qismd. 

V. kismetlija. 

kismetlija m (ar.-tur.) 1. sretnik. 
2. suđenik. 

< tur. kismetli , v. kismet + 
tur. suf. - li. 

kisvet, v. ćispet. 


409 



kišlak 


kišlak, kršlak m (tur.) mjesto za 
zimovanje , zimovalište; nizin- 
sko područje gdje se stoka s 
planina zgoni na zimsku pašu. 
Od ovog je došlo prezime: 
Kfšlak i Kfšlaković. 

< tur. kislak < tur. кгџ »zima«. 
V. kršla. 

kitab, kitabija, kitaptan, v. ćitab, 
ćitabija, ćitaptan. 

kitir, v. ćitir. 

kivan adj., Ijut na nekoga , nepri- 
jateljski raspoložen prema ne- 
kome; žedan za osvetom. 

Izv. od kin (v.). 

kiverisati, -išem, usuditi se t pre- 
gnuti na nešto , odlučiti se za 
kakav težak ili opasan korak . 

< tur. kvgvermek. 

kžvnja, v. kin. 

kizibaši, krzilbaši m (tur.) jedna 
sekta šiija (šiita) koja se još na- 
ziva i » rafizije«. Pripadnici ove 
sekte po narodnosti su ostaci 
tatarsko-turskih i turkmenskih 
plemena, a nalaze se još i sada 
u pojedinim krajevima Male 
Azije. Smatraju se vjerski za- 
stranjenim i veoma nazadnim. 
Govore turskim i persijskim je- 
zikom. Naziv su dobili otud što 
su njihovi preci sačinjavali je- 
dan poseban odred vojslce u 
Iranu, a imali su cvvene čalme 
na glavi , te su nazvani » crve- 
noglavci«. Kizilbaši je i podru- 
gljiv naziv za sve Persijance u 
državi Safavida. 

< tur. kizilba? , bukv. »crveno- 
giavac« < tur. kizil »crven« i 
tur. ba$ »glava« 

kizil-hastaluk, krzil-hastaluk тп 

(tur.-pers.) šarlah, 

< tur. kizil hastahk »šarlah« 
bukv.: »crvena bolest« < tur. 
kizil »crven* i tur. hastahk, v. 
hastaluk. 


kizlaraga, ki-zlaraga m (tur.) glav- 
ni nadzornik sultanovog hare- 
ma. — »suviše trista janjičara, 
i svojega agu kizlar-agu« 
(Vuk III 90); »Kupuje je k r z~ 
1 a r - a g a iz carskoga grada« 
(B. V. 1886 28). 

< tur. kizlar agasi , tur. izft. od 
tur. kizlar »ujevojke« i aga (v.). 

kizluk, krzluk m (tur.) djevičan- 
stvo, nevinost , pošte7ije. 

< tur. kizhk < tur. kiz »dje- 
vojka« -f tur. suf. -hk. 

V. kizlaraga. 

klobadan m (ar.) sjajna traka (ši- 
rit) napravljena od- svilenog ili 
pamučnog konca, uvrnutog sa 
tankom žicom od zlata (varaka ) 
ili srme. — »Bre ječerma, bre 
vezena, / bre oko nje k 1 o b a- 
d a n« (I. Z. II 17). 

< tur. kilabdan , kilaptan < ar. 
qullab »kuka«, što u tur. znači 
i »spra\'a za uvrtanje žice i 
konca«. 

kna, kina, krna, kana, k’na, kena, 
dem. knašca i knica / (аг.) 

1. biljka Laivsonia intermis L. 
i prah od satrvenog osušenog 
lišća ove biljke , koja je slična 
našoj lijesci, a raste u azijskim 
tropskim krajevima i u Egiptu, 
gdje se najviše uzgaja. Kna 
spađa u kozmetička sredstva 
naročito muslimanki. Služi za 
bojenje ruku, nožnih prsta i 
kose. — »Lijepa Esmo, k n a ti 
se predala, / u zdravlje je sa 
dragim derala!« (Muz. zap. Inst. 
1834); »Našoj Mejri k’nu po- 
staviše, / i na noge i па b’jele 
ruke« (Vuk I 26); »Altun topi 
na grad udariše, / lijepoj Esmi 
k n a š c u postaviše«. (Muz. zap. 
Inst. 1834). 

2. ovako se naziva i musliman- 
ski svadbeni običaj knenja ili 
krnanja nevjeste dan prije pr- 
ve bracne noći. — »Zlatni topi 
u grad udariše, / lijepoj Fati 


410 



kdjlija 


k r n u postaviše« (Bilten II 
218); »Melećhani knicu po- 
staviše« (Beh. VIII 30). 

3. Na području Bosne i Herce- 
govine » knom« se naziva i bilj- 
ka Impatiens balsamita L. Sta- 
bljika г cvijetovi ove biljke tu- 
caju se u avanu, te se dobive- 
пгт sokom boji kosa kao i sa 
pravom kupovnom knom (v. 
GZM 1958 147). 

< tur. кгпа < аг. hinna\ 
V.iknenje, kniti, kinali, kinalije. 
oknivanje, krnačič, knivalja. 

knašca, v. kna. 

knenje, krnenje, krnanje л, bo- 

jenje knom ruku , nogu ili kose. 

— »Tu djevojci k n e n j e po- 
staviše* (M. H. X 75). 

Izv. od krniti, krnati (v.). 

knica, v. kna. 

kniti, -ijem, kinati, krnati, -am 

bojiti knom ruke, noge ili kosu . 

— »Kako k n i j u ruke u dje- 
vojke« (K. H. I 318); »U četvr- 
tak mladu krnaju^; »K r n a- 
i u je jengibule mlade«< (M. H. 
X 101). 

Izv. od kna. kina, krna, (v.). 

knivalja, knjivalja /, zena ili dje- 
vojka koja knije nevjestu. 

Izv. od"kna (v.). 

kobajagi, v. bajagi. 

koeije f, pl. t. (madž.) zatvorena 
kola. 

< tur. kogu < madž. kocsi. 

kodoš m (tur.) provodadzija , po- 
srednik prilikom ženidbe. 

< tur. kodo$ »provodadžija: 
pokvarenjak; nitkov*. 

V. kodošiti. 

kodošiti, provodctdžisati, posredo- 
vati prilikom ženidbe. 

• Izv. od kodoš (v.). 

kodža, indecl. m i kao adj. (tur.) 
1. starac. 


2. kao pridjev: velik, golent; 
uvažen , poštovan. — »Za njim 
sađe k o d ž a-Mehmedbeže« (M. 

H. III 327) 

< tur. koca. 

V. kodžabaša, kodžaman, ko- 
džamiti. 

kodžabaša, kodžobaša* m (tur.) 

I. prvak , starješina. 

2. seoski knez. 

< tur. kocaba$i, v. kompon. 
pod kodža i baš. 

kodžaman, adj. (tur.) velik, kru- 
pan, ogroman. 

< tur. kocaman. 

kodžamiti, indecl. adj. (tur.-srp. 
hrv.) evomiti; krupan, velik. — 
»Nije si ti dijete, nego k o d ž a- 
miti Čovjek« (Vuk, Rječnik). 
Hibr. r.: tur. kodža (v.) sa 
našdm nastavcima »mi« (pron. 

1 lice sing. dativ) i »ti« (pron. 

2 lice sing. dativ), po uzoru na 
naše: »evomiti«, kad se hoće da 
izrazi da je nešto krupno, ve- 
liko. 

kođoja, v. đoja. 
kofa, v. kova. 

kofrdža, kofrčast, v. kovrdža, ko- 
vrdžav. 

koj, inđecl. adj. (tur.) zatvorene 
boje. 

< tur. коуи 

V. koješil, kojvišnjevi, ukoj. 

koješil (kojasin) indecl. adj. (tur.) 
zatvoreno zelene boje, ugasito 
zelene boje. — »Kr-Čakšire,. 
k o j e š i I dolamu« (K. H. II 
306); »Iz sanduka drugu izva- 
dio: / Mor-čakšire, k o j a Š i n- 
dolamu« (M. H. IV 458). 

< tur. коуи уеџп (tur. коуи 
»zatvorene boje« i tur. ye§il 
»zelen«), 

kojasin, v. koješil, 
kojlija, v. ćojlija. 


411 



kdjvišnjevi 


kdjvišnjevi, indecl. adj. (tur.- 
pers). zatfcoreno višnjeve boje. 

< tur. коуи vi$nevi y v. kom- 
pon. pod koj i višnjevi. 

kokija / (tur.) miris; vonj; smrad. 
— »Podavi nas k o k i j a od 
baruta« (Kočić I 208). 

< tur. koku. 

kokuz m i kao adj. (tur.) 1. kao 
imenica: čovjek bez nouaca. 

2. kao pridjev: bez novaca. 
švorc . — »K o k u z kao crkve- 
ni miš« (паг. posi.). 

< tur. kokoz 
V. kokuzluk. 

'kokuzluk m (tur.) nemanje no- 
vaca. 

< tur. kokozluk , v. kokuz H- 
suf. -luk. 

kolaga, v. kulaga. 
kolađele! v. kolajđele. 

kolaj, adv. i adj. (tur.) 1. lako, be~ 
napora. — »Bog će tebi k o 1 a j 
dati istinom« (Ist. bl. II 221); 
»K o 1 a j je stupara i mlinara 
promijeniti« (GZM 1959 71). 

2. lagan, lak; kaže se: »kolaj ra- 
bota« tj. lagan posao. 

< tur. kolay. 

V. kolajđele, kolajiuk. kolalaj- 
sati, kolalajsavati. 

kolajđele! (kolađele! kolađer!) in- 

terj. (tur.) 1. laka ti rabota! da - 
bogda s lakoćom da ti bude! 

2. na zdravlje! prijatno! (kaže 
se onom ko jede). 

Skraćeno od iš kolajđele! (v.). 

kolajluk m (tur.) lakoća. — »Što 
se toga tiče, kod nas je jeđan 
k o 1 a j 1 u k« (Zembilj II 10). 

< tur. kolaylik, v. kolaj + tur. 
suf. -hk. 

kolalajsati, -šem, olakšati (neki 
posao), učiniti nešto lakim. 

< tur. kolaylamak. 


kolalajsavati, -vam, olakšavati 
(neki posao), činiti nešto lakim . 
Izv. od kolalajsati (v.). 

kolalije / (srp. hrv.-tur.) 1. okru- 
gle toke; »Po dolami toke k o- 
1 a 1 i j e« (Petran. 439). 

2. menđuše sa okruglim pu- 
cama. 

Hibr. r.: sa tur. suf. -li. 

kolan m (tur.) 1. jednostruki žen~ 
ski pojas. — »Neće Hana bez 
đerdana, / neće Hana bez dimi- 
r ja, neće Hana bez k o 1 a n a« 
(GZM 1910 511). 

2. jednostruki muški pojas. — 
»Opasa se pasom i kolano m, 
/ Za pojasom dvije puške ma- 
le -и (Vuk VII 13). 

3. konjski pojas koji drži sedlo 
ili samar čvrsto uz konja. — 
»Nuhan metno đogu u k o 1 a- 
n e« (M. H. III 344). 

< tur. kolan. 

V. koiansuz. 

kolansuz, adj. (tur.) bez kolana na 
sedlu (konj). — »Za njim Ibro 
Ogojenoviću, / na njegovu k o- 
1 a n s u z doratu« (K. H. II 600). 

< tur. kolansiz, v. kolan r tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

kiiias, -asa. kolaz, -aza m (tur.) 
isto što i kulaga , fj. vojni čin: 
krilnik u janjićarskoj vojsci. U 
novije doba oficir niži od bim~ 

‘ ba.še, a viši od juzbaše, kapetan 
1 klase. — »asker, nizam po so- 
kaku, /а kolazi po vratima, 
/ a bimbaše na pendžerima« (I. 
Z. III 18). — U Sarajevu je bio 
kolas Žiga Husejinaga, koji je 
umro prije oko 35 godina. 

< tur. kolagasi, tur. izft. od tur. 
kol »krilo, odjel vojske« i tur. 
aga, v. aga. 

V. Kolašin. 

Kolašin (tur.) grad u S. R. Crnoj 
Gori. 

< kolas < tur. kolagasi 


412 



»kapetan I klase«. Kolašin bi. 
prema tome, bio kapetanija, da- 
kle područje pod kolasom (v. 
kolas). 

kolčak m (tur.) 1. duga vunena 
rukavica koja dosiže do lakto - 
va; muf. 

2. metalna narukvica . — »Uz 
rukavice k o 1 č a c i od zlata, / 
Od lakata Ajci do nokata^ (M. 
H. IV 249). 

3 . dio oklopa koji je pokrivao 
ruke kao gvozdena narukvica. 

4. zakrpa na koljenima čakšira 
ili hlača i na laktovima gunje- 
va i anterija. 

< tur. kolgak. 

kol-ćehaja m (tur.-pers.) pomoć- 
nik age. — »Bogom brate, 
kolćehaja, / pusti meni 
jednog sina«< (GZM 1910 103). 

< tur. kol-kehayasi , tur. izft. 
od tur. kol »krilo, odjel vojske; 
vojnik, stražar« i tur. кећауа , 
v. ćehaja. 

koldžija m (tur.) carinski činov- 
nik; pandur, stražar. 

< tur. kolcu. 

koltahta f (tur.-pers.) daska koja 
služi abadžijama i terzijama za 
peglanje čakšira (uvuče se u 
nogavice). 

< tur. kol-tahtasi , bukv.: »ruč- 
na daska«, tur. izft. od tur. kol 
»ruka, rukav; držak« itd. i pers. 
taJ}te »daska«. 

koltuk m (tur.) 1. fotelja, kanapa. 
2. mali jastuk. 

< tur. koltuk. 

V. koltukčija. 

koltukčija m (tur.) zanatlija koji 
pravi jastuke , mindere, jajgije 
itd.. kao današnji tapecirer. 
Koltukčije su pravili i klašnje 
za samare. 

< tur. koltukgu, v. koltuk -V 
tur. suf. - gu . 


komšiluk 


komar m (ar.) hazardna igra „ 
igra u novac. 

< tur. kumar < ar. qimdr. 

V. komardžija, komardžiluk. 


komarđžija n (ar.-tur.) hazarder. 
< tur. kumarci, v. komar + 
tur. suf. -Cl. 


komardžiluk m (ar.-t.ur.) hazard. 
< tur. kumarcilik , v. komardzi- 
ia + tur. suf. -1гк. 


kdmora f (lat.) transportna sred- 
stva sa materijalom koji je na- 
mijenjen za obezbjeđenje po 
treba života i borbe vojnih je- 
dinica. Danas je ovaj izraz za- 
mijenjen sa izrazom transport r 
_ >,Da se kupe na more k o- 
m o r e, / komordžije lijepe dje- 
vojke« (Muz. zap. Inst. 2550). 

< tur. kornor, preko ar. < lat. 
camera »soba, odjeljenje: ma- 
nja prostorija, kamera«. 

V. komordžija. 


TkomdrdžijaJ m (lat.-tur.) I. onaj 

f koji tde uz natovarena konja 

ili vozila u komori. — »da se 
dižu komore ha more, / ko- 

mordžije gizdave djevojke« 
(GZM 1910 521). 

2. u seoskim svaiovima onaj što 
ide uz konja natovarena djevo- 
jačkom opremom. — »Evo će- 
rno da pivamo, / аГ ne znamo 
kome ćemo. / K o m o r d ž i j a, 
tebi ćemo!« (Muz. zap. Inst. 

2107). 

< tur. кототси, v. komora + 
tur. suf. -CU. 


konrsšija, konšija m (tur.) susjed^ 
_ »Neko nosi komšiju še- 
hita« (K. H. I 3380. 

< tur. котџи, kon§u. 

V. komšiluk, kona, konšibak. 


komšiluk, konšiluk m (tur ) su - 
sjedstvo. — »u komšiluk 
dovikuje, / da u dvoru vode ne- 
ma« (Vuk I 328). 


41 » 



kdna 


< tur. kom$uluk , kon$uluk t v. 
komšija 4- tur. suf. -luk. 

kona, konšinica, komšinica /, su- 

sjetka. — »Dođite mi na veselje, 
kone« (M. H. X 41); »Hvalila 
se Гјера Fata svojim k o n a- 
ma* (I. Z. II 89). 

Izv. od tur. kon$u, v. komšija. 

kdnačiŠte n, prenoćište. 

Izv. od konak (v.). 

konačiti, konakovati, noćivati , 
prenoćivati. — »Već ja iŠtem 
konak konakovati^ (Kurt, 
II 92). 

Izv. od konak (v.). 

konak m (tur.) 1. prenoćište, no- 
ćište. — »I u Ključu k o n a k 
učiniše« (M. H. III 41); »i han- 
džiji za konake platim« (K. 
H. I 268). 

2. jednodnevno putovanje, dan 
hoda (od jednog prenoćišta do 
drugog). — »a daleko trideset 
k o n a k a, / đe nas care ni čuti 
ne može« (Vuk II 30); »Odavlen 
je pa Sibinj kameni, / brate 
slatki, dvanaest konaka« (M. 
H. III 19). 

3. bolja kuća , kuća kakvog 

uglednog domaćina . — »Eno 

paše, hasta u konaku^ (K. H. 
I 86); »Pa on uze dva sužnja 
nevoljna, / dovede ih do k o- 
naka svoga« (M. H. III 42). 

4. zgrada valije ili kojeg dru- 
gog visokog turskog upravnog 
ili vojnog zapovjednika; saraj , 
dvor, rezidencija. Konak u tom 
smislu naziva se i danas zgra- 
da uz Narodnu skupštinu SR 
BiH u Sarajevu. 

5. muško odjeljenje; muška /cu- 
ća. — »Odvede ga na muške 
konake« (K. H. I 375). 

< tur. konak , izv. od tur. inf. 
konmak »odsjesti, biti gost«. 

V. konačište, konakčija, kona- 
čiti, ukonačiti, zakonačiti. 


konakčija, konagdžija m (tur.) 
onaj koji je zanoćio kod dru- 
gog , gost na prenoćištu , kona- 
čar. — »Hoćemo Г se rastajati, 
/ svak se nada konakdžija- 
m a« (I. Z. I 54). 

< tur. копакдг, v. konak f 
tur. suf. -дг. 

konakovati, v. konačiti. 

kdndisati, -išem, prenoćiti. — 
»Tada iđu na meke dušeke, / 
Tude oni noćcu k o n d i s a š e. 
/ Kada li je u zoricu bilo« (M. 
H. II 90). 

< tur. kondu, perf. 3 lice sing. 
od inf. konmak »odsjesti, biti 
gost«. 

kondža / (tur.) o naj dio čizme ko- 
ji ide od stopala uz nogu. 

< tur. kong, konc. 

kondžahija / (tur.) iena nalik nc 
vješticu. 

Skraćeno od karakondža (v.), 
odbacivanjem prve kompon. 
kara, tako da ostaje kondža 

< tur. koncolos »utvara, vam- 
pir«, v. karandžoloz. 

konšibak, -pka, pl. konšipci m i 
kdnšipka, gen. konšibaka / 
(tur.) mala vrata п susjednu 
bašču ili dvorište. 

< tur. kon$u каргвг, bukv. 
»vrata susjeda«, od čega skra- 
ćeno: konšikap, pa putem meta- 
teze konšipak, konšibak, v. 
kompon. pod komšija i kapija. 

konšija, konšiluk, konšinica, v. 

komšija, komšiluk, komšinica. 

konšipka, konšipci, v. konšibak. 

kontračija m (tal.-tur.) vojni life- 
rant. 

< tur. kontratci < tuv. kontrat 

< tal. contrattO' »ugovor« 4- 
tur. suf. -дг. 

kdntuš m (grč.) vrsta kaputa što 
su ga nosili tatarski begovi. 

< tur. kontos, sa značenjem go- 


414 



ге navedenim < ngrč. kontds 
»kratak«. 

konušma f (tur.) razgovor; prija- 
teljsko drugovanje. 

< tur. копиџта, part. od inf. 
konu$mak »razgovarati« 

konuštisati (se) -išem, razgovara- 
ti; prijateljski drugovati. — 
»Tko se s devedžijama k o n u- 
š t i š e, velika mu vrata treba- 
ju« (Nar. bl. 177). 

< tur. konu^mak »razgova- 
rati«. 

kopča, kovča / (tur.) spraua, sve- ^ 
za , metalna kukica i mali me- 
talni kolutić za koji se kukica 
zadijeva. Takve su kopče na 
čakširama, tozlucima itd. — 
»Najnaprijed k o v č e i čakši- 
re, / Na čakšire k o p č e erde- 
Ије« (Vuk VII 66); »Na tozlu- 
cih k o v č e i dizluci« (M. H. 
III 91). 

< tur. kopga. 

V. kopčaluk, kopčali, kopcati, 
ukopčati, sakopčati. 

kopčali, kovčali, indecl. adj. (tur.) 
sa kopčama, sa zatvaračima. — 
»pa otvori k o v č a 1 i sepeta« ^ 
(Muz. zap. Inst. 59). 

< tur. kopgah, v. kopča + tur. 
suf. -h. 

kopcaluk, kovčaluk m (tur.) dio 
tozluka ili čakšira gdje su na 
nogavicama prišivene kopče. 

< tur. kopgahk, v. kopča + tur, 
suf. -lik. 

kopčati, 1. vezati, spajati dugmad 
na odijelu. 

2. fig.: shvačati, kapirati. 

Izv. od kopča (v.). 

kdpek, kopekluk, v. ćopek, ćo- 
pekluk. 

kopilan, kopiljan m (ar.-tur.) isfo 
značenje kao i kopile (v.). — 
»Hej Halile, jedan k o p i 1 a- 
n e« (K. H. II 193); »Pričekaj 


koptlsati 

me kurvin k o p i 1 j a n e« (Vuk 
VI 170). 

< tur. kahpe oglam »kurvin 
sin«, tur. izft. od tur. kahpe , v. 
kahpija i tur. oglan »dječak«. 
V. tumačenje pod kopile. 

kopile n, zb. imenica kopilad 
(ar.-tur.) 1. nezakonito dijete; 
kurvin sin. — »Znaš, k o p i 1 e, 
Đulić bajraktaru!« (M. H. III 
228); »O Komnerie, kurvino k o- 
pile« (F. J. I 88); »k o p i 1 a- 
di u mojoj odaji!« (M. H. III 
196). 

2. fig.: vragoljan, nevaljalac , 

3. dio u kafenom mlinu prste- 
nastog oblika, koji se stavlja u 
donji dio gornje kutije, a služi 
kao oslonac unutrašnjim dije- 
lovima mlina. 

< tur. kahpe oglu, vulg. kahp o- 
glu »kurvin sin«, tur. izft. od 
tur. kahpe, v. kahpija i tur. 
ogul »sin, muško čedo«. Pošto 
tur. kahpe ima u nas oblik 
»kahpi (ja)«, a u tur. ogul mu- 
klo se i ne izgovara, to je 
od kahpidlu »došla naša izve- 
denica »kopile«. Ova riječ u 
osn. obliku »kopil« »kopilj« 
javlja se veoma rano u rumun- 
skom i u balkanskim jezicima 
i vjerovatno je ona formirana, 
pod tursko-tatarskim uticajem, 
još u staroj slavenskoj zajedni- 
ci, prije dolaska Slavena na 
Baikansko poiuostrvo, ili u sa- 
mim počecima njihova dolaska. 
A poznato je da je takvih tuđih 
jezičnih uticaja bilo još u ono 
doba. 

V. kopilan. 

koptisati, išem, iznenada se po - 
javiti, iskrsnuti, postati. — »Ia- 
ko je po čitavoj zemlji žega i 
prašina, u Sarajevu je kopti- 
s a 1 o jedno blato, tako zvano 
Tagblato ...« (Zembilj Ш 30). 

< tur. koptu, perf. 3 lice sing. 
od inf. kopmak »iznenada se 


415 



korstčlama 


pojaviti, iskrsnuti, postati-<. 

koračiama, v. korašlama. 

koradžija m (tur.) pripadnik po- 
sebnoa roda vojske, oklopnika 
u janjičarskoj vojsci. Od оуод 
je u nas nastalo -prezime Kbra- 
džija. 

< tur. korucu, korcu. 

Kdradžija, v. koradžija. 

koran, v. kur’an. 

korašlama, koračlama /, vrsta 
konjskog hoda: kad konj baca 
noge tako da mu se svaka noga 
lijepo ističe. To je hod silovitih 
atova, kod kojih se uzde drže 
dobro zategnute. Ovdje se radi 
o interesantnoj hibr. riječi, iz- 
vedenoj sa našim osnovom i 
tur. suf. -lama. Od našeg »ko- 
račati«, »korak« napravljen je 
part. na tur. način: koračlama, 
korak-lama (kao da je izvedeno 
od zamišljenog tur. glagola ko- 
ji glasi koračlamak), pa se »e« 
zamjenjuje sa »š«. 

koredžija, koradžija m (srp. hrv - 
tur.) zanatlija koji izraduje ko- 
re za noževe i sablje . 

Hibr. r. sa tur. suf. -сг (č. dži). 

korbač, krbač, -ača n (tur.) bič od 
ispletenog kožnog remenja. 

< tur. kirbag. 

korkaluk (kalkaluk) m (tur.) 1. 

ograda koja se stavlja ondje 
gdje postoji opasnost da se 
padne: ograda oko šerefeta na 
munari, ograda na ćupriji itd. 
— »I glavu mu na k a 1 k a 1 u k 
baci, / Okrenu je niz vodu Bi- 
stricu, / Neka gleda kako teče 
mlava« (Petran. 482); »Careva 
ćuprija (u Sarajevu) bila je sa- 
građena na 4 okna, Kao svi 
turski mostovi, bila je prema 
sredini malo izdignuta. Sa stra- 
ne je bio korkaluk, tj. 


ograda od ploča* (Kreš. Vodo- 
vodi 198). 

2. trotoar sa strane ulice. 

< tur. korkaluk, bukv. »straši- 
vost; mjesto straha«, v. korkija 
+ tur. suf. -luk. 

korkija f (tur.) strah. — ». .. sa- 
mo naše Svabe i one furtimaške 
domuze ufatila nekaka k o r- 
k i j a i šuhva« (Zembilj III 42). 

< tur. korku. 

V. korkaluk, korkma, Korkut. 

korkma! interj. (tur.) ne boj se! 
ne strahuj! — »K o r k m a, lju- 
be, ti se ne pripadaj, / što se 
guja oko čela vije!« (Kurt I 
173). 

< tur. korkma! imper. 2 lice’ 
sing. od inf. korkmak »bojati se, 
strahovati«. 

Korkut (tur.) prezime. 

< tur. korkut »onaj koji strah 
zadaje, junak« izv. od tur. /сог- 
kutmak »zadavati strah«. 

koroman m (tur.) vojnički hljeb 
u carskoj turskoj vojsci; dvo - 
pek, beškot. — »k o r o m a n je 
momcim’ dodijao, / a tajin se 
vas pobuđavkK (I. Z. III 2). 

< tur. kuruman , izv. od inf. 
kurumak »osušiti se« 

korudžija m (tur.) 1. šumar. 

2. poljar. 

< tur. korucu »čuvar«. 
kosabaša, kosbaša, v. kozbaša. 

ko sankim, isto što i kobajagi , v. 
bajagi. — »Izađu ćageta po ćo- 
šetima — priređuje se masken- 
bal, k o s a n k i m u korist 
fukare.. « (Zembilj II 58). 

Naše »ko«, »kao« i tur. sankim, 
v. sanćim. 

k6s-halva, kosalva f (tur.-ar.) bi- 
jela halva koja se pravi ovako: 
šećer se iskuhava do potrebne 
gustine, dok se »uapđi«, zatim 
se u njeg saspe sok od samlje- 


416 



krbla 


venog čugena, čugenja . Potom 
se miješa (»lupa«) dok smjesa 
ne postane gusta i bijela kao 
snijeg. Tada se baci u smjesu 
oljuštenih oraha i izmiješaju se 
pa se digne gotova kos-halva s 
vatre. 

< tur. koz-helvasi < tur. koz 

»orah« i halva (v.), tj. »halva 
od oraha«. , 

kostretli, indecl. adj., od kostri- 
jeti. — »O ramenu k o s t г i e- 
11 i torbicu« (Vuk, Rječnik). 
Hibr. r.: na našu riječ »kostri- 
jet« dodan tur. suf. -li. 

kdšija f (tur.) 1. trka. — »Već sam 
curu trgo na k o š i j u« (K. H. 
II 248). 

2. OTio što se stavlja na trku 
kao dar onom ko uteče. — 
»Metla ona golemu k o š i j u, 

/ metnula je tri tovara blaga« 
(K. H. II 36). 

< tur. ko§u. 

V. košijaš. 

košijaš, -aša, trkač, konj koji tr- 
či na trci (na koŠiji). — »Sku- 
pili se konji k o š i j a š i« (Lord 
303). 

Izv. od košija (v.). 
kotarisati (se), v. kurtarisati (se). 

kova, kofa f (tur.) sud za zahva- 
tanje vode iz bunara; sud za 
nošenje vode. 

< tur. kova. 

kovan 77i (tur.) 1. košnica; trnka 
pčela. 

2. čahura od puščanog metka. 

< tur. kovan. 

V. kovandžija, kovandžiluk, ko- 
vanluk. 

kovanđžija m (tur.) pčelar . 

< tur. kovanci, v. kovan -f tur 
suf. сг. 

kovandžiluk n (tur.) pčelarstvo. 

< tur. kovancilik, v„ kovandži- 
ја + tur. suf. -hk. 

27 — Turcizmi u SH jeziku 


kovanluk m (tur.) pčelinjak. — »i 
optraži turske k o v a n 1 u k e« 
(Vuk, IV 305). 

< tur. kovanhk, v. kovan + 
tur. suf. - hk. 

kovča, kovčali, kovčaluk, v. kop- 
ča, kopčali, kopčaluk. 

kovrdža, kofrdža f (tur.) lokna , 
ргаш kuŠtrave kose. 

< tur. kivircik »kuštrav, ku- 
drav, loknast«. 

V. kovrdžav. 

kovrdžav, kdvrčast, kdfrčast, adj., 
kuštrav, kudrav , loknast kaže 
se samo za dlaku odnosno kosu. 

Izvr. od kovrdža (v.). 

kozamak, kozamačiti, v. krzamak, 
krzamačiti. 

kozbaša, kosbaša, kosabaša m 

(srp. hrv.-tur.) najbolji kosac 
koji prilikom kosidbe ide prvi 
pred koscima. — »poginu mi 
kozbaša Marko« (Bilten I 
47 ); »Dv’je stotine mladih ko- 
sioca, / a pred njima hitrog 
k o s a b a š u« (F. J. II 399). 
Hibr. r.: naše »kosa« ! tur. suf. 
ba$, v. baš 

kFat, krhat i kFatat, krhatat m 

(tur.) konj zelenko, konj sivac. 
— »Na kr’atu konju od mej- 
dana« (K. H. I 112); »Viju li se 
alajli bajraci, / vodaju Г se ati 
k r h a t a t i« (I. Z. III 1). 

< tur. kirat < tur. кгг »sivast« 
i tur. at »konj«. 

krba / (ar.) sud za vodu. 

< tur. kirba »sud za vodu, du- 
guljast i s jednog kraja sužen« 

< ar. qirba »mješina kao sud 
za vodu«. 

V. krbulja. 
krbač, v. korbač, 
ki-brla, krbletnama, v. kibla, ki- 
bletnama. 

417 



- - j, sud naprauljen od omo- 

rikove ili tresnjeve kore u ko- 
me seljaci donose u grad ja- 
gode. 

Izv. od krba (v.). 
kPčakšire, kt-Čakšire (iskriv. krk- 
Čakšire), pl. t. (tur.) ćakšire si- 
vaste boje, lugaste čakHre. — 
»Otvor« dolaf, vadi đejisiju, / 
kr-Čakšire, koješil dolamu« 
(K. H. II 306); »sadet sahat 
beg-Sahinagića, / krk-Čak- 
šire Žige Salihage« (Isl. Sv. 
od 24. 1. 1933). 

< tur. kir дак$гт < tur. kir »si- 
vast, lugast« i tur. $ak$ir, v. 
čakšire. 

krdisati, išem, razbiti, slomiti, 
isjeći. — »koje ono bjehu tri 
vojvode, / štono moju k r d i- 
s a š e vojsku«, »evo srpsku 
k r d i s a o vojsku, / oteo im 
dva topa viteza« (Vuk II 312, 
IV 319). 

< tur. kirdi, perf. 3 lice sing. 
od ktrmak »razbiti, slomiti'« itd. 

Krdžalije i krdžalije m (tur.-ar.) 

1. stanovnici kraja oko grada 
Krdže ili Krdžalije u istočnoj 
Rumeliji. — »a od mora diže 
K r d ž a П j e« (K. H. I 258). 

2. krdžalijama su u 18. i 19. vi- 
jeku nazivani odredi naoruža- 
nih grupa , pripadnici neregu- 
larnih vojnih odreda , koji su 
bili plaćenici pojedinih velikaša 
— odmetnika i s\užili kao na- 
valna konjica. 

< tur. Kirca Ali, grad u istoč- 
noj ^umeliji koji je tako naz- 
van po osnivaču Aliji koji je 
imao nadimak Кгтса , što u 
/turskom znači »sivkast* (tur. 
kir »siv«), bukv’. »sivkasti 
Alija«. 

V. krdžalinka. 

džalinka /, vrsta puŠke koja se 
izrađivala u tur. varoši Кхгса 
Ali. — »K r d ž а П n k i živu 


vatru đade, f puče šara, posta 
ostat’ neće« (Vuk IV 247). 

krčč m (tur.) kreč t vapno. 

< tur, kireg. 

V. krečana. 

krečana peć u kojoj $e peče- 
njem kamena dobiva kreč. 

Izv. od kreč (v.). 

kremenluk m (srp. hrv.-tur.) okou 
na mjestu gdje kamen stoji u 
starih pušaka kremenjača. — 
»po puškama sjajni k r e m e n~ 
luci* (K. H. II 424). 

Hibi". г^: sa tur. suf. -lik. 

br-gazija, krk-gizija m (tur.-ar.) 
junak proslavljen u boju. — 
»beg Džudžaga iz Donje Kraji- 
ne, / krk-gazija ođ dva 
pašaluka« (Vuk IV 406). 

< tur. kir gaztsi, bukv.: »step- 
ski gazija«, tur. izft. od tur. kir 
»pustinja, stepa; nenaseljeni 
prostor izvan građova i sela« i 
tur. gazi , v. gazija. 

kfhat, krhatat, v kr'at, kr'atat. 

hrk num. (tur.) boj 40, Četrde&eU 

< tur: kirk. 

V. krkajak, krk-hambar, krk- 
jalan, krk-jemin, krkluk. 

krkajak m (tur.) vrsta Hroke г tsi 
koja napada dijelove oko pol- 
nih organa, upija se u kožu г 
izaziva svrab (die Filzlaus , mor - 
pio). 

< tur. кгткауак , bukv.: »četr^ 
desetonožnjak« < tur. ktrk 
»četrdeset« i tur. ауак »noga«. 

krkinluk m (srp. hrv.-tur.) gur~ 
manstvo, izobilno jedenje i pi- 
jenje. 

Hibr. г.: od naše riječi »krkatr^ 
osnov »krka« -f- tur. suf. -1шк 
sa umetkom pomoćnog glasa 
»n«. 

klk-čakšire, v. kr’čakšire, 
krk-gaxija, v. kr’gazija. 


8 



Krlukčij« 


krk^hambar m (tur.-ar.) pomije- 
šano svega i svašta; svaštara, 
bilježnica u kojoj su upisani 
razni podaci bez ikakva reda i 
sistema. 

< tur. kirk hambar, kirk am- 
bar , bukv.: »četrđeset hamba- 
rova«, v. komporL pod krk i 
hambar. 

krk-jalan m (tur.) spadalo t man- 
gup; besposleno pričalo, lažlji- 
vac. 

< tur. kirk yalan , bukv.: »čc- 
trdeset laži«, v. krk i jalan. 

krk-jemm, -ina m (tur.-ar.) mno - 
gobrojno zaklinjanje, zakletva 
po viŠe puta opetovana . — 

»Hadži Ahmed, mujezin, priča 
pod krk-jeminom, da je 
te večeri vidio nur na grobu 
hafiza« (Gajr. 1921 7); »pa onda 
udarili u hašanje i k r k j e- 
mine« (Zb. VI 1901 305). 

, < tur. кхтк yemin »včetrdeset 
zakletvi«, fig.: »mnogobrojno 
zaklinjanje«, v. krk i jemin. 

krklaisati, krklajisati, -išem, isje- 
ći na komade meso od zakla- 
nog živinČeta , iskasapiti ga, te 
ga tako pripremiti za sušenje. 

< tur. kinklamak »razbiti. slo- 
miti« 

V. krklama. 

krklama (kerklama) / (tur.) meso 
od zaklanog živinčeta isječeno 
na komade , iskasapljeno , i ta- 
ko pripremljeno za sušenje; 
krklaisano meso. 

< tur. kinklama, part. od inf. 
kinklamak, v. krklaisati. 

krkleisati, krklejisati i krklaisati, 
krklajisati, -išem, sastrići, pod - 
sjeći vunu u kožuha oko ruka- 
va i naokolo. 

< tur, kirkmak — kirklamak , 
»podrezati kosu, strići, ostrićj«. 
V, krklema, krkma, krkmeta. 


krklema, krklama / (tur.) ona vu - 
na који ćurčije sastrižu sa ši- 
venih kožuha. 

< tur. kirklama < tur. kirk - 
mak »strići, ostrići, podrezati 
kosu«. 

krkluk m (tur.) 1. četrdesetnjak , 
ono što sadrži nečega četrdeset. 
2. vrsta dukata, valjda je vrije- 
dio 40 groša. 

< tur. kirkhk , v. krk + tur. 
suf. -lik. 

kt'kma / (tur.) podrezivanje kosc 
preko čela; ruska frizura. 

< tur. kirkma, part. od inf. 
kirkmak »podrezati kosu; stri- 
ći, ostrići«. 

V. krkmeta. 

krkmeta, gen. krkmeta / p., so- 

lufi, zulovi, vitice, uvojci. 

< tur. kirkma, v. krkma. 

кгк -serdar, v. krserdar. 
Krličbegović, v. krluč. 

krlfic, krllč m (tur.) mač, sablja. 
— Od ovog je došlo prezime 
Krličbegović. 

< tur. kihg. r 

V. krlučlija, krlukčija. 

krlučija, v. krlukčija. 

krlučlija, kulučlija m (tur.) onaj 
koji nosi pripasanu sablju. 

< tur. kiligh, v. krluč + tur. 
suf. -h. 

krlukćija, kulukčija, krlučija, ku- 
liičija, kulugdžija m (tur.) sab~ 
Ijar, zanatlija koji izrađuje i 
prodaje sablje . U Sarajevu je 
postojala sabljarska čaršija ko - 
ja se zvala » Krlukčije « ili » Ku- 
lukčije«, a prostirala se od da- 
naŠnjeg hotela » Central« do 
mosta Čumurija i uz Jugoslo - 
venske Armije ulicu do Doma 
JNA. 

< tur. klhQQl, v, krluč -f tur, 
suf. - Ql . 

Krlukčije, v„ krlukčija. 


27 « 



krma 


krma / (tur.) u abadžijskom zana- 
tu: pletenica od gajtana. 

< tur. кгута. 

krmali, v. kinali. 

krmez m (sanskrt.) 1. lijepa uga- 
sita crvena boja koja se dobija 
od istoimenog veoma sitnog in- 
sekta. Krmez je porijeklom iz 
srednje Azije. Iz njega se vadi 
boja krmez, od koje se pravi 
karmin za usne. 

2. ono što je crvene boje kao 
krmez. — »skini, majko, k r- 
mez aspurliju, / pa se pokri 
mrkom jemenijom« (I. Z. II 
201 ). 

3. crveni vuneni šal koji seljaci 
vezu oko glave. — »Na glavi su 
se nosili fesovi tamne višnjeve 
boje. Zimi se oko fesa omota- 
vao vuneni »k r m e z ša\« 
(GZM 1907 14). 

< tur. kirmiz < ar. qirmiz f 
qirimz (sanskrt. krmi »crv« (u 
pers. kirm »crv«). 

V. krmezi, krmzi. 

krmezi, indecl. adj. (sanskrt.-ar.) 
crvene boje kao krmez. 

< tur. Jcirmizi < аг. q irmiz + 
аг. ađj, suf. -г, v. krmez. 

kHnzi, kfmzli, indecl. adj. (san- 
skrt.) crven. — »Jedan joj je od 
k r m z i merdžana* (K. H. II 
257); »i'vezala krmzi aspur- 
liju« (I. Z. 217). 

< tur. kirmizi, v. krmez. 

krna, kfriati, kfrianje, v. kna, kni- 
ti, knenje. 

kfriačič, krnačiček m (ar.-tur.) 
cvijet Impatiens Balsamina L. 
(Balsamina hortensis 'Desp.). 

< tur. кгпа figepi, v. kompon. 
pod kna i čiček. 

krnšli, v. kinali. 
krnalije, v. kinalije. 
krnati, v. kniti. 


kfridija, v. krntija. 

ktntžja, kfridija / (tur.) 1. staru - 
đija; neŠto staro, razvaljeno i 
dotrajalo. 

2. razbijeno, isječeno; djelići, 
otpaci. — »Kad upade Omerica 
mali, / А1 k r n d i j a leži po 
odaji« (M. H. IV 342); 

< tur. kirintt, kinndi, perf. 3 
lice sing. od inf. кгпптак »raz- 
biti se, izlomiti se«. 

krpedžija m (srp. hrv.-tur.) zanat- 
lija koji se bavi samo krplje- 
njem starih cipela ili starih 
stvari. 

Hibr. r.: na našu riječ »krpa« 
dođan tur. suf. -ci (č. dži). 

kr'serdar, -ara (iskriv: ki*k-ser- 
dar) m (tur.-pers.) zapovjednik 
neregularne vojske koja se sta- 
ra o bezbjednosti puteva i pro- 
gonu hajduka. 

< tur. kirserdan, bukv.: »pu- 
stinjski serdar«, tur. izft. od 
tur. kir »pustinja, stepa; nena- 
seljeni prostor izvan gradova i 
sela« i serdar (v.). 

kž-smet, v. kismet. 

kHIa / (tur.) vojnička kasarna. — 
»Pa ga vodi u k r š 1 e careve, 
/ uze vojske dvanaest hiljada« 
(M. H. III 11). 

< tur. ki$la. 

V. kišlak. 

kHIak, v. kišlak. 

Khšlak, Kršlaković, v. kišlak. 

krzam&Čiti, kozamačiti, bolovati 
od krzamaka. 

Izv. od krzamak (v.). 

krramak, kozamak m (tur.) dječja 
bolest u kojoj se pojavljuje osip , 
sitne crvene pjege po tijelu; 
mrase, mraze morbilli, die Ma- 
sern. 

< tur. kizamak. 

V. krzamačiti. 


420 



kuburija 


krzatma / (tur.) ćevap od jagnje- 
tine ili bravetine diastan sa 
graškom. 

< tur. kizartma. 

krzilbaš, v. kizilbaš. 
krzilhastaluk, v. kizilhastaluk, 
krzlaraga, v. kizlaraga. 

krzli, indecl. adj. (tur.) crven. — 
»Iznijele k r z 1 i peštemalje, / 
a da krvcu kupe od šehita« 
(Ašikl. 48). 

< tur. kizil »crven«. 

V. kizilbaši, kizil-hastaluk. 

krzluk, v. kizluk. 

kube n i kuba j (ar.) L svod, ku- 
pola. — »I crkvene kube u 
visinu, / A na k u b e od zlata 
jabuka« (Vuk VI 161); »Iza sa- 
vijutka na drumu kod raskršća 
jasno se ocrtavalo oštrouglasto 
k u b e kupole« (Šol. I 94). 

2. kružni dio kapka na mlinu 
za kafu. 

< tur. kubbe < ar. qubbd. 

V. kubeii. 

kubeli, indecl. adj. (ar.-tur.) na 
svod, sa svodom. 

< tur. kubbeli, v. kube + tur, 
suf. -li. 

kiibruz m (grč.) vrsta veza na šu- 
pljike, na ćesme. 

< tur. kibris dokumasi »kipar- 
sko tkanje, vrsta veza«, tur. 
izft. od < tur. Kibris »Kipar« 

< grč. Kypros i tur. dokurpa 
»tkanje«. 

kubur, v. kuburluk. 

kubura / (tur.) 1. mala puška (pi- 
štolj) koja se puni barutom. — 
»A za pasom samica k u b u- 
r a«, »Već se fati samice k u- 
bure« (M. H. III 102, 108). 

2. kožna torba (futrola) pričvr - 
šćena na sedlu u kojoj se drži 
mala puška. — »Avaj meni do 
Boga miloga, / gdje izgubih pu- 


ške iz k u b u r a!« (K. H. II 97). 

3. uski dugi hodnik ili natkri- 
veni prolaz koji spaja pojedina 
odjeljenja u kući sa drugom 
manjom zgradom koja služi kao 
kuhinja ili muško odjeljenje. 
— »Ona leti kroz mračne k u- 
b u r e, / ona đođe u mušku 
odaju« (K. H. 1 171); »Kad će 
biti dva sahata noći, / kroz k u- 
buru da idemo kod njega!« 
(Lord 104). 

4. od kamena ozidan ili od dr- 
veta napravljen sanduk kocka- 
stog oblika, oblika ћитке na 
grobovima velikana. Drvene 
kubure u turbetima pokrivene 
su zelenom čohom. Takva je 
kubura nad grobom Gazi-Hu- 
srev-bega u njegovom turbetu 
kod njegove (Begove) džamije 
u Sarajevu. 

5. fig.: tegoba , teškoća, nevolja , 
nedaća; slabo životno stanje. — 
»Prođi ga se, ne otežavaj mu 
život, u velikoj je k u b u r i« 
(u ob. govoru). 

< tur. kubur, osn. zn.: pred- 
met duguljastog oblika koji je 
šupalj i relativno tijesan, a slu- 
ži kao zaštitna kutija, oklop ili 
torba; znači i uzani prolaz. Iz 
ovog osnov. značenja izvedeni 
su razni oblici i značenja u tur. 
i našem jeziku. iako ova riječ 
po svom obliku odgovara ar. 
qubur, pl. o4 qabr »grob«, tur- 
ski leksikografi (osim L. Osma- 
ni), kao i 2enker, smatraju je 
korijenski tur. riječi. Miklošić 
i Rj. JAZLT, naprotiv, dovođe 
njezin postanak sa ar pL qu- 
biir. 

V. kuburija, kuburiti, kuburli* 
ja, kuburluk. 

kuburija, v. kuburlija. 

kuburija / (tur.-ar.) svečano gor- 
nje odijelo od стпод sukna , u- 
krašeno zlatnim gajtanima. Si- 


421 



kuburlti 

že đo pasa, a o pšiveno je kuno- 
vinom. 

< tar. kuburi < tur. kubur, 
što između ostalog znači i: »ti- 
jesan-« (napr. kubur p antolon 
»tijesne pantolone«) + ar.-pers. 
adj. suf. -Г. 

kuburiti, ziviti s tešfcoćom, pa titi 
se i boriti se s nevoljama i ne- 
daćama u životu. — »K u b u r i 
lcao đavo u paklu« (Vuk, Posl, 
162). 

< kubura (v.). 

kuburlija, kuburija / (tur.) mala 
puška koja se zadijeva u ku- 
burluk. — »Da je sjajnom -ku- 
burlijom gađam, / mogu 
sestru ubit na sapima« (K. H. 
I 91); »Pa izvadi dvije k u b u- 
r i j e, J Jedna mu je vatru pri- 
fatila« (Vuk VII 35); »On po- 
teže pušku k u b u r 1 i j u« (Vuk, 
Rječnik) 

< tur. kuburlu, v. kubura + 
tur. suf. -lu. 

kuburluk, kubur m (tur.) kožna 
torba (futrola) u kojoj se drže 
male puske kubure. — »K u- 
burluci krvljem natočeni« 
(Lord 125); »Pa poteže pušku iz 
kubura« (Vuk III 107). 

< tur. kuburluk , v. kubura + 
tur. suf. - luk . 

kubuz, v. kuduz. 

kiidret m (аг.) moć; moć božja. 

< tur. kudret < аг. qudra. 

V. kudret-sat, kudret-topovi, 

kudret-sat, kudret-sahat (iskrvlj. 
kudre-sahat, kudri-sahat) m 

(ar.) tajanstveni nevidljivi sat 
čije se kucanje u sobi čuje, ali 
se sat ne vidi (po narodnom 
vjerovanju). Vjeruje se da ku- 
canje kudret-sata predskazuje 
neki dopađaj, bilo dobar ili loš. 
Kada nd muslimanskoj svadbi 
počnu nevjestu da kniju (krna- 
ju), djevojke zapjevaju: »Bi- 


smiUahi kudret-sahatile, 
/ mi oknismo svojoj Hanki 
ruke«. 

< tur. kudret saati, tur. izft., 
v. kompon. pod kuđret i sat. 

kudret-topovi ili skraćeno kudre- 
ti, m pl. (ar.-tur.) nebeska tut- 
njava i pucnjava kad je nebo 
vedro koja ukazuje (po narod- 
nom vjerovanju) božju moć i 
ima tajanstveno značenje. — 
»А1 grmi, al se zemlja trese, / 
А1 pucaju po gori k u d r e t i« 

< tur. kudret-topu »grmljavi- 
na«, tur. izft., v. kompon. pod 

- kudret i top. 

kudur m (tur.) bijes, inad. — 
»k u d u r ga uhvatio« (u ob. 
gov.) . 

< tur. kuduz »bijesan«, odno- 
sno < tur. kudurmak »pobje- 
sniti«. 

Kudus m (аг.) Jerusalem. 

< аг. Al-Quds. 

kuduz, kubuz m (tur.) vrsta veli- 
kog topa, haubica. — »I K u- 
duza topa velikoga« (K. H. I 
210 ). 

< tur. kuduz »bijesan, pobje- 
šnjeli«. 

kujija / (tur.) duboki bunar, jama , 
čatrnja. — »U k u j i j u da ga 
ture, Da Jusufa umore« (Osvit 
II 42). 

< tur. киуи. 
kujisati, v. okuisati, 

kujruk (kurjuk) m (tur.) rep. 

< tur. киугик. 

Kujunđžić, v. kujunđžija. 

kujimdžija (kulundžija) m (tur.) 
zlatar , zanatlija koji izrađuje 
umjetničke filigramske pred- 
mete od zlata t srebra. — »Da 
me daje kujundžiji, neću 
joj ga ja« (GZM 1906 505); »Zla- 
tu će se k u j u n d ž i j a naći« 



i 


422 



<Vuk, Posl. 91). — Od ovog je 
-došlo prezime Kujundžić. 

< tur. киуитси < tur. киуит 
»izrađevine od zlata i srebra« 
+ tur. suf. - cu . 

Smjundžihik (kulundžiluk) m (tur.) 

1. kujundžijski zanat. 

2. Kujundžiluk je dio sarajev - 
ske čaršije gdje se nalaze ku- 
jundžijske radnje. 

< tur. киуипсиШк , v. kujundži- 
ja + tur. suf. -luk. 

&ukavic2uk m <srp. hrv.-tur.) stra- 
šivost. 

Hibr. r.: od naše riječi »kuka- 
vica« i tur. suf. -luk. 

&и)а f (а r.) 1 . utvrda u tvrđavi; 
kamena zgrada koja mjesto 
prozora ima puškarnice pode - 
šene za odbranu od navale. — 
»dok poruŠim k u 1 e i beđeme« 
(K. H. I 381, 

2. višespratna kamena stambe- 
na zgrada. — »Vrijeme gradi 
kule niz kotare, / vrijeme 
gradi, vrijeme razgrađuje«. 

3. toranj. 

< tur. knle < ar. qulld 

kulaci, gen. kulaka pl. m (tur.) 
vrsta jela: k\epe. 

< tur. kulak »uho«. 

V. kulak-čorba. 

kiilaga, kolaga m (tur.) vojni čin 
u carskoj turskoj vojsci: kril- 
nik u janjičarskoj vojsci. Ka- 
snije ojicir niži od birabaše, a 
viši od juzbaše , kapetan I kla - 
se. — »I ordagu i Krlin k u 1 a- 
gu« (K. H. I 258). 

< tur. kolagasi, tur. izft. od 
tur. kol »krilo, odjel vojske« 4- 
tur. agasi, v. aga. — Pogrešna 
je predpostavka Rj. JAZU da 
bi ova rijec mogla da bude od 
tur. kule agasi , vojnički zapo- 
vjednik u kuii (gradu). 

V. kolas. 


kulčak 

kulak, -aka m (tur.) kukica u 
mendžuŠe koja se uvlači u uho. 

< tur. kulak »uho«. 

V. kulaci, kulak-Čorba. 

kulak-čorba / (tur.-pers.) vrsta 
čorbe u koju se ubace komadi 
faširanog mesa zavijeni u juf- 
ku. Ovi komadi izgledaju kao 
ušna školjka i otud ovaj naziv . 

< tur. kulak gorbesi , tur. izft., 
v. kompon. pod kulak i čorba. 

kulambara / (ar.-pers.) homosek - 
sualac, peđerast. 

< tur. gulampare »homoseksu- 
alac« < pers. gulambare, slož. 

< ar. guldm »mladić« i pers, 
bare »prijatelj, ljubavnik«. 

V. gulanfer. 

kulandisati, v. kulanisati. 

kulanisati, kulandisati, -išem, 
služiti se nečim y upotrebljavati, 
trošiti. — »Hvala, hvala gospo- 
ja, ne kulanišem erarne kahve, 
ne da mi doktor« (Zembilj H 
21 .). 

< tur. kullanmak »služiti se 
nečim, upotrebljavati« 

kulaš, -aša m (tur.) konj sivope- 
peljaste boje, konj boje olova, 
mišje boje. — »O k u 1 a š u vi- 
se klakovnice« (M. H. 1H 223). 

< tur. kula at »riđ. smeđ konj« 

< tur. kula »riđ, smeđ« i tur. 
at »konj«. 

V. kulašiti, kulatast, iskulašiti. 


kulatast, adj, sivopepeljaste bgje f 
boje olova. 

< tur. kula at »riđ, smeđ копјЧ 
v. kulaš. 

kulcak m (tur.) komad čohe, su- 
kna ili koje druge vunene tka- 
nine koji je pričvršćen kao za- 
krpa na laktovima gunja ili na 


kulašiti, 1. jahati konja. 

2. fig.: ženu trošiti (jahati). 
Izv, od kulaš (v.). 

V. iskulašiti. 


423 



kulkuma 


koljenicama čakšira. Stavlja se 
kao ures pa je lijepo izrađen г 
gajtanima ukrašen, a ujedno 
služi za pojačanje tih mjesta na 
odijelu koji se brže deru. — »U 
čakširah sve kulčaci zla- 
tni« (M. H. III 509). 

< tur. kolgak od osnove kol 
»ruka«. 

kulkuma / (ar.) okrugla ili koc- 
kasta bočica za mastilo, tintar- 
nica. — »A k u I k u m u prida 
se nabaci« (M. H. III 487). 

< tur. kumkuma < ar. qum- 
qum »posuda«. — Pogrešno Mi- 
klošić ovu riječ dovodi u vezu 
sa ar. hulqum »grlo, ždrijelo« 

kuldglan m (tur.) janjičarski voj- 
nik koji je uvršćen u pješadiju 
ili konjicu, pošto je odslužio je- 
dnu godinu u kojoj tvrđavi . 

< tur. kul oglam , tur. izft. od 
tur. kul »zarobljenik« i tur. 
oglan »mladić«. 

kuloglija, kuluglija m (tur.) ja- 
njičarski vojnik — pješak. Ku- 
loglije su se regrutovale od za- 
robljenih mladića ili robova, 
pa je otud nastao ovaj naziv. — 
»tu pogide cvijet od Turaka: / 
k u 1 u g 1 i j e i mlade delije« 
(Vuk IV 72); »U matere dilber 
Umihana, / prosiše je k u 1 u- 
g I i j e mlade« (Kašik. II 93). 

< tur. kul oglu tur. izft. od tur. 
kul »zarobljenik, rob« i tur. 
ogul »dijete, sin«. 

kulučiti, tegliti, raditi besplatno; 
tlačiti. 

Izv. od kuluk (v.). 
kuluclija, v. krlučlija. 

kuSugdžija, kuliikčija m (tur.) 1. 
zapovjednik karakola , noćnift 
stražara. 

2. niži oficir u janjičarskom 
odžaku. 

< tur. kullukgu. 


kuluglija, v. kuloglija. 

kuluk m (tur.) 1. besplatan lični 
fizički rad za državu na izgrad- 
nji puteva, cesti , utvrdenja itd. 
2. težak rad bez direktne kori- 
sti za onog koji faj rad obavlja. 

< tur. kulluk »robovanje, služ- 
ba, služenje«; < tur. kul »rob« 
-f tur. suf. -luk. 

kulukčija, v. krlukčija. 
kulukčija, v. kulugdžija. 
Kulukčije, v. krlukčije. 

kulundžija, kulundžiluk, v. ku~ 

jundžija, kujundžiluk. 

kiim m (tur.) pijesak. — »Nasuše 
ih k u m o m i kamenom« (K. 
H. I 259). 

< tur. kum. 

kumaš m (ar.) vrsta starog svile- 
nog platna, stari svileni atlas . 

< tur. kumas < ar. qumaš. 

V. kumašli, 

kumašli (skraćeno kumaš), in- 
decl. adj. (ar.-tur.) svilen, od 
kumaša izrađen. — »Pokrile me 
k u m a š 1 i jorganom« (K. H. I 
146); »Cekam babe dok mi dođe 
s Ćabe, / i donese k u m a š 1 i 
jorgana« (I. Z. II 46); »Podiže 
joj kumaš jorgan s glave« 
(I. Z. Herceg. 7). 

< tur. китаџ1г, v. kumaš 
tur. suf. -h. 

kumbara / (pers.) ursta starinske 
granate ili bombe; i sami top 
koji baca kumbare nazivao se 
ponekad ovako. — »Iz Kuduza 
topa velikoga, / što k u m b a- 
r u u građove baca« (K. H. Г 
210 ). 

< tur. kumbara »granata, bom- 
ba« < pers. J^umbere »mali ćup, 
ćupić« (pers. fyum »ćup«). 

kumirikuša f (ar.-tur.) p tica gu- 
gutka, vrsta grlice. 

< tur. kumru киџи , v. kumrija 
i tur. киџ »ptica«. 


424 



kurada 


kumrija, kumra / (ar.) ptica gu- 
gutka, vrsta grlice. »K u m r i- 
j i c e, moja sluškinjice« (M. H. 
III 329). 

< tur. kumru < ar. qumriya 
V. kumirikuša, Kumrija, kum- 
rijast. 

Kumrija (ar.) musl. i pravoslavnc 
žensko ime. 

< tur. kumru , v. kumrija. 

kumrijast, adj., boje kao kumri - 
ja.i — »U momčeta crne oči, / 
u djevojke kumrijaste« 
(GZM 1909 596). 

Izv. od kumrija (v.). 

kumsal m (tur.) pijesak, pržina. 

< tur. kumsal. 

V. kumsaluk. 

kumsaluk m (tur.) pjeskovito tlo, 
zemlja pjeskulja. 

< tur. kumsalhk, v. kumsal + 
tur. suf. -hk. 

kunali, indecl. adj., od kunovine , 
sa kunovinom. — »dug bojali 
čibuk opružio, / a k u n a 1 i ću~ 
rak prigrnuo. (Muz. zap. Inst. 
60); »On kunali ćurak ogr- 
nuo, / Dug bojal čibuk raspa- 
Но« (M. Ц. IV 86). 

Hibr. г.: naše »kuna« + tur. 
suf. -li. 

kundačiti, fig.: mlatiti, tući , 

Izv. od kundak (v.). 

kundak m (tur.) drveni dio pu- 
ške. — »K u n d a c i im od su- 
hoga zlata« (M. H. III 487). 

< tur. kundak. 

V. kundačiti, iskundačiti. 

kundura f (grč.) cipela. 

< tur. kundura < grč. kodo- 
ronos. 

V. kundurdžija, koundurdžiluk. 

kundurdžija i kundurdžija m 

(grč.-tur.) cipelar. 

< tur. kunduraci, v. kundura 
+ tur. suf. -сг. 


kundurdžilnk i kundurdžiluk, m 

(grč.-tur.) 1. cipelarski zanat. 
2. Kundurdžiluk je ime jednog 
dijela sarajevske čaršije, gdje 
su se nekad nalazile samo obu- 
ćarske radnje. 

< tur. kunduracihk , v. kundur- 
džija + tur. suf. ~hk. 

kuu’ja / (ar.) posebna -vrsta arap- 
skog imena koje se stavlja pred 
lično ime i predstavlja u neku 
ruku prezime , pošto Arapi ne- 
maju prezimena. Nastaje putem 
genitivne veze jedne od riječi: 
abu, (abii) »otac«, ibn »sin«, 
umm »majfca«, ili bint »Zcći« i 
rođenog imena vlastitog djete- 
ta ili roditelja a, ponekad, i ne- 
ke druge imenice po kojoj će 
biti okarakterisano i prozvano 
odnosno lice. 

Na primjer: Abu (AbU) Bakr 
»otac Bekirov«, Ibn Kamal »sin 
Kemalov«, Ummu &amil »maj- 
ka Džemilova«, Bintu AiŠa »kći 
Ajišina«, Ebii Lahab »otac pla- 
mena« itd. 

< ar. кипуа, sa gore navede- 
nim značenj em kao imenica, a 
kao inf. ( ЈАкпу) znači: »po ne- 
kome ili po nečemu prozvan bi- 
ti, prezime dobiti«. 

kuplidže, -eta n (tur.) 1. Ijekovita 
banja, toplice. 

2. mala bakrena kuhinjska po- 
suda. 

< tur. kaphca. 

kupusl, indecl. adj. (srp. hrv.-ar.) 
boje kao kupus. 

Hibr. r.: naša riječ »kupus« + 
ar.-pers. adj. suf. -I. 

kura / (ar.) 1. kocka, »vući kuru «, 
»bacati kuru «. 

2.regrutacija, novačenje. 

< tur. kur’a < ar. qura<. 

kurada / (tur.) rđavo kljuse , klju- 
sina. 


425 * 



'fcor'an 


< tur. kurada beygir *star f 
rđav konj-«; tur. kurada »star. 
dotrajaO, neupotrebljiv« i tur. 
« pers.) beygir, v. bejgir. 

3ror’an (kdran), -&na m (ar.) mu- 
slimanska sveta knjiga koja „ po 
islamskom vjerovanju, sadrži 
božju objavu, objavljenu preko 
Muhameda. — »Car alifet, tako 
ti kurana!« (M. H. III 10Г 

< tur. Kuran < аг, (Qur’an, 
osn. zn. »recitovanje, učenje; 
ono žto treba čitati* (u zastar- 
jelom smislu, dakle: »čitanka«). 
V. al-koran, kur’an-hamajlija. 
kur’an-tas. 

kiir’an-hamajlija / (ar.) mala 

knjižica koja sadrži izreke iz 
kur’ana i koja se nosi kao Ла- 
majlija u limenoj kutiji. — 
»Kad na vakat akšam sakla- 
njao, / izvadio kuran-ha- 
m a j 1 i j u« (M. H. III 19). 

< tur. kuran-hamaili, tur. izft., 
v. kompon. pod kur’an i hamaj- 
lija. 

lcur’an-tas m (ar.) zdjela od mje- 
di u obliku ćase po kojoj su 
gravirane kur’anske izreke (aje- 
ta). ХЈ kur’an-tas stavljaju se 
papirni zapisi, pisani mureće- 
fom, koji stoje izvjesno vrijeme 
u vodi pa onda bolesnik tu vo- 
du (»šifa-vodu « = Ijekovita vo- 
da) popije iz te zdjele. 

< tur. kuran tasi, tur. izft.. v. 
kompon. pod kuran i tas. 

kurban, -ana m (ar.) 1. bravče ili 
goveče koje muslimani kolju na 
Kurban-bajram. — »K urbani 
se raz bajrama hrane« (M. H. 
III 90). 

2. žrtva: »kurban se učiniti «, 
žrtvovati se. — »Ja ću, brate, 
mahzar pronijeti, / i jutros s e 
kurban učiniti« (K. H. I 
223). 

< tur. kurban < ar, qurban. 

V. Kurban-bajram. 


Kurban-bajram m (ar.-tur.) kur- 
banski bajram, v. bajram. 

< tur. kurban bajrami, tur. 
izft., v. kompon. pod kurban i 
bajram. 

kurban se uciniti, v. kurban. 
Kurbegović, v. Kurt. 

kurdelj, gurdelj, m i kurdela f 

(tal.) traka, pantljika, vrpca. 

< tur. kordele < tal. kordella. 

kurdisati, v. kurisati. 

kurisati, kurdisati, -išem 1. рб- 
staviti, namjestiti, napraviti. — 
»što je misu k u r i s a o, / take 
mise u kraljeva nema« (K. H. 
I 433); »Sirotinja k^urisala 
davu« (Lord 269). 

2. naviti sat. — »Uzmi svoga 
; zlatna ključića, 7 ne bi Г kako 
satić kurisaok (Sevd. 203). 

< tur. kurmak »postaviti, na- 
praviti: naviti sat«. 

V. kurisatf se. 

kurisati se, kurdisati se, namje- 
stiti se, smjestiti se. — »Sto se 
je kurisao na skemliji kao 
beg« (u ob. gov.). 

Izv. od kurisati (v.). 


kurkuma / (lat.) Curcuma longa 
L.. stara kulturna biljka koja se 
uzgaja u mnogim tropskim 
zemljama. Njezina je domovina 
južna Azija. Korijenje ove bilj- 
ke, koje je intenzivno naranča- 
ste boje , upotrebljava se i u 
medicini i za bojenje. Mijesa se 
i s knom. U trgovinu dotazi u 
komadićima pod nazivom Rhi- 
zoma Curcumae longae. (v. 
GZM 1958 143). Kod nas je još 
zove i zerdečaf. 

< tur. kurkum < ar. qurqum 

< lat. curcuma . 

kuma f (ar.) četverouglasto ka- 
meno koritg u hamamima. 

< tur. kurna < ar. q urnd. 


kurjuk, v. kujruk. 


426 



bitskun 


kurnaz, adj. (pers.) lukav, pre- 
preden. 

< tu r. kurnaz < pers. qurnas. 

Jkur sum Ij n (tur.) 1. olovo. 

' 2. puscano zrno, puščani metak. 

— »Ne turaj u pušku k u r š u- 
ma« (K. H. I 32). 


< tur. кит$ип. 

V. kuršumi, kuršum-kalem, 
kuršumlija, kuršum-šećer, kur- 


šum-voda, 


kuršumi, indecl. adj. (tur.-ar.) 
olovne boje. 

< tur. kur$uni, v. kuršum + 
ar.-pers. adj. suf. -г. 

kuršum-kaiem, kuršun-kalem m 

(tur.-grč.) grafitna olovka. 

< tur. кит$ип kalem, v. kom- 
pon. pod kuršum i kalem. 


kurtara, kurtala f (tur.) spas, iz- 
bavljenje. 

< tur. kurtarmak »spasiti« i 
kurtulmak »spasiti se«. 

kurtarisati (se), kurt&lisati (se), 
kutarisati (se), kotarisati (se). 

-išem, spasiti (se) f izbaviti (se), 
osloboditi (se) nekoga. — »Po- 
sjekoh mu tri stotine druga, / 
i on mojih stotinu pandura, / 
nijedan se kurtarisao nije« 
(K. H. II 210); »Nek me danas 
smrti kurtališe, / Ako bi 
me zatekao živa«, »te nabreknu 
svoga hrta žuta, / doke svoju 
kurtalisao ljubu« (Vuk VII 
237, II 279). 

< tur. kurtarmak »spasiti« i 
kurtulmak »-spasiti se«. 

V. kurtariš, kurtuliš. 


kuršumlija, kuršunlija f (tur.) 1. 
zgrada koja je pokrivena olo- 
vom (to su obično džamije, me- 
drese, hamami i bezistani). 

2. Kuršumlija je ime medrese 
kod Begove džamije u Sarajevu. 

3. Kuršumlija je varošica u Sr- 
biji na rijeci Toplici. 

< tur. китџип1и , v. kuršum 4- 
tur. suf. -lu, -li. 

Kuršumlija, v. kuršumlija. 

kuršum-šećer m (tur.-pers.) plum- 
bum aceticum. 

< tur. кигџип seker, v. kompon. 
pod kuršum i šećer. 

kuršum-voda f (tur.-srp. hrv.) 
aquc plumbi. 

Hibr. r.: prva kompon. v. kur- 
šum. 

Kurt, Kiirta, Kurto (tur.) musl. 
muško ime. Od ovog su nastala 
prezimena: Kiirt , Kitrtagić , 

Kiirtović, Kurbegović. 

< tur. kurt »vuk«, prema tome: 
»Vuk« 

Kiirta, Kurtagić, v. Kurt. 
kurtališ, v. kurtuliš. 


kurtariš, v. kurtuliš. 

Kurto, Kurtović, v. Kurt. 

kurtuliš, kurtališ, kurtariš m 

(tur.) spas, izbavljenje. 

< tur. kurtulu$, od tur. kurtul- 
mak »spasiti se« i < tur. kurta - 
ri? od tur. kurtarmak »spasiti«. 

kurvaluk, m. prostitucija; nepo- 
štenje. 

Hibr. r.: naša riječ kurva + 
tur. suf. -luk, - lik . 

jkuskun m (tur.) 1. podrepnjak, 
pođrepaš, kajiš provučen ispod 
repa konja i pričvršćen za se- 
дј dlo ili samar , којг sprečava da 
se sedlo ili samar smakne ko- 
nju na vrat. — »па njoj sedlo 
od orahovine, / k u s k u n i joj 
od mašljikovine« (M. H. III 
102); »Da sedlo s neba padne, 
mene bi k u s k u n i oko vrata 
h, zavrzli« (Vuk, Posl. *55). 

2. uzica ili vrpca od vune na 
ženskim kapama koja je pri- 
čvršćena ispod pletenica na po- 
', л tiljku i drži kapu da ne ide na 
< čelo i da ne spada. 

.< tur. knskun. 


427 




kusur 


kusiir тп (ar.) 1. sitni novac koji 
se vraća onom koji nešto plaća 
krupnim novcem. — »Ja gdje 
pijem, k u s u r a ne tražim« 
(M. H. III 536); »Pava njemu 
veli krčmarica: / Stani, brate, 
da ti kusur vratim!« (M. H. 
IV 380). 

2. pogre&ka , propust. 

< tur. kusur < ar. qusur i 
киапг. 

V. kusurati se, dokusurati se, 
iskusurati, nakusuriti, potkusu- 
riti. 

kusurati se, izravnavati se u ra- 
čunima, podmirivati međuso- 
bne račune. 

Izv. od kusur (v.). 

kiišak m (tur.) 1. pojas. — »Opa- 
sala tri ćemer k u š a k a« (K. 
H. II 69); »K u š a k o m se ute- 
gla ćemerom« (M. H. IV 63). 

2. podupirač, prečaga. 

3. u mutapčija komad drveta 
kojim se zapinje uže kad se 
prede. 

< tur. ku$ak. 

kušamna, kušatma (kušhana) / 

(tur.) svečanost koja se prire- 
divala u janjičarsko doba i pri - 
likom podjeljivanja svjedodžbi 
šegrtima za kalfe i kalfama za 
majstore u raznim cehovima 
(esnafima). Ta svečanost je uvi- 
jek bila vezana za izlet. Seh 
esnafa ili majstor opaše šegrtu 
odnosno kalfi peštemalj (prega - 
ču) i tim činom ga proglaŠava 
kalfom odnosno majstorom. 

< tur. киџапта, nom. action. 
od inf. киџаптак »opasati se 
sabljom ili nečim drugim« i 
tur. киџаШа nom. action. od 
mf. киџаШак »opasati sablju 
ili što drugo«. 

V. kušatisati. 

kušatisati, -išem, opasati šegrta, 
odnosno kalfu peštemaljem 
(pregačom) i time šegrta pro- 


glasiti za kalfu, a kalfu za maj - 
stora. 

< tur. ku$atmak »opasati sa- 
blju ili što drugo«. 

kušhana, v. kušanma. 

kušluk i kusluk-vakat m (tur.) 
vrijeme ručka, ručano doba, ono 
što na selu zovu » ručanice«; to 
je vrijeme oko devet ili deset 
sati prije podne. — »Ustavi je 
pa na sunce gledaj! / Kad ti 
sunce budne na k u š 1 u k u« 
(M. H. IV 468). 

2. neobligatna molitva (namazf 
koja se u ručano đoba vrši. 

< tur. киџ1ик < tur. киџ »pti- 
са« + tur. suf. - luk, dakle 
bukv.: »doba kada se pticama 
daje hrana«. 

V. kušlukovati. 

kušlukovati, -ujem, ručati. — 
»Zar si došo kušlukovati 
ovdje, / te robiti Cerić Ali-be- 
ga?« (K. H. II 602). 

Izv, od kušluk (v.). 

kušluk-vakat, v. kušluk. 
kutarisati (se), v. kurtžirisati (se). 

kutija / (grč.) 1. škatulja , sandu - 
čić, drvena ili limena posuda 
sa poklopcem, u kojoj se drži 
kafa i Šećer. — »Usta su joj 
k u t i j a šećera« (K. H. I 271). 
2 oklop mlina za kafu;. ima 
» gornja « i » donja « kutija. 

< tur. kutu < grč. konti. 

kutnija / (ar.) 1. vrsta tkanine 
žutkaste, zlatne boje, od koje su 
se krojile anterije. Osnova joj 
je od vune ili svile, a potka od 
pamuka. Imala je crvene, bijele 
ili crne pruge. Poznata je bila 
šamska kutnija koja se uvozila 
iz Sirije. 

2. anterija skrojena od kutnije. 

< tur. kutnige < ar. qutniyya . 

kutubhana, ćutubhana f (ar.~ 
pers.) knjižnica, biblioteka. — 



>*Grad Mostaru, lijep ti si, / i 
u tebi ćutubhana!« (Muz, 
zap. Inst. 3258). 

< tur. kiitiiphane < ar. pl. ku- 
tuh, sing. kitab »knjiga« i pers. 
ђапе, v. hane. 

Itutup m (ar.) priznati prvak u 
nauci, umjetnosti ili kakvoj 
vještini; genij. 

< tur. kutup < ar. qutb »pol« 
(polovi zemljine kugle, magnet- 
ski polovi itd.). U prenesenom 
smislu ima značenje kao kod 
nas. 

kuvet (kuhvet) m (ar.) 1 . snaga, 
sila, jačina . 

2. figvojna oprema , — »Uz 
topove k u ve t i džebhana« 
(K. H. I 37); »A sa vojskom 
k u h v e t i topove« (Lord 8). 

< tur. kuvvet < ar. quwwa. 

V. kuvetlenisati, kuvetli, oku- 
vetiti, potkuvetiti. 

kuvetlenisati, -išem, ojačati, steći 
snagu . 

< tur. kuvvetlenmek »ojačati«. 

kuvetli, indecl. adj. (ar.-tur.) sna - 
žan, jak, čvrst, izdržljiv. 


kuzum 

< tur. kuvvetli, v. kuvet -f tur. 
suf. -ii. 

kiiz m (tur.) jagnje. — >*-Fesić ver- 
di, almadi k u z aman« (GZM 
1908 261). 

< tur. kuzu. 

V. kuzilenđer, kuzitendžera, 
kuzum! 

kuzilenđer m (tur.-pers.) lenđer 
odnosno veliki sahan u koji se 
može staviti čitavo pečeno ja - 
gnje. 

< tur. kuzu lengeri , tur. izft., 
v. kompon pod kuz i lenger. 

kuzitendžera f (tur.) velika ten - 
džera u koju se može staviti i u 
kojoj se peče čitavo zaklano 
jagnje. 

< tur. kuzu tenceresi, tur. izft., 
v. kompon. pod kuz i tendžera. 

kuzrnn! interj. (tur.) jagnje mojel 
— »Aman dermandži, / ej k u- 
zum pasvandži!« (GZM 1907 
409). 

V1 < tur. kuzum »moje jagnje«, 

■ v. kuz 4* tur. posv. zamjenica 
-m. 





429 







\ 


* 


ladem, laden m (pers.) 1. Ijubi- 
mac, mezimče. — Majka djete- 
tu tepa: »lademe moj« 

2. elektarijum, farm. ekbegma, 
lijek u obliku kaŠe, extrakta. — 
►►Da bi dete raslo, meću u uvreo 
zejtin »1 a d e n« i »ćifuriju« i 
to sipaju u vodu u kojoj se dete 
kupa^ (Miodrag, 93). 

3. cvijet Cistus polymorphus, 
Wild. Cistus ladaniferus L., 
fam. Cistaceae. 

< tur. laden < pers. laden 
»cvijet Cistus polymorphus 
Wild, Cistus ladaniferus L'. 

laf m (pers.) govor, razgovor; pra- 
zan govor, nadgovaranje. — 
►►Prod’ se sćeri jednog lafadži- 
je: / lafe meće, uzeti te ne~ 
će\« (Zembilj III 78); »Moja 
draga puna 1 a f a« (I. Z. II 
197). 

< tur. laf < pers. laf. 

V. lafadžija, lafiti, lafozan, 

lafadžija m (pers.-tur.) govordžija, 
razgovoran čovjek, blebetalo. —• 
»A moj dragi jedan 1 a f a d ž i~ 
j a, / lafe mećeš, uzeti me ne- 
ćeš« (I. Z. III 54). 

< tur. lafgi, v. laf + tur. suf. 

lafiti, -im, lifovati, -ujem, govo~ 
riti, razgovarati; naprazno go- 
voriti. — »Sto ga nije laf u nau- 
ćila, /lafovati i ašikovati« 


(Ašikl. 59); »lafe mećeš, uzeti 
me nećeš, / lafoviću ija 
tebi mlada, / lafovaću, a 
uzet’ te neću«< (I. Z. III 54). 

Izv. od laf (v.). 

iafovati, v. lafiti. 

lafozan m (pers.) onaj koji mnogo 
. govori, govorljiv, brbljiv. 

< tur. lafazan < pers. lafzen 
(pers. laf »govor, prazan govor<< 
i pers. zen, prez. osnova od inf. 
zeden »udarati; svirati*). 

lagab, Iagap, Iakab m (ar.) nadi - 
mak, pridjevak; prezime. 

< tur. Idgab, Idkap < ar. Iaqab. 

lagum m (pers.) mina. — »ja se 
bojim, dragi gospodaru, / nas 
će Turci 1 a g u m o m dignuti« 
(Vuk II 488); »a lagumi pod 
gradom jeknuše« (K. H. I 219). 

< tur. Тдип < pers. nagm. 

V. lagumati, Iagumđžija. 

lagumati, -am, minirati. 

Izv. od lagum (v.). 

Iagumdžija m (pers.-tur.) miner. 
— Od ovog je nastalo naše pre- 
zime Lagumdžija. 

< tur. lagunci, v. lagum -f 
tur. suf. - ci . 

Lagumdžija, v. lagumdžija. 

lahani, lahanl, indecl. adj. (grČ.- 
ar.) blijedo zelene boje kao 


430 



mlad kupus. — »i na njemu 
1 a h a n i ćurdija« (Beh. X 172). 

< tur. lahana »kupus* < grč. 
lachanon »povrće-« + ar.-pers. 
adj. suf. -Г. 

lžhur (laur), -ura m (ind.) vrsta 
tanke fine vunene tkanine kao 
delin, koja se uvozila sa Istoka. 
»Đe li 1 a h u r, đe li ćiverica« 
(Nar. bl. 53); »Skida njima poše 
i laure« (Vuk V 469); »Nosi 
V Fata od kadife jeleče, / nosi 
Г Fata od 1 a h u r a dimije« 
(Huz. zap. Inst. 2621). 

< tur. lahuraki < ind. Lahčr 
»Lahora u Indiji« 

V. lahuri. 

lahuri, indecl. adj. (ind.) fig.: la- 
bav, nesigufan, neutvrđen. 

< tur. lahuri »šal, vrlo tanak i 
lagan, koji se izrađuje u Lahori 
u Indiji«, v. lahur. 

laik, lajik, adj. (ar.) dostojan, koji 
čemu odgovara, kome što pri- 

stoji. 

< tur. layik < ar. la’iq. 

ISilahe illallah! interj. (ar.) po- 
božni izgovor u značenju: » Ne- 
ma drugog boga osim jednog 
AUaha!*' — »Bolje nikad nikom 
ništa nema, nego učiti; 1 a i 1 a- 
h e illallah« (Ist. bl. II 225). 

< аг. la ilaha illa-llah »nema 
drugog boga osim jedinog Alla- 
ha«. 

lakhlija / (tur.) 1. riječ , govor. — 
»pa joj vaku veli lakrdiju: 

/ Cekaj mene otsad do sabaha« 
(Muz. zap. Inst. 62). 

2. komedija bez književne vri- 
jednosti koja ima za ciij da iza- 
zove smijeh po svaku cijenu; 
šala. 

< tur. laktrdi. 

V. lakrdijaš, lakrđijati. 

lakrđijaš, ~Sša m, šaljivčina, spa- 
dalo. 

Izv. od lakrdija (v.). 


1ш 

lakrdijati, šaliti se riječima. 

Izv. od lakrdija (v.). 

lal, indecl. adj. (pers.) ružičast^ 
boje kao rubin. — »Kupiću ti 
lal papuče« (Vuk, Rječnik). 

< tur. Idl < pers. lal. 

lala m (pers.) 1. dvorski dostojan - 
stvenik , carski dvorjanik, car- 
ski miljenik. — »ti pozovi l a- 
1 e i vezire«, »šehislamu, draga 
1 a 1 o moja«, »Carskom 1 a 1 i 
begu Badnjeviću« (M. H. III 
7,58). 

2. odgojitelj i pazitelj djece. 

< tur. lala < pers, Idld. 

lala f (pers.) 1. tulipan, Tulipa ge- 
sneriana LSternbergia luted 
(L.) Her. Gawl. 

2. fig.: lijep momak (kao cvijet), 
momak, dragi. — »Tri me 1 a 1 e 
prosile, / tri ih vode nosile«, 
»Jedna 1 a 1 a dežmena, / ja 
spram lalom lagena« (I. Z. 
III 6). 

< tur. lale < pers. lale. 

V. laleli, lola. 

laleli, indecl. adj. (pers.-tur.) Ša- 
ren, naŠaran listovima ili cvje - 
tovima tulipana. — »Od miline 
svak Fatu dariva; / Mujo mom- 
če 1 a 1 e 1 i papuče« (Vuk V 
382); »Navuče mu laleli pa- 
puče« (Kreš. Cizm. obrt 132). 

< tur. laleli, v. lala + tur. suL 
-li. 

V. lalelije. 

lalelije pl. t. f (pers.-tur.) vrsta 
papuča. — »I papuče su po for- 
mi ravne i šiljaste. Ravne se 
zvahu 1 a 1 e 1 i j e. Po Bosni su 
se nosile više šiljaste, a u No- 
vopazarskom Sandžaku i Alba- 
niji samo lalelije« (Kreš. 
Cizm. obrt 131). 

Izv. od laleli (v.). 

lam n (ar.) ime arapskog slova 
»I«. 

< tur. lam < аг. lam. 




431 



lšmba 


lšmba, lampa f (grč.) petrolejska 
svjetiljka. 

< tur. l&mba, lampa < ngrč. 
lampa. 

lamčlif m (аг. -srp. hrv.) nasa ko- 
vanica za ime posljednjeg slova 
stare arapske abecedarke, tzv. 
»elifbe-sufare «, koja se upotreb- 
Ijavala kao udžbenik u mekte - 
bima. — *Od elifa do 1 a m e- 
lifa« tj. od >*a« do »z«, fig.: 
od početka do kraja. 

Kovanica od ar. Шт (v. lam) i 
ar. dlif (v. elif) pomoću našeg 
veznika »i«, dakle: lam i elif. 

lšnet m (ar.) prokletstvo . 

< tur. Idnet < аг. lamti. 

V. nalet. 

l&rmadžija m (srp. hrv-tur.) vi- 
kač, onaj koji pravi larmu. 
Hibr. r.: naše »larma« + tur. 
suf. -ci (č. dži). 

lšstika f (grč.) guma; gumena ve- 
zica za čarape. 

< tur. Idstik < fr. elastique 

< grč. 

V. lastike, lastikli. 

lastike pl. /. (grč.) kaljače. 

Izv. od lastika (v.). 

lastikli indecl. adj. (grč.-tur.) ra- 
stegljiv, elastičan. 

< tur. Idstikli, v. lastika + tur. 
suf. -li. 

Ша f (engl. ili staronjem.) usko 
džube. 

< tur. Iđ£a (< engl. lath ili sta- 
ronjem. latta. 

Latif, -ifa (ar.) musl. muško ime. 

< tur. lAtif, muško ime, м -Nje- 
žni« < ar. latif »nježan, ugo- 
dan; lijep, dobar«. 

Latifa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. L đtife, žensko ime, »Nje- 
žna« < ar. latifa »nježna, ugo- 
dna; lijepa, dobra«. 


latifa, latifica f (ar.) cvijet drago- 
Ijub, Tropaeolum majus L. — 
»Od šemboja i od amberboja, / 
od 1 a t i f e i male kadife« 
(GZM 1910 521); »dvij’ 1 a t i- 
f e, dva Paloševića, 1 dva ner- 
gića, dva Alikadića« (S. B. III 
42) 

< tur. Idtife < ar. latifa >mje- 
žna, ugodna, lijepa«. 

Latinluk m (lat.-tur.) ime četvrti 
u Sarajevu na desnoj obali Mi- 
Ijacke u kojoj sd stanovali sa- 
rajevski katolid. Sterala se niz 
Miljacku.od Principovog mosta 
do Ćumurije. — »At-mejdanu, 
zelen ti si, / L a t i n 1 u č e, li- 
jep ti si« (GZM 1910 516); »Baš- 
čaršTjo, batli ti si! / L a t i n- 
luče, pogan ti si!« (Vuk V 
341). 

Hibr. г.: Latin »katolik« < lat. 
Latini + tur. suf. -luk. 

lšzum, iridecl. adj. i adv. (аг.) 

1. kao pridjev: potreban. 

2. potrebno. — »što je dobro i 
samo se fali, nije 1 a z u m da 
ga drugi kaže« (Nar. bl. 202); 
kaže se: »lazum šala!« ili 
lazum maskara! što znaći: 
ne uzimaj za ozbiijno, šala se 
hoće! 

< tur. Idzim < ar. lazim »po- 
treban«. 

Lebib, -iba (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Lebib, muško ime, »Pa- 
metan« < ar. labib »pametan, 
razborit«. 

Lebiba (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Lebibe , žensko ime, »Pa- 
metna« < ar. Idblbd »pametna, 
razborita«. 

leblebija f (tur.) prženi naut, no- 
hut, slamutak, Cicer arietinum. 

< tur. leblebi, 

leće n (pers.) mrlja, Ijaga. 

< tur. leke < pers. leke. 


432 



lendohan 


leđen, legren (leđan) m (grč.) lavor 
za umivanje, odnosno za pranje 
ruku. — »Tad po turski 1 e- 
đen doniješe« (K. H. I 155); 
*»Ne pije ga čim se vino pije, / 
Van 1 e đ a n o ш od dvanaest 
oka- (M. H. I 15). 

< tur. legen < pers, legen 

< grč. lechanl. 

leđer, v, lenger. 

leem, v, lehem. 

legen, v. leđen. 

lehani, v. lahani. 

lehem (leem, lem) m (sanskrt.) 
kalaj ili koja druga slična ma- 
terija kojom se zalijevaju pu- 
kotine ili se pričvršćuju zakrpc 
na predmetima od bakra, lima 
itd. 

< tur. lehim sa značenjem kao 
kod nas, lehem < sanskrt. le - 
hina «»borax«. 

V. lehemiti, prilehemiti, zalehe- 
miti. 

lehemiti (lemiti) zalijevati ili lije- 
piti lehemom. 

Izv. od lehem (v.). 

Lejla (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Leyl& < ar. Layla, žen- 
sko ime, osn. zn.: »veoma tamna 
noć«. U arapskoj poeziji Medž- 
nun i Lejla imaiu značaj glav- 
nih ličnosti ljubavnih zbivanja 
kao Romeo i Julija u istoime- 
noj Sekspirovoj tragediji. 

lejlei-berat, -ata m (ar.) musli- 
manska mubareč-večer (blago- 
slovljena noć), četrnaesta noč 
mjeseca šabana. Kod muslima - 
na se smatra ova noć noć opro- 
sta od grijeha, te se pronođi u 
pobožnosti. 

< tur. leyle~i berat < ar. lay - 
latu-l-barat »noć berat«« ar. 
izft. od ar. ldyld, »noć«< i ar^ bd - 


rat, bukv. »pismo«, odnosno ar. 
bard’d, bdri’a ( Ј/ br') >»-oslobo- 
diti se nečega«. 

lejlei-kadr m (ar.) muslimanska 
mubareć-večer (blagoslovljena 
noć), dvadeset i sedma noć ra - 
mazana u kojoj je Muhamedu 
došla prva božja objava. Kod 
muslimana se ova noć smatra 
najsvetijom. 

< tur. leyte-i kadr < ar. lay- 
latu-l-qadr »noć sudbine«. 

lejlei-miradž, -adža m (ar.) mu- 
slimanska mubareć-noć (blago - 
slovljena noć), dvadeset i sedma 
noć redžepa u kojoj je Muha- 
med sa andelom Džibrilom (Ga^ 
briel) letio na nebesa. 

<Гшг. leyle-i mirag < ar. lay- 
latu-l-mirafi »noć Muhamedo- 
vog puta na nebesa«. 

lejlel-regalb т n (ar.) muslimanska 
mubareć-večer (blagoslovljena 
noć), uoči prvog petka mjeseca 
redžepa, u kojoj je začet Mu- 
hamed. 

< tur. leyle-i regaib < ar. lay- 
latu-r-ragd’ib »noć želja. noć 
čežnji«. 

lejlek, lejlek (lćlek) m (pers.) 

1. roda, širk, Ciconia ciconia L. 
— »V tome doleti I e j 1 e k i 
pade preda nj«, »Vz guske i 
ždi ale upane i 1 e 1 e k, a smi- 
čac mu slomije nogu« (Hirtz, 
knjiga prva). 

2. fig.: lejlek-čador , »vrsta ša- 
tora« •— »Natovari 1 e j 1 e k 
crven čador« (K. H. I 308); 
»Van evo ti 1 e 1 e k č a d o r i- 
n a, / razpni njega u polju ve- 
likom« (F. J. I 101). 

< tur. ГеуГек < pers. leklek (u 
ar. takođe laqlaq). 

lem, leemlti, v. lehem, lehemiti. 

lenddhan (lenddan) m (pers.) И- 
jenčina. — »Kako će žene suho- 
ručice, lendohani i delen- 


28 — Turcizmi u SH jeziku 


433 



lendohanluk 


džije, vječito sjediti na gvozde- 
nim usijanim stolicama« (Zem- 
bilj III 18). 

< tur. lenduha »veoma krupan, 
veoma debeo čovjek« < pers. 
lendhd. 

V. lendohanluk. 

lendohinluk m (pers.-tur.) lije- 
nost 

< tur. lenduhahk »krupnoća, 
debljina«, v. lendohan + tur. 
suf. -Ii/c. 

lendoan, lendoanluk, v. lendohan, 
lendohanluk. 

knđer, v. lenger. 

lfenger, lenđer (leđer) тп (pers.) 

1. sidro , kotva. — »lenger 
digle, otisnuše lađu« (M. H. III 
29). 

2. veliki bakreni sahan sa ši- 
rokim pervazom. — >>Po đolafi 
kalajli 1 e n đ e r i«, »Gurabije 
na suncu pečene, / Lenđer- 
alve u medu kuvane« (Vuk V 
365, 221). 

< tur. lenger < pers. lenger. 

lepe! interj. (ar.) izvolite! molim! 
— »Ona mu se ljepše odaziva: 
/ I e p e, 1 e p e, rumen karan- 
file« (nar. pj.). 

< tur. lepi < ar. ldbbayk. 

lepeza f i lepeze n (tur.-pers.) ma- 
halica, hladilica, mahač. 

Izv. metatezom od elpeza, elpe- 
ze (v.). 

leš (Iješ) m, lešina f (pers.) mrtvo 
tijelo čovjeka ili životinje; str- 
vina. — »Mi smo beli 1 e š e po- 
kopali, / po zelenom polju ska- 
darskome« (K. H. II 66). 

< tur. Ie? < pers. laše. 

Ičventa / (pers.) junak, delija. — 
»Dobar đogo glavu podignuo, / 
sahibiju zaklonio svoga. / Vala 
na njem pristala .leventa!« 
(K. H. II 384). 


< tur. levend »prikladan i li- 
jepo odjeven čovjek« < pers. 
levoend »besposličar, gotovan«. 

levha (lehva) f (ar.) kaligrafski 
napisani i uramljeni citati iz 
kur*ana ili mudre istočnjačke 
izreke koje kao ukras vise po 
muslimanskim kućama. — »Zla- 
tom ispisane 1 e h v e, sedefom 
iskićeno oružje« (Gajret 1929 
113). 

< tur. levha < ar. laivha, osn. 
zn.: »tabla«. 

V. levhi-mahfuz. 

levhi-mahfuz, -uza m (ar.) božja 
tabla sudbine na kojoj je sve 
zapisano; kaže se: »tako mu je 
u levhi-mahfuzu zapisa- 
no«. 

< tur. levh-i mahfuz < ar. 
lawh »tabla« i ar. mahfHz »sa- 
čuvan«. 

lezet m (ar.) slast, užitak. 

< tur. lezzet < ar. ladda. 

V. lezetli, lezetsuz, 

lezetli, indecl. adj. (ar.-tur.) sla- 
dak , ukusan. — »... kako naša 
manđa nije 1 e z e 11 i ko švap- 
ski Čušpajz . ..« (Zembilj III 43). 

< tur. lezzetli, v. lezet + tur. 
suf. -Zi. 

lezetsuz, adj. (ar.-tur.) nesladak , 
bez ukusa. 

< tur. lezzetsiz , v. lezet + tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

libada f (ar.) 1. vrsta gunja od 
crne tanke čohe, sa širokim ru - 
kavima i prostranim džepovi- 
ma , bez ikakvih ukrasa. Običaj 
je bio da o naj koji se odluči da 
ide na ćabu, pošto ikrari, obuče 
libadu i ne skida je dok se s 
hadža ne vrati kući. 

2. ženski kaputić do pojasa , od 
čohe Ш kadife, širokih rukava 
i ukrašen zlatnim ili srebrnim 
vezom. 




londža 


< tur. libade < ar. lubbada 
> pers. lebad. 

lif m (ar.) smotak napravljen od 
vlakana palminog stabla koji se 
kao sunđer upotrebljavao pri 
kupanju u hamamima i kućnim 
kupatilima. Podesan je za sa- 
punjanje i trljanje. Donosile su 
ga hadžije prilikom povratka iz 
Meke. — »u kući tri dolafa, / 
u jednome 1 i f i sami« (I. Z. II 
197). 

< tur. lif < ar. lif. 

liman, -ana m (grč.) luka, prista- 
nište; zaljev. — »svešćemo te 
moru i limanu« (K. H. II 
19). 

< tur. liman < grč. limin. 

limnn, -una m (pers.) limun, Ci- 
trus medica L . var. limonum 
Ris. 

< tur. limon < pers. Итпп i 
limu (> ar. laymun i 1аутп). 
V. limundžik, limuni, limuntoz. 

limundžik, limunčić m (pers.-tur.) 
božje drvce , Artemisia abrota - 
num L. 

< tur. limoncik, demin. od li- 
mon, v. limun. 

limuni, indecl. adj. (pers.) žute 
boje kao limun. 

< tur. limon < pers. Итпт. . 

limuntoz m (pers.-tur.) ekstrakt 
od limuna u prahu. 

< tur. limon tozu »prah od ii- 
muna«, tur. izft.. v. kompon. 
pod Jimun i toz. 

logat m (ar.) rječnik. 

< tur. lugat < ar. luga. 

lohusa (Idusa, lausa) f (grč.) po- 
rodilja. — »Od nje se pomalo 
sipa u korito, kad se dete kupa 
sve do 40 dana, a od nje i 1 a- 
u s a uvek pije po malo« (MiO- 
drag. 73). 


< tur. lohusa , logusa < stgrč. 
lecho, ngrč. lechana 

lokma / (аг.) zalogaj. — »Haram 
lokme ne jedi« (Nar. bl. 310). 

< tur. lokma , lukma < ar. 
luqma. 

lokum m (ar.) 1. vrsta kolača ; po 
sastavu slićan gurabiji, samo 
duguljastog oblika . To je slatki 
lokum. 

2. vrsta uštipka duguljastog o- 
blika; slani lokum. 

3. »lokum šećera.** ili »lokuma« 
= kocka šećera. 

< tur. lokum , skraćeno od ra- 
hatlokum (v.). 

Ша, lala / (pers.) 1. momak , dra - 
gi. — »Moj se 1 o 1 a fali da ne 
pije, / uvik čuva vrata od bir- 
tije«< (Muz. zap. Inst. 2433); »Ku- 
pila bi 1 a 1 e Lazo, neženjena 
Lazu, / da mi bude 1 a 1 e La- 
zo, baščovan u bašči« (Vuk I 
376). 

2. skitnica , besposličar. 

< tur. lale < pers. Idle, v. 1а1а. 
V, lolati se. 

lolati se, skitati se. 

Izv. od lola (v.). 

lonđža i lonđža / (tal.) 1. mjesto 
(bilo u kući ili izvan kuće) gdje 
se održavaju sastanci, gdje se 
sjedi. razgovara , vijeća ili pije. 
— »Piju vino do dva pobrati- 
ma. i u Udbini na ćemeiii 1 o n- 
dži- (Vuk III 152): »Vino piju 
kotarski serdari, / u Kotaru u 
1 o n d т. { kamenoj« (M. H. III 
211). 

2. mjesto gdje se sastajao odbor 
t esnafska skupština , a tako se 
nazivao i sami odbor esnafa i 
esnafska skupština. — »L o n- 
d ž a (odbor) se sastajala od 
ćehaje, ustabaše, kalfabaše, ča- 
uša, jigita i po dva tri odbor- 
nika bez funkcije« (GZM 1951 
197). 



lopovluk 

3. skupština, vijeće, sjednica. — 
»Kad to začu Bušatli vezire, / 
u ponoći učinio londžu: / on 
doziva paše i begove« (Vuk IV 
207). 

4. trijem, terasa, hladnjak. 

< tur. lonca < tal. loggia. 

lopovluk m (srp. hrv.-tur.) krad- 
Ijivost, pokvarenost. 

Hibr. r.: naša riječ »lopov« + 
tur. suf. -luk. 

Idvdžija m (srp. hrv.-tur.) lovac. 
Hibr. r.: naša riječ »lov« + tur. 
suf. -ci. (č. dži). 

lućum m (tur.) vrsta Ijepive smje- 
se slična kitu , ali od njega mno- 
go tvrđa i trajnija. Lućum se 
pravio od pamuka, kreča ili vo- 
ska i ulja, a upotrebljavao se u 
vodoinstalaterskim radovima za 
lijepljenje i spajanje vodovod - 
nih cijevi — ćunkova. — »Tvrd 
kao 1 u ć u m« (nar. izr.). 

< tur. lokiin. 

lula / (pers.) 1. lula za pušenje; 
lula kao dio čibuka u koji se 
stavlja cigareta. — »Da je meni 
lula i duhana« (1. Z. I 195). 
2. Ша f ili lule n, je cijev čes- 
me kroz koju ističe voda. Lule 
nisu imale pipe , pa je voda u- 


vijek tekla. — »da se pred đža- 
mijom podigne česma sa tri 
1 u 1 e« (Andrić 4); »Pa ispod je- 
lje načineo vodu, / Sve su 1 u- 
1 e od srme bijele«, »Ima na 
njoj dvanajes 1 u 1 a đ i, / Sva- 
ko 1 u 1 e ođ žeženog zlata« 
(Lord 107, 153). 

3. mala čašica kao povelik na- 
prstak. — »već poteže trostruku 
kandžiju, / (tri su na njoj 1 u 1 e 
od tumbaka)« (Vuk, III 10). 

< tur. liile < pers. Ше. 

V. luledžija, luleđi. 

miedžija m (pers.-tur.) zanatlija 
koji pravi i prodaje lule, čibu~ 
ke i nargile. 

< tur. liileci, v. lula + tur. suf. 
-ci. 

luteđi, indecl. ađj. (pers.) ciglaste- 
boje. 

< tur. lulevi < pers. luleyi. 

Lutfija, Lutvija, hipok. Lutfo. 
Lutvo (ar.) musl. muško ime . 

< tur. Lutfi, muško ime, »Do- 
broćudni« < ar. lutfi »dobro- 
ćudan« (ar, lutf »dobrota« + 
ar.-pers. ađj. suf. -Г). 

lutma, v. unutma. 

Lutvija, Lutvo, v. Lutfija, Lutfo. 



r 




IjSS, V. leš. 



437 . 





maala, v. mahala. 

mabein, mabejn m i mabejna f 

(ar.) 1. prolazna prostorija (so- 
ba) u konacima i starinskim 
kućama. 

2. prostorija koja dijeli žensko 
odjeljenje dvora ili konaka od 
onog dijela gdje se primaju 
strana lica. — »kroz m a b e i n 
u ćošak veziru« (F. K. 1886 24). 

< tur. mabeyin »međuprostor« 

< ar. md »onč* i ar. bayn »me- 
đu«. 

mačkara, maškara, mačkare, ma- 
škare / (ar.) 1. maskirana osoba , 
maska. 

2. karneval. — »Kao u nas bi- 
jele neđjelje, / kad se krenu 
momčad u m a š k a r e« (Nje- 
goš). 

< tui\ maskara , mashara < ar. 
masfjara, v. maskara. 

mačkot m (srp. hrv.-tur.) macina 
trava , Valeriana officinaZis L. 
Hibr. r.: od naše riječi mačka i 
tur. ot »trava«, u obliku tur. 
izft.: mačka otu »mačkina 

trava«. 

madžarija / (madž.-ar.) madžarski 
zlatnik koji se i danas kao du- 
kat nalazi u prometu, a upotre- 
bljava se kao ženski nakit. — 
»dađe njemu dvaest m a d ž a- 
rija« (M. H. III 367); »Svaki 


će mu skok valjati madžari- 
j e (Vuk, Posl. 278). 

< tur. macariye < tur. Macar 
»Madžar« < madž. Magyars 
4- ar. adj. suf. f. -iyya. 

madžarot i mađarot m (madž.- 
tur.) biljka Chrysanthemum 
parthenium L. * 

< tur. macar otu, bukv.; »ma- 
džarska trava, biljka* < tur. 
Macar »Madžar« < madž. Ma- 
gyars i tur. ot »trava, biljka«. 

Madžida (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Macide, žensko ime r 
»Slavna« (usp. »Slavojka«) 

< ar. тафта »slavna, hvalje- 
na«. 

madžun m (ar.) 1 . uvaren šećer^ 
uvaren voćni sok; crusti Ijeko- 
viti sirup , electuarium. 

2. komadi uvarenog šećera koje 
poslastičari prodaju kao dječje 
bonbone zv. »sZipaZa«. 

3. Ijepilo. 

< tur. macun < аг. та^пп. 
(part. pas. od <а$п »zakuhati„ 
zamijesiti«). 

mafez, v. mavez. 

mafiš, maviš m (ar.) 1 . пШа. 

2. vrsta slatkiša koji se pravi od 
tankih jufki čije je tijesto za- 
kuhano sa јајгта. Ovako ime 
dobio zbog toga Što se rastopi 


438 



mahala 


čim se stavi u usta , tako kao da 
se ništa ne pojede. 

< tur. mafi$ »vrsta slatkiša« 

< ar. ma fihi šay’ »nema u nje- 
mu ništa«. 

V. mafišnjak. 

mafišnjak, mavišnjak m kotačić, 
kovrtač za izrezivanje tijesta, 
»radl 

Izv . od mafiš (v.). 

magaraluk m (srp. hrv.-tur.) ma- 
garština, magareČji posao. 

Hibr. r.: sa tur. suf. -luk. 

magaza f (ar.) magazin; dućan sa- 
ziđan od kamena, podrum. — 
»dok siđoše u jednu m а g а- 
zu« (K. H. I 57). 

< tur. magaza < fr. magasin 

< аг. ma}}dzin t sing. maj}zan 
riznica« (nom. loci od }}azana, 
(osn. l}zn) »čuvati imovinu na 
sigurnom mjestu«). 

V. hazna. 

magbul, makbul, adj. (ar.) 1. ci- 
jenjen, drag, pribran. 

2. uslišan , uvažen, usvojen; 
»magbul biti« »uslišan biti. — 
»U Boga mu dova m a g b u 1 
bila« (K. H. I 227); »Kod Bo- 
ga joj m a g b u 1 dova b i 1 a« 
(I. Z. II 21); »magbul učiniti« 
= prihvatiti, usvojiti. — »To 
i’ekoše. magbul učiniše. 
/ niz planinu roblje opremiše« 
(Vuk IV 367). 

< tui'. makbul < ar. maqbul, 
part. pas. ođ qabila, qabHl »pri- 
miti«. 

V. magbul-dova, Magbula, mag- 
bulniji. 

magbul-dova f (ar.) molitva od 
boga uslišana, primljena. 

< tur. makbul dua, v. kompon. 
pod magbul i dova. 

Magbula, Makbula (аг.) musl. 
žensko ime. 


< tur. Makbule , žensko ime, 
»Simpatična« < ar. maqbHla 
»primljena« 

magbulniji, makbulnijž, draži, 
pribraniji. — »Zato što su naši 
mladići jedni ugursuzi, kojima 
je magbulnija jedna dži- 
džali Svabičica, nego po tuceta 
skromnije Srpkinjica« (Zembilj 
III 35). 

Naš komparativ od magbul (v.). 

magfiret m (ar.) oprost od grijeha; 
»magfiret biti« = biti oprošten 
od grijeha. 

< tur. magfiret < ar. magfird. 

magrib m (ar.) 1. zapad; kaže se: 
»od mašrika do m a g г i b a« 
tj. sa istoka do zapada. 

2. Magrib znači arapski zapad ■„ 
tj. Berberiju ili Malu Afriku 
(— Tripolis, Tunis, Alzir i Ma- 
roko). 

< tur. magrib , magrip < ar. 
magrib. 

V. Magribija, Magriblija. 

Magribija f (ar.) ime dzamije ko- 
ja se nalazi na Marijindvoru u 
Sarajevu; (nalazi se na zapad- 
noj strani grada i stoga je ova- 
ko nazvana). Dr Hazim Sabano- 
vić je mišljenja da je ime dža- 
mije došlo po imamu Šejh 
Omer ef. Magribiji . 

< tur. magribiye »zapadna« 

< ar. magribiyya, v. magrib -b 
ai\ adj. suf. -iyya. 

Magriblija m (ar.-tur.) Arap iz 
zapadnog dijela Sjeverne Afri- 
ke: iz Alžira, Tunisa ili Maroka. 

< tur. magribli, v. magrib -f- 
tur. suf. -Н. 

mahala (maala, mala) f (ar.) 1. dio 
grada ili sela, gradska četvrt, 
zaselak. — »sinja magla na 
mahaiu pala« (M. H. X 61). 
2. ulica, sokak. . 


439 



manaiDasa 


< tur. mahalle < ar. mdhallči. 
V. mahalbaša, mahalelija, ma- 
haljanin. 

mahalbaša (malbaša) m (ar.-tur.) 
starjeŠina jedne mahale; seoski 
starješina. — Od ovog su došla 
prezimena: Malbaša , Malbašić 
« < tur, mahalle ba§i, tur. izft., 
v. kompon. pod mahala i baš. 

Malbaša, Malbašić, v. malbaša. 

mahalelija m (ar.-tur.) stanovnilz 
mahale. 

< tur. mahalleli, v. mahala ‘ 
tur. suf. -Zi. 

mahaljanin m, stanovnik rnahale. 
Izv. od mahaia (v.). 

mahana (mana) f (pers.) nedosta - 
tak, pogreška, zamjerka; neki 
fizički ili umni nedostatak; 
manjkavost; uopšte ono ćemu 
se može neki prigovor staviti. 

— »Cuješ mene, draga sa jaba- 
ne, / ja na tebi ne nalazim m a- 
ne« (Ašikl. 117); »Kad to čuju 
po granici Turci, / mogli bi ti 
staviti mahanu« (M. H. III 
39); »cura pod m a h a n o m«, 
»imam m a n u na srcu«. 

< tur. bahane , vulg. mahana 

< pers. behane »uzrok, povod, 
isprika, izgovor« itđ. 

V. mahandžija. 

mahandžija m (pers.-tur.) onaj 
koji nalazi mahane, nedostatke. 

— »Mati mi je velik m a h a n- 
d ž i j a« (K. H. I 544). 

< tur. mahanaci , v. mahana + 
tur. suf. -ct. 

m4hdum, -uma m (ar.) sin. 

< tur. mahdum < ar. mafydUm. 

mahfez, v. mavez. 

mahtil тп (ar.) galerija u džamiji 
gdje obično klanjaju ženska 
lica. 

< tur. mahfil < ar. mahfil. 


mahija / (pers.) greda koja se po~ 
stavlja na kror>u s ugla kuče do 
sljemena. Na krovu imaju če- 
tiri mahije. Ove grede iiče na 
hrbat u ribe i stoga imaju ova~ 
kav naziv. 

< tur. mahi < pers. mahi 
»riba«. 

mahija f (pers.-ar.) napisana ka - 
kva izreka ili uobličena figura 
od električnih sijalica ili od 
kandilja na žici, Jcoja je pruže- 
na i visi između dvije munare 
ili izmedu munare i sahat-kule. 
Mahija je obično u obliku po- 
lumjeseca i stoga ima ovako 
ime. Postavlja se prilikom ka- 
kvog državnog ili vjerskog pra- 
znika. U Sarajevu se ranije po- 
stavljala mahija 27. noć rama - 
zana između Begove džamije i 
sahat-kule sa napisom na arap- 
skom jeziku i arapskim slovi- 
ma: laylatu-l-qadr (v. lejlei- 
kadr). 

< tur. mahiye < pers. niah 
»mjesec« ■+• аг. adj. suf. f. 
- iyyd . 

Mahir (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Mahir < ar. Mahir mu- 
ško ime, »Vještak«, osn. zn.: 
»vješt, vještak«. 

Mahira (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Mahire, žensko ime, 
»Vještakinja« < ar. mahira 
»vješta«. 

mahluk, pl. mahliikat, -ata m 
(ar.) stvorenje, živo biće; živ o- 
tinje. — » ... da je to gospoja 
upraviteljka izvadila iz kake 
zooiogije Ш ti nauke o m a- 
h 1 u k a t u« (Zembilj II 116). 

< tur. mahluk < ar. mafyluq 
»stvoren« (part. pas. od halaqa f 

alq »stvoriti«), 

mahhil, -ula m i kao adj. (ar.) 
1. kao imenica: u nasljednom 
pravu mirijsko zemljište čiji je 


440 



mihrum 


I 

I 

f 


vlasnik umro a nije ostavio ta- 
kvih srodnika koji bi ga mogli 
naslijediti po nasljednom redu 
propisanom u turskom zemljiš - 
nom zakonu, tzv . »Erazi kanun - 
nama«. 

2. kao pridjev: upražnjen, pra- 
zan, pust. 

< tur. mahlul < ar. mahlUl 
»riješen, odriješen«. 

Mahmud, Mahmut, hipok. Mašo, 
Maho (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Mahmud < ar. MahrmZd, 
muško ime, »Hvaljeni«, osn. 
zn.: »hvaljen, pohvaljen«. 

V. Hamid, Muhamed, Ahmed, 
mahmudija. 

mahmudija / (ar.) turski dukat , 
kovan za vladavine sultana 
Mahmuda П (1808—1839). — 
»žuti dukat madžariju, / igir- 
miluk, m a h m u d i j u« (Ašikl. 
55); »Lice ljubi, žute iire daje, 
/ kosu mrsi, mahmudije 
niže« (Muz. zap. Inst. 2811). 

< tur. mahmudiye < ar. Mah- 
mud -f аг. adj. suf. f. -iyya. 

mahmuran (mamuran) adj. (ar.) 
bunovan poslije uživanja alko- 
hola. — »svome bratu čini lepa 
lada, / da joj bratac m a m u- 
ran pospava« (Vuk II 159). 

< tur. mahmur < ar. таЈутпг 
»opijen«, part, pas. od tiamr 
»vino« 

V. mahmurluk. 

mahmurluk (mamurluk) m (ar - 

tur.) slabo osjećanje i glavobo- 
Ija, bunovnost, koja slijedi po- 
slije pretjeranog opijanja alko- 
holom. Kaže se katkad г za bu- 
novnost usljed nespavanja , te 
za nelagodnost poslije pretjera- 
nog pušenja duhana. — »Cuješ, 
brale, ove moje riječi: / šljivo- 
vica naš mahmurluk liječi« 
(Muz. zap. Inst. 2581); »Evo ti 
da protjeraš m a m u r 1 u k« 
(Soi. I 167). 


< tur. mahmurluk < ar. тађ- 
mur, v. mahmuran Ч- tur. suf. 
-luk. 

m&hnit, manlt, adj. (ar.) lud. — 
»Pokloni se mahnitu kao i 
svetu« (Vuk, Posl. 253); »oštroj 
đordi u strašive ruke, / a no- 
gama pod m a n i t o m gla- 
vom« (Vuk 1-535); »Sve junaka 
mahnita Bošnjaka« (Lord 
188 ). 

< tur. muannit i anut < ar. 
muamnid i ( anud »onaj koji je 
tvrdoglav, inačija« (od istog 
korjena kao ar. dnad, v. inad). 
V. mahnitluk. 

mahnltluk, manitluk m (ar.-tur.) 
ludost. 

< tur. muannitlik, v. mahnit 
4- tur. suf. -lik. 

Maho, v. Mahmud. 

mahrama, marama f (ar.) 1. ubrus , 
ručnik, peškir. — »na košulju 
zlatali m a h r a m u«, »Ljuto su 
ga Turci nagrdili, / Vezana mu 
u m a h r a m i glava« (M. H. 
III 140, I 258); »Niko ne može 
natkati m a h r a m a, da cije- 
lom svijetu usta poveže« (Vuk, 
Posl. 220). 

S obzirom na namjenu, postoje: 
»abdesna mahrama«, kojom se 
otiru lice i ruke nakon uzima- 
nja abdesta; »jčmekna mahra- 
ma«, koja služi kao salveta za 
sofrom; »ščrbetna mahrama«, 
lijepo vezena bezna mahrama 
koju nosi đjevojka obješenu 
preko ruke kada dijeli gostima 
šerbe, kako bi gosti mogli otra- 
ti usta kad ispiju šerbe. 

2. bošča, rubac, krpa ili peškir, 
kojim ženske pokrivaju glavu. 

< tur. mahrama, makrama 

< ar. miqrdmd. 

rnahrOm. adj. (ar.) lišen; kaže se: 
»m ahrum je bio od nasljeđ- 
stva«. 


441 



таћва! 


< tur. mahrum < ar mahriim 
»zabranjen, spriječen«. 

mahsul, -ula mahsiilat (masul. 
masulat), -ata m (ar.) poljopri- 
vredni proizvod , Ijetina , rod ze- 
mlje; mliječni proizvodi. 

< tur. mahsul, mahsuldt < ar, 
sing. mah?ul, pl. mah§Ulat , 
»proizvod«. 

mahsus, mahsuz (maksuz) adj. 
(ar.) naročit, specijalan, osohit. 
— kaže se: »ovo sam donio 
mahsuz za tebe«. 

< tur. mahsus < ar. mafrsHs 
»posebno određen, odlikovan« 
itd. 

V. mahsusija, mahsus selam, 
has. 

mahsusija, mahsuzija (maksuzija) 

/ (ar.) specijalan dar, birani po- 
klon. 

< tur. mahsusiye < ar. mafrsu- 
siyya v. mahsus + ar. adj. suf. 
-iyya. 

mahsus selam, mahsuz selam 
(maksuz selam), -lama, (ar.), 
naročit, poseban pozdrav , topli 
pozdrav. 

< tur. mahsus selđm, v. kom- 
pon. pod mahsus i selam. 

mahšer m (ar.) 1. mjesto gdje će 
se po islamskom vjerovanju , 
iskupiti sav svijet na Sudnji 
dan. — »M a h š e r jedna jali- 
ja, a Bog dragi kadija« (Nar. bl. 
314); »šta je svijeta kao na 
т a h š e r U"< (u ob. gov.). 

2. masa svijeta, mnoštvo Ijudi. 
— Kaže se: »iskupio se m a h- 
š e r jedan svijeta«. 

< tur. mah$er < ar. mahšar. 

V. rozimahšer. 

mahv biti, mahv učiniti 1 . propa - 
sti, uništen biti . — »Cijela voj- 
ska je m a h v b i 1 a«. 

2. upropastiti, uništiti. 

< tur. mahiv < ar. mahw »uni- 
štiti«. 


mahza (maza), adv. (ar.) samo, sa- 
mo malo. 

< tur. mahza < ar. mahda 
»samo, jedino«. 

V. birmahza. 

mahzar (mazar) m (ar.) 1. kolek- 
tivna molba ili tužba, petidja , 
upućena iz naroda višim tur- 
skim vlastima. — »Pa su caru 
mazar naćinjeli* (Lord 99); 
»i ta mazar paši priniješe: t 
Hoj pomagaj, dragi gospodare« 
(Vuk IV 398). 

2. izvještaj. — »pa on caru kr- 
vav m a h z a r piŠe« (M. H. III 
79). 

< tur. mahzar < ar. mahdar, 
nom. loci od hadara, hudur , 
»doći, prisustvovati-«. 

V. mahzardžija. 

mahzardžija m (ar.-tur.) onaj koji 
nosi ili podnosi mahzar. — 
»M ahzarđžiju za ruku u- 
zeo, / Povede ga caru na diva- 
na« (M. H. Ш 80). 

< tur. mahzarci, v. mahzar ~ 
tur. suf. -сг. 

Maida (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Maide, žensko ime < ar. 
ma’dd »sofra; jelo, gozba«. 

maja / (pers.) kvas, kvasac. 

< tur. тауа < pers. тауе. (Po* 
Koršu je od ar. md f iyyd). 

majasil, majasir (mujasil) m (ar.) 

1. vrsta kožne bolesti koja se 
javlja najviše po rukama i po 
stegnima izmedu krakova, Ec- 
sema chronicum. 

2. hemoroidi, šuljevi. 

< tur. mayasil < ar. md yasil 
»ono što teče, što curi«, ili 

< ar. md’ yasil »voda koja te- 
če. koja curi«, ili je pak iskva- 
rena riječ od ar. bawasir, sing. 
basur »hemoroidi, šuljevi«, što 
je još najvjerovatnije. 


442 



majdan m (ar.) rudnik, mjesto 
odakle se vadi ruda ili kamen. 

< tur. maden < ar. ma^ddn, 
ma ( din »rudnik; ruda«. 

majđonos, majdonoz m (grč.) per- 
šun. — »Ne zna magarac šta je 
majdonos« (Vuk, Posl. 199); 
»Sta zna domuz šta je m a j- 
donoz« (nar. posl.). 

< tur. mapdanos , maydanoz. 

< stgrč. machedonesi. 

majen, v. muajen. 

majhoš, namajhoš, adj. (pers.) 
pokiselo, kiselkasto; slatko koje 
malo kisi. 

< tur. таућо? < pers. mayhoš 
»ono što ima vinski okus^ 
(< pers. тау, теу »vino« i 
pers. hoŠ »ugodan*). 

majmun m (tur.) majmun. 

< tur. таутип. (Po dr Вајгак- 
tareviću je ar. riječ). 

V. majmunisati, majmunluk. 

majmunisati, -išem, živahan biti, 
igrati i skakati (kao majmun). 
Izv. od majmun (v.). 

majmunluk m (tur.) nestašnost, 
vragoljanstvo, prevelika živost . 

< tur. maymunluk, v. majmun 
+ tur. suf. -luk. 

majstorbaša m (lat.-tur.) glavni 
majstor. — »M ajstorbaša 
na majstore viče^ (M. H. III 99). 
Hibr. r.: sa tur. dodatkom bas 
(v. baš). 

majstdrluk m (lat.-tur.) majstor- 
ska vještina; vještina. — »M a j- 
storluk- djevojko« (Vuk V 
425). 

Hibr. r. sa tur. suf. -luk. 

majstorsuz m (lat.-tur.) nemajstor, 
nevješt majstor. 

Hibr. r. sa tur. postpoz. - suz, 
-siz »bez«. 


maksumč^ 

makar, konj. (pers.) iako, pa ma; 
bar, barem. 

< tur. meger < pers. meger. 

V. međer. 

makara f (ar.) 1, vitao; koturača 
pomoću koje se dižu predmeti 
uvis, ili se spuštaju u bunar , 
naniže (u gradevinarstvu). 

2. mosur konca, mosur sa na - 
motanim koncem. 

< tur. makara < ar. bakra 
»makara«. 

makase, v. makaze. 

makat m (аг.) platno, čoha ili ći - 
lim, koji se prostiru po minderu 
na sećiji. 

< tur. makat < ar. maqa<đ 
»mjesto gdje se sjedi«. 

makaze, makase f pl. t. (ar.) ška- 
re, nožice . — »a dade mu od 
zlata makaze« (M. H. III 
140). 

< tur. makas < ar. pl. maqass, 
sing. miqass. 

makbul, makbul-dova, Makbula,. 

v. magbul, magbul-dova, Mag- 
bula. 

maksad, maksat m (ar.) namjera, 
cilj . 

< tur. maksat < ar. maqsad 
»namjera«. 

maksuL maksulat, v. mahsul, 
mahsulat. 

maksum i maksum m (ar.) dij?te r 
nejako dijete. 

< tur. TTiasum < аг. ma<sUm 
»nevin, bez grijeha^. 

Maksuma (ar.) musl. žensko ime . 

< tur. Masume, žensko ime, 
»Nevina« < ar. ma<sUma »ne- 
vina, bezgrešna«. 

maksumce n, zb. dm.: maksum- 
čad, djetešce. — »ostade mu 


443 - 



maksura 

Alibegovica, / sa nejako dvoje 
maksumćadH (I. Z. III 76). 
Naš demin. od maksum (v.). 

maksura / (ar.) parmačićima 

ograđen dio u džamiji koji je 
malo uzdignut. Ovdje obično 
stoje zvanična lica i predstav- 
nici prilikom svečanog bogo- 
sluzenja . 

< tur. maksure < ar. maqsura , 
osn. zn.: »skraćena, ograni- 
čena«. 

maksuz, maksuz-selam, maksu- 

zfja, v. mahsuz, mahsuz-selam ; , 
mahsuzija. 

mfikul, adj. i adv. (ar.) 1. kao pri- 
djev: pametan, razuman , smi - 
šljen. 

2. kao prilog: pametno, razu- 
mno, smišljeno, shvatljivo. 

3. »makiil napraviti«, znači: na- 
ći za pametno. — »Onđa Turci 
makul napraviše, / Da 
po’rvu Muja i Komnena« (Vuk 
VII 10). 

< tur. makul < ar. ma<qul 
»shvatljiv, razumljiv«. 

:mal, -ala m (ar.) 1. imovina, ime- 
tak. — »imaš dosta m a 1 a i 
irada* (M. H. III 8); »Svak je 
od svoga m a 1 a gospodar« 
(Vuk, Posl. 278). 

2. stoka , blago. — »osamdeset i 
osam torina, / u svakoj je po 
hiljadu brava, / tome malu 
ni esapa nema« (Vuk IV 43). — 
»živi mal« =r domaće životinje; 
>*-krupni mal« = goveda i ko- 
nji; »sitni mal« = ovce i koze. 

< tur. mal < ar. mal »imetak«. 
V. malimejt, mal-sahibija. 

mala, v. mahala. 

mSlajani, indecl. (ar.) brbljanje, 
besposlica. — »M a 1 a j a n i 
drobiti, u grijehe gaziti« (Nar. 
bl. 312). 

< tur. malayani < ar. ma la 
ya l nl »ono što ne znači ništa«. 


malbasa, v. mahalbaša. 

malimejt m (ar.) zaostavština 
umrlog; rasprodaja zaostavšti- 
ne umrlog; kaže se: »kupio sam 
na m a 1 i m e j t u jednu lijepu 
knjigu«. 

< tur. malimeyyit , izft., v. 
kompon. pod mal i jnejit. 

Malkoč (tur.) lično ime i prezime. 

< tur. malkog »prvak akindži- 
ja; junak« i Malkog , lično ime. 

mal-sahibija m (ar.) imućan, bo~ 
gat čovjek. 

< tur. mal sahibi, tur. izft., v. 
kompon. pod mal i sahibija. 

malum, adj. i adv. (ar.) 1. poznat. 
2. poznato. — »Bogu je m a- 
1 u m biće danas kiŠe« tj. bog- 
zna, biće danas kiše/ (u ob. gov.) 

< tur. malum < ar. ma'lUm 
»poznat, znan«. 

mamekija, v. selamećija. 

mimur, indecl, adj. (ar.) 1. ure- 
đen, u dobrom stanju (kuća , 
grad, trg itd.). — »Baščaršijo, 
m a m u r ti si« (GZM 1910 103) 
2. dotjeran, namješten, uređen 
(čovjek). — »Kotorani m a m u r 
i zenđili« (M. H. III 282). 

< tur. mamur < ar. та тпг 
»uredan, civilizovan, napredan«. 
V. mamurli, mamur učiniti. 

mamuran, mamurluk, v. mahmu- 
ran, mahmurluk. 

mamurli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
isto što i mamur (v.) 

< tur. mamurlu, v. mamur + 
tur. suf. -lu. 

mamur učiniti. urediti , popraviti. 
Izv. od mamur (v.). 

mamuza f (аг.) ostruga. — »Mitar 
bije čizmom i m a m u z o m« 
(K. H. I 79). 

< tur. mahmuz < ar. mihmaz 
i mihmez. 

mana, v. mahana. 


444 



manilak 


mandal (maldan, mandan) m 

(tur.) J. zasovnica, zavor; drve- 
na greda ili željezna šipka ko- 
ja se stavlja preko vrata sa 
unutrašnje strane radi zatvara- 
nja. — »M a n d a 1 digoh, te 
otvorih vrata« (K. H. I 156); 
»One bilu pritvoriše kulu, / Pa 
turnuše Čelikli maldan e«, 
»Avlijska je vrata pritvorio, / 
navalio Čelikli mandane^ 
(M. H. IV 388, III 571). 

2. dijelovi meteriza koji vežu 
najdonji sud s kapkom. 

< tur. mandal. 

V. mandaliti, ođmantaliti, za- 
mandaliti. 

mandaliti, zatvarati vrata stavlja- 
njem mandala. 

Izv. od mandal (v.). 

mandra / (grČ.) 1. pastirsko Ijeti - 
šte, mjesto na planini gdje se 
nalaze torovi za stoku i pastir- 
ske kolibe u kojima se spravlja 
sir. Neke Sarajlije su ranije 
išle na mandre na Bjelašnicu i 
Treskavicu i tamo se opskrblja- 
vali sirom. 

2. pastirsko jelo od kukuruzna 
brašna, pura, kačamak. 

< tur. mandra < grč. mandra, 
mandri. 

mandrak, v. matrak. 

mangala f i mangal m (ar.) sud 
posebnog oblika , napravljen 
obično od bakra (a može biti i 
od mesinga, pleha ili zemlje) u 
kojem se drži žeravica radi za- 
grijavanja sobe, ili za podgri- 
javanje skuhane kafe ili jela. — 
»pred njeg odmah kahva i 
Ittgata« (K. H. II 426). 

< tur. mangal, mankal, istog 
znaČenja kao kod nas < ar. 
manqat (odn. manqalah), bukv.: 
»prenosilo« (u čemu se drži že- 
ravica). 


mangar, m i mangura f (mong.) 

1 . turski sitni bakreni novčić 
koji je kovan još za prvih sul- 
tana osmanskog carstva. Po vri - 
jedhosti je tada bio niži od 
akče. 

2. bakreni novčić promjenljive 
vrijednosti; novčić, para. — ka- 
že se: »nemam ni m a n g a r а«; 
»... i svi mu ukućani koji do- 
đu daju po koji »m a n g a r*< 
(2 pare)« (Miodrag. 64); »Mean— 
džija, pošto ti je vino? / A u 
kesi ni mangure nema« 
(Vuk V 468); »Nema ni m a n- 
gure« (Vuk, Posl. 202). 

< tur. mangir, тапкгг < mong., 
mdngun »novac«. 

mangrup m (ar.) vragoljan, nesta- 
šno čeljade; lola, besposličar. — 
»A šta ti, mala, ispod jelečencer 
/ Id’ otale, m a n g u p e! veli 
momamiče« (Muz. zap. Inšt.. 
3616). 

< tur. тепкпр »nesrećnik, pro- 
palica« < ar. mankiib »unesre- 
ćen«. 

mangura, v. mangar. 

т5ш, indecl. adj. (ar.) zavidan ~ 
protivan. — »Već tom, sestre^ 
ne budite m a n i« (Vuk VI 
423); »već su meni jaranice 
m a n i, / što ja nosim mrki fes 
na glavi« (Muz. zap. Inst. 2463);. 
■ џ »Niko tome mani ne bijaše, / 

• Osim jedne kuje Pavlovića« 
(Petran. 53). 

< tur. mani »onaj koji spreča- 
va, koji smeta« < ar. manv 
»koji sprečava, zabranjuje«. 

V. maniluk. 

m&nija f (ar.) značenje, smisao. — 
Kaže se: »Zhaš■ li ti Ш an i ju 
ove arapske izrćke?« 

< tur. mana < ar. rha <тга. 

maniluk m (ar.-tur.) zavist; potaj- 
no neprijateljstvo. 



mansib 


< manilik »sprečavanje, smet- 
nja«, v. mani + tur. suf. -lik. 

mansib, mansip (mansub, raan- 
sup) т n (ar.) položaj u državnoj 
hijerarhiji, zvanje, čin , — »Kad 
car šalje na m a n s u b vezira« 
(K. H. I 95). 

< tur. mansip, mansib < ar. 
mansib, nom. loci od nasabii, 
nasb »postaviti«. 

mantik m (ar.) logika. 

< tur. mantik < ar. mantiq . 
mararaa, v. mahrama. 

marangoz, marangoždžija m (tal.- 

tur.) rezbar u drvetu. 

< tur. marangoz, marangozcu 

< tal. marangone. 

maraz m . (ar.) bolja, boljetica; 
kronična bolest. — »Dopao sam 
maraza, ima godina kako 
me nešto probada u prsima« (u 
ob. gov.). 

< tur. maraz < ar. marad »bo- 
lest«. 

V. marazli, marazi-mevt, mariz, 
marizluk, omaraziti. 

marazi-mevt m (ar.) 1. smrtna 
bolest. 

2. kao pravni izraz u šerijat- 
skom pravu, to je bolest s ko- 
jom je skopčana opasnost smrti 
г u kojoj je bolesnik nemočan 
da obavlja svoje svakodnevne 
redovne poslove, bilo da leži na 
postelji ili ne, te da bolesnik od 
te bolesti umre prije isteka je- 
‘dne godine dana, računajući od 
nastupa bolesti. Dok traje ma- 
razi-mevt, bolesnik je u izvje- 
snoj mjeri ograničen u pogledu 
imovinsko-pravnih poslova, ka- 
ko onih za slučaj smrti, tako i 
o nih koje učini inter vivos. 

< tur. maraz-t mevt, izft. od ar. 
тата$ »bolest« i ar. mdwt 
»smrt«. 


marazli, indecl. adj. i marazijiv 

(ar.-tur.) lakše bolestan, bole- 
stan od kronične bolesti. 

< tur. marazh, v. maraz + tur. 
tur. -li. 

marifet m (ar.) 1 . znanje, umijeće, 
vještina, majstorija. — »Potje- 
* raj ga do novoga hana, / a uka- 
ži konju m a r i f e t a« (K. H. I 
275). 

2. smicalica, ujdurma. 

< tur. marifet < ar. ma^rifa 
»znanje«. 

V. marifetli, marifetluk. 

marifetli, indeel. adj. i adv. (ar.- 
tur.) 1 . kao pridjev: sposoban, 
vješt. 

2, kao prilog: vješto, smišljeno. 

< tur. marifetli, v. marifet +' 
fcur. suf. -li. 

marifetluk m (ar.-tur.) 1. vješti- 
na, majstorija; dovitljivost. — 
»Svaki ti je švapski m a r i- 
f e 11 u k uvatio« (Kočić I 337). 
2. izmotavanje; smicalica. — 
»Kao da se niko neće tvo- 
me marifetluku dosetiti« 
(Jakšić IV 370). 

< tur. marifetlik, v. marifet + 
tur. suf. -lik. 

mariz, -iza m (ar.) kronični bole- 
snik. 

< tur. mariz < ar. marid »bo- 
lestan«. 

marizluk m (ar.-tur.) kronična bo- 
lest, kronično oboljenje. 

< tur. marizlik, v. mariz + tur. 
suf. -lik. 

marpiČ m (pers.) gumeno ili plat- 
neno crijevo za točenje teku 
ćina. 1 

< tur. marpug < pers. marptč 

< pers. mdr »zmija« i pers. pič, 
prez. osn. od inf. pičiden »sku- 
piti se, saviti se, smotati se«. 

mars m (tur.) izraz u igri tavle: 
kad jedan igrač pobijedi tako 


446 



таШа 


da protivnik nije još uzeo ni- 
jednu pulu. Mars broji dvoje 
\ dvije dobijene igre). 

< tur. mars. 

martdloz m (grČ.) pripadnik po- 
sebnog roda vojske , koja se sa- 
stojala od mještana, pješaka i 
konjanika, koji su imali du- 
žnost da čuvaju pogranične 
klance г prilaze, a konjanici da 
učestvuju i u vojnim pohodima. 
Bili su oslobodeni plaćanja po- 
reza i dažbina na svoje posjede. 

— »ако Г bere ljute m а г t o- 
1 o z e, / koji nose struke па га- 
menu« (Vuk III 32); »Dosad ju- 
nak jesam pogubio / Sedamde- 
set mladijeh m a r t o 1 o z a« 
<M; H. II 229). 

< tur. martoloz < ngrč. arma- 
tolos. 

V. martolozbaša. 

martolozbaša m (grč.-tur.) starje- 
šina , zapovjednik martoloza. 

< tur. martoloz ba$i, tur. izft., 
v. kompon. pod martoloz i baš. 

M&su, v. Almasa. 

masat m (ar.) oštrilo: komad spe- 
cijalnog zeljeza којгт mesari, 
kuhari itd. oštre svoje noževe. 

< tur. masat, masad < ar. miš- 
had »belegija«. 

m&skara i maskara, maškara f 

(ar.) šala; ismijavanje; sprđnja. 

— »Mator kurjak pasja m a- 
skara« (Vuk, Posl. 175); >*>Do- 
bar TurČin, vlaška m a s k a- 
ra« (Nar. bi. 43); »kad ne imaš 
krčmarice mlade, / da nam slu- 
ži vino i rakiju, / te nemamo 
šale ni maskare« (Vuk II 
569); - »Konoman šala ni ma- 
škara nije-« (Lord 153). 

< tur. maskara, mashara < ar. 
mas\iard. 

V. maskaradžija, ma9karaluk, 
maskariti se, namaskariti se, 
mačkara. 


maskaradžlja m (ar.-tur.) šaljiv- 
čina. 

< tur. maskaram, v. maskara 
т tur. suf. -сг. 

maskariluk m (ar.-tur.) šala, iz- 
vodenje šala; neozbiljnost. 

< tur. maskarahk, v. maskara 
+ tur. suf. -hk. 

maskariti se, šaliti se. 

Izv. od maskara (v.). 

maslahat (maslajat, maslajet) m 

(ar.) 1. pribor, jestivo, koje јг 
potrebno za spravljanje nekog 
jela. — »Kajgana na maslu, pa 
kolačići, pa sto nekije m a s 1 a- 
j e t a« (Kočić I 60). 

2. interes, korist; dobro. 

< tur. maslahat < ar. masldha. 

masraf m (аг.) trošak, izdatak , 
rashod. 

< tur. masraf < ar. masraf. 

V. masrafli. 

masrafli, indecl. adj. (ar.-tur.) s 
troškom, skopčan s velikim tro- 
škom, troškali. 

< tur. masrafh, v. masraf + 
tur. suf. -ll. 

mastika f (grč.) vrsta rakije, ra- 
kija začinjena Ijekovitom smo- 
lom mastikovog drveta. — »U 
ruci mu od m a s t i k e šiša, / 
a na krilu lijepa Ajiša« (I. Z. 
III 80). 

< tur. mastika < grč. mastichi. 

misul, masulat, v. mahsul. 

maša f (pers.) ožeg, željezna lopa- 
tica sa dugim drškom za vade- 
nje vatre i luga iz peći. 

< tur. masa < pers. maše. 

V. maše. 

mašala f (ar.) baklja, luča, zublja. 
— »Hoćemo se pomiriti, ali se 
nećemo više m a š a 1 a m a pra- 
titi* (Vuk, Posl. 342). 

< tur. me$ale < ar. mdSada 
V. mašalati se. 


447 



mašalah! 


f^iašalah! (mašala!), interj., i kao 
supst. mašalah, mašallah m 
(ar.) 1, izraz čuđenja ili dopa- 
danja; izraz radosti pri dočeku 
gosta, Po narodnom vjerovanju, 
kad se vidi što lijepo , treba re- 
ći: mašalah! da se ne bi ureklo 
ono Što se gleda. Stoga se viče 
mašalah! kad se vidi lijepo di- 
jete, lijep momak , lijepa djevoj- 
ka, osobito mlada u svatovima, 
lijep konj itd. — »Zato ga (de- 
te) ne valja ni milovati; a ako 
ga pomiluje, rekne: »Maša- 
1 a, ne ureklo se!« (Miodrag. 
189); »Hej m a š a 1 a h konja i 
junaka, / dobra konja, a boljeg 
junaka!« (K. H. I 378). 

2. zapis protiv uroka, značka u 
obliku vertikalnog presjeka du- 
guljaste kruške, kovana od zla - 
ta ili pozlaćena, na kojoj je 
arapskim slovima napisano ma- 
šallah. Stavljao se maloj djeci 
na kapicu ili na odijelo, da se 
ne ureče. 

< tur. ma$allah < ar. md ša f a- 
llah »ono što bog hoće (to i bi- 
va)«s tj. sve zavisi o volji božjoj. 

masalati se, udarati masalom o 
mašalu. U Bosni je običaj da se 
čobani mašalaju bakljama uoči 
Petrovdana. 

Izv. od mašala (v.). 

maše, mašice f pl. t. (pers.) hva- 
taljka za žar: opružena dva že- 
Ijezna kraka u obliku štipaljke 
kojim se vadi ugljevlje iz vatre, 
ili se vatra njime potstiče. 

< tur. таџе < pers. maše. 

inašet, mašat, mećit m (ar.) 1. 
srednjevjekovni nadgrobni ka~ 
men, stećak; nadgrobni kamen 
uopšte. — »Do m a š e t a doru 
dogonio, / po kamenu ćordom 
udario« (F. J. 457). 

2. katkad kamen uapšte. — / »Br- 
že siđe na mećit avliju, / Sa 


avlije na avlijska vrata* (Vuk 
VII 178). 

< tur. meshed vulg. me$at 

< ar. mašhad »grob junaka — 
mučenika, šehita«, v. šehit. 

maškara, v. mačkara i maskara. 
Mašo, v. Mahmud. 

mašrik m (ar.) istok. 

< tur. таџпк < ar. mašriq. 

maštrafa / (maštrap) m (ar.) čaša , 
naročito čaša sa ukrašenim sta- 
klom iz koje se pije šerbe. — 
»Na sred kuće bardak i ma- 
štrafa« (I. Z. III 90); »kada 
pije vodu u m a š t r a f i« (K. 
H. I 105): ruke mu jedan 

m a š t r a p zlatan« (Vuk, Rječ- 
nik). 

< tur. ma$raba , таџгара < ar. 
mišraba »ono iz čega se pije«. 

mat (izraz u šahu), v. šahmat. 

matara / (ar.) putnička posuda za 
vodu . Obično je od koze ili li- 
ma, a vješala se o sedlo na 
konju . 

< tur. matara < ar. matara 
»sud za vodu«. 

V. mataradžrja. 

mataradžija m (a^.-tur.) 1. pojilac 
karavana, onaj koji snabdijeva 
karavan vodom, dvorjanik koji 
se stara za vodu . 

2. onaj koji pravi matare. 

Od ovog je došlo prezime: Ma- 
taradžija. 

< tur. mataraci, v. matara '+ 
tur. suf. -Cl. 

Mataradžija, v. mataradžija. 

matkaf m (ar.) vrsta borera, alat- 
ka od drveta sa čeličnom burgi- 
jom za. bušenje rupa. Upotre- 
bljavali su ga nožari i majsiori 
za izradu mlinova za kafu. 

< tur. matkap, matkab < ar. 
mitqab. 


448 



mazgal 


matrak, mandrak m (ar.) 1. tok- 
mak t toljaga, štapina. 

2. fig.: muški polni organ; kaže 
se: »hoćeŠ, matrak ti!« 

< tur. matrak < ar. mitraq 
»čekić, tokmak«. 

mStufovaca, mitufovica f (ar.) pi- 
smo pisano našim jezikom, a 
arapskim slovima. Muslimani u 
Bosni i Hrcegovini pisali su za 
vrijme turske vlasti srpskohr- 
vatskim jezikom, a arapskim 
slovima. Ovim su pismom 
štampane i knjige, časopisi i 
novine. Zvala se »arebica«. Rei- 
sul-ulema Džemaludin Cauše- 
vić je usavršio ovo pismo pri- 
lagodivši ga našem jeziku. Kon - 
zervativni protivnici Cauševića 
nazvali su ga » maiuhon«, »ma- 
tufom« (senilnim), a njegovo 
pismo prozvali su »matufova- 
čom« ili »matufovicom«, tj. 
djelo senilnog čovjeka. 

V. matuh. 

mštuh, -uha (matuf, matuv) m 

(ar.) starac koji je počeo slabiti 
u pameti , u kojeg se opaža sta- 
račka slaboumnost , senilnost. 

< tur. matuh »senilan« < ar. 
matttih, part. pas. od { ataha, 
<ath »buncati, govoriti bez ve- 
ze; postati malouman« 

V. matuhiti, matuhluk, omatu- 
hiti, pomatuhiti. 

matuhiti, matušiti, slabiti u pa- 
meti usljed starosti, postajati 
matuhom. 

Izv. od matuh (v.). 

matuhluk m (ar.-tur.) staračka 
slaboumnost. 

< tur. matuhluk, v. matuh 4- 
tur. suf. -luk. 

mavez, mSfez, mahfez m (ar.) pla- 
vi pamuk , pamuk u boji. — 
»Jaka i »prsluk« bili su ranije 
vezeni »maf zom« (pamu- 
kom) u boji, a otpre trideset 


goaina ukrašavaju ih bopcima 
u boji« (GZM 1957 9). 

< tur. mavi bez »plavi bez, 
plavo pamučno tkanje«, v. 
kompon. pod mavi i bez. 

mavi, indecl. adj. (ar.) plav kao 
nebo. — »Sumbul m a v i u ze- 
lenoj travi« (Muz. zap. Inst. 
2463); »iz jabuke kamenovi 
mavi^ (M. H. III 52); »ačik 
mavi* = otvorenoplave, svje- 
tloplave boje (v. ačik); »ukt>j 
mavi-« = zatvorenoplave boje 
(v. ukoj). 

< tur. mavi < ar. ma’i »boje 
kao voda« < ar. тпа’ »voda« + 
ar. adj. suf. -iyy, -г. 

V. mavijaš, mavilo, maviti se. 

mavijaš, ~&ša тп golub plava 
perja. 

Izv. od mavi (v.). 

mavilo n 1. plava boja za bojenje. 
2. plava vuna za čarape. 

Izv, od mavi (v.). • 

maviš, mavišnjak, v. mafiš, mafi- 
šnjak. 

maviti se, plaviti se. — »Sto se 
ono u mahali mavi 1 Sto mi 
vele, da ' j zumbul rn a v i?« 
(Vuk V 333). 

Izv. od mavi (v.). 

mazar, v. mahzar. 

mazbata / (ar.) zapisnik ili pro- 
tokol koji sadrži zaključak ka- 
kvog skupa, vijeća itd.; pisme - 
no izvješće opširnog sadržaja. 

< tur. mazbata < ar. madbata. 

m&zgal m (tur.) puškarnica na 
kamenoj kuli, prozorčić na ka - 
menoj kuli ili tamnici, koji je 
s unutrašnje strane širok, a s 
vanjske uzak, tako da se može 
samo puščana cijev proturiti. — 
»U tavnici brinjskog kapetana, 
/ pa na mazgal glavu naslo- 
nio« (M. H..III 165). 

< tur. mazgal. 


39 — Turcizmi u SH jeziku 


449 



mazžja 


mazija / (pers. ili franc.) 1. čelik, 
Tiado. — ^Na kapiji vrata od 
čelika, / Preko vrata mandal od 
mazi je« (Vuk VII 96). 

2. vrsta šišarike, šiška; morski 
oraščić. — »Cijevi su morski 
vedenici, / A tabani od morske 
m a z i j e, / A kundaci od mor- 
ske masline« (Petran. 563). 

< tur. mazi < pers. mazu »ši- 
šarika« ili < franc. mazer »če- 
ličiti, naditi-«. 

V. mazli. 

mazli, indecl. adj. (pers.-tur. ili 
franc.-tur.) čeličan, od čelika. — 
»Ne reže ga m a z 1 i kalentra- 
šom, / već ga reže oštrim tem- 
pelerom« (I. Z. III 39). 

< tur. mazili, v. mazija + tur. 
suf. - h. 

mazltim, -uma m (ar.) naivan čo- 
vjek, naivčina. 

< tur. mazlum < ar. mazliim, 
part. pas. od zulm »nasilje, ne- 
pravda« 

mazul, adj. (ar.) svrgnut, smije- 
njen. — »Na sivulji suret-bede- 
viji, / To je glava m a z u 1 Ali- 
beže« (M. H. IV 23). 

< tur. mazul < ar. ma^zul 
»svrgnut«. 

mearif m (tur.) prosvjeta. 

< tur. mearif < ar. pl. maa<rif, 
sing. ma { rifa »znanje« 

V. mearif-sanduk. 

mearif-sanduk m (ar.) školski 
fond odnosno prosvjetna zakla- 
da koja je za turske vlasti o- 
snovana u Bosni 1868 . g . Mea- 
rif-sanduci su postojali u svim 
okružnim nijestima, a imali su 
svoje filijale po kasabama. 
Ovim zakladama su upravljali 
odbori, koji su u tursko doba 
birani , a kasnije, za austro-u- 
garske uprave, imenovala ih je 
vlada. Kasnije su se pripojili 
centralnoj zakladi, pa od izvo - 


jevanja autonomije za isldmske 
vjerske i vakufske poslove u 
BiH svi autonomni vakufski 
organi imaju pored naziva »ua- 
kufski« još i » mearifski » va- 
kufsko-mearifsko povjerenstvo«, 
» vakufsko-mearifski sabor« itd. 

< tur. mearif sandtgi, tur. izft. 
v. kompon. pod mearif i san- 
duk. 

meaš, aša m (ar.) mjesečna plata. 

< tur. тааџ »mjesečna plata-« 

< ar. madfš »egzistencija, hra- 
na; plata«. 

meSzalah! interj. (ar.) Ne daj bo- 
že! bože sačuvaj! — »M eaza- 
1 a h, ama nisam ja tvoj akran, 
ti ulema, a ja. ..« (Čolak. 41). 

< tur. maazallah! < ar. mao ( - 
da-IIah/ 

mečet, mečit, v. mesdžid. 

Meća, v. Мека. 

mećan, -ana (mekan m i mećana 

/) (ar.) mjesto, prebivalište. — 
»Pa ne znado’ javka ni zastan- 
ka, / Ni m e ć a n a đe se za- 
stavijo«, »Rustenbegu dadoše 
mećanu; / Dadoše mu hranu 
i đebhanu« (Lord 321, 73). 

< tur. mekdn < ar. rnakan. 

V. mećaniti, mećansuz. 

mećaniti (mećamiti), smjestiti. — 
»Bana smo ti dobro m e ć a m i- 
1 j i, / M e ć a m i 1 j i, te ga za- 
ložili« (Lord 71). 

Izv. od mećan (v.). 

mećansuz m (ar.-tur.) čovjek bez 
kuće i kućiŠta. 

< tur. mekanstz, v. mećan + 
tur. postpoz. -siz »bez^. 

mećara / (аг.) kiridžijski tovarni 
konj; komora; roba koju kiri- 
džije, odnosno komordžije pre- 
nose na koiijima. — »Neka s 
tobom ide u planinu, / nek po- 
vede četiri mećare, / nek 


450 



medresa 


dotjera deset džeferdara« (K. 
H. II 88). 

< tur. mekkare < ar. mukari 
»kiridžija, komordžija-*. 

mećit, v. mašet. 

mećriih, v. mekruh. 

mećrušina c rna kafa. — »Mla- 

di momci hladno piju piće, / 
iktijari cmu m e ć r u š i n u« 
(M. H. III 214). Naš augm. od 
mećruh , v. mekruh. 

Neki islamski učenjaci smatrali 
su kafu luksuzom, pa su je oka- 
rakterisali da je m e k r u h, tj. 
mali grijeh, pokuđeno je da se 
pije. Otud ovakav naziv. 

mećultija, mećiirtija, mećutija / 

(ar.-tur.) komaći čohe u veličini 
70 X 70 cm kojom se pokriva 
tahut s mrtvacem. Na njoj je 
arapskim slovima izvezena iz- 
reka: »Lailahe illah, Muhame - 
dun resulu-llah«. Prije nego će 
nastupiti Kurban-bajram, $kine 
se s Čabe veliki čohani zastirač 
da bi se zamijenio novim. Stari 
se izreže na komade i podijeli 
hadžijama , a ovi to nose u svoj 
zavičaj i taj komad je mećul - 
tija. 

< tur. Mekke ortiisii »mekan- 
ski pokrivač, zastirač«, tur. izft. 
od ar. Makkd ' »Meka« i tur. 
ortii »pokrivač, zastirač«. Radi 
se zapravo o čabenskom zasti- 
raču, pa je pravilniji izraz ća- 
butija (v.). 

mećurtija, v. mećultija. 

mećiitija, v. mećultija. 

medekati, medečem, vikati »me~ 
det«. 

Izv. od medet (v.). 

medenlija m (srp. hrv.-tur.) me- 
deni . — »međ njima m e d e n- 
1 i j a Salko« (M. H. X 55). 
Hibr. r.: naŠa riječ meden (sla- 
dak kao med) + tur. suf. -K. 


mčdet! meded! interj. (ar.) 1. avaj! 
pomagajl u pomoć!. — »Za njim 
leti ostarjela majka, / medet 
viče, svačim zaklinjaše« (I. Z. 
II 29); »Turci Maru zarobiše, / 
bre m e d e d / zarobiše odve- 
doše« (Muz. zap. Inst. 2626). 

2. »bozji medet« = dozivanje 
boga u pomoć. — »koja s’ svo- 
me babi odmetnula, / svome 
babi đaurskome kralju, / a za 
bož’ji m e d e t privatila« (I. Z. 
II 9). 

< tur. medetl sa značenjem 
* kao u nas <1 ar. madad »po- 

moć«. 

V. medet Alah! medet jarabi! 
medekati. 

medet Ailah! interj. (ar.) aman, 
božel avaj , bože! — »M e d e t 
A 11 a h, duge noći« (GZM 1908 
118). 

< tur. medet Allah!. v. kom- 
pon. pod.jnedet i Alah. 

medet jarabl! interj. (ar.) avaj 
bože , gospodaru! 

< tur. medet yarabbi!, v. kom- 
pon. pod medet i jarabi šućur. 

Medma / (ar.) grad u Saudijskoj 
Arabiji. — »ostarismo i osije- 
đosmo, / ne viđesmo ćabe ni 
Medine« (Vuk III 90). 

< tur. Medine < ar. Madind. 
V. Medinelija. 

Medinelija, Medinlija m (ar.-tur.) 
Medinjanin, građanin iz Medi- 
ne. —* »Njemu vele medinli- 
j e mlade / Zaludu ti Imam ho- 
dža hvala« (I. Z. II 241). 

< tur. Medineli , v. Medina + 
tur. suf. -li. 

medresa f (ar.) muslimanska vjer - 
ska škola u koju se stupa po 
zavrŠenom mektebu ili ruždiji. 
— »da naučim ilum u m e d r e- 
s \« (M. H. III 57). 


29 


451 




medreselija 


< tur. medrese < аг. madrdsd 
»škola«, bukv. »mjesto gdje se 
nastava (ders) predaje«. 

V. ders, muderis, medreselija. 
medresli. 

medreselija, medreslija m (ar- 

tur.) učenik medrese. 

< tur. medreseli, v. medresa + 
tur. suf. -li. 

medresli, indecl. adj. (ar.-tur.) sa 
medresom , medresanski; »me- 
dresli džamija« = džamija uz 
koju je spojena i medresa. — 
»Mili bože, ozdravi mi zlato, / 
sagradiću medresli džami- 
ju!« (I. Z. II 13). 

< tur. medreseli, v. medresa + 
tur. suf. -li. 

medžela f (аг.) osmanski gradan- 
ski zakonik koji je izdavan po- 
stepeno u 16 knjiga u periodu 
od 1869 do 1876. g. To je slu- 
žbena kodifikacija serijatskog 
obveznog i parničnog (a u ma - 
njoj mjeri i stvarnog) prava. U 
Bosni i Hercegovini je primje- 
njivana u postupku kod šeri- 
jatskih sudova. 

< tur. mecelle, skraćeno od 
mecelle-i ahkami adliyye »za- 
kon pravnih 'propisa« < ar. 
mašalla »knjiga«, ar. ahkam 
»propisi« i ar. <adliyya »prav- 
ni^. 

Medžld, -ida (ar.) musl. muško 
ime. Skraćeno od Abdul-Me - 
džid (v.). 

medžidija (medžedija) / (ar.) 1. 
turski nova c, kovan od srebra, 
u vrijednosti od 20 groša, u do- 
ba sultana Abdul - Medžida 
(1844. g.), po kome je i ime do - 
bio. Zove se još bijela medži- 
dija. Kasnije je kovana i zlatna 
medžidija, koja se kod nas zove 
žuta medžidija. Medžidija bez 
atributa znači u našim pjesma- 
ma dukat medžidija. — »I g i r- 


m i 1 u k, mahmudiju, / i care- 
vu m e d ž i d i j u« (Ašikl. 55).. 

2. orden, ustanovljen od sultana 
Abdul-Medžida. 

< tur. mecidiye < ar. Ma^id 
v. Medžid + ar. ađj. suf. -iyya~ 

V. medžidija-fes. 

medžidija-fes (medžedija-fes) skr~ 
medžidija / (аг.) fes boljeg kva - 
liteta, prozvan po sultanu Ab - 
dul-Medžidu (1839—1861). — 

»Na glavi mu, majko, f e s i 6 
m e d ž i d i j a«, »Skidoše him 
ahmedije, /^ustakoše m e d ž i- 
d i j e« (GZM 1906 358, 190» 

123). 

< tur. mecidiye < ar. Ma8id„ 
v. Medžid + ar. adj. suf. - iyya~ 

medžlis (meljdžis, meljđžuz) m 

(аг.) vijeće, savjet, odbor. — ( 

»Tu je carski m e d ž 1 i s po- 
sjedao« (K. H. I 489). 

< tur. meclis < ar. mafilis 
bukv.: »mjesto gdje se sjedi-« 

V. Ulema-medžlis. 

medžusija m (pers.) obožavatelf 
vatre, idolopoklonik. 

< tur. Mecusi < ar. MaQus + 
ar. adj. suf. -iyy (аг. MadHs 

< grč. Mogos < pers. Mug 
»pripadnik stare iranske religi- 
je obožavatelja vatre«. 

međer, konj. (pers.) dakle , bogme. 

— »A moj Mujo, žalosna ti se- 
ka, / međer si mi dopano ra- 
па\« (K. H. II 153); »Vidiš ti r 
molim ja tebe, m e đ e г su i 
same travke za rat'« (Zembilj 
III 99). 

< tur. meger »samo, osim, kad 
bi*« < pers. meger »možđa, iz- 
gleđa, kao da, osim-«. 

megara f (ar.) 1. pećina, špilja . — 
»Hrvatin m e g a r a i Derven- 
ka Mara« (Kreš. Vodovodi 53>» 

2. Megara je ime jedne mahale, 


452 



mčhrom 


118); »njom udara Melku ma- 
terinu, / gdje udara, m e 1 e m 
joj ne treba-« (I. Z. III 31). 

2. fig.: blag , dobar čovjek. 

< tur. melhem i merhem, vulg. 
m£hlem < ar. marham < grč. 
mdlagma. 

V, melemašće. 


predjela viŠe Hrvatina u Sara- 
jevu. 

< tur. magara < ar. magara. 
Megara, v. megara 

megdan, megdandžija, v. mejdan, 
mejdandžija. 

mehabet, mohabet m (ar.) 1. Iju- 
hav, prijateljstvo. 

2. prijateljski razgovor. 

< tur. mehabbet i muhabbet 

< ar. mdhabba »ljubav« 

V. mehabetiti, promehabetiti. 

mehabetlti, muhabetiti, -Im, mu- 
habetisati, -išem, voditi prija- 
teljski razgovor. 

Izv. od mehabet (v.). 

Mčhan, v. Mehmed. 

mehžna, mehandžija, v. mejhana, 
mejhandžija. 

mdhar, v. behar. 

mehćema, mešćema, mehkčma f 

.(ar.) sud , sudska zgrada. — «-Do- 

veo sam njiha u mehćemu« 
(Ist. bl. II 255); »Hajd’ Alaga 
muli u mešćemu, / vjenčaj 
seku meni za ljubavcu!« (M. H. 
X 90). 

< tur. mehkeme < ar. mahkd- 
md »sudnica«. 

Mčhđija m (ar.) 1. musl. muŠko 
ime. 

2. ime preporoditelja koji će se 
pojaviti pred Sudnji dan (po 
tumačenju islamskih teologa), 
obnoviti vjeru islam i usposta- 
viti pravdu. 

< tur. Mehdi < ar. Mahdiyy, 
muško ime, osn. zn.: »onaj koji 
je upućen na pravi put; vođa«. 

Mehemed, v. Mehmed. 
mehkema, v. mehćema. 

mehlem, melem m (grč.) mast ko- 
ja se privija kao lijek na rane, 
kraste , uboj itd. — »-Ko bi rani 
m e h 1 e m bio?-« (GZM 1908 


Mehmeđ, Mehemed, hipok. Me- 
han, Meho, Mehica, Mešan, Me- 
ša, Meško, Mešo, Memija, Me- 

mo (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Mehmed, muško ime. 

< ar. Muhammad, v. Muha- 
med. 

Mehmeđalija (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Mehmed-Ali , sastavlje- 
no od dva imena: Mehmed i 
Alija (v.). 

Meho, v. Mehmed. 

mehr m (ar.) bračni dar: gotovi- 
na, vrijednosni predmeti ili 
imovina koju, prilikom sklapa- 
nja muslimanskog braka, muž 
daje, ili se obavezuje dati, ženi, 
odnosno na koju žena ima pra- 
vo, pod izvjesnim uslovima, sa- 
mim sklapanjem braka . Mehr 
je ustanova šerijatskog prava 
koja osigurava ženi ličnu svo- 
jinu na izvjesnoj imovini dok 
je u braku, kao i u slučaju pre- 
stanka braka. Obično se jedan 
dio mehra daje pri^e ili prili - 
kom vjenčanja (to je » mehri- 
muddždžel.«, »neposredni bračni 
dar« lar. mua^al part. pas. od 
ta'šil »iuriti s nečim«l) a drugi 
dio » mehri-muedzdžel«, » utvr- 
đeni bračni dar s rokom« /аг. 
mu'&dšal, part. pas. od ta'tfil 
»dati kome rok«/) u slučaju 
prestanka braka usljed smrti ili 
razvoda. 

< tur. mehir < ar. mahr. 

mehramet, v. merhamet. 

mehrum, v. merhum. 


453 



mehtef 


mehtef, v. mekteb. 

mehter, mćhterb&ša itd. v. mek- 
ter, mekterbaša itd. 

mejdan, mćgdan, -ana m (ar.) 1. 
Dovelik prazan prostor u gradu, 
polje, trg. 

2. marvena pijaca, vašarište. 

3. boj, dvoboj, duel. — »zove 
tebe na m e j d a n junački, 1 
valja ići m e j d a n dijeliti« 
(Vuk II 142); »Pozovi ga na 
m e j d a n junački« (Muz. zap. 
Inst 2125). 

4. fig.: vidjelo, javnost. — »iza- 
ći će na m e j d a n i tvoje dje- 
lo« (u ob. gov.). 

5. mejdan dijeliti, mejdan pođi- 
jeliti, izići na mejdan, znači: 
boriti se s kim na mejdanu. 

< tur. meydan < ar. maydan. 
V. mejdandžija, atmejdan. 

mejdandžija, megđandžija m (ar.- 
tur.) o naj koji mejdan dijeli, 
koji se bori. — »Ti mi za se 
Šalji mejdandžiju« (M. H, 
III 5); »te površi đogu m e j- 
d a n ž i j u« (F. J. II 211). 

< tur. meydanci , v. mejdan + 
tur. suf. -сг. 

mejhana, mejhana, mehana f 

(pers.) krčma. — »Je Г m e j- 
h a n a kod gradskijeh vrata« 
(K. H. II 34); »dovede ga begu 
u mehanu« (M. H. III 114). 

< tur. теуКапе < pers. mey~ 
tyane (pers. теу »piče, vino« i 
pers. hane »kuća«, v. hane). 

V. mehandžija. 

mejhandžija, mehandžija m (pers.- 
tur.) krčmar. — »Pa on ode tra- 
žit mehandžiju: / Me- 
handžija, daj da pijem vi- 
no!« (Vuk, II 141); »M e h a n- 
d ž i j u bajramski. top razvese- 
li« (Nar. bl. 99). 

< tur. meyhaneci, v. mejhana 
+ tur. suf. -ci. 


mejit, meit m (ar.) mrtvac. — 
»Bogom braćo, hodže i hadžije, 
/ pričekajte i moga m e j i t a!« 
(Muz. zap. Inst. 1813); »Ne ko- 
paj me neno, gdje se meit 
kopa, / već me kopaj neno kođ 
Mujina stana« (Vuk I 279). 

< tur. meyyit < ar. mayyit 
»mrtav«, izv. od ar. mata, mawt 
»umrijeti«. 

V. mejtaš. 

Mejrema, Merjema, Merima, hi- 
pok. Mejra, Mejruša (jevr.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Мегует < ar. Магуат , 
»žensko ime (odgovara imeni- 
ma: Marija, Mirjana) < staro- 
jevr. To je ime majke Isa-pej- 
gambera, sv. Marija, mati Isu- 
sova. Osn. zn.: «-uporna; gorka«. 

mejtaš, mejit-taš m (ar.-tur.) I. 
kamen na koji se spušta mrtvac 
da bi mu se klanjala dženaza. 
2. prostor gdje se nalazi takav 
kamen i gdje se pod otvorenim 
nebom klanja umrlome džena- 
za. Od ovog je dobio ime jedan 
trg u Sarajevu »MejtaŠ«, neda- 
leko od Narodne banke. Tu je 
nekad stajao » mejit-taš « i tu se 
klanjala dženaza. U mnogim 
mjestima u Bosni i Hercegovini 
pojedini lokaliteti, osobito tr - 
govi, dobili su iz navedenih , 
razloga ime Mejtaš. 

< tur. meyyit ta$ г »-mrtvački 
kamen«, tur. izft., v. kompon. 
pod mejit i taš. 

Mejtaš, v. mejtaš. 
mejtef, v. mekteb. 

Meka, Meća / (ar.) glavni grad 
Hedžaza (Saudijske Arabije) u 
kome se nalazi Čaba. — »Sinoć 
ljudi na M e č i govore« (I. Z. 
II 241). 

< tur. Mekke < ar. Mdkkd. 

mekabiri m (ar.) groblje. 

< tur. mekabir < ar. pl. ma- 


454 



mekterbaša 


qabir, sing. maqbara »groblje«. 
V. kabur, kabristan. 

mekam, -ama m (ar.) 1. način 
harmoničnog (ugodnog) učenja 
kur’ana ili ezana. 

2. arija , melodija, glas. 

3. položaj (u nekom zvanju). 

< tur. mekam, sa značenjem 
kao u nas < аг. maqdm »mje- 
sto, ^tan; boravak«.. 

V. mekamli, kijam, kamet, kaj- 
mekam. 

mekamli, indecl. adj. (ar.~tur.) 
harmoničan (ugodan glas pri 
učenju kur’ana ili ezana). 

< tur. mekamh, v. mekam + 
tur. suf. -h. 

mekik, -ika m (pers.) čunak sa 
cijevi koji se upotrebljava pri 
tkanju na stanu. 

< tur. mekik < pers. mekik. 

mekruh, mećruh m (аг.) mali gri- 
jeh, ono što je po islamskim 
propisima pokuđeno, što ne va- 
Ija raditi , ali nije izričito za- 
branjeno. 

< tur. текгић < ar. такгпћ 
»omražen, prezren«. 

mekteb, mčktep (mejtef, mehtef) 

m (аг.) muslimanska osnovna 
vjerska škola. — »ono ti je za 
m e k t e b a Ahmo« (Beh. III 
29); »Uče li vi djeca u mej- 
tefe?« (K. H. I 98). Dvije su 
vrste mekjeba: »mektebi-ipti- 
đaija« (v.) i »sibjan-mekteb« 
(v.). 

< tur. mekteb, mektep < ar. 
maktab »škola'« (nom. loci od 
kataba , katb »pisati«). 

V. mektebi-nuvab, mekteb-ho- 
đža, mekteblija. 

mekteb-hodža, mejtef-hodža m 

(ar.-pers.) hodža koji predaje 
djeci u mektebu, mualim. 

< tur. mekteb hocasi, tur. izft., 
v. kompon. pod mekteb i hodža. 


mektebi-lptidaija, skr.: iptidaija 
/ ,(ar.) trogodišnja muslimanska 
vjerska škola koja ima propi- 
san nastavni plan i određen 
broj nastavnih sati nedeljno. 
Nastavnik u ovom mektebu zo- 
ve se mualim. — »Mili bože, 
ozdravi mi zlato, / sagradiću 
mejtef i p t i d a i j u« (I. Z. 
II 13). 

< tur. mekteb-i iptidai »počet- 
na škola« < mekteb (v.). i ar. 
ibtidd4yy »početni«. 

V.- sibjan-mekteb. 

mektebi-nuvab, -aba, skr.: nuvab 
m (аг.) šerijatska sudijska ško- 
la, kadijska škola. Postojala je 
u Sarajevu od 1887. do 1937. go - 
dine. 

< tur. mekteb-i nuvvab < ar. 
mdktab »škola« i аг. pl. nuw- 
wab, sing. na’ib »kadija«. 

mektebi-nuvablija, skr.: nuvabii- 
ja m (ar.-tur.) đak šerijatske su- 
dijske škole. 

< tur. mekteb-i nuvvaplii, v. 
mektebi-nuvab + tur. suf. -Zu. 

mektebiija, mekteplija, mejtef- 
lija m (ar.-tur.) 1 . učenik mek - 
teba, mejtefa. 

2. dak, školac, školovan čovjek. 

< tur. mektepli, v. mekteb + 
tur. suf. -li. 

mekter, mehter m (pers.) muzi- 
kant , član orkestra. — »Golub 
čizme oblači, hoće m e h t e r 
da bude« (Ist. bl. II 242). 

< tur. mehter »muzika, muzi- 
čki orkestar« < pers. mihter 
»veći; velikan« (komparativ od 
pers. mih »velik«). 

V. mekterbaša, mekterhana. 

mekterbaša, mehterbasa m (pers.- 
tur.) kapelnik. — »Koj’ zavika 
iz grla bijela: / Čala sada, naše 
mekterbaše, / na sramotu 
Baju i Limunu«. (Vuk III 485). 


455 



mekterhana 

< tur. mehtet ba$ г, tur. izft., 
v. kompon. pod mekter i baš. 

mekterhana, mehterhana / (pers.) 
turska muzika , banda. — »Cauš 
viknu, mekterhana ciknu« 
(K. H. I 21). 

< tur. mekterhane, v. kompon. 
pod mekter i hane. 

mektubdžija m (аг. -tur.) pisar, se- 
kretar. — »Jedan mlad Osman- 
lija, valijin mektubdžija« 
(Andrić, Pripov. 23). 

< tur. mektiipgu < ar. maktub 
»pismo-« 4- tur. suf. -gii, -ci, 

Mela. v. Meliha. 
melaiće, v. meleć. 

meleć, melek m i melaiće, mela- 
lke n (ar.) anđeo. — »Po dušu 
će meleć doć'« (Ist. bl. II 
229); »1Г si m e 1 e ć, il' dženet- 
ska hurija« (Ašikl. 47). 

tur. melek, melđike »anđeo« 
<< ar. sing, mclldk »anđeo« pl. 
maffiika. Ovaj ar. pl. upotre- 
bljava se u tur. i našem jeziku 
kao singular. 

V. Meleća. 

Meleća, Meleka, Melča, Melka 

(ar.) musl. žensko ime. 

<< tur. Melek, žensko ime < ar. 
malak »anđeo^ (odgovara ime- 
nu: »Anđelija«)- 

melek, v. meleć. 
melekša, v. menekša. 
melem, v. mehlem. 

melemašče, n (grč-tur.) Ijekarina, 
novac plaćen za lijecenje i lije- 
kove. — »More Turci, sed’te, 
pijte vino. / plaćajte mi slugi 
melemašče« (Vuk VI 423). 

< tur. mehlem akgesi, tur. izft., 
v. kompon. pod mehlem i akča, 
akče. 

meleviš, v. meneviš, 

melez тп (ar.) 1. mješanac, ukršta- 


nac, mulat, polutan (bilo čovjek 
ili životinja); melez je čovjek 
koji nije čistokrvni bijelac, niti 
čistokrvni crnac; melez je konj 
koji nije čistokrvne arapske pa- 
smine itd. 

2. platno, bez (melez-bez) koji 
je malo jači od običnog beza i 
upotrebljava se obično za gače. 
Osnova mu je prtena, a potka 
pamučna i usljed toga je dobio 
ovo ime. — »I Vidaku gaće od 
meleza« (Vuk VII 127); 
»Osman udri rukom po koljenu, 
/ nov mu m e 1 e z puče na ko- 
ljenu« (K. H. II 448). 

< tur. melez < ar. mdlas. 

V. melezli, melezlija. 

melei-bez, v. melez. 

melezli, indecl. adj. (аг. -tur.) od 
beza meleza. — »na krilu im 
m e 1 e z 1 i košulja, / baš košu- 
lja Imamove ljube« (I. Z. II 
241). 

< tur. melezli, v. melez ■+- tur. 
suf. -li. 

melezlija / (ar.-tur.) gaće ili ko- 
šulja od beza meleza. — »Dala 
bi joj pancijer košulju, / Pa bi 
dala gaće melezlije« (M. H. 
I 405). 

< tur. melezli, v. melezli. 

Meliha, hipok. Mela, Melka (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Meliha, žensko ime, 
»Ljepotica, Ljepojka« < ar. 
maliha »ljepotica«. 

Melka, v. Melća. 

Melka, v. Meliha. 

теГпп, -una m (ar.) prgkletnik, 

đavo. 

< tur. теКт < ar. mal п<п 
»proklet«. 

V. lanet. 

meljdžis, meljdžuz, v. medžlis. 


456 



4 

mem, nem m i memla, ncmla / 

(pers,) vlaga * — »Ubila me 

m e m I a od kamena, / pocrnio 
kao kamen sinji« (Vuk II 391). 

< tur. nem < pers. nem. 

V. memli. 

Memija, v. Mehmed. 

Memiš (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Метц, vjerovatno od 
Mehmed < ar. Muhammdd , v. 
Muhamed. 

memišhana, memišana / (ar.-pers.) 
zahod, nužnik. — >•>... a narod 
će vazda naći primjene vašim 
listovima po memišanama 
i ajakjolijama« (Zembilj II 27). 

< tur. тетцапе (memis-hane) 

< ar. mamša »mjesto gdje se 
ide (pješice)«. nom. loci od md- 
ša, mdšy 4ći«. 

memleće, memleke n i memlećet, 
memleket m (ar.) država, zem- 
Ija; zavičaj , rodni kraj; mjesto, 
grad. — »a ti care po svom 
memlećetu« (K. H. I 45); 
»A kad dođem mome m e m- 
lećetu, / Pita će me ostarela 
majka« (Vuk VII 224). 

< tur. memleket < ar. mdm- 
laka »pokrpjina«. 

memli, nemli, indecl. adj. (pers.- 
tur.) vlažan. 

< tur.« nemli , v. mem + tur. 
suf. -li. 

Memnuna, hipok. Nuna (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Memnune, žensko ime, 
»Zadovoljna« < ar. mamniind 
»zadovoljna«. 

Memo, v. Mehmed. 

memur, -ura m (ar.) službenik, 
činovnik. 

< tur. memur < ar. md’mur, 
part. pas. od amara , amr »za- 
povjedati. naređivati«. 

V. memurluk. 


menćkŠ& 

memurlnk m (ar.-tur.) činovnička 
služba . 

< tur. memurluk , v. memur + 
tur. suf. -luk. 

menafl-sanduk m (ar.) opštinska 
poljovredna pripomoćna zakla- 
da za vrijeme turske vlasti (od 
1866 — 1878). Kasnije prerastao u 
sresku poljoprivrednu pfipo- 
moćnu zakladu u Bosni i Her- 
cegovini. 

< tur. menafi sandugu , tur. 
izft. < ar. pl. manafU , sing. 
manfaa 1 »korist« i ar. sanduq 
»sanduk«. 

mendilj, mendil m (ar.) rubac. 

< tur. mendil < ar. mindil. 

menđa, minđa, minđušica / (pers.) 
cvijet Dicentra spectabilis L. 
Izv. od menđuša (v.). 

menđele, mengrele / pl. t. (grć.) 
zanatlijska drvena sprava za 
stezanje i presovanje, procijep 
za stezanje, presa; berberska 
štipalica (kao kliješta) kojom se 
služi berber pri sunećenju dje- 
ce. 

< tur. mengene < grč. magga- 
non. 

menđuša, minđuša (za par.: men- 
đuše, minđuše) / i menđuh m 

(pers.) naušnica. — »Uši jedne 
četvere m e n đ u š e« (M. H. 
III 411); »a četvrta, mila. iz uha 
minđuše« (GZM 1907 113); 
»Ja da vidiŽ gdje mi m e n đ u h 
kuca, / živom bi ti srce ispuca- 
lo« (Gajret 1931 270). 

< tur. тепдиџ < pers. men- 
giiš. 

V. menđa. 

menekša, menekše (melekša) / 

(pers.) obična IjubiČica , Viola 
o dorata L. 

< tur. menek$e < pers. be- 
nefše. 

V. meneviš, menevša. 


457 



menevlš 


menevis (meneflš, meleviš), in- 
decl. adj. (pers.) modroljubiča- 
ste boje kao menevša. — ~a na 
pleči zelene dolame, / a na no- 
ge meneviš čakšire« (Vuk 
II 262); »po pristrancih m e n e- 
viš ljubica* (M. H. III 434); 
»Seboj Haso i albaber Huso, / 
i Ibrica m e n e f i š Ijubica« (I. 
Z. IV 246); »pak na pleća m e- 
1 ć v i š dolamu* (F. J. I 167). 

< tur. menevif < pers. benefš 
i b enefši. 

• menevša, menekša, minevša, mi- 
neksa f (pers.) pitoma Ijubičica, 
Viola tricolor L., var. hortensis 
Wettst. y DC. 

< tur. (hercai) тепекџе < pers. 
benefše , v. menekša . 

mengele, v. menđele. 

menija f (ar.) muško sjeme, 
sperma. 

< tur. meni < ar. maniyy. 

Mensur, -ura (ar.) rriusl. muško 
ime. 

< tur. Mensur < ar. Мапџпг , 
muško ime, osn. zn.: »potpo- 
mognut; -pobjedilac uz božju 
pomoć« (part. pas. od nasard , 
nasr »pomoć«). 

menšura f (аг.) carski dekret koji 
se izdaje visokim drŽavnim ili 
vjerskim funkcionerima kao 
ovlašćenje da mogu obavljati 
povjerenu im dužnost . I reisul- 
ulema Bosne i Hercegovine do- 
bivao je menšuru od halife, dok 
je halifa postojao. 

< tur. тепџиг < ar. manšur, 
part. pas. od ndšard , ndšr »ši- 
riti, raširiti, razastrijeti«. 

menzil, menzul (mezil) m (ar.) 

1. tatarska pošta u Tursko.j Ca- 
revini; državna pošta u Kneže- 
vini Srbiji. — »i m e n z i 1- 
s k o g konja poklopio« (K. H. 
I 45); »u desetoj mezil knji- 
ga stiže* (Vuk II 514). 


2. tatarski konj na kome se po- 
šta prenosila. — »pravo tira ca- 
reva m e n z i 1 a, / istira ga na 
Hošane ravne« (M. H. III 57). 

< tur. menzil »mjesto gdje su 
tatarski poštari odjahivali ko- 
nje; pošta*, bukv.: »konačište* 

< ar. manzil »mjesto gdje se 
odsjeda, odjahuje*. 

V. menzildžija, menzilhana. 

Menzildžlć, v. menzildžija. 

menzildžija, mezildžija, mezuldži- 
ја m (ar.-tur.) tatar — poštar 
koji je prenosio poŠtu na ko- 
nju. — Ođ ovog je nastalo pre - 
zime Menzildžič. 

< tur. menzilci, v. menzil 4- 
tur. suf. -ci. 

menzilhana, menzilana, mezilana, 
mezulana / (ar.-pers,), turska 
poŠtanska stanica gdje su se 
držali u pripravnosti odmorni 
konji za tatare — poštare. Čim 
tatar stigne do menzilhane, sja- 
še svog umornog konja, preu - 
zme i pojaše odmorna konja i 
nastavlja put . Menzilhane su 
bile snabdjevene potrebnim 
brojem konja. Menzilhane je 
organizovao sultan Murat IV 
(1623—1640). 

< tur. menzilhane, v. kompon. 
pod menzil i hane. 

mera, meraja f (ar.) utrina, ledi- 
na, pašnjak; utrina koja nije u 
posjedu privatnog vlasnika, ne- 
go je javno dobro. — »gdje on 
sjedi na m e r a j i (M. H. III 
32); »Pod Tuzlom se zeleni m e- 
r a j a« (nar. pj.). 

< tur. mera < ar. mdrd< 
»mjesto gdje pase stoka* pl. 
maran. 

mer&Čiti, naslađivati se, uživati. 
Izv. od merak (v,). 

meragđžija, v, meraklija. 

merak, -6ka m (ar.) 1. rkaslada, 
uživanje, ugodno osjećanje , u- 


45B 



merdž&ntt 


s 


godno raspoloženje. — >»Ah 
m e r a k a sa večeri rane, / sa- 
stala se družba akšamlija* 
(Sevd. 35); »-A ja opet junak 
meraklija, /od meraka osta- 
nem do mraka« (Ašikl. 101). 

2. strast, žudnja, želja, volja za 
nečim; — kaže se: »Imam m e- 
rak za lijepim konjem«, »Osta 
mi m e r a k na onu djevojku^. 

3. melanholija kao posljedica 
neke pretjerane žudnje, strasti 
ili čežnje za nečim. — »Ovaj 
čovjek je m e r a k svezao, niti 
govori niti romoni* (u ob. gov.). 

< tur. merdk, sa značenjem 
kao u nas < ar. maraqi »hipo- 
hondrija«. 

V. meračiti, merakli, meraklija, 
meraktisanje, zameračiti. 

merakčija. v. merakldja. 

merikli, indecl. adj. i adv. (аг.- 
tur.) 1. kao pridjev: a) prefinje - 
nog ukusa; strastven t željan 
naslade i uživanja; h) melanho- 
ličan. 

2. kao prilog: strastveno, s na- 
sladom, sa uživanjem. 

< tur. merakli , v. merak + 
tur. suf. -li. 

merikllja i meraklija, meragdži- 
ja, merakčija m (ar.-tur.) onaj 
koji voli uživanje, provođenje; 
onaj koji zna i umije da uživa 
i da se provodi. — »a ja opet 
junak m e г a k I i j a, / od me- 
raka ostanem do mraka« (Ašikl. 
101 ). 

< tur. merakh, v. merak + tur. 
suf -Zi, odnosno -et. 

meraktisanje m, meračenje, na- 
slađivanje. — »kako ju je lako 
poljubio, / dva joj mlaza krvi 
udarila, / od meraka i od m e- 
г a k t i s a n j a* (I. Z. IV 50). 
Izv. od merak (v.). 

mčr&m, -ima (аг.) 1. želja, volja. 
— »Nije mipo meramu da 
se s njim družiS* (u ob. gov.). 


2. cilj, namjera. — »Nije mi bio 
m e r a m da ga uvrijedinv« (u 
ob. gov.) 

< tur. meram, sa značenjem 
kao u nas < ar. mđram »na- 
mjera*«. 

merćez, merkez m (ar.) centar y 
središte; centrala. 

< tur. merkez »centar-« < ar. 
markdz, nom. loci od rdkazd^ 
rakz »u zemlju zabosti; zatak- 
nuti*. 

merdevine, f i merdiven (isflcr. 
berdivan) m (pers.) stuhe, ste- 
penice. — »Mara ide uz m e r- 
dovine^ (Lord 290); »mloga 
žurba gore u konaku, / a on ta- 
jom ide uz merdiven^, »haj- 
de tamo u berdivan kulu« 
(Vuk III 195, II 592). 

< tur. merdiven < pers. ner- 
duban. 

Merdža, v. Merdžana. 

mčrdžan, -Ana m (ar.) koral. — 
»U ruci joj tespih od m e r- 
džana* (K. H. I 400); »grlo- 
bijelo, crveni merdžani« 
(Muz. zap. Inst. 59). 

< tur. mercan < ar. тагфат 
V. Merdžana, merdžanka, mer- 
džankinja, merdžanli. 

Merdž&na, hipok. Merdža (ar.> 
musl. žensko ime. 

< tur. Mercan, žensko ime, 
»Koral«< < ar. тагфап »koral* % 

mčrdŽanka f, vrsta ribe pastrmke . 
Izv. od merdžan (v.); mercan 
baltgt »riba merdžan«. 

mčrdžankinja f, mala puška ukra - 
Šena merdžanima. — »o golubu 
dvije merdžankinje« (K. 
H. I 327). 

Izv. od merdžan (v.). 

merdždnli, indecl. adj. (ar.-tur.> 
ukrašen merdžanima. — »fatio 
se merdžanli kubure*« (M. 
H. III 248). 


45 & 




* tur. mercanli , v. merdžan f 
tur. suf. -h. 

meremačija m (ar.-tur.) onaj koji 
vrši popravke. 

< tur. meremetsi , v. meremat 
+ tur. suf. -ci. 

meremat, -ata (ar.) 1. popravke 
zgrade, kola ili čega drugog. 

2. meremdt učiniti = ursiti po- 
pravke na kući, kolima itd. 

3. pravo uzimanja drveta iz dr~ 
žavne Šume za gradu . 

< tur. meremet, meramet < ar. 
maramma. 

V. merematiti, omerematiti, po- 
merematiti. 

meremititi, popravljati, vršiti po~ 
pravke. 

Izv. od meremat (v.). 

merhaba! interj. (аг.) musliman- 
ski pozdrav. 

< tur. merhaba! < ar. mdr- 
haba! pozdrav, skraćeno od ar. 
Čft'ta mdrhabdn »došao si na 
prostrano mjesto, tj. među pri- 

, jatelje« (pa budi komotan). 

merhamet, mehramet m (ar.) sa - 
milost, milost, milosrdnost. — 
»Imaš li malo merhameta 
u sebi?« (u ob. gov.); »Njega 
ćete pak zaboraviti, / U Turaka 
ima merhameta« (Petran. 
374). 

< tur. merhamet < ar. mar- 
hama »smilovanje^. 

V. merhametli, merhametsuz. 

lerhametli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
milostiv, meka srca. — »а\ opet 
su merhametli Turci-« (K. 
H. I 437). 

< tur. merhametli, v. merha- 
met + tur. suf. -Ii. 

erhametsuz m (ar.-tur.) nemilo - 
srdan, bezobziran čovjek. 

< tur. merhametsiz, v. merha- 
met + tur. postpoz. - siz » bez«. 


merhum (mehrum), -тпа m (аг.) 
umrli, рокојпг. — >*svim m e- 
h r u m i m mezare kopaše^ (I. 
Z. II 21). 

< tur. merhum < ar. marhum, 
part. pas. od rahima, rahma 
^smilovati se«. 

V. rahmetlija, 

Merima, v. Mejrema. 

Merjema, v. Mejrema. 
merkez, v. merćez. 

mermer m (grč.) mramor. — »s 
obi strane kraj m e r m e r kal- 
đrme* (M. H. III 327). 

< tur. mermer < ar. marmar 

< grč. mdrmaros. 

V. mermerli. 

mermerH, indecl. adj. (grč.-tur.) 
mramoran, od mramora. — *pa 
pošeta m e r m e г 1 i avlijom« 
(Muz. zap, Inst. 60). 
л < tur. mermerli, v. mermer + 
tur. suf. - li . 

merteba / (ar.) 1. stepen , rang , 
položaj. — »Na veliku je m e r- 
t e b u đospio« (u ob. gov.). 

2. cijenjenost, poštovanje. — 
»Ja sam kod njeg na velikoj 
mertebf (u ob. gov.). 

< tur. mertebe < ar. martaba. 
V. rutba. 

mertek m (tur.) greda, direk , bal- 
van. — »Voda m e r t e k nosi- 
la, / tri me prosca prosila« (I. 
Z. III 239). 

< tur. mertek. 

mesdžid (mečet, mecit) m (ar.) 
manja muslimanska bogomolja 
u kojoj nema minbera (a obi- 
čno ni munare) i u kojoj se, 
usljed toga, ne klanja podnevna 
molitva u petak zv. »džuma «, 
niti se klanja bajram-namaz. — 
»ОраШо m e č e t i munare, / 
Obasjalo crkve i oltare«, >*tur- 
ski hodža na zvonari viče, / ja 
kanda je na m e č e t u svome« 


0 



met&ris 


(Vuk VIII 144, III 53); »Jošte 
uzmi saruk i kauk, / Hodi sa 
mnom u mečite turske« (M 
H. II 89). 

< tur. mescid < ar. mas&id 
w-mjesto gdje se na sedždu (ni- 
čice) pada~ tj. mjesto gdje se 
klanja. 

mesela / (ar.) problem, pitanje 

koje treba riješiti (obično se 
misli na vjersko pitanje). 

< tur. mesele < ar. mas’ala. 

V. feraiska mesela. 

mesela, interj. (аг.) naprimjer 
(najčešće se upotrebljava kao 
uzrečica). 

< tur. meselđ < ar. matala . 

mčsh, mesah (mes) m (ar.) p otira- 
nje mokrom rukom po glavi ili 
po mestvama prilikom uzima- 
nja abdesta, dio abdeskog o - 
breda. 

< tur. mesh < ar. rndsh. 

mestura / (ar.) 1. poziunica. 

2. zapečaćeno pismo koje je Še- 
rijatski sud upućivao pojedinim 
pouzdanim Ijudima da bi pre- 
ko njih provjerio vjerodostoj- 
nost svjedoka koji su u nekoj 
parnici svjedočili. 

< tur. mesture < аг. mastHra, 
bukv.: »pokrivena«<. 

mestva, pL mestve, -tava / (tur.) 
ursta duboke obuće od mekane 
kože sa vrlo tankim džonom, 
bez peta. Oblači se na golu no- 
gu i na čarape. Služi kao kućna 
cipela. a pri izlasku na ulicu, 
navlače se firale , papuče ili ka- 
Ijače. U ranija vremena posto - 
i jale su i ženske mestve. — »Na 
nogam’ mu m e s t v e i papu- 
če« (K. H. I 51); »Jedna daje 
m e s t v e i papuče, / druga da- 
je biser i dukate« (Bajr.) 

< tur. mest. 

§fčsud, -dda, hipok. Sudo (ar.) 
musl . muško ime. 


< tur. Mesud < аг. MasH'd, 
muško ime, »Srećko«, osn. zn.: 
>*-sretan, usrećen«. 

Mesdda (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Mesude , žensko ime,. 
»Srećna«, < ar. mdsu«dd »sre- 
tna, usrećena«. 

Meša, Mešan, Mćško, Meša, v. 
Mehmed. 

mešćema, v, mehćema. 

mćšhur, adj. (ar.) pozTiat, čuven^ 
glasovit. 

< tur. me^hur < ar. таЛћпг^ 

Mesihat m (ar.) ured, rezidencija 
šejhul-islama u Istambulu. 

< tur. me$ihat < ar. pl. md- 
šifya, maŠvtifycL> sing. šavb * *ta ~ 
rac; starješina-«. 

meška / i mčšak m (ar.) kaligraf- 
ski napisana i odštampana slo - 
va ili rijeći, što služi kao mu- 
X stra za ućenje arapskog krasno - 
pisa. Meške su se zadavale ka o 
pismeni domaći zadatak u mek- 
tebima i ruždijama u Bosni i 
Hercegovtni. 

< tur. me§k < аг. maŠq » uče- 
nje krasnopisa*. 

mčtelik i metćHk m (grč.) stan 
furski bakreni novac sa malorn 
primjesom srebra. U početku je 
vrijedio 20 para, a kasnije mu 
je vrijednost pala na 10 para. 

< tur. metelik < franc. metal- 
lique < grč. metallon »metaK 

meteriz m (pers.) opkop od zem~ 
Ije, rov, šanac. — »da mu gra- 
de kratke meterize« (M. H. 
III 85). 

< tur. metris »rov, šanac«' 

< pers. meters >^reda kojom 
se vrata iznutra podupiru da se 
ne mogu otvoriti; rupe koje se 
u zemlji kopaju a služe kao- 
klopka« (> ar. mitras »potpo- 
ranj za vrata da se ne mogu 
otvoriti«). . 



metćriii 


meterizi m (pers.) isto Što i jdl- 
tasi (v.). 

lzv. od meteriz (v.). 

mevdžud, adj. (ar.) prisutan. 

< tur. mevcut < ar. maw$Ud, 
part. pas. od wa$ada, wu&Ud 
»opstojati*. 

Mćvla, v. Mevlida. 

mevUna, -ata m (аг.) počasna ti- 
tula za glasovite islamske uče- 
njake i filozofe , stavlja se is- 
pred imena. 

< tur. mevlana < ar. mawla~ 
nd »naš gospodin*«. 

Mevlevije pl. (ar.) pripadnici der~ 
viškog reda koji je osnovao 
Mevlana Dželalud~din Rumi 
(umro 1273. g.). 

< tur. Mevlevi < ar. Mawla- 
wiyy < ar. mdwla »gospodin, 
gospodar«. 

Mevliđa, hipok. Mevla (ar.) musl. 
žensko ime. Nadijeva se obiČno 
djetetu koje se rodi na mevlud 
(rođendan Muhameda). 

< tur. Mevlide, žensko ime. 
»Rođena* < ar. mawlid »rođe- 
nje« od čega je izvedena riječ 
mevlud (v.). 

mevliid, -uda m (ar.) 1. rođendan 
Muhameda, 12. rebiul-evvela po 
muslimanskom kalendaru. 

2. hvalospjev Muhamedu u čast 
njegova rođendana, koji se re~ 
cituje (pjeva) na mevludu u 
džamijama i vjerskim školama. 
ObiČaj je da se mevlud recitu- 
je (»uči**) i po privatnim kuća- 
ma tokom cijele godine i to se 
kod muslimana smatra kao ku- 
ćna vjerska svečanost. 

< tur. mevlid, mevlut < ar. 
mawlid »rođenje«. 

V. mevludi (v.). 

mevludi pl. m. (ar.) dva arapska 
mjeseca , rebiul-evvel i rebiul- 


ahir , u kojima se najviše po ku- 
ćama uče mevludi. 

Plural od mevlud (v.). 

meza f i meze n (pers.) zakuska, 
jelo koje se uzima uz rakiju ili 
vino. Polako se pije rakija i za- 
laže se mezom. Za mezu sč 
upotrebljava obično: meso, sir, 
salata itd. — »Sve mu m e z u 
§ iz dva prsta daje, / a poji ga iz 
zlatne Čašice«, ~za m e z e t a 
mekijeh smokava« (K. H. II 291, 
I 280); »desnom rukom i Čašom 
od zlata, / a lijevom m e z e mu 
đodaje« (Vuk II 502).^ 

< tur. meze < pers. meze »po- 
slastica*. 

V. mezetiti, mezetluk, zameze- 
v- titi. 

mezar (mezhar), -ara m (ar.) grob, 
raka. >*М ezare im glavam’ 
okitiše« (K. H. I 338); »Kada 
sađeš na ravnu poljanu, / svo- 
ga babe bielu mezaru« (F. J. 
I 275). 

< tur. mezar »grob« < ar. md- 
zar, osn. zn.: >*mjesto obilaska«. 
V. mezaristan, mezarluk, me- 
zartaš. 

mezaristan, -ana m (ar.-pers.) 
groblje. 

< tur. mezaristan < pers. me- 
zaristdn < ar. mazdr »grob« + 
pers, suf. za građenje imenica 

* mjesta -stan. 

mezarluk i mezarluk m (ar.-tur.) 
s groblje. — »gdjeno jesu Česti 
mezarluci« (K. H. I 225). 

< tur. mezarlik, v. mezar + 
tur. suf. -lik. 

tnezartas m (ar.-tur.) nadgrobni 
kamen, nišan. 

< tur. mezar ta?i, tur. izft., v. 
kompon. pod mezar i taš. 

mčze, v. meza. 

mezet m (ar.) javna dražba, Hci- 
tacija. — »DajdeV baci na m e- 


462 




zet divojku, / evo za nju sfco* 
tinu dukata-« (M. H. III 381). 

< tur. mtizayeđe, mezad »lici- 
tacija-« < ar. muzdydda »natje- 
canje, licitacija«. 

mezetiti, jesti mezu uz piće.. — 
»Kadar stane mezetiti, po- 
moću mu ja« (GZM 1909 585); 
~Pijte vino, oba brata moga! / 
Pijte vino, mezetite me- 
som« (Petran. 381). 

Izv. od meza, meze (v.). 

mezetluk m (pers.-tur.) meza, ono 
što se jede kao meza. — >*“gdje 
Fazila mezetluke sprema, 
/ na čardaku iza mušebaka« 
(Sevd. 35), 

< tur. mezelik, v. meza + tur. 
suf. -lik. 

mezhar, v. mezar. 

mezhebi, sing. mezheb m (ar.) 
pravne škole, pravni sistemi u 
šerijatskom pravu. Imaju Ćetiri 
glavna mezheba: hanefijski , 
malikijski , Šafijski i hanbelij- 
ski, nazvani po svojim uteme- 
Ijiteljima: po Ebu Hanifi, Ma- 
liku, Safiji i Ahmedu ibn.Han- 
belu. 

< tur. mezheb < ar. jnadhab, 
osn. zn.: »pravac, put«. 

mezildžija, mezuldžija, mezil&na, 
mezulana, v. menzildžija, men- 
zilhana itd. 

mida f (ar.) želuda c. — »Ne pod- 
nosi mi m i d a ove hrane« (u 
ob. gov.) 

< tur. mide < ar. mi<da. 
Midha, v. Midhata. 

Midhat, hipok. Miđho (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Midhat, muško ime, >*Po- 
hvaljeni« < ar. miđfya >*>hvala, 
pohvala«. 

Midhata, hipok. Midha (ar.) musl. 
žensko ime. 


miljać 

Muškom imenu Midhat (v.) do- 
dan naš nastavak -a. 

Midho, v. Midhat. 

mihrab, -šba m (ar.) oualno udu- 
bljenje u zidu džamije od stra- 
ne kible gdje džamijski imam 
klanja rukovodeći grupnim kla- 
njanjem. — »u mihrabim’ 
načinit oltare« (K. H. I 211). 

< tur. mihrab, mihrap < ar. 
mihrab. 

Mikail, -*ila (jevr.) anđeo koji se, 
po islamskom vjerovanju, stara 
o izdržavanju (nafaci) iivih bi- 
ća (Mihailo). 

< tur. Mikail < аг. Mika’il 

< jevr. mi-ka-il. 

mile n (аг.) čovječje stvorenje, 
stvor. »Ono • ti je čudnovato 
mile«, »Pasje mile!« (u ob. 
gov.). 

< tur. millet < ar. milla »na- 
rod, nacija; religija«. 

milet m (ar.) narođ, nacija. 

< tur. millet < аг. milla »па- 
rod, nacija; religija«. 

milj m (ar.) 1. berberska alatka: 
berberski drveni štapić, oko 
1 cm debljine i 7 cm duljine, 
koji berber prilikom sunećenja 
(obrezivanja) uvuče u kožicu 
dječijeg polnog organa. 

2. alatka: probojac od željeza, 
dugačak oko 12 cm, koji se upo- 
trebljava za probijanje »tok- 
maka« i »čekala« kod izrade 
mlinov>a za kafu . 

3. medicinski probojac. — »He- 
ćim baša Pavlje u ođaju! / Ku- 
pi milje i fitilje« (Lord 148). 

< tur. mil < ar. mil. 

miljać, -ljća, milać, -lća, miljć, 
mTlć m (аг.) gradUište, prazno 
zemljište gdje se može podignu- 
ti zgrada. 


463 



< tur. miilk < ar. milk »po- 
sjed, vlast«. 

V. mulk. 

mim 77i (ar.) ime arapskog slova 

»771*. 

< tur. mim < ar. mim, 

mi'mar, -ara m (ar.) graditelj, ar- 
hitekt. 

< tur. mimar < ar. mvmar. 
minbera, membera, v. minber. 
Mina, v. Emina. 

mina f (pers.) emajlirano lice sa- 
ta na kome se nalaze brojevi. 

< tur. mina »emajl; emajlira- 
no lice sata* < pers. mina 
»staklo*. 

minara, minaret, v. munara. 

minber, mimber m i minbera, 
mimbera, menbčra, membera / 

(ar.) govornica u džamiji sa vi- 
se stepenica , ozidana od kame - 
тга, mramora ili izrađena od dr- 
veta , sa koje imam drži propo- 
vijed (hutbu) petkom na podne 
i prvi dan oba bajrama. 

< tur. minber, mimber, men- 
ber, member < ar. minbdr. 

minder m (tur.) slamnjača ili ši- 
Ijte vunom napunjeno' koji se 
steru po sećiji , da je mekše za 
sjedenje; katkad znači i samu 
sećiju. — »Ona sjedi na m i n- 
d e r od svile, ( po m i n d e r u 
noge rasturila« (Vuk VII 171); 
»posadi ga na mehku m i n d e- 
ru« (M. H. III 427). 

< tur. mrnder. 

V. minderluk. 

minderluk m (tur.) 1. sećija po 
kojoj je prostrt minder. 

2. platno koje se upotrebljava 
za minder. 

< tur. minderlik, v. minder + 
tur. suf. -lik. ’ 

minđuše, v. menđuše. 


minevša, minekša, v. menevša. 

mintan, -ana m (pers.) haljetak 
do pasa od čohe, sukna ili pa- 
mučne tkanine, sa dugim uskim 
rukavima; na prsima se presa- 
mićuje. — »naopako m i n t a n 
zagrnuo* (K. H. I 139). 

< tur. miTitan < pers. nlmten. 

Mira, v. Amira. 
mirahor, v. imrahor. 

mir&laj, -aja m (pers.-tur.) 1 . pu- 
kovnik. — »Zelen polje, ne ze- 
lenilo se, / m 1 r a 1 a j u, ne ve- 
selio se« (I. Z. III 27). 

2. sinonim za alajbeg. 

< tur. miralay < pers. mir 
»zapovjednik, prvak« « ar. 
amlr) i tur. alay »puk*. 

mfraska, mirazaca /, djevojka bo- 
gatih roditelja koja pri udaji 
donosi mužu znatan imetak; 
djevojka ili žena којџ je nasli- 
jedila znatan imetak. 

Izv. od miraz (v.). 

mirašcija, miražđžija m (ar.-tur.) 
nasljednik. — »m iraŠČije 
razgrabiće blago* (N. K. I 218). 

< tur. mirasgi, v. miraz + tur. 
suf. -дг. 

miraz, -aza i miraz, ^aza m (ar.) 

1 . nasljedstvo , nasljeđe, naslije- 
đena imovina. — »ostat’ njima 
kula od m i r a z a* (K. H. I 
274); »sjajne toke moga Hasan- 
age, / da Bog da mi došle od 
m i r a z a* (I. Z. IV 152). 

2. imovina koju djevojka donosi 
mužu prilikom udaje. — »M i- 
r a z djevojku udaje« (Vuk, 
Posl. 178). 

< tur. miras < ar. mirat. ^ 
V. miraska, mirašČija. 

mirazača, v. miraska. 
miražđžija, v. miraščija. 

mirdžija m (srp. hrv.-tur.) pomi- 
ritelj. 

Hibr. r.: sa tur. suf. -ci (č. dži.). 



mistrijm 


miržja f (ar.) 1. zemljišne nekret- 
nine s posebnom pravnom na- 
ravi koja je normirana u Ra- 
mazanskom zakonu, tzv. «• Erazi- 
kanunnama « (v.). Pravo vrhov- 
nog vlasništva na ovim zemlji- 
štima pripada državi, a posjed- 
nik ima ograničeno pravo ra- 
spolaganja. Za miriju je posto- 
jao г poseban nasljedni red. Za 
razliku od mirije, ostala slobo- 
dna zemljišta nazvana su mulk 
nekretnine (mulkovna dobra). 
2. carska imovina, carsko blago. 
— »OEvo ide careva m i r i j a, / 
TJ Stambolu sedam mazgah bla- 
ga« (Vuk VII 388). 

< tur. mirt < pers. тггг 

< pers. mir (< ar. drnir) »za- 
povjednik, vladar« + ar.-pers. 
adj. suf. -Г. 

Mirza (ar.-pers.) musl. muško ime. 

< tur. Mirza , muško ime, 
»Princ« < pers. mlrzd, skraće- 
no od pers. mirzade »princ, 
kraljević* (< pers. mir (< ar. 
dmir) »vladar« i pers. zade »di- 
jete, porod«). 

Misir, -ira m (jevr.) Egipat. — 
»Bolje je domaće proso, nego 
m i s i r s k i pirinač« (Nar. bl. 
25); »doveli ih Misir zemlji 
ravnoj-« (Vuk II 124); »Cak da- 
leko Misiru b’jelome« (M. 
H. I 152). 

< tur. Misir < ar. Misr »Egi- 
pat« < jevr. 

V. misir, misirača. misirka, Mi- 
sirlija, misirlija. 

misir m (jevr.) kukuruz. 

< tur. Misir < ar. Misr »Egi- 
pat«, v. Misir. 

mislraca, mesirača f 1. vrsta bun- 
deve tikve. 

2. klip kukuruza. 

Izv. od Misir (v.). 

misirbaba m (adj. misirbabast) 

(jevr.-pers.) onaj koji nema ni- 


kako dlaka po bradi i licu , u 
koga ne rastu dlake, ćoso (znak 
impotencije). 

< tur. misirbaba, v. kompon. 
pod Misir i baba. 

misirka f 1. vrsta bundeve tikve. 
2. morska kokoš, morka. 

Izv. od Misir (v.). 

Misirlija тп (jevr.-tur.) Egipćanin. 

< tur. Misirli, v. Misir + tur. 
suf. -h. 

misirlija m (jevr.-tur.) konj koji 
je dresiran na egipatski način. 

— »on odape m i s i r 1 i j u đo- 
gu, / predade ga kahvedžiji 
Ibri* (M. H. III 10). 

< tur. mmrli, v. Misir + tur. 
suf. -h. 

misk, v. mišć. 

miskal, -&la m (ar.) 1. mjera za 
težinu: jedan i po dram težine. 

— »Za brata bi dala m i s k a 1 
zlata, / a za dragog đerdan is- 
pod vrata-« (Vuk I 236). 

2. mjera za Čistoću zlata: 1 mi - 
skal — 24 karata. 

< tur. miskal < аг. mitqal. 

misket, mišćetin m (sanskrt.) vr- 
sta mirišljavog grožđa. 

< tur. misket < ar. misk, v. 
mišć. 

miskin, -ina m (ar.) nevoljnik, si- 
rotan , siromašak. Od ovog je 
nastalo prezime Miskin. 

< tur. miskin < ar. miskin. 

V. miskinluk. 

Miskin, v. miskin. 

miskinliik, miskin-hastaluk m 

(ar.-pers.-tur.) guba (boZest). 

' < tur. miskinlik, v. miskin + 
tur. suf. -lik; tur. miskin hasta- 
hgi, v. miskin i hastaluk (bukv.: 
»siromaška bolest«). 

mistrija f (ar.) zidarska alatka: 
ravna metalna pločica sa drve- 


30 — Turdzmi u SH Jezlku 


465 



jnisvać 

nim drškom* zidarska žlica, ko- 
ja služi za malterisanje. 

< tur. mistar »poduža ravna 
daščica koja služi kao lenjir zi- 
darima i bojadžijama za prav- 
Ijenje crta« < ar. mistar 
( Y~štrj »naprava za pravljenje 
crta, koja se sastoji od jednog 
lista debelog papira na kome 
su u izvjesnim razmacima vo- 
doravnto zategnuti konci s кга- 
ja na kraj. Na ovu napravu se 
pritisne list papira za pisanje i 
na njemu ostanu otisnute lini- 
je, tako da se mogu pisati re- 
dovi teksta pravo i u jednakim 
razmacima«. 

misvać, -aća, misvak, -aka m (ar.) 
vrsta četke za zube koja se u 
gradskim myslimanskim kuća- 
ma u našim krajevima stoljeći- 
ma upotrebljavala. To su šta- 
pići od grana biljke Salvadora 
persica, fam. Salvadori-aceae, 
koji se na kraju naretu i srž, 
koja se sastoji od vlakanaca , 
raščupa se. Misvaće donose ha- 
džije iz Meke. 

< tur. misvak < ar. miswak. 

mišć, misk m (sanskrt.) mošus, 
mirisaim mast crnkaste boje ko- 
ja se dobiva iz žlijezde (koja 
ima oblik pupka) mužjaka ga- 
zele. Mišć donose hadžije iz 
Meke. — »pa načini gospodsku 
večeru, / što je slano, m i š ć e m 
i amberom« (N. K. II 126). 

< tur. misk < ar. misk < pers. 
mišk < sanskrt. 

V. mišćija. 

miščetln, v. misket. 

mišćija f (sanskrt.-ar.) vrsta kru- 
ške: mirisava crvenkasta mala 
kruška. 

< tur. miski < pers. miški, v. 
mišć + ar.-pers. adj. suf. -Г. 

miva, mivka f (pers.) voće, voćka. 
— »Nove mi ve u stari trbuh« 


(u ob. gov.); «rVeliki voćnjaci i 
u njima svake m i v e« (Gajret 
1930 273). 

< tur. meyva < pers. meywa~ 

mizan-terezija f (ar.-pers.) pose- 
bna mjera po kojoj će se , po 
islamskom vjerovanju, mjeriti 
na Sudnjem danu dobra i rdava 
djela svakog čovjeka. 

< tur. mizan < аг. mizan 
»mjera, vaga« i tur. terazi 

< pers. terazu »vaga, terezija^. 

mizrak, mizdrak m (ar.) 1. koplje 
čiji bodež ima bridove (uolučen 
je). — »Na atima i pod m i z- 
r a c i m а«, »Pod kopljima i 
pod mizdracima« (K. H. I 
259, 161). 

2. koplje od bajraka. 

< tur. mizrak < ar. mizraq. 

V. mizraklija. 

mizraklija, mizdraklija m (аг.- 
tur.) kopljanik. — »Kupi, beže r 
šes’ hiljad konjika, / Sve atlije^ 
m i z d r a k 1 i je same« (M. H. 
IV 466). 

< tur. mizrakh, v. mizrak + 
tur. suf. -h. 

mižde m (pers.) isto što i muštu- 
luk (v.). — »Kad se rodi muško, 
žene zgrabe ocu i dedi kapu.i 
traže »m i ž d e« (muštuluk). . .«< 
(Miodrag. 64). 

< tur. miijde < pers. muždc 
»vesela vijest, obradovanje«. 

modali, indecl. ađj., moderan . — 
»Sve je to gizdavo i modali* 
(Zembilj II 21). 

Hibr. r.: sa tur. suf. -fi. 

mdnsun, -una m (ar.) vjetar kojt 
periodički mijenja svoj pravac 
u zavisnosti od godišnjih doba: 
zimi puše s kopna prema moru w 
a Ijeti obratno. 

< ar. mawsim »godišnje đoba„ 
jedno od četiri godišnja đoba«. 

miir, indecl. adj. (tur.) Ijubičast ~ 
— »M o r -đečerma, toke po đe- 


466 



đermi, / M o r -dolama, puce po 
dolami« (Vuk VII 97); »gore vi- 
še mor-čakšire« (K. H. I 519). 

< tur. mor »ljubičast«. 

V. morast, mor-dud, mor-mene- 
viš, mor-patlidžan. 

mdrast, adj., Ijubičast. — »dade 
njemu m o r a s t u malvutu« 
(M. H. III 325). 

Izv. od mor (v.). 

mor-dud m (tur.) vrsta duda Iju- 
bičaste boje (u Sarajevu). 

< tur. mor dut »Ijubičasta 
murva«, v. kompon. pod mor i 
dud. 

mor-meneviš, adj. (tur.-pers.) Zju- 
bičasto-višnjeve boje. — »Na 
njemu je mormeneviš do- 
lama- (Vuk I 161). 

< tur. mor menevis, v. mor i 
meneviš. 

mor-patlidžan m (tur.-pers.) crni 
(modri) patlidžan, Solanum me- 
longena. 

< tur. mor patlican, v. mor i 
patlidžan. 

Moskov m (rus.) Rus; Rusija. 

< tur. Moskof < rus. Moskva. 

mosur m (tur.) šuplji drveni valj- 
čić na koji se namotava konac 
ili tanka žica. 

< tur. masura. 

mrzluk m (srp. hrv.-tur.) mrzost. 
— »Uljegao je mrzluk u nje- 
ga« (Vuk. Posl. 333). 

Hibr. r.: sa tur. suf. -luk, -lik. 

muajen (majen), adv. (ar.) naro- 
čito , posebno. — »M u a j e n 
sam došao da te vidim«< (u ob. 
gov.). 

< tur. тиаууеп < аг. тиа^уу- 
dn »određen, opredijeljen«. 

mualim m (аг.) nastavnik mek- 
teba. 

< tur. muallim < ar. muadlim 
»učitelj«. 


mubarećola! 

muanat, muanatan, v. muhanat, 
muhanatan. 

muasera, v. muhasera. 

muavin m (аг.) pomoćnik. — 
»m u a v i n a šehislama tvoga« 
(K. H. I 48). 

< tur. muavin < аг. mud'voin. 

Muba, v. Mubera. 

miibah, -aha m (ar.) ono što je po 
islamskoj vjeri dozvoljeno, do- 
pušteno. 

< tur. mubah < ar. mubah 

mubareć, mubarek (bumbareć) m 

(ar.) 1. veselje, slavlje. — »U 
Hasana je m u b a r e ć, rodio 
mu se sin« (u ob. gov.). 

2. srećan, blagoslov>en. 

3. dobar čovjek, lijepe naravi 
čovjek. 

< tur. miibarek < ar. muba- 
rdk. 

V. mubareći! mubarećija, mu- 
barećleisati, mubarećola! 

mubarećl! (bumbarećl! bumba- 
reće!) interj. (ar.) sretno! česti- 
tam veselje! — »svako veli: 
mubareći Mujo!« (K. H. II 
107); »Bumbareće Bagdat 
i Kandija!« (Lord 262). 

< tur. miibareki < ar. muba- 
rdk, v. mubareć. 

mubarećija / (ar.) kuga. 

< tur. miibareki < ar. muba- 
rak, v. mubareć. 

mubarećleisati, mubarekleisati, 

-išem. čestitati. — »Stari Alija- 
ga uniđe Hasanbegu u sobu, 
ispriča mu sve i m u b a r e k- 
1 e i s a«, »Domalo ćemo mu 
mubarećleisati unuče« 
(Gajret 1929 117, 301). 

< tur. miibareklemek »česti- 
tati«. 

тш arećola! mubarekola! interj. 
(ar.-tur.) sretno! čestitam! 

< tur. miibarek ola! »neka je 


зо* 


467 



mubašir 


sretno!*, v. mubareć -f tui\ oia, 
optat, 3 lice sing. od inf. olmak, 
»biti«. 

^mubašir J (bumbašir, bumbašir) 

giusmlc, izaslanik; komesar. 

< tur. miiba$ir < ar. mubašir. 

Mubera, hipok. Muba (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Muberra , žensko ime, 
»Nevina« < ar. mubarra’ »či- 
sta, nevina«. 

mućemel, v. mukemel. 

lauderia^ muderiz m (ar.) nastav- 
' nik, profesor medrese . 

< tur. miiderris < ar. muda- 
rris. 

V. muderisluk. 

muderisluk, muderizluk m (ai\- 
tur.) profesorsko zvanje u me- 
dresi. 

< tur. miiderrislik, v. muderis 
-1- tur. suf. -lik. 

mudet m (ar.) rok , termin. 

< tur. miidet < ar. muddd. 

mudir, -ira m (аг.) 1 . upravitelj , 
direktor. 

2. upravitelj sreza ili sreske is- 
postave u tursko vrijeme. — 
»Nu m u d i r a promjena ga bi- 
la, / čak daleko u našoj kasabi« 
(I. Z. III 116). 

< tur. miidiir < ar. mudir. 

mudželid, mudželit m (ar.) 1. knji- 
govezac. 

2. Mudželidi, Mudželiti je ime 
ulice u blizini Gazi Husrevbe- 
gove džamije u Sarajevu , gdje 
su bile knjigovezačke radnje. 

< tur. miicellid, miicellit < аг. 
mu$allid »knjigovezac« 

Mudželidi, v. mudželid. 

mudžlza / (ar.) nadprirodne poja- 
ve koje se pripisuju pejgambe - 
rima (božjim poslanicima). 

< tur. mucize < ar mu^iza. 


mudžtehid m (ar.) priznati šeri- 
jatski pravnik — naučnik koji 
je sposoban da samostalno rje- 
šava vjerska pitanja direktno 
na osnovu kur’ana i hadisa kao 
izvora šerijatskog prava. 

< tur. miigtehid < ar. mujjta- 
hid. 

mufetiš m (аг.) inspektor. — »u 
drugoj mu papir ćage bijelo, / 
ćatib li je, il’ m u f e t i š li je!« 
(I. Z. I 230). 

< tur. miifetti$ < ar. mufattiš. 

Mufida (ar.) musl . žensko ime. 

< tur. Miifide, žensko ime 

< ar. mufida »korisna« 

mufliz, -iza m (ar.) onaj koji ne- 
ma ni pare; propali trgovac; 
onaj koji je bankrotirao. — 
»Naš je care m u f 1 i z ostanuo, 
/ veš on pare ni dinara nema« 
(M. H. III 33). 

< tur. miiflis < ar. muflis. 

miiftadžija, muktadžija m (pers.- 
tur.) onaj koji hoće sve badava , 
koji hoće da živi na tuđi račun. 

< tur. miifteci < pers. muft 
»besplatno, badava« + tur. suf. 
- ci. 

V. mufte. 

miifte, mukte, adv. (pers.) bespla- 
tno, džaba. — »Najbolje je vino 
koje se m u f t e pije« (Nar. bl. 
10P0. 

< tur. miift < pers. muft »bes- 
platno, badava« 

muftija (muhtija, muktija) m (ar.) 
najstariji po rangu musliman- 
ski sveštenik u jednom okrugu 
ili u jednoj pokrajini. On je na- 
dležan za izdavanje fetvi (v.). 
— »1 m u f t i j a Omer efendi- 
ja« (K. H. 1 96); »i mukti j a 
iz novog konaka« (Ašikl. 71). 

< tur. miiftii < ar. mufti. 

V. muftiluk. 


468 



Muharem 


muftilnk m (ar.-tur.) 1. muftijsko 
zvanje. 

2. muftijstvo, nadleštvo u ko- 
jem se muftija nalazi. 

< tur. miiftuluk y v. muftija 4- 
tur. suf. -liik, -lik . 

muhabet, v. mehabet. 

muhadžir (muhadžer) m (ar.) iz- 
bjeglica, emigrant; iseljenik, 
doseljenik. 

< tur. muhacir < ar. muhafiir. 

muhafeza f (ar.) područje koje se 
čuva i brani. — »što livanjsku 
muhafezu čuva^ (M. H. III 
414); »Seidija muhafezu ču~ 
va, / s dvan’est hiljad’ ubojite 
vojske-« (K. H. I 35). 

< tur. muhafaza < ar. muha- 
faza »čuvanje, branjenje«. 

V. muhafiz, muhafizluk. 

muhafiz m (ar.) zapovjednik ve- 
čeg utvrdenog grada, tvrdave. 

< tur. muhafiz < ar. muhafiz 
»čuvar^. 

muhafizluk m (ar.-tur.) zvanje , 
položaj muhafiza. 

< tur. muhafizhk, v. muhafiz 
4- tur. suf. -hk. 

muhakak, adv. (ar.) sigurno, pot- 
sigurno. 

< tur. muhakkak < аг. muha- 
qqaq. 

muhalčbija f (ar.) vrsta slatkog 
jela koje se pravi od pirinčeva 
brašna, mlijeka i šećera. 

< tur. miihallebi < аг. muha- 
llab, part, izveđen od korijena 
halib »svježe, istom pomuženo 
mlijeko, jomuža*. 

muhalčfat, -£ta m (аг.) pokretna 
ostavinska imovina koja se pro- 
daje na javnoj licitaciji. 

< tur. muhallefat < ar. pl. 
mufyallafat, sing. mufjallaf 
movina koja je osrtala iza umr- 
log, zaostavština. 


Muhamed, hipok. Muho, Mušan, 
Mušo, Hamdija, Hamdo, Hamo, 
Hama (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Muhammed < ar. Mu- 
hammad, muško ime, osn. zn.: 
»slavljen, proslavljen«. 

muhanat, muhanatan, muanat, 
muanatan, adj. (ar.) 1 . osjetljiv. 
2. strašivica, propalica, nečo- 
vjek. — »Id’ ođatle, jedan mu- 
hanate!« (Vuk, Rječnik). 

< tur. muhannat, muhanat, 
muhanes »strašivica, propalica, 
nečovjek; onaj koji tepa ili kroz 
nos govori^ < ar. muj}annat 
»čovjek ženske naravi, ženskih 
manira-«. 

V. muhanatluk. 

muhanatluk m (ar.-tur.) 1 . osje- 
tljivost. 

2. strašivost; nečovječnost. 

< tur. muhannathk, v. muha- 
nat 4- tur. suf. -hk. 

muhanet m (ar.) tuga , bol, jad . — 
»i od derta iod muhaneta, 
/ od sevdaha jada golemoga-« 
(Ašikl. 47); »I od derta i od 
muhaneta« (Vuk, Rječnik). 
Ova se riječ samo u pjesmi na- 
lazi, a u ob. govoru se ne upo- 
trebljava. 

< tur. mihnet < аг. mihnd 
»muka, nevolja*«. 

muhareba f (аг.) rat. 

< tur. muharebe < аг. muha- 
rdbd. 

muh&rem m (ar.) ime prvog mje- 
seca po muslimanskom kalen- 
daru. 

< tur. muharrem < ar. mufra- 
rram osn. zn.: »sačuvan; zabra- 
njen; svet-«. 

Muharem. hipok. Muho (ar.) 
musl. muško ime. ObiČno se na- 
dijeva djetetu koje se rodi u 
mjesecu muharemu po musl. 
kalendaru. 


46 9 



muhasera 


< tur. Muharrem < ar. Mu- 
harram, muško ime, osn. zn.: 
»sačuvan; zabranjen; svet*. 

muhasera (muasera) / (ar.) opsa- 
da, opsjedanje; »muhaseru uči- 
niti« = opsjednuti. — »m u h a- 
s e r u učiniše kulu« (K. H. I 
87). 

< tur. muhasera < ai\ muha - 
sara. 

muhasila, v. murasela. 

muhenđis m (ar.-pers.) inžinjer. 

< tur. miihendis < ar. muhan - 
dis, part. akt. od handasa »in- 
žinjerija« < pers. endaze, v. 
endaze. 

Muhiba (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Muhibhe, žen.sko ime, 

< ar. muhibbd >ч)па koja voli«. 

muhimat (muimat), -ata m (ar.) 

1. oprema, prtljag, naročito voj - 
na oprema. — »ostaviše svega 
muhimata« (K. H. I 422). 

2. municija, 

< tur. miihimmat , sa znače- 
njem kao u nas < ar. pl. mu- 
himmdt, sing. muhimma »va- 
žna, potrebna«. 

Muhjudin, ina (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur. Miihyiiddin < ar. Mu- 
hyi~ddin, muško ime, osn. zn.: 
»preporoditelj, oživotvoritelj 
vjere islama«. 

muhlet m (ar.) poček, rok. — »Eto 
t’ m u h 1 e t za nedilju đana«, 
»M u h 1 e t a eto misec đana« 
(M. H. III 243, IV 305). 

< tur. miihlet < ar. muhla. 

muhlija (mulija) / (pers.-tur.) 

1. raspor џ čakšira ili šalvara 
kroz koji Se mokri. — »na nje- 
mu su šajčave čakšire, / kroz 
m u h 1 i j u ćuku pomolio« (F. 
K. 1886 41). 

2. mekano poveće dugme na 
dušeku (bude ih šest ili osam) 


koje drži vunu da se ne pre - 
tače unutar dušečne dimije. 

< tur. mihli, mihh »čavlom 
prikovano, pričvršćeno« < tur. 
muh »čivija, čavao« < pers. 
mih -1- tur. suf. -li. 

Muho, v. Muhamed i Muharem. 

muhrija / (ar.) mala bijela kost, 
školjka ili bondžuk koji se u- 
pliću djeci u kosu radi uresa, 
a i radi uroka. 

< tur. miihre < ar. muhrd . 

Muhsin (ar.) musl. muško ime . 

< tur. Muhsin < ar. MuAsin, 
muško ime, osn. zn.: »dobroči- 
nitelj« 

muhtađž, muhtač (muktadž, muk- 
tač) adj. (ar.) potreban, nuždan, 
ovisan o pomoći drugoga. — 
»Nedaj mi, bože, nikome m u h- 
t a d ž biti« (u ob. gov.). 

< tur. muhtag < ar. muhta$. 

muhtar (muktar), -ага m (ar.) 
starješina mahale u gradu; seo- 
ski starješina, knez. — »Dok 
pozvaše Vrepca i m u h t a r a« 
(Ist. bl. II 253); »Bog ubio zvor- 
ničkog muktara« (Sevđ. 66). 

< tur. muhtar, sa značenjem 
kao u nas < ar. muhtar »oda- 
bran, izabran«. 

muhtija, v muftija. 

muhur (muur, mfir) m (pers.) pe- 
čat. — »trisa mu evo pod m u- 
hurom kesa« (M. H. III 323); 
»Zlatnim m u r o m potkajtiti 
našu pravu« (Kočić I 381). — 
»muhur prsten« = prsten koji 
služi kao muhur; »Kad ujutru 
jutro osvanulo, / On joj skide 
muhur prsten s ruke« 
(Petran. 351). 

< tur. miihiir < pers. muhur, 
muhr. 

V. muhurdar, muhurleisati, mu- 
hurli, muhurlija, muhur-sahibi- 
ja, muhur Sulejman-pejgam- 
berov. 


470 



mukađeni 


muburđar, -ara m (pers.) čuvar 
pečata. — »a do druge carev 
muhurdare« (I. Z. I 239). 

< tur. muhiirdar < pers. mu- 
hurdar, v. muhur 4- pers. prez. 
osn. -ddr od inf. dašten »imati, 
držati«. 

muhurleisati (muurleisati, mur- 
leisati), -išem, staviti pečat na 
neku ispravu ili pismo; zapeča- 
titi. 

< tur. muhiirlemek »staviti pe- 
čat, zapečatitK 

muhurli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
snabdjeven pečatom; zapeča- 
čen. 

< tur. miihiirlii , v. muhur 4- 
tur. suf. -lii, -li. 

muhurlija m i / (pers.-tur.) 1. ono 
što je snabdjeveno pečatom, što 
ima na sebi pečat. — »a izvadi 
ćordu muhurliju-« (M. H. 
III 366). 

2. onaj koji ima ispravu sa pe- 
čatom, dekret. — »m u h u r 1 i- 
j e, pa sve učtuglije« (M. H. III 
7). 

< tur. miihiirlii, v. muhurli. 

muhur-sahibija m (pers.-ar.) ču- 
var carskog pečata (veliki ve- 
zir). — »ugleda ga m u h u r - 
s a h i b i j a« (M. H. III 6). 

< tur. miihiir sahibi , tur. izft. 
v. kompon. pod muhur i sahi- 
bija. 

muhur Sulejman - pejgamberov, 

Solomonov pečat, Solomonovo 
slovo , heksagram , šestougaonik. 

< tur. miihr-i Suleyman, v. 
muhur i аг. Sulayman (pejgam- 
ber) < jevr. 

muhzur (muzur) m (аг.) sudski 
činovnik, izvršni organ suda ili 
upravne vlasti. — »i on šalje 
lale i m u h z u r e« (K. H. I 
127). Od ovog je došlo prezime 
Muzur. 


< tur. muhzur < ar. muhdir 
»onaj koji dovođi«. 

mulđ, -ida m (ar.) pomoćnik mu - 
derisa, suplent medrese; kore- 
petitor. 

< tur. muid < ar. mudd. 
muimat, v. muhimat. 

Mftjan, v. Mustafa. 

Mujčin, v. Mustafa. 

mujezin m (ar.) džamijski službe- 
nik koji na munari »uči ezan« i 
time objavljuje da je vrijeme 
molitvi i poziva na molitvu. — 
»već s’ u mene đerzi m u j e z i- 
n i« (M. H. X 19). 

< tur. miiezzin < ar. mu’addin, 
part. akt. od ta’din »oglasiti; 
proučiti ezan«. 

V. mujezinluk. 

mujezinluk m (ar.-tur.) mujezin- 
ska služba. — »Od svog rametli 
oca naslijedio m u j e z i n 1 u k« 
(Gajret 1930 179). 

< tur. miiezzinlik, v. mujezin 
4- tur. suf. -lik. 

Miijica, v. Mustafa. 

Mujkan, Mujko, v. Mustafa. 

Mujo, v. Mustafa. 

mukabela f (ar.) 1. glasno učenje 
kur’ana u džamiji od strane vi- 
Še hafiza; obično se uči uz Ra- 
mazan. 

2. derviško pobožno grupno 
učenje. 

< tur. mukabele < ar. muqd- 
bala. 

mukadem m (ar.) muški pojas bo- 
Ije vrste od posebne tkanine 
koja se uvozila sa Istoka, a 
upotrebljavala se za pojaseve, 
saruke, šamije itd. Ovako se 
katkad naziva i sama ova tka- 
nina . — »Otpasa mu m u k a- 
dem pojasa« (Vuk VII 58); »a 
opasa m uk adem pojasa« 
(K. H. I 368). 


471 



mokajet 


< tur. mukaddem < ar. mu- 
qadddm »probrani, vrijedni-«. 

mukajet. indecl. adj. (ar.) 1. zain- 
teresovan, pažljiv, obazriv. 

2. »mukajet biti« = obratiti pa~ 
žnju na nešto, povesti računa o 
nečem. — »Omer momak sjede 
na jatake, / pa on Zlati ni m u~ 
kajet nije« (K. H. II 205); 
»Marko pije nimukajet ni- 
j e« (Petran. 252). 

< tur. mukayyet < ar. muqa- 
yydd. 

V. mukajetli. 

mukajetli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
zainteresovan, pažljiv, obazriv. 
— »Dok otpuče puška u plani- 
ni, / tomu Ile mukajetli 
bio« (F. J. II 248). 

< tur. тикаууеШ, v. mukajet 
4 tur. suf. -Zi. 

mukata i mukata f (ar.) paušalna 
godiŠnja zakupnina (obično mi- 
nimalna) koja se daje za ne- 
kretninu uzetu pod dugogodi- 
šnji zakup. I sama nekretnina 
koja je izdata pod mukatu na- 
ziva se mukatom. 

< tur. mukataa < ar. muqataa<, 
osn. zn.: »odsjeći, ođrezati«. 

mukava f (ar.) 1. debela dugačka 
lojana svijeća (1 do 2 m dužine 
i 10—15 cm debljine) na čira- 
cima u džamiji, obložena kar- 
tonom. Karton je s vanjske 
strane ukrašen raznobojnim pa- 
pirom. Danas su na ovim mu- 
kavama instalirane električne 
sijalice . 

2. debeli karton. 

< tur. mukavva, sa značenjem 
kao u nas < ar. muqawwa 
»ojačan, učvršćen«. 

mukemel, mućemel, indecl. adj. 
(ar.) savršen , vanredan. 

< tur. miikemmel < ar. mu- 
kammal. 

muktađž, v. muhtadž. 


muktadžija, v. muftadžija. 
muktar, v. muhtar. 
mukte, v. mufte. 
muktija, v. muftija. 

mula, mulla, munla m (ar.) 1. 
učen čovjek, teolog; kadija u 
većim gradovima. — »Hajd, 
Alaga, m u 1 i u mešćemu, / 
vjenčaj seku meni za ljubavcu«! 
(M. H. X 90). 

2. titula koju je sultan dodjelji- 
vao učenim Ijudima kao odli- 
kovanje: mula od Meke i Me- 
dine, munla od Stambola itd. 

3. titula koja se dodaje ispred 
imena čovjeka koji je učio vjer- 
ske škole, pa ma bio i sa ma- 
njom spremom. — »Jeđna mu 
je vatra prifatila, J i ubila m u- 
1 a Jusuf-agu« (Vuk VII 35); 
»M u 1 a Iđris para carevica« 
(Muz. zap. Inst. 3260). 

< tur. mulla, miinla < ar. 
mawla »gospodar, gospodin«. 

V. Mula, mulaluk. 

Mula, Mulija (ar.) musl. žensko 
ime. 

Izv. od mula (v.) na način kao 
što je od hodža izveđeno h6dža 
(v.). 

muiajim, adj.: (ar.) blag, miran; 
mekan. 

< tur. тпШугт < ar. mula’im- 

mulaluk m (ar.-tur.) nadležno po- 
dručje jednog mule, kadije. — 
»hoću silnu pokupiti vojsku, 
po Zvorniku i po mulaluku« 
(Vuk IV 219). 

< tur. miiUahk, v. mula + tur. 
suf. -lik. 

mulazim m (ar.) poručnik (u voj- 
sci). — »M u 1 a z i m i asker 
urediše, / a čauši bajrake raz- 
više« (Kurt I 105). 

< tur. muldzim < ar. mulazim . 

miilć, v. mulk. 


472 



mnnafikluk 


Mulija, v. Mula. 
mulija, v. muhlija. 

miilk, miilć, miiljć, emlak, emlać 

m (аг.) 1. nepokretno dobro, po~ 
sjed, imanje; svojina. 

2. kao pravni izraz; čisto vla- 
sništvo; nekretnine kojima vla- 
snik može neograničeno газро- 
lagati (za razliku od mirije IvJ). 

< tur. miilk, emlak < ar. milk, 
pl. dmldk »posjed, vlast nad 
imovinom*. 

V. miljać. 

muluć, -uća m (аг.) kralj, vladar. 
— »Svaki muluć učinio su- 
luć« (K. H. I 46); »obrve joj vri- 
jede Carigrada, / b’jelo lice sve 
devet muluća« (I. Z. III 215). 

< tur. miiluk, pl. < ar. pl. mu- 
1пк, sing. malik »kralj«. Ar. 
plural upotrijebljen u nas kao 
singular. 

miim m i miima f (pers.) svijeća. 
» ondje Lutvo s majkom veče- 
raše, f a juba mu dva m u m a 
držaše, / do dva m u m a, a u 
dvije ruke* (K. H. I 57); »Viš’ 
glave mu dvije m u m e gore, /* 
a niž’ nogu dvije ljube dvore« 
(nar. pj.) 

< tur. mum »svijeća« < pers. 
тпт »vosak«. 

V. mumdžija, mum-makaze. 
mum-tahta, mumurluk. 

mumdžija m (pers.-tur.) svjećar. 

< tur. mumcu, v. mum 4- tur. 
suf. ~cu. 

mOmija / (ar.) 1. balsamovan, isu- 
šen leš kod starih Egipćana. 

2. fig.: ukočen, nepokretan čo- 
vjek; veoma mršav čovjek. 

< tur. титуа < ar. тптуа (i 
u pers. тптуа). 

mfimin m (ar.) vjernik , musliman. 

< tur. mumin < ar. mtl’min 
»onaj koji vjeruje u boga«. 


mum-makaze, mumakaze pl. t 

(pers.-ar.) usekač, posebne no - 
žice kojima se useče izgorjeli 
fitilj svijeće, kako bi svijeća 
bolje gorjela. 

< tur. mum makasi, tur. izft., 
v. kompon. pod mum i makaze. 

mum-tahta, miim-tafta, miimta- 
hta, miimtafta / (pers.) drveni 
svijećnjak. 

< tur. mum tahtasi, tur. izft., 
v. kompon. pod mum i tahta. 

mumurluk m (pers.-tur.) čirak za 
svijeće. — »I m u m u г 1 u k od 
suhoga zlata« (Kurt I 179). 

< tur. mumluk, v. mum 4- tur. 
suf. -luk. 

munadija m (аг.) telal, oglasivač . 

. Munadije su u bezistanima o - 
glašavale vHjeme pojedinih 
dnevnih molitava (namaza), po- 
što se ezan sa munare ne čuje 
u bezistanu. I u sarajevskim 
bezistanima su munadije vršile 
takva oglašavanja. 

< tur. munadi < ar. munddt 
»onaj koji zove, viče«. 

munadžat, -£ta m (ar.) molitva,. 
pjesma koja sadrži molitvu; oda 
bogu. 

< tur. munacat < ar. mund$a. 

munafičiti, spletkariti. — »Dje- 
vojke jedna drugu samo ogova- 
raju i m u n a f i č e« (Gajret 
1930 274). 

Izv. od munafik (v.). 

mun&fik m (ar.) licemjeran, smut- 
Ijivac; spletkar; onaj koji se 
prikazuje vjernikom, a uistinU 
nije vjernik. 

< tur. munafik < ar. munafiq~ 
V. munafičiti, munafikluk. 

monafikluk m (ar.-tur.) licemjer- 
stvo. 

< tur. munafikhk, v. munafik 
4- tur. suf. -Itk. 


473 * 



munara 


munara, minara, minaret m i mi- 
паге n (ar.) visoki vitki toranj 
džamije sa kojeg mujezin pozi- 
va muslimane na molitvu (»uči 
ezan«), — »No kad ezan na 
munari viknu« (K. H. I 158): 
»Ezan uči sa turskih m u n a- 
r a, / ja se šetam pokraj šadr- 
vana« (Muz. zap. Inst. 3315). 

< tur. minare < ar. mdnarči. 

munasib, munasip, adv. (ar.) 
umjesno, zgodno , shodno; povo- 
Ijno. — »Sto j’ m u n a s i p, da 
mu ponesemo« (K. H. I 104): 
»Je lj’ m u n a s i p do Zadara 
sići« (Lord 73): »... i ja sam 
o toj stvari sam razmišljao, i 
našao za munasib...« (Zem- 
bilj II 23). 

< tur. miinasib, miinasip < ar. 
munasib. 

V. pomunasib. 

munedžim m (ar.) 1. astronom. 

2. astrolog. 

< tur. miineccim < ar. mund- 

Шш 

Munevera (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Miinevver , žensko ime, 
»Svjetla« (uspor. Svjetlana) 

< ar. munawwar »svjetao«. 
part. pas. ođ inf. tanwir »osvi- 
jetliti, rasvijetliti« < ar. ппг 
»svjetl o«. 

Munfb, -iba (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur. Munib, muško ime, < ar. 
munib »onaj koji se bogu obra- 
tio, posvetio (napustivši grije- 
šenje)«. 

Muniba (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Miinibe, žensko ime 

< ar. muniba , ž. rod od Munib, 
v. Munib. 

Mitnir, -ira (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Miinir , muško ime, 
»Svjetli-« < ar. munir »svijetao, 
sjajan«. 


Munira (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Мппгге, žensko ime, 
»Svjetla« < ar. munira »svi- 
jetla, sjajna«. 

muniz, munjfz, adj. (ar.) pitom , 
umiljat; skroman. 

< tur. munis < ar. munis. 

Munkir i Nekir m (ar.) dva anđe- 
la koji se pojavljuju u grobu 
(po muslimanskom vjerovanju) 
nakon sahrane umrlog i ispituju 
umrloga o njegovim djeiima za 
života. Nazivaju se jednim ime- 
nom suvaldžije, sualdžije (v.). 

< tur. Munkir, Nekir < ar. 
Munkir, Nakir. 

mflr, v. muhur. 

murad, murat m (ar.) želja, ono 
za čim se čezne; ispunjavanje 
želje . — »Žene idu na m u r a d 
turbetu«, tj. idu na obilazak 
turbeta da bi im se ispunila že- 
lja koju imaju. 

< tur. murad, murat < ar. mu- 
rad »cilj, želja«. 

V. muradati. 

muradati, ići na murad turbetu, 
vršiti nešto radi ispunjenja 
murada. 

Izv. od murad (v.). 

Muradif (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Miiradif, muško ime, 

< ar. muradif »sinonim; drug, 
saputnik«, 

murafa / (ar.) parnica. 

< tur. murafaa < аг. murafaa % 
V. murafati se. 

murafati se, parničiti se na sudu. 
— »Eno ti suđa pa s e m u r a- 
faj«! (Zembilj II 79). 

Izv. od murafa (v.). 

muraija m (ar.) farisej, onaj koji 
se izdaje za pobožna čovjeka, a 
u stvari nije istinski pobožan. ■: 

< tur. murai < ar. mural. 

V. murailuk. 


A14 



nrararija 


jmirailnk m (ar.«tur.) farisejstvo. 

< tur. miirailik, v. muraija + 
tur. suf. -lik. 

murasela (pogr. muhasila) / (ar.) 

1. poslanica; službeno pismo 
kadije upućeno kao pozivnica 
ili kao nalog. — »Od vezira si- 
tnu buruntiju, / Od kadije sitnu 
muraselu« (Petran. 581); 
«-Bez tapije efendi-kadije, / Bez 
odžine m u h a s i 1 e male« 
(Vuk VI 316). 

< tur. miirasele < ar. mura- 
sala. 

Murat (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Murad, Murat, muško 
ime, »Željko« < ar. murad » že- 
Ija«. 

murdar, adj. i supst. i miirdarin 

m (pers.) 1 . kao pridjev: prljav, 
nečist, pis. 

2. kao imenica: prljavac, bitan- 
ga, propalica. 

< tur. murdar < pers. murdar. 
V. murdarluk. 

murdarluk m (pers.-tur.) 1. pr- 
Ijavština, nečistoća. 

2. neka bolest kod goveda i ko- 
nja: izađu po trbuhu guke ispod 
kože. 

< tur. murdarhk, v. murdar + 
tur. suf. -hk. 

murdum m (pers.) čovjek, osoba. 
— »već pašina ubije m u r d u- 
та« (B. V. III 76). 

< tur. merdum < pers. mer- 
dum. 

murećef, murećep m (ar.) crnilo, 
vrsta crnog mastila, tinte. — 
»oci su mi k’o m u r e ć e f, fali 
me, majko« (I. Z. III 114); »Jo- 
vo piše, a Marija veze, / Nesta 
Jovu mrka murećepa« (Vuk 
I 209): ^kalem ima, m u r e ć e- 
p a nejma« (M. H. III 490). 

< tur. miir.ekkep < аг. murd- 
kkab. 


murid, -ida m (ar.) kandidat der- 
viškog reda; pristalica, sljedbe- 
nik jednog šeha. 

< tur. miirid < ar. murid. 

Muris, Muriz (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Muris, muško ime < ar. 
murit »onaj koji ostavlja u na- 
sljeđe, koji daje nešto u na- 
sljeđe«. 

Miirta, v. Murteza. 

Murta (ar.) musl. žensko ime. 

Izv. od Murto, v. Murteza. 

murtat, murtatin m (ar.) 1. izda- 
jica. — »M u r t a t i su mene 
oblagali« (M. H-. III 14); »što 
’nakoga murtatina nemaš« 
(K. H. I 27). 

Џ 2. otpadnik od vjere. 

< tur. murtat < ar. murtadd. 
V. murtatluk. 

murtatluk m (ar.-tur.) izdajstvo. 

< tur. murtathk, v. murtat + 
tur. suf. -hk. 

Murteza, hipok. Murtezan, Miirta, 

Murto (ar.) musl. muško ime. — 
»Kurta sjaši , M u r t a uzjaši, 
dok doratu m. . . otpadoše« 
(nar. izr.). 

< tur. Murtaza < ar. Murtadd 
muško ime, »Odabrani, Pro- 
brani«. 

murtezika / (ar.) vakufskj službe- 
nici koji primaju od vakufa 
određenu platu ili nagradu, bi- 
lo u novcu ili u naturi. 

< tur. miirtezika < ar. murta- 
ziqa »opskrbljena, osigurana 
hranom«. 

Murto, v. Murteza. 

mururtja / (ar.) carina, cestarina, 
taksa za prolaz. 

< tur. тпгиНуе < ar. mururi- 
yyd »plata za prolaz«. 


475 



murver 


murver m (tur.) zovika, zova, 
bazga, Sambucus nigra L.; cvi- 
jet od zovike . 

< tur. miirver. 

Musa (asir.) musl. muško ime. — 
»Bujrum M u s a kupusa!« 

< tur. Musa < ar. MUsa, mu- 
ško ime, Mojsije < asir. 

V. Musa-pejgamber. 

i 

musaf m (ar.) kur’an. — » i u 
njojzi m u s a f i sufara« (M. 
H. X 62). 

< tur. musaf, mushaf < ar. 
mushaf, osn. zn.: »uvezana knji- 
ga; zbirka«. 

musaferet m (ar.) putovanje . 

< tur. misaferet < ar. musd- 
fara. 

musafir m (аг.) gost; putnik — 
namjernik. — »da on svoje vidi 
m u s a f i r e« (M. H. III 448). 

< tur. misafir < ar. musafir 
»putnik«. 

V. musafirhana, musafirluk, 
musaferet. 

musafirhana i musafirhana f 

(ar.-pers.) dobrotvorna ugosti - 
teljska kuća; kuća specijalno 
određena za putnike — namjer- 
nike u kojoj ovi dobivaju bes- 
platno konačište i hranu. U Bo- 
sni i Hercegovini je za turske 
vlasti, bilo musafirhana u mno- 
gim mjestima. 

< tur. misafirhane , v. musafir 
i hane. 

musafirluk m (ar.-tur.) gostova- 
nje, iđenje u goste; putovanje. 

< tur. misafirlik, v. musafir 4- 
tur. suf. -lik. 

musaka / (ar.) povrće pripremlje- 
no za jelo sa prženim mesom: 
jelo od tanko izrezanih crnih 
patlidžana, tikve ili krompira , 
uprženih u maslu i jajima i po- 
sutih uprženim isjecanim ili 
samljevenim mesom. 


< tur. musaka < ar. musaqqa T 
bukv.: »skvašen, napojem«. 

musala f (ar.) mjesto (livada, ba~ 
šča ili kakav drugi povelik pro- 
,stor) na kome muslimani cije- 
log grada, varoši, grupno, pod 
otvorenim nebom, klanjaju baj - 
ramsku molitvu ~»bajram-na- 
maz«. Gotovo svaki grad i ka- 
saba u Bosni i Hercegovini 
imao je svoju musalu. Sarajev- 
ska musala je biia na prostoru 
gdje se sada nalazi zgrada Iz- 
vršnog vijeća BiH i ostale obli- 
žnje zgrade. Stoga se i ulica 
koja vodi od ulice MarŠala Tita 
prema Miljacki zove Musala. — 
»Kolika je na M u s a 1 i jalija, 
/ još je veća Atlagića kapija« 
(Sevd. 103). 

< tur. musalla < ar. musalla 
^mjesto gdje se klanja namaz«. 
V. salat, musalija. 

musalat m (ar.) nametljivac, onaf 
koji dosađuje. 

< tur. musallat < ar. musd- 
llat, part. pas. od taslit »ovla- 
dati, savladati«. 

musalija m (ar.) klanjač , onaj /со- 
ji klanja namaz (molitvu). 

< tur. musalli < аг. musalli. 

musandara, musandera, musandra 

/ (tur.) 1. od drveta skovani i 
rezbarijama ukrašeni pregraci 
(kao neki stalni zidni ormari) 
duž cijelog jednog zida sobe u 
starinskim kućama, u čijem sa- 
stavu su: dušekluk, dolaf, ba- 
njica a, često, i zemljana peć 
sa lončićima. 

2. jedna vrsta balkona u džami- 
ji, na zidu iznad ulaznih vrata. 

< tur. musandira. 

musanif m (ar.) pisac, autor. 

< tur. musannif < ar. mu?an- 
nif. 

Musa-pejgamber (asir.-pers.) bo- 
žji poslanik Musa, Mojsije. 


476 



mnstahftei 


< tur. Musa peygamber v. Mti- 
sa i pejgamber. 

musavčda. v. museveda. 

masčlem m (аг.) onaj koji je po- 
vlašten, privilegovan , oslobođen 
djelimiČno ili potpuno od re- 
dovnih i vanrednih državnih i 
feudalnih tereta. 

< tur. miisellem < аг. musal - 
lam »predan«. 

musćlez, museles m (ar.) mošt, ši- 
ra . — »Sta je hajrola — da nije 
Bosna protekla šerbetom, a Ne- 
retva muselezom?« (Zem- 
bilj III 133); »Dala bih bačvu 
museleza« (Vuk V 546). 

< tur. miiselles < ar. mutalldi , 
bukv.: «>trostruk, trovrstan-«. 

musčlim m (ar.) sinonim za kaj- 
mekam; zastupnik paše u san- 
džaku koji mu je dat kao arpa- 
luk; oblcLsni upravitelj; sreski 
naČelnik. — »Beg Mustajbeg, 
muselime lički« (K. H. I 
101 ). 

< tur. miisellim < ar. musa- 
Uim. 

V. musplimluk. 

musellmluk m (ar.-tur.) 1. muse - 
limska služba, muselimsko zva- 
nje. 

2 . oblast kojom upravlja muse - 
lim. 

< tur. miisellimlik, v. muselim 
4- tur. suf. -lik. 

musevčda, musaveda f (ar.) bije- 
da, nesreća, napast; potvora, 
kleveta. — »To je samo jedna 
bijeda i musaveda« (Kbčić, 
II 12). 

< tur. musibet < ar. musiba 
»nesreća, bijeda, napast«, ili 

< tur. miisvedde < ar. mus- 
wdddd »crna stvar, ocrnjena«. 
V. musevedžija. 

musevbdžija m (ar.-tur.) opađač, 
bijednik. 


V. museveda 4- tur. suf. -ci (č. 
dži). 

musibet m (аг.) nesreća. — »Tko 
ne traži nasihata; izješće šamar 
m u s i b e t а« (Nar. bl. 174). 

< tur. musibet < ar. musiba. 

Muslihuđin, -ina, hipok. Muslija 
(ar.) musl. muško ime. 

< tur. Muslihuddin, vulg. Musli 

< ar. Muslihuddin, muško ime, 
osn. zn.: »popravljač vjere«. 

Musllja, v. Muslihudin. 

muslim m (ar.) musliman . 

< tur. miislim < ar. muslim 
»musliman^, part. akt. od isldm 
»predati se bogu«. 

V. rrusliman. 

musliman, -ana m (ar.-pers.) pri- 
padnik islamske vjere. 

< tur.. miisliman < pers. mu- 
sliman, pers. pl. od ar. muslim 
(v. muslim). Ovaj plural se u 
turskom i u našem jeziku upo- 
trebljava kao singular. 

musluci (sing. musluk) m (tur.) 

1. javni nužnik koji ima tekuću 
vodu, odnosno uz koji se nala- 
zi više česama. 

2. mjesto gdje se nalazi više če- 
sama iz kojih stalno voda teče. 

< tur. musluk osn. zn.: »slavi- 
na od Česme«. 

Mustafa, hipok. Miijan, Mujo, 
MujČin, Mujkan, Mujko, Mfi- 
jica (ar.) musl. muško ime. Ako 
se doda titula » aga« ili »beg 
onda se kaže: Mustafaga ili Мп- 
jaga i Mdstajbeg ili Mujbeg. 

< tur. Mustafa < ar. Mustafd, 
muško ime, osn. zn.: »ođabran«. 

mustahfizi, mustahfezi (sing. mu- 
stahfiz, mustahfez) m (ar.) čla- 
novi stalne posade stacionirane 
u gradovima; pozadinska vojska 
koja je služila kao posada gra- 
da i brinula se o opkopima i 


477 



mustahfizluk 


utvrđenjima oko grada. Jedni 
su bili plaćeni (alufedžije), a 
drugi su vršili službu kao spa- 
hije. Mustahfiz je pripadnik 
tog roda vojske. 

< tur. miistahfiz < ar. mustah- 
fiz >*Čuvar, zaštitnik-* 

V. mustahfizluk. 

mustahfizluk m (ar.-tur.) mustah- 
fiski rod vojske; služba mustah - 
fiza. 

< tur. miLstahftzhk, v. mustah- 
fiz + tur. suf. -lik. 

mustedžir m (ar.) zakupac; kmet 
u doba austro-ugarske okupa- 
cije. 

< tur. miistecir < ar. musta'- 
§ir »zakupac«. 

mustehab m (ar.) ono što je po 
islamskim propisima pohvalno 
da se Čini i za Što se ima sevap. 

< tur. miistehab < ar. musta- 
hab 

mustuiuk, mustulugdžija, v. mu- 

štuluk, muštulugdžija. 

musveda / (ar.) koncept, rukopis. 

< tur. miisvedde < ar. mu- 
su:adda . 

muša, mušaja, mušara / (ar.) utri- 
na, pašnjak; zemlja pusta , ne- 
obrađena . 

< tur. mii$a’-i mera >*-seoski pa- 
šnjak kojim se koriste svi se- 
ljani; nepodijeljena, zajednička 
utrina-* < ar. muša< »zajedni- 
čki, nepodijeljeni*« + ar. md- 
ria »mera« (v. mera). 

V. mušaluk. 

mušaluk m (ar.-tur.) travarina, tj. 
ono što se plaća za pašnjak. 

V. muša + tur. suf. -lik. 

Mušan, Mušo, v. Muhamed i Mu- 
harem. 

mušavera / (ar.) dogovor, konsul- 
iovanje. 

< tur. mii$avere < ar. musa- 
u>ara. 


mušebak, -pka, pl. mušepci i mu- 
šebek, -a, pl. mušebeci, m (ar.) 

1. drvena rešetka na prozorima 
starih muslimanskih kuća koja 
služi tome da se ne bi vidjela s 
ulice ženska lica u sobi. — »Od 
ćošaka iod mušebaka« (M. 
H. X 92); »gledala ga Ajka s 
mušebaka« (I. Z. III 168). 

2. vrsta veza koji je sličan mu- 
šepku. 

< tur. mu$abak < аг. mušab- 
bak »napravljen kao mreža ili 
kao rešetka«. 

mušema / (ar.) ovošteno platno r 
gumirano platno. — »i m u š e- 
me na kajiŠ vezane-« (K. H. I 
559). • 

<• tur. тиџатта * vulg. mu- 
' $amba < ar. mušamma- »ovo- 
šten«. 

V. mušemali. 

mušemaii, indecl. adj. (ar.-tur.) 
od mušeme, sa mušemom. 

V. mušemali fenjer pod fenjer. 

< tur. тиџаттаН, v. muŠema 
+ tur. suf. -It. 

mušfr, -ira m (ar.) maršal. — »i 
najviši m u š i r od Stambola, 
/ Murat paša, veliki vezire« (K. 
H. I 187). 

< tur. тпџгг < ar. muSir. 

miišmula, mdšmulja / (grč.) mu- 
šmula, Mespilus germanica L. 

< tur. тиџтта < grč. mespi- 
lon. 

mušrić, mušrik m (ar.) neznabo - 
žac, višebožac. 

< tur. mu$rik < ar. mušrik. 

mušta, muštija / (pers.) alatka od 
tuča u obliku polukugle sa kra- 
tkim drškom , kojom sarači, pa- 
pučije , kundurdžije i Čizmedži- 
je tuku kožu da bi je rastanji- 
li i rastegli, te na taj način pri- 
premili za krojenje. Pri ruko- 
vanju držak ove alatke se drži 


478 



muteselij# 


u stisnutoj šaci i stoga je dobi- 
la ime po pers. riječi » muŠt «. — 
»£izmedžije jedne dilendžije, / 
m u š t o m tuku, od gladi se 
vuku« (Zb. XXX sv. I 135). 

< tur. mu$ta < pers. mušte 
v 4)no što se šakom drži« < pers. 
mušt »šaka*. 

muštedžija, v. muždedžija. 

mušterija m (ar.) 1. kupac, reflek- 
tant za kupovinu; klijent. — 
»Poradi jednog mušterije 
dućan se ne otvara* (Nar. bl. 
143). 

2. onaj koji nešto želi, koji pre - 
tenduje na nešto. — »аГ sam 
jadna skudila djevojku, / sku- 
dila je momku m u š t e r i j i« 
(I. Z. II 1); »i ti si joj bio m u- 
šterija, / i tvoja je jauklija 
bila« (M. H. III 194). 

< tur. miifteri < ar: muštari 
»kupac«. 

muštija, v. mušta. 
muštulugdžija, v. muštulukčija. 

muštuluk (mustuluk) m (pers.- 
tur.) bakšiš ili nagrada koja se 
daje onom koji prvi javi kakvu 
dobru, radosnu vijest. — »Daj 
m u š t u 1 u k gospodska divoj- 
ko, / eno tebi Vrcić-bajraktara 
(M. H. III 154); »Ja tebe glas, 
ti mene m u š t u 1 u k« (Vuk, 
Posl. 110); »M u s t u 1 u k, maj- 
ko, mustulugdžiji^ (Vuk V 67). 

< tur. mu$tuluk < pers. muž~ 
de »vesela vijest, obradovanje« 
4- tur. suf. -luk. 

V. muštulukčija, muždedžija. 

muštulukčija, muštulugdžija m 

(pers.-tur.) onaj koji prvi javi 
radosnu vijest i koji za to za- 
služuje muštuluk. 

< tur. mu$tulukgu, v. muštuluk 
-r tur. suf. - gu , - gi . 

mutap, mutab, mutaf, mutav m 

(pers.) pokrovac od kostrijeti, 
prostirač od kostrijeti. 


< tur. muytap, mutaf < pers. 
mUytab < pers. тпу »dlaka« i 
pers. tdb, prez. osn. od inf. tdf- 
ten »plesti, presti, sukati«. 

V. mutapčija. 

Mutapčić, v. mutapčija. 

mutapčija, mutabdžija, mutdvdži- 
ja i mutapčija, mutabdžija, mu- 
tavdžija m (pers.-tur.) zanatlija 
koji pravi razne predmete od 
kostrijeti (kao: pokrovce, hara- 
re itd.). Od ovog je nastalo pre- 
zime Mutapčić. 

< tur. mugtapgi, mutafgi, v. 
mutap 4- tur. suf. - gt. 

muteber, indecl. adj. (ar.) ugle- 
dan, c ijenjen, uvažen. — »Deva 
je m u t e b e r, jer je duga 
vrata« (Nar. bl. 45). u 

< tur. muteber »cijenjen, uva- 
žen« < ar. muttabar »poučen, 

« pouka«. 

mutekif, mutećif m (ar.) čovjek 
koji se zatvori u džamiju zad- 
njih deset dana Ramazana; v. 
itićaf. 

< tur. mutekif < ar. mudakif . 

mutekija m (ar.) veoma pobožan 
čovjek koji se čuva svakog gri 
jeha. 

< tur. muttaki < аг. muttaqu 

mutesarif m (ar.) 1. okružni na- 
čelnik, oblasni načelnik. 

2. sinonim za valija. 

< tur. mutasarrtf < ar. muia- 
sarrif. 

V. mutesarifluk. 

mutesarifluk m (ar.-tur.) okrug r 
oblast, kao područje mutesarifa; 
mutesarifsko zvanje. 

< tur. mutasarnflik, V. inute- 
sarif 4 tur. suf. -Itfc. 

muteselim m (ar.) isto što i mu- 
selim (v.). 

< tur. miitesellim < ar. muta- 
sallim. 



«nntevčlij& 


mutevelija m (аг.) upravitelj jed- 
nog vakufa. 

< tur. miitevelli < аг. rnutd- 
walli >»-upravitelj«<. 

mutfak, mutvak m (аг.) kuhinja. 
>*Pa otiđe dolje u mutfaku, 
/ Đe u mutfak behu kuha- 
rice« (Lord 112); »to začula cu- 
га u mutvaku« (K. H. I 158). 

< tur. mutfak, mutpak < аг. 
mafba}} »kuhinja«. 

muti, indecl. adj. (ar.) pokoran, 
posluŠan, odan. — >>Jesi Г m u- 
t i Bogu jedinome i našemu ca- 
ru Čestitome« (KoČić I 127). 

< tur. muti < аг. muti< »poslu- 
бап«ч 

V. itaat. 

mutlak, mutlaka adv. (ar.) po 
svoj prilici, sasvim vjerovatno. 
— >*-M u 11 a k serdar nije iz 
Primorja, / ’vako nije piće u 
serdara« (K. H. II 313); »m u- 
tlak Šćase Marka posijeći« 
(Muz. zap, Inst. 59). 

< tur. mutlak, mutlaka < ar. 
muflaq, muflagd. 

mutvak, v. .mutfak. 

mftur, muurlčisati, v. muhur, mu- 
hurleisati. 

muvčkii m (ar.) onaj koji se bri- 
ne o ustanovljavanju tačnog 
vremena radi određivanja na- 
stupa poje&inih dnevnih musli- 
manskih molitava. 

< tur. muvakkit < ar. muwa- 
qqit part. akt. od tawqit »odre- 
diti vrijeme*, izv. od waqt 
»vrijeme«. 

V. muvekithana. 

nravekithina / (ar.-pers.) manja 
prostorija ili zgrada u kojoj ra - 


di muvekit. U dvorištu Begove 
džamije u Sarajevu postoji mu- 
vekithana. 

< tur. muvakithane , v. muve- 
kit i hane. 

muzaćčra, muzakera / (ar.) kore- 
peticija, zajedničko učenje i 
propitivanje, rad u kružoku. 

< tur. miizakere < ar. muda- 
kara. 

Muzafer (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Muzaffer < ar. Muza- 
ffdr, muško ime, »Pobjednik«, 

Muzafera (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Muzaffera, žensko ime 
»Pobjednica« < аг. muzaffdrd 
»pobjednica*. 

muzajčka, muzajika / (ar.) tegoba, 
poteŠkoća, neprilika, kriza. 

< tur. тигауака <лг. muddy- 
dqa. 

muzevir m (ar.) spletkar, smutlji- 
vac. — »Svađe ima turskije 
muzevira« (Kočić I 383). 

< tur. miizevvir < ar. muzd- 
wwir. 

V. muzevirluk. 

muzevlrluk m (ar.-tur.) spletka- 
renje, zamućivanje. 

< tur. miizevvirlik, v. muzevir 
4- tur. suf. -lik. 

Muzur, v. muhzur. 

muždčdžija, muštedžija m (pers.- 
tur.) isto Što i muštulukčija, tj. 
onaj koji prvi javi radosnu vi- 
jest. — »m uštedžija na 
muštuluk dođe« (F. K. 1886 62). 

< tur. miijdeci < pers. mužde 
»vesela vijest, obradovanje«, + 
tur. suf. -ci. 


480 



naašikovati se, narazgovarati se 
na Ijubavnom sastanku . 

Izv. od ašik (v.). 

nabadžiti se, nadignuti se, podi- 
gnuti se (u hod t u šetnju). — 
»Sto su jutros bule n a b a d ž i- 
1 e, У u teferič, da teferičuju« 
(I. Z. IV 57). 

Vjerovatno izvedeno od bađžak 
(v.): nabadžačiti se, pa skraće- 
no: nabadžiti se, tj. podići se na 
noge, ili od badža (v.): naba- 
džiti se, tj. nadignuti se kao 
badža. 

nabaka, v. nafaka. 

nabakamiti se, narumeniti lice 
bakamom. — »Nabijeli se i n a- 
bakami se, / pa izađe na 
sokakna vrata« (Sevd. 80). 

Izv. od bakam (v.). 

nabasati, idući udariti na npšto, 
nagaziti t naići. 

Izv. od basati (v.). 

nabaška i nabaška, adv. (srp. 
hrv.-tur.) zasebno t odvojeno. 
Hibr. r.: od baška (v.) i naša 
prepoz. »na«. 

nabelajisati, -jišem, nagaziti na 
kakvo zlo , na kakav belaj. — 
»Njegov tata je bio malo Čvr- 
šći, a ovaj će nabelajisati, 
čim se razigra..(Sol. I 399). 
Izv. od belaj, belajisati (v.). 


nabelajiti, nagaziti na belaj, na- 
samariti se. 

Izv. od belaj (v.). 

na burmu, v. burma. 

naćordišan, adj. (srp. hrv.-pers.) 
ćordom oboružan. — >-Oko njih 
su mnogi nastojnici, / Oružani 
i naćordisani« (Vuk VII 
203). 

Izv. od ćorda (v.). 

naćosati se, naašikovati se. — »-Da 
imamo blizu đevojaka, / Čudno 
Г bi se noćas naćosali« 
(Vuk V 217). 

Izv. od ćosati (v.). 

Nadija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Nđdi, muško ime, »Vi- 
kač’« < ar. nadi »onaj koji zo- 
ve, koji viče«. 

NadUa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. N&diye , žensko ime < ar. 
nadiya »ona koja zove, koja 
viče«. 

nadir, -ira m (ar.) astronomski 
najvišoj taČki (zenitu) suprotna 
taČka , koja se nalazi na suprot - 
noj (donjoj) nebeskoj polutki. 

< tur. nazir < ar. nazir. 

Nadira (аг.) musl . žensko ime. 

< tur. Nadire, žensko ime < ar. 
nadira »rijetkost«. 

nadoliđati (se), napuniti (se), na- 
puniti stomak ртеко mjere ка - 


31 — Turcizmi u SH Jeziku 


481 



nađdlmiti 


fom, vodom ili kojom drugom 
tekućinom. 

Izv. od doliđati (v.). 

nadolmiti, napuniti , nadjeti. 

Izv. od dolma, dolmiti (v.). 

nadurati, trpeći nešto nadvladati, 
pobijediti, izdrzati. 

Izv, od durati (v.). 

naduravati se, natezati se , takmi- 
čiti se u izdržljivosti. 

Izv. od durati (v.). 

nadurbiniti, uprariti durbin (đro- 
gted/ na ne5to, pogledati kroz 
durbin u neki objekat. — »Dur- 
binila Bedremane majka, / N a- 
d u r b i n i u mrke kočije« (Muz. 
zap. Inst. 1811). 

Izv. od durbiniti (v.). 

naduzeniti se, dotjerati se, nagiz - 
dati se, nabijeliti se i nabaka- 
miti. 

Izv. od duzeniti (v.). 

Nadža, v. Nadžija. 

nadžagbaba, v. nadžak-baba. 

nadžak m (tur.) dio starinske boj- 
ne opreme: sjekirica na dugom 
dršku , u koje je s jedne strane 
o štrica, a s druge strane ušice 
(malj) u obliku čekića. — »Za- 
reče se zulumčar đevojka: / da 
načini nadžak od čelika« 
(Vuk I 505); »N a d ž a k uze, u 
bure udari« (M. H. Ш 73). 

< tur. nacak. Turski leksiko- 
grafi, zatim Zenker i dr. sma- 
traju ovu riječ izvorno turskom, 
dok Dr Sikirić tvrdi da je došla 
od pers. načdh. 

V. nadžak-baba. 

nadžak-baba, nadžagbaba, f (tur.- 
srp. hrv.) žena svađalica, žena 
koja je uvijek' spremna na 
svađu. 

SIož. od nadžak (v.) i naše ri- 
ječi » baba «, starica. 


nadžidžati, nakititi , — »džidžala 
te majka tvoja, / nadžidža- 
nu meni dala« (GZM 1908 121). 
Izv. od džidžati (v.). 

Nadžija, hipok. Nadža (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Ndciye < ar. Nagiya, 
žensko ime »Spašena«. 

nađoziti, osmotriti nešto okom , 
nagledati se potajno nečeg 
Izv. od đoziti (v.). 

na elif, v. eiif. 

naerendati, nairendati, nastrugati 
na erendi (napr. krompira, su- 
hog sira i sl.). 

Izv. od erendati, irendati (v.). 
naero, v. herav. 

naezber, adv. (srp. hrv.-pers.) na- 
pamet, ne gledajući u knjigu. 
»Hafiz zna n a e z b e r cio 
musaf«. 

Hibr. r.: pred pers. ezber »pam- 
ćenje« stavljena naša prep. 
»na«. 

V. ezbedeisati. 

nafa / (pers.) potrbušje, potrbuši- 
na od kože lisičije ili koje dru- 
ge divljači. 

< tur. nafe < pers. nafe. 

Nafa, v. Nafija. 

nafaka (navaka, nabaka) / (ar.) 

1. hrana , jelo i piće. 

2. ono što je čovjeku od boga 
određeno da pojede i popije na 
ovom svijetu , — »Ako bude n a- 
f a k e, videćemo se još koji 
put; a ako ne bude, halalite či- 
taoci« (Zembilj III 121); »Ne- 
stalo mu nafake«; »Drugi 
dan druga n a b a k a« (Vuk, 
Posl. 70). 

< tur. nafaka < ar. nafaqa . 

V. nafakali, nafakasuz. 

nafakali, indecl. adj. (ar.-tur.) 
prostrane nafake (čovjek) tj. 
srećan i blagosloven što se tiče 
izdržavanja i hrane. 


482 




naifn'ziti se 


< tur. nafakali, v. nafaka + 
tur. suf. -h. 

nafakasuz m (ar.-tur.) Čovjek sku- 
čene nafake, Čovjek oskudne 
hrane i izdržavanja. 

< tur. nafakasiz, v. nafaka + 
tur. postpoz. -siz »bez«. 

Nafija, hipok. Nafa (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Nafiye, žensko ime »Ko- 
risna« < ar, па/га< »korisna«. 

nafija, v. enfija. 

nafila, nafilja f (ar.) 1. nešto što 
je suvišno, što je nepotrebno. — 
»Šta tu trošiti toliki novac i 
harčiti u n a f i 1 e, kad se ...« 
(Zembilj III 142). 

2. »nafila namaz« = klanjanje 
koje nije obavezno nego se vr- 
ši iz veće pobožnosti za sevap. 

3. »гга /iia (nafilja) džamija« — 
džamija koja se podiže iz pobu- 
da pobožnosti г za sevap. — »A 
car gradi nafilju džami- 
j u, / Od jakuta i dragog ka- 
mena« (M. H. III 84). 

< tur. nafile < ar. nafila »do- 
brota, dobro djelo; dar« 

Nafiz (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Nafiz, muško ime < ar. 
ndfid »onaj koji prodire, koji 
probija«. 

nafta / (pers.) sirova smjesa mi- 
neralnih ugljovodoničnih ulja, 
dobijena iz prirodnih izvora. 

< tur. neft < pers. neft. 

aiagišli, nargišli, indecl. adj. (ar.- 
tur.) vezen, izvezen srmom, svi- 
lom itd.; našaran, obojen. — »U 
mene su n a r g i š 1 i kočije«, 
»Neka tebe, Jovan-lacmanine, / 
i ti vuko nargišli -kočije« 
(M. H. III 212, 223). 

< tur. naki?h < ar. naqš »ure- 
zivanje, vezenje, šaranje« + 
suf. -h. 

ii* 


nagraisati, nagrajisati, nagaziti 
na ogramu; nastradati. — »Na- 
graisao kao đavo na veliki 
petak« (Vuk Posl. 186); »Ala ću 
nagraj isati! Ubiće me iz 
puške« (Sol. I 111); »Još bi rm>- 
gao nagraj isati na čunu« 
(Devajtis 39). 

Izv. od ograisati (v.) zamjenom 
glasa »o« sa našom prepoz, »па«. 

nahaberiti, javiti, doglasiti. 

Izv. od haber (v.). 

nahakaretiti (se) ružnim (se) na- 
praviti, nagrditi (se), unakaziti 
(se). 

Izv. od hakare (v.), 
na haneta, v. haneta. 

naheriti (se),. nakriviti (se), na- 
gnuti (se). — »Pa samurii kapu 
naherila« (K. H. II 312). 
Izv. od herav, nahero (v.). 
nahero, v. herav. 

nahija / (ar.) župa, upravna jedi- 
nica manja od kadiluka. Dvije 
ili više nahija čine sudbenu je- 
dinicu (srez) kadiluk. — »doti- 
ra ga u ličku n a h i j u« (M. H. 
III 514). 

< tur. nahiye < ar. nahiya. 

nahoš, indecl. adj. (pers.) poslab, 
neraspoložen i nehoran usljed 
neke tjelesne slabosti. 

< tur. пакоџ < pers. nahoš, 
nahuš < pers. nd »ne« i pers. 

'hoš, huš »dobar, lijep«. 

'fnSilkm (ar.) 1. kadijin zastupnik 
* 7Гг namjesnik u nahiji koji je 
imao rang kadije. 

2. zamjenik, zastupnik u uprav- 
noj službi. 

< tur. naib < ar. na’ib »zastu- 
nik, zamjenik«. 

naifriziti se, biti pun srdžbe i bi- 
jesa, odveč se naljutiti. 

Izv. od ifriz (v.). 


483 



N*U 


Niil (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Nail, muško ime < аг. 
na’il »onaj koji je željeni cilj 
postigao, dobitnik«. 

V. nail biti. 

Naila, Najla (ar.) musl . iensko 
ime. 

< tur. Naile < ar. Na’ila , žen- 
sko ime, osn. zn.: и -ona koja je 
željeni cilj postigla, dobitnica«. 

n*il biti, postignuti željeni cilj , 
uspjeti u onom za čim se teži; 
kaže se: »muradu je n a i 1 
b i o«, tj. postigao je željeni 
cilj. 

< tur. nail < ar. na’il »onaj 
koji je postigao željeni cilj«. 

Naim (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Naim, muško ime, »Nje- 
žan« < ar. navm »nježan, me- 
kan, vitak«. 

Naima (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Naime, žensko * ime, 
»Nježna« < ar. navma »-nježna, 
meka, vitka«. 

nairendati, v. naerendati. 

naišaretiti, dati neki znak gestom 
ili mimikom. 

Izv. od išaretiti (v.). 

naj m (pers.) tanka dugačka jrula 
na koju sviraju derviši mevle - 
vijskog reda. 

< tur. пау, пеу < pers. пау i 
пеу »frula«, osn. zn.: »trska«. 

najabanu govoriti, v. jabana. 

najagati, namirisati jagom (miri - 
šljivim uljem). — »Beli Meho iz 
đerdeka ide, / kako ga je n a- 
j a g a 1 o zlato« (Kurt I 34). 

Izv. od jag (v.). 

najkajlijl adj. »kail bratac i seka, 
nas dvoje n a j k a j 1 i j e« (L 
Z. III 10). 

Superlativ od kail, kajil (v.). 

nakahriti, zadati nevolju, satrti. 
— »Sto nemade Bosna kahri- 


mana, / Da nakahri naSeg 
dušmanina?« (Lord 231). 

Izv. od kahar (v,). 

nakalafatlti se, naŠminkati se , u- 
rediti se i dotjerati , aZi neuku- 
sno i pretjerano; kaže se: »gle- 
daj one kako se n a k a 1 a f a- 
tila!« 

Izv. od kalafatiti (v.). 

nakalemiti, 1. navmuti voćku ra- 
di oplemenjivanja. 

2. urezati ospice. 

Izv. od kalemiti (v.). 

V. nakalemljen. 

nakalemljen, nakalamljen, adj. 
navrnut, okalemljen. — »Ide 
kao nakalemljen« (Vuk* 
Posl. 96). 

Izv. od nakalemiti (v.). 

nakalufiti, nakalupiti, ispeglati 
fes na kalufu. 

Izv. od kalufiti (v.). 

nakara (nakarada) f (pers.) bu~ 
banj , instrument turske vojne 
glazbe. — »Sve topove i naše 
kumpare, / nakarade i tur- 
ske svirale«, »I sve tvoje sitne 
n a k a r a d e, /I doboše čim 
ideš na vojsku« (Vuk IX 385* 
VII 102). 

< tur. nakkare < pers. na~ 
qq are. 

nakarariti, namiriti , nadopuniti 
do mjere. 

Izv. od karar (v.). 

nakastice, adv., namjerice ,• hoti- 
mično. 

Izv. od kast (v.). 

nakastiti, naumiti, o dlučiti se. 

Izv. od kast, kastiti (v.). 

nakaš, -aša m (ar.) bojadžija , 
moler. 

< tur. nakka$ < ar. naqqaš . 

nakniti, -ijem, okniti, obojiti 
knom. - »N a k n i š e joj i no- 


484 



nalune 


ge i ruke, / Obukose svoje odi- 
jelo- (Vuk V 513). 

Izv. od кпа (v.). 

NakšibendUe m (ar.-pers.) derui- 
ški red kojeg je osnovao Mu- 
hamed Behaudin Nakšihendi 
(umro 1388 g.). 

< tur. Naktfbendi < pers. na- 
qšbendi "-bojadžija* 

nakusuriti, namiriti , nadodati do 
mjere. 

Izv. od kusur (v.). 

nalbant, nalbanta, nalbant’n m 

(ar.-pers.) potkivač konja. — 
»prekuj konju noge sve četiri, / 
i nalbantu zahmediju pla- 
ti« (K. H. II 534). 

< tur. nalbant < pers. nadbend 

< ar. nad »potkova« i pers. 
bend , prez. osn. od besten »ve- 
zati«. 

V. nalbantnica. 

n&lbantnica f potkivačka radnja . 

— »Svrati konja novoj n a 1- 
bantnici, / prekuj konju no- 
ge sve četiri« (K. H. II 534). 
Izv. od nalbant (v.). 

n&lca i nalča / (ar.-pers.) konjska 
potkova; gvozdena potkovica na 
petama muške cipele ili čizme. 

— »N a 1 č a nisam da me konji 
gaze« (F. J. I 58). 

< tur. nalga < pers. nadče, 
pers. demin. od ar. nad »pot- 
kova«. 

V. nalčadžija. 

Nilčadžić, v. nalčadžija. 

nalčadžija m (ar.-pers.-tur.) za- 
natlija koji pravi potkovice za 
muške cipele i čizme. To je u 
Sarajevu bio esnaf, čije su se 
radnje nalazile s južne strane 
Brusabezistana. 

Od ovog je nastalo prezime 
Ndlčadžić. 

< tur. nalfaci, v. nalča + tur. 
suf. -сг. 


naiet m (ar.) 1. prokletmk; fig.: 
đavo, šejtan. — »Be vidi ti n a- 
leta! Be vidi ti šejtana!« 
(Zembilj Ш 51). 

2. prokletstvo. 

Mtetatezom nastalo od lanet 
(v.). 

V. nalet đavla, nalet ga bilo, 
naletlema, naletnik, naletosum. 

ndlet đavla — nalet šejtana! in- 

terj,, proklet neka je đavo — 
šejtan! 

Izv. od nalet (v.). 

nalet ga bilo! interj.., proklet bio! 
neka je proklet! 

Izv. od nalet (v.). 

naletlema (naljetljema) f (ar.-tur.) 
prokletstvo. — »Pa na mene 
nal'jetl jemu dao, / Pa me 
danas surgun ućinijo« (Lord 20). 

< tur. lanetleme »prokletstvo«. 

naletnik m, prokletnik , đavo. 

Izv. od nalet (v.). 

naletosum! interj. (ar.-tur.) neka 
ga đavo nosi! proklet neka je! 
»Naletosum, tobe jarabi! i 
Bosnu vilajet i Srbe pravosla- 
vne i Muslimane . . .« (Zembilj 
III 50). \ 

< tur. lanet olsun! neka je pro- 
klet!, v. nalet + tur. olsun! 

»neka je«. 

nalimanka f, njemačka puška , 
puška njemačke izrade . — »da 
ja nađem pušku naliman- 
k u« (K. H. II 108). 

Metatezom od alamanka (v.). 

nalpora f (ar.-pers.) komad pot~ 
kove. 

< tur. nalpare < pers. nadpa - 
re »komad potkove«. 

nalule, v. nalune. 

nalune, nanule, nalule, sing. na- 
luna / (ar.) vrsta drvene otvo- 
rene obuće: sastoji se od koma- 
da drveta lijepo izrađenog i po- 


485 



nalundžija 


nekad sedejom ili čime drugim 
ukrašenog, sa dvije potpetice i 
jednim kajišem koji se navlači 
na prste . Nose se samo izvan 
kuće . — »pa poteže od zlata 
n a 1 u n u« (F. J. I 128) ; »a na 
nogam’ sedefli nanule« (K. 
H. I 504). 

< tur. nahn < ar. nadeyn , du- 
al od ar. nad »obuća, osobito 
drvena«. 

V. nalundžija. 

nalimdžija, nanuldžija m (ar.-tur.) 
zanatlija koji pravi i prodaje 
nalune. 

< tur. nahnci, v. nalune 4- tur. 
suf. ~сг. 

naljetljema, v. naletlema. 

nam, gen. nama, m (pers.) glas, 
popularnost; »na namu« = na 
glasu, popularan. — »Oglasi se 
ла namu divojka«, »vid' de 
n a m a bega udbinskoga« (M. 
H. III 466, 174). 

< tur. пат < pers. nam »glas, 
ime« 

V. namli, nam benam. 

nama / (pers.) pismo, dopis. — »I 
dosad su n a m e dolazile, / od 
našega stola i Stambola« (K. H. 
I 125); »Pade banu knjiga iza 
kape, / Alibeg je knjigu prihva- 
tio, ! аГ to n a m a budimskog 
vezira« (F. J. II 354). 

< tur. name < pers. ndme 
»knjiga, djelo; pismo«. 

V. složenice sa ovom kompon. 
pođ: . ahdnama, kanunnama, 
ruznama, salnama, sejahatna- 
ma, Sahnama, šehadetnama, ta- 
birnama, tandrnama, vasijetna- 
ma, emernama, izunama, jil- 
đuznama. 

namahrem m (pers.-ar.) onaj koji 
nije bliži rod i od koga se mu- 
slimanka treba da krije, tj. da 
ne izlazi otkriveva pred njega. 

< tur. ndmahrem < pers. nd- 
mahrem < pers. nd »ne« i ar. 


mahram »zabranjena stvar, sve- 
tinja; fig.: »bliži rođak od koga 
se žena ne krije«; prema tome: 
»onaj koji nije bliži rođak i sa 
kojim nije zabranjen (mahrern) 
brak«. 

namajhoš, v. majhoš. 

namasatiti, naoštriti nož, perorez 

- i sl. 

Izv. od masat (v.). 

namaskariti se, našaliti se. — »te- 
se mlađom tad namaska- 
rio« (M. H. X 64). 

Izv. od maskara, maskariti se. 

namaščija m (pers.-tur.) klanjač T 
onaj koji redovno klanja na- 
maz. 

< tur. namazci, v. namaz + 
tur. suf. -£l. 

namaz, -aza m (pers.) musliman- 
ska molitva koja se obavlja pet 
puta na dan u određeno dobci т 
a vrši se klanjanjem i izgova- 
ranjem rečenica iz kur'ana i 
molitava na arapskom jezikiu 
Prvi namaz, sdbah-namdz , ju- 
tarnja molitva klanja se u zoru 
prije izlaska sunca; drugi , po- 
dne, klanja se u podne; treči r 
ićindija ili ikindija , između po~ 
dne i večeri; četvrti, akšam, u 
prvi sumrak, odmah po zalasku 
sunca, i peti, jacija, klanja se 
oko dva sata po zalazu sunca. 
Namaz se sastoji od dva ili više 
rećata (v.), a rećat od kijama 
(v.), rućua (v.) i sedžde (v.). — 
»dok je klanjo turskoga n a - 
maza« (K.‘ H. I 92). 

< tur. namaz < pers. namdz^ 
V. namazbez, namaŠčija, bina- 
maz. 

namazbez m (pers.-ar.) šamija 
(povezača, rubac) kojom se mu- 
slimanka pokriva kada klanja 
namaz. 

< tur. namaz bezi, tur. izft. ? v. 
kompon. pod namaz i bez. 


486 



nSm benam, indecl. (pers.) po iz- 
bor, probrani, bolji od boljega . 
— »došlo mi pet stotin’ prstena. 
/ sve nam benam od naših 
glavara, / sve od aga i od baj- 
raktara« (F. K. 1886 13). 

< tur. nam benam < pers. ndm 
»glas, ime« i pers. benam »zna- 
ni, poznati, glasoviti«. 

n4mćor i namćčr m (pers.) neza- 
Hvalnik, onaj koji zaboravlja 
— dobro koje mu je neko učinio . 

< tur. nankor , vulg. namkor 

< pers. папкпг, slož. od pers. 
ndn »kruh« i pers. кпт »slijep«. 

Namik (аг.) mush muško ime. 

< tur. Namik, muško ime, < ar. 
ndmiq »onaj koji piše« 

namli, indecl. adj. (pers.-tur.) na 
glasu, poznat, popularan. 

< tur. namh, v. nam 4- tur. 
suf. -h, 

namus, -usa, namuz, -uza m 
(grč.) ćast, čestitost, poštenje, 
karakter. — »to s’ obraza i n a- 
musa tiče« (K. H. I 118); »U 
zdravlje ti čekala Fatima, / Sve 
ti rza i n a m u z a čuva« (Lord 
23). 

< tur. namus < ar. namds i 
pers. namus < strgrč. nćmos. 
V. namusli. 

namusalatiti (se), nametnuti (se) 
nekome; kaže se: »ti si mi n a- 
musalatio onog mahnitova 
i ne mogu ga se riješiti«. 

Izv. od musalat (v.). 

namusli, indecl. adj. (grč.-tur.) 
častan, pošten, čestit. 

< tur. namuslu, v. namus 4- 
tur. suf. -lu. 

nana f (ar.) metvica, pitoma na - 
na; Afentha piperita L., divlja 
nana: Mentha sylvestria L.> 
fam. Labiatae. 

< tur. nane < аг. палтш > 
na<na. 


пага 

V. nane-ruh, nane-šećer, nani- 
jag. 

nana, v. nena 

nane-riih i nSne rflh m (ar.) eks- 
trakt od nane, mentol. 

< tur. nane ruhu, tur. izft. ođ 
ar. na c na< »папа« i аг. ruh »du- 
ša; ekstrakt«. 

nane-šećer m (ar.-pers.) šećerle- 
ma sa ekstraktom od nane, sa 
mentolom. 

< tur. nane џекеН, tur. izft., v. 
kompon. pod nana i šećer. 

nanijag, nanejag m (ar.-tur.) mi- 
risavo ulje od nane, oleum 
menthae. 

< tur. nane уадг, tur. izft., v. 
kompon. pod nana i jag. 

nanijetiti, naumiti; namijeniti. 

Izv. od nijet, nijetiti (v.). 

nanišaniti (nanikšaniti) naciljati, 
naperiti na nešto pušku ili neko 
drugo oruzje, pravo usmjeriti. 
— »Metnu strijelu na zlatnu te- 
tivu, / nanikšani is desna 
i s lijeva« (I. Z. II 21). 

Izv. od nišan, nišaniti (v.). 

nanule, nanuldžija, v. nalune, na- 
lundžija. 

napobaška i napobaška, adv. (srp. 
hrv.-tur.) svako samo za se, ra~ 
stavljeno, odvojeno. 

Izv. od pobaška (v.) sa našom 
prep. »na« 

паг, gen. пага m (pers.) pitomi ši- 
pak, Punica granatum L. var. 
sativum, Maly. 

< tur. nar < pers. nar, enar. 

пага f (аг.) 1. nika, cika, dreka. — 
»Proču s’ n а r а ličkog pogla- 
vara: / »Hala djeco, lički soko- 
lovi!« (M. H. IV 215). 

2. njiska, rzanje konja. — »Zla 
je n a r a u đogata moga« (M. 
H. III 235)' < tur. nara < ar. 
na<ra. . 


487 



гак т (pers.) od strane vlasti 
određena i maksimirana cijena 
životnim namirnicama. 

< tur. nar?c, narh < pers. narh, 
nirji. 

arandža, naranča / (pers.) porto- 
kal, pomorandža. — »-Kad se s 
Marom svatovi vraćahu, / poči- 
niše pod žutom narandžo rtv% 
«-đever s snahom pod žutom 
narančom« (Vuk I 42, 43). 

< tur. narenc < ar. narantf 

< pers. nareng. 

laranđžast, narančast, adj. boje 
naranče. 

Izv. od narandža, naranća (v.). 

nargila / (pers.) vrsta istočnjačke 
naprave za pušenje posebne ur- 
ste duhana tzv. »tumbećije *<. To 
je poveća staklena boca napu - 
njena vodom i krivudava cijev , 
dugačka oko 1 — 2 m , koja jed- 
nim dijelom ulazi u bocu , a na 
drugom dijelu je pipa za puse- 
nje. Na vrhu boce je lula na- 
punjena tumbećijom. Pušač u- 
vlači rashlađeni dim. — »u ru- 
ci mu sedefli šargija, / a u dru- 
goj sajvat i n a r g i 1 a« (I. Z. 
IV 28). 

< tur. nargile < pers. nargile 
^nargila« < pers. nargil, narčil 
»indijski orah«. 

nargišli, v. nagišli. 
nasačmati, uresiti resama ili ve~ 
zom. 

Izv. od sačma (v.). 
na saganake, v. saganak. 

nasamariti (se), namagarčiti (se), 
podvaliti drugom ili sam sebi. 
Izv. od samar (v.) 

nasib. -iba тп (ar.) 1. suđenik, su- 
đeni momak, suđena djevojka; 
kaže se; «u nasiba đebra na 
očima«, tj. u momka kome je 
suđeno da uzme jednu djevojku 


kao da je đebra (v.) na očima 
pa ne vidi mane u djevojke. 

2. »nasib uČiniti« — dosuditi, 
odrediti. 

< tur. nasib, nasip < ar. na- 
sib. 

Nasih (ar.) musi! muško ime. 

< tur. Nasih < ar. Nđsih , mu- 
ško ime »Savjetnik«. 

Nasiha (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Nasiha, žensko ime, 
»Savjetnica« < ar. nasiha ^опа 
која daje savjete, savjetnica«. 

nasihačija m (ar.-tur.) onaj koji 
savjetuje, koji daje savjete. 

< tur. nasihatQi, v. nasihat -r 
tur. suf. - gi. 

nasfhat m (аг.) savjet. — ^Tko ne 
traži n a s i h a t a, izješće ša - 
mar musibeta« (Nar. bl. 174); 
»Vrijedi ti ovaj nasihat vi- 
še nego da ti platim i čitav du- 
kat-« (Colajk. 29). 

< tur. nasihat < аг. nasiha. 

V. nasihačija, nasihatiti. 

nasfhatiti (nasijatiti), savjetovati. 
— >*■... nego smo u finoj formi 
savjetovali i n a s i j a t i l i« 
(Zembilj II 114). 

Izv. od nasihat (v\). 

Nasir (ar.) musl. musko ime. 

< tur. Nđsir < ar. Ndsir, mu- 
ško ime, osn. zn.: »onaj koji po- 
maže drugom. pomagač«. 

Nasko , v. Nazim. 

Nasrudin, -ina (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur. Nasruddin, Nasretin 

< ar. Nasru-ddin , muško ime, 
osn. zn.: ^pomoć vjere islama«. 

nasul ćeif? nasul kejf? (tur.-ar.) 
kako si? jesi li dobro i zdravo? 

< tur. nasrl keyif? < tur. nasil 
»како?« (od tur, ne »šta, kako« 
i ar. asl »temelj, istina<d i ar. 
keyf, v. ćeif. 



nasuliti (se), izmiriti (se) t pomiriti 
(se), nagoditi ($e), naratmati (se). 
— »pa se tako nasuliše 
Turci* (K. H. I 437); »Lako ćeš 
se s banom n a s u 1 i t i«< (Lord 
283). 

Izv. od sulh (v.). 

Našid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Na$id, muško ime, »Pje- 
snik« < ar. 7 icšid »pjesnik«. 

natahmin. adv. (srp. hrv.-ar.) po 
prilici, vjerovatno. 

Hibr. r.: v. tahmin i naša pre- 
poz. »na«. 

natanane. v. natenane. 

natenhane, natenane, natanane, 

adv. (srp. hrv.-pers.) nasamo, u 
tišini, u dokolici; polagano. — 
»Prinašao je natenane ka- 
šiku ustima i natenane se 
razgovarao, gunđajući sa suse- 
dom s desne strane « (Devajtis 
B) 

Hibr. r.: < tur. tenha < pers. 
tenha »sam, prazan, pust-« i na- 
ša prep. »na« i postpoz. »ne«. 

n&ters, adv. (srp.-hrv.~tur.) nao - 
pako 3 naizvrat. 

Hibr. r.: v. ters i naša prep. 
**na«. 

n&ut, v. nohut. 
navaka, nafaka. 

nšvakat, adv. (srp. hrv.-ar.) na 
vrijeme, u pravo doba. — »pa 
n a v a k a t akšam saklanjaŠe« 
<M, H. III 447). 

Hibr. r.: vakat i naša prep. 
»na«. 

N&za, v. Nazića. 

nazar m (ar.) urok; kaže se: »di- 
jete je oboljelo od nazara« 

< tur. nazar »urok« < ar. na- 
zar »gledanje«. 

n&zić, adj. (pers.) prefinjen, nje~ 
žan, lijepa i nježna tijela . 


< tur. naztk < pers. nazuk. 

V. Nazića, nazićane. 

Nazića, hipok. Naza (pers.) mtisl. 
žensko ime. 

< tur. Nazik, žensko ime, »Nje- 
žna« < pers. ndzuk, v. nazić. 

nazićane, adj. i adv. (pers.) 1. pre - 
finjenog držanja, elegantnog 
ponašanja. 

2. prefinjeno, njeŽno, elegantno. 

< tur. nazikane < pers. nazu- 
kdne, v. nazić. 

Nazif (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Nazif, muŠko ime »Ci- 
sti« < ar. nazif »čist«. 

Nazifa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Nazife, žensko ime, »Ci- 
sta« < ar. ndzifa »čista«. 

Nšzim, hipok. Nasko (ar.) musl. 
muŠko ime. 

< tur. Nazim, muško ime, 
»Pjesnik« < ar. ndzim »onaj 
koji niže; onaj koji niže riječi«, 
fig.: »pjesnik«. 

n&zir, nazor m (ar.) nadziratelj, 
pazitelj, kontrolor, naročito dr- 
žavne i vakufske imovine. 

< tur. nazir < ar. nazir. 

V. nazoriti. 

ft&zli, indecl. adj. (pers.-tur.) dra - 
žestan, dopadljiv, koketan, ot- 
mjen. — »n a z 1 i h6da, gospod- 
skog si roda« (I. Z. IV 124). 

< tur. nazh < pers. nđz »nje- 
žnost, mekost, krasota« + tur. 
suf. -h. 

nazor, adv. (srp. hrv.-pers.) silom, 
nasilu. — »Da me nisi mog’o 
udomiti, / Veće n a z o r nje- 
mu uvalio« (Petran. 447). 

Hibr. r.: v. zor i naša prep. 
»Tia«. 

nazor, v. nazir. 

nazorlti, nazor biti, nadzirati, pa~ 
ziti, kontrolisati. 

Izv. od nazor, v. nazir. 


489 




^ ——- * « о*/ 

са, гао uđes. — »al’ n е b а h t а 
Kumalić fJuhana!« (K. H. I 306). 
Hibr. r.; v. baht i nača prep. 
»ne«. 

Nedim, -ima (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur, Nedim < ar. Nadim, 
muško ime, osn. zn.: »drug, po- 
uzdani prijatelj«. 

Nedžad, -ada, Nedžat, -ata, hi- 
pt>k. Nedžmo (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Necat, muško ime, »Spas« 

< ar. nagad »spas« 

nedžari pl. (ar.) ovako se naziva- 
ји jednim imenom ove građe- 
vinske zanatlije: klesari, dun- 
đeri, dogramadžije i ćerestedži- 
je. Od ovog je nastalo ime selu 
Nedžarići koje se nalazi između 
Sarajeva i llidže. 

< tur. neccar < ar. пајјфаг. 
Neđžanći, v. nedžari. 

neđžaset m (ar.) Ijudski ili živo- 
tinjski izmet, poganština. 

< tur. necaset < ar. na$asa. 

Nedžlb, -iba (ar.) musl. muŠko 
ime. 

< tur. Necib < ar. Na$ib, mu- 
ško ime »Plemeniti« < аг. nd- 
&ib »plemenit, dobra roda; iz- 
vrstam<. 

Neđžiba i Nedžiba (ar.) musl. žen- 
sko ime. 

< tur. Necibe, žensko ime, 
»Plemenita« < ar. nafjiba »ple- 
menita, dobra roda; izvrsna«. 

Jćdžmo, v. Nedžad. 

efei\ m (ar.) obični vojnik, voj - 
nik — pjeŠak; obični gradanin. — 
»nit se znadu age, nit n e f e- 
r i« (Muz. zap. Inst. 60). 

< tur. nefer < аг. ndfar. 

sfes, nefez m (ar.) dah, dušak, 
disanje, izdisaj. 


< tur. nefes < ar. ndfds. 

V. nefese tegliti. 

nefese tegliti, izdisati, umirati. 

Izv. od nefes (v.). 

Nefisa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Neftse, žensko ime^ 
»Ljepotica*« < ar. nafisd »iz- 
vanredno Пјера«. 

nefs m (ar.) strast , seksus . 

< tur. nefis < ar. nafs. 

nehajir, nehair m (srp. hrv.-ar.) 
nedobro, nesreća. — »nije ha- 
jir, već n e h a j i r majko!« 
(Beh. I 31). 

Izv. od hajir, hair (v.) i naše 
prep. »ne«, 

neimar, -ara m (ar.) arhitekt , 
graditelj , građevinski inžinjer . 
— »Kad to vidje Mitre nei- 
mare« (K. H. I 79). 

< tur. mimar < ar. mvmar. 

V. mimar. 

neise, nejse, herneise, helenejse* 

konj. (tur.) kako god bilo, kako- 
mu drago, makar, tešto. 

< tur. ne ise, her ne ise , hele 
ne ise. 

nekađarise, konj. (tur.-ar.) koli- 
ko-toliko, koliko bilo. 

< tur. nekadar ise < tur. ne 
ise, v. neise i ai\ qadar »količi- 
na, iznos^. 

nem, nemli, v. mem, memli. 

nćmelazum! interj. (tur.-ar.) šta 
se to mene tiče! šta mi je briga 
za to! 

< tur, neme lazim < tur. ne 
»šta« 4- tur. me »mi, meni« + 
ar. lazim »potreban« (v. lazum).. 
Elezović, tumačeći »neme lja- 
zim«, navodi da je ono »ne« na- 
ša negat. čestica. Međutim ovaj 
je turcizam, kako je gore obja- 
šnjeno, u cijelosti preuzet iz 
turskog jezika. 


10 



Nev 


nena, nana, nene / (tur.) 1. baba t 
očeva ili materina mati. — »za 
drugog sam isprošena, neno« 
(K. H. I 159). 

2. majka. — »Razbolje se Mej- 
ra / na n e n i n u krilu, / u 
n e n i n u dvoru. / Pitala je 
majka: / Sta je tebi, Мејго? / 
Ne pitaj me. neno! (Vuk I 
278). 

3. baka, stara žena. — »£tara 
n e n e skutu poletiia« (M. H. 
III 67). 

< tur. nine »mati; baba«. 

nerahat, adj. (srp. hrv.-ar.) ne- 
spokojan. — »Sve ti age rahat 
u mejhani, / аГ n e r a h a t 
starac Ćejvan aga« (K. H. I 429). 
Hibr. r.: v. rahat i naša prepoz. 
»ne«. 

nerede, adv. (tur.) gdje li: »n e- 
r e d e džin, ner ede šejtan!« 
tj. gdje li džin, gdje li šejtan! 

< tur. nerede »gdje«. 

nergić m (pers.) cvijet Chrisant- 
hemum saronarium L. — »Dvij’ 
latife dva PaloŠevića, / dva 
n e r g i ć a dva Alikadića« (S. 
B. III 42). 

< tur. nergis < pers. nergis. 

Nerimana, Nermma (pers.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Neriman , lično ime, 

< pers. Neriman , muško ime, 
osn. zn.: »junak, hrabar«; pre- 
ma tome: »Junakinja«. 

Nesiba (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Nesibe, žensko ime, 
»Plemenita« < ar. nčmba »ple- 
menita, od dobra rođa« 

Neska, v. Nezira. 

Nesko, v. Nezir. 

nestašluk m (srp. hrv.-tur.) nesta- 
šnost, nemarnost. 

Hibr. r.: na našu osnovu nestaš 
(od nestašan) dođan tur. suf. 
-lik, -luk. 


nesvesa, nesveseli, v. vesve 
vesveseli. 

nešter m (pers.) oštri Ijekarsi 
odnosno berberski nož za p 
štanje krvi i razrezivanje i 
rova. ' 

< tur. ne$ter < pers. ntšU 
»veoma oštar«. 

nefizubillah! interj. (ar.) bože sc 
čuvaj! — »Davno je nekaka 
Svabo kazao da se Austro 
Ugarska dijeli na Cishajtaniju 
Translajtaniju i Kalajtaniju - 
biva Bosnu (neuzubilla h!V 
(Zembilj III 28). 

< tur. neuziibillah! < ar. пеп *• 
du bi-llah! 

nevakat m (srp. hrv,-ar.) nevrije- 
me, nezgodno vrijeme. — kaže 
se: »nemoj da mi dolaziš u 
n e v a k a tV 

Hibr. r.: v. vakat i naša prepoz.. 
»ne«. 

nevaktom, adv., u nevrijeme. 

Izv. od nevakat (v.). 

nevazil m (ar.) upala mesa oko 
zuba, gingivitis. 

< tur, nevazil < ar. pl. ndioa- 
zil, sing. ndzila »hunjavica^ 
prehlada*. U turskom i u na~ 
šem jeziku ar. pl. upotrijebljen 
kao sing. 

Nevrozi-sultan, Nevruzi - sultan. 
Sultan Nevruz, kratko Nfevrus 
m (pers.) prvi dan proljeća, 21. 
marta. 

< tur. nevruz-sultan »prvi dan 
proljeća, 21. marta« < pers. 
newruz »novi dan« i ar, sultdn 
»car, vladar«; ovdje se misli na 
pers. sultana Dželaludina Me- 
likšaha koji je uveo kalendar, 
po kome nova godina počinje 
od prvog dana proljeća (po S. 
Samiji). 

Nevzet, Nevzat (pers.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Nevzat, lično ime. 

<Г ПЛГР ' 



— .-v*a, rvevzata (pers.) musl. 
žensko ime. 

Muškom imenu Nevzet, Nevzat 
(v.) dodan naš nastavak za f. 
-g. 

' -ira, hipok. Nezo, Nesko, 

(ar.) musl, muško ime. 

< tur. Nezir < ar. Nadir, mu- 
ško ime, osn. zn.: »onaj koji 
opominje da se ide pravim pu- 
tem; propovjeđnik*. 

Jfezfra, hipok. Neska (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Nezire, žensko ime < ar, 
nddird н -ona koja opominje da 
se ide pravim putem; propo- 
vjednica. 

Nezo, v. Nezir. 

nićah, -aha m (ar.) i. brak, vjen- 
čanje. — »žena pod nićaho m« 
= vjenčana, udat^ žena; »ko- 
me gore oba oka vrana, / gle- 
dao je žene pod n i ć a h o 
(S. S. 123). 

2. fig.: mehr, tj. gotovina ili 
imovina koju daje muž ženi 
prilikom sklapanja braka, v. 
mehr. — ~Da ti đadem n i ć a h 
i nafaku, / Zlato bona za života 
moga<\ »Na đer Zlate od mene 
n i ć a h a, / poginem li kod Za- 
dra kamena, / nek ti dužan mi- 
lovanja n’jesam« (K. H. I 368); 
II 307). 

< tur. nikah (č. nikjah) < ar. 
nikah »brak, vjenčanje«. 

iđara (pers.) musl. žensko ime. 

< tur. Nigar, žensko ime 

< pers.'nipar »Ијера kao slika; 
draga, ljubljena« 

fas, -asa m (аг.) stanje žene po- 
rodilje od časa porođaja pa sve 
dok traje čišćenje. — »Žena dok 
je u n i f a s u ne klanja i ne 
posti«. 

< tur. nifas < ar. nifas . 

lijet m i adv. (ar.) 1. konac, 
zraj. 


2. na koncu: »nihajet će on sla- 
bo proći*. 

< tur. nihayet < ar. nihaya. 

Nijaz, -jaza, NU&zija (pers.) musL 
muško ime. 

< tur. Niyaz, Niyazi < pers. 
Niyaz, Niyazi, muško ime, osn. 
zn.: »potreba, molba, želja; 
onaj koji želi«. 

nijet i nijet m (ar.) 1 . namjera , 
nakana, naum. 

2 . izreka na arapskom ili na na- 
šem jeziku neposredno pred 
klanjanje molitve koja sadrži 
odluku da će dotično lice kla- 
njati određenu molitvu > 

< tur. niyet < аг. пгууа . 

V. nijetiti, nanijetiti, zanijetiti, 
nijetli, nijet učiniti. 

nijetiti, J. namjeravati, патјепјг- 
vati. — »Ne skidaj ih, draža od 
očiju, / teb* uzimo, tebi n i j e- 
t i o, / ti ih nosi u Kopčića dvo- 
re« (Nar. bl. 247). 

2. izgovarati nijet (v.) neposre - 
dno pred klanjanje molitve. 
Izv. od nijet (v.). 

nijetli, indecl. adj. (ar.-tur.) na- 
mjeran, odlučan (па nešto); ka- 
že se: »n i j e 11 i sam sutra pu- 
tovati«. 

< tur. niyetli . v. nijet -f tur. 
suf. -Ii. 

nijet učiniti, 1 . naumiti, odlućiti 
se. — »A n i j e t sam bio u Č i- 
n i o, / Da se spustim do pod 
tvoju kulu« (Vuk, Hječnik); »eto 
ja sam nijet u č i n i o« (M. 
H. III 77). 

2. izgovoriti nijet (v.), neposre - 
dno pred klanjanje molitve. 

Izv. od nijet (v.). 

nikšan, niksaniti, v. nišan, niša- 
niti. 

nimet m (аг.) 1 . božja blagodat, 
božji dar. 

2. fig.: hljeb. — »Ni Alema, ta- 
ko mi kalema! / Ni Ćimeta, ta- 



пШ 


ко mi nimeta!« (Vuk V 363); 
»Halal mu onaj bosanski ni- 
met što ga jede«< (Zembilj Ш 
43). 

% < tur. nimet < аг. ni'ma »bla- 
godat«. 

Nisa, v. Enisa. 

nlsan, -šna m (asir.) 1. mjesec 
april po starom (julijanskom) 
kalendaru, tj. od 14 aprila do 
13 maja po gregorijanskom ka- 
lenđaru. — »Ovog Ijeta petoga 
nisana, / vijest stiže čestitog 
sultana« (Muz. zap. Inst. 1746). 
2. kiŠa koja pada u ovom mje- 
secu. 

< tur. nisan < ar. nisan 

< asir. 

alšador i nišader m (pers. i аг.) 
salmijak , ChloTammoninm. 

< tur. mjadtr < аг. ni&adir, 
odnosno < pers. newšddur y ne- 
šddur. 

nišan (nikšan) m (pers.) 1. cilj, 
meta prilikom pucanja iz va- 
trenog oružja; naprava na puŠci 
ili na topu za ciljanje — »Biju 
n i š a n mladi Krajišnici-«, »ko- 
ji znade pušku odapeti, / i na 
pušci n i š a n ufatiti« (M. H. 
III 278); »No privati svoga dže- 
verdana, / I sastavi n i š a n na 
Suljagu« (Vuk VII 34). 

2. biljeg, znak na tijelu, mladež . 
— »Beg Mustajbeg oko konja 
hoda, / nesrećni mu n i š a n 
opazio« (K. H. I 552); »na đogi 
mu tri ružna nišana« (F. J. 
I 152); »A po čem bi poznala 
hajduka / Mućno videt’, a lasno 
poznati. / N i š a n mu je u de- 
snicu ruku« (Lord 112). 

3. odren, odlikovanje. — »Na 
glavi mu tri n i š a n a carska« 
(K. H. I 98). 

4. biljega , obiljeije, dar koji se 
daje đjeuojci prilikom vjeridbe 
ili prosidbe. — »a u cure ni- 


Šan ostavio* (F. J. II 36); »E 
sa tobom n i š a n promijeni, 
Da isprosi Ćatićevu sestn 
(Lord 120). 

5. nadgrobni kamen na musl 
manskom grobu. — »Pa on lež 
u zelenu travu, / a leđima ka 
bur izmjerio, / pa sam sebi po 
sadi n i š a n а« (K. H. III 428] 

< tur. пцап < pers. niŠan. 

V. nišandžija, niŠaniti, naniša 
niti. 

niš&ndžija (niksandžija) m (pers. 
tur.) strijelac. — »N i š а n d ž i* 
je. nišan zaturise« (K. H. I 
366); »neuljudna šala je kao i 
prepunjena puška, koja se trgne 
natrag i udari nišandžiju« 
(Skot). 

< tur. пцапсг , v.**nišan + tur.. 
suf. - ci. 

nišaniti (nikšaniti), ciljati. — »tko- 
vuka gađa, bistro valja da ni- 
šani« (Nar. bl. 179). 

Izv. od nišan (v.). 

niŠ&ste n, nišesta, nešesta f (pers.) 
pŠenični skrob u prahu koji se 
upotrebljava za spravljanje 
slatkih jela. 

< tur. ni§asta < pers. nišaste. 

nitalnk m (srp. hrv.-tur.) mosur 
na koji se namotava pređa za 
vezivanje niti ako se prekine 
(v. GZM 1957 55). 

Hibr. r.: od naše riječi nit i tur. 
suf. -lik, - luk. 

nitkovluk m (srp. hrv.-tur.) svoj- 
stvo nitkova, niskost , pokvare - 
nost. — »Sačuvaće me od n i t- 
kovluka milostivi bog i po- 
kojni otac na nebu!« (Devajtls 
* 236). 

Hibr. r.: našoj riječi nitkov do- 
dan tur. suf^ ~lik, - luk . 

nizam, -ama m (ar.) 1. regularna 
vojska u Turskoj Carevini, u- 
stanovljena 1826 godine; vojnik 



niz&mi-džedid 


te vojske. — »Mrtva glava n i- 
zam daje« (Vuk, Posl. 183); 
»Aman, pašo, ti tvoji n i z a m i 
/ potraše mi smilje i kovilje« (I. 
Z. I 62). 

2. red, poredak, raspored. 

< tur. nizam < ar nizam »red, 
poredak, pravilo« itd. 

V. nizami-džedid, nizimlija. 

nizami-d/edid, -ida m (ar.) nova 
vojska. 

< tur. 7iizam-i cedit < ar. ni- 
zam, v. nizam i ar. gadid »nov«. 

nizimlija m (ar.-tur.) pripadnik 
carske vojske nizama. — »N i- 
z i m 1 i j e telegraf iziđe, / dev- 
let veli da se daju ključi / od 
sve Bosne i Hercegovine« (I. Z. 
II 188). 

< tur. nizamh, у. nizam tur. 
suf. -h. 

nobečija m (ar.-tur.) stražar , re- 
dar. — »pa Vukove kolju n o- 
b e č i j e«, »tude. mnoge paše 
nalazio, / gole sablje drže pred 
vratima, / jer su paše carske 
n o b e č i j е ч < (K. H. I 90, 489). 

< tur. nobetgi, v, nobet -f tur. 
suf. -gi. 

nobe-šećer, nobet-šećer m (аг.- 
pers.) kandisani šećer, žuti še- 
ćer. — »prepuknula i rastopila 
se, / kano nobe šećer u 
maštrafb< (I. Z. II 210); »kupiću 
ti nobet šećer, da jedeš« 
(GZM 1907 631). 

< tur. vulg. nobet §ekeri, knjiž. 
nebat џекег < ar. 7iabat »bi- 
ljka, rastinje« i pers. šeker »še- 
ćer«. 

nobet m (ar.) straža, smjena; red, 
turnus. — »Moliću se našem 
Borculiću, / da mi vratim’ bu- 
deš na nobetu« (K. H. II 
444). 

< tur. nobet < ar. naivba »ređ. 
reda, turnus«. 

V. nobečija. 


ndhut (noat, naut) m (pers.) sla - 
nutak, slani grah, Cicer arieti- 
num L., Prženo i samljeveno 
sjeme se upotrebljava kao do - 
datak kafi. 

< tur. nohut < pers. nohUd, 
nuhiid. 

noksan, adj. (ar.) nepotpun, manj- 
kav. 

< tur. noksan < ar. nuqsan. 

V. noksanluk. 

noksanluk m (ar.-tur.) nepotpu- 
nost, manjkavost . 

< tur. noksanhk, v. noksan + 
tur. suf. - hk. 

nokta / (ar.) tačka. 

< tur. nokta < ar. nuqta. 

ndut, v. nohut. 

novajlija m (srp.hrv.-tur.) novi; 
početnik. — »Moja sablja, moja 
novajlijo« (Vuk, Rječnik). 
Hibr. r.: našoj riječi nov , nori 
dodan tur. suf. -li sa umetkom 
glasa »j«. 

Ndvalija m (srp. hrv.-tur.) Novlja - 
nin, građanin iz Novog. 

Od ovog je došlo prezime N6- 
valija (u Sarajevu). 

Hibr. r.: naŠoj riječi »Novi« 
(preudešenoj da bi primila tur. 
suf.) -1- tur. suf. -li. 

nufus, nufuz, -uza m (ar.) 1. sta- 
novništvo, žitelji; lica, osobe. — 1 
»Nufuščije n u f u z popisaše, / 
popisa se malo i veliko« (I. Z. 
III 63). 

2. fig.: popis stanovništva; knji - 
ge koje sadrže popis stanovni- 
štva, matične knjige; kaže se: 
»u nufusu mu stoji da je 
rođen (napr.) 1917, g«. 

< tur. niifus < ar. pl. nufUs, 
sing. nafs »duša, osoba, čovjek«. 
V. nufus-teskera, nufuščija. 

nufus-teskera / (ar.) rodni list. 

< tur. niifus tezkeresi, tur. izft., 
v. kompon. pod nufus i teskera. 



Nurfrdm 


nufuščija m (ar.-tur.) matičar; 
onaj koji vrši popis stanovni- 
štva i vodi matične кпјгде . — 
»►N u f u š Č i j e nufuz popisaše, 

/ popisa se i malo i veliko« (I. 
Z. III 63). 

< tur. niifusgu, v. nufus + tur. 
suf. -gu, -gi. 

nufuz, nufus, -uza m (ar.) upliv, 
uticaj; dostojanstvenost. 

< tur. niifuz < ar. nu/ud. 

V. nufuzli. 

nufuzli, nufusll, indecl. adj. (ar - 
tur.) uplivan, uticajan; dosto - 
janstven. 

< tur. niifuzlu, v. nufuz + tur. 
suf. -lu, -Zi. 

nOh-nebilerden, adv. (ar.-tur.) iz 
prastarih vremena (kaže se za 
nešto Što je veoma staro). 

< tur. Nuh-i nebiden »od Nuh- 
pejgambera, od Noja«. 

V. Nuh-pejgamber. 

Nflh, hipok. Nuhan, Nuho, Nuko, 

Nušo (jevr.) musl. muško ime. 

< tur. Nuh < ar, NHh, muško 
ime, Noje < jevr. 

Nuhan, v. Nuh. 

Nuho, v. Nuh. 

Nflh-pejgamber m (jevr.-pers.) 
Nuh, Noje . 

V. Nuh i pejgamber. 

Numan, -ana, hipok. Numo (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Numan < ar. Nu^man, 
muško ime, »Crveni«, osn. zn.: 
»krv«, fig.: »crveni«. 

Numo, v. Numan. 

niin m (аг.) ime arapskog slova 
»n«. 

< tur. nun < ar. ппп. 

Nuna, v. Memnuna. 

nflr, -ura, nurak, gen. nurka m 
(ar.) 1. svjetlo, svjetlost; svje- 
žina. — »Sta ne valja da čine 


deca: Da se ne ogledaju na 
ogledalu pre godinu dana, jer 
neće imati n u r a (svježine) u 
obrazu* (Miodrag. 180); »Proso- 
lidio se, provaljanio se i dobio 
malo n u r a u obrazu« (Zem- 
bilj II 98). 

2. svjetlost , plamen, koja se po 
narodnom vjerovanju, pojavlju- 
je na grobovima pobožnih Iju- 
di, svetitelja i na mjestima gdje 
se nalazi zakopano blago (fos- 
forescencija). —»Hadži Ah'med, 
mujezin, priča pođ krk-jemi- 
nom, da je te večeri vidio n u r 
na grobu hafiza« (Gajret 1931 
7); »Nad Emkom je n u r a k 
progorio, / Više glave n u r a k 
progorio« (Vuk I 501). 

< tur. nur < ar. nur. 

V. Nurija, Nura, nurli. 

Nura, v. Nurija. 

Nurija, Nurudln, -ina, hipok. 
Nurkan, Nurko (ar.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Nuri, muŠko ime »Svjc- 
tli« (< ar. ппг »svjetlo« + ar. 
adj. suf. -i) i tur. Nuruddin 

< ar. NUru-ddtn, muško ime, 
osn. zn.: »svjetlo vjere islama«. 

~ Nurija, hipok. Nflra, Niirka (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Nuri, lično ime, »Svje- 
tla« (uspor. »Svjetlana«), v. Nu- 
rija. 

Nurka, v. Nurija. 

Nurkan, v. Nurija, 

Nurko, v. Nurija. 

nurii, inđecl. adj. (ar.-tur.) svje~ 
tao; »nurli lica« = svjetla, svje- 
ža lica; »nurli čela« = svjetla 
čela. 

< tur. nurlu, v. nur + tur. suf. 
-lu, -1<. 

Nurudln, v. Nurija. 


495 



nukadžija 


nuskadžija m (ar.-tur.) onaj koji 
piše zapise , icoji zapisuje (pro - 
tiv bolesti, uroka itd.). 

< tur. nuskact, muskaci , nu- 
shac г < аг. nustya »rukopis, pi- 
smo« + tur. suf. -ct. 

Nusra, v. Nusreta. 

Nusret, hipok. Nusro (аг.) musl. 
muško ime. 

< tur. Nusret, muško ime < ar. 
nusra »ротоб« 

Nusreta, hipok. Nusra (ar.) musl. 
žensko ime. 


Muškom imenu Nusret (v.) do- 
dan naš nast. za f. -a. 

Nusro, v. Nusre't. 

Nušo, v. Nuh. 

nuvab, nuvablija, v. Mektebi — 
muvab, mektebi-muvablija. 

nuzla / (аг.) bolest desni oko zu- 
ba, krupa, krupica, scorbutus. 

< tur. nuzle < аг. ndzld. »hu- 
njavica, prehlada«. 



496 



о 

I 


obstjatiti, izgubiti svježinu, okor- 
jeti f otvrdnuti. 

Izv. od bajat (v.)„ 

obakšičiti, obdariti . — »Cime ću 
te obakšičiti, draga, / si- 
noć sam ti bio na pendžeru^ (I. 
Z. IV 29). 

Izv. od bakšiš (v.). 

obalijestiti se, onesvjestiti se. 

Izv. od bailisati se (v.). 

obaška, adv., odvojeno f posebno. 
Izv. od baška (v.). 

obataliti (se), pokvariti (se). 

Izv. od batal, bataliti (v.). 

obdolja / (tur.) konjska trka. 

< tur. ondiil »nagrada koja se 
daje trkačima na trci; opklada« 
V. obđuljaš. 

obduljaš, -aša m trkači konj . 
Izv. od obđulja (v.). 

obeharatž, rascvjetati se (beha- 
rom). 

Izv. od behar, beharati (v.). 

obehutiti, obevutiti, obeznaniti, 
onesvijestiti. — »Brzo skoči vu- 
če, brže Mikluš tuče / — Neko- 
liko puti, pa ga o b e v u t i* 
(Zmaj 143). 

Izv. od behut, bevut (v.). 

obenđelučiti, opojiti, omamiti. — 
»U nju meće benđeluka belog, 
/ Dok je Ivu obenđelučio« 
(Vuk V 552). 


Izv. od benđiluk, benđeluk (v.). 

obenđijati, opčiniti, opojiti , oma- 
miti. — »u njeg bacaj mnogo 
benđeluka, / neš И kako oben- 
đ i j a t jenđu« (Beh. I 335). 

Izv. od benđijanje (v.). 

obihmaliti, zanemariti , izgubiti 

volju i predanost za kakav rad 
ili dužnost. 

Izv. od ihmaliti (v.). 
obilan, v. bilal, bilan. 
obispatiti, dokazati , posvjedočiti. 
Izv. od ispatiti (v.). 

obrazli, indecl. adj. (srp. hrv.-tur.) 
pošten, karakteran. 

Hibr. г.: naše obraz -j- tur. suf. 
-li. 

obrazluk m (srp. hrv.-tur.) uzda. 
— »Ufat’ majci konja za obra- 
z 1 u k« (nar. pj.). 

Hibr. г.: naše obraz + tur, suf. 
~luk, -lik. 

očarčiti, c. čarčiti. 

oćederiti se, rastužiti se, ožalostiti 

se. 

Izv. od ćeder (v.). 
dčefšiti, v. oćevšiti. 

dćelaviti, imati ćelu na glavi , po- 
stati gole glave. 

Izv. od ćela (v.). 


S2 — Turcizmi u SH jeziku 


497 



:evšiti 

ievšlti, izvršiti uvidaj, izvršiti 
procjenu, ustanoviti poljsku 
štetu. 

Izv. od ćevš, ćevšiti (v.). 

ćoraviti, oćoriti, postati ćorav, 
oslijepiti. 

Izv. od ćor <v.). 

»da / (tur.) najmanja jedinica 
plaćene vojske. Više oda sači - 
njavali su jedan džemat. Na če- 
lu ode je odobaša. 

< tur. oda, osn. zn.: »soba«. 

V. odabaša, odadžija, odaja, 
odaliska, odobaša. 

odabaša (odobasa) m (tur.) 1. por- 
tir u hanu; natkomornik; uprav- 
nik odjeljenja. 

2. v. odobaša. 

< tur. ođa ba?i, tur. izft., v. 
кошроп. pod odaja i baš. 

dđadžija m (tur.) sobar, sobarica, 
poslužitelj , 

< tur. odaci, v. odaja + tur. 
suf. -сг. 

odaja f (tur.) soba. — »Sto god 
može stade u o d a j u« (K. H. 
I 462); »... čiji je let kroz pu~ 
ste o d a j e uznemiravao one 
koji su čuli štim ...« (Skot 116). 

< tur. oda. 

odajačiti, udariti, odadrijeti. 

Izv. od dajak (v.). 

odaliska f (tur.) robinja s kojom 
se živi kao sa bračnim drugom, 
iako nevjenčano; Ijubavnica. 

< tur. odalik, »robinja s kojom 
se živi, Ijubavnica«, v. odaja + 
tur. suf. - hk. 

odburmati, odburmavati, ođurnu- 
tx, o dvrtati. — »ama šta je pu- 
cc pod gr’ocem, / u njem r ima 
dvije litie zlata, / zaburmano, 
pa se o d b u r m a v a* (Vuk 
III 356). 

Izv. od burma (v.). 

ođđževapiti, ođdževabiti, o dgovo- 


Izv. od dževab, dževapiti (v.). 

odevrečiti se, nageti se u stranu . r 
prevjesiti se. 

< tur. devrik »prevješen, pre- 
valjen«. 

odhidžretiti, odseliti . 

Izv. od hidžret (v.). 

odjavašiti, smekšati se, popustiti 
u srdžbi , u žestini . 

Izv. od javaš (v.). 

ođmandaliti, skinuti mandal & 
vrata. 

Izv. od mandal, mandaliti (v.). 

odobaša, odabasa m (tur.) starje- 
šina ode, komandir janjičarskofj 
voda. — »Jesi Г čuo barčul 
odobašu?« (M. H. III 324); 
»a drugo je Hasan odabaša^ 
(K. H. II 51). — Od ovog je na- 
sfaio prezime Odobašić. 

< tur. oda ba$ г »starješina ja~ 
njičarske ode^ tur. izft. v. kom~ 
pon. pod oda i baš. 

Odobašić, v. ođobaša. 

odunluk m (tur.) 1. prostor iza ilt 
ispod zemljane peći gdje se dr~ 
že iscijepana drva. 

2. spremište iscijepanih drva r 
nxjesto u dvorištu gdje se drva 
cijepaju. 

< tur. odunluk < tur. odun 
»drvo« -т lur. suf. -luk. 

oduzeniti, v. uduzenitL 
odža, v. hođža. 

Odžaci (tur.) industrijsko mfcsto 
u Bačkoj , srez Sombor^ 

Izv. od odžak (v.).. 

odžačar, dimnjičar. 

Izv. od odžak (v.).. 

Odžak (tur.) varošica u Bosni, 
gozapadno od Samctf^ дагвс 
boj. 

Izv. od odžak (vj. 



odžak, -aka m (tur.) J. dimnjak. 
— »Ako kuća izgori, dug na 
o d ž a k izleti^ (Vuk, Posl. 5). 

2. одпјШе . — »Jusuf je odlič- 
nog gosta zatvorio u svoju ma~ 
lu sobicu u kojoj je bio krevet 
i o d ž a k u kome se pekla ka- 
.ia« (Andrić 41). 

< tur. ocak »dimnjak, ognjište-«. 
V. odžačar, odžaklija, kahve- 
odžak. 

bdžak m (tur.) 1 , kuća, đom; po~ 
rodica t koljeno, rod . — »U njeg 
stara na o d ž a k u majka« (M. 
H. III 50); »Majka će ti curu is- 
prositi, / od odžaka, od kog 
tebi drago« (B. V. 1892 155); 
»Ode svaki zavičaju svome, / 
Osta Janko u svome o d ž a k u« 
(Petran. 390). 

2. plemićska, begovska kuća c i~ 
ja su vrata uvijek otvorena za 
putnike—namjernike i u kojoj 
se, zbog toga, vatra na ognjištu 
(na o džaku) ne trne; dobra, bo~ 
gata kuća. 

3. »janjičarski odžak« je janji- 
Čarski Štab koji se dijelio na je- 
dinice zv. »orte*\ 

4. »tabački odžak« sačinjavaju 
sve tabhane i tabaci jednog 
mjesta. 

< tur. ocak »ognjište, kuća, po- 
rodica, centar, štab'« itd. 

V. odžaković, odžakzade. 

odžaklija / (tur.) soba, prostorija, 
koja ima ognjište sa zidanim 
dimnjakom. 

< tur. oca/đi, v. odžak 4- tur. 
suf. - h . 

dđžaković, koljenović, kućić, lice 
iz dobre kuće, iz dobra roda. 
Izv. od odžak (v.). 

odžakzada (ođakzide) m (tur- 
pers.) isto Što i odžaković (v.). 
»JanjiČari stare o d ž a k z a- 
d e«, »Đe se kupi trides bajrak- 
tara, / Da zamolim redom 
ođakzade^ (Lord 262, 287). 

tt* 


< TUI. - 

< tur. ocak »kuča« i pers. zdde 
»đijete«. 

oduturumiti, postati đuturum 
oronuti. 

Izv. od duturum (v.). 

ofajditi se, ovajditi se, okoristiti 
se. 

Izv. od fajda (v.). 

of aman! interj. (ar.) uzvik raz - 
draganosti , osjećajnosti; u nar. 
pjesmi kao refren. — »Bosno 
moja, moje živovanje, / AjŠo 
moja, moje milovanje, / o f 
aman!« (Sevd. 48). 

< tur. of amanl uf aman! < ar. 
uff! »uh! pi!« i aman (\\). 

oferčiti, ferak uhvatiti, 1 . ocije - 
niti, razabrati. 

2. ustanoviti razliku između 
dvoga koje je od njih dvoje bo~ 
Ije. 

Izv. od ferk, ferčiti (v.) Nije 
osnovana pretpostavka P. Sko- 
ka (544 oferčiti »opaziti-«) da je 
to metaforička izvedenica od 
tur. firga »kefa«. 

ofijatiti, v. fijatiti. 

ofursatiti, samovolju provoditi 
osiliti se. 

Izv. od fursat (v.). 

dfuštura, indecl. (tur.) udri odo 
vud, udri odonud rukama ii 
Štapom po nekome. 

*■ < tur. ogu§tura, optat. 3 lic 
sing. od inf. ogu?turmak »trlja 
jedno o đrugo, meljati«. 

ogajtaniti. opšiti gajtanom. 

Izv. od gajtaniti (v.). 

bgolot, ognlot m (tur.) p čelin 
metva, pčelinja Ijubica, Melis 
officinalis, fam. Labiateae. 

< tur. ogul otu, izft. od t 
ogul »roj, mlade pčele« i tur. 
»biljka, trava^. 



ograisati 


ograisati, ogrijisati, -išem, 1. na- 
gaziti na čine ili na džinsko ko- 
lo г od tog oboljeti. 

2. naići na kakvu neprijatnost, 
na zlo udariti, nastradati. — 
»Ograisao kao đavo na ve- 
liki petak« (Vuk, Posl. 231); 
»moreš lako o g r a j i s a t\ dra- 
gi, / od dušmana i mojih i tvo- 
jih« (I. Z. IV 213). 

< tur. ogramak »ograisati«, 

V. ograma. 

ograma (agrama) / (tur.) nervoza, 
vrsta živčanog oboljenja koje, 
po narodnom vjerovanju, na- 
staje ako se nagazi na čini ili 
na džinsko kolo, tj. ako se ogra- 
iše. 

< tur. o grama. Pogrešno je tu- 
mačenje P. Skoka (8 agrama) 
koji ovu riječ veže za tur. inf. 
agrumak »osjetiti bol«, 

ograš, ogroš, m ograšje n (tur.) 
borba, okršaj. — »Božja pomoć 
Kosovko đevojko! / Đe si sestro 
na ograšju bila?« (Vuk, 
Rječnik); »Jer se sila oko kule 
svila, / Sve se ogroš ' slama 
od pušaka« (M. H. IV ]20). 

< tur. ugra$. 

ograštisati, -išem, nastojati , tru- 
diti se oko nečeg. 

< tur. идгаџтак »nastojati, 
truditi se*. 

ohalasiti se 1. spasiti se, izbaviti 
se. 

2. sretno se osloboditi poroda, 
sretno se poroditi. 

Izv. od halasiti se (v.). 

oharabiti, postati trošan, dotra - 
jao, zapušten. 

Izv. od harab (v.). 

Ohran, v. Orhan. 

ojavašiti, popustiti u Ijutnji , po- 
pustiti uopšte; kaže se: »zima 
je malo o j a v a š i 1 a«. 

Izv. od javaš (v.). 


бјп, ojun m (tur.) igra; odigrana 
partija tavle. 

< tur. оуип. 

V. ojna, ojnadžija, ojnak, oj- 
nati. 

ojna f (tur.) konjsko otmjeno poi - 
gravanje; »provoditi ojnu« — 
poigravati se. 

Izv. od ojn (v.). 

ojnadžija m (tur.) igrač, onaj koji 
voli igru i zabavu. 

< tur. оупаугсг »igrač«. 

ojnak (hojnak) m (tur.) 1. ono što 
se igra; igra; šala; predmet ko- 
jim se igra; orah kojim se ga- 
. đaju kupe oraha (u igri o rasi- 
ma). 

2. zglob ili pregib u nekog pred- 
meta. 

3. fig.: živo г nemirno dijete. 

< tur. оупак. 

djnati, igrati; poigrav^ti. 

Izv. od ojn (v.). 

ojun, v. ojn, 

бк m (tur.) strijela . 

< tur. ok. 

bka / (ar.) stara mjera za težinu: 
4 litre po 100 grama, ođnosn<| 
1,283 kg težine. 

< tur. okka < ar. Hqiyya . 

V. okaluk. 

okabuliti, ukabuliti, pristati na 
nešto, usvojiti nešto; kaže se: 
»ne mogu o k a b u 1 i t i da me 
na ovaj nacin napada«. 

Izv. od kabuliti (v.). 

bkadar, adv. (tur.-ar:) тподо, pu- 
no, onoliko. 

< tur. okadar »onoliko« < tur. 
o »onaj« i ar. qadr »količina«. 

okagač m (tur.) debela hrastova 
greda (jedna ili više ih) po sre- 
dini tavanice u starinskim ma- 
gazama i u halvatima koja u- 
glavnom drži gornju prostoriju. 


500 



olukli 


Obično se ova greda oslanja na 
potporanj (direk, ćursiju). 

< tur. okagag, bukv.: »drvo 
pravo kao strijela« < tur. ok 
»strijela« i tur. agag »drvo«. 

okahariti (se), okahriti (se), oka- 
riti (se), ožalostiti (se), snužditi 
(se). — »Zašto se je Mujo 

o k a h r i o«, »Nemojte mi 

okahariti baba« (K. H. II 
98, 544). 

Izv. od kahar (v.). 

okalemiti, oplemeniti voćku ih 
koju drugu biljku, navrnuti 
voćku. 

Izv. od kalemiti (v.). 

okaluk m (ar.-tur.) 1. predmet ko- 
ji ima težinu jedne oke (somun 
od oke). 

2. positđa ili boca u koju može 
stati 1 oka neke tečnosti. 

< tur. okkahk, v. oka 4 tur. 
suf. -hk. 

okinati, v. okniti. 

oklagija / (tur.) tanki obli štap za 
razvijanje tijesta u jufke. — 
»Stara majka pitu kuha, / u ru- 
ci joj o k 1 a g i j a« (GZM 1907 
406); »Mariška je u ispruženoj 
ruci držala oklagiju« (Sol. 
I 91). 

< tur. oklagu, oklava. 

oklobdžija, oklopčija m (srp. hrv.- 
tur.) onaj koji ima oklop na 
sebi, 

Hibr. r.: naša riječ oklop 4 tur. 
suf. -ci. 

okniti, -ijem, okinati, -nam, okr- 
nati, -am, oknivati, -am, obo- 
jiti (bojiti) knom ruke, noge. ili 
kosu. — »Tuj su oni o k r n a 1 i 
Zlatu* »Ovde ćemo o k n i v a- 
t i Zlatu« (K. H. I 318, 311). 
Izv. od kniti, kinati, krnati (v.). 
oknivati, v. okniti. 
okhiati, okniti. 


oksuz, v. uksuz. 

okuisati, -išem, okujisati, -išem, 
(kujisati, -išem) učiti ezan na 
munari. — »K u j i š u boga ne 
spominju, / već spominju do 
dv’je jauklije« (I. Z. IV 218). 

< tur. okumak »učiti. čitati«. 

V. zaokuisati. 

okuvetiti, ojačati, osnažiti se. 

Izv. od kuvet (v.). . 

oldi, indecl. (tur.) bi, nastade . — 
»Akšam o 1 d i, ja u L’jevno si- 
đoh« (M. H. X 117); »Akšam 
oldi, sunce zađe« (Muz. zap. 
Inst. 3270). 

< tur. oldu, perf. 3 lice sing. od 
olmak »biti«. 

V. oldi-biti, olmadi, olmaz, ol- 
sun, olur. 

oldi-biti! interj. (tur.) bi i prođe! 
svrši se! 

< tur. oldu, perf. 3 lice sing. od 
olmak »biti« i tur. bitti, perf. 3 
lice sing. od bitmek »svršiti se« 

olmadi, indecl. (tur.) ne bi, ne do~ 
godi se. 

< tur. olmadi , perf. neg, 3 lice 
sing. od olmak »biti«. 

olmaz, indecl. (tur.) ne može biti , 
ne biva. — »O 1 m a z pita bez 
masla« (Nar. bl. 135). 

< tur. olmaz, part. imperf. (i 
imperf. neg. 3 lice sing.) od ol- 
mak »biti«. 

blsun! interj. (tur.) neka bude! 
makar! 

< tur. olsun! imp. od olmak 
»biti«. 

oluk m (tur.) limeni žlijeb za od- 
vođenje kišnice sa krova, odvo- 
dna limena cijev; žlijeb. — 
»gdje curi na o 1 u k e zlato« 
(K. H. I 382). 

< tur. oluk. 

V. olukli. 

olukli, indecl. adj. (tur.) žljebast , 
na oluke, kanaliran. — »A u 


501 



vuke o 1 u k 1 i šešane« (Lord. 
169). 

< tur. oluklu, v. oluk 4- tur. 
suf. ~lu , -li. 

olur, indecl. (tur.) može, važi , 
biva. 

< tun olur y part. imperf. od 
olmak »biti«. 

dmač m (tur.) rrsta domaćih /сос- 
kastih rezanaca od kojih se pra- 
vi čorba, 

< tur. ogmao izv. od inf. og- 
mak »trljati, gnjcčiti među dia- 
novima«. 

omariziti, obo Ijeti od kakve Jcro- 
nične bolesti. 

Izv. od mariz (v.). 

omatuhiti, omatušiti, omatuviti, 

oslabiti u pamcti usljed staro- 
sti, postati matuh. 

Izv. od matuh, matuhiti (v.). 

omazuliti (se), lišiti nekog kakve 
koristi; izmaknuti kakvoj dobi- 
ti, neuspjeti da se postigne ka- 
kva korist. 

< tur. mazul < ar. ma^zUl 
»svrgnut. odstranjen«. 

^mer hipok. Omo (ar.) musl. mu~ 
ško ime. 

< tur. Omer < ar. dJmar, mu- 
šk-o ime, ime drugog halife iza 
Muhameda. 

merematiti, poprainti. 

Izv. od merematiti (v.). 

meteriziti, napraviti opkope , ro- 
vove (meterize) oko grada. 

Izv. od meteriz (л г .). 
mo, v. Omcr. 

l m (tur.) deset (broj). . J >■■ 

< tur. on. 

V. onbaša. :i 

ibaša m (tur.) desetar n 
kaplar . ■ ‘ 


< tur. onbasi, v. kompon. pođ 
on i baš. 

opaćiti (se), 1. očistiti. — »nekoj 
valja dvore opaćiti, / ja li 
svoje, ja li svoga dragog« (I. Z. 
IV 15). 

2. očistiti se f okupati se. 

Izv. od pać, paćiti (v.). 

operdati, postaviti pregradu , za- 
kloniti, zagraditi. — »koje jesu 
caklom operdane« (M. H. 
III 263). 

Jzv. od perde, perda (v.). 

opervaziti, uokviriti, postaviti 
pervaz tj. ogradu, okolicu. — 
». . . i on je dao da im se 
o p e r v a z e grobovi kamenom« 
(Anđrić 3); »Prvo majstor uz- 
me parče zemlje »za dno« i ru- 
kom ga na kolu razplješće da 
bude potpuno ravno i tanko, a 
’ zatim ga odmah > k o p e r v a z i« 
tj. obeleži obim dna« (GZM 
1956 116), 

Izv. od pervaz (v.). 

dpsihriti, opčarati, opčiniti, oma- 
đijati. 

Izv. od sihir (v.). 

opusaćen, adj., oboružan. — »Iz- 
ved te mi jagazli gavrana. ! 
Oraćena i opusaćena« (Vuk 
VII 97). 

Izv. od pusat (v.). 

opusatiti se, oboružati se. — »Kad 
se kada Гјеро opremiia, / opre- 
mila i opusatila« (Vuk III 
207). 

Izv. od pusat (v.). 

oraćen, orahtćen, adj. opremljen 
sa rahtom , osedlan. — »Izved’te 
mi jagazli gavrana, / O r a ć e- 
n a i opusaćena« (Vuk VII 97). 
Izv. od raht (v.). 

ordagra m (tur.) aga ordije , visoki 
ćin u janjičarskoj vosjci . — »i 
o r d a g u i Krlin kulagu« (K. 
H. I 258). 


2 




osanisati (se) 


< tur. ordu a&asi, izft., v. korn- 
pon. pod ordija i aga. 

orđija f (tur.) vojska, armija u 
Turskoj Carevini . — »Pod 

Zvornik se iskupi o r d i j a« 
(K. H. II 566). 

< tur. ordu. 

V. ordaga. 

Orhan, Otiran i Orhan, Ohran 

(tur.-tatar.) vnusl. muško ime. 

< tur. Orhan, muško ime, 
(< tur, or »opkop, šanac« i 
tur.-tatar. han, v. han). 

oriden tahta-beriden tahta, indecl, 
(tur.-pers.) s brda s dola. 

< tur. oridan tahta »jedna da- 
ska odonud« beridan tahta »je- 
dna daska odovud« 

orman m (tur.) šuma. — »U o r- 
m a n u čeka nas busija« (nar. 
рј). 

< tur. orman. 

orosan, orosanija, orosanlija, v. 

horosan, horosanija, horosan- 
lija. 

droz, v. horoz. 

drta f i kao adj. (tur.) 1. sredina , 
središte, fig.: mejdan, pozo r- 
nica. 

2. srednjl 

3. »orta janjičarska« = janji- 
čarski odred, bataljon, koji je 
brojio oko 400 vojnika. ViŠe 
orti skupa sačinjavaju јатгјг- 
čarski odzak. I sama zgrada u 
kojoj se bataljon nalazio zvala 
.se orta. — »a iz o r t e hase ja- 
njičare« (K. H. I 258). Mjesto 
gdje se sada nalazi katolička 
katedrala u Sarajevu zvalo se 
»Ока«, jer se tu u tursko doba 
nalazila janjičarska orta, odno- 
sno daira. 

< tur. orta. 

V. ortaluk. 

fcrtačiti se, udruživati se u ka- 
kvom poslu. — »Ne o r t a č i 


s e s onim s kim ćeš se golo- 
glav esapiti* (Vuk, Posl. 207). 
Izv. od ortak (v.). 

drtak m (tur.) zajednčar , kompa- 
njon, drug u kakvom poslu. — 
»Halvaluka stotinu dukata, / i 
joŠ uz to babina, o r i a k a« (I. 
Z. IV 234); »Njegov ortak, 
Jemeljan Konstantinović Ate- 
pin« (Sol. I 107). 

< tur. ortak. 

V. ortačiti, ortakiuk, uortačiti 
se, ortakovati. 

ortakluk m (tur.) zajednica, po- 
: slovno udruživanje. — »Bolje 
je svoje tele, nego u o r t a k- 
luku vo« (Nar. bl. 27); kaže 
se: »ortak.luk — batakluk«. 

< tur. ortaklik, v. ortak -h tur. 
suf. ~hk. 

drtakovati, -ujem, družiti se, 
udruživati se . — »Zar s takvi- 
mi bane ortakuje, / S tak- 
vimi li rujno vino pije« (M. H. 
II 25), 

Izv. od ortak (v,). 

огШик m (tur.) tavanica. — »Ov- 
de možemo spomenuti i rezbar- 
stvo primenjeno u kućama 
imućnijih porodica: dolafi, ra- 
fe, vrata i naročito »ortalu- 
c i« (tavanice), kao rad poseb- 
nih majstora« (GZM 1954 92). 

< tur. ortalik »ono što je na 
sredini, što je uočljivo«, v. orta 
+ tur. suf. -lik. 

dsaburiti, osabiriti, strpiti se, str - 
pljivo podnijeti kakvu nevolju 
ili nezgodu. 

Izv. od saburiti (v.). 

osakatiti (adj. osakaćen), ozlije- 
diti, učiniti nekog sakatim . 

Izv. od sakat, sakatiti (v,). 

osamariti, stauiti samar na konja. 
Izv. od samar (v.). 

osanisati (se), osandisati (se), do- 

saditi (se), ugnjaviti (se). — 



osanisavati (se) 

^vrlo se je o s a n i s a o Tale<< 
(K. H. I 409); »Umorih se ruže 
trgajući, 1 osandisah dra- 
gog čekajući« (Muz. zap. Inst. 
3680). 

< tur. usanmak »dosaditi (se)«. 
V. osanisavati (se), osanma. 

osanisavati (se), dosađivati (se), 
gnjaviti (se). 

Izv. od osanisati (se). 

osanma f (tur.) dosada, dosađiva - 
nje. 

< tur. usanma. 

osejiriti, osejriti, razgledati, pre- 
gledati. — »da osejriš od 
Bosne svatove« (K. H. I 27). 

Izv. od seiriti, sejriti (v.). 

osevabiti se, osevapiti se, steći se- 
vab; kaže se: »o s e v a b i o si 
s e što si onom siromahu po- 
mogao«. 

Izv. od sevab (v.). 

Osman, hipok. Osmo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Osman < ar. ^Utman, 
muško ime, osn. zn.: »mladun- 
če (pile) divlje guske; mladun- 
če aždahe ili zmaja«. 

Osmanlija m (ar.-tur.) 1. Turčin, 
Turkuša. 

2. onaj koji ima manire inteli- 
gentnog Turčina, ili onaj koji 
pokazuje svojstva istočnjačkog , 
osmanlijskog političara. 

< tur. Osmanh »Osmanovac« 
(imenu sultana Osmana, osni- 
vača osmanske dinastije, đodan 
tur. suf. -h). 

Osmo, v. Osman. 

osunetiti, obrezati muško dijete. 
Izv. od sunet, sunetiti (v.). 

oŠ! interj. (tur.) povika na pseto 
kad se tjera . 

< tur. оџ!, o?ti! 

ošaf, ošafana, v. hošaf, hošafhana. 


ošđeldija, ošđeldun, v. hošđeldi- 
ja, hošđeldun. 

ošehatiti, otšehatiti, širom otvoriti 
vrata; otcijepiti ili otkinuti pri- 
ličan komad nečega (napr . hlje- 
ba, zemlje, livade itd.). 

V. tumačenje pod zaŠehatiti. 

ošerbetiti, okrečiti, obijeliti kre - 
čom. 

Izv. od šerbetiti (v.). 

ošićariti se, okoristiti se, postići 
kakav dobitak. 

Izv. od šićar, šićariti (v.). 

ošindi! ošindija, v. hoŠindi! ho- 
šindija. 

otakasiti se, napustiti druženje s 
kim, otarasiti se, osloboditi se 
nekog. 

< tur. takas < ar. taqdss »me- 
đusobno izravnanje u računi- 
ma. naravnanje«. 

oteferičiti, oteferico\ati, provesti 
se, zabaviti se, prouživati. — 
»Tamburice po bogu sestrice, / 
Dosta smo ti o t e f e r i č i 1 i« 
(I. Z. Herceg. 17). 

Izv. od teferič, teferičiti (v.). 

otehiriti (oteiriti) očekati, strpiti 
se, ostaviti za kasnije. 

Izv. od tehir, tehiriti (v.). 
otkapariti, otključati. 

Izv. od kapariti (v.). 

otlukhana, otlukana, posebna spo- 
redna zgrada na selu u kojoj se 
drži sijeno ili pljeva. Sijeno se 
ubacuje kroz otvor na krovu , 
kroz badžu. 

< tur. otlukana, otlukhane , 

< tur. ot »bljka, trava« H- tur. 
suf. -luk, - 1гк . + pers. ђЛпе , v. 
hane. 

otoman i otoman m (ar.) текапг 
istočnjački divan s jastukom 
bez naslona. 


504 



Izv. od Otoman = Osman »Tur- 
čin« < аг . <Utman »Osman«. 

V. Otomanović. 

Otomanović, Otmanović, Osma- 
norić, Osmanlija . — »Janičari 
vi li ste levente i delije Otma- 
n o v i ć cara?« (Kočić 215). 

< tur. Osman (sultan Osman. 
osnivač osmanske dinastije) 

< ar. 'Utman »Osman«. 

otro, -ota n (tur.) dijakritički 
znak u arapskom pismu koji 
označava kratki vokal » u«. 

< tur. otrii. 

otor! otura! (tur.) sjedi! »nego 
gel o t u r, / da pijemo vino«, 
»Hodi, dragi, 'otura, / nemoj 
derat potura« (I. Z. I 49, IV 91). 

< tur. otur! imp. 2 lice sing. 
od oturmak »sjesti« 

V. oturak, oturisati. 

dturak, -rka ш (tur.)I, ono na če- 
mu se sjedi ili na čemu nešto 
stoji. 

2. stražnjica; čmar. 

3. onaj čunjasti dio mangale na 
kome ona. stoji. — »Dva glavna 
dijela mangale, oturak i 
bogaz spajaju se jabukom« 
(GZM 1951 213). 

4. mjesto za odmor; odmor. 


ožđeidija 

< tur. oturak } iz\. od inf. otur- 
mak »sjesti« 

oturisati, -išem, sjesti. 

< tur. oturmak »sjesti«. 

otuz m, num. (tur.) trideset (broj). 

< tur. otuz. 

ovajditi se, v. ofajditi se. 

ovarisati, -išem 1. pogoditi , potre- 
fiti, nabasaii. 

2. uputiti se u nečem (u nauci , 
zanatu itd.). 

< tur. varmak (istoč. tur. kar- 
mak) »doći, dospjeti; shvatiti, 
razumjeti«. 

overemiti, oboljeti , svezati ve- 
rem. 

Izv. od verem, veremiti (v.). 

ozažfiti, ozaifiti, oslabiti tjelesno .. 
Izv. od zaif (v.). 

ozuđuriti, ozuđurtiti, osiromašiti. 
— »Neg moj babo Derviš baj- 
raktaru, / Ostario i ozuđur- 
tio« (M. H. IV 307). 

Izv. od zuđurt (v.). 

ozuhuriti, pojaviti se, pokazati se .. 

< tur. zuhur < ar. zuhur »po- 
javijivanje, pojava«. 

ožđeldija, ožđeldun, v. hošđeldija,, 
hošđeldun. 


505 





pača, v. pače. 

pačaluk m (pers.-tur.) 1, donji 
dio nogavica u čakšira, dimija 
ili koje druge donje haljine. 

2. vrsta suknenih gamašna ko- 
je se stavljaju preko nogavica 
u čakšira. 

3. dimije »na pačaluke « su (za 
razliku od dimija »na čiftija - 
ne«) dimije sa uskim nogavt- 
eama, bez dodatnih nogavica. 

< tur. pagahk »odijelo koje 
nevjesta oblači na »dan pače« 

. <sliČno našoj kni) uoči petka«. 
"Toga dana se na večeri jede je- 
lo »pače« (v.) i zbog toga je 
č. ovaj dan nažvan »dan pače«, a 
odijelo nevjeste »pačaluk«. 

< tur. pagalik , v. pače -f tur. 
suf. -hk. ■ 

pacariz m (pers.) 1. onaj koji šte- 
tu nanosi. 

2. šteta, kvar. — »Ima Dmitar 
četrdeset sluga, / Te Turcima 
p a č a r i z a gradi: / On razbi- 
ja hane i dućane« (Vuk VII 
272). 

< tur. pa^anz, gapanz »smet- 
nja, zapreka« < pers. čepu-rdst, 
čep-rdst, bukv.: »lijevo-desno«. 
V. pačarizluk. 

ačarizluk m (pers.-tur.) 1. smet- 
nja, pometnja, перттка . 

2. šteta , kvar. 


. \ 


< tur. paganzhk, capanzlik 
»smetnja, zapreka, teškoča«, v. 
pačariz + tur. suf. -hk. 

pačavra f (pers.) krpetina, ko- 
mad starog platna ili haljinčeta 
koje služi samo za čišćenje i 
brisanje prašine; nešto bezvri - 
jedno što se baca u otpatke. 

< tur. pa$avra »krpetina« 

< pers. parče-i пге »komad 
beza«. 

piiče, pača f (pers.) nožice , pihti- 
ja, hladetina, tj. jelo spravljeno 
izvarivanjem gor>eđih ili bra- 
vijih nožica. 

< tur. pafa < pers. pače »no- 
žice« (demin. od pd, рау »no- 
ga«). 

V. pačaluk, pačnjača. 
pačmage, v . pašmage. 

pačnjača f, pita koja se pravi od 
mesa i masti što se skine sa vo- 
lovoskih noga od vola zaklanog 
za pastrmu. 

Izv. od pače (v.). 

pać, adj. (pers.) čist. 

< tur. pak < pers. pdk 

V. paćiti (se), paćluk. opaćiti 
(se). 

paćiti (se), čistiti (se). 

Izv. od pać (v.). 


36 



pajdaš 


paćluk rn (pers.-tur.) čistoća. 

< tur. pakhk, v. pać + tur. 
suf. -hk. 

padišah i padišah, ~aha m (pers.) 
car , vladar. — >*-Čuješ mene, 
sultan padišahu^ (K. H. I 
26). 

< tur. padi$ah_ < pers. padi~ 
šah < pers. pad »velik; sta- 
lan; čuvar« i pers. šah »vladar«. 

paftalija, piivtalija, paftelija f 

(pers.-tur.) puška sa paftama. 
— »I u ruke mu puška p a f- 
t e 1 i j a, / Niz nju pafte dva- 
des i četiri (Lord 110). 

< tur. paftah, v. pafte + tur. 
suf. -h. 

pafte, pavte, papte, sing. pafta, 
pavta, papta f (pers.) 1. kopče 
na ženskim pojasevima od sre- 
bra ili kojeg drugog metala, li~ 
jepo izrađene i ukrašene. Pre- 
ma tome kakvog su oblika i ka~ 
ko su ukrašene, imaju i razne 
nazive: pivac-pafte , badem-paf - 
te y žaba-pafte, ćemer-pafte itd. 
- Često se i sami ženski pojas sa 
paftama naziva pafte. — »Č e- 
mer-pavte na badem ko- 
vate« (Ašikl. 90); »košulju je 
trabolozom utegla, / i biserli 
p’evac paf tam' opasala« 
(I. Z. I 103); »ja ću svoje p a p- 
t e raskovati« (M. H. X 18); 
»Svaka p a f t a od suhoga zla- 
ta« (K. H. I 485). 

2. toke na narodnoj nošnji. 

3. metalne spone ili karike. — 
»stoji mu zvrka p a p t i od 
bajraka« (M. H. III 249); »Niz 
nogu p a f t e dvađes i četiri« 
(Lord 110). 

< tur. pafta, sa značenjem kao 
kod nas < pers. bdfte »otkan« 

< pers. baften »tkati«. 

Postoje različita mišljenja u 
etimologisanju ove riječi. Zen- 
ker, Lokotsch, A. de Cihac. 
Terdžumanul-lugat, Dr Š. Siki- 


rić; < pers., M. Salahi, Ebiiz- 
* ziya; < ngrč., S. Sami, L. 
Osmani: < tur. itd. 

V. paftalija. 

paha / (tur.) kraj, vrh , obrub u 
fermena ili koje druge gornje 
odjeće; »istjerati na pahu« 
znači: lijepo okružiti i ogajta- 
niti krajeve fermena ili gunja. 

< tur. vulg. pah, knjiž. рау , 
osn. zn.: »dio«. 

paha, v. paja. 

pahali, indecl. adj. (pers.-tur.) 
skup. 

< tur. pahali < tur. paha, be- 
ha < pers. beha »vrijednost, 
cijena« + tur. suf. -h. 

рЗј, -aja m (tur.) dio. — »Sve na 
zdravo dade podjednako, / na 
ranjena po dva p a j a daje« 
(M. H. III 192). 

< tur. рау. 

V. paha. 

paja (paha) / (pers.) p oložaj, čin; 
čast, stepen. — »S paje na 
p a j u dok i na ličinu« (Nar. 
bl. 158). 

< tur. рауе < pers. рауе. 
pajanta, v. panta. 

pajdak m (pers.) 1. pion, pješak 
u ign šaha. 

2. kratki čibuk. — »Krnje lule, 
čibuci p a j d a c i, / po tome se 
poznaju Bošnjaci« (Kreš.: Sar. 
čarš. 40). 

< tur. paytak , baydak »krivo- 

nog; pjesak u šahu« < ar. bay~ 
daq »pješak« < pers. piyade 
»pješak«. 1 

V. pajtak. 

pajdaš, -aša m (pers.) drug, dru- 
gar. — »s pantrontašom s ne- 
milim p a j d a š o m« (GZM 
1907 106). 

< tur. padas »saputnik; dru- 
gar, prijatelj« < pers. payddš 
»čovjek koji uporedo korača, 



saputnik«. Ova riječ u znače- 
nju »drug, drugar, prijatelj’« 
prešla је, po svoj prilici, iz tur. 
u madž. jezik (madž. pajtds). 
Po Miklošiću nama je riječ do- 
šla iz madž., a ne direktno iz 
tur. 

paji-taht, pajtaht m (pers.) prije- 
stonica. — »Nije žao što ću 
umrijeti, Nit’ je žao bijela 
p a j t a h t a« (Lord 260). 

< tur. payitaht < pers. рау - 
taTyt. 

pajtak тп (pers.) konj koji nema 
razmeta u nogama, nego mu 
noge udaraju jedna o drugu , 
kose se. 

< tur. paytak »krivonog; pje- 
šak u šahu« < ar. bdyddq >*pje- 
šak u šahu« < pers. piyade 
»pješak«. 

pajvant, pajvari m (pers.) spona, 
uže na konjskim nogama, ćus- 
tek. — »I svežu se konji u p а j- 
vane« (Vuk, Rječnik). »U 
pajvante metnuti konja« 
znači: vezati konju noge tako 
da bi se naučio hodu »rahvan« 
(v.) 

< tur. payvant < pers. рау- 
bend »sveza za noge« (pers. 
рау »noga« i pers, bend, prez. 
osn. od inf. besten »vezati, sve- 
zati«). 

pajvanta / (pl. pajvante) (pers.) 

1. žioka ili gredica koja, postav- 
Ijena horizontalno, služi za 
spajanje rogova na kući. 

2. podupirač, potporni kolac, 
potporanj. 

< tur. payanda »soha, toljaga, 
potporni kolac« < pers. рауеп - 
de »duratan, trajan, stabilan«. 

paklama, v. kaplama. 

paklamaš, -aša, pl. paklamaši m, 
klinci kojima se prikivaju , pa- 
klame (kaplame) na kućnim dr- 
uenim fcrouomma. 


Izv. od paklama, v, kaplama, 

pala / (tur.) 1. sablja, odnosno 
kratki široki mač u koga su 
obično držak i korice okovane 
srebrom. Isto što i zulfikar (v.)~ 
— »O zlatne se p a I e pojag- 
miše, / varaju se s njim u mej- 
danu«, »pa se fati p a 1 e oko- 
vane« (M. H. III 49, 229, 236). 

2. štap kojim se igra klisa (pala 
i klis). 

< tur, pala. M. Salahi i Leh- 
džei — Osmani navode da je 
riječ porijeklom ngrč., dok Bar- 
bier de Meymarđ đovodi je u 
vezu sa grč. pdle , pala. 

palamar, -ara m (grč.) debeli 
gvozdeni klinac. — »Puni pu- 
ške, otpale ti ruke, / šakom 
praha, a dva palamara« (K. 
H. I 543). 

< tur. palamar »debelo uže ko- 
/ 'jim se brod veže za obaiu« 

< grč. palamdn. 

palavra / (španj.) podvala, varka , 
laž. 

< tur. palavra »podvala, var- 
ka, laž« (turski argo) < španj. 
palabra »koji mnogo govori«. 

paldum m (pers.) 1. kajiš od sedla 
koji je provuČen ispod konjskog 
repa i zadržava sedlo da ne kli~ 
zi naprijed , na konjski vrat. 

2. kožni ili platneni pojas ko - 
jim se steže kila da ne ispada. 

3. fig.: »udariti nekom paldum « 
znači: podvaliti nekom nešto. 

< tur. palđtm < pers. paldiim r 
tačnije: pdrdiim. 

paloš, palošina, isto što i pdla (v.). 

paluze, n i paluza / (pers.) vrsta 
kompota koji se pravi obično 
od trešanja, višanja, kajsija, ri~ 
bizli i sl., a začinja se razmuće- 
nom nišestom, usljed čega je 
gušći od običnog kompota. 

< tur. paluze < pers. pdlude, 
bukv.: »cijeđen, pročišeen«. 


508 



pamuk m (pers.) pamuk , Gossy - 
pium. 

< tur. pamuk, pambuk < pers. 
penbe ^pamuk«. 

V. pamukli, pamuklija. 

pamukli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
pamučan, od pamuka. — »pa 
obuče p a m u k 1 i ко§и1јш< 
(Vuk III 356). 

< tur. 'pamuklu, v. pamuk + 
tur. suf. - lu , -li. 

pamuklija / (pers.-tur.) 1. gornja 
odjeća naložena pamukom. 

2. jastuče u što se beba zamota . 

< tur. pamuklu , v. pamukli. 

panađur, -цга m (grč.) vašar. 

< tur. рапаугт »vašar« < grč. 
рапепгггоп. 

pandža i panđža / (pers.) Šapa, 
kandža , kukasti nokti ptice gra- 
bljivice, mačke itd. — »a sivi 
je soko doletio, / pa p a n d ž a- 
m a guju prihvatio« (K. H. I 
273). 

< tur. penge < pers. реп$е 
»pesnica« (< pers. репф »pet« 
+ pers. suf. -ej. 

V pandžati se. 

pandžati se, grebati se. 

Izv. od pandža (v.). 

panta, pajanta (pl. pante, pajan- 

te) / (pers.) letva , žioka , soha 
ili gredica koja, postavljena 
horizontalno, služi za spajanje 
rogova na kućnom кт ovu, za 
sušenje mesa ili kukuruza na 
dimu. za vješanje veriga ili za 
kokošje sjedalo u kokošinjaku. 
—» Pusti pijevca na grede, / a 
on će i na p a n t e« (Nar. bl. 
149). 

< tur. payvand < pers. рау - 
voand »veza, spona«. 

papagaj, papagan m (tal.) papiga. 
— »sahat nosim da đe ne za- 
docnim, / p a p a g a n a da me 
razgovara« (Muz. zap. Inst. 
2647). 


papučar 

< tur. papagan (u pers. bapga) 

< tal. pappagallo. 

papaz, papazin m (grč.) pop. — 
»dobavio starog p a p a z i n u, 
i što će curi vjeru prevrnuti« 
(S. B. IV 64); »Igumane, jedan 
p a p a z i n cv< (Vuk IV 96). 

< tur. papas, papaz < grč. 
pappas. 

V. papaz-ćevab, papazjahnija. 

papaz-ćevab, -aba m (grč.-ar.) 
ćevab od sitno izrezane brave - 
tine. 

< tur. papas kebabi »popovski 
ćevab«, izft., v. kompon. pod 
papaz i ćevab. 

papazjahija, papazjanija / (grč.- 
pers.) vrsta jela: vareno meso 
na specijalan način pripremlje - 
no sa lukom, peršunom i uljem . 

< tur. papas yahnisi »popova 
jahnija«, izft., v. kompon. pod 
papaz i jahnija. 

papte, v. pafte. 

paprikali, indecl. adj., рартеп. 
Hibr. r.: naše paprika i tur. suf. 
-li. 

рариса, pl. рарисе / (pers.) 2, vr- 
sta plitke otvorene kožne obu- 
će koja se nosi u kući. — »па 
nogam’ mu mestve i p a p u č e« 
(K. H. I 51). 

2 . dio karoserije tramvaja ili 
automobila na koji se staje no- 
gom pri ulazu u kola, kao ste- 
penik. 

< tur. papug, pabuc < pers. 
papuš »papuča«, slož. od pers. 
pa »noga« i pers. puš, prez. osn. 
od inf. pušiden »pokriti« dakle: 
»nogopokrivač«. 

V. papučar. papučluk. papu- 
džija. 

papućar, -ara m 1. zanatlija koji 
pravi papuče . 

2. fig.: onaj koji je podložaji 
svojoj ženi, koji se boji žene: 
Izv. od papuča (v.). 


P АЛ 



papačlija 

papučlija, v. papudžija. 

papučluk m (pers.-tur.) p rostor 
kod ulaznih kućnih ili džamij- 
skih vrata gdje se obuća skida, 
kao i drvena polica za cipele 
postavljena na tom prostoru. 

< tur. papugluk, v. papuča + 
tur. suf. -luk. 

papudžija, papucija, papučlija m 

(pers.-tur.) zanatlija koji izra- 
đuje papuče. — »Da upitam 
p a p u č 1 i j u, / Sije li mi paš- 
magiće« (Vuk V 387). 

< tur. papuggu i papuglu, v. 
papuča + tur. suf. - gu, odno- 
sno -I u. 

para / (pers.) 1. novac. 

2. novčić. — »l’jepog Peru, p a- 
ru carevicu*« (M. H. X 46). 

3. četrdeseti dio grosa. 

4. stoti dio dinara. 

< tur. para < pers. pdre. 

V. parali, paralija, parasuz. 

paračesik, na paraćesik, adv. 
(pers.-tur.) na parčeta, na dije- 
love; ne odjednom nego malo 
pomalo. 

< tur. parekesik »odsječen ko- 
madić« < pers. pare »komad« 
i tur. kesik »odsječen«. 

paradžik, paračik m (pers.-tur.) 

1. komad , komadić; komađić 
grede ili otpatka od tkanine. — 
»koja ga udari s jednim koma- 
dom iliti paračikom u 
glavu« (Kočić 128). 

2. U Hercegovini arpadžiku ka - 
žu paradžik. 

< tur. parecik < pers. pare 
»komađ« + tur. demin. suf. 
-cik. 

parali, indecl. adj. (pers.-tur.) 
imućan, dobrog stanja. 

< tur. parah, v. para + tur. 
suf. -Zi. 

paralija, paralija, parajlija, m 

(pers.-tur.) onaj koji ima mno- 


go тгоиаса. Odatle prezimena: 
Paralija i Pardlović. 

< tur. parah, v. parali. 

Paralija, Paralović, v. paralija. 

paramparČe i paramparČe, zb. im. 
paramparčad (tur.-pers.) sitni 
komadići, mali djelići; kaže se: 
»udari čašom o pod i ona ode 
u paramparča d«. 

< tur. param parga, panm par- 
ga < tur. param, ргпт »ko- 
madić« i pers. parče, v. parče 

parasuz m (pers.-tur.) onaj koji 
je bez novaca, kokuz. — »... 
što su ih kupili na oku od kaka 
učitelja ili suplenta p a r a s u- 
z a* (Zembilj II 17). 

< tur. parasiz, v. para + tur. 
suf. -siz »bez«. 

paravan, -ana n (franc.) pomoćni 
drveni zaklon koji se stavlja 
kod uličnih vrata sa unutrašnje 
strane u avliji, kako se ne bi 
vidjelo u avliju kad se vrata 
otvore; zaklon uopšte (napr. 
paravan kod peći itd.). 

< tur. paravan, paravana »za- 
klon« < franc. paravant. 

parazlama f (pers.) prsten ili ka- 
rika, kao okov za učvršćenje, na 
puščanoj cijevi ili na dršku sa- 
blje, noža ili čakije. — »p a- 
razlama od trides’t dukata. 
/ na kojoj je dvanaest slova« 
(Vuk IV 247). 

< tur. parazvana < pers. be- 
raztvan »sastavljač, spojač« 

< pers. beraz, prez. osn. od be- 
raziden »sastaviti, spojiti« + 
pers. suf. -ivan. 

parčati, parcetati, komadati. 

Izv. od parče (v.). 

parče n (pers.) komad; komadić, 
djelić . 

< tur. parga < pers. parče. 

V. parčaii, isparčati, rasparČati. 

parlaisati (pogr. sarlaisati), -išem 
svijetliti, sjajiti se. — »Sve po 


510 



njima dragi kamenovi, / Iz njih 
modri biju plamenovi, J S a r- 
laišu niz dilber divojku«, 
»S a г 1 a i š e kako žarko sun- 
ce« (M. H. IV 547, 249). 

< tur. parlamak »svijetliti, sja- 
jiti se*. 

V. parlak. 

parlak m (tur.) lak, sjajna koža. 

< tur. parlak »sjajan^ < tur. 
inf. parlamak »svijetliti, sjati 
se«. 

parmak m (tur.) grubo otesana 
daska ili izrezana letva koja 
služi za ogradu. — »na p a r- 
make naslonila dojke« (M. H. 
III 272). 

2. prst. Od ovog su došla pre- 
zimena: Parmaković i Altipar- 
maković (tur. altt parmak »sest 
prsta«<). 

< tur. parmak. 

V. parmakluk. 

parmakluk m (tur.) ograda od 
parmaka. — »po hendech i po 
parmaklucih« (M. H. III 
319). 

< tur. parmakltk , v. parmak 
+ tur. suf. 'hk. 

Parmaković, v. parmak. 

partokal, portokal, prtokal m 

(lat.) narandža, oranpe, Citrus 
aurantium L. 

< tur. partokal »narandža, 
proizvod iz Portugala« < lat. 
Portus Cale, ime rimske luke. 
V. partokali. 

partokali, indecl. adj. (lat.-ar.) 
narančaste boje t boje kao na- 
randža. 

< tur. partokali , v. partokal + 
ar.-pers. adj. suf. -г. 

pasjaluk m (srp. hrv.-tur.) pasja 
ćudljivost, provođenje hirova. 
Hibr. r.: sa tur. suf. -luk, -lik. 

pasmandžija, v. pasvandžija. 


pašalija 

t 

pastrma f (tur.) suho bravije me- 
so. — »od pastrme napra- 
vio vrata, od sudžuke baglame«« 
(Bilten I 118); »... te je tako 
da svaka kuća ostavljala i 
p a s t r m e i voća za zimu« 
(Miodrag. 227). 

< tur. pastirma, basdirma, 
part. od inf. bastirmak, basdir - 
mak »pritisnuti«. 

pasvandžija, pasmandžija, pa- 
svandži m (pers.-tur.), noćni 
čuvar čaršije, noćobdija. — 
»Umorni pasvandži j e (no- 
ćobdije) koji su cijelu noć Še- 
tali po čaršiji od magaze do 
magaze i opipavali teške katan- 
ce čuvajući tako svjetsko do- 
bro od lopova i vatre...« (Co- 
lak. 12); »Aman dermandži, ej 
kuzum pasvandži« (GZM 
1907 409). 

< tur. pasvangi, pasbangi 

< pers. pasban, pdswan »noćni 
čuvar« + tur. suf. -дг. 

P&ša m (tur.) titula visokih do - 
stojanstvenika i vojnh lica o- 
sim u duhovnoj hijerarhiji; 
rang generala. Uvijek se stav- 
Ija iza imena. — »ferman dođe 
p a š i Sahin p a š i« (K. Horm. 
I 13). 

< tur. pa$a, prvobitni obiik 
ba?a. 

V. pašalija, pašaluk, Pašan, pa- 
šovati. 

Paša, v. Pašana. 

pašalija, pašajlija m (tur.) pašin 
čovjek, čovjek u službi paše. — 
»Do tad bio Osman p a š a 1 i j a, 
/ a od tada Osman-paša car- 
ski«, »namah paše pašalije 
viču« (M. H. III 64, 428); »po- 
robiti vlahinje đev r ojke, / a ože- 
nit mloge p a š a j 1 i j e« (Vuk 
IV 102). 

< tur. pa$ali, v. paša + tur. 
suf. -h. 


511 



pašalak тп (tur.) 1. oblast kao po - 
dručna teritorija jednog paše. 
— »Hoćeš, sine, Bosnu p а š а- 
I u k а« »tad začulo sedam 
pašaluka- (K. H. I 77, 224). 
— Bosna je postala pašaluk 
1583. godine. 

2. zvanje paše. — »izvadiću te- 
bi pašaluka« (K. H. I 179). 

< tur. pa?alik, v. paša 4* tur. 
suf. -Itk. 

Pašan, Pašo, Pašukan, musl. mu- 
Ško ime. 

Izv. od paša (V.). 

Pašana, Paša, Pašija, musl. žen- 
sko ime. 

Izv. ž. rod od paša (v.). 
pašanci, v. bađžanak. 
pašenog, v. badžanak. 

Pašija, v. Pašana. 

pašmag'a (pačmaga), bašmaka j i 
pašmag. bašmag m (tur.) vrsta 
lake cipele; papuča. — »Pruži 
care desnu nogu svoju, / Da te 
Miloš ljubi u p a š m a g u«, (M. 
H. I 282); »Ona ide gore u čar- 
đake, / pa udara pašmagom 
„ u vrata« (Vuk I 268); »sama go- 
la u košulji tankoj, / sama bo- 
sa. u p a č m a g e žute« (Vuk 
I 496); »bi Г joj none za p a š- 
make bile« (M. H. III 214). 

< tur. ba$mak, pa$mak »obu- 
ća«. 

V. pašmagić, pašmagdžija. 

pasmagdžija, pašmakčija, bas- 
sr. magdžija m (tur.) obućar, od- 
nosno papučar, koji pravi paš - 
mage . 

< tur. ba$makgi y pa§makgi, v. 
pašmaga 4* tur. suf. -дг. 

pašmagić m (tur.) laka cipelica, 
papučica . — »Da upitam pa- 
pučliju, / Šije li mi p a š m a- 
g i ć e« (Kreš. Čizm, obrt. 133). 
Deminitiv od pašmag, v. раб- 
maga. 


Pašo, v. Pašan. 

pašovati, -ujem (pašovanje), vr- 
šiti vlast paše; živjeti kao p a- 
ša. — »i ukide Omer pašo- 
vanje« (K. H. I 164). 

Izv. od paša (v.). 

Pašukan, v. Pašan. 

p&tisati, zastati , presfati, smiriti 
se, umuknuti. — »Puška puca, 
nikad ne p a t i š e« (M. H. IV 
165); »Puška plamti, nikad ne 
patiše« (K. H. III 376). 
Vjerovatno < tur. batmak »za- 
ći, izgubiti se, pasti, propasti« 
itd., kao što je i batisati (v.) na- 
stalo od ovog tur. glagola. 

patliđžan m (pers.) patlidžan, pa- 
radajz, Solanum lycopersicum 
L. 

< tur. pathcan < pers. bddin- 
gdn. 

V. mor-patlidžan. 

patroldžija m, stražar, član pa- 
trole. 

Hibr. r.; našoj riječi patrola 
dođan tur. suf. - ci (č. dži). 

pavtalija, v. paftalija. 

pavte, v. pafte. 

pazar, -ara m (pers.) 1. pijaca; 
pijačni đan; »Pošetao čelebija 
Mujo, / po novome stolačkom 
pazaru« (Sevd. 154); »Više je 
jagnječih koža na pazaru 
nego ovčijih« (Vuk, Posl. 36). 

2. kupoprodaja, trgovanje; pro- 
met, novac od trgovačkog pro- 
meta. — »Obavještavaju se ko- 
mitenti da će filijale Narodne 
banke u NR ВШ raditi na šal- 
terima dana 8. novembra 1962. 
g. i poslije podne, radi prijema 
p a z a r a« — Služba društve- 
nog knjigovodstva (»Oslobođe- 
nje« Sarajevo 27 XI 1962.). 

< tur. pazar < pers. bazdr. 

V. pazar-bula, pazarija, paza- 
rište, pazariti, pazarluk. 


512 



pazar-bula / (pers.-tur.) trgovka. 

— >->Njima \ r ele tri Turčina 
mlada: / pazar-bule ne 
sorte smokava-« (K. H. II 512). 
Slož. od pazar (v.) i bula (v.), 
tj. žena koja pazaruje, trguje. 

pazarija / (pers.) roba izradena 
za tržište , konfekcija, slaba то~ 
ba (u odnosu na » smarlamu+>). 

— »s obzirom na kvalitete pro- 
izvoda, radili su p a z a r i j u, 
tj. proizvode opće potrošnje, i 
smarlamu, proizvode po naru- 
džbi'« (Kreš. Ćizm. obrt 138); 
»Bilo je terzija koji su radili 
samo smarlamu, tj. po naru- 
džbi, a bilo ih je, koji su ra- 
dili samo p a z a r i j u (kon- 
fekciju)« (Kreš. Esnafi 165); 
»Poručen samar, izrađen po 
meri, je roba »smarlama«, a 
samar napravljen za prodaju 
kome bilo je roba »p a z a r i- 
j a* (GZM 1958 109). 

< tur. pazari , v. pazar 4- ar.- 
pers. adj. suf. -i. 

pazarište n, mjesto gdje se odr- 
žava pazar , ргјаса. 

Izv. od pazar (v.). 

pazariti, -Im, pazanvati, -ujem, 

1. prodati ili kupiti; .prodavati 
ili kupovati; pogoditi (pogađati 
se) o kupnji ili prodaji. — »ka- 
ko smo sile ovde p a z a r i t i« 
(M. H. XII 560). 

2. trampiti . — »Ne moj mi se 
sine prevariti, / Ja Г prodati 
jali pazariti« (Petran. 430). 

3. promijeniti , izmijeniti. — »Da 
bi curi veru pa z ar i li«, »Sto 
si, sine, ćehru p a z ат i j o / 
potavnijo ka’ panj na planini?« 
(Lord 234, 235). 

Izv, od pazar (v.). 

pazarluk m (pers.-tur.) kupovina 
i prodaja, promet, pogodba o 
kupovini ili prodaji. 

< tur. pazarhk , v. pazar 4 tur. 
suf. -lik. 


pehlivan 

pazija f (tur.) v f rsta zelja žutkaste 
boje. — »Zeleni se p a z i j a, 
mene prosi kadija« (I. Z. III 
66 ). 

< tur. pazi. 

pazuho n (pers.) pazuho. 

< tur. bazu »mišica # ruke?« 

< pers. bazu »ruka«. 

peča / (tur.) 1. koprena na licu , 
komad crnog tankog platna ko- 
jim su muslimanke pokrivale 
lice kad izlaze na ulicu u fe- 
redži ili u zaru; starinske peče 
koje su se nosile uz feredžu 
bile su opletene od tanke konj- 
ske strune. — »meće p e č u, 
ogrće feredžu« (M. H. III 67). 
2. konjska obrazina sa otvori- 
ma za oČi; često se tako zove 
i konjsko čelo na koje se stav - 
Ija peča. — »Zlatna p e č a če- 
lo pritisnula, / niz nju kita dva- 
est i četiri* (K. H. II 307); »Pri- 
đe ona Mehinu dorinu, / pri- 
grli ga, u peču poljubi« (M. 
H. III 560). 

< tur. pege. 

peča / (pers.) čovječuljak , male- 
na rasta čovjek. — »Danile je 
stasa malenoga, mala peča, 
аГ je ognjevita* (Vuk VIII 405); 
»Kolišna p e č a, a koliki skok« 
(nar. posl.). 

< tur. pege < pers. peče »mla- 
dunče; dijete«. 

peder m (pers.) otac. 

< tur. peder < pers. pedcr. 

pehlić m (pers.-srp. hrv.) pero na 
čelenci ili na kakvoj grani žen- 
skog nakita. — »na dva kraja 
dva p e h H ć a zlatna« (M. H. 
III 510). 

Naš deminitiv od tur. pehlu 
»rebro; strana« < pers. pehlu 
»strana«. 

pehlivan, pelivan, -ana m (pers.) 
artist na žici, akrobata na žici 
Ш na užetu. — »Dva p e h I i- 


33 — Turcjzmi u SH jeziku 


г- < л 



pehlivanluk 


v a n a na jednom užetu igrati 
ne mogu« (Nar. bl. 48); »Pe- 
h 1 i v a n i Savu preletjeli, / u 
petak su Gradiškome đošli, / u 
subotu tenefe penjali« (Vuk I 
467). 

< tur. pehlivan »artist, akro- 
bata; junak« < pers. pehleivan , 
pehluwan. 

V. pehlivanluk. 

pehlivanluk, pelivanluk m (pers.- 
tur.) 1. artistička ili akrohatska 
vještina, zanifnanje. 

2. fig.: đavolstvo , vlagoljanstvo. 

< tur. pehlivanhk, v. pehlivan 
+ tur. suf. -1гк. 

pehriščija m (pers.-tur.) onaj koji 
drzi dijetu. 

< tur. pehrizgi , perhizgi 

< pers. perhiz »dijeta« + tur. 
suf. -gi. 

pehriziti se, držati dijetu. 

Izv. od pehriz < pers. perhiz 
»dijeta«. 

peik, v. pejik. 

pejđa (pejdah) biti, izbiti, poja- 
viti se. — »P e j d a h k’o baba 
na kahar« (nar. posl.). 

< tur. peyda »prisutan, očevi- 
dan, jasan« < pers. peyda. 

pejgamber (penjgamber) m (pers.) 
(božji) vjesnik , (božji) poslanik. 

< tur. peyamber < pers. реу- 
gamber , bukv. »koji nosi (bo- 
žju) vijest«, tj. »glasonoša-« 
(pers. реудат »vijest« i pers. 
-ber , prez. osn. od inf. burden 
»nositi«). 

pejgamber - čiček, pejgamberčič 

m (pers.-tur.) đurđica, Conval- 
laria majalis L. 

< tur. peyamber gigegi »pej- 
gamberski cvijet-«, izft., v. kom- 
pon. pod pejgamber i čiček. 

pejik, peik m (pers.) glasnik , ku- 
rir , ulak; fig.: brz, okretan. — 

J 


»Pleća su mu kano u p e j i k a, 
i ruke su mu kano u berbera« 
(I. Z. III 173); »Bazerđani biser 
prenizuju / P e i k Ibro kalem 
zarezuje« (Vuk V 497). 

< tur. реук < pers. реук. 

pek, adv. (tur.) vrlo, veoma , do- 
sta. 

< tur. pek. 

V. pekala, peke, pek munasib. 

pekala, adv. i adj. (tur.-ar.) 1. vr- 
lo dobro, plaho. 

2. školska ocjena u mektebu i 
medresi: vrlo dobar. 

< tur. pek &ld »vrlo dobar; vr- 
io dobro« < tur. pek »vrlo, veo- 

\ ma« i ar. aada, elat. od l al 
(<alin) »velik, uzvišen«. 

peke! pekf! interj. (tur.) dobro! 
važil — »Kad platiš onaj dukat 
što si dužan, onda p e k i« (Ve- 
sel. I 81). 

< tur. pek iyi »vrlo dobar« 
(tur. pek »vrlo, veoma« i tur. 
iyi »dobar«). 

pekmez m (pers.) uvareni sok o d 
jabuka, kruŠaka, šljiva ili ko- 
jeg drugog voća. — »i jajušu 
skuhati i pekmezom zali- 
ti« (I. Z. I 174). 

< tur. pekmez »uvareni voćni 
sok« < pers. begmdz »piće; 
vino«. 

V. raspekmeziti se. 

pek munasib, ađv. (tur.-ar.) vrlo 
umjesno, vrlo zgodno. 

< tur. pek miinasip < tur. pek 
»vrlo, veoma« i ar. munasib 
»srazmjeran, odgovarajući«, 

peksijan, -ana, prljav, nečist, za- 
mazan čovjek. 

Izv. od pesin, peksin (v.). 
peksimet, peksimit m (grč.) 1. 
dvopek , dobro upečeni hljeb 
koji može dugo stajati da se ne 
pokvari. 

2. mali domaći hljepčić koji se 
mijesi od bijelog brašna, mli- 


514 




perčin 


jeka, jaja i masla, sa kvasom 
ili деттот. Prije pečenja pre- 
maže se ozgor jajetom i pospe 
čurekotom . 

< tur. peksimet < pers. peksi- 
mdd, peksimat < grč. рахата - 
dion. 

peksin, peksinav itd. v. pesin, pe- 
sinav itd. 

pekšeš, v. peškeš. 

pelivan, v. pehlivan. 

pelte, -eta n (pers,) slatko od so- 
ka iskuhane tunje u koji se 
naknadno dodaje šećer, Sulze. 
— »-Dones’te nam sutliju i p e 1- 
te* (Nar. bl. II 258). 

< tur. pelte < pers. palude v. 
paluze. 

Femba (pers.) musl. žensko ime. 

< tur. Pembe, žensko ime, osn. 
zn.: »ružičast« < pers. penbe 
»pamuk«. 

pembe, penbe, indecl. adj. (pers.) 
ružičast. — »Protužila p e m- 
be-Amša: / Dertlija sam nego 
paša \« (Vuk I 397). 

< tur. pembe »ružičast« < pers. 
penbe »pamuk*. 

pendžer i pendžer, gen. penđžera 
m (pers.) prozor. — »a pogleda 
dizdar sa pendžera« (M. H. 
III 227); »Sto če mene kula na 
pendžere, / kad ja nemam 
ništa u tendžere« (Vuk, Posl. 
361). 

< tur. pencere < pers. pen - 
ђеге. 

pendžeta, gen. pčndžeta i pen- 
džeta, g. pendžeta / (pers.) pol- 
đoni, potplate za cipele. 

< tur. penge »pandža« < pers. 
pen$e »pesnica«. 

penđeviš, pinđevlš, -aša m (pers.- 
tur.) 1. debelo crijevo od brav- 
četa. 

2. vrsta jela: izreže se debelo 
crijevo zajedno sa lojem oko 


njega , zatim džigerica i drugi 
dijelovi unutrice bravčeta, pa 
se to poprži i služi kao meze 
uz piće. 

< tur. bungevi$ < pers. bun 
»crijevo od bravčeta« i tur. ge- 
vi$ >к)по što bravče preživa; 
preživar*. 

pendži-du, -uta n (pers.) pet i 

dva (izraz u igri tavle). 

< tur. penc-u dii < pers. 

penfi »pet« i pers. du »dva«. 

pendžu-jek m (pers.) pet i jedan 
(izraz u igri tavle). 

< tur. репс-п уек < pers. 

pen&-u уек (pers. pen& »pet« i' 

* pers. уек »jedan«). 

pendžu-se, -eta n (pers.) pet i tri 
(izraz u igri tavle). 

< tur. penc-u se < pers. 

репб-п se (pers. репф »pet« i 
pers. se »tri«), 

pčnzevenk, penzevenkuša, v. pe- 
zevenk, pezevenkuša. 

peraćendija / (pers.) nešto razba- 
cano , razasuto. 

< tur. perakende < pers. pe- 
ragende »razasut, rasturen«. 

perali, pćrli, indecl. adj. (srp.hrv.- 
tur.) pernat, peran, s perima. — 
»pa se fati p e r a 1 i kandžije« 
(M. H. III 421); »No poteže 
p e r 1 i buzdovana« (Vuk VI 
68 ). 

Hibr. г.: naše pero + tur. suf. 
-li. 

perčln, ina m (pers.) pramen ili 
čuperak kose na vrh glave ili 
na zatioku kod muškaraca; ki - 
ka; kika na čelu u konja. Dugi 
perčini su se nosili savijeni u 
turu. — »kroz kapu mu per- 
čin ispanuo« (M. H. III 102); 
»S.vom dorinu gleđr- 5 po рег- 
činu« (M H. IV .). 

< tur. pergem \ pers. perčem. 
V. perčinlija. 


33 * 


515 



perčinlija 


perčinlija m (pers.-tur.) muška - 
rac koji ima perčin na glavi. — 
»O moj dragi, sija p e r č i n- 
1 i ј а-к (I. Z. Herceg. 27). 

< tur. pergemli, v. perčin 4- 
tur. suf. -Zi. 

perdah, -aha m (pers.) sjaj, poli- 
tura. 

< tur. perdah »sjaj, politura« 

< pers. perddht, imenica od 
perdahten, što pored različitih 
drugih značenja znači i: »uljep- 
šati, nakititi-«. 

V. perdašica, perdašiti. 

perdašica, / (pers.) drvena dašči- 
ca za glačanje maltera na zidu. 
Izv, od perdah (v.). 

perdašiti, glačati, davati sjaj, 
uljepšavati, politirati (perdašiti 
malter na zidu, perdašiti kožu 
itd.). — »Mahat je od javorovog 
drveta, do 20 cm đug, njim se 
moglo i p e r d aš i t i (polirati, 
glačati)« (Krešev. Čizm. obrt 
120). 

Izv. od perdah (v.). 

perde, -eta n i perda f (pers.) za- 
vjesa , zastor na prozoru, na 
vratima ili na čemu drugom; 
veo; pregrada, zaklon . — »Me- 
tnuli mu p e г d u na oči« (Vuk, 
Posl. 177). 

< tur. perde < pers. perde. 

V. perdeta, operdati, 

perdeta, gen. perdeta (sing. рег- 
de) (pers.) pregradica na onom 
dijelu muzičkih udarnih instru- 
menata (tambure, saza itd.) 
gdje se prstima pritišču žice. 

< tur. perde < pers. perde 
»ograda«. 

perđel, pergel m (pers.) drveni 
Šestar. 

< tur. pergel < pers. pergal , 
pergar. 

perišan adj. i supst. (pers.) 1. kao 
pridjev: nesreden, izmiješan, 
razbacan, raštrkan; neuredan. 


2. kao imenica: srebrni nakit 
koji su nosile žene na glavi , 
kao neka vrsta čelenke. »ispod 
grla do devet đerdana, / a na 
glavi devet perišana«, >*je- 
dna glava, sedam p e r i š a na« 
(Vuk I 194, III 108). 

< tur. регЏап < pers. perišan. 
»izmiješan, razbacan, zamršen«. 

perli, v. perali. 

Pertev, Pertef (pers.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Pertev, muško ime, 

< pers. pertevo »sjaj, svjetlost-«. 

pervaz i pervaz m (pers.) ograda r 
okvir, optok, okolica; drveni 
okvir za vrata ili prozore ugra- 
đen u zid. 

< tur. pervaz < pers. perwdz r 
perwez. 

V. opervaziti. 

pesin (peksin) m (tur.-pers.) pr- 
Ijav, nečist, zamazan čovjek. 

< tur. pes , pis »prljav, nečist^ 

: + pers. suf. -in, U tur. rječnici- 

ma nema potvrde za obliker 
pesin i peksin, niti za peksi r 
ali je vrlo vjerovatno da je ova 
riječ preuzeta iz tur. narodnog 
govora, ili je formirana u na- 
šem jeziku od tur. pes; pis i 
pers. suf. -in po uzoru na tm\ 
girkin »ružan« < pers. čirk 4- 
pers. suf. -in, tur. pe$in (pi$ 4- 
-in) itd. 

V. pesinav, pesiniti, pesinluk r 
zapesiniti, pis, pisluk. 

pesinav (peksinav), adj. prljav r 
nečist, zamazan. 

Izv. od pesin, peksin (v.), 

pčsiniti (peksiniti) prljati, zama- 

zivati. 

Izv. od pesin, peksin (v.). 

pesinluk (peksinluk) m (tur.-pers.) 
prljavština, nečistoća. 

Izv. od pesin, peksin (v.). 4- 
tur. suf. -lik. 


516 



peš m, pl. pešovi (pers.) presami- 
ćeni kraj na prsima u anterije 
ili džemadana; prednjica, skut. 

< tur. pe$ < pers. piš ^spri- 
jeda; prednja strana<'. 

V. pešlija, satar-pešlija. 
pešćir, v. peškir. 

peškeš, pešćeš (pekšeš) m (pers.) 

1. dar, poklon. — »ako Г, seko, 
ja pogibo amo, / pomeni me po 
peškešu mome!« (Vuk II 
296); »valja pešćeš ponijeti 
banu« (K. H. I 104). 

2. »peškeš učiniti «, »na peškeš 
4ati« = pokloniti , dati na po- 
klon. — »Gdje je Ivo od zlata 
jabuka, / kome sije peškeš 
učin-io?« (I. Z. I 5); »pa mi 
poslo na p e k š i š dorata« (F. 
J. I 216). 

< tur. pe?ke$ < pers. piškeš. 
V. popeškešiti. 

peškir, pčšćir, -ira m (pers.) 1. 
ručni otirač, ubrus, marama. — 
»па jednoj se vodi umivala. / 
o jedan se p e š k i r otirala« 
(Vuk I 258). 

2. u narodu je peškir samo od 
pamučnog, lanenog ili kudelj- 
nog platna. PeŠkire od pamu- 
■čnog platna seljaci upotreblja- 
vaju za zamotavanje oko glave. 
1 ženske kape za glavu naziva- 
ju se peškiri. Dugački peškiri 
steru se oko sofre i zovu se 
sofralulc (v.). 

< tur. pe$kir < pers. pHšgir . 

peškun, -una m (pers.) 1. okrugli 
mali stolić (štokrla) na kome se 
sjedi. Obično je izrađen od 
orahova drveta sa lijepim rez- 
barijama. 

2. mali stolić koji se stavlja pod 
sofru. 

< tur. реџкип < pers. piš 
►►sprijeda, naprijed« i pers. кпп 
»sjedište, mjesto gdje se sjedi«, 
ili od pers. кпп, prez. osn. od 


pihtije 

inf. kerden »činiti, raditi, na- 
praviti«. 

pešlija / (pers.-tur.) džemadan ili 
anterija koja ima pešove (pre - 
samićene skutove). 

< tur. pe$li, v. peš + tur. suf. 
-li. 

peštahta / (pers.) vrsta starinske 
školske klupe: klupa koja se 
upotrebljava u starim mektebi- 
ma; na njoj su se držale knjige 
i pisanke , a sjedilo se na podu. 
— »pred njom stoji od zlata 
peštahta, /па peštahti 
tri nova ćitaba« (Muz. zap. Inst. 
2805); »kći mu Safija donese 
peštahtu i murećef. pa se 
on dao na posao« (Colak. 23). 

< tur. pe$tahta < pers. pišta- 
tyte. 

peštemalj, alja m (pers.) zastirač 
којгт se kupač zastire u ha- 
mamu; veliki peškir za brisa- 
nje poslije kupanja; pregaČa. — 
»iznijeli krhli p e š t e m a l j a« 
(K. H. I 226). 

< tur. pe$temal < pers. pušt- 

mal. 

V. peštemaljdžija. 

peštemaljdžija m (pers.-tur.) 1. 
zanatlija koji pravi ili trgovac 
koji prodaje peštemalje, hav - 
lije i druge potrebštine za ha- 

mam. 

2. namještenik u hamamu koji 
izdaje kupačima peštemalje. 

< tur. pe.stemaZci, v. peštemalj 
.+ tur. suf. - Cl. 

pćzevenk m, pezevenkuša f (pen- 
zevenk) (pers.) 1. svodnik , kur- 
var; žena svodnica. 

2. pokvarenjak. 

< tur, pezevenk < pers. pd- 
zenk , »kurvar, svodnik«. 

pihtije (piktije) f (pers.) pače, 
drhialice; aŠčijsko jelo koje se 
pravi izvarivanjem glavuše г 


517 



pihtijati se 


nogu bravčeta ili govečeta. 

< tur. pihti < pers. puhti 

< pers. pu1}te »kuhan-« 

V. pihtijati se, ispihtijati se. 
spihtijati se. 

pihtijati se (piktijati se), zgušnja- 
vati se prilikom varenja; na 
slaboj vatri postepeno se do- 
peći. 

< tur. pihti »ono što je zgusnu- 
to«< < pers. pufyte »kuhan«. 

pijade, gen. pijade m (pers.) pje - 
šak } vojnik-pješak. — »sve atli- 
je da nema p i j a d e« (K. H. 
II 165). Od ovog je došlo prezi- 
me Pijade. 

< tur. piyade < pers. piyade. 

Pijade, v. pijade. 

pijandžija, pjandžija m (srp. hrv.- 
tur.) pijanica. — »A ne vali 
Kraljevića Marka:./ TJ pivu je 
teška p i j a n d ž i j a« (Petran. 
523). 

Hibr. i\: na našu riječ pijan 
dodan tur. suf. -сг. 

piktije, piktijati se, v. pihtije, 
pihtijati se. 

pilav, ava (pilar) m (pers.) 1. je- 
lo od gusto svarenog pirinča 
(pirinčev pilav), jerišta (jerišni 
pilav), ili bungura (bungurni 
pilav). — »U varen p i 1 a v ne 
treba vodu sipati« (Vuk, Rječ- 
nik); »Nato. ščeri, šta ćemo ve- 
čeri? ./ Majko mila, bijela p i- 
lava« (Muz. zap. Inst. 2286). 
2. svadba (nazvana po tome što 
je u nekim krajevima pilav 
glavno jelo na svadbi). — »Ože- 
niiše Bojičić Aliju, / i p i 1 a v 
mu dobro propratiše« (K. H. II 
435). 

< tur. pilav < pers. pilau', 
peldw. 

piljar, -ara m (pers.) zeleničar, 
povrćar. 


Vjerovatno < tur. pilever 

< pers. pilewer »trgovac — 
sitničar-* (pers. pile »torba, ke- 
sa^ -f pers. suf. -wer). 

pintihamlz, -iza (tur.-ar.) veliki 
škrtac, veliki tvrdica. 

< tur. Pinti Hamid, ime jed- 
nog bogatog trgovca u Istam- 
bulu koji je, prema tur. istori- 
čarima, bio savremenik sulta- 
na Mehmeda II Fatiha (osvaja- 
ča Carigrada). Nadimak »Pinti« 
dobio je usljed toga što je bio 
poznat po svojoj škrtosti (tur. 
pinti »škrtac« i Hamid, lično 
ime). 

pir, -ira m (pers.) starješina jed - 
nog derviškog reda; starješina, 
duhovni vođa jednog esnafa. 

< tur. pir < pers. ргг, osn. zn.: 
»starac«. 

V. piru-fani, piru-ihtijar. 

pirinac, -nča, pirinč (pirmič) m 

(pers.) riža. — »Ona jede p i r- 
m i č — pilav a plače« (GZM 
1907 406). 

< tur. piring < pers. piring , bi- 
rin$, peren&. 

pirinč, pirindž (pirnič) m (pers.> 
žuta bronza. — »Mujo kulu 
sejir učinio: / pokrivena tučom 
i pirinčom« (K. H, II 95); 
»Na kojoj je dvanaest šibala, / 
A na svakoj puce od p i г i n- 
d ž a« (Petran. 80); »p i r i n č- 
uzengija^ — uzengija od 
žute bronze: »Utegni ga sed- 
meri kolani, / Pripni njemu 
pirinč-uzengije« (M. H. 
I 205). 

< tur. piring < pers. pirink 
»žuta bronza«. 

pirjan, -ana m (pers.) vrsta jela: 
džigerica pripremljena sa ri - 
žom; zajedno pripremljen ктот- 
pir, riža i meso. 

< tur. рпгуап < pers. biryan 
»ćevab«. 

V. pirjaniti. spirjaniti. 


518 



pirjaniti, kuhati (» dinstati«) isjec- 
kanu džigericu ili isjeckano 
meso sa đžigericom tako dugo 
dok mast ne savri. — »janje 
peci, a tuku p i r j a n i« (Vuk 
IV 96). 

Izv. od pirjan (v.). 

pirlit m, pirlitanje n, utkane sare 
na platnu otkanom na stanu; 
zove se i provlaka. 

< tur. pullu, purlu »populan, 
nagizdan, ukrašen« (v. puli). 

V. pirlituša. 

pirlituša /, haljina, odjeća sa pir- 
litom (utkanim šarama). — »Sa- 
laj moja p i г 1 i t u š a džoka« 
(Muz. zap. Inst. 1835). 

Izv. od pirlit (v.). 

piroze, -eta n i piruz, -uza m 
(pers.) dragi kamen zelenkasto- 
plave hoje, tirkiz; upotrebljava 
se kao nakit. 

< tur. piruze, firuze < pers. 
pirHze. 

V. pirozi. 

pirozi, indecl, adj. (pers.) zelen- 
kasto-plave boje kao dragi ka- 
men piroze. 

< tur. piruzi, firuzi, v. piroze 
+ аг. -pers. adj. suf. -г. 

ptru-fani, indecl. adj. (pers.-ar.) 
sasvim star i oronuo. 

< tur. ргг-г fani < pers. ргг 
»starac« i ar. fani »prolazan-«. 

plru-ihtijar, -ara m i adj. (pers.- 
ar.) 1. kao imenica: čovjek u 
dubokoj starosti . — »Sve po- 
kupi’ lud,u hadžamiju, / Sve s’ 
učine piru ihtijare« (Lord 
190). 

2. kao pridjev: veoma star. 

< tur. pir-i ihtijar < pers. jnr 
»starac« i ar. ij}tiyar, v. ihtijar. 

pis, adj. (tur.) 1. pogan, prljav , 
nečist; »pis mile« = pogani 
stvor. 


pita 

2. fig.: rdav, nevaljao. 

< tur. pis »prljav, nečist«. 

V. pisluk. 

pisluk m (tur.) prljavština, neči- 
stoča. 

< tur. pislik, v. pis + tur. suf. 
-lik. 

pišman biti, pišman se učiniti, 

pokajati se; odustati od neke 
nakane, od sklopljene pogodbe 
itd.. — »Borme ćeš se p i- 
šman učinjeti« (Lord 235). 

< tur. pi$man < pers. peši- 
mđn. 

V. pišmaniti se, pišmanluk, po- 
pišmaniti se. 

pišmaniti se, kajati se. 

Izv. od pišman (v.). 

pišmanluk i pišmanluk m (pers - 
tur.) 1. kajanje, pokajanje; o- 
dustajanje od ugovora, odusta- 
janje od namjene. 

2. naknada koju plaća onaj ko 
je odustao od ugovora. — »Pre- 
duzeće B zadržava sebi pravo 
odustanka od ovog predugovo- 
ra od 3. oktobra o. g. Odustane 
li preduzeće B od ugovora oba- 
vezuje se isplatiti preduzeću A 
na ime pišmanluka Din...« 
(obrazac u »Priručniku sudske 
prakse i pravne literature«, iz- 
danje »Savremene administra- 
cije-<, Beograd 1959). 

< tur. рцтап1гк, v. pišman + 
tur. suf. -lik. 

pišurma f (tur.) naknada, cijena 
koja se daje pekaru za pečenje 
hljeba, pite ili mesa u pekari. 

< tur. pi?irme, nom. action. od 
inf pi$irmek »peći, ispeći«. 

pita f (grč.) vrsta jela koje se 
pavi od jufki i raznog drugog 
prehrambenog materijala. Ima 
slanih i slatkih pita. Slane su 
pite: sirnica, zeljanica, burek, 
krompirača, tikvenjača itd. 
Slatke pite su: baklava, jabu - 


519 



pjandžija 


ko jača itd. Pita je » polagana «, 
ako se jufke polažu u tepsiju 
a ne savijaju , a pita »u gužve« 
ili »i gužvalija « je ako se jufke 
savijaju«. — »Kakvu ko p i t u 
žeH jesti, onake i jufke razvija« 
(Vuk. Posl. 125). 

< tur. pite, pide < grč. petta. 

pjandžija, v. pijandžija. 
pdarciti, v. poharčiti. 

poasiti se, poasijati se (pohasiti 
se, pohasijati se) posiliti se, po- 
nijeti se f obijestan postati. 

Izv. od asi, asija (v.). 

pobaška, adv., napose, odvojeno. 
Izv. od baška (v.). 

pobataliti (se), pokvariti (se). 

Izv. od batal, bataliti (v.). 

pobiberiti, posuti jelo biberom, 
začiniti biberom. — »što je sla- 
no. neka pobiberi« (Ašikl. 

100 ). 

Izv. od biber (v.). 

pobudaiiti, poluditi. 

Izv. od budala (v.). 

pobuđaviti, upljesniti se, opauka- 
ti se. — »koroman je momcim’ 
dodijao, / a tajin se vas p o- 
buđavio« (I..Z. III 2). 

Izv. od buđav (v.). 

pobuiiti, pobuliti sc, pokriti gla- 
vu (pokriti se) šamijom ili ša- 
lom, tako da se krajevi presa- 
mite pod bradom i samo lice 
ostane nepokriveno , tj. pokriti 
se kao što se bula pokriva. 

Izv. od bula (v.). 
počalakati, v. čalakati. 

počekićati, 1. poudarati klince 
čekićem. 

2. poudarati šumskim čekićem 
znakove na posječena drva , ka- 
ko bi se znalo da su drva po- 
sječena s dozvolom šumara. 

Izv. od čekič, čekićati (v.). 


poćufuriti se, napustiti islamsku 
vjeru, postati ćafir. 

Izv. od ćufur (v.). 

pdćurčiti, ogrnuti. — »Kad mla- 
di ljudi idu ljeti crkvi, ne o- 
blače koparan, već ga samo 
»p o ć u r cLe« (ogrnu)-. (GZM 
1954 102). 

Izv. od ćurak (v.). 

podikatiti, ponastojati, potruditi 
se. 

Izv. od dikat., dikatiti (v.). 

podkuvetiti se, v. potkuvetiti se. 

podrumdžija m, podrumar. — 
»viknu sluge, trči p o d r u m- 
d ž i j a« (Vuk II 220). 

Hibr. r.: na riječ podrum do- 
dan tur. suf. -ci (č. dži). 

pođoniti, udariti đonove (potpla - 
te) na cipele. 

Izv. od đon (v.). 

poeglenisati, -išem, porazgovarati 
se. 

Izv. od eglen (v.). 

pogajretiti, potruditi se, uznasto- 
jati. 

Izv. od gajretiti (v.). 

poganćer m, onaj koji pogani , 
koji prlja. 

Hibr. r.: na riječ popan dodan 
pers. suf. -ker (-kar, -gar) 

poganiuk i poganluk m, prljav- 

ština. 

Hibr. r.: na riječ pogan dođan 
tur. suf. - lik , -luk. 

pohambirati, povezati Ijude ili ži- 
votinje u jedan red, jedan do 
drugog; povezati konje julari- 
ma da idu u povorci jedan za 
drugim. 

Izv. od hambir (v.). 

pohapsiti, pohavsiti, pozatvarati , 
staviti u zatvor . — >*Da sam 
Bog do paša od Mostara, I da 


520 



portokal 


p o h a v s i m momke po Mo- 
staru« (Ašiki. 61). 

Izv. od hapsiti (v.). 

poharčiti (poarčiti), potrošiti. — 
»skup će harač na njih udariti, 
ma sve .svoje poharčio 
blago« (I. Z. II 13); »da ga аг- 
čim, p o a r č i t ne mogu« (M. 
H. I 422). 

Izv. od harčiti (v.). 

pohasiti se, pohasijati se, v. poa- 

siti se, poasijati se. 

pohavsiti, v. pohapsiti. 

pohesabiti, pomisliti . — »P o h e- 
s a b i t i moskovska kraljica. 
da j’ udrila butum carevina« 
(K. H. I 74). 

Izv. od hesabiti (v.). 

poinaditi se, posvađati se; polju- 
titi se. 

Izv. od inaditi se (v.). 

pojagmiti i pojagmiti, razgrabiti , 
pokupiti na brzinu. 

Izv. od jagma, jagmiti (v.). 

pojagmiti se i pojagmiti se, pooti - 
mati se o nešto ko če prvi do- 
grabiti. — »u avliji pa se p o- 
j a g m i š e, / od Alije копја 
ujagmiše« (M. H. III 368). 

Izv. od jagma, jagmiti (v.). 

pojaramaziti se, postati jaramaz, 
pokvariti se. 

Izv. od jaramaz (v.). 

pokajmačiti, politi kakvo jelo 
kajmakom. 

Izv. od kajmak (v.). 

pokaldčmisati, -išem, pokaldrmi- 

ti, -im, postaviti kaldrmu , po~ 
pločati. 

Izv. od kaldrmisati, kaldrmiti 
(v.). 

pokalemiti, navrnuti, oplemeniti 
više voćaka. 

Izv. od kalem, kalemiti (v.) 


pokauriti se, pokrstiti se. 

Izv. od kaur, kauriti (v.). 

pomatuhiti, pomatušiti, poniatu- 

viti, oslabiti u pameti zbog sta- 
rosti. 

Izv. od matuh, matuhiti (v.). 

pomerematiti, popraviti. 

Izv. od merematiti (v.). 

pomunasib. ađv., prihvatljivo, 
povoljno , prikladno. 

Hibr. r.: v. munasib 4- naša 
prep. »po«. 

popeškešiti, popešćešiti, poklo- 
niti, obradovati . — »Osobito 
Sdd, kako joj je p o p e š k e- 
š i o od zlata slobođu . ..« 
(Zembilj III 45). 

Izv. od peškeš, pešćeš (v.). 

popišmauiti se, pokajati se, odu- 
stati od nečega promijenivši 
mišljenje. — »pa se Selim opet 
p o p i š m a n i« (K. H. I 379). 
Izv. od pišmaniti se (v.). 

populan, adj., ukrašen pulama 
(žutim kolutićima od kovine) 
ili kakvim drugim gizdavim 
stvarčicama od kovine. — »pa 
na glavu populanu šavku« 
(K. H. I 327). 

Izv. od pula (v.). 

porefenati se, zajednički po gla - 
vama snositi kakav trošak; po- 
rezati se između sebe pa pla- 
titi. 

Izv. od refena (v.). 

poresiditi, brisati, poništiti, izrav - 
nati kakav dug; žrtvovati. 

< tur. resid »brisanje nekog 
duga nakon izmirenja« < pers. 
resid , perf. od inf. residen »sti- 
ći, prispjeti«. 

poreždžija m (srp. hrv.-tur.) po- 
reznik. 

Hibr. r.: na našu riječ porez 
dodan tur. suf. -ci (č. dži). 

portokal, v. partokal. 


521 



posefiti 


posefiti, pogriješiti, zabuniti se, 
pomesti se u računanju ili mi- 

šljenju . 

Izv. od sefiti (v.). 
poselamiti, pozdraviti. 

Izv. od selam (v.). 

postačija m (srp. hrv.-tur.) onaj 
koji predvodi postat kad se ko- 
pa, žanje itd. 

Hibr. r.: našoj riječi **• postat « 
dodan tur. suf. -дг (č. či). 

postećija, postekija (pustećija, 
pustekija) f (pers.) uređena ko- 
ža od bravčeta sa koje nije 
ostrižena vuna. Služi obično 
kao serdžada. — »p u s t e k i- 
j u svoju dobavio« (K. H. II 
171). 

< tur. posteki < pers. pusteki 

< pers. pust »koža sa koje ni- 
je vuna ostrižena«. 

postule f (tur.) laka plitka o buća. 
— »ven na noge naturi p o- 
s t u 1 e« (M. H. III 54); »'lijepu 
Begzu po postulam’ tuku^ 
(F. J. I 220). 

< tur. postal. 

posuliti (se), pomiriti (se), izmiriti 
(se); naravnati (se), poravnati 
(se). — »Deder Hamza da se 
posulimo!« (K. H. II 559); 
»To rekoše, pa se posuliše« 
(Vuk, Rječnik). 

Izv. od sul (v.). 

posunetiti, vršiti obrezivanje (su- 
net) više djece. 

Izv. od sunet (v,). 
posuredati se, v. posurijati se. 

posurijati se, posuređati se, po~ 

redati se u red, u suru. 

Izv. od sura (v.). 

poša / (pers.) 1. vrsta stare voj- 
ničke kape u janjičara , slična 
turbanu ili saruku . — »U mog 
paše p o š a od sto groša, / a 


dolama od sto sindžirlija^ 
(Vuk V 363). 

2. starinski kupovni šal na koc - 
kice , koji se zamotava oko fesa 
pa se tako napravi saruk. 1 da- 
nas ima starih Ijudi u bosan- 
skim selima koji zamotavaju 
pošii oko fesa. Najbolja i naj- 
skuplja je poša koja se uvozila 
iz Stambola. — »dade njemu 
p o š u stamboliju« (M. H. III 
325). 

< tur. риџи < pers. puš, prez. 
osn. od inf. piišiden »pokriti^. 

pošašaviti, postati luckast, popu - 
stiti u rasudivanju. — »Otkako 
si se rodio bio si bezobrazan, a 
pod starost si i p o š a š a v i o« 
(Sol. I 79). 

Izv. od šašav (v.). 

potamam i potamam (potaman, 
potaman) adv. (srp. hrv.-ar.) 
sve potpuno , sve u redu, ništa 
he manjka. 

Hibr. r.: v. tamam + naša prep. 
»pođ«<: pod-tamam, pa pota- 
mam. 

potamaniti, zatrti, potpuno uni - 
štiti. 

Izv. ođ tamaniti (v.). 

potećmll, potekmil, adv. (srp.hrv.- 
ar.) potpuno , savršeno, uređeno. 
Kaže se: »sve mu poteć- 
m i 1«. 

Hibr. r.: v. takmil + naš pre- 
poz. »pod-«: pod-tekmil, pa po- 
tekmil. 

potekrar, potekar, adv. (srp. hrv.- 
ar.) iznova, ponova. — »Stani 
malo, Ćaja-pašinice, / da ti ja~ 
de p o t e k a r kažemo« (Vuk 
IV 321). 

Hibr. г.: v. tekrar + naša prep. 
»po^. 

potkajariti se, podmiriti se, snab- 
djeti se; nahraniti se. 

Izv. od kajariti (v.). 


522 



ргап?1ј& 


pdtkajtiti i potkajtiti, potpisati, 
podbilježiti. — »Zlatnim mu- 
rom p o t k a j t i t i našu pra- 
vu« (Kočić I 381). 

Izv. od kajtiti (v ). 

potkusuriti, p odmiriti, izravnati. 
Izv. od kusur (v.). 

potkuvetiti se, ojačati se dobrom 
ishranom, okrijepiti se hranom. 
Izv. od kuvet (v.). 

potucati se, ići od nemila do ne- 
draga, tumarati po svijetu, na- 
laziti se svugdje i gdje treba i 
gdje ne treba. 

Izv. od tucak (v.). 

potur i poturica m , 1. poturče- 
njak, inovjerac koji je prešao 
na islam. — »Kad opazi p o- 
t u r -Ibrahima, / kahvedžiju 
bunićkog dizdara« (M. H. III 
439). Od ovog je nastalo prezi- 
me Pdturović. 

2. seljak, prosti čovjek, čovjek 
iz naroda. — »Otur, p o t u r 
(sjedi, seljače), ne der’ opana- 
ka, / ovdje nema za te djevo- 
jaka«; »Baška meso, baška dži- 
gerica, baška plemič, baška 
poturica« 

Nije jasan postanak i porijeklo 
ove riječi. Uglavnom postoje 
dvije predpostavke: 1) da je 
ovo naša riječ, skraćena od po- 
turica, poturčenjak, izvedene 
od inf. poturčiti se; 2) da je 
iskrivljenjem nastala od riječi 
pataren — bogumil. Za ovo 
drugo tumačenje, izgleda, da se 
opredijelio Dr Safetbeg Baša- 
gić, kako se vidi iz njegovih 
rukopisnih bilježaka o turciz- 
mima koje se nalaze u zbirci 
otkupljenih rukopisa Arhiva 
grada Sarajeva. Dr Aleksandar 
Solovjev, u svojoj raspravi 
»Nastanak bogumilstva i isla- 
mizacija Bosne« (Godišnjak I- 
storijskog društva BiH I 1949, 
str. 42), navodi izvještaj engle- 


skog diplomate Riko-a iz 1670. 
g., u kome se Bosanci nazivaju 
»Potarima«, pa ukazuje da je 
riječ »Potar« nešto srednje iz- 
među riječi »Patar — Pataren« 
i »Potur«. 

U tur. jeziku potur ima ova tri 
značenja: 1) čakšire koje su 
uske u koljenima i nogama 
(< tur. pot »nabor u haljina«); 
2) ospiČav (v. »Soz derleme der- 
gisi«); 3) po nekim pisanim 
istorijskim djelima turski isto- 
ričari Bosance nazivaju Potu- 
rima (»Sejahatnama« Evlije Ce- 
lebije, sv. V str. 401—408). 

V. pcture, poturlije. 

pdture, pl. t., seljačka obuća,. 
opanci. — »Hodi, dragi, otura, / 
nemoj derat’ p o t u r a« (I. Z. 
IV 91). 

Vjerovatno izv. od-potur (v.). 

poturlije, pdture, poturice pl. t. 

(tur.) seljačke čakšire ili šalva- 
re slične širokim gaćama, pe- 
lengaće. — »Mor-čakšire poski- 
daše, / poturlije obukoše« 
(GZM 1907 113); »Na njemu su 
poturi'ce, mislim dimije« (I.. 
Z. II 42). 

< tur. potur »široke čakšire sa" 
naborima«. 

poturiea, v. potur. 

poturice, v. poturlije. 

pougursuziti se, postati ugursuz , 
zapustiti se, zanemariti se. 

Izv. od ugursuz (v.). 

pozejtiniti, politi zejtinotn. 

Izv. od zejtin (v.). 

prangija f (franc.) mali top, mu- 
žar. — »Brže, brate na gornje 
tavane, / gdjeno leže gvozdene 
prangije, / prangijama 
podaj vatru živu« (K. H. II 15); 
»pa opali gvozdenu p r a n g i u« 
(F. J. I 138). 


52a 



prasa 


< tur. frengi, firehgi »evrop- 
ski, evropejski« < franc. Franc 
»Franak« + ar.-pers. adj. suf. 
-г. 

prasa / (grč.) por, praziluk, Alli - 
um porrum. 

< tur. pirasa < grč. ampelos. 

pratidžija ш (srp. hrv.-tur.) pra- 
tilac. — »a svatovim’ dade 
p r a t i d ž i j e« (K. H. I 164). 
Hibr.'r.: prez. osn. prati (od inf. 
pratiti) dodan tur. suf. -ci (č. 
dži). 

predaharluk m (srp. hrv.-tur.) go - 
stinska soba. 

Hibr. r.: naša prep. »pred« i 
tur. aharltk, v. ahar + tur. suf. 
-lik. 

predeverati, preturiti preko glave 
životne tegobe, preživiti neku 
nevolju. 

Izv. od deverati (v.). 

prčđuzeli, dndecl. adj. (srp. hrv.- 
tur.) prelijep. — »Gledala ga 
Jelena, / pređuzeli vlahi- 
nja-« (Kurt I 167). 

Hibr. r.: naša prep. »pre« i đu- 
zel (v.). 

preićramli, in(fecl. adj. (srp. hrv.- 
ar.-tur.) veoma dočekan, gosto- 
Ijubiv. — »Udbinjani p r e i ć- 
ramli Turci, / Sve na jafte 
svate pojagmiše« (M. H. IV 74). 
Hibr. r.: naša prep. »рте« i tur. 
ikramh, v. ićram + tur. suf. - h . 

prekalemiti, prenijeti navrtak sa 
jedne voćke ili koje druge bilj - 
ke na drugu koja nije opleme- 
njena. 

Izv. od kalemiti (v.). 

prekardašiti, pretjerati u nečem , 
preći pravu mjeru. — »Eh, bra- 
te, i ti si p r e k a r d a š i o!« 
(Sol. II 447). 

Izv. od kardaš (v.) sa prenese- 
nim značenjem. 


prekijafetitL preudesiti, promije - 
niti; preobući se u drugu 
odjeću. 

Izv. od kijafet (v.). 

prekijafetiti se, 1 . preobući se u 
drugo odijelo. 

2. fig.: promijeniti držanje. 

Izv. od kijafet (v.). 

prekonačiti, prenoćiti. — »daj mi, 
Draško, Brđanku đevojku, / 
jednu noćcu da prekona- 
č i m o« (Vuk IV 59). 

Izv. od konačiti (v.). 

prelendžija, preldžija m (srp.hrv.- 
tur.) отгај koji preli, koji sijeli . 
— »Delendžije, prelendži- 
j e, koja li su doba noći« (I. Z. 
I 54). 

Hibr. r.: naše prelo + tur. suf. 
-сг (č. dži). 

preselembetiti, preći па nečiju 
stranu , pridružiti se nekom 
drugom. 

Izv. od selembet (v.). 

presentati, 1 . preći na drugu stra- 
nu, promijeniti stav ili mišlje - 
nje. 

2. privoliti nekog da promijeni 
svoje stanovište, pridobiti ne - 
kog za svoje mišljenje. 

Izv. od sent (v.). 

pretebđiliti se, pretevdiliti se, 

prerušiti se u drugo - odijelo, 
maskirati se. 

Izv. od tebdil, tevdil (v.). 

pretefteriti, provesti kroz tefter , 
popisati. — »Hajde ukraj u po- 
lje zeleno, / pa ti stani u zele- 
nu lugu, / uzmi tefter. p r e- 
tefteri vojsku« (K, H. II 
430). 

Izv. od tefter (v.). 

preteslimiti, predati nešto dru- 
gom. 

Izv. od teslim (v.). 

pretesterati, prepiliti. 

Izv. od testerati (v.). 


524 



prideverati, v. predeverati. 

prihambirati, uz pohambirane 
Ijude ili životinje privezati još 
kojeg čovjeka odnosno životi- 
nju; privezati jular jednog ko- 
nja za samar drugog konja, ta- 
ko da idu jedan za drugim; ka - 
žese: »prihambiraj svog 
konja za moje konje« 

Izv. od hambir (v.). 

prihelbetiti (se), privaliti; natu- 
riti se nekom, nametnuti se. 
Izv. od helbet, v. elbet. 

prilehemiti (prileemiti) pripojiti, 
spojiti nešto Ijepkom. 

Izv. od lehem, lehemiti (v.). 

prisabriti, prisaburiti, strpiti se. 
Izv. od sabur, saburiti (v.). 

prišiđeldija m (srp.hrv.-tur.) pri- 
došlica, prišipetlja, nepozvan 
gost, nepozvan saputnik. 

Hibr. r.: prez. osn. »ргШ« (od 
inf. prišiti) 4- tur. geldi v. đel- 
di + naš nastavak - ja . 

pritehiriti (priteiriti) pričekati , 
popričekati. 

Izv. od tehir, tehiriti (v.). 

pritutkaliti, prilijepiti nešto tut- 
kalom . 

Izv. od tutkal, tutkaliti (v.). 

pročarkati (vatru), spotaći vatru 
da bolje gori. 

Izv. od čarkati (v.). 

prodžumbušati, prodžumbiisati, 

šalom se zabaviti, proveseliti 
se. 

Izv. od džumbuš, džumbušati. 

(v.). 

prohesabiti, proesapiti, proraču - 
nati, premjeriti. — »Baci sa- 
blju na vagu kantare, / Baci 
sablju, pa sve p r o e s a p i« 
(M. H. II 18). 

Izv. od hesabiti (v.). 

promehabetiti, promuhabetiti, 

prijateljski se porazgovarati. 


ptih-burek 

Izv. od mehabet, mehabetiti 
(v.). 

protabfriti, protumačiti; protuma - 
čiti san. 

Izv. od tabir, tabiriti (v.). 

proteđeliti, protegeljati, prošiti 
(napr. јотдап). 

Izv. od teđeliti, tegeljati (v.). 

proteferičiti, provesti se, zabaviti 
se. 

Izv. od teferičiti (v.). 

provodadžija m (srp.hrv.-tur.) ko - 
doš, posrednik za sklapanje bra - 
ka. — »P г o v o d a d ž i j i naj- 
prije opsuju mater« (Vuk, Posl. 
263). 

Hibr. r.: naša riječ sa tur. suf. 
-ci (č. dži). 

V. provodadžisati. 

provodadžisati, -išem, kodošiti r 
posredovati za sklapanje braka. 
Izv. od provodadžija (v.). 

ptsaluk m (srp.hrv.-tur.) prednji - 
ca, ono što stoji na prsima. —- 
»Jaka i »p r s a 1 u k« bili su 
ranije vezeni »mafezom-« (pa- 
mukom) u boji . . (GZM 
1957 9). 

Hibr. r.: naša riječ »prsten« + 
tur. suf. ~lik, -luk. 

prstendžija m (srp.hrv.-tur.) onaj 
koji nosi djevojci (mladoj) pr- 
sten, koji djevojku prstenuje. 
Hibr. r.: naša riječ » prsten« + 
tur. suf. -ci (č. dži). 

p?te, praje f (tur.) stare stvari 
odjeće i kućne prostirke koje 
ne predstavljaju nikakvu vri~ 
jednost. 

< tur. pirti. 

prtokal, v. partokal. 

puh-burek m (srp.hrv.-tur.) vrsta 
bureka, odnosno burečića, koji 
se pravi ovako: skuha se tijesto 
za jufke s jajima, onda se raz- 
viju manje jufke pa se prema- 


52b 



pfila 

ste i spajaju po više komada u 
jednu. Zatim se od tih više juf- 
ki razvije jedna jufka, izreže se 
na okrugle ili duguljaste ko- 
made, pa se među svaka dva 
komada stavlja poprženo meso 
sa rižom i tako napravljeni 
mall burečići peku se na ma- 
slu. 

Hibr. r.: prva kompon. naša ri- 
ječ »puh«, a druga kompon. v. 
burek, dakle: napuhani burek. 

piila, pl. piile, gen. pula (piiika, 
puljka) / (pers.) L puce, dugme. 

2 . taksena ili poštanska marka. 

3. mali žuti kolutići od kovine, 
kojim se ukrašavaju marame, 

, koŠulje , posteljina i sl. 

4. kolutići u igri tavle . 

5. kolutići na ribi. 

6. glave od klinaca. — »Jajce 
gradi jajČanine Ivo, / ekserima 
p u 1 e pozlaćuje« (Muz. zap. 
Inst. 3636). 

< tur. pul sa značenjem kao u 
nas < pers. piil »novac, para«. 
V. pulati, pulčaz, puli, populan. 

pulali, v. puli. 

ptilati, ukrašavati pulama, postav- 
Ijati pule. — >ф u 1 a j u Г mi 
duvak jetrvice« (Beh. VIII 
206). 

Izv. od pula (v.). 

pulčaz, -aza m (pers.) manje plo~ 
ćice, pule, dugmad, koje stoje 
na đečermi sa tokama ili na 
oklopu. — »A po plećih od zla- 
ta krugovi, / U krugovih od 
zlata pulčazi, / U pulča- 
z i h mavi Kamenovi« (M. H. IV 
219). 

Iskrivljeno ođ pulčad, zb. ime- 
nica od pulče »pulica« < tur. 
pul$e, deminitiv od tur. pul, v. 
pula. 

puii abaija, puli abrahija, v. aba- 
ija. 


puli, purli, pulali, pulajli, indecl. 
adj. (pers.-tur.) ukrašen malim 
žutim ili srebrnastim kolutići - 
ma od kovine; izvezen zlatnim 
(žutim) ili srebrnim koncem 
(žicom); populan. — »da uzdig- 
ne dragoj p u 1 i -duvak« (M. 
H. X 12); »pa podignu purli 
duvak s lica« (B. V. 1886 52); 
»Dobro meni opremi đogata, / 
pokrij njega p u 1 i abaijom« 
(K. H. II 18); »Pa opaši p u 1 a j- 
1 i silaha« (Lord 91). 

< tur. pullu, v. pula -f tur. 
suf. -lu, -li. 

V. teli-puli. 

piilka, pfiljka, v. pula. 

pupa-hava, indecl. (tal.-ar.) bu- 
kvalno znaći: povoljno vrijeme, 
ugodno vrijeme, ali se upotre- 
bljava u prenesenom smislu i 
kaže se tako onom kome je do- 
bro , kome sve ide za rukom i 
koji ima dovoljno materijalnih 
sredstava za ugodan i bezbrižan 
život. 

< tur. pupa hava < tur. pupa 
»povoljan vjetar za lađu« < tal. 
poppa »stražnja strana broda« 
i hava (v.). 

purli, v. pulli. 

pusat, puset m (tur.) 1. oružje. — 
»Laganan ti p u s a t i oružje, 
/ rtamo meni po vratu đukati« 
(I. Z. III 230). 

2. konjska odora, konjska o- 
prema. 

3. fig.: penis. 

< tur. pusat . 

V. pusatli. 

pusatli, indecl. adj. (tur.) 1. obo- 
ružan. 

2. fig.: muškarac sa razvijenim 
polnim organom. 

< tur. pusatli, v. pusat -f tur. 
suf. -h. 

pusija, v. busija. 


526 



puštija 


puskul, pušćul m (tur.) kita na 
fesu. — «-Na glavi mu fini fe- 
sić, / p u š ć u 1 niz гаше« 
(GZM 1908 408). 

< tur. piiskul. 

pustahija m, hajduk; besposle- 
njak koji se samo skita i koje- 
kuda tumara. 

Hibr. r.: od naše riječi »pust« 
izveden oblik po uzoru na tur- 
cizme: spahija, dahija itd. 

pustećija, pustekija. v. postećija, 
postekija. 

pusula / (tal.) cedulja t pisamce , 
potvrda, bileta . — »u ruke im 


p u s u 1 e podajte« (K. H. I 100) 

< tur. pusula »cedulja, pisam- 
ce; kompas < tal. bussola 
»kompas«. 

pušćul, v. puskul. 

piišt m (pers.) nitkov, pokvare- 
njak, propalica . 

< tur. pu$t < pers. pušt »ne- 
čovjek, nevaljalac«, osn. zn.: 
»leđa, hrbat, strašnja strana«. 

puštija / (pers.) gornji dio čizme, 
opanka ili papuče koji je iša- 
тап . 

< tur. pii$t < pers. pušt »hr- 
bat, !eđa«. 



Rab m (ar.) gospod, bog. 

< tur. Rabb < аг. rabb » ( go- 
spodar«. 

V. Rabum Alah, jarabi šućur. 
rabadžija, v. arabadžija. 

rabatan, adj., trošan, star. 

Izv. od harab (v.). 

Rabija, Rabija, hipok. Rapka (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Rabia, žensko ime, 
»Proljeće« < ar. rabia < »рго- 
ljeće«. 

rabitali, indecl. adj. (ar.-tur.) ure- 
đen, lijepo udešen, smišljen. 

< tur. rabitah »uredan, lijepo 
udešen, smišljen* < tur. rabita 
»sveza; odnošaj« (< аг. rabita) 
-b tur. suf. -h. 

Rabum Alah! interj. (ar.-tur.) 
gospode bože! — »R a b u m 
Alah, na svemu ti fala!« 
(Kurt 132); »R a b u m a 1 a h, 
na svemu ti fala!« (M. H. IV 
92). 

< tur. Rabbim Allah! v. Rab 
+ tur. posv. zamj. 1 lice sing. 
»-m*« i Alah (v.). 

Radžija, hipok. Radža (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Rdciye, žensko ime < аг. 
ra$iya »ona koja moli, ona ko- 
ja se nađa«. 


raf m i rafa / (ar.) pregrada u 
ormaru ili stalaži; polica, oso - 
bito polica koja je pričvršćena 
naokolo dužinom cijelog zida, na 
kojoj se drže sahani pod kap- 
cima, ćase, findžani ili Što dru- 
go. — »I po kuli r a f i i dola- 
fi, / I po г a f i m’ zarfi i fil- 
džani« (Vlik V 365); »I sa г a- 
f a ćage dobavio« (K. H. I 184); 
»Vas odaja dibom prostrvena, 
J Naokolo ziaćeni r a f o v i« 
(Lord 241). 

< tur. raf < ar. raff. 
raft, v. raht, 

ragbet m (ar.) vrijednost, po- 
štenje, cijena. — »Onda г a g- 
b e t da nama postavi, / Da 
nam tain dade kod Kandije* 
(M. H. III 33). 

< tur. ragbet < ar. r'dgabd, 
ragba »težiti za nečim«. 

Ra&ib («r.) musl. muško ime. 

< tur. Ragib, muŠKO ime, < аг. 
ragib »onaj koji teži za nečim-«. 

rahat, adj. (ar.) zadovoljan, mi- 
ran, spokojan, bezbrižan , ko- 
motan. — »pa r a h a t ni ve- 
► sela n’jesam* (K. H. I 160). 

< tur. rahat < ar. rajia. 

V. rahat-lokum, rahatluk, rahat 
se učiniti, rahatsuz, urahatiti 
se, razrahatiti se, nerahat. 



rahat-lokum (ratluk) m (аг.) po- 
znata istočnjačka poslastica ko- 
ja se prodaje u poslastičarni - 
cama, kockastog oblika. 

< tur. rahatlokum i rahati-hal- 
kum, v. kompon. pod rahat i 
lokum, a druga je riječ pers. 
izft. od ar. raha, v. rahat i ar. 
halqum, hulqum »-grlo«, dakle: 
»naslada grla«, pošto je ova 
poslastica mekana i lako klizi 
niz grlo. 

rahatluk (ratluk) m (ar.-tur.) za- 
dovoljstvo, spokojstvo, udob^ 
nost, bezbrižnost. — »Bez 
zdravlja nema rahatluka« 
(Nar. bl. 22). 

< tur. rahathk, v. rahat + tur. 
suf. -hk. 

rahat se učiniti (rajet se učiniti), 

smiriti se, postići zadovoljstvo, 
raskomotiti se. — »pa za njima 
zatvorila vrata, / pa s e tade 
rajet učinila« (Vuk III 
-359); »svatovi se rahat uči- 
n i š e, / u široku polju pokraj 
mora« (Vuk II 527). 

Izv. od rahat (v.). 

rahatsuz, adj. (ar.-tur.) uznemi- 
ren, nespokojan, neraspoložen. 

< tur. rahatsiz, v. rahat -f tur. 
postpoz. ~siz »bez«. 

rahatsuzluk m (ar.-tur.) uznemi- 
renost, neraspoloženje. 

< tur. rahatsizlik, v. rahatsuz 
+ tur. suf. -hk. 

Rahima (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Rahime, žensko ime, 
»Milostiva« < ar. rahlma »mi- 
lostiva*«. 

rahle / pl. t. (ar.) vrsta klupe od 
drveta: uklještene dvije daske 
u obliku makaza. Gornji kra- 
kovi su nešto kraći i na njih se 
stavlja knjiga, a donji krakovi 
služe kao noge. Mogu se sklo- 
piti kad nisu u npotrebi i tada 
/ 

34 — Тш -cizmi u Slf Jezlku 


izgledaju kao jedna deblja da- 
ska. — »sve odmiče rahle i 
čitabe« (F. K. 1886 22). 

< tur. rahle < ar. rahld. 

Rahman, -ana, puno ime: Abdu- 
rahman (v.), hipok. Rahmo (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Rahman, muško ime, 
»Milostivi« < ar. rahman »mi- 
lostivi« 

rahmet m (ar.) 1. božja milost, 
pokoj. 

2. plodonosna Ijetna kiša. 

3. »rahmet biti« — smiren biti 
u božjoj milosti, upokojen biti. 
— »Kako bideš svijet mijenjila, 
/ Da Bog da ti duša r a h m e t 
b i 1 a!« (Lord 231). 

4. »rahmet predati «, »rahmet 

nazvati « = sazvati božju mi- 
lost na umrloga riječima: »Alah 
rahmet ejleje!«, ili učenjem 
prvog poglavlja iz kur’ana zv. 
» Fatiha«. — »Videć’ Osman 

gorke proli suze, / suze proli, a 
r a h m e t p r e d a d e«, »a sve 
Turci rahmet nazivahu« 
(K. H. II 453, I 222); »dok na- 
laze hiljadu šehita, / pokopali 
i r a h m e t im p r e d a 1 i« (B. 
V. 1892 206). 

5. rahmet mu duši! = nek mu 
se bog smiluje! pokoj mu duši! 

< tur. rahmet < ar. rahma 
. V. rahmetli 

rahmetli, indecl. adj. i rahmetlija 
m (ar.-tur.) umrli; pokojnik. — 
»Dobra đoga rahmet'li O- 
smana« (Vuk VII 36). 

< tur. rahmetli, v. rahmet + 
tur. suf. ~li. 

raht (raft, rat) m (pers.) konjska 
oprema, nakit konjski. — »a na 
doru r a h t a španjolskoga« 
(M. H. III 417); »Navalj’te mu 
r a f t a sve od zlata« (Lord 15); 
»udri konjma sedla osmanlije, 


529 



rahtilo 


i zlaćene r a t e do kopita« 
(Vuk II 519). 

< tur. raht < pers. rafrt. 

V. rahtilo. 

rahtilo n, pribor koji je potreban 
za neki težački posao (za ora- 
nje, vuču i sl.), kao napr.: vile, 
grablje, kolje i konopci za vuču 
sijena itd. 

< tur. raht »konjska oprema; 
kućna prostirka« itd. < pers. 
rajit. 

rahvan, -ana (ravan) m (pers.) 

1. vrsta konjskog hoda: jedno- 
mjerno koračanje izvježbanog 
konja tako da ne trucka jahača 
u brzom hodu. 

2. i sam konj koji ima takav 
hod naziva se ovako. \ 

< tur. rahvan < pers. rdhwar 

< pers. rdh »put« + pers. suf. 
za tvorbu riječi -war. 

rahvanija. ravanija / (pers.) vr- 
sta slatkog jela: zalivena pati- 
španja; pravi se od brašna, še- 
ćera, jaja i masla. 

< tur. revani »zalivena pati- 
španja« < pers. гпдапг, rew- 
gani < pers. rugan, rewgdn 
»ulje«< + ar.-pers. adj. suf. -i. 

Raif (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Raif, muško ime < ar. 
rđ’i/ »milosrdan, milostiv«. 

Raifa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Raife, žensko ime < ar. 
ra'ifa »milostiva, dobrostiva«. 

raja / (ar.) 1. nemuslimanski po- 
danik u Turskoj Carevini. lma 
značenje i kolektivne imenice 
za ovaj pojam. — »Jedna r a- 
j a, a dva gospodara« (K. H. I 
35). 

2. svjetina, skupina, družina 
»Iskupila se r a j a« (u ob. 
govr.); »Talje viknu na družinu 
svoju« / Grabi, rajo, sa kraj- 
ci mrtvace, / Ko pogine, da ga 
ukopamo!« (Lord 72). 


< tur. ra^a, геауа < ar. ph 
rdd<yd »stado; podanici« (sing. 
rai<yya). 

rajet se učiniti, v. rahat se uči- 
niti. 

rakam i rakam m (ar.) brojka^ 
napisana brojka; račun. 

< tur. rakam < ar. raqm. 

rakaz, -aza m i rekaza / (ar.) ka~ 
zaljka na satu. 

< tur. rakkas »njihalka na zid- 
nom satu« < аг. r dqqa§ »onaj 
koji igra« ( Y r Q ?). 

rakidiija m (ar.-tur.) onaj koji je 
uobičajio da redovno rakiju 
pije. 

< tur. гакгсг, v. rakija + tur. 
suf. -сг. 

rakija / (ar.) poznato alkoholno 
piće. — »Bez r a k i j e razgo- 
vora nema« (Nar. bl. 22). 

< tur. rakt i arak < аг. araq, 
osn. zn.; »znoj, tekućina koja 
nastaje isparavanjem«. 

V. rakidžija. 

rakl-safun, raki-sapun, v. iraki- 

safun. 

Hamadan, hipok. Ramo (ar.) musL 
muško ime. Nadijeva se obično 
djetetu koje se rodi u mjesecu 
posta ramazana. 

< tur. Ramadan, muško ime 

< ar. ramadan »ime devetog; 
mjeseca arapskog kalendara; 
mjesec posta«. 

ramazan, -ana m (ar.) ime deve~ 
tog mjeseca muslimanskog vjer - 
skog kalendara, mjesec posta^ 
Jedan od osnotmih islamskthr 
propisa je da se cio mjesec ra - 
mazan posti potpunim uzdrža - 
vanjem od jela, pića i svih tje - 
lesnih uživanja, i to svakodne- 
vno od poprije zore do zalaska 
sunca. — »postili smo sedam 
ramazana« (M. H. III 322), 

< tur. ramazan < ar. ramaddn^ 


530 



ravan 


Ramiz (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Ramiz, muško ime < ar. 
ramiz »onaj koji je vješt ale- 
goričnom govoru«. 

V. Ramiza, Remzija, rumuz. 

Ramiza (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Ramize, žensko ime, 

< ar. ramizd »ona koja je vje- 
šta alegoričnom govoru«. 

Ramo, v. Ramadan. 

Rapka, v. Rabija. 

rashodžiti, razriješiti od hodžinske 
službe. — »Sve bi pope raspo- 
pila, / a hodže bi rashodži- 

I a* (Muz. zap. Inst. 1744). 

Izv, od hodž? (v.). 

Rasim (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Rasim, muško ime, »Sli- 
kar-« < ar. rdsim, part. akt. od 
rasama, rasm »zapisati, zabi- 
lježiti*. 

Rasema (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Rasime, žensko ime, 
»Slikarka« < ar. rasima, part. 
akt. f. od rasama, rasm »zapi- 
sati, zabilježiti«. 

raskahariti se (raskariti se), ra- 

žalostiti se . — »Te se Ivo bio 
raskario^ / mrke brke ni- 
sko objesio^ (Vuk II 512). 

Izv. od fcahar, kahariti se (v.). 

raskalašen, adj., razuzdan. 

Izv. od raskalašiti se (v.). 

raskalašiti se, razuzdati se, posta- 
ti raspojasan. 

Izv. od kalaš (v.). 

A 

rasparčati, raskomadati . 

Izv. od parče (v.). 

raspekmeziti se, napraviti se bo- 
lestan, razlijepiti se. — »A da 
se to danas dogodilo, muž bi 
odmah sakupio doktorski kon- 
zilijum, a žena bi se još gore 
raspekmezila« (Zembilj 

II 61). 

Izv. od pekmez (v\). 


rastaksimiti, razdijeliti. 

Izv. od tur. taksim < ar. ta q- 
sim »razdijelitb<. 

rastelaliti, razglasiti. 

Izv. od telal (v.). 

rastok m (pers.) kozmetičko sred - 
stvo za bojenje obrva u crno, 
cuprum ustum sen oxydatum. 
— »i metnu mi r a s t o k na 
obrve« (Vuk I 589). 

< tur. rastik < pers. rasufyt. 

raša f (tal.?) domaće sukno koje 
se meće ispod sedla; sukno za 
široke gaće i suknje . 

< tur. таџе »njemačko grubo 
suknc«. Nije tur. riječ, ali ni- 
sam mogao ustanoviti porijeklo. 
Rj. JAZU pretpostavlja da je 
od tal. rascia. 

raščehnuti se, rascijepiti se. 

Izv. od čene (v.). 

raščejrečlti, rašćereciti, razguliti , 
raskidati (na četvero). 

Izv. od čejrek, čejrečiti (v.). 

raŠehatiti se, raširiti se, sjesti ta- 
ko da se zauzme mnogo mje- 
sta; kaže se: »r a š e h a t i 1 a 
se na sećiji«. 

Vidi tumačenje pod zašehatiti. 

Rašid, hipok. Rašo (ar.) musl. 
muško ime , 

< tur. Ra$id < ar. Rašid, mu- 
ško ime. osn. zn.: »onaj koji ide 
pravim putem; pobožan«. 

V. Rešađ; Rešid. 

Rašida, hipok. Raša (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Ra$ide, žensko ime < ar. 
rašida, »ona која ide pravim 
putem; pobožna^. 

Rašo, v. Rašiđ. 
rat, v. raht. 
ratluk, v. rahatluk. 
ravan, v. rahvan. 


34 * 


531 



ravend 


ravend, raved m i reventa / (av.) 
Rheum officinale Raill. (Rheum 
palmatim L.), fam. Polygona- 

ceae. 

< tur. rdvend < ar. rawand. 
Raza, v. Razija.' 

razburmavati, odvrtati. — »Ono 
puce na burmu skovano, / Kad 
mu valja te ga r a z b u r m a- 
va« (Vuk VI 319). 

Izv. od burma (v.). 

razdertiti se, snužditi se, zabri- 
nuti se. — »I ja sam s e ljuto 
r a z d e r t i o, / da kad dođem 
novu prijatelju, / prijatelj će 
mene zastiditi« (Vuk II 528). 
Izv. od dert (v.). 

razgala / (srp.hrv.-ar.) 1. pobolj- 
šanje, olakšanje. 

2. ono čime se može razgaliti, 
tj. otjerati briga, tegoba ili 
bolest. 

V. gaila + naša prep. »raz«. 

V. razgaliti (se). 

razgaliti, razgaljivati, otjerati 
(tjerati) brigu, tegobu ili bolo- 
ve; poboljšati (poboljšavati). 

Izv od razgala (v.). 

razgaliti se, razgaljivati se, 1. 

krenuti (kretati) nabolje (u bo- 
lesti); poboljšati (poboljšavati) 
se; jenjati (jenjavati). »Malo mi 
s e r a z g a 1 i 1 o« (u ob. gov.). 

2. raspoložiti se, dobiti raspolo- 
ženje. — »U dokolici, kad s e 
razgališ, potseti me da ti je 
ispričam« (Dejvatis 137). 

3. razvedriti se , proljepšati se 
(vrijeme); ^Hava se jutros 
r a z g a 1 i I a« (u ob. gov.). 

Izv. od razgala (v.). 

razhalvatiti se, raširiti se. — »... 
razhalvatila se i razrat- 
lenisala se na minderu...« 
(Zembilj III 38). 

Izv. od halvat (v.). 


razi biti, zadovoljan, saglasan, 
voljan biti. — »Ehalija n i j e 
razi« (Nar. bl. 318); »Razi 
b i š e i uz planinu kreću« 
(Lord 73). 

< tur. razi < ar. radl. 

V. Razija, raziluk, Riza, riza- 
luk, Rizvan. 

Razija, hipok. Raza (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Raziye , žensko ime, »Za- 
dovoljna« < аг. rd(fiya »zado- 
voljna«. 

raziluk m (ar.-tur.) zadovoljstvo; 
saglasnost. 

< tur. razihk , v. razi (biti) 4- 
tur. suf. -lxk. 

razjagliti se, omekšati , raskvasiti 
se. — »razjaglila se ze- 
mička u mlijeku« (Vuk, Rječ- 
nik). 

Izv. od jagla, jaglaisati (v.). 

razrahatlenisati se (razratlenisati 

se), raskomotiti se, postići osje- 
ćaj udobnosti i spokojstva. — 
» .. razhalvatila se i r a z г a t- 
I e n i s a 1 a se na minderu ...« 
(Zembilj III 38). 

< tur. rahatlanmak. 

ražđele, adv. (pers.-tur.) slučajno. 

< tur. rasgele < pers. rdst 
»pravo, upravo; zajedno« i tur. 
gele, optat. 3 lice sing. od inf. 
gelmek »đoći«. 

Rebija, v. Rabija. 

rebiul-ahir m (ar.) ime četvrtog 
mjeseca po muslimanskom vjer- 
skom kalendaru. 

< tur. rebiyiildhxr < ar. rđ~ 
biut-l-ahir, osn. zn.: »posljednje 
proljeće« 

rebiul-evel m (ar.) ime trećeg 
mjeseca po muslimanskom 
vjerskom kalendaru. 

< tur. rebiyiilewel < аг. ra- 
bxu<-l-awwal, osn. zn.: »prvo 
proljeće«. 


532 



rfecelj, redželj, redžel m, (pers.) 
džem, ukuhano voće u šećeru. 

< tur. regel < pers. ričal. 

rtćat, rekat, -ata m (ar.) sastavni 
dio muslimanske molitve na- 
maza. Sastoji se od stajanja , 
pregibanja preko polovine tije- 
la i padanja ničice. Jedan na~ 
maz ima dva t tri ili četiri re- 
ćata. — »i on klanja četiri r e- 
ćata^ (K. H. II 165). 

< tur. rek&t (Č. rekjat) < ar. 
raZca« 

redifa / (ar.) rezervna vojska , re- 
zerva. — »Himzi beže, carski 
sine, / ti pokupi svu r e d i f u« 
(GZM 1907 413). 

< tur. redif < ar. radif. 

V. rediflija. 

rediflija m (ar.-tur.) rezervist. — 
»Pitala ga redifska družina: / 
ат -kadašu, r e d i f 1 i j o mladi« 
(I. Z. II 171). 

< tur. redifli, v. redifa + tur. 
suf. -li. 

Redžep, hip. Redžo (ar.) 1. ime 
sečlmog mjeseca po musliman- 
skom vjerskom kalendaru. 

2. musl. muško ime, koje se 
obično nadijeva djetetu koje se 
rodi u ovom mjesecu. 

< tur. Recep < ar. Ragab. 

refena (revena) / (ar.-pers.) za- 
jednički trošak ravnomjerno 
raspoređen; ono što je učinjeno 
o zajedničkom trošku, tj . do- 
prinosom svih učesnika prire- 
đen izlet , gozba ili sijelo; zajed- 
nica. Doprinos je po glavama u 
gotovu novcu ili u naturi. — 
>\R e f e n a kuće ne obara* 
(Vuk, Posl. 271). 

< tur. vulg. herfene knjiž. he- 
rifane »zajednički trošak, za- 
jednica« < tur. herifane, adv., 
»drugarski, esnafskP< (tur. he - 
rif »drug u zanatu, drug u ve- 
selju; obješenjak« < ar. hartf 
»drug u zanatu«. 


Remzo 

Refik, -ika, hipok. Refko (аг.) 
musl. muško ime. 

< tur. Refik < ar. Rafiq 
»Drug«. 

Refika, hipok. Refka (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Refika , žensko ime, 
»Drugarica« < ar. rdfiqa »dru- 

gaidca«. 

Refka, Refko, v. Refika, Refik. 

rehnm (reum) m (ar.) zalog , za - 
loga: — ».... uopće ljudi zalažu 
šta vide da je munasip za r e- 
uma« (Zembilj II 107). 

< tur. rehin < ar. rehn. 

reisul-ulema, skraćeno: reTs m 
(ar.) vrhovni vjerski poglavica 
muslimana u SFR Jugoslaviji, 
prvosveštenik. 

< tur. reisiil-ulema < ar. ra’i- 
su-l-mlama’ »starješina vjer- 
skih učenjaka«, izft. od ra’is 
»poglavar, starješina« i ar. al- 
<ulama’ »učenjaci«. 

Rejhana, hipok. Hana (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Reyhan < ar. Rayhan f 
žensko ime, »Bosiljka« (ar. rdy- 
hdn »bosiljak«). 

rekaza, v. rakaz. 

Reklb, -Iba (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Rekib, muško ime. < ar. 
raqib »čuvar; onaj koji se ne- 
čem nada«. 

Remza, v. Remzija. 

Remzija, hipok. Remzo (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Remzi, muško ime, < ar. 
rdmz »alegoričan govor« + ar. 
adj. suf. -iyy. 

Remzija, hipok. Remza (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Remziye, žensko ime, 

< ar. rdmz »alergičan govor« 
+ ar. adj. suf. f. - iyyd. 

Remzo, v. Remzija. 


533 



rende 


rende, renda, v. erende, erenđa. 
renk, v. renjak. 

renjak, -njka, renać, -nća renk, 
renć 77 i (pers.) boja; izgled. — 
»Dvi telije i dvi anterije, / Dvi 
ćatkije r e n k a stambolskoga« 
(Bajr. 21). 

< tur. renk < pers. renk. 

resdl, -ula, skraćeno od resululah 
m (ar.) božji poslanik , pejgam - 
ber. — ->Aliah jedan, R e s u 1 
jedan«, »Allah jedan г e s u 1 
hak, / al je danas mučan halk« 
(Nar. bl. 315, 415). 

< tur. resul, resuliillah < ar. 
rdsUlu-llah, izft. od ar. rasul 
»poslanik« i ar. Allah >'bog« 
(Pogrešno Rj. JAZU: » resul , in~ 
decl. perzijskoturska riječ ...«). 

resum v (ar.) taksa, porez. 

< tur. resim < ar. rasm. 

Rešad, -ada (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Re$ad, muško ime < ar. 
rašdd »onaj koji ide pravim 
putem«. 

rešedija i rešedija f (ar.) vrsta 
halve koja se pravi od šećera 
ili meda, nišeste i masla. Razli - 
kuje se od obične halve u tom 
što se u nju stavlja nišesta, pa 
se usljed toga rasipa. — »Bud 
mi slatka s medom rešedi- 
j a« (GZM 1910 520). 

< tur. геџШуе < ar rdšldiyya. 

Rešid, -ida, hipok. Rešo (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Re$id, muško ime < ar. 
rašid »pametan; onaj koji je 
vođen pravim putem«. 

rešma / (ar.) 1. lančić, mreža, 
mrezasti vez, bombaci ili sej- 
lani na konac nanizani, izresci 
na porubu, pričvršćene kite kao 
ures na konjskoj opremi , Žen- 
skoj haljini ili na predmetu 
kućnog namještaja. 


2. luksuzna kompletna konjskg 
oprema od više raznih nakiće - 
nih dijelova , kao što su: oglav, 
uzda, prsaluk, kuskun, kolan 
itd. I svaki taj komad zove se 
rešma, ako je urešen kao reš- 
ma. — »Na glavu mu r e š m u 
udario, / od suhoga ispletena 
zlata« (K. H. I 482). 

3. đem od sindžira na konjskoj 
uzdi. 

4. kupovna vrpca sa izrescima 
po rubu. 

< tur. теџте, пџте »đem od 
sindžira na uzdi« < ar. rašima, 
rašm »pisati. šarati«. 

V, rešmali, rešmalija, rešman, 
rešmeta. 

rešmali, indecl. adj. (ar.-tur.) iz - 
rađen kao rešma. 

< tur. resmeli, v. rešma + tur. 
suf. -li. 

rešmalija, rčšmanlija / (ar.-tur.) 

1. uzda sa rešmama, nakićena 
uzda. — »zauzda ga uzdom 
r e š m a 1 i j o m«, »predade mu 
uzdu rešmanliju« (M. H. 
III 326, 366). 

2. čevrma sa ukrasnim izresci- 
ma ili kitama okolo. 

< tur. геџтеН, v. rešmali. 

resman, adj., ukrašen rešmama. 
Izv. od rešma (v.). 

rešmeta, gen. rešmeta, rešme pl. 
t. (ar.) 1. narukvica od crvenih 
merdžana, korala. 

2. nakit od nanizanog korala . 
Izv. od rešma (v.). 

Rešo, v. Rešid. 

Reuf (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Reuf, muško ime < ar. 
ra'u/ »veoma milostiv«. 

reum, v. rehum. 
revan, v. tahterevan. 
revanija, v. rahvanija. 


534 



rizaluk 


reventa, v. revend. 

xeza, ereza, ireza / (ar.) zatvarač 
za vrata, zapor. — »Stade r e- 
z o m bubat’ na vratima« (Lord 
231). 

< tur. reze < ar. razza. 

rezaćije, rezakije / pl. (pers.) su : 
ho grožđe, grožđice. — »jedna 
mi ga elpezetom maše, J druga 
mi ga rezaćijam’ hrani« (I. 
Z. I 47). 

< tur. razaki < pers. raziqi. 

Hezak, -aka (ar.) musl. muško 
ime. 

Skraćeno od imena Abdurezak 

(v.). 

Tezakija / (pers.) vrsta grožđa u 
Hercegovini. 

< tur. razaki < pers. raziqi. 
rezdelija, v. zerdelija. 

rezalet m (ar.) sramota, bruka, 

. blamaža. 

< tur. rezalet < ar. radala. 

rezll, adj. (аг.) 1. osramoćen, o- 
brukan, blamiran, ponižen. — 
»Danas vezir sjutra rezi 1« 
(Vuk, Posl. 52). 

2. »rezil biti« = osramotiti se. 

3. **rezil učiniti« ~ osramotiti, 
blamirati. — >*vrlo j’ sestru r e- 
■zil uČinio-« (M. H. III 122); 
»što godar je na svijetu iftira, 
/ svakom me je r e z i 1 u č i- 
nila« (I. Z. III 99). 

< tur. rezil < аг. rddil. 

V. rezalet, reziliti, reziluk, ure- 
ziliti. 

reziliti, zasramotiti; ružiti. — 
»Kune junak i r e z i 1 i društvo« 

■;*' (Vuk vii 8i). 

Izv od rezil (v'.). 

rezfluk m (ar.-tur.) sramota, bru- 
ka, blamaža. 

< tur. rezillik, v. rezil -f tur. 
suf. -lik. 


režimlija m, režimski čovjek. 
Hibr. r.: našoj riječi režim do- 
dan tur. suf. -li. 

ri, -ita m (ar.) ime arapskog slo~ 
va »r«. 

< tur. ri < ar. ra’. 

rida / (ar.) marama, rubac, ubrus. 

— »Baci me se zelenom jabu- 
kom, / A ja njega r i d o m po- 
zlaćenom« (M. H. II 55); »jed- 
nom su se г i d o m otirale« 
(Kurt II 174). 

< tur. rida »šal, derviški vu- 
neni ogrtač preko leđa« < ar. 
rida’. 

ridžal, -ala m, pl. ridžali (аг.) do- 
stojanstvenik, velikaš, odličnik. 

— »sve r i d ž a 1 i i mladi ve- 
ziri« (K. H. I 47). 

< tur. rical »dostojanstvenici, 
velikaš« < ar. pl. ri<jal, sing. 
ra$ul »čovjek«. 

Rifat (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Rifat, muško ime < ar. 
rifa^ »visost, uzvišenost. čast«. 

rijaset m (ar.) rezidencija reisul- 
uleme . 

< tur. riyaset < ar. riyasa 
»starješinstvo« 

ringati, v. dirindžiti. 

risala / (ar.) brošura, manje štam- 
pano djelo. 

< tur. risale < ar. risala »po- 
ruka, poslanica«. 

Riza, -aa (pogr. Rizah) hipok. 
Rizo (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Riza , muško ime, < ar. 
rida’ »zadovoljstvo«. 

rizaluk m (ar.-tur.) zadovoljstvo , 
volja, milost. — »Eto, za Bo- 
žiji r i z a 1 u k, za moj hator 
i za hator Almase ...« (Čolak. 
56). 

< tur. nzalik < ar. ridd y »za- 
dovoljstvo« 4- tur. suf. -hk. 


cot 




rizdenpare 


rizeđenpare, indecl. adj. (pers.- 
tur.) potpuno izderan, dronjak. 

< tur. rizedenpare »od koma- 
da komad. od parčeta parče« 

< pers. rize »malo parče^ -r 
tur. postpoz. -den »od« + pers. 
pare »komad«. 

rizk, risk m (ar.) hrana, opskrha, 
nafaka. 

< tur. nzk < ar. rizq. 

Ri'zo, v. Riza. 

Rizvan, -ana, hipok. Rizvo (ar.) • 
musl. muško ime. 

< tur. Rizvan , muško ime < ar. 
ridioan »zadcvoljstvo«. 

Rizvo, v. Rizvan. 

rosanlija, v. horosan, horosanlija. 

rdspija f (pers.) prostitutka. 

< tur. o rospu < pers. rUspi. 

rozi-mahšer m (pers.-ar.) sudnji 
dan, kijamet. — »Jedino mogu 
vam haber učiniti, da nam vi- 
še nema »begina Ogledala«, oti- 
šlo je na rozi-mahšer« 
(Zembilj II 7). Cesta je zakle- 
tva kod muslimana: »rozi mi 
mahšera!« (Interesantno je 
da se u zakletvi ova složenica 
razdvoji na odvojene dvije 
komponente). 

< tur. ruz-i mahser, pers. izft. 
od pers. rUz »dan« i ar. mah- 
šar, v. mahšer. 

rsuz, rsuzluk, v. hrsuz, hrsuzluk. 
ršum, v. hršum. 

rubija f (ar.) vrsta malog dukata. 
— »Kad ja metnem po čelu 
rubije« (B. V. 1886 107). 

< tur. rubiye, rub4ye »mali 
dukat koji je iznosio četvrtinu- 
starog dukata« < ar. rubi<yya 
»četvrtinka«. 

ruću, ruku, -ua m (ar.) dio reća - 
ta (v.) koji se sastoji u sagiba - 
nju do polovine tijela, odupi- 


rući se rukama o koljena, tako 
da se leđa izravnaju s glavom~ 

< tur. гпкп < ar. гикп^. 

Rufaije pl. (ar.) pripadnici dervi- 
škog reda koji je osnovao Ah- 
med Er-Rufai (umro 1191). Po - 
jedini pripadnik ; rvfaija. 

< tur. Rufai < ar. Rufau. 

rufet (ruvpt) m (ar.) h zanat, 
poziv. 

2. ceh, esnaf. 

< tur. hirfet < ar. hirfa. 

V. rufetlija. 

rufetlija (ruvetlija) m (ar.-tur.) 
zanatlija. — »i terzije svoje 
ruvetlije, / koji nose svilu 
i Otadivu« (Vuk III 32). 

< tur. hirfetli, v. rufet + tur. 
suf. -li. 

rugabet m,» ružna osoba, rugoba. 
Izv. od našfe riječi »rugoba« po* 
uzoru na oblike turcizama dže- 
halet, nedžaset, dženabet itd. 

rfih, -uha m (ar.) 1. duh, kao je- 
dan dio duŠe koji, po narodnom 
vjerovanju, izlazi iz ćovjeka za 
vrijeme spavanja i luta. 

2. duh umrloga. 

< tur. ruh < ar. rdh »duša«. 

ruhsat m (ar.) dozvola, dopušte » 
nje. 

< tur. ruhsat < ar. rujisa. 

ruja f (ar.) san. 

< tur. гиуа, гпуа < ar. гп’уа , 

Rukija (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Rukayye, žensko ime, 

< ar. ruqayya »penjanje, na- 
predovanje; čaranje, bajanje«. 

гикп, v. ruću. 

- Riimelija, Rumenlija, CTrumelija^ 
tJrumeniija / (lat.-tur.) evrop^ 
ska Turska. — »Opravi je u 
Urumeliju, / Baš na ruke 
Petru mladu kralju:/ Pobrati- 
me kralju Rumeli je« (Vuk 
VII 180); »zđravo vojska Rur- 



гх 


m е n 1 i ј u priđe«, »otić’ će ti 
i U г u m e n 1 i j a« (K. H. I 152, 
94). 

< tur. Rameliye, Rumili (Rum- 
ili, Urum-ili), bukv. »Grčka«, 
tur. izft. od tur. Rum ">Grk'< 

< lat. Roma »Rim« i tur. il 
»država, pokrajina«. 

rumiiz, rumuzat m (ar.) alegori- 
čan govor. »Pun mu je govor 
rumuzata« (u ob. gov.). 

< tur. rumuz, rumuzat < ar. 
pl. rumuz, rumuzat, sing. rdrnz 
»alegoričan govor«. 

riiptahta / (ar.-pers.) sprava za 
mjerenje visine (otklona) sunca, 
kojom se ustanovljuje tačno 
vrijeme po ala turka satu. To 
je kvadrant podijeljen na pa- 
ralele i merdijane. Iz centra vi- 
si konac sa malim utegom, a na 
koncu je * pričvrsćena mala 
vrpca koja daje sjenu na kva- 
drantu. Doskora je u svakoj 
kasabi u Bosni i Hercegovini 
imam ili muderis imao ruptah - 
tu, kojom je uz ramazan usta- 
novljavao tačno vrijeme. Ra - 
dio-saopštenja o tačnom vre- 
menu učinila su bespredmet- 
nim upotrebu ruptahte. 

< tur. rub’tahta < ar. rub< 
»četvrtina« i pers. tahta »da- 
ska«. 

Rustem, Hrustem, Rusfan, Hru- 
stan, hipok. Rusto, Hrusto, 

(pers.) musl. muško ime. 

< tur. Rustem, muško ime 

< pers. Rustem, zapravo Ru- 
stehem, ime najvećeg persijskog 
junaka (»persijski Herkul«). 


rusvaj, -aja m (pers.) lom, poko- 
ra, bruka, čudo. — »Napravio 
je r u s v a j u kafani (u ob. 
gov.); »rusvaj se učiniti« ~ fig. 
zaprljati se, opoganiti se u gaće. 

< tur. riisvay < pers. rusway 
»osramoćen, ponižen«. 

V. urusvajiti se. 

Rušid, v. Huršid. s, 

rušvjžčij^m (ar.-tur.) onaj koji 
prima mito, korupcionaš. 

< tur. riipvetgi, v. rušvet + 

tur. suf. -gi. r \ 

rušvet m (ar.) mito. 

< tur. rii^vet < ar. rišwa. 

V. rušrečija. 

rulba f (ar.) stepen, položaj, rang .. 

< tur. riitbe < ar. rutbd. 

ruznama f (pers.) dnevnik. 

< tur. ruzname < pers. ruzna - 
me < pers. riiz »dan« i pers.- 
name »pisana knjiga, djelo«. 

Ruždija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Rii§di < ar. Rušdi, mu- 
ško ime, bukv.: »onaj koji ide 
pravim putem«. 

ruždija / (ar.) prvi stupanj sred — 
nje škole. 

< tur. rii§diye, skraćeno od 
mektebi rii$diye »škola za 
odraslu, punodobnu djecu«. 

rz, hrz, herz, m (ar.) poštenje ,, 
čast, obraz. — »Da mi čuvaš 
kulu i avliju, / Da mi čuvaš 
rza i obraza« (Petran. 653); 
»sve ti rza čuvam i namuza« 
(Lord 23); »čuvajte mi moga 
bijelog dvora, / i u dvoru her-- 
z a i obraza« (F. J. I 83). 

< tur. irz < ar. nrd. 


537 



' % 



tsiiat, v. sahat, 

sabah i sabah (saba) 1. zora, ju- 
tro. — »nigdje zore ni s а b а- 
ha nema« (K. H. I 13); »te je 
noći pod pendžerom bio, / do 
s a b a h a nije dolazio« (Muz. 
zap. Inst. 3535); »Bumbul pjeva 
u i'užici: »S a b a zora je!« 
(Vuk V 7). 

2. sabah ili sabah-ndmaz je 
muslimanska jutarnja molitva 
— kad zauči sabah na dža- 
miji« (M. H. III 442). 

< tur. sabah < ar. sabah. 

V. sabahčićek, sabah hajrola, 
sabahile. 

sabah m (ar.) zadana lekcija u 
mektebv ili medresi. — »ne bih 
s a b a h umio, > hodža bi me 
ubio- (I. Z. Ш 7). 

< tur. sabak, sebak »lekcija«, 

< ar. sabaq »natjecanje«. 

Sabahata (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Sabahat, žensko ime, 
»Ljepotica« < ar. sabdha »lje- 
pota. Ijepota lica«. 

sabahčiček, sabahčič m (ar.-tur.) 
cvijet Pharbitis purpurea (L). 
Voigt. (Syn . Ipomoea purpura 
Roth.). 

< tur. sabah gigegi, »jutarnji 
cvijet« (tur. izft., v. kompon. 
pod sabah 1 čiček). 


sabah hajrola! sabahajrola! sabah 
šerff hajrdla! sabale hajrola! 

interj. (ar.-tur.) sretno ti jutro 
bilol dobro jutrol 

< tur. sabah hayir ola! sabah 
$erif hayir ola! sabahla hayir 
ola! v. kompon. pod sabah, hair 
i šerif + tur. ola! optat. 3 lice 
sing. od inf. olmak »biti«. 

sabah hajrosum! sabale hajro- 
sum! interj. (ar.-tur.) sretno ti 
jutro bilo! dobro jutro! 

< tur. sabah hayir olsun! sa- 
bahla hayir olsun! v. kompon. 
pod sabah, hair i olsun. 

sabahlle, saballe, sabajle adv. 
(ar.-tur.) zorom, u zoru. 

< tur. sabahile , v. sabah f 
tur. postpoz. -ile »sa«. 

sabija m (ar.) dijete , maloljetnik . 

< tur. sabi < ar. sabiyy. 

V. sabiluk, sibjan. 

sabiluk m (ar.-tur.) djetinjstvo. 

< tur. sabilik v. sabija + tur. 
suf. -lik, -luk. 

Sabira (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Sabire, žensko ime, 
»Strpljiva« < ar. sabira »strp- 
ljiva«. 

Sabit (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Sabit, muško ime, »Čvr- 
sti« < ar. tcbit »čvrst, stalan«. 


538 



Sabrija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Sabri, muško ime, ►►Tr- 
peći« < ar. sabri v. sabur + 
ar. pers. ađj, suf. -г. 

sabriti, saburitL trpiti, strpljivo 
podnositi nevolje u životu. 

I zv. od sabur (v.). 

i 

sabur m (ar.) strpljivost, strplje- 
nje. — Kaže se: ^saburom 
je dženet pokriven«, ^sabu r- 
selamet^ (strpljen-spasen). 

< tur. sabir < ar. sabr. 

V. sabur! saburli, sabursuz. sa- 
bursuzluk, Sabira, Sabrija, osa- 
briti, prisabriti. 

sabur! interj. (ar.) strpi se! — 
»S a b u r malo, od Erdelja i'a- 
jo!« (K. H. I 36). 

Iz\ r . od sabur (v.). 

siTburiti, v. sabriti. 

saburli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
strpljiv, izdržljiv. 

< tur. sabirh, v. sabur + tur. 
šuf. -h. 

sabursuz m i kao adj. (ar.-tur.) 

1. onaj koji Je nestrpljiv, onaj 
koji je nagao . 

2. nestrpljiv, nagao. 

< tur. sabirsiz, v. sabur -j- tur. 
postpoz. -stz »bez«. 

sabursuzluk m (ar.-tur.) nestr- 
pljivost. 

< tur. sabirsizlik, v. sabursuz 
+ tur. suf. -lik. 

sabur učiniti, strpiti se, savladati 
se. — »tu je majka s a b u r 
u č i n i 1 a« (M. H. X 50). 

Izv. od sabur (v.). 

eač m (tur.) željezni ili zemljani 
poklopac pod kojim se na og- 
njištu peče hljeb i pita na taj 
način što se na nj nagrne že- 
rava i lug (zapreće se). Sač se 
razlikuje od peke utoliko što 
ima na sredini manji otvor i 
što je veći i srazmjerno niži. — 
»Pod zemljanim s a č o m se 


saćmalija 

peku pite u tepsiji« (G2M 1957 
40). 

< tur. sa$ (Protivno tur. leksi- 
kografima, Zenkeru i đr.. Dr 
Sikirić tvrdi da dolazi od pers. 
sa$). 

sačak m (tur.) 1. isturena streha 
preko zida. — »pokrivena li- 
mom bijelijem. ! a sapaci 
tenećetom žutim« (K. H. I 269), 
2. okolica (pervaz) koja se pri - 
šiva na haljinku ili na bajrak 
kao ukras. — »a zelen ga baj- 
rak poklopio, / sav mu s a č a k 
od suhoga zlata« (K. H. I 316). 

< tur. sa<;ak. 

sačbak, sačbag, v. sadžbak, sadž- 
bag. 

sač-boja f (tur.) boja za kosu. 

< tur. sa$ bayasi, izft. od tur. 
sag »kosa« i tur. boya »farba«. 

sačma f (tur.) 1. sitna olovna zr- 
na-za punjenje metaka za lo- 
vačke puške i starinske male 
puške; veličina zrna b ira se 
prema veličini divljači za koju 
se metak sprema. — »A suviše 
dvanaest s a č a m a, / Svaka 
s a č m a po dvanaest drama« 
(Vuk VII 60); »svaka sačma 
od pedest drama« (K. H. II 17). 
2. ures , rese na peŠkirima, ko- 
šuljama itd. 

< tur. sacma. 

V. sačmali, sačmalija, sačmen, 
nasačmati. 

fačmali, indecl. adj. (tur.) sačmen , 
sa sačmama, tj. urešen resama 
naokolo. — »na bubnjeve s a č- 
m a 1 i peškire« (K. H. I 318). 

< tur. sagmah, v. sačma ‘4- tur. 
suf. -h. 

eaČmalija f (tur.) košulja ili pe- 
škir koji imaju sačme , tj. rese 
naokolo. — »U Mostaru na fale 
košulja, / s a č m a 1 i j a, sade 
srmalija« (I. Z. IV 234). 

< tur. sagmah, v. sačmali. 


539 



sačmen 


sačrrien, adj., urešen sa sačmama. 
—* Ona veze sačmenu. ko- 
šulju- (Vuk V 532). 

Izv. od sačma (vj. 

saćin, adj. (аг.) 1 . miran , tih. 

2. »saćin se učiniti«, umiriti se. 
utišati se. — »Pa s e vojska 
saćin u č i n i 1 a, Sva po- 
spdla \ojska u Kosovu« (Pe- 
tran. 392): »Kađ četvrti danak 
nastupi, J puška im s e s a ć i n 
učin ila* (K. H. II 379). 

< tur. sakin < ar. sakin »mi~ 
ran«. 

V. usaćiniti se. 

sadaka f (ar.) milostinja. — 
»Holj’ mi kaku đijeiji s a d a- 
k u« (Lord 266). 

< tur. sadaka < ar. sadaqa. 

V. sađaki-fitr. 

sađakai-fitr, m. sadakai-fitrc, 
vitre / (ar.) posebna milostinja 
koju muslimani dijele sirotinji 
uz ramazan, naročito kada se 
priblizi B,amazanski bajram. 
Po propisu ovu milcstinju tre - 
ba dati prvi dan bajrama prije 
klanjanja bajram-namaza, jer 
je to milostinja omršaja. Sada- 
kai-fitr iznosi 1,66 kg pšenič- 
nog brašna, ili 3,33 kg ječme- 
nog brašna ili rezaćija ili pro- 
tuvrijednost tih artikala prema 
tržnoj cijeni. Obično se daje u 
gotoim novcu. 

< tur. sadaka-i fitr »milostinja 
omršaja«, izft. od ar. sađaqa 
»milostinja« i ar. fitr »omršaj, 
omrsiti se«. 

sade, adj. i adv. (pers.) 1. čist, 
pravi, bez ikakve primjese. — 
»sačmalija. s a d e srmalija- (I. 
Z. IV 234); »sade kahva« neza- 
slađetfa (bez šećera) crna kafa. 
2. jednostaimn. prost. jednoli- 
ličan: »sade piatno- = platno 
u jednoj boji po kome nema 
nikakvih grana niti šara. 


3. kao prilog: samo. — »S a d T 
■ ostaše u ruke balčaci« (Vuk, 
Rječnik). 

V. sadeluk. 

sadef, v. sedef. 
sadelija, v. sedeflija. 

sadeluk m (pers.-tur.) trto tanko 
prozirno platno. 

< tur. sadelik , v. sade + tur. 
suf. - lik. 

Sadeta (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Saadet, žensko ime, 
»Sreća* < ar. saa<da »sreća«. 

Sadija, hipok. Sado (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Sa’di, muškp ime »Sre- 
tni, Srećko« < ar. sa<đi »sre- 
tnh\ 

Sadik, hipok. S£do (ar.) musL 
muško ime. 

< tur. Sadik, muško ime, 
»Iskreni« < ar. sadiq »iskren, 
prav«. 

V. Siđik. 

Sado, v. Sadija, Sadulah, Sadik, 

sadrazam, sadriazam (sadrazan) 

тп (ar.) veliki vezir. — »u 
Stambolu sadrazame car- 
ski« (M. H. III 6); »ne bojim se 
ni paše, ni baše, / ni valije, nit 
li sadrazana« (I. Z. I 113). 

< tur. sadrazam < ar. sadr 
»prsa; prednji dio nečeg« i ar. 
a«zam, elat. od { azim »velik«; 

Sadulah, -aha, hipok. Sado (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Saadullah < ar. Sa'du- 
lldh, muško ime, bukv.: »božja 
sreća« (izft. od ar. sa<ql »sreća« 
i ar. Allahh »bog«). 

Sadža, v. Sadžida. 

siidžak m (tur.) 1. željezni trono- 
žac na kome se na ognjištu , u 
tendžeri ili kckvom drugom sti- 
du, vari jelo. 


540 



г. tronožac uopšte. — »Pred 
crkvom je konja odjahao, j A 
sluge mu prostriješe s a d ž a- 
ke, j Sjeđe paša, pripali čibu- 
ka« (Vuk VI 306). 

< tur. sac ауак »željezni tro- 
nožac« < tur. sac »sač« i tur. 
ауак >moga . 

eadžbak, sadžbag, sačbak, sačbag 
(iskriv. sandžak) m (tur.) uplet- 
njak u pletenicama. — >>iz ko- 
sa joj s a d ž b a k isplićao« (M. 
H. X 75); »I savila b’jelu ante- 
riju, / zaboravi sadžbag u 
kosama« (Vuk I 501); »prosuše 
se sitne pletenice, / i u njima 
od zlata s a č b a g e« (Ašikl. 
110); »Otpuštala vrane pleteni- 
ce, / Sve u njima zlatni s a n- 
džakovi« (M. H. IV 64). 

< tur. sag bagi, izft. od tur. 
sag »kosa« i tur. bag »sveza, 
vezica«. 

Sadžida, hipok. Sadža (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Sacide, žensko ime, 

< ar. sagida »ona koja pada na 
sedždu (ničice) bogu se moleći«. 

saf, adj. (ar.) čist , prav, nevin. 

< tur. sđf < ar. sdf. 

V. safi, Safija. 

saf m (ar.) red, špalir. — »Jedno 
se je pet ljudi iskupilo i stalo 
u s a f ...« (Gajret 1931 247); 
»Na safove vojsku juredigo« 
(Lord 189). 

< tur. saf < ar. saff. 

Safa, v. Safet. 

Safa, v. Safeta i Safija. 
safađelđija, saf§ đeldun! v. sefa- 
đeldija, sefa đeldun! 

Safer (аг.) 1. musl. muško ime ,_.... 
koje se obično nadijeva đjetetu 
rođenom u mjesecu saferu. 

. 2. ime drugog mjeseca po mu- 
slimanskom kalendaru. 

< tur. Safer < ar. Safar. 


saglam 

Safet, hipok. Safa (аг.) musl. mu- 
ško ime . 

< tur. Saffet, Safvet, muško 
ime, < аг. safiva »čistoća«. 

Safeta, hipok. Safa (ar.) musl. 
žensko ime. 

Muškom imenu Safet dodan 
naš nastavak za f -a. 

safi, indecl. adj. (ar.) čist, pravi , 
otvoreni. — »jer јг s a f i ala- 
vanta disati džabe ovu božju 
havu ...« (Zembilj II 21). 

< tur. safi < ar. safi »čisti«. 

Safija, hipok. Safa (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Safiye, žensko ime 

< ar. safiyya »čista, prava«. 

sa.fr a f (ar.) nesvjestica, onesvje - 
ščenje; »safra mu došla« = 
onesvijestio se. 

*< tur. safra »nesvjestica« < ar. 
safrd' »žutica, oboljenje žuči«. 

saftijan, v. sahtijan. 

safun, v. sapun. 

saganak m (tur.) mah u prekid. — 
»vjetar duva na saganak 
iii na-sakanake<, tj. duva 
na mahove, sa malim preki- 
dima.. 

< tur. saganak »plahovita lje- 
tna kiša koja odjednom plju- 
skom udari, ali brzo prestane«. 

saganlija m (tur). onaj koji je 
zdrav, čitav (saglan); prebran 
grah, prebranac. 

Izv. od saglam (v.) sa tur. suf. 
-li. 

sagdič m (tur.) kum na kni na 
muslimanskoj svadbi . 

< tur. sagdig »djever, djeve- 

ruša«. 1 

saglam (saglan), adj. (tur.) zdrav, 
čvrst, prav, pouzdan , ispravan , 
pošten. — »Kad su mislili da je 


?U1 



sagrakčija 

to prijateljstvo \ee postalo s a- 
g 1 a rn, odlučili su . ..« (Zem- 
bilj II 8). 

< tur. saglam. 
sagrakcija, v. sagrdžija. 

sagrdžija, sagrakčija m (tur.) za- 
natlija — kožar koji se bavi 
struganjem dlake sa govedih 
koža. Od ovog je dobila ime 
ulica koja ide od Baščaršije 
sjeveru u Sarajevu: Sdgrdžije. 

< tur. sagnci. 

Sagrdžije, v. sagrdžija. 

sagrija (sargija) / (tur.) korice od 
sablje ili noža. — »da turite u 
sagrije ćorde« (K. H. I 397); 
»Dok mu sabl ja iz s a g r i j e 
sinu« (Vuk VI 412); »Kako sa- 
blja iz s a r g i j e sine« (Pe- 
tran. 548). 

< tur. sagn »sapi, debela izra- 
đena koža (odrezana sa sapi), 
šagren, šagrenska koža«. Vjero- 
vatno su korice sablje ili noža 
nazvane po vrsti kože od koje 
su izrađivane. 

sahačija, sahadžija (sajdžija, sa- 
čija) m (ar.-tur.) časovničar, 
urar. — »-Bog ubio s a h a d ž i- 
j e, i koji кији zlatne sa’te!« 
(Vuk I 196). 

< tur. saatgi, v. sahat + tur. 
suf. - дг . 

sahačinca, sajdžinca časovni - 

čarska radnja. 

Izv. od sahačija, sajdžija (v.). 

sahan (san) m (ar.) bakrena zdje- 
la, tanjir. — »s a h a n i m’ su 
blago podijelili« (M. H. X 44); 
»da im perem s a n e i kašike« 
(Vuk III 442). 

< tui\ sahan < ar. sahn. 

sahat, sat m (ar.) sat, časovnik, 
ura. — »A kad prošla četiri 
sahata* (M. H. 1 255). 

< tur. saat < аг. saa\ 

V, sahačija, sahačinca, sahat- 
kula 


sahat-kula, sit-kula / (ar.) toranj 
na kome se nalazi sat. — »Po- 
mrčina, cijelo selo spava, I 
Sahal-kula dvanajes ku- 
cala^ (Muz. zap. Inst. 276). 

< tur. saat kulesi, izft, v. 
kompon. pod sahat i kula. 

sahdelija, v. sedeflija. 
sahi, v. sahih. 

sahibija (saibija) m (ar.) vlasnik, 
gospodar; posjednik; domaćin. 

— »neće Г dići sahibiju 
svoga« (K. H. II 127); »Mor’ de- 
lijo, vranca s a i b i j o!« (Vuk 
VII 138). 

< tui\ sahib, sahip < аг. sa- 
hib. 

V. čifluk-sahibija, hair-sahibi- 
ja, ilum-sahibija, mal-sahibija* 

sahifa / (ai\) stranica knjige. 

< tur. sahife < ar. sahifa . 

sahih, sahi, adv. (аг.) uistinu, ta - 
ćno, ispravno, sigurno, zdravo 

— »s a h i će mu do Travnika 
doći« (K. H. I 104); »Sve do pri- 
je nekoliko dana nije se znalo 
pod s a h i hoće li biti aneksi- 
ja« (Zembilj III 51). 

< tur. sahih, suhi < аг. sahih- 

sahija, v. saija. 

sahtljan (saftijan, saktijan, safi- 
jan, taftijan), -ana (pers.) I- 
učinjena, uređena kozija koža; 
o bično je crvene ili žute boje: 
crveni sahtijan i žuti sahtijan. 
Crveni sahtijan se zove još kaj- 
sar (v.). Od crvenog sahtijana 
prave se firale, a o žutog osta- 
la obuća i predmeti. Od ovog je 
dobila ime ulica u Sarajevu , 
Sahtijanuša, u kojoj su se iz- 
radivali predmeti od sahtijana. 
2. obuća ili neki drugi predmet 
napravljen o d sahtijana ili o- 
bložen sahtijanom. — »ona sne- 
se s a h t i j a n hegbeta« (K. 
H. I 266); »pa otvara sahti- 
jan sanduke« (I. Z. III 74); 


542 



saka 


»A na noge žute safijane, 
/ škripa stoji žutih s a f i j a- 
n a« (Kurt II 158); »a na noge 
puli taftijane« (Vuk V 
368). 

< tur. sahtiyan < pers. saljti- 
уап. 


Sahtijanuša, v. sahtijan. 

sahtli, indecl. adj. (pers.-tur.) ne- 
veseo, brižan, mučan. — »O 
moj sine, Kurtagić Selime, / 
što si meni s a h 11 i, neve- 
seo?«, »Ali ne idu šenli i ve~ 
seli, / nego, lalo, s a h 11 i ne- 
veseio« (K. H. I 69). 

< tur. sahth < pers. saht 
d »tvrd, opor, težak« itd. -f- tur. 

suf. - h. 

saibija, v. sahibija. 

saija, sahija m (ar.) glasnik, vje- 
snik, knjigonoša. — »otlen tebi 
s a i j u spremiti« (K. H. I 120); 
»Osman-pašu sustigla sahi^ 
j a, / sustigla ga na prvom ko~ 
пакич< (I. Z. I 175). 

< tur. sai < ar. sat'. 

Saima, Sajma (ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. Saime, žensko- ime, 

< ar. sa’imii »ona koja posti«. 

Sait, Sajit, hipok. Sajto (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Sait < аг. Savd, muško 
ime, osn. zn.: »onaj koji se po- 
peo na visinu«. 

saja / (tur.) prebrojavanje ; broja. 
— »svak na s a j u ko je od 
svatova, / valja brojit kićene 
svatove, / da vidimo s kijem 
putujemo, / Svi izišli na s a j u 
svatovi, / pa stadoše brojiti 
svatove’« (F. K. 1886 43). 

< tur. sayi »broj, račun« < tur. 
saymak »brojiti« (kao što je 
kod nas broja izveđeno od bro* 
jati). 


saja / (lat.) vrsta deblje čohe. — 
»u čistu ga s a j u okrojiti« (M* 
H. III 270). 

< tur. saya < tal. saia < lat/ 
saia. 

sajali. indecl. adj. (lat.-tur.) čo- 
han, od čohe napravljen. — »pa 
skinuti s a j a 1 i haljine« (K. 
H. I 180). 

< tur. sayali, v. saja + tur. 
suf. -Zi. 

sajfan, v. sajvan. 

Sajma, v. Saima. 

sajran, v. sajvan. 

Sajto, v. Sait. 

sajvan, sajvant (sajfan, sajvat, 
sajran) m (pers.) 1. šator. — 
»stiže„ cara koj saj-vana 
zlatna«, »on pobježe caru i 
sajvantu, / pravo brate do 
careva skuta« (K. H. I 57, 55). 
2. kišobran, suncobran , — »na^ 
nesite s a j v a n na đevojku, / 
da ne kisne duvak na djevojci« 
(GZM 1909 589); »Dva divera 
pod njom konja vode, / a četiri 
nad njom s a j f a n nose« 
(Vuk III 520); »u ruci mu sede- 
fli šargija, / a u drugoj s a j- 
vat i nargila« (I. Z. IV 28). 

< tur. sayvan < pers. sayeban. 

saka / (lat.) ogrtač koji starci no- 
se. — »Eno ti ga u najprvoj ki- 
ti, / na đogatu u bijeloj s a k i, 
/ bjelja mu je brada nego s a- 
k a« (Beh. II 380). 

< tur. sako, saki < tal. sacco 

< lat. saccus. 

siika m (ar.) vodar, vodonoša; 
vojnička kola na kojima se do- 
vlači voda za piće: bure na ko~ 
lima sa dva točka. — »A imaš 
li vojsku napojiti? kaže: / Imam 
sake četeres hiljada, / SVe 
nosu sake vodu na mešini« 
(Lord 105). — Od ovog je do- 
šlo prezime Sakić. 


543 



sahaćenje 


< tur. saka »vodonoša« < ar. 
saqqa' »pojač«. 

sakaćenje, v. sakatiti. 

sakagija / (tur.) vrsta konjske bo~ 
lesti, šmrkavost, balavost, mal~ 
leus. — »a dobri se konji.po- 
boljeli, / od bolesti konjske s a- 
k a g i j e« (Vuk II 305). 

< tur. sakagi. 

sakaluk m (tur.) ogrlica, đerdan. 
— >d Aliji kujundžiji, / štono 
kuje s a k a 1 u k e, / i na ruke 
bilenzuke« (S. B. III 51). 

< tur. sakahk < tur. saka, sa- 
kak »ogra od dukata, đerdan« 
+ tur. suf. -hk. 

rsakat, m i adj. (ar.) 1. bogalj, in - 
valid. — »Otkini kornarcu je- 
dnu nogu, on sakat do vije- 
ka« (Vuk, Posl. 253); »Za udov- 
ca ne bih ni pokrovca. / Za 
bradata ne bih ni s a k a t a« 
(Vuk V 338). 

2. kljast , oštećen , ozlijeđen. — 
»zašto vodiš s a k a t a hajva- 
na?« (K. H. II 272). 

< tur. sakat < ar. saqat. 

V. sakatiti, sakatluk, sakato, 
osakatiti. 

sakatiti, činiti sakatim, ozljeđiva- 
ti. — »Vojsci ću ti oči povaditi, 
/ Dobre ću ti konje s a k a t i- 
t i« (Petran. 393). 

Izv. od sakat (v.). 

sakatluk m (ar.-tur.) osakaćenost , 
ozljeđenost. 

< tur. sakathk, v. sakat + tur. 
suf. -Zik. 

sakato, adv. (ar.) kljasto. ozlje- 
đeno. — »Kud dolaze kraste i 
ospice, / Sve ostaje kljasto i 
sakato« (M. H. I 1*8). 

Izv od sakat (v.). 

sakaz, sakrz m (tur.) mastika (vr- 
sta rakije). 

< tur. sakiz »smola«. 

V. sakazlija, sakrska. 


sakazlija / (tur.) duguljasta bijela 
tikva sakrska . 

< tur. sakizli »smolast«, v. sa- 
kaz + tur. suf. -h. 

Sakib (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Sakib, Sakip, muško im€ 
»Sjajni« < ar. taqib »veoms 
sjajan«. 

Sakić, v. saka. 
saklet, v. srklet. 

sakrlisati se, -išem, nasikirati se, 
uneraspoložiti se zbog kakve 
nezgode ili nepovoljne vijesti. 

< tur. sikilmak »nasikirati se«. 

sakrska, sakaz m (tur.) duguljasta 
bijela tikva koja se upotreblja- 
va za punjenje (filovanje). 

< tur. sakiz kabagi, izft. od tur. 
sakiz »smola« i tur. kabak »ti- 
kva«. 

sakrz, v. sakaz. 

saksija / (tur.) 1. zemljani lonac 
u kome se gaji cvijeće. 

2. mangala; crepulja pod kojom 
se hljeb na ognjištu peče. 

< tur. saksi. Neki pisci tvrde 
da je riječ izvedena od Sax 
»Saksonija« prema tome: saksi 
— predmet izrađen na sakson- 
ski način, saksonske izrade. 

saktisati, -išem, slomiti, skršiti, 
uništiti. — »Kada Marko s a k- 
t i s a oružje, / onda trže divit 
od pojasa« (Vuk II 429). 

Izv. od sakatiti', osakatiti (v.). 

sala / (tur.) nosila ~ »ranjenike 
na sale digoše« (M. H. III 
250). 

< tur. sal. 

s&la / (ar.) žalovito učenje muje- 
zina na munari povodom smrt- 
nog slučaja. — »Pred ikindiju 
tužno se razliježe s a 1 a sa 
munare« (Gajret 1931 214). 

< tur. sald < ar. sald\ osn. zn.: 
»objaviti, obznaniti«. 


544 



Salko 


saladžak m (tur.) život. — »Sko> 
čio se iz begluk-mejhane, / za 
njim Mujo, za njim Bunićani, 
/ jer se boje saladžaku 
svome« (K. H. II 388). 

< tur. saghcak »život; zdra- 
vlje«. 

salahor, v. sarahor. 

salam, v. selam. 

salamećija, v. selamećija. 

salamet, v. selamet. 

salamura / (tal.) slana voda s та~ 
zličitim začinima u kojoj se re- 
parira meso; rasol. 

< tur. salamura »dobro slana 
vođa u kojoj se drži sir, riba 
itd. da se ne pokvari« < tal. 

salandžak, -a i salanđžak, -aka 
m (tur.) Ijuljačka. — »poveza- 
ni laki salandžaci, / u 
avliji Bećirbegovića« (N. K. II 
118). 

< tur. sahncak. 

salavat, ata m (ar.) posebna dova 
(v.) na arapskom jeziku kojom 
se poziva božji blagoslov na 
Muhameda (počinje sa: »Alla- 
humme salli ala...«) — »Uz 
tespihe teglje s a 1 a v a t e« 
(Bord 129). 

< tur. salđvat < ar. pl, sala- 
wat, sing. sald (t). 

V. salavatati. 

salavatati, učiti salavate; na mu- 
nari glasno učiti salavate. 

Izv. od salavat (v.). 

Saičin, v. Salih. 

saldisati, ~išem, napraviti , posta- 
viti , pripraviti. — »-Kaveđije 
kahvu saldišui u-« (Lord 
10 ). 

< tur. saldi, perf. 3 lice sing. 
od inf. salmak »napraviti, pro- 
strijeti, staviti« itd. 

Salem, v. Salim. 

35 — Turcizmi u SH jeziku 


salep m (ar.) toplo zaslađeno be- 
zalkoholno piće koje se zimi 
pije. Pravi se izvarivanjem tio- 
rijena istoimene biljke: Orchis 
hircima Grantz. (Satyrium bir- 
cinum L.), fam. Orehidaceae. 

< tur. salep, saleb < ar. sdh- 
lab. 

V. salepčija. 

salgija / (tur.) klatno u zidnog 
sata. — »poznaće ti sahati i 
s a 1 g i j u, / pa te more rezil 
učiniti« (Ašikl. 76). 

< tur. salgi. 

salhana / (ar.-pers.) klaonica. 

< tur. salhane < ar. saZfc »de- 
rati kožu sa zaklane životinje« 
i pers. frane »zgrada, kuća«. , 

Salih, hipok. Salko, Salkan, Sal- 
čin, Talih, Tale (ar.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. Salih < ar. £aih, mu- 
ško ime, »Dobar«. 

Saliha (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Saliha, žensko ime, >Фо- 
bra« < ar. saliha, »dobra«. 

Salim, Salem (ar.) musl. rnuško 
ime. 

< tur. Salim i Salem < ar. 
Sdlim i Salem, muško ime, 
»Zdrav« (uspor. »Zdravko«). 

Salkan, v. Salih. 

salkija (saltija) / (tur.) ono laba- 
vo i nezategnuto mjesto na je- 
dnoj strani platna ili sukna ko- 
je nastane usljed slabog tkanja. 

< tur. salki »nabran, smježu- 
ran; obješen«. 

V. salkijav. 

salkijav (saltijav), adj., olabav- 
Ijen, nezategnut, nabran (kaže 
se za sukno ili bez kad je $ 
jednog kraja labavo i nezate- 
gnuto, kad ima salkije). 

Izv. od salkija (v.). 

Salko, v. Salih. 

545 



salkum 


saJJkum, salkum-tup m (tur.) lum- 
bardv irsia siarinskog topa 
koji, Lao mitraljez, istovremenu 
b(ica po više granata koje ek~ 
splodtraju tek kada udare ili 
se zariju u zemlju. — od bo- 
ja d' anaest topova, / s a 1 х u m 
t o p a dvaest i četiri, s a 1- 
k u m puca, crnu zemlju buca« 
(F. K. 1896 50). 

< tur. salkimsagak »top koji 
ispaljuje po više granata; top 
koji ispaljuje rakete« (< tur. 
salkim »grozd, snop« i tur. 
sagak »rasturen, razbacan na 
sve strane«), 

salma, salama / (tur.) slobodan 
ispušt stoke na njive i livade 
bez čuvara i čobana u kasnu 
jesen kad se žita dignu sa nji- 
va; pustopaša. 

< tur. salma. 

Kalma / (tur.) vrsta starinskog 
oružja; to je lopta od gvožđa 
ili tuča na lancu ili na kajišu, 
ikojom.se zamahuje i udara po 
protivniku, buzdovan na lancu. 
— »S jedne strane salma od 
pirindže, / S druge strane od 
zlata gađara« (Vuk VI 321); »pa 
on salmu skide sa putalja, / 
pa poleti Mujovu Halilu, /.da 
uđari brata Hrnjičina« (K. H. 
I 565). 

< tur. salma . 

salnama / (pers.) godišnji alma- 
nah , kalendar . 

.< tur. salname < pers. sal 
J »godina« i pers. ndme »pismo, 
knjiga, djelo«. 

salt, siilte, sal, adv. (tur.) samo; 
sama. »S a 11 govori vila naj- 
starija« (Vuk, Rječnik); »aF 
pred crkvom niđe niko nema, / 
sal njegova ona mila kuma« 
<Vuk XII 333); »S a 11 e sama 
kahvu kurisala« (Lord 287). 

< tur. salt »samo, jedino«. 


salta, saltica / (tal.) vrsta kratkog 
kaputa sa kratkim rukavima do 
više laktova; obično je od čohe 
ili kadife, ukrašena harčom. 

< tur. salta, skraćeno od salta - 
marka < tal. Santo Marco, »sv. 
Marko, patron Venecije«. Na- 
ziv je, kako se misli, došao otud 
što su ovakve kratke kapute 
nosili mletački mornari. 

saltadžija m (tur.) vozač koji vo~ 
zi samo Ijude, a ne i robu. 
Vjerovatno ođ sait + tur. suf. 
-ci. 

saltanet m (ar.) 1. sjaj, raskoš , 
pompa, veličanstvenost. — »O 
te mode, toga saltaneta, te 
raskoši — laže br’te ko god ka- 
že, da kod nas ima sirotinje« 
(Zembilj II 105). 

2. sjajna i blistava oprema 
(oprava). — »pa pred babu pod 
pusatom đojde, / pod pusatom 
i pod saltaneto m« (F. K. 
1886 7). 

3. carstvo . 

< tur. saltanat < аг. saltana. 
V. saltanetli. 

saltanetli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
sjajan, raskošan, svečan , sa 
pompom. —* »Saltanetli 
idu krajišnici, / Dva pjevaju a 
dava otp’jevaju« (M. H. IV 213). 

< tur. saltanatli , v. saltanet 4- 
tur. suf. -Zi. 

salte, v. salt. 

saltija, saltijav, v. salkija, sal- 
kijav. 

samaluk, c. samanluk. 

samanluk, samaluk m (tur.) po- 
jata. 

< tur. samanhk < tur. saman 
»slama« 4- tur. suf. -lik. 

samar, ara m (grč.) drveno tere - 
tno sedlo koje se stavlja na to- 
varne konje; ispod drveta je 
slamarica. — »Da s neba sa- 




sandale 


rn a г padne, meni bi se kus- 
kuni o vratu objesili« (Nar. Ђ1. 
41); »Rđavoj kobili samar 
dosadi« (Vuk, Posl. 271). 

< tur. semer < grč. sagmanon 
(grč. sagma »tovar«). 

V. samardžija, samarica, nasa- 
mariti (se), osamariti. 

Samardžič, v. samardžija. 

samardžija i samardžija m (grč.- 
tur.) zanatlija koji pravi sama- 
re. Od ovog je došlo prezime 
Samardžić. 

< tur. semerci, v. samar + tur. 
suf. -ci. 

samarica, f, konj sa samarom za 
razliku od osedlanog konja. 

Izv. od samar (v.). 

Samija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Sami, muško ime, »Vi- 
soki« < ar. sđmi »visoki, uzvi- 
šeni« 

Samija (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Samiye, žensko ime, 
»Visoka« < ar. samiya , »visoka, 
uzvišena«. 

samsar, -ara m (ar.) trgovački po- 
srednik, senzal, telal. 

< tur. sansar < ar. simsar. 

s&msar, v. sansar. 

sžimsov m (tur.) ueliko pseto; pas. 
— »I s ovcama dvanaes čobana, 
/ I sa šnjima dvanaes s a m- 
sova« (Lord 105). 

< tur. vulg. samsun, knjiž. san- 
sun »đresirani pas koji vojska 
upotrebljava prilikom juriša«. 

samum, -uma m (ar.) jak i vreo 
vjetar koji duva iznad pustinj- 
skih predjela sjeverne Afrike 
i Arabije. 

< ar. s'dmum. 

samun, v. somun. 

samur m (pers.) samurovina, ko- 
za od kune zv. samur, Martes 
zibellina; » samur « ili »sđmur- 


kapa = kapa od samurovine: 
»Udri njega u čelo junačko, / 
đe sastavlja s a m u r i obrve«. 
»pred vojskom je arambaša, / 
na glavi mu »s a r . r - k a p a« 
(Vuk II 567, I 471); iamur-kal- 
pa/c«, »samur-kapa« — кара od 
samurovine; »samur-kal- 
p a k na oči namiče« (Vuk I 
167); » samur-binjiš « = binjiš 
od samurovine: »s a m u r - b i- 
njiš age Turanića« (Ašikl. 
70); »samur-ćurak « itd. 

< tur. samur < pers. semmur. 
V. samurli. 

samurli, indecl., samurlija, sa- 
murija f (p^rs.-tur.) od samu- 
rovine, sa samurovinom. — »a 
s a m u r 1 i -ćurak ogrnuo«, »kad 
ti skroji ćurak- s a m u r 1 i j u« 
(M. H. III 231, X 76); »kad ti 
skroji ćurak- s a m u r 1 i j u« (I. 
Z. II 244). 

< tur. samurlu, v. samur + 
tur. suf. -lu, -li. 

sžm, v. sahan. 

sanćim, sanći, konj. (tur.-pers.) 
tobože , bajapi. — » ... jer su se 
s а n ć i m evropski doktori 
svojski zauzeli« (Zembilj III 
94). 

< tur. sankim, sanki < tur. 
san. f imper. 2 lice sing. od $an- 
mak »misliti, predpostavljati« 
+ pers. suf. -ki. 

sandal m (ar.) vrsta polusvilene 
tkanine; » sdndal-gaće «, »san- 
dalije-gaće « — gaće od tkanine 
sandal: »po nanulam’ s a n d a 1 
g a ć e« (K. H. I 504); »a na no- 
ge gaće sandalije« (Vuk 
III 27). 

< tur. sandal < аг. sandal, 
vjerovatno porijeklom od san- 
skrt. čandana. 

s&ndale i sandale n (ar.) sandale, 
vrsta drvene obuće. 

< tur. sandal < ar. sandal 


35 ’ 


547 



sanđalija 


»vrsta tvrdog drveta koje dola- 
zi iz Indije«. 

sandalija f (аг.) stolica. — »na 
avliji, a u sandaliji« (M. 
H. X 55). 

< tur. sandalye < ar. sandii- 
liyy . 

sanduk m (ar.) drveni kovčeg, 
škrinja. — »u odaji s a n d u k 
otvorio« (M. H. III 123); može 

' biti i od papira i drugog mate- 
rijala.. 

< tur. sandik < ar. sanduq i 
sundUq. 

V. sanduk-emin, sandukhana, 
sandukiija. 

sandnk-emm, -ina, m (ar.) upra- 
vitelj blagajne, finansijski po- 
vjerenik; šef poreske uprave. 

< tur. sandik emini »povjere- 
nik sanduka, tj. riznice«, izft, 
v. kompon. pod sanduk i emin. 

sandukhana f (ar.-pers.) prosto- 
rija u kući u kojoj se drze san- 
duci. U starim bosanskim ku- 
ćama bilo je takvih prostorija. 
<.tur. sandikhane , v. kompon. 
ро<Д sanđuk i hane. 

sanduklija f (ar.-tur.) limena peć 
koja liči na sanduk. 

< tur. sandikh , v. sanduk + 
tur. suf. -h. 

sandžak m (tur.) 1. zastava , baj- 
rak. — »Dobra konja što je za 
■sandžaua, / Da mi nosi ca- 
reva bajraka« (Lord 16). 

2. oblast Џј okružje u biv. Tur- 
skoj Сагеујф. Prvi sandžak ko - 
ji je organizovan 1463. g. za- 
hvatio je cijelu Bosnu. Na čelu 
sandžaka je sandžak-beg. — 
»sve su oni tuden izginuli, / 

. a najposljf DerviŠ-begoviću, / 
nije takog u sandžaku bi- 
1си< (K. Џ II 367); »Sedam pa- 
ša odsedam sandžaka« 
(Vuk, Rječnik). 


3. »sandžak-bajrak« = glavni 
bajrak sandžaka: »tebi s a n- 
džak-bajrak ispravio, 
najstariji u širokoj Lici« (M. H. 
. III 228), » sandžak-alajbeg« = 
sandžački alajbeg: »krajišnike 
ljute ubojice, / i četiri s a n- 
džak-alajbe ga« (Vuk IV 
219). 

< tur. sancak (Protivno tur. 
leksikografima, Zenkeru i dr. 
Dr Š. Sikirić tvrdi da riječ do- 
lazi od pers. sangUk). 

V. Sandžak, sandžak-beg, san- 
džaki-šerif, sandžaktar. 

sandžak, v. sadžbak 

Sandžak, Novopazarski Sandžak 

m (tur.) ime pokrajine koja je 
nekad bila zasebna upravna je- 
dinica, a graničila je sa Bo- 
snom i Hercegovinom, Srbijom 
i Crnom Gorom. 

< tur. Sancak, v. sandžak. 

sanđžak-beg m (tur.) namjesnik 
sandžaka. 

< tur. sancak beyi, izft., v. 
kompon. pod sandžak i beg. 

sandžaki-ščrlf, -ifa m (tur.-ar.) 
sveta zastava Muhamedova. 
Navodno čuva se u jednom mu- 
zeju u Istambulu. — »i tako 
vam sandžaki-šerifa, f 
nemojte mi kvara učiniti« (K. 
H. II 379). 

< tur. sancagi-perif, v. kom- 
pon. pod sandžak i Šerif. 

Sanđžaklija m (tur.) stanovnik 
pokrajine zv. Sandžak (v.). 

< tur. Sancakh, v. Sandža* + 
tur. suf. -li. 

sandžaktar, -ara, m (tur.-pers.) 
zaStavnik , bajraktar. — »Tes- 
ljim tebi careva sandžaka, / Te 
drugoga traži sandžaktara« 
(Lord 19). 

Od ovog je nastalo prezime San- 
džaktarević. 


548 



sarađžika 


< tur. sancaktar , v. sandžak 4- 
pers. suf. -dar, koji je u tur. 
asimilacijom postao -tar. 

Sandžaktarcvić, v. sandžaktar. 

sandžija / (tur.) probodi, protisli 
u prsima , žiganje unutar tijela. 

— »Nazil bega zaboljela glava, 
/ Jašar bega i srce i glava, / 
Omer bega ukočile s a n d ž i- 
je« (I. Z. III 125). 

< tur. sanci. 

sansar, samsar m (tur.) kuna bje- 
lica, bjelka, čija je koža skupo- 
cjena, od nje se prave ćurkovi. 

— »АГ je diba među terzijama? 
/ АГ je s a n s a r među ćurči- 
jama« (Vuk V 346). 

< tur. sansar. 

santrač, -ača m (sanskrt.) 1. igra 
sah . — »um’ješ Н se igrati 
santrač a?« (M. H. X 91). 

2. ograda , okolica , okvir (napr. 
oko bunara, oko groba itd.). — 
»Grigorije odvoji glavu od 
santrača...« (Sol. I 227). 

3. šara na kocke: »santrač bd- 
sma« — karirana basma. 

4. donja daska u stupe za va- 
Ijanje sukna. 

. < tur. santirag i santrag < ar. 
šitrand < pers. šetreng, porije- 
klom sanskrt. ■ 

santur, -ura m (jevr. ili aram.) 
vrsta istočnjačkog muzičkog in- 
strumenta koji je sličan cim- 
balu. 

< tur. santur, porijeklom jevr. 
ili aram. riječ. 

sap, -apa m (tur.) držak (u noža, 
sablje, nadžaka ili u kakve 
alatke), držalo, ručica. — »Po- 
tegoše čeHkli nadžake, / Jeđan 
drugog njime udariše, I Dok 
nadžacim’ s a p e izlomiše« 
(Petran. 239). 

< tur. sap »đržak, ručica; sta- 
bljika, struk«. 


sapiin, safun, -una m (lat.) sa- 
pun. — »vode uze i rakli s a- 
funa« (M. H. III 410). 

< tur. sabun < ar. sabun 

< lat. sapo. 

V. sapundžija. 

sapundžija, safundžija m (lat- 
tur.) zanatlija koji pravi ili tr- 
govac koji prodaje sapune. 

< tur. sabuncu , v. sapun + 
tur. suf. -cu, -ci. 

Saraceni pl. m (аг.) 1. naziv za 
Arape u Španiji. 

2. naziv za muslimane uopšte u 
doba križarskih vojni. 

< аг. Sarqiyyun, »Istočnjaci* 
(< ar. šarq »istok« + ar. adj. 
suf. pl. -iyyiin). 

sarac, -ača m (ar.) zanatlija koji 
pravi i prodaje razne predmete 
od kože, kao što su: konjska 
oprema (uzde, sedla, bisage, ku- 
bure), bensilasi, kehare, šarpe- 
Iji, pletene kandžije, razno re- 
menje itd. Po ovim zanatlijama 
naziva se ulica koja vodi od 
Baščaršije do Husrevbegove 
džamije u Sarajevu: Sarači. 
»kod terzija i naših s a r a č а« 
(M. H. III 459). 

< tur. sarag < ar. sarrag. 

V. saračhana, saračluk, usara- 
čiti. 

saračhana / (аг. -pers.) posebna 
sobica blizu ahara (štale) u ko- 
joj se drži konjska oprema. 

< tur. saraghane, v. kompon. 
pod sarač i hane. 

saračluk m (ar.-tur.) sarački za- 
nat . 

< tur. saraghk, v. sarač 4- tur. 
suf. -hk. 

saradža f (ar.) 1 . Škrofule, scrop- 
hulosis. 

2. vrsta sakagije, konjska bolest. 

< tur. siraca < ar. siraga. 

saradžika / i saradžik, siridžik m 

(ar.) biljka Serophuloria nodosa 


549 



saraf 


L., koja se upotrebljava za lije - 
čenje saradže (v.). 

< tur. siraca otu, izft, v. sara- 
dža i tur. ot »biljka, trava«. 

saraf, -£fa m (ar.) mjenjač nov- 
ca; zlatar koji se bavi kupopro - 
dajom strane valute i zlatnog 
novca. — »Za dukate pitaj s a- 
r a f a« (Ist. bl. I 279). 

< tur. sarraf < ar. sarraf. 

V. sarafluk. 

sarafluk m (ar.-tur.) sarafsko za- 
nimanje. — »Sijedi gazda' Je- 
šua, prvi čovjek koji se u gra- 
du počeo baviti s a r a f 1 u- 
k o m, mijenjanjem zlatnog 
novca ...« (Colak. 13). 

< tur. sarafhk , v. saraf + tur. 
suf. -hk. 

sarahor, serahor, salahor (sara- 

ог) m (ar.-pers.) 1. borac koji 
je imao dužnost da čuva kakvu 
tvrđavu ili mjesto , a zato je 
bio oslobođen od idenja u rat 
i o d ostalih vojnih dužnosti. — 
»Navalite pod noć saraori. 
/ da otmemo iz mobe djevoj- 
ku!« (Vuk I 179). 

2. titula za posebno zaduženje 
u dvorskoj službi na osman- 
skom dvoru. 

Izv. od silahšor, v. tumačenje 
pod silahšor. 

saraj m (pers.) dvor, palača. 

< tur. saray < pers. seray. 

V. Saraj-Bosna, Sarajevo, sara- 
ji, Sarajlija. 

Saraj-Bosna /, Sarajevo. — »Od 
kako je Saraj-Bosna po- 
stala* (GZM 1909 584). 

< tur. Saray-Bosna, »Saraje- 
vo«; za prvu kompon. v. saraj. 

Sarajevo, (Sarajvo) m (pers.-srp. 
hrv.) glavni grad SR Bosne i 
Hercegovine. 

< tur. Saray < pers. seray 
»namjesnikov dvor koji se na- 
lazio (sve do 1853.) u kraju zv. 


Begluk (na »Trgu 6 aprila« u 
Sarajevu) i naš nastavak 
»-evo«. Složenica je nastala po 
uzoru na složenice: Smederevo, 
Kraljevo, Popovo, Mirijijevo, 
Trnovo itd. Turski naziv za Sa- 
rajevo je »Saray-Bosna«, ali se 
u jednoj od najstarijih- bosan- 
skih vakufnama, u vakufnami 
Mustaj-bega Skenderpašića iz 
1517. g. (čiji je original i pre- 
vod objavio Dr Hazim Sabano- 
vić u POF-u III-IV, 1953, str. 
403) Sarajevo naziva i » Saray- 
ovasi« bukv.: »Sarajevsko po- 
lje«. Iako sam ranije zastupao 
da je Sarajevo nastalo od tur. 
» Saray-ovasi «, došao sam do 
zaključka da je ispravnije tu- 
mačenje koje sam gore naveo. 

saraji, pl. m (pers.) carski dvori, 
vezirski dvori, pašinski dvori, 
dakle dvori turskih visokih do- 
stojanstvenika. — »pa on ode 
caru na s a r a j e« (K. H. I 26). 
Plural od saraj (v.). 

sarajlija m (pers.-tur.) sarajevska 
izrada. — »Pa mu previ ćebe 
sarajliju, /Аро njemu se- 
dlo osmanliju« (Vuk VI 123). 

< tur. Sarayh »sarajevski«, 
skraćeno od tur. Saray-Bosnali 
na taj način što je prvoj kom- 
ponenti Saray dodan suf. -h. 

Sarajlija m (pers.-tur.) građanin 
grada Sarajeva. 

< tur. Sarayh, v. tumačenje 
pod sarajlija. 

saransak, saramsak i saransak, 
saramsak m (tur.) bijeli luk. 

< tur. sanmsak. 

sarašćer, v. serasker. 

sargija / (tur.) zavoj. 

< tur. sargi. 

sargija, v. sagrdja. 

sarhoš (saroš) m (pers.) pijanica , 
bekrija. — »Kad sarhoši iz 


550 



mejhane pođu« (Sevd. 98); »Za- 
duži se Asan-aga, s a r o š, be- 
krija* (B, V. 1886 28). 

< tur, sarho$ < pers. serhoš, 
bukv.: »vespla glava« < pers. 
ser »glava« i pers. Jjoš »Пјер, 
dobar*, ovdje: »veseo*. 

V. sarhošluk. 

sarhošluk m (pers.-tur.) pijanče- 
vanje, bekrijanje. 

< tur. sarho?luk, v. sarhoš + 
tur. suf. - luk, -lik. 

sariluk m (tur.) žutica (bolest). 

< tur. sanlik < tur. san »žut« 
+ tur. suf. -hk. 

sarlaisati, v. parlaisati. 

sarma / (tur.) vrsta jela: u listove 
od kupusa, loze ili graha bura- 
nije zamotano isjecano ili sa- 
mljeveno meso pomiješano sa 
pirinčem. 

< tur. sarma, bukv.: »ono što 
je zamotano, zavijeno*. 

saroš, v. sarhoš. 

sartija / (tal.) uže za vezivanje 
jedrila na brodu. — »s a r t i- 
j e joj od suhoga zlata* (Kurt 
II 204). 

< tur. sart < tal. 

saruk m (tur.) zavoj oko kape, 
čalma. — »oko njega s a r u k 
ahmedija* (K. H. I 299). 

< tur. sank < tur. inf, sar - 
mak »zaviti, zamotati*. 

V. saruklija. 

saruklija m (tur.) onaj koji nosi 
na glavi saruk (čalmu). 

< tur. sankli, v. saruk + tur. 
suf. -h. 

sasluk m (pers.-tur.) vrsta tanke 
trske. — »Na nogam’ joj gaće 
od s a s 1 u k a, / kakve su joj 
gaće od s a s 1 u k a, / do pola 
je postavila vukom, / a od pola 
vukom i baukom* (K. H. II 256). 

< tur. sazhk »tršćak* < pers. 
saz »trska* + tur. suf. -hk. 


savak 

sat m (ar.) гте arapskog sipva 

»s«. 

< tur. sad, sat < аг. sad. 
sat, v. sahat. 

satara, v. satura. 

satar-pešlija / (ar.-pers.-tur.) vr- 
sta džemadana, koji je na prsi- 
ma iskružen i ima široke pešo- 
ve (skutove). 

< tur. satir pe$li < tur. satir 

< ar. satUr, v. satura, satara i 
tur. реџИ, v. pešlija. 

satura, satara / (ar.) mesarska 
sjekirica; kuhinjska sjekirica 
za sjecanje mesa na dascv. 

< tur. satir < ar. satUr. '* 

satura / (ar.) redak u knjizi ili 
pismu. 

< tur. satir < ar. satr. 

saulisati (se), saulisavati (se), ini - 
riti (se), savladati (se), umiritiati 
(se), savlađivati (se). 

< tur. savulmak »povući se, 
skloniti se«. 

saum m (ar.) post. — »S a u m 
posti, sibjan čuvaj i gledaj« 
(Ist. bl. II 223). 

< tur. savm < ar. saivm. 

savaćenje n, graviranje. 

Izv. od savat (v.). 

savak m (tur.) 1. natkriveno pra- 
lo na potoku koji protiče uz 
dvorište ili bašcu nečije kuće. 
Na taj način se kućna čeljad 
služi za kućne potrebe tom te- 
kućom vodom. Savak je nat- 
kriven i ograđen da bi mu$li- 
manske žene, koje su se krile 
od muškaraca, mogle nesmeta - 
no da prilaze vodi. Savakovi su 
se pravili i na taj način šta bi 
se u zidu dvorišta pokraj koga 
protiče voda napravio otvo'r i 
na taj način bi voda tekla kroz 
dvorište. — »Savakova je 
bilo u Sarajevu samo na Moš- 


551 



eavarisati 


ćanici u petnaestajc kuća« 
(Kreš. Vodovodi 154). 

2. kolac, obično hrastov, koji 
se zabija u zemlju oko podno- 
žja velikog kamena da se ne bi 
kretao ili nagnuo. Bude više tih 
kolaca. 

< tur. savak, osn. zn.: »mjesto 
odakle se voda razvodi na razne 
strane, vodeno razvođe«. 

savarisati, -išem, očistiti u vodi, 
oribati. — »Skovane predmete 
treba prije kalajisavanja, kako 
sam rekao, dobro očistiti. Taj 
se posao zove savarisanje. 
To se obavljalo pijeskom na~ 
močenim u slanoj vodi« (GZM 
1951 213). 

< tur. suvarmak »smočiti že- 
ljezo u vodu prilikom kalenja-«. 

savat m (ar.) 1. graviranje, orna- 
brnim predmetima. 

2. gravirano, ornamentirano 
. srebro. — »Jedno srce tri čekr- 
kli pasa, / Dva od zlata treći od 
savata« (Vuk VI 277)_. 

<-tur. savat < ar. saivad, osn. 
■ zn.: »crnoća«. 

V. savaćenje, savatlaisati, sa- 
vatii. 

savatlaisati, savatleisati, -išem, 
gravirati, ornamentirati bakre- 
ne ili srebrne predmete. 

< tur. savatlamak »gravirati, 
ornamentirati«. 

savatli, indecl. adj. (ar.-tur.) gra- 
viran, ornamentiran; od gravi - 
ranog srebra. — »Za kapom mu 
sedam čelenaka, / Tri sava- 
tli, četvrti čekrkli« (Vuk VI 
320). 

< tUr. savath, v. savat + tur. 
suf. -h. 

savđeHja, v. sedeflija. 

savza / (pers.) povrće; vrt (ova se 
riječ čuje u narodu u krajevima 
okc Zvornika). 


< tur. savza, sebze < pers. 
sebze »povrće«. 

V. zerzevat. 

saz m (pers.) vrsta tambure sa 
dosta dugim drškom , — »i do- 
nesi šargiju, / sitni s a z s ba- 
glamicom-« (I. Z. II 20). 

< tur. saz < pers. saz. 

V. sazlija. 

sazlija m (pers.-tur.) onaj koji 
svira na saz. — »ni s a z 1 i j e 
ne kucaju / sevdalinke, divne 
pjesme« (Sevd. 131). 

< tur. sazci »svirač na saz«; 
mjesto suf. -сг, u našem jeziku 
je riječi saz (v.) dodan tur. suf. 
-li. 

se, -eta n (ar.) ime arapskog slo- 
va t«. 

< tur. se < ar. ta’. 

Sead, -ada (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Sead < ar. Sdrnd, mu* 
ško ime, »Srećni« (uspr. »Sre- 
ćko«). 

sebaidu, -uta n (pers.) tri i dva 
(izraz u igri tavle). 

< tur. sebadii < pers. se »tri« 
•f pers. ba »sa« + pers. du 
»dva«, dakle: »tri sa dva«. 

sebep, sebeb, sevep, (sebet, sevet) 
m i kao konj. (ar.) 1. kao ime - 
nica: uzrok, razlog, povod. — 
»Šta je s e v e p Mahmutpaši 
starom*«, »ko je seveb daod 
Boga nađe!« (K. H. I 50, 191); 
»Da ti s e b e t bidem da pogi- 
neš« (Lord 121). 

2. kao konj.: radi, poradi. — 
»S e b e p čega s došao?« (u ob. 
gov.). 

< tur. sebep, sebeb < ar. sa- 
bab. 

V. sebepli, sevetnik, sevetovati. 

sebepli, sevepli (ruke), (ar.-tur.) 
sretne (ruke). 

< tur. sebepli, v. sebep + tur. 
suf. -li. 




sefađeldija 


sebilj, -Пја m (аг.) dobrotvorna 
javna česma u obliku kioska. 
Takav sebilj nalazi se i danas 
na sredini Baščaršije u Sara- 
jevu. 

< tur. sebil < ar. sabll. 

sećija f (tur.) uzdignuto sjedište 
napravljeno od drvenih dasaka, 
koje se nalazi u sobama svake 
starinske kuće; nalazi se uvrh 
sobe uza zid do prozora i pro - 
teže se od jednog zida do dru- 
gog, a često duž dva zida. Po 
sećiji je prostrt minder ili vu- 
neno šiljte, a okolo su poredani 
tvrdi slamnati jastuci. Sećije 
zamjenjuju današnje otomane i 
kauče. 

< tur. seki. 

Spdef, sađef m (ar.) 1. unutrašnja 
strana Ijušture biserne školjke 
koja se sastoji od bijelih sjaj- 
nih slojeva. Služi za ukrašava - 
nje predmeta. — »nosi Г Fata 
od s a d e f a nanule?« (S. S. 
90). 

2. ruta (v. sedefot). 

3. dugme od sedefa. 

< tur. sedef < ar. sadaf. 

V. sedefli, sedeflija, sedefot. 

edefli, indecl. adj. (ar.-tur.) op- 
točen, ukrašen sedefom. — »pa 
dohvati s e d e f 1 i tamburu« 
(K. H. I 367). 

< tur. sedefli, v. sedef + tur. 
suf. -li. 

sedeflija, sadeflija (savdelija, 
sahdelija, sadelija) f (ar.-tur.) 
puška našarana, ukrašena se- 
defom; tambura ukrašena sede- 
fom; sedlo ukrašeno sedefom 
itd. — »Sedefliju pušku za- 
grlio« (Vuk, Rječnik); »Pa Sta- 
nojlo na noge skočio, / s e d e f- 
1 i j u pušku zagrlio« (Vuk IV 
304); »Za siljahom dvije s e v- 
d e 1 j i j e«, »Znadeš moje dvi- 
je sahdeljije« »Kad puko- 
še dvije . s a d e 1 j i j e« (Lord 


159, 173, 304); »na njeg meće 
sedlo s e d e f 1 i j u« (F. J, II 
260). 

< tur. sedefli, v. sedefli. 

sedefot, sedef m (ar.-tur.) ruta, 
rutvica, Ruta hortensis Lam., 
(Ruta graveoleus L. p. p.). 

< tur. sedef otu »sedef biljka« 
izft., v. sedef + tur. ot »biljka, 
trava«. 

sedžada, serdžada, srdžada (sr- 
džaza) / (ar.) prostirač, ćilimče 
na kojem muslimani klanjaju 
namaz; služi i kao ukras u 
kućnom namještaju; u obliku 
je pravougaonika. — »Beg Ali- 
beg ikindiju klanja, / siv mu 
soko na serdžadu pada«, 
»i serdžadu pod njim po- 
ljubio« (K. H. I 53); »I pred ca- 
rom poljubi s r d ž a z u« (M. 
H. III 14). 

<'tur. seccade < ar. sa$#ađa. 

sedžda f i sedžde, -eta, n (ar.) 
sagnuti se, klanjajući namaz 
pasti ničice i čelom i nosem do- 
taknuti tlo; to je jedan od sa- 
stavnih dijelova molitve nama- 
za; »sedždu učiniti« — pasti na 
sedždu. — »tri put Bogu s e d ž- 
d e učinio« (K. H. II 536). 

< tur. secde < ar. safjdii. 

V. Sadžida, seđžada. 

sef biti, pogriješiti, zabuniti se. 

< tur. sehiv < ar. saha, sahw 
»zaboraviti«. 

V. sefiti, sefluk, posefiti. 

sefađeldija, safađeldija / (ar.-tur.) 
dobrodošlica (isto što i hožđel- 
dija). — »pa mu age hož-đeldi- 
ju daju, / hož-đeldiju i s e f a- 
đeldiju« (K. H. I 378). 

< tur. sefa geldi, safa geldi 
»dobro je došao« < ar. safa’ 
»vedrina, bezbrižnost na licu« i 
tur. geldi, perf. 3 lice sing. od 
inf. gelmek »doći«. 


553 



sefa đeldun! 


sefa đeldun! sefa geldun! sefa 
đeldunuz! sefa geldunuz! interj. 
(ar.-tur.) dobro došao! dobro 
došlil (isto što i hoš đeldun! hoš 
deldiniz!; obično se izgovara i 
jedno i drugo radi pojačanja 
sadržaja: hoš đeldun , sefa đel- 
dun!) 

< tur. sefa geldin! sefa geldi- 
niz! < ar. safa’ »vedrina, bez- 
brižnost na licu« i tur. perf. 2 
lice sing. i pl. od inf. gelmek 
»doći«. 

Sefer (ar.) musl. muško ime. Na - 
■ dijeva se obično djetetu koje se 
rodi u mjesecu saferu. 

< tur. Safer, muško ime, < ar. 
§afar »ime drugog mjeseca po 
muslimanskom kalendaru«. 

sfcfer m (ar.) put, putovanje; ratni 
pohod, rat. — »ti.s njim moraš 
s e f e r otvoriti« (M. H. III 79); 
»Pa on viđe Bajković Aliju, / 
Đe on beše s e f e r otvorijo« 
(Lord 292). 

< tur. sefer < аг. safar. 

seflr, -Ira m (ar.) poslanik u stra- 
noj državi, poklisar. 

< tur. sefir < ar. safir. 

sefiti, pogriješiti, zabuniti se; 
smetnuti s uma. 

< tur. sehiv < ar. saha, sahw 
»zaboraviti«. 

sefluk m (ar.-tur.) pometnja, za- 
buna, zbunjenost. 

< tur. sehivlik < ar. saha, 
sahw »zaboraviti« + tur. suf. 
- lik . 

sefte n i sefta f (ar.) 1. prvi dne- 
vni pazar koji učini trgovac u 
dućanu; prve pare koje se pa- 
zare. — »Od tebe s e f t e, a od 
Boga berićet!« (Vuk, Posl. 236); 
»Danas nijesam učinio ni s e f- 
t e t a« (Vuk, Rječnik). 

2. prvina , početak. 

3. prvi put (adv.). 


< tur. sefta, seftah , sifta, sif- 
tah, sa značenjem kao u nas 

< ar. istiftah »otpočeti nešto«. 
V. seftedžija, sefteleisati. 

seftedžija, seftadžija m (ar.-tur.) 
prvi kupac na dućanu u dnev- 
nom pazaru; prvi koji nešto ra- 
di. — »hodi, seftedžijo, 
dobra srećo!« (u ob. gov\). 

< tur. seftahgi, v. sefta -f tur. 
suf. -дг. 

sefteleisati, -išem, učiniti seftu, 
napraviti prvi dnevni pazar na 
dućanu; prvi nešto učiniti ili 
prvi put nešto početi. 

< tur. seftahlamak »učiniti sef- 
tu«. 

segmenim, v. sejmen. 

f&h&ra / (ar.) drveni sanduk oblo- 
^ žen išaranim limom, odnosno 
okovan sjajnim limom i kožom, 
u kome se drži djevojačka o- 
prema (ruho) i prilikom udaje 
prenosi u mladoženjinu kuću. 

< tur. sahare; riječ je po kori- 
jenu arapska, ali nije jasno od 
kojeg je ar. oblika uzeta. S. Sa- 
mi predpostavlja da bi moglo 
biti da je skraćeno od sahara 
sandigi »pustinjski, odnosno 
putnički sanduk«. 

sehir, sehiriti, v. seir, seiriti. 

sehum (seum) m (ar.) đio. 

< tur. sehim < ar. sahm. 

sehiir, sufur m (ar.) ramazanski 
ruČak u rano doba prije zore. 

< tur. sahur < аг. sahiir. 

Seid, Sejid, hipok. Sejo (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Said < ar. Sd'id, muško 
ime, »Sretni«. 

seir, sejir sejr (sehir) m (ar.) gle- 
danje, razgledanje, promatra- 
nje, naslađivanje u promatra- 
nju nečeg lijepog. — »i ušima 
jeku poslušati, / i očima s e i r 


554 



sčjlan 


pogledati-« (Vuk II 527); »pro- 
matrati, gledati; ^>seir čine 
uz more đemije« (M. H. III 28). 

< tur. seyir < ar. sayr. 

V. seirdžija, seiriti, oseiriti. 

seirđžija sejirdžija m (ar.-tur.) 
onaj koji promatra, koji ra- 
zgleda. 

< tur. seyirci, v. seir + tur. 
suf. -ci. 

seiriti, sejiriti, sejriti (sehiriti) 

promatrati, razgledati. — »Te 
s e i r e Gacko svekoliko« (Vuk, 
Rječnik); »te s e j i r e bosan- 
ske svatove« (K. H. I 21); »Pri- 
makni se džamu i pendžeru, / 
s e j r i momka i pod njim do- 
rata« (B. V. 1892 170). 

Izv. od seir (v.). 

seisana, v. sejsana. 

seiz, sejiz m (ar.) konjušar. — »na 
* seize srklet učinio« (K. H. I 
246). 

< tur. seyis < ar. sayis. 

V. seizbaša. 

seizbaša, sejizbasa m (ar.-tur.) 
glavni konjušar, starješina ko - 
njušara. — ^njemu veli s e i z- 
b a š a Jure« (M. H. III 9). 

< tur. seyizba§i, v. kompon. 
pod seiz i baš. 

sejahatnama / (ar.-pers.) putopis. 

< tur. seyahatname < ar. siy- 
aha »putovanje« i pers. ndme 
»pismo, knjiga«. 

sejar-mualim m (ar.) povremeni, 
sezonski mualim (vjeroučitelj) 
koji u manjim selima preko zi- 
me poučava djecu u vjerona- 
uci po kućama. 

< tur. seyyar muallim, »putu- 
jući mualim« < аг. sayyar 
»onaj koji putuje« i ar. mua<- 
llim »učitelj«. 

sejar-vaiz m (ar.) propovjednik 
koji ide od mjesta do mjesta i 
drži propovijedi. 


< tur. seyyar vaiz, »putujući 
propovjednik« < ar. sdyydr 
»onaj koji putuje« i ar. wai<z 
»propovjednik«. 

Sejda (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Seyyide, žensko ime, 
»Gospođa« < ar. sdyyida, »go- 
spođa«. 

Sejdalija, hipok. Sejidija, Sejdo 

(ar.) musl. musko ime. 

< tur. Seyyid-Ali , muško ime, 
slož. od dva muška imena: 
Seyyid < аг. sayyid »gospodin«, 
a može značiti i »poČasnu (»ple- 
mićku«) titulu« i Ali, v. Alija. 

sejek m (pers.) m i jedan (izraz 
u igri tavle). 

< tur. seyek < pers. se »tri« i 
pers. уек »jedan«. 

Sejfija, v. Sejfudin. 

Sejfo, v. Sejfudin i Sejfulah. 

Sejfudin, -ina hipok. Sejfija, Sej- 
fo (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Seufiiddin < ar. Sayfu - 
ddin, muško ime, osn. zn.: »sa- 
blja vjere (islama)«, izft. od ar. 
sayf »sablja« i ar. addin »vjera 
(islam)«. 

Sejfulah, -aha, hipok. Sejfo (аг.) 
musl. muško ime. 

< tur. Seyfiillah < ar. Sdyfu- 
llah, muško ime, osn. zn.: »bo- 
žja sablja«, izft. od ar. sayf »sa- 
blja« i ar. Allah »bog«. 

sSjir, sejiriti, sejirdžija, v. seir, 
seiriti, seirdžija. 

sejiz, sejizbaša, v. seiz, seizbaša. 

sejlan, -ana (seFjan, selijan) m, 
perle, bombaci, sitne šuplje ku- 
glice koje se nižu na konac pa 
se prave đerdani. — »drugi 
đerdan mavenog se jlana« 
(GZM. 1907 634). 

< tur. seylani, seylanta§i, bukv. 
»kamen sa otoka Cejlona« (izft. 


555 



sejmen 


ođ tur. Seylan »Cejlon« i tur. 
ta§ »kamen«). 

sejmen, sejmenin, segmenin m 

(pers.) 1. pripadnik jednog roda 
janjičarske pješadije. — »jer ti 
znađeš pašu Serezliju, / i nje- 
gove opake sejmene« (K. H. 
I 157). 

2. strazar, pandur. 

< tur. seymen, segmen < pers. 
segban. 

Sejo, c. Seid. 

sejrek, adv. i adj. (tur.) 1. rijetko. 
2. rijedak. 

< tur. seyrek. 

sejr, sejriti, v, seir, seiniti. 

sejsana, seisana, seksana i sejsa- 
na, seisana / (ar.-pers.) 1. to- 
varni konj; u svatovima konj 
natovaren djevojačkom opre - 
mom . — »da mu spremi četrest 
sejsana«, »ruho malo tride- 
set s e i s a n a« (K. H. II 49, I 
112); »i ja neću jahat’ s e i s a- 
n u«, / Do našega jagazli gav- 
rana« (Vuk VII 105); »a kršno 
je sestru opremio, / uz nju 
spremi sedamnaest seksana« 
(M. H. III 451). 

2. JJ nekim krajevima Bosne 
(napr. u Janju) ovako nazivaju 
vodiča uz konja natovarenog 
djevojačkom opremom, ili i vo- 
diča i touarnogr konja zajedno. 

< tur. seysana < pers. sdyis- 
hane »konjušarnica« (< pers. 
sayis »konjušar« i pers. Јгапе, 
v. hane). 

V. seisanka, 

seisanka, sejsanka /, kesa u kojoj 
ima sv>ašta kao u tovaru na sei- 
sani. — »I što nosi ćesu s e i- 
s a n-k u« (Vuk, Rječnik). 

Izv. od seisana (v.). 

sekil, -ila m (аг.) tezak , dosadan 
čovjek. 

< tur. sakil < ar. taqil »težak«. 


seksan, seksen, num. (tur.) osam- 
deset. — »aršin duga, tri široka, 
/ u njojzi je s e k s e n oka« (I. 
Z. II 139). 

< tur. seksen. 

seksan-sekis, adv. (tur.) vrlo mno- 
go, osamdeset i osam. — »Za to 
vrijeme izderu seksan-se- 
k i z nekakvih bolesti...« (Zem- 
bilj II 60). 

< tur. seksensekiz »osamdeset 
i osam«. 

seksana, v. sejsana. 

selam, -ama (salam) m (ar.) 1. 
muslimanski pozdrav. — »Ta- 
tar begu turski s e 1 a m viknu« 
(K. H. I 15); »Salam dade, a 
poleti ruci« (M. H. III 67). 

2. »selam nazvatt«, »selam po- 
slati « = pozdraviti. 

3. »setam ćeš mu « = pozdravi 
ga. — »Mošćanice, vodo pleme- 
nita, / usput ti je. s e 1 a m ć e š 
mi dragom« (nar. pj.), 

4. »selam predati «, »seZđm dati^ 

= završavajući molitvu namaz 
okrenuti glavu najprije na de- 
snu, pa onda na lijevu stranu, 
i pritom izgovoriti na ar. jeziku 
»assalamu mlaykum wd rah- 
matullah« što znači: »pozdrav 
i božja milost neka je na vas« 
(tj. na meleke, anđele). — »Beg 
Alibeg klanja jekindiju, / siv 
mu soko pade na serdžadu, / 
Kad Alibeg ugleda sokola, / ne- 
ma kada da preda sela- 
m a« (I. Z. III 1). i 

< tur. selam < ar. sdlam »po- 
zdrav; spas; mir, smirenost«. 

V. selam alejk, selamluk, sela- 
maga, mahsus-selam, posela- 
miti itd. 

selamaga m (ar.-tur.) prvjenac u 
muslimanskim svatovima koji 
uime svatova naziva i prima se- 
lame. — »koje li će biti đeve- 
rovi, / ko li će vam biti s e 1 a- 
maga?« (F. K. 1886 41). 


556 



Selma 


< tur. seldm agasi, izft., v. 
kompon. pod selam i aga. 

selam alejk! selam alejć! (selam 
aleć!) (ar.) pozdravljam te , upu- 
ćujem ti selam . — »Ja joj na- 
zvah: »S e 1 a m a 1 e j k« i »po- 
mozi Bog« (Sevd. 201); nekiput 
znači: pozdravljam vas: »Se- 
1 a m a 1 e j k, kita i svatovi« 
(N. K. I 210). 

< tur. seldm aleyk < ar. assa- 
lamu <aleyk, bukv.: »selam na 
te« < aj. assdlam v. selam i ar. 
<aleyk »na tebe«). 

selam alejkum!, selam alejćum! 

isto što i selamun alejkum, se- 
lamun alejćum (v.). 

selamećija, salamećija, mamekija 

f (ar.) sredstvo za otvor, purga- 
tiv, koji se spravlja od osuše- 
nog lista istoimene biljke, Ca - 
ssia acutifolia Delile . (Cassia 
lanitiva Bisch ., Senna acutifolia 
Link.), fam. Leguminosae. — 
»Malo salamećije, malo 
ricinusa.. .♦« (Zembilj III 30). 

< tur. sinameki, senameki 

< ar. sand f makkiyy »mekan- 
ska sena« (ar. sand’ »biljka Se- 
na« i ar. makkiyy < ar. Mdk- 
kd »Meka« + ar. adj. suf. -iyy). 

selamef, salamet m (ar.) 1. spas, 
spasenje; povoljno stanje. — 
»Leži Čengić banu u tavnici, / 
vav’jek s’ beže selametu 
nada^ (K. H. II 297); »Ukratko 
se može reći da u njoj nema 
selameta ni berićeta« (Zem- 
bilj II 7). 

2. pravi put . — »izveo je djecu 
na selamet« znači: izveo ih 
na pravi put, osposobio ih za 
pošten život. 

< tur. selamet < ar. saldma . 
V. Alah-selamet! 

selamluk i selamluk m (ar.-tur.) 
1. muško odjeljenje u musli - 
manskoj kući, ili posebna kuća 


u avliji gdje se primaju gosti 
muškarci (radi toga da se ne 
miješaju sa ženskinjem). 

2. stau » mirno« kao vojnički 
pozdrav; pozdrav vojske koja 
defiluje prilikom kakve sveča- 
nosti i vojne parade . — »а is- 
pred nje vojska prolazila, I sva 
joj vojska selamluka da- 
la«, »arkadašu rediflijo mladi, 
/ što ne dade curi s e 1 a m I u- 
ka?« (I. Z. II 171); »Stari Tur- 
ci svi mu lete ruci, 7 a mladina 
stala na selamluk« (Muz. 
zap. Inst. 2998). 

< tur. selamhk, v. selam 
tur. suf. -hk. 

selamun alejkum! selamun alej- 
ćum! selam alejkum! eselamu 
alejkum! (ar.) pozdravljam uas, 
upućujem vam selam (pozdrav). 

< tur. selam аГеукит < аг. 
assaldmu <aleykum, bukv.: »se- 
lam na vas« (ar. assalam v. se- 
lam i ar. «aZ еукит »па vas«)'. 

Selanlk, Salanik (grč.) Solun. 

< tur. Selanik < grč. Thessa - 
loniki. 

selembet m i silembe n (pers.) 
oprsnica, konjski naprsnik , ka~ 
jiš preko prsa osedlanog konja. 
— »kolan steže, a selembet 
. veže« (M. H. III 327); »Na prsi- 
ma udri silembeta« (Vuk 
VII 222). 

< tur. sinebend < pers. sttie- 
bend »veznik za prsa« (pers. se- 
ne »prsa« i pers. bend »veza, 
sveza«). 

V. preselembetiti. 

Selim (ar.) musZ. muško ime. 

< tur, Selim < ar. Sdlim, mu- 
ško ime, osn. zn.: »zdrav, č.ist, 
neokaljan«. 

V. Salim, Selman, Selma. 

Selma (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Selma < ar. Salmd, žćn- 
sko ime, »Zđrava«. 


557 



Selman 


Selman. -ana, hipok. Selmo (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Selman < ar. Sdlman , 
muško ime, »Zdrav« (usp. 
»Zdravko«). 

Selver, v. Server. 

Selveta, (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Selvet, žensko ime, < ar. 
sdlwa »utjeha«. 

selvija, sevlija f (pers.) čempres, 
Cupressus sempervirene L. — 
»Vezah konja za s e 1 v i j u« 
(Vuk, Rječnik); »O s e v 1 i j o, 
s e v 1 i j o, tvoj sam hlad pože- 
lio« (I. Z. II 47). 

< tur. selvi, servi < pers. serw 
»čempres«. 

V. selvijast, Sevlija. 

selvijast, sevlijast, adj., tanka i 
visoka rasta kao selvija. 

Izv. od selvija (v.). 

semahana, simahana f (ar -pers.) 
prostorija u tekiji gdje se oba- 
vlja derviški obred zv. » zikir «. 

< tur. semahane < pers. sima’- 
}}dne (ar. sima’ »derviški obred, 
zikir« i pers. }}dne, v. hane). 

semaver m (rus.) samovar, čaj- 
nik. 

<, tur. semaver < rus. samovar. 
semsuz, v. sensuz. 

Sena, v, Senija. 

senabija / (tur.-ar.) vrsta slatke 
jesenske jabuke. — »Rod rodi- 
la s e n a b i j a«, »Rod rodila 
e n a b i - j a b u k a« (I. Z. III 
114, IV 89). 

< tur. sinobi »jabuka iz Sino- 
ba, sinopska jabuka« < tur. 
Sinob , Sinop »turski grad na 
obali Crnog Mora« + ar. pers. 
adj. suf. -Г. 

sen bilursun (iskrivlj. serbiljer- 

sum) (tur.) ti znaš. — »Birmi 
šećer, birmi šerbet, s e r b i- 
Ijersum« (GZM 1908 260). 

< tur. sen bilirsin, »ti znaš«. 


senđer, v. sergen. 

senet m (ar.) isprava, dokumenat. 

— »a otvori čekmeli sanduke, / 
a izvadi pet stotin’ s e n e t а« 
(K. H. II 365). 

< tur. senet < ar. sandd. 

seni đidi! interj. (tur.) more đidi- 
jo! — »S e n i đ i d i, jangine, 
što te kući nema« (nar. pj.). 

< tur. seni gidi!; za kompo- 
nentu gidi v. đidija, a kakav 
smisao ima prva komponenta 
seni (koja je gramatički tur. lič- 
na zamjenica 2 lice sing. u aku- 
zativu) nije jasno. 

Senija, hipok. Sena (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Seniye , žensko ime, 

< ar. tdniyya »prednji zub, sje- 
kutić; klanac; brežuljak« itd. 

seni sevdum (tur.) tebe sam za~ 
volio , zaljubio sam se u te. — 
»s e n i s e v d u m, bir efen- 
dum, aman jarabi!« (nar. pj.). 

< tur. seni sevdim < tur. seni 
»tebe« i tur. sevdim , perf. 1 li- 
ce sing. od inf. sevmek »voliti, 
ljubiti«. 

sensuz (semsuz), adv. i adj. (ar.- 
tur.) 1. naokolo, zaobilazno, ne~ 
pravim putem. 

2. zabačen (napr. kraj); nepri- 
stupačan; neotesan. 

< tur. semtsiz, v. sent + tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

sent (semt) m (ar.) strana, kraj t 
pravac; fig.: zavičaj, rodni kraj. 

— »pa otišće s e n t u i Glamo- 
ču«, »Mi hajdemo našem s e n- 
t u bilom« (M. H. III 52, I 62). 

< tur. semt »strana, kraj« < ar. 
samt »put«. 

V. sentati, sensuz, sentimice, 
presentati. 

sentati, o bigravati oko nekog da 
se pridobije za nešto. 

Izv. od sent (v ). 


558 




serdar 


sentimice, adv., upravo, pravo. — 
»beg okreriu uz ravno Primorje, 
/sentimice na široku Liku« 
(K. H. I 351). 

Izv. od sent (v.). 

sfepet m (pers.) kotarica, košara, 
krošnja. — ~nesta bome s e p e t 
grožđa« (I. Z. III 13); »Ruža 
sjela na svome sepetu^ (K 
H. I 540). 

< tur. sepet < pers. seped 
V. sepetli-sanduk, sepetnjača. 

sepetH sanduk, sčpet - sanduk, 

sepet u obliku’ sanduka sa za- 
klopcem , iznutra postavljen, a 
spolja o pšiven kožom. - »Otvor’, 
Kumro, sepetli sanduke« 
(Vuk, Rječnik); »pa s e p e 11 i - 
s a n d u k otvorila« (M. H. III 
• 509). 

< tur. sepetli »sa sepetom« v. 
sepet -f tur. suf. -li 

sepetnjača velika krošnja is- 
pletena od plosnato odjeljanog 
pruća; dvije sepetnjače čine je- 
dan tovar. — »Svaka bere kro- 
Šnju sa krtolom, / Гјера Fata 
dvije sepetnj ače^ (I. Z. IV 
195). 

Izv. od sepet (v.). 

sčpija / (tur.) krečljiva voda u 
kojoj se uređuje (učinja, stroji) 
sirova koža. — »Sastali se kao 
lisice u s e p i j i* (Vuk, Posl. 
275). 

< tur. sepi. 

serahar, v. sarahar. 

serasker, serasćer, sarasker, sa- 
rašćer m (pers.-ar.) glavni vr- 
hovni komandant. Postavljan 
je u slučaju rata iz redova ve- 
zira. Od njega je bio stariji po 
položaju samo veliki vezir, ko- 
ji je u ratu nosio titulu: ser- 
dari-ekrem л — »Da on bude 
serasker pred vojskom« (K. 
H. I 48).; »Sluge moje, lale i ve- 


ziri, / koga ćemo vrći s e r a- 
š ć e r o m?« (Vuk, III 92). 

< tur. serasker < pers. ser 
»glava« i аг. <askar »vojska«. 

V. serdar, serdengečaga, ser- 
hat, Server, sermija itd. 

ser’at, v. serhat. 
seratlija, v. serhatlija. 
serbez, serbes, adj. i adv. (pers.) 
J. slobodan, smion , odvažan. 

2. slobodno, bez straha, heusi - 
Ijeno. — »on ti s e г b e z do 
Turaka dođe« (K. H. I 104); »Ja 
ne mogu s e r b e s večerati, / 
Sve od straa malog Radojice« 
(Vuk, Rječnik). 

< tur. serbes, serbest < pers. 
serbest. 

V. serbezija, serbezluk. 

serbezija / (pers.) sloboda. — 
»Veljiku im serbeziju dao« 
(Lord 232). 

Izv. od serbez (v.) dodavanjem 
ar. pers. adj. suf. -t. 

serbezluk m (pers.-tur.) sloboda. 

< tur. serbeslik, v. serbez -f 
tur. suf. -lik. 

serbiljersun, v. sen bilursun. 

serdar, -ara m (pers.) 1. glavar , 
starješina, zapovjednik, vojsko- 
vođa. — »Piju Г piće kotarski 
s e г d a г i« (M. H. III 104). 

2. serdar ili » serdari-ekrem « je 
veliki vezir kao vrhovni zapo - 
vjednik vojske u ratu, genera- 
lisim. 

3. starješina janjičara u jednom 
manjem upravnom području. 

4. plemenski starješina i titula 
za više glavare u Crnoj Gori. — 
»Sto si sjetan, serdar Jole?« 
(Muz. zap. Inst. 267). 

< tur. serdar < pers. serdar 
»komandant« (pers. ser »glava« 
i pers. suf. -dar). 

V. serdarija. 


559 



serdarija 


serdarija i serdarija / (pers.) 1. 
područje jednog serdara. — »No 
na noge tri serdara, / Pokupite 
svoje serdarije^ (Vuk, 
HjeČnik); »Vi serdari sa kotara 
moga! / Svaki hajde svojoj do- 
movini, / svak podiži svoju 
serdariju« (M. H. III 276). 
2. građevni objekat ili institu- 
cija koju je ustanovio serdar. 
Prema ovom i jedna džamija u 
Rogatici nosi ime Serdarija. 

< tur. serdari < pers. serddri, 
v. serdar + ar. pers. adj. suf. 

-i. 

serdenđečaga, serdengečaga m 

(pers.-tur.) starješina serdenđeč- 
dija (v.). — »i ič-age i s e r- 
denđeč-age« (K. H. I 47). 

< tur. serdengegti aga , v. ser- 
denđečdija i aga. 

serdenđečdija, serdengečdija m 

(pers.-tur.) pripadnik posebnih 
odjela janjičarske vojske koji 
su nasrtali na neprijatelja i pr- 
vi upadali u opsjednutu tvrđa- 
vu; odabirali su se iz redova 
akindžija kao dobrovoljci. 

< tur. serdengegti, pravo zna- 
čenje bilo bi: »onaj koji se pro- 
šao (= odrekao) glave«, po na~ 
šem: koji je metnuo glavu u 
torbu (pers. ser »glava« i tur. 
gegdi, gegti, perf. 3 lice sing. od 
inf gegmek »proćK 

V. serdenđečaga. 

serdžada, v. sedžada. 

serđen m (tur.) stolica. 

< tur. sergen, v. sergen. 

s'erđe , v. sergen. 

ser* *n, serđen, sčnđer m (tur.) 
( mar u zidu ili ormar pričvr- 
sćen uza zid u kome se drži po- 
steljina, ili služi kao polica; da- 
našnji plakar. 

< tur. sergen, sergin, izv. od gl. 
sermek »prostrijeti, razastri- 
jeti«. 


sdrgija, serđija f (tur.) 1. prosti- 
rač na koji se baca novac pri- 
likom prikupljanja kaJcvih do- 
brovoljnih priloga. 

2. mjesto gdje se što izlaže. Ta- 
ko se u Visokom zvao trijem 
pred tabačkom radionicom gdje 
su tabaci sušili kožu. 

< tur. sergi. 

serhat (ser’at/serat) m (pers.-ar.) 
krajina , pogranični kraj , grani- 
ca. — »jesi Г bio na s e r h a t- 
Krajini?« (M. H. III 58). 

- < tur. serhat < pers. serhad 

< pers. ser »glava« i ar. hadd 
»granica«. 

V. serhatlija. 

serhatlija (sehratlija, seratlija) m 

(pers.-tur.) krajišnik, graničar. 
— »serhatlija na konju 
doratu« (M. H. III 328); »S e- 
hratlijsko ruho obećala« 
(Lord 15); »S e r a 11 i j e dobre 
konje rane« (Vuk, Rječnik); »a 
zauzda uzdom s e r a 11 i n- 
s k o m« (Vuk II 476). 

< tur. serhath, v. serhat + tur. 
suf. -h. 

sermija / (pers.) 1. glavnica, ka- 
pital; trgovačka roba; imovina 
koja se posjeduje. — »Teško je- 
dan čovek . može s e r m i j u 
steći, dok mu se otkud ne pri- 
vali«, »Lijepk laž siromaška 
s e r m i j a« (Vuk, Posl. 314 
169); »pred kućom mi velika 
s e r m i j a: / šarka kvočka sed- 
mero piladi« (K. H. I 67), 

2. zanatski proizvodi , zanatske 
izrađevine. 

< .tur. sermage < pers. ser- 
шауе < pers. ser »glava« i 
pers. тпауе »osnova, srž, osnov- 
ni elemenat«. 

V. sermijaši. 

sermijaši, (sing. sermijaŠ) m., oni 
koji prodaju zanatske proizvode 
na pazarima; svoju robu , ser- 


560 



sevdah 


?niju, razastru po zemlji i tako 
je prodaju . 

Izv. od sermija (v.). 

sert, adj. (pers.) tvrd, čvrst, že- 
stok , strog, Ijut, opor, sirov. 

< tur. sert < pers. serd »hla- 
dam<. 

V. sertli. 

sertli, indecl. adj. (pers.-tur.) Iju- 
tit, nabosit, oštar . — »s e r 11 i 
beže ljubi odgovara« (I. Z. III 
141), 

< tur. sertli , v. sert + tur. suf. 
- li . 

serturnadžija m (pers.-tur.) o/i- 
eirski čin u jenjičara; zapovjed- 
nik turnadžija (v.). 

< tur. serturnaci < pers. ser 
»glava« i turnaci, v. turnadžija. 

Server, Selver (pers.) musl. mu- 
ško ime . 

< tur. Server, muško ime 

< pers. servoer »gospodin, star- 
ješina, velikan« (pers. ser »gla- 
va« i pers. suf. -wer). 

ses m (tur.) glas. — »ne viđe joj 
skuta ni rukava, / nit joj čuo 
s e s a ni avaza« (Beh. IX 292). 

< tur. ses. 

V. sesli. 

sesli, indecl. adj. (tur.) glasan, 
zvučan. — »Tamburice, moja 
dangubice, / da te svojoj ja po- 
klonim majci, / majka drdli a 
ti vrlo s e s 1 i« (Kurt. I 223). 

< tur. sesli, v. ses + tur. suf. 
-li. 

setilj, sitilj, -ilja m (ar.) okrugli 
bakreni sud (bakrač) napunjen 
vodom, s pipom na sredini dna , 
koji je visio obješen o kraćem 
lancu u starim brijačnicama, a 
služio je za polijevanje prili- 
kom brijanja glave. 

< tur. sitil, sa značenjem kao 
u nas < аг. satl »bakrena po- 
suda sa ručkama sa strane«. 


setra / (franc.) dugački alafranga 
kaput. — »Danju nosi setru 
i pantole, / a u noći kumašli di- 
mije« (Gajret 1930, 180). 

< tur. setre < franc. surtout. 
V. setre-pantole. 

setre-pantole, setre-odijelo, pan- 
talone , odnosno odijelo na ev- 
ropski način skrojeno, alafran- 
ga (usko, za razliku od istoč- 
njačkog širokog). 

Za prvu kompon. v. setra. 

sevab, -aba, sevap, -apa m (ar.) 
dobro djelo koje zaslužuje bo- 
žju nagradu; nagrada za dobro 
djelo. — »S e v a p jeste roblje 
potražiti, / iz zindana sinko, iz- 
baviti« (Lord 237); »Ako je i 
sevap, đosta je« (Nar. bl. 16). 

< tur. sevap < ar. tawab. 

V. sevapčija, osevabiti se. 

sevapčija m (ar.-tur.) onaj koji 
čini dobra djela, sevabe. — 
»Ako oćeš đe je s e v a p č i j a, 
/ koji gradi na vode ćuprije« 
(Vuk VII 241). 

< tur. sevapgi, v. sevab + tur. 
suf. -дг. 

Sevda (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Sevda, žensko ime < ar. 
sawda’ »crna, garava«. 

sevđah, -aha m (ar.) Ijubav, Iju- 
bavna čežnja, Ijubavni zanos. 

»ostala ti udovica mama, / 
udala se za prvog sevdaha« 
(B. V. 1886 30); »Bol boluje tri 
godine, / od s e v d a h a i od 
meraka« (S. S. 19). 

< tur. sevda »ljubav« < ar. 
saivda’ »crna; crna žuč« (jeđna 
od četiri osnovne supstance. 
koje se, po shvatanju starih 
arapskih odnosno grčkih ljeka- 
га, nalaze u čovječjem organi- 
zmu). Pošto je ljubav često uz- 
rok melanholičnog raspoloženja 
i razdraženosti, dovedena je u 
vezu sa »crnom žuči« koja je 
uzročnik istog takvog raspolo- 


Зв — Turcizmi u SH jeziku 


561 



sevđalija 


ženja, pa je ljubav nazvana 
sawda’ (crna žuč). Turci su pre- 
uzeli tu riječ od Arapa, a mi 
smo joj dali »h« i tako je na- 
stala naša riječ sevdah. 

V. sevdalija, sevdalinka, sevda- 
luk, karasevdah. 

sevdalija, sevdahlija, sevdelija m 

(ar.-tur.) zaljubljenik, onaj koji 
je odan Ijubavi , koji je zalju- 
bljen. — »na grančici tica s e v- 
d a 1 i j a« (Ašikl. 47). 

< tur. sevdali, v. sevdah + tur. 
suf. -h. 

sevdalinka /, bosanska Ijubavna 
pjesma. — »Pogledaj me, Ana- 
dolko, Muhameda ti J ja ću te- 
bi sevdalinke pjesme pje- 
vati« (nar. pj.). 

Izv. od sevdah, sevdalija (v.). 

sevdaluk, sevdahluk m (ar.-tur.) 
Ijubav, Ijubavna čežnja, zalju- 
bljenost. — »Oj jagluče, golem 
sevdaluče« (I. Z. I 74). 

< tur. sevdahk , v. sevdah -f 
tur. suf. - lik . 

sevdi, indecl. adj. (tur.) voljeni , 
Ijubljeni, zaljubljeni. — »S e v- 
d i Bego, tvoje sevdisanje, / 
ubilo te moje uzdisanje!«< (A- 
šikl. 46), »sve je babo: sevdi- 
đulom zvao« (I. Z. I 58). 

< tur. sevdi, perf. 3 lice sing. 
od sevmek »voliti, ljubiti, mi- 
lovati-«; ovdje upotrijebljeno 
kao particip. 

V. sevdisanje, sevdisati. 

sevdidžan-baklava, džansevdija f 

(tur.-pers.-ar.) vrsta baklave u 
koje je nadjev između jufki od 
umućenih jaja s maslom (kao 
masna ulutma), mjesto punje - 
nja orasima ili tiritom. 

< tur. sevdican, cansevdi, 
bukv.: »ono što duša voli, ono 
Što je srcu drago«, v. kompon. 
pod sevdi, džan i bakiava. 


sevdisanje, n, milovanje, vođenje 
Ijubavi . — »Sevdi Bego, tvoje 
sevdisanje« (AšikL 46). 

Izv. od sevdisati (v.). 

sevdisati, -išem (srdisati), Ijubiti, 
voliti, milovati, Ijubav voditi. — 
»ja veoma curu sevdisao, / 
s e v d i s a o i begenisao« (K. H. 
I 440); »Sto sam drugog očim’ 
pogledala, / Ja ga n’jesam sr- 
cem sevdisala« (I. Z. Her- 
ceg. 25); »Nijesam ga srcern 
srdisala« (Vuk V 278). 

Izv. od sevdi (v.). 

seveb, sevep, sevepli, v. sebep, 

sebepli. 

sevet, v. sebep. 

sevetnlk, m, posrednik, provoda- 
džija (govori se u Livanjskom 
Polju). 

Izv. od sebeb, sevet (v.). 

sevetovavati, posredovati, provo- 
dadžisati (govori se u Livanj- 
skom Polju). 

Izv. od sebeb, sevet (v.). 

sevlija, sevlijast, v. selvija, selvi- 
jast. 

Sevlija, hipok. Sevla (pers.) musl. 
žensko ime. 

< tur. selvi < pers. serw »čem- 
pres«. 

sevteleisati, v. sefteleisati. 

shazurati (se), shazuriti (se), 

spremiti (se), spreman biti. — 
»a svekar ti dibu izabrao, / sam 
se dragi nije shazurio« (I. 
Z. IV 247). 

Izv. od hazuriti (se) (v.). 

sibjan (sibijan), -ana m (ar.) dje - 
ca, nedorasla kućna čeljad. — 
»da ne gine s i b j a n i fukara« 
(K. H. I 43); »i ono sirotinje i 
s i b i j a n a što je ostalo u Ve- 
letovu da ne propadne ...« (An- 
drić 19); »Evo dođe begov »s i- 
b i j a n e« (Lord. 192). 




ssIhv 


< tur. sibyan < ar. pl. sibyan, 
sing. sabiyy »dijete«. 

V. sibijan-mekteb. 

sibjan-mekteb, sibjan-mejtef m 

(ar.) muslimanska osnovna vjer* 
ska škola koja nema utvrđenog 
nastavnog plana i propisanog 
broja nedjeljnih sati; otvara se 
ondje gdje nema uslova za 
mektebi-iptidaiju, to je obično 
po selima. Nastavnik se zove 
sibjan-mualim. 

< tur. sibyan mektebi »dječja 
škola«, izft. v. kornpon. pod sib~ 
jan i mekteb. 

sičan m (tur.) 1. miš. 

2. misomor, arsenikov trioksid. 
— »Mora okusiti kao киска 
s i č a n a« (Vuk, Posl. 182). 

< tur. sigan, »miš«. 

V. sičan-jolan, sičanot. 

siČan-jdlan m (tur.) podzemni 
prokop. — »Otlen s i č a n - j o- 
1 a n nalazili, / do carskoga 
tahta i jataka« (K. H. I 58). 

< tur. sigan yolu, bukv.: »mi- 
šji put«, izft. od tur. sigan »miš« 
i tur. yol »put«. 

sičanot, sičan m (tur.) mišomor, 
arsenikov trioksid , arsenicum 
album. 

< tur. sigan otu, bukv.: »mišji 
otrov, mišja trava«, izft. od tur, 
sigan »miš« i tur. ot »trava. 
otrov«. 

Sidik, -ika (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Siddik, muško ime, 

< аг. siddiq »vrlo iskren«. 

Sidika, hipok. Dika (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Siddika, žensko ime. 

< ar. siddiqa »vrlo iskrena«. • 

siđžil m (lat.) sudski protokol , 
sudski zapisnik za turske upra- 
ve, u koji se upisuju sve pre - 
sude, rasprave, diobe i ostali 
predmeti iz sudskog postupka. 


kao i fermani, berati i biijrul- 
dije koje stignu na sud, 

< tur. sicil < ar. sigill <; }pt. 
sigillum »pečat«. 

V. sidžiliti, sindžilati, sindžeii- 
ja, sindžilat. 

sidžiliti, 1. upisivati u svdski рто - 
tokol, vršiti sudsku legaliza- 
ciju. 

2. lig.: držati do nešia, uvaža- 
vati u frazi: »Njegovo se ne 
s i d ž i 1 i« tj. ne drži se đo 
njegovih riječi, njegovo se ne 
piše. 

Izv. od sidžil (v.). 

V. sindžilatiti. 

sidžim m (tur.) uzica, копор, aže. 
— »Daj der meni kosata alata, 
/ Sa sidžima velika fdata« 
(M. H. III 62). 

< tur. sicim . 

sifat m (ar.) svojstvo, ntHbut, 
moralni kvalitet. 

< tur. sifat < ar. sifa. 
sifr, v. sufur. 

sihat m (tur.) zdravlje. 

< tur. sihhat < ar. sihha. 

V. sihatlarosum! 

sihatlarosum! sijatlarosum! siha- 
tola! interj. (ar.-tur.) na zdrav - 
Ije! 

< tur. sihhatlar olsun! < tm*. 
sihhatlar pl. od sihhat < аг. 
sihha, sihat i tur. olsun! im- 
per. 3 lice sing. i o la! optat. 3 
lice sing, od inf. olmak »biti«'. 

sihir m (ar.) 1. čarolija, madija , 
čini. — »nek’ udari s i h i г na 
junaka« (K. H. I 547).. 

2. »sihir učiniti « = opčinitk 

omađijati. — »Tvoja me je 
majka potvorila, / da sam tebi 
s i h i r u č i n i 1 a« (Muz. zap. 
Inst. 2563). 

< tur. sihir < ar; sihr. 
i V. sihirbaz, opsihriti. 


86 * 


563 



eilkifbaz 

siftlrbaz, sihrdbaz (sirbaz) m si- 
hirbazica, sihrobizica, (sirba- 
zica) / (ar.-pers.) vratar, vrača- 
ra, čarobnjak. — *Ah li Mujo, 
jedan sihirbazu, / platićeš 
mi, Boga mi jedinoga«, «-da 
zovnemo babu sirbazicu« 
(K. H. II 287, I 546); »ali opet 
pomislih u sebi da je ovo dva- 
deseto stoljeće, đe nema vje- 
Micsi, adžuzija i s i h i r b a z i- 
ca« (Zernbilj III 25). 

< tur. sihirbaz < pers. sihir- 
baz »vračar« < ar. sihr »čaro- 
lija, mađija'« i pers. baz, prez. 
osn. od inf. bafaten »igrati«. 

sijah (sija), adj. (pers.) crn, mrk. 

»Hiragi dragoj u s i j a h so- 
iufu-« (Beh. IX 13); »A navuku 
surmu na obrve, / Karaboju na 
s i j a solufe* (Vuk V 423). 

< tur. siyah < pers. siyah. 

V. sijaluk. 

sijaluk m # (pers.-tur.) crno jagnje - 
će krzno od kojeg se prave 
kape. 

< tiir. siyahlik »crnilo«, v. si- 
jah + tur. suf. -Zik. 

sijaset m (ar.) 1 . mnoštvo, velika 
množina nečeg, silesija; nešto 
krupno, neprikladno. — >*Slu- 
šala ga je pažljivo, ozbiljno, be- 
ležila, zapitkivala za sijaset 
sitnica« (Devajtis 150); »Eto ze- 
ta, eto s i j a s e t a, / ko da ga 
je krava otelila« (I. Z. II 119). 

2. kazna. — »Zlo Činio, s i j a- 
selt primio« (Vuk, Posl. 92). 

3. bijeđa, nevolja, stradanje, 
napast . — »Gle nevolje, čudna 
sijaseta! / SkoČi buva curi 
u njedrima« (Vuk V 484); »da 
ja idem, jer me čeka društvo, / 
dok ( se nije društvo povratilo, / 
pa će biti više sijaseta« 
(Vuk.i;il 445). 

< tur. siyaset »politička ili 
sudska uprava, politika; kazna; 
izvršenje kazne« < ar. siyasd 


»upravljati, suditi«. (Dr S. Siki- 
rić misli da je ova riječ u zna- 
čenju »mnoštvo« dobila ovo 
značenje odatle što su tjelesne 
kazne izvršavane javno na »si- 
jaset - mejdanu« u prisustvu 
mnoštva ljudi.). 

sijatlarosum!, v. sihatlardsum! 

sijeldžija m (srp.-hrv.-tur.) onaj 
koji sijeli, koji preli. 

Hibr. r.: našoj riječi »sijeZo« 
dodan tur. suf. -ci (č. dži). 

sikter! interj. (tur.) polja! napo- 
Ije! gubi se! marš! 

< tur. siktir! sa istim znače- 
njem kao u nas; bukv.: »sam 
sebe polno upotrijebi«, imper. 
2 lice sing. od inf. siktirmek , a 
ovo od sikmek »polno upotrije- 
biti«. 

V. sikterisati, sikteruša. 

sikterisati, -dšem, o tjerati nekog 
od sebe sa riječi » sikter!« (v.), 
maršnuti, otjerati na grub na- 
čin. 

< tur. siktirmek, v. sikter. 

sikter-kahva, v. sikteruša. 

sikteruša, sikter-kahva f (tur.- 
ar.) završna kafa, kafa kojom 
domaćica posluži na kraju po- 
slije svih drugih čašćenja. Ime 
je došlo otud što se predposta- 
vlja da je poslije ove kafe red 
da gosti idu, da idu polja. 

V. kompon. pod sikter! i kahva. 

silah, silaj, silav, v. bensilah. 

silah, -aha (silaj, silav) m (ar.) 
oružje. — »Sabur Halko, dok 
s i 1 a h napremim« (K. H. II 
188 ). 

< tur. silah < ar. silah. 

V. silahdar, silahšor. 

silahdar, -šra, silihtar, -ara (si- 
liptar, siliftar) m (ar.-pers.) 
zvanje službenika na službi kod 
vezira ili paše, koji se brinuo 


564 



sinđžčUjft 


o čuvanju i održavanju oružja. 

— »Suze proli, siliptara 
viknu: / brže ш’ bega zov’te 
Ljubovića -к (M. H III 93); »po- 
Ijeva mu Ibro silihtare«« 
(K. H. I 241). 

< tur. silahtar < pers. silah - 
ddr, bukv.: »oružnik« < ar. si* 
lah »oružje« i pers. -dar, prez. 
osn. od inf. dašten »držati«. 

silahšor, -ora m (ar.-pers.) 1. pri- 
padnik dvorske straže na 
osmanskom dvoru. 

2. titula za određenog službeni- 
ka na dvoru (niža za jedan ste- 
pen od kapudžibaše). 

< tur. silah§or, bukv.: «oboru- 
žan oovjek, ratnik sa oružjem«. 

< pers. silahšHr < ar. sildh 
»oružje^ i pers. šiir, prez. osn. 
od inf. šuriden »baviti se ne- 
čim«. 

sile, sinle, silne, -eta n i sila, 
sinla f (pers.), šamar , pljuska. 
— »pa djevojci s i 1 e uđario« 
(K. H. I 115). 

< tur. sille < pers. slli. 

siledžija m (srp. hrv.-tur.) silnik, 
nasilnik, zulumćar. — »Nut’ Ce- 
% rića, s i 1 e d ž i j e starog!« 
(Vuk VIII 123). 

Hibr. r.: naša riječ »sila« i tur. 
suf. ci (č. dži). 

silembe, v. selembet. 

silLhtar, siliptar, siliftar, v. silah- 
dar. 

sUidžik m (tur.) daščica kojom se 
prilikom mjerenja poravnava 
žito na mjerici. 

< tur. silicik < tur. inf. silmek 
»brisati, čistiti« itd. 

sima f (ar.) ten, put. ' 

< tur. sima < аг. sima. 

simahana, v, semahana. 

Simičić, simičija. 


simičija, simitčija, simidžija m 

(ar.-tur.) pekar koji peče simite. 
Od ovog je došlo prezime Si- 
mičić. 

< tur. simitgi, v. simit + tur. 
suf. -gi. 

simit m (lat.? ili sanskrt.?) vrsta 
malog okruglog kupovnog (pe - 
karskog) hljeba od bijelog bra - 
šna. Tijesto se zakuhava s po- 
sebnim kvasom (tzv. » majom *), 
koji se pravi o d istučenog no- 
huta. Hljeb se odozgo maže 
uljem. Za luksuzniju izradu , po 
narudžbi, stavlja se u tijesto i 
mlijeko. — »Za spremanje baš 
ne pita, / voli ćevap i s i m it a^ 
(Bilten I 118). 

< tur. simit, sirrtid < аг. sa~ 
mid »bijeli hljeb* Korijenski 
riječ nije ar., ali je nejasno da 
li je došla od \^t. simila ili od 
sanskrt. samida, 

simsija (sinsija) f (pers.-tur.) lula, 
osobito lula srebrom okovana. 
— »A u ruke čibuk i simsi- 
j u« (Vuk, Rječnik). 

< tur. simsi »srebrenast« 

< pers. sim »srebro* 4- tur. 
suf. -si, koji služi za oznaku 
sličnosti. 

sin m (ar.) ime arapskog slova 
»s «. 

< tur. sin < ar. sin. 

Sinan (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Sinan < ar. Sind^, mu- 
ško ime, osn. zn.: »koplje«-, za- 
pravo »željezni šiljak na ko- 
plju^. 

sindželija (sinđelija) f (lat.-turD 
potvrda sa pečatom. — »I evo 
mu konja nejahana, / I evo mu 
moja sinđelija, / Da ga ve- 
zir pogubit’ ne može^ (Vuk VII 
317). 

< tur. sicilli »provedeno kroz 
sudski protokol, upisancn«, V. 
sidžil 4- tur. suf. -li. 


565 



eindžiiat 


sindžilat, -ata, sudsko protokoli- 
sanje, legalizovanje, potvrđiva- 
nje; suđenje. — »Cuješ li me, 
efendi-kadija, / daj ti meni 

. pravog s i n đ i 1 a t a« (Vuk II 
349). 

< tur. sicillat »sidžili«, pl. od 
аг. sišill, v. sidžil. 

smđžildtiti, • sindžeiatiti, sudski 
protokolisati , legalizovati , po- 
tvrditi; suditi. — »a ja idem s 
agom na kadiju, / na mešćemi 
da nam sinđelatl, / da 
međ’ nama posle nije kavge« 
(Vuk II 349); »Sindželate 
emine kadune, / Sutra vele da 
bega obese-« (Vuk VI 89); »Na 
mešćemi da nam s i d ž i 1 a t i«, 
»Sindžilati a drkću mu ru- 
ke« (Vuk, Rječnik). 

Izv. od sindžilat (v.). 

sindžir, -ira m (pers.) lanac. — 
»vojvodić mu konja drži, / u 
s i n d ž i r u pozlaćenu, / s i n- 
džir puče, konj uteče« (Vuk I 
471). 

< tur. zincir < pers. zen§ir. 

V. sindžir-halka, sindžirli, sin- 
džirlija. 

sindžir-halka / (pers.-ar.) gvozde- 
na halka , gvozdena karika. — 
»tamnica mu moja njedra bila, 
/ sindžir-halke moje bi- 
jele ruke«. (S. S. 39). 

V. kompon. pođ sindžir i halka. 

stndžirli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
lanČan, sa lancom, od lanca . — 
>*Sindžirli ga zrnca udari- 
še, / razbiše mu srce na sedme- 
ro« (Vuk IV 305); »i zape mu 
četiri dizgina, / dva s i n d ž i r- 
1 i, a dva ibrišimli« (K. H. I 
397). 

< tur. zincirli , v. sindžir + tur. 
suf. zli. 

sindžirlije pl. (pers.-tur.) dva ili 
više puščanih ili topovskih zr - 
na ujedno povezanih. — »U 


Turaka puške harčalije, / A u 
njima zrna s i n d ž i r 1 i j e«, 
»E je pustu pušku prepunio, / 
Dva kuršuma i dve s i n d ž i r- 
1 i j e« (Vuk VI 324, VII 365). 

< tur. zincirli, v. sindžirli. 

sincrav, adj. (pers.) siv, ugasito 
olovne boje. 

< tur. sincabi »siv« < pers. 
sin&abi (< pers. sin$ab »vrsta 
vjeverice čija je dlaka slična 
boji olova« + ar. pers. adj. suf. 
-г). 

sinija / (ar.) niska okrugla trpe- 
za, sofra. — »Da ih je za nji- 
vom koliko za s i n i j o m, lah- 
ko bi se obradilo« (Nar. bl. 38); 
»Pašinici srebrnu s i n i j u« 
(Vuk VI 541). 

< tur. sini » trpeza, sofra« 

< pers. sini, bukv.: »kineski, 
predmet kineske ižrade« < ar. 
£гп »Kina« -r ar. pers. adj. 
suf. -i. 

sinle, v. sile. 
sinsija, v. simsija. 

siper m (pers.) zastirač koji se 
stavlja maloj djeci na prsa da 
se pri jelu ne bi odijelo zapr - 
Ijalo. 

< tur. siper < pers. siper. 
Siradž, -ađža (ar.) musl. muško 

ime. 

< tur. Sirac, skraćeno od Si - 
raciiddin < ar. Sirdduddin, 
muško ime, osn. zn.: »svjetilj- 
ka, kandilj vjere islama«. 

sirat-ćuprija (silaj-ćuprija) / 

(ar.-tur.) 1. opasni most, opasni 
put koji, po islamskom vjero - 
vanju, vodi preko pakla i pre- 
ko koga se mora proći da bi se 
unišlo u raj. 

2. fig.: uopšte opasan , težak i 
mučan put. « 

< tur. sirat koprusii, izft. od 
ar. sirat »put« i tur. кбртп 
»most«. 


566 



sirbaz, v. sihirba*.. 

sirće, -eta n (pers.) ocat. — »Ki- 
selo kao s i r ć e« (Vuk, Posl. 
134). 

< tur. sirke < pers. sirke. 

V. sirćetiti. 

sirćetiti, polijevati sirćetom. 

Izv. od sirće (v.). 

siriđžik, sarađžik m (pers.) bjelilo 
za mazanje lica, kozmetičko 
sredstvo muslimanki u tursko 
doba, hydrargyrum bichlora - 
tum corrosivum. 

< tur. straca < pers. sira$a . 
siriđžik, v. sarađžik. 

Sirija (аг.) musl. muško ime. 

< tur. Sirri, muško ime, osn. 
zn.: »tajanstveni, mistični« < ar. 
sirr »tajna« + ar. pers. adj. 
suf. “Г. 

sitnj, v. setilj. 

sivrije / (tur.) terzijska i abadžij- 
ska tanka kliješta sa šiljastim 
vrhom za pravljenje kopči. 

< tur. sivri »šiljast«. 

sjaraniti se, sprijateljiti se. — 
»Kučko jedna, a ne ćeri moja! 
/ S njime si se, kučko, sjara- 
nila!« (Vuk II 370). 

Izv. od jaraniti (v.). 

sjećuniti, sabrati, zbrojiti, usta- 
noviti zbir više brojeva. 

Izv. od jećun (v.). 

skajliti se, skailiti se, pristati , 
odlučiti se na nešto. 

Izv. od kail, kajil (v.). 

skalafatiti, smlatiti nešto, neso - 
lidno izraditi, sfušeriti, skle- 
pati. 

Izv. od kalafatiti (v.). 

skalufiti, skaiupiti, 1. složiti po 
jednom kalupu. 

2. nešto napraviti, skovati ili 
složiti, ali ne tako kako bi tre- 


Skenđerija 

balo da bude, nego više provi - 
zorno. 

Izv. od kaluf, kalufiti (v.). 

skastiti, naumiti. 

Izv. od kast (v.). 

skela / (lat.) 1. pristanište, luka; 
mjesto na rijeci gdje se vrši 
prevoz s jedne obale na drugu. 

— »Doklje s k e 1 j i moru iz- 
laziše, /Апа skelje moru 
dolaziše« (Dord 9). 

2. splav, skovani balvani na 
kojima se prevozi na rijeci. — 
»Makni s k e 1 o m Osman ske- 
ledžija« (I. Z. I 243). 

< tur. iskele < tal. scala 

< lat. scala. 

V. skeledžija. 

skele, gen. skela f (lat.) grede i 
daske koje se postavljaju oko 
zgrade prilikom zidanja ili po- 
pravljanja. 

< tur. iskele < tal. scala < lat. 
scala. 

skeleđžija m (lat.-tur.) splavar .— 
»Makni skelom Osman s k e 1 e- 
džija« (I. Z. I 243); »Boji ga 
se kao vrana skeleđžije« 
(Vuk, Posl. 21). 

< tur. iskeleci , v. skela + tur. 
suf. -ci. 

skemlija, sćemlija / (lat.) stolica. 

— »u odaji podbaci s k e m П- 
j u« (M. H. III 61); »i u sobi do 
osam š č e m 1 i j a« (K. H. I 57). 

< tur. iskemle < fr. escabelle 

< lat. scammellum. 

Skenđer (grč.) musl. muško ime. 

< tur. Iskender, muško ime 

< ar. Al-Iskanddr »Aleksan- 
dar« < grč. Alexandros. 

Skenđerija / (grč.-ar.) Skendero- 
va (džamija, most, ulica itd.). 
Skenderija je ime jedne ulice u 
Sarajevu. 

< tur. iskenderi < ar. Iskdn- 
dariyy »Skenđerski«, v. Sken- 
der + ar. adj. suf. - iyy . 


567 



skerlet 


skčrlet, ski-let m i kao adj. (tal.) 
1 * stara venecijanska crvena i 
veoma sjajna čoha. — »aga s’ 
kucnu rukom po kolinu, / nov 
mu s k e r 1 e t puče na kolimi« 
(M. H. III 216). 

2. odijelo skrojeno od skerleta. 
— »na alatu u novu s k e r 1 e- 
tu* (M. H. III 568). 

3. crven. — »birden s k r 1 e t 
bujruntiju piše« (K. H. I 205). 

4. bolest šarenica, cfven, scar - 
latina . 

< tur. iskerlet < tal. scarlato. 
Smail, v. Ismail. 

Sm&iš, v. Ismail. 

Smajo, v. Ismail. 

skilititi, obaviti, omotati. — »Pre- 
ma njemu ruke raskrilila, / 
Oko vrata s k i I i t i 1 a ruke« 
(M. H. IV 549). 

Izv. od kilit, ćilit (v.). 

smarlaisati, smarlajisati, -išem 
naručiti, narudžbu učiniti. 

< tur. smarlamak »naručiti«. 

V. smarlama. 

sm&rlama / (tur.) narudžba, roba, 
izrada po narudžbi (za razliku 
od pazarije). — »Pazarija-ća- 
sa je bez pervaza i bez kap- 
ka, a smarlama ili čarkiš 
-ćasa je sa pervazom i kap- 
kom« (GZM 1951 218). 

< tur. smarlama, part. od inf. 
smarlamak »naručiti«. 

sobet, v. sohbet. 

sdfa / (ar.) 1. trijem; uzdignuti 
prostor pred džamijom uz sa- 
mi džamijski zid na kome se 
klanja ako nema dovoljno mje- 
sta u džamiji. 

2. nadkriveno ili uzdignuto sje- 
dište u bašči; hladnjak. — »ni- 
že njih su dva drva jablana, / 
pod njima je sofa načinjena« 
(M. H. III 216). 

< tur. sofa < ar. suffa. 


sofija m (ar.) 1. veoma pobožan 
čovjek. 

2. pristaša mistične filozofije . 

< tur. sofu < ar. siifiyy »mi- 
stik«, osn. zn.: »vuneni« < аг. 
suf »vuna« i ar. adj. suf. -iyy. 
Naziv došao otud što su mistici 
nosili vunene ogrtače 

sofra (sovra, sopra) / (ar.) I. tr- 
peza, sinija. — »Te jedoše, pa 
sofre digoše« (Lord 11); »$to 
na s o f r i sultan ima, ne gadi 
se Ciganima« (Bilten I. 118); 
»Pod kulom su s o v r e postav- 
ljene«, »gdi je sopra -— tu 
je dolibaša« (Vuk II 460, I 466). 
2. zaokružena učinjena koža na 
čijem su rubu povezane duge 
petlje takođe od kože. Služi za 
odnošenje hrane težacima kad 
rade nd njivi. 

< tur. sofra < ar. sufra. 

V. sofrabez, sofra-bošča, sdfra- 
luk, besofra. 

sofr&bez m (ar.) dugačak peškir, 
od nekoliko metara, koji se sta- 
vi oko cijele sofre i služi kao 
zajednički ručnik svima koji su 
sjeli za sofru. 

< tur. sofra bezi , izft., v. kom- 
pon. pod sofra i bez. 

V. besofra. 

sofra boŠča / (ar.-pers.) prostirač 
ispod sofre na koji padaju mr- 
vice i otpaci od jela. Ona štiti 
čilim da se ne uprlja. 

< tur. sofra bohgasi, izft, v. 
kompon. pod sofra i bošča. 

sofraluk m (ar.-tur.) isto što i so- 
frabez (v.). 

. < tur. sofrahk, v, sofra + tur. 
suf. - lik. 

sdfta, sohta (sopta) m (pers.) џсе- 
nik medrese. — »kad to čuše 
softe i hafizi« (I. Z. II 21); 
»Odaklen s o f t i groš, kađ rii 
džepa nema« (Nar. bl. 133); 
»Hasan s o p t a uči u medresi« 
(M. H. III 63). 



sdluf 


sojisati, v. soisati. 


< tur. softa < pers. sufrte i 
sujjte »iskuhan, prekaljen (u 
nauciV« od inf. sUJjten >*-paiiti ? 
pržiti*. 

sdgan (sagran) m (tur.) luk. 

< tur. sogan. 

V. sogandolma, soganlija. 

sdganđolma (sagandolma) / (tur.) 
punjeni, nadjeveni luk sa me- 
som i pirinčem (vrsta jela). 

< tur. sogandolma, v. kompon. 
pod sogan i đolma. 

soganlija (saganlija) / (tur.) vrsta 
jela koje se pravi ovako: poga- 
ča ili hljeb izreže se na koma- 
de, komadi se poliju mesnom 
čorbom, a po vrhu se pospe po- 
prženim mesom i lukom. 

< tur. soganh, v. sogan + tur. 
suf. -li. 

sdhbet (sobet) m (ar.) razgovor , 
sjedeljka, sijelo, sastanak. — 
»pa kad su se piva napojili, / 
o svačemu sohbet zauzeli« 
(K. H. II 229); м -S o b e t čini 
Mostarski dizdare, / Vas je 
Mostar na s o b e t sazvao«. 
(Vuk V 508). 

< tur. sohbet < ar. suhba. 
sdhta, v. softa. 

Soisati, sojisati, -išem, 1. opljač- 
kati. — »Go se ne može s o i- 
s a t i -н (nar. posl.). 

2. napasti. — »za kiriju mene 
soisali, / i pred pašu mene 
pozovnuli«< (M. H. III 325); 
»soisali me bjehu psi, jedva 
se odbranih« (u ob. gov.). 

< tur. soymak »opljačkati«. 

soj m (tur.) rod, pleme; porijeklo, 
vrsta, sorta. — »Kog si s o j a, 
kakva si plemena-« (M. H. III 
113); »Nisi, kujo, s o j a gospod- 
skoga« (Muz. zap. Inst. 3658), 
» sojević « = čovjek iz dobre ku- 
će, dobra roda. 

< tur. soy. 

V. sojli, sojsuz. 


sojli, indecl. adj. (tur.) plemenit 
po rodenju, od dobra roda i fa- 
milije. 

< tur. soylu, v. soj -f- tur. suf. 

-lu, -li. 

sojsuz m (tur.) prostak, nikogo- 
vić; nitkov. — »Stanider, soj- 
s u z e, da ti kažem šta je naša 
čaršija!« (Zembilj II 91). 

< tur. soysuz, v. soj 4- tur. 
postpoz. -suz, -siz »bez«. 

sojtarija m (tur.) onaj koji se ne 
bavi ozbiljnim poslom; šaljiv - 
čina, lakrdijaš. — »Kađ djevoj- 
ke Talu opaziše, / i njegovo / 
sojtarsko odijelo« (F. J. II 
309). 

< tur. soytan. 

sokak, -aka m (аг.) ulica . — »sve 
pucaju puške sokacima« (K. 

H. I 32); »il’ da dođeš, il ? s o- 
k a k o m prođeš« (Muz. zap. 

Inst. 2268). 

< tur. sokak < ar. zuqaq. 

solak m (tur.) 1. Ijevoruk. 

2. pripadnik posebnog gardij - 
skog korpusa janjičara. 

< tur. solak. 

soldrma, soldurma, v. suldrma, 
suldurma. 

soltašak m (tur.) prirepak; tako 
še u ironiji kaže za onog koji 
nekog stalno prati i od njeg se 
ne odvaja. — »on je njegov 
s o 11 a š a k« (u ob. gov.). 

< tur. solta?ak »prirepak«, 
bukv.: »lijevo mudo« (tur. sol 
»lijevi« i tur. ta$ak »mudo«). 

soluf, zuluf (ziilov) m (pers.) uvo- 
jak, zalizak kose pružen niz Ц- 
ce pokraj uha. — »od tvog br- 
ka, od mog solufa« (B. V. 

1886 107); »dva joj bena među 
obrvama, / a Četiri među s o- 
lufima« (Muz. zap. Inst. 

3276); »kara-boju na kara-z u- 
1 o v e« (Vuk I 589' 


569 



sdluk 


< tur. zuliij < pers. zulf. 

soluk m (tur.) dah, dušak. 

< tur. soluk. 

somli, indecl. adj., napravljen od 
riblje kosti, od moržova zuba; 
» somli-kamze<* — kamze od ri- 
blje kosti; » somli-nož« = nož 
sa drškom od moržova zuba. 

< tur. somlu < tur. som »mor- 
žov zub od koga se prave kam- 
ze za noževe« (tur. som je vje- 
rovatno skraćeno od franc. sau - 
mon »iosos« /saimone/; + tur. 
suf. ~lu, -li. 

sdmun, samun. -una m (grč.) 
okrugli pekarski hljeb u kvas, 
Ijepina; domaći hljeb u kvas. 
— »i donese s o m u n a dese- 
tak« (Ist. bl. II 257); »Tako mi 
krsnoga s a m u n a!« (Vuk, 
Posl. 302). 

< tur. somun < grč. Psomion 
»okrugli hljeb, somun«. 

son m i kao adj. (tur.) 1. kao ime - 
nica: kraj, završetak, talon u 
kartanju. 

2. kao pridjev: posljednji. 

< tur. son. 

V. son-nefes. 

sdn-nčfes m (tur.-ar.) posljednji 
dah umirućeg, izdisaj. 

< tur. son nefes, v. kompon. 
pod son i nefes. 

sdpa f (tur.) motka. 

< tur. sopa. 

sopra, v. sofra. 
sdpta, v. softa. 

sdrguč m (tur.) čelenka, perjani- 
ca. — »Bosna ti je s o r g u č 
carevini« (K. H. I 34). 

< tur. sorgug. 

Soukbunar, Sdkbunar, -ara m 
(tur.) ime jedne mahale u Sara- 
jevu. 

< tur. soguk-bunar »studenac, 
studeni izvor« (tur. soguk »stu- 


den, hladan« i tur. bunar »iz- 
vor, zdenac«. 

sovra, v. sofra. 

Spahić, v. spahija. 

spahija, hipok. spaho m (pers.) 

1. posjednik timara , spahiluka , 
koji je dužan kao konjanik da 
ide u vojsku u slučaju rata ; 
lenski konjanik. Bilo je i hri- 
šćana spahija. — »hoda Г za 
njim šest stotin s p a h i j a« (M. 
H. III 391). — Od ovog je na- 
stalo prezime: Spahić i Spaho. 

2. bolje stojeći seoski domaćin 
islamske vjere u Bosni i Her- 
cegovini; dodaje se kao titula 

V iza imena: Hasan-spahija, O- 
mer-spahija itd. 

< tur. sipahi < pers. sipahi 
»vojnik^ (pers. sipah »vojska« 
i pomoću nastavka -г naprav- 
ljen singular. 

V. spahiluk. 

spaho m (pers.) djever. 

Hipok. od spahija (v.). 

Spaho, v. spahdja. 

spahiluk m (pers.-tur.) feudalni 
posjed, leno , dobijeno dekretom 
sultana. Posjednik spahiluka, 
spahija, nije plaćao nikakvog 
f poreza na imanje, ali je bio du- 
žan da ide kao konjanik sa jed- 
nim ili više svojih konja (u za- 
visnosti o d veličine spahiluka) 
u vojsku u siučajit rata. — »па 
koga su spali spahiluci« 
(K. H. I 399). 

< tur. sipahilik, v. spahija + 
tur. suf. -lik. 

spanać, -šča m (pers.) špinat, ze- 
Ije, Spinacia oleracea L. 

? < tur. ispanak < pers. ispang, 
isfenag, esfenag »spanjać«. 

spihtijati se (spiktijati se) zgu- 
snuti se, uvariti se, dopeći se 
postepeno na $laboj vatri, 

Izv. od pihtijati se (\\). 


570 



spirjaniti, pomiješati zajedno pi- 
rinač, isjecanu džigericu, zelen 
i još ponešto pa kuhati; fig.: 
smiješati sve u jedno. 

Izv. od pirjan, pirjaniti (v.). 

srča / (tur.) staklo. — »sva im 
grohnu srča po pendžeru« 
(M. H. III 236). 

< tur. sirga 

V. srčali, srčaluk. 

srčali, indecl. adj. (tur.) staklen. 
— »opružio s r č a 1 i durbina« 
(K. H. I 21). 

< tur. sirgah, v. srča + tur. 
suf. -h. 

srčaluk m (tur.) 1 . staklarija. 

2. mjesto u kući gdje se drže 
stakleni predmeti (čaše i osta- 
lo). 

< tur. sirgahk, v. srča + tur. 
suf. -lik. 

srdisati, v. sevdisati. 
srdžada, v. serdžada. 

s?g m (tur.) duga motka obješena 
sa krajeva na dvije uzice o ta- 
vanu preko koje se prevjese 
odijela i tako služi mjesto čivi- 
luka; duga motka uopšte. — 
»Ona ide u šikli odaju, / pri- 
mače se srgu s haljinama, / 
ona jamlja junačko odijelo« 
(Ašikl. 106). 

< tur. sink. 

srklet (saklet) m (ar.) 1. tegoba, 
uzrujanost , nervoza, uznemire- 
nost. 

2. nalog, naredba; »srklet (sa- 
klet) činiti, učiniti« = oštro na- 
rediti, povikati. — »On izdade 
s a k 1 e t na čauše-«, »S a k 1 e t 
č i n i na svoje vojvođe«, »Pa od 
zemlje na noge skočio, / A na 
mlađe srklet učinio« (Vuk, 
Rječnik); »Saklet č i n i sla- 
vni knez Lazare, / s a k 1 e t 
č i n i na svoje vojvode« (Vuk 
II 201). 


srmalija 

< tur. siklet < ar, tiqla »tego- 
ba, težina«. 

V. srkletli. 

srkletli, indecl. adj. (ar.-tur.) ner- 
vozan, skopčan sa teškočama ; 
»s r k 1 e 11 i čovjek'«, »s r k 1 e- 
11 i posao« 

< tur. sikletli, v. srklet + tur. 
suf. -li. 

srma / (tur.) srebro, čisto srebro, 
srebrena žica. 

< tur. sirma »tanka srebrena 
žica s pozlatom ili bez pozlate«. 
V. srmadal, srma-džuzdan, sr- 
mali, srmalija. 

srmadal m (tur.) 1. svileno platno 
ili kadifa po kojoj su srebrenim 
ili zlatnim koncem izvezene 
grane ili biljni motivi . 

2. anterija ili jorgan sa ispup- 
čenim vezom napravljen od sr- 
madala. 

< tur. sirmadal < tur. sirma 
5 s »srma« i tur. dal »grana« 

8Hna~džuzdan, -ana m (tur.-ar.- 
pers.) kesa za novac, novčanik, 
izrađen od srme (srebra). — »U 
njedrima srma-džuzdan 
bila, / gdjeno stoje groši i du- 
f kati-« (Vuk I 256). 

< tur. sirma-ciizdan, v. kom- 
pon. pod srma i đžuzdan. 

srmajli, v. srmali. 

srmali, srmajli, indecl. adj. (tur.) 
srebren , srmom vezen, srmom 
ukrašen. — »zlatnih kapa, s r- 
m a 1 i kunđeka« (M. H. III 
256); »uz košulju s r m a j 1 i 
■vi marama«, »I evo mu s r m a j- 
li jagluka« (Vuk II 351, VI 
262). 

< tur. sirmah, v. srma + tur. 
suf. -1г. 

srmalija, srmajlija / (tur.) 1. pu - 
ška srmom okovana, puška ka- 
ranfilka. 


571 



srt 


2. predmet uopste okovan ili 
vezen srmom. — »U Mostaru na 
Fati košulja, / sačmalija, sade 
srmaJi ja« (I. Z. IV 234). 

< tur. sirmati, v. srmali. 

s?t m (tur.) hrbat; lisičije krzno 
pri repu , orepina . 

< tur. sirt. 

stafriti, Ijutito i vatreno riječima 
nekog napasti. 

Izv. od tafra (v.), 

Stambol m (grč.) Istanbul, Cari - 
grad. — »Iz Stambola do 
Travnika b’jela« (K. H. I 77). 

< tur. Istanbul < grč. 

St&mbolija m (grč.-tur.) Carigra- 
đanin. 

< tur. Istanbullu, v. Stambol 
-f tur. suf. -lu, -li. 

stambolka f 1. tikva bundeva. 

2. vrsta kokoši. 

Izv. od Stambol (v.). 

stegeltijat, stegeltijan, adj., ne- 
razabran, nenarastao, zdrečen 
(hljeb, usljed toga što nije va- 
Ijao kvas, ili što tijesto nije do - 
voljno »nadošlo«). 

Izv. od tegeltija (v.). 

str&žarbaša m (srp. hrv -tur.) za- 
povjednik straže. — »I na nji- 
ma tridest karaula, / I u sva- 
koj ima stražarbaša« (Vuk 
VI 371). 

Hibr. r.: »stražar« i tur. bas, v. 
baš. 

stremenluk, strimenluk m (srp - 
hr\ T .-tur.) srednji dio tijela u 
konja, tj. od vrata do onog di- 
jela tijela dokle siže sedlo. — 
»Rešma pala do po stremen* 
luka« (K. H. II 307); »Od baš- 
luka do po strimenluka« 
(M. H. III 556). 

Hibr. r.: »stremen« 4- tur. suf. 
- luk. 

strukali, indecl. adj. (srp. hrv - 
tur.) sa strukama , sa više stru -* 


ka. — »S t г u k a I i se pasom 
opasao, / sve mu struke dirhem- 
li gajtani« (K. H. II 306). 

Hibr. г. : »struka« -f tur. suf. 
-li. 

Suad, -ada (ar.) musl. muško ime^ 

< tur. Sead < ar. Sa*ad, mu- 
ško ime, v. Sead. 

Suada (ar.) musl. žensko ime, 

< tur. Suad < аг. Su'dd, žen- 
sko ime »Sretna^. 

sual, suval, -ala m (ar.) pitanje, 
upit. — 4a ga s u a 1 ne bih 
učinio, / namah bi mu ja odsje- 
kao glavu« (F. J. II 357); *bez 
s u a I a, bez dževaba« = bez 
ispitivanja i saslušavanja«. 

< tur. sual < аг. su’al. 

V. sualdžija. 

siialđžija, suvaldžija m (ar.-tur.> 

1. ispitivač, onaj којг stavlja 
pitanja. 

2, sualdžijama (suvaldžijama) 
se nazivaju anđeli (meleći) 
Munkir i Nekir koji, po islam- 
skom vjerovanju, ispituju umr- 
loga u grobu nakon sahrane. — 

; »Jesu li ti šimšir-tahte teške? 
/ Je Г se zemlja u oč’ nasula? 
/ Dolaze Г ti surudžije često, / 
surudžije pai suvaldžij e?« 
(K. H. II 185). 

< tur. sualci, v. sual. + tur. 
suf. -Cl. 

subasa m (tur.) 1. nadzornik гта- 
nja, onaj koji ubire aginske i 
begovske prihode sa čifluka. 

2. ranije u Tur. Carevini grad - 
ski nadzornik . 

| < tur. suba$t, prvobitno: »nad- 
l zvornik za razvođenje voda u 
građu«, kasnije: »nadzornik 
imanja, gradski nadzornik«, 

V. subašovati. 

subašovati, -šujem, vršiti službu 
subaše. 

Izv od subaša (vj. 


572 



Sulhija 


subhSnalah! suphanalah! interj. 
(ar.) slava bogul (kaže se u zna- 
ku čuđenja). 

< tur. siiphanallah < ar. sub- 
hana-llah »slava bogu-w. 

Subhija, hipok. Subho (ar.) musl. 
muško ime. 

< tur. Siibhi, Siiphi, muško 
ime < аг. $ubhiyy »rani, jutar- 
njt« (аг. ?ubh »zora, svanuće, 
osvit-« + ar. adj. suf. -iyy). Isp' 
»Zoran«. 

Subhija, hipok. Subha (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. Siibhipe, Siiphiye, žen- 
sko ime < ar. subhiyya »rana, 
jutarnja-«. Isp. »Zorka«. 

sii»burek m (tur.-pers.) vareni bu- 
тек , koji se pravi tako što se 
jufke umaču u uzvarenu vodu 
pa se onda slažu u tepsiju i 
presipaju poprženim mesom , a 
zatim se peče u rerni. 

< tur. su-borek < tur. su »vo- 
da« i tur. borek , v. burek. 

Suđa, Sudo, v. Mesuda, Mesud. 

sudžuka f i sudžuk m (tur.) koba- 
sica od bravijeg ili goveđeg 
mesa. — »Od pastrme napravio 
vrata, aod sudžuke bagla- 
me« (Bilten I 118). 

< tur. sucuk . 

siifara / (pers.) arapski bukvar; 
početnica za učenje arapskih 
slova u mektebu. — »i u njojzi 
musaf i s u f a r a« (M. H. X 
62 ). 

< tur. supara < pers. sipare 
(pers. si »trideset« i pers. pare 
»dio, komad-«. 

siifle, ~eta n (аг.) bezobraznik, 
prostak. 

< tur. siifli < аг. sufliyy 
»prost, nizak (moralno«). 

V* suflija. 


suflija / (ar.) prostakuša, žena ne- 
uredne spoljašnosti i prostog 
ponašanja. 

< tur. siifliye < ar, sufliyyd 
»prosta, niska (moralnoH 

siifur, sifr m (ar.) nula, ništica, 0. 

< tur. sifir < ar. si/r. 

sufur, sehur. . 

Sujoldžić, v, sujoldžija. 

siijoldžija m (tur.) stručnjak za 
gradnju i popravak vodovoda; 
nadzornik koji se brine da vo- 
dovod funkcioniše, Od ovog je 
nastalo prezime: Sujoldžija i 
Sujoldžić. 

< tur. suyolcu, izft. od tur. su 
»voda« + tur. yol »put«, + tur. 
suf. - cu , -ci. 

Sujoldžija, v. sujoldžija. 

sill, siilh m (аг.) nagodba, pomi- 
renje, naravnanje. — »Ljepši 
je mršav s u 1 h, nego pretila 
dava« (Nar. bl. 94); »jer sam s 
carem s u 1 h a postavio« (Muz. 
zap. Inst. 61). 

< tur. sulh < ar. sulh. 

V. nasuliti (se), posuliti (se). 

Siila, v. Sulejman. 

siildrma, siildurma, soldrma, sol- 
durma / (tur.) prostorija nado- 
građena uz kuću ili uz staju г 
natkrivena obično produženjem 
krova kuće odnosno staje. lz- 
gleda kab prirepak uz kuću. Tu 
se drži težački alat, a ponekad 
se tu i stoka zatvara. 

< tur. sundurma. 

Sule, v. Sulejmart. 

Sulejman, Sulejmen, hipok. Siilj- 
kan, Suljo, Siila, Sule (jevr.) 
musl. muško ime. 

< tur. Suleyman < ar. Sulay- 
man, muško ime, Solomon 

< jevr. 

Sulhija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Sulhi, muško ime, osn. 


573 



suligen 


zn.: »onaj koji je naklonjen 
miru i nagodbi-« (ar. sulh »mir« 
+ ar. adj. suf. -iyy). 

snligen m (tur.) cinober, cinaba- 
rit, vrsta boje koja se upotre- 
bljavala u kozmetičke svrhe. 

< tur. siiliigen »raimum«. 

sulinar, v. sulunar. 

sultan, -ana m (ar.) car, vladar. 
— ^al je s u 11 a n pašu posje- 
kao- (K. H. I 14). 

< tur. sultan < аг. sultan. 

V. sultanija. 

sultdnija f (ar.) princeza, careva 
kći. — »Dao bih mu sćercu 
s u 11 a n i j u«, »Da će biti car- 
ska sultanija« (Vuk V 414, 
VII 123). 

< tur. sultaniye < ar. sultani- 
ууа , bukv.: »carska«, v. sultan 
+ ar. adj. suf. -iyya. 

SulUnija, hipok. Sultana, Suita 

(ar.) musl. žensko ime. 

Izv. od sultanija (v.). 

sulti-pita, v. sut-pita. 

suluć, -uća m (ar.) 1. pokret, po- 
hod. — »svaki muluć s u 1 u ć 
učinio« (K. H. I 46). 

2. stupanje u koji derviški red. 

< tur. siiluk < ar. suluk »za- 
putiti se, krenuti«. 

sulunar, sulundar, sulinar, -ara 
m (grč.) cijev za peć, dimnjak. 

< tur. silindir < franc. cylin~ 
dre < grč. solunanon. 

sulus m (ar.) trećina imetka sa 
kojom testatar može, po šeri- 
jatskom pravu , slobodno raspo- 
lagati ako ima zakonskih na- 
sljednika. 

< tur. siiliis < аг. tulut »tre- 
ćina«. 

Suljo, Suljkan, v. Sulejman. 

sumbui, zumbul m (pers.) cvijet 
Hyacinthus orientalis L. — »U 


bašči ml s u m b u 1 cvjeta, / 
ja ga ne berem« (Sevd. 112); 
»kad ’no cvati z u m b u 1 i ze- 
rina« (B. V. 1886 107). 

< tur. sumbul < pers. sunbul. 

sunđer m (tur.) sunder, Spongia . 
— »u s u n đ e r mu vodu po- 
kupio« (K. H. I 482). 

< tur. siinger. 

sunđija, sungija f (tur.) bodež, 
bajonet. 

< tur. siingii. 

sunet m (ar.) 1 . sve ono što je 
Muhamed radio , preporučio ili 
odobrio da se radi, a što inače 
nije u kur’anu spomenuto. — 
»Terć ne čini suneta« (Nar. 
bl. 310). 

2. obrezivanje muslimanske 
muške djece, circumcisio. — 
»trista dece sunet' učiniše« 
(M. H. X 67). 

< tur. siinnet < ar. sunna. 

V. sunetiti, sunetlija, sunetluk, 
osunetiti, posunetiti. 

sunetiti, obrezivati. — »on s u- 
n e t i do dva sina svoja-< (M. 
H. III 389). 

Izv. od sunet (v.). 

sunetlija m (ar.-tur.) 1 . onaj koji 
obrezuje djecu. — »A za njima 
Ture sunetlija, / .../đa 
poturče cijela Sibinja« (Vuk VI 
164). 

2. onaj koji je obrezan. 

< tur. siinnetli, v. sunet + tur. 
suf, -li. 

sunetluk (sunluk) m (ar.-tur.) ve- 
selje prilikom obrezivanja dje- 
teta, prilikom suheta. 

< tur. siinnetlik, v. sunet + 
tur. suf. -lik. 

sungija, v. sunđija. 

sunije, suniti m (аг.) muslimani 
koji slijede onaj pravac u šeri- 
jatskom pravu po kome je je- 
dino Muhamed mogao potpuno 


574 



autentično i nepogrešivo da tu- 
mači kur’an; poslije njega ne - 
ma to pravo nikakav pojedinac, 
pa ni halifa. Drukčije stanovište 
u ovom pitanju zauzimaju »ši- 
ije« {v.). 

< tur. siinni < ar. sunniyy. 
sunluk. v. sunetluk. 

sunuf, m (аг.) razred; vrsta. 

< tur. sinif < ar. s inf. 

Suphija i Suphija, v. Subhija i 
Subhjja. 

supurisati, suturisati, -išem, 1. 

metlom pomesti, metlom izba- 
i citi. 

2. fig.: potrošiti nerazumno, u- 
propastiti. 

< tur. siipiirmek »pomesti, po- 
brisati'«, fig.: »odnijeti sve«. 

sura f (tur.) 1 . red, linija . — »a u 
s u r u stali bajraktari«, »Kako 
su momci u s u r e stanuli* 
<M. H. III 245, IV 23). 

2. redak u knjizi ili pismu. 

< tur. sira. 

V. posurijati se. 

sura / i sure -eta n (ar.) poglav- 
Ije u kur’anu (kur’an ima 114 
sura). ■— »Као da sam neki din- 
suz bez imana, / te ne slušam 
s u r e iz Korana« (Santić II 
210 ). 

< tur. sure < ar. snra. 

surahija / (ar.) sud za vodu po- 
sebnog oblika: konusno posto- 
}je, okruglast trbuh i poduži 
uzani vrat koji se pri vrhu ma - 
lo proširuje. Može biti od sta- 
kla , bakra ili keramike. — »Naj- 
lepši proizvodi višnjičke kera- 
mike bile su surahije i 
ibrici, karakteristični predmeti 
starije proizvodnje« (GZM 1956 
104). 

< tur. siirahi < ar. surahiyya. 

sure n i suret m (ar.) slika. — 
»gleda s u r e, gleda bajrakta- 


ra, / pa se slika s licem podu- 
dari« (K. H. I 362); »nek se 
ašik učini od ovakvog s u r e- 
ta« (I. Z. II 32). 

< tur, suret < ar. surđ. 

surek m (tur.) stado , krdo gove~ 
da, stoke. — »Sve sa Baća na 
s u r e k ovnove« (Lord 13). 

< tur. siirek »veliko stado, ve- 
liko krđo«. 

surgun m i kao adj. (tur.) 1 . pro- 
gonstvo, izgnanstvo. — »Mogu 
bosa i u Stambol poći, / Da iz- 
vadim iz surguna dragog« 
(Vuk V 224). 

2. prognan, protjeran. 

3. »surgun učiniti« = protjerati. 
— »iz Bosne me s u r g u n 
učinio« (M. H. III 14). 

< tur. siirgiin. 

V. surgunisati, surgunluk. 

surgunisati, surgunleisati, -išem, 
protjerati, prognati. 

Izv. od surgun (v.). 

surgunluk m (tur.) progonstvo, 
izgnanstvo. — »Moje drago u 
surgunluk sprema« (Vuk 
V 224). 

< tur. siirgiinliik, v. surgun 4- 
tur. suf. -liik, -lik. 

surisati. -išem, 1 . prognati, pro- 
tjerati. 

2. protjerati napolje, dobiti pro- 
liv. ■' 

< tur. siirmek. 

surma f (tur.) boja u prahu, crna 
ili srebrenasta kojom se podvla- 
či ispod trepavica kao kozmeti- 
čko sredstvo; pravi se od $a- 
mljevene rude antimonita i ma- 
sti. Surmu donose hadžije iz 
Arabije u malim zašivenim pla- 
tnenim paketićima. — »ne na- 
vlači na elif obrve, / ne podvla- 
či s u r m e plemenite« (M. H. 
X 114). 

< tur .siirme. 

V. surmeđan, surmelijaste oči. 



surmedan 


surmedan, surmedanluk m (tur - 
-pers.) bočica od kovine, ili po- 
sudica od kože ili slonove ko- 
sti u kojoj se drži surma; na 
bočici ili posudici je pričvršćen 
štapić kojim se surma podvlači. 

< tur. siirmedan, siirmedanlik 
v. surma + pers. ddn, prez. 
osn. od inf. dašten »držati« + 
tur. suf. -hk. 

surmelijaste oči, surmenaste oči, 

oči kao srebrnasta surma. 

Izv. od surma (v.) sa tur. suf. -Zi. 

surudžija (surugdžžja) m (tur.) 

1 . gonič, pratilac uz konja, na- 
ročito pratilac menzildžija, koji 
na konju prati tatarske konje i 
tuče ih kandžijom da brže idu . 
— »Vrijedna mi surudžiju 
nađ’te, / koji će me svesti do 
Kladuše« (K. H. I 475); »tatar 
vrišti, surudžija pišti-« (K. 
H. I 14). 

2. poštar ili poštanski momak 
koji je u Srbiji za turske upra- 
ve i u prvo vrijeme srpske ne- 
zavisnosti prenosio na po Štan- 
skom konju zvaničnu i privatnu 
poštu. 

< tur. siirucii , nom. agent. od 
inf. siirmek »goniti, tjeratK 

suruntija / (tur.) neŠto staro, po- 
habano. 

< tur. siiriintu, izv. od inf. 
siiriinmek »potucati se«. 

susak, -aka m (tur.) 1 . bakrena 
kutlača sa dugim drškom zar 
crpljenje vode iz dubokog suda. 
2. vrsta tikve koja ima oblik 
suska. 

< tur. susak. 

susam m (ar.) sezam, Sesamum 
indicum L. (Sesamum orientale 
L.) fam. Pedaliaceae . Od susa- 
movog sjemena pram se tahan- 
halva (v.). 

< tur. susam < ar. susam, sim- 
sim. 


Stitla, Sutle (tur.) musl. žertsko 
ime. 

< tur. siitlii, v. sutlija. 

sutlija f i siitlijaš m (tur.-pers.) 
slatko hladno jelo napravljeno 
od mlijeka, pirinča i šećera. '■— 
»doneste nam s u 11 i j u i pel- 
te« (Ist. bl. II 258). 

< tur. siitlti, bukv.: »mliječni* 
(tur. stit »mlijeko« + tur. suf. 
-Iti) i tur. stitlti a$ »mliječno 
jelo« (tur. stitlii + pers. aš »je- 
lo«). 

V. sut-pita, sutmavi. 

sutmavi, indecl. adj. (tur.-ar.) 
bjelkastoplave boje; ovako su 
nazivale stare bojadžije jednu 
vrstu boje. 

< tur. sutmavi »bjelkastopla- 
vičaste boje kao mlijeko« (tur. 
stit »mlijeko« i tur. mavi f у. 
mavi). 

sut-pita, sutli-pita (iskrivlj. sulti- 
pita) f (tur.-grč.) pita koja se 
pravi od umučenih jaja t mli- 
jeka. — »S u 11 i - p i t e na gu- 
žve savite« (Vuk V 582). 

< tur. stit pidesi »mliječna pi- 
ta-«, izft. od tur. stit »mlijeko« 
+ pita (v.). 

suturisati, v. supurisati. 

suval, suvaldžija, v. sual, sual- 
džija. 

suvarija m (pers.) konjanik; ko - 
njanik - vojnik , konjanik - žan- 
darm. — »Hiljađu je na oklop 
Madžara, / Sve atlije njene 
suvarije^ (Lord 162). 

< tur. stivari < pers. suwari. 

suvat, -ata m (tur.) planinske li- 
vade koje se ne kose, ispasiŠte. 
— »Pa podiži s u v a t n e vo- 
love, / Ja podiži suvatne,ov- 
nove^ (Lord 201). 

< tur. suvat, savat »pojilo, lo- 
kva gdje se stoka poji-«. 

V. suvatovati. 


576 




išv 


svinjaluk 


siivatovati, -ujem, izgoniti stoku svinjaluk тп (srp. hrv.-tur.) svinj- 
planinu i tamo je napasati posao, bezobraština. 

planinskim livadama. 

tur. savatmak »izgoniti stoftu Hibr. r.: svinja -f tur. suf. -luk, 
na planinu na pašu<'. -Uk. 

* 





37 — Turcizmi u SH jeziku 


577 




šaban m (ar.) ime osmog mjeseca 
po muslimanskom kalendaru. 

< tur. ?aban < ar. ša^bdn. 

V. Šaban. 

šaban, hipok. Šabo (ar.) musl. 
muŠko ime. Nadijeva se obično 
djetetu koje se rodi u mjesecu 
šabanu. 

< tur. $aban, muško ime < 
аг. ša^bdn, ime osmog meseca 
po muslimanskom kalendaru. 

šaćir, Šakir (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. $akir, muško ime < ar. 
šdkir «>onaj koji zahvaljuje, za- 
hvalni«. 

Saćira, Šakira (ar.) musl. žensko 
ime. 

< tur. $akire, žensko ime < ar. 
šakira »ona koja zahvaljuje, 
zahvalna«. 

šadrvan, šadervan, šedrvan, -ana 
m (pers.) vodoskok sa bazenom 
o d mramora ili betona. Bazen 
jc u osnovici krug ili pravilan 
višekut sa stupom u sredini ko- 
ji ga znatno nadvisuje i sa vrha 
stupa pada voda u bazen. — 
>*dok on vodi šadrvanu do- 
đe«, »ona ide vodi šaderva- 
n u« (K. H. II 23, 95); »ugledao 
vodu š e d r v a n a« (K. H. II 
95). 


< tur. ^adirvan < pers. šadir - 
wam, bukv.: »veselo teče«, 

šafana, v. hosafana. 

šafran, zafran, žafran m (ar.) ša- 
fran, Crocus sativus L. (Crocus 
officinalis Honck.); rani šafran, 
kaćun: Crocus vernus Wolf. 

< tur. safran < ar. zafaran, 

šafrani, zafrani, žafrani, indecl. 
adj. (ar.) žute boje kao šafran. 

< tur. safrani, v. šafran -j- ar. 
pers. adj. suf. -i. 

šah, -aha m (pers.) 1. car; kralj. 
— »а već ’nakog ni u cara ne- 
ma, / ni u turskih sve šest š a- 
ha nejma« (M. H. III 5). 

2. igra šaha. 

3. šahovska figura » kralj «. 

< tur. $ah < pers. šdh »kralj«. 
V. šahmat, šahnama, Šahsivar. 

Šaha, v. Šahina. 

šahimerdija m (pers.) teški tok - 
mak (do 600 kg težine) kojim 
se pri gradnji mostova zabijaju 
šipovi (stupovi) u zemlju , odno- 
sno u korito rijeke. 

< tur. $ahimerdan < pers. 

šahin (šain) m (pers.) soko, odno- 
sno vrsta sokola koji se dresira 
i upotrebljava za lov. — ~Ka- 
kve su im š a i n o v e obrve, 
zaniješe moju pamet do mrve!« 
(Vuk I 254). 



< tur. $ahin < pers. šahin. 

V. Sahin, šahinđžija. 

Sahiu, hipok. Saho (pers.) musli- 
mansko muško ime . 

< tur $ahin, muško ime, *So- 
ko« < pers. šahin »soko«. 

Sahina, hipok. Saha (pers.) musl. 
žensko ime. 

Muškom imenu Šahin dodan 
naš nastavak za f. »-a«. 

šahindžija m (pers.-tur.) sokolar. 
U Turskoj Carevini gajio se lov 
sa sokolima i postojali su po - 
sebni sokolari » šahindžije« ko- 
ji su se tim lovom bavili. Soko- 
lari su imali svoga starješinu 
» šahindžibašu «. 

< tur. §ahinci, v. šahin + tur. 
suf. -ci. 

šahit (šajit) m (ar.) svjedok. »Evo 
jamca ličkog Mustajbega, / i 
š a h i t a, tebe u zindanu« (K. 
H. I 287). 

< tur. $ahit < ar. šahid. 

V. šahitola! jalan-šahit, šehit, 
šehadet. 

šahitola! (šaitola!) interj. (ar.- 
tur.) nelca ste svjedoci! pozivam 
vas za svjedoke! — »š a h i t 
ola stotine hajduka!« (K. H. I 
166). 

< tur. ?ahitola!, v. šahit + tur. 
ola! optat. 3 lice sing. od inf. 
olmak »biti«. 

šah-mat, šah-mat, mat, interj. 
(pers.-ar.) izraz u igri šaha koji 
znači da je protivnik izgubio 
igru. 

< tur. $ahmat, mat < pers. 
šahmat »mat, kralj je mrtav« 
(pers. šah »poznata figura u 
igri šaha« osn. zn.: »car, kralj« 
i pers. mat »pobijeđen, izgu- 
bljen« < ar. mat , mata »umro 
je«. 

Sahnama f (pers.) veliki herojski 
epos persijskog pjesnika Firdu- 


si-ja o starim pers. vladarima. 
Po tom se ovako naziva i ш- 
ka druga poduža pjesma na 
pers. jeziku koja opjevavu vta- 
dara. 

< tur. $ahnđme, v. šah i пагле. 
Saho, v. Sahin. 

Sahsivar, -ara (pers.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. $ahsiivar , muško imey 

< pers. šahsuvoar, šahsmvar 
»vješt i okretan jahač, konja- 
nik«, 

šain, v. šahin. 

šair m (ar.j pjesnik. 

< tur. $air < ar. $ai<r. 

šaitdla! v. šahitola! 

šajak, -aka m (tur.) sukno ; rrsia 
grube čohe. 

< tur. §ayak. (Možđa је i 
porijekia kao i saja (v.) od lat. 
saia). 

V. šajakli, šajčev. 

šajakli, indecl. adj. (tur.) sukhien, 
od šajaka. — »na nogama ša- 
j a k 1 i čakšire« (F. J. II 308Х 

< tur. џауакХг , v. šajak + Utr. 
suf. - h. 

Šajčev, šajčen, adj., suknen, _od 
šajaka. — »na njemu su ба ј- 
č e v e čakšire« (F. K. I83t> 4t). 
Izv. od šajak (v.). 

šakal, v. čagalj. 

Sakir, v. Saćir. 

šaklaban m (tur.) Šaljireimi. oruij 
koji uveseljava. 

< tur. §aklaban. 

šakul m (ar.) visak, đuuderska 
mjera za ustanovljavanje vetti- 
kale kod zidanja zida, grođenja 
stuba itd. To je na копси obje- 
šeno olovo. 

< tur. §akul> §avul < ar. 1пци1. 

šal m (pers.) šal; može biti vuae- 
ni ili pamučni, muški i ženski. 



Šaiakija 


< tur. §al »šal« < pers. šal 
vunefta tkanina«. 

imlakija / (pers.) vrstcu vunenog 
kumaša koji se upotrebljava za 
ženske haljine , zatim za lica u 
jorgana itd. U jednoj je boji: 
crven t zelen itd. 

< tur. §alaki < pers. šal »vu~ 
nena tkanina«. 

š&ldžija, šaiidžija m (srp.hrv.-tur.) 
šaljivčina. 

Hibr. r.: naša riječ »šala« + 
tur. suf. ~ci (č. dži). 

Šalvare, šarvale pl. t. (pers.) 1. 
široke hlače koje i danas nose 
muslimanski sveštenici, a i ne - 
ki stariji Ijudi, osobito hadžije. 
2. ženske dimije ili Široke gaće. 

< tur. §alvar < pers. šahvar. 

S5m, -ana (ar.) Sirija , Damask. — 
»Kako joj je b’jelo lice, / valja 
Šama i Misira (Vuk V 341); 
^i od S a m a pašu Sehislama« 
(K. H. I 258). 

< tur. $am < ar. $am i Sa’m. 
V. šamaladža, šamajlija, šam- 
dud, šamlijanka. 

š&maladža f (ar.-tur.) vrsta-pru- 
gaste tkanine od koje se kroje 
muŠke anterije; šamska tkani- 
na; osnova joj je žuta , a pruge 
crvene, damast. 

< tur. §am alacasi »šamska 
aladža-«,. izft., v. kompon. pod 
Sam i aladža. 

šamajlija / (ar.-tur.) šamsko, si- 
rijsko sedlo. 

< tur. §amli »sirijski«, v. Sam 
+ tur. suf. -h. 

iSžmar m (tur.) ćuška, pljuska, za- 
ušnic a. — »Tko ne traži nasi- 
hata, izješće š a m a r musibe- 
ta« (Nar. bl. 174). 

< tur. ?amar. 

šambek m (tur.) okuka, krivina. 
— »iz šambeka oganj obo- 
Tiše« (nar. pj.). 


< tur. yanbeki, yanbe{ji »oku- 
ka, krivina«. 

ŠSmdud, m, šanduda / (ar.-tur.) 
vrsta duda porijeklom iz Sama 
(Sirije). 

< tur. §am dudu »šamski dud«, 
izft., v. kompon. pod Sam i dud. 

šamija / (pers.) povezača, mara- 
ma od tunke tkanine, išarana 
granama, kojom se žene pove- 
zuju po glavi. — »Zašto dade 
tri š a m i j e zlatne, / zašto 
dade devet prstenova?« (Ašiki. 
80). 

< tur. §ame < pers. šame »po- 
krivka za glavu«. 

šamidan, v. šemidan. 

šamlak, v. šenluk. 

šamlijanka /, sablja šamske (si- 
rijske) izrade. — »Pa pripasa 
sablju šamlijanku« (Vuk 
VI 422). 

< tur. §amh »šamski«, v. Sam 
+ tur. suf. -h. 

šan, -ana m (ar.) dostojanstvo, 
veličanstvo, ugled. — »jazuk 
tebi i tvojemu šanu« (K. H. 
I 568); »Ne more mi šanu 
podnijeti, / Da ćelavu uzimam 
devojku« (Lord 24). 

< tur. §an < ar. šan, ša’n. 

šap m (ar.) stipsa, kocelj. — »I 
š a p i šećer jednaka su lica, / 
аГ okusa sasvim različita« (Ist. 
bl. II 290). 

< tur. §ap < pers. Šab < аг. 
šabb. 

šarćoj, šarkoj, šarćevski ćilim m 

(pers.-tur.) pirotski ćilim. 

< tur. $аткбу, knjiž. $ehirkoyii 
»Pirot«, bukv.: »gradsko selo« 
(od §ehir , v. šeher i tur. кду 
»selo«). 

šargija, šarkija / (ar.) vrsta tam- 
bure, slična bugariji, samo ve- 
ća. — »bolan Mujo š a r g i j i 


580 



šećer 


govori« (GZM 1907 244); »U ru- 
ci mu od sedefa š a r k i j a« 
(Muz. zap. Inst. 2485). 

< tur. џагкг »posebna vrsta 
veselih istočnjačkih pjesama«, 
bukv.: »istočni« < ar. šarqiyy 
»istocni«. 

Sarlagan, šavlagan m (pers.) ulje 
o d susama (sezama). 

< tur. §arlagan < pers. šir-i 
retvgan (< pers. šlr »mlijeko« 
i pers. rewgan »maslo«). 

šart m (аг.) uslov; osnovna stvar; 
bitni elemenat; »islamski i 
imamski šartovi« = osnovi 
islama i islamskog vjerovanja. 

< tur. $art < ar. šart . 

šarvale, c. šalvare. 

šašav, adj. (tur.) luckast, budalast. 

< tur. vulg. $a§al »luckast« 

< tur. ^a^ar, imperf. 3 lice sing. 
od inf. §a$mak »zapanjiti se, 
zablanuti se, čuditi se«. 

Šašijast, šašiok, adj. razrokast, 
razrok; škiljav. 

< tur. §а$г »razrok«, a šašiok 
je hibr. rijeČ: tur. §а$г i naša 
riječ »oko« prema tur. kon- 
strukciji ?а$г goz. 

šaširisati, -išem, izbezumiti se o d 
straha. 

< tur. ^аџггтак »zapanjiti se, 
zbuniti se. 

V. šašav, šaškin, šaštisati. 

šaškin, adj. (tur.) zgranut, zapa - 
njen , zaprepaŠćen. 

< tur. $а$кгп < tur. §a$mak 
»čuditi se, diviti se; zapanjen 
biti«. 

šaštisati, -išem, izbezumiti se od 
straha, mnogo se prepasti. 

< tur. sa$ti, perf. 3 lice sing. 
od inf. џаџтак »čuditi se, diviti 
se; zapanjen biti«. 

šator, v. čador. 


šatra f (pers.) natkrivena tezga u 
obliku Šatora na vašarima. 

Izv. od šator, v, čador. 
šavlagan, v. šarlagan. 

šćederiti se, ožalostiti se, ozlovo- 
Ijiti se. 

Izv. od ćeder (v.). 

šćemeren, adj., na ćemer (na svod) 
sagrađen. 

Izv. od ćemer (v.). 
šćemlija, v. skemlija. 

šćilititi, zabraviti, zaklopiti, za- 
katančiti; »šćilititi ruke oko 
vrata « = obgrliti rukama oko 
vrata tako čvrsto kao kad se 
nešto ćilitom, katancem, za- 
ključa. — »š ć i 1 i t i mu oko 
vrata ruke« (K. H. I 283). 

Izv. od ćilit (v.). 

šebek m (tur.) vrsta majmuna cr- 
vene stražnjice . — »izvila se 
kao šipka zobova, / oči su joj 
ko mostarska ašlama, / u licu 
je kano š e b e k lijepa« (I. Z. 
II 26); »Aman jarabi, svake li 
ti vrste š e b e k a ima na ovom 
dunjaluku!« (Zembilj III 33). 

< tur. $ebek. 

šeboj, šeboj, šenboj m (pers.) cvi - 
jet Matthiola incana L. i šeboj 
zlatni ili žuti Cheirantus cheiri 
L. — »da nat^ere š e n b o j a« 
(GZM 1908 121). 

< tur. §ebboy < pers. šebbuy 

< pers. šeb »noć« i pers. buy 
»miris«, prema tome bukv.: 
»noćni miris«. 

Sećan, v. Šećer. 

šećer, šeker m (pers.) šećer. 

< tur. џекег < pers. šeker. 

V. Sećer, šećerdžija, šećerdžin- 
ca, šećerlama, šećerli, šećer- 
para. 

Sećer, Seker, hipok. Sećan, Sććo 
(pers.) musl. muško ime. 


гт 




Sećeragić 

<M ooog su nastala prezimena 
Sećeragić i Sekerovič. 

< tur. seker < pers. šeker »še- 
ćer\ 

Seeeragić, v. Šećer. 

eeććrdžija, šekerdžija m (pers.- 
turj slastičar.~ 

< tur. $ekerci, v. šećer + tur. 
suf. - ci. 

šeććrđžinca, šekerdžlnca / slasti - 
čarnica. 

Izv. ođ šećerdžija (v.). 

šećesiama, šekeriama, šećerlema, 
šekerlema f (pers.-tur.) bonbon, 
šećerka. 

< tur. џекегГете , izv. od $eker, 
v. šećer. 

šećeHi, šekerii, indecl. adj. (pers- 
tur.) zaslađen šećerom , zašeće- 
ren. — »šećer jela, šerbet-vodu 
f>ila, / š e ć e г 1 i se vodom 
umivala« (Vuk I 51); »a š e- 
k; e r 1 i kahvu natoćila« (M. H. 
III 136). 

< tur. $ekerli, v. šećer + tur. 
suf. ~li. 

Šećerpara, šekerpara / (pers.) vr- 
sta slatke pite. 

< tur. џекеграге »vrsta halve« 

< pers. šekerpdre (< pers. še- 
ker »šećer« i pers. pare »ko- 
mad«). 

Seeo, v. Šećer. 

šedžera / (ar.) krvna loza jedne 
porodice sa naznakom koljena 
uzlazne i silazne linije. 

< tur. secere < ar. šačjara, osn. 
zn.: -stablo«. 

šeer, šeerlija, v. šeher, šeherlija. 
5e-fa, v. Šefika. 
šefak, v. ševak. 

šćfija m (ar.) onaj koji ima pravo 
prvjkupa, pravo preče kupnje, 


po osnovi susjedstva ili suvla- 
sništva u nekretnini . 

< tur. $efi < ar. šafli. 

V. šefiluk, šuf’a. 

Šefik, hipok. Šefko, Ševko, Fiko 

(ar.) musl. muško гте. 

< tur. $efik, muško ime, < ai\ 
šaflq »milostiv, onaj koji ima 
samilosti, sažaljenja«. 

V. Šefket, Ševkija. 

Šefika i Šefika, hipok. Šefka, 
Šefka, Ševka, Ševka, Šefa, Fika 

(ar.) musl. žensko ime. 

< tur. $е/гка, žensko ime < ar. 
šaflqa »milostiva, ona koja ima 
milosti, sažaljenja«, 

šefiluk m (ar.-tur.) pravo prvoku- 
pa, pravo preče kupnje (pravni 
termin). 

< tur. sefilik, v. šefija + tur. 
suf. - lik. 

Šefka, šefka, v. Šefika. 

Šefket (ar.) musl. muško ime. 

< tur. $efkat, muško ime < ar. 
šafdqa »samilost, sažaljenje<\ 

Šefkija, v. Ševkija. 

Šefko, v. Šefik i Ševkija. 

šeftelija i šefteli, indecl. (ševte- 
lija, ševteli, šeptelija) / (pers.) 
breskva, Prunus persica Stokes. 
(Persica vulgaris Mill. — 
Amygdalis persica L.). — »suvi 
šljiva sa sirovi grana, / š e v- 
t e 1 i j a za rose ubrani«, »Nit 
se grize šeptelija, / Nit se 
pije lađna voda« (Vuk I 302, V 
309). 

»še/teZi sokak« ~ sokak sa 
mnogo šeftelija. — »Dockan 
prođoh še.fteli sokakom, 
/ gdje djevojke beru š e f t e 1 i- 
j e« (Ašikl. 24). 

< tur. seftali < pers. šeftalii. 

šega, šegarčina / (ar.) šala, smiju- 
rija, komedija. — »Neko mu je 
seljam prifatijo, / Neko š njime 





šehitluci 


šegarčinu gradi« (Lord 

280 ). 

< tur. §aka «*šala, pošalica« 

< ar. šaqa* »nesreća«. 

V. šegačiti se, šegali. 

šegačiti se, šegati se, šaliti se, is- 
mijavati se. 

Izv. od šega (v.). 

šegali, ađv. i adj. (ar.-tur.) 1. smi- 
ješno. 

2. smiješan. 

< tur. $akali, v. šega + tur. 
suf. -h. 

ščgrt m (pers.) učenik u zanatu, 
učenik u privredi. 

< tur. $akirt < pers. šagird. 

šeh, šejh m (ar.) starješina tekije, 
prvak derviša jednog reda. — 
»Iz medrese š e h a Sadulaha« 
(K. H.’8 255). 

< tur. §eyh < ar. šay)} »starac; 
starješina«. 

V. šejh. 

Sehab, -aba (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. $ihab < ar. Šihab, mu- 
ško ime, osn. zn.: »plamen, od- 
važan, smion«. 

šehadet m (ar.) svjedočenje, svje- 
dočanstvo. 0 

< tur. $ehadet < ar. šahada. 

V. šahit, šehadetnama, šehadet- 
parmak, šehit. 

šehadetnama / (ar.-pers.) svje- 
dodžba. 

< tur. $ehadetname, v. šehadet 
+ pers. name »pismo, knjiga, 
djelo«. 

šehadet-parmak, ili skračeno še- 
hadet m (ar-tur.) kažiprst. — 
»išaretom prstom šehade- 
tom« (K. H. II 191). 

< tur. §ehadet раттадг, v. 
kompon. pod šehadet i parmak. 

seher (šeer) m (pers.) veliki grad. 
— »knjiga dođe š e h e r Sara- 


jevu« (K. H. I 18); »da prodamo 
u š e r -Sarajevu« (Vuk Ш 12). 

< tur. $ehir < pers. šehr. 

V. šeher-ćehaja, Seherija, še- 
herlija. 

šeher-ćehaja m (pers.) gradski će- 
haja, gradski načelnik. U Sara- 
jevu se jedan most zove Seher- 
ćehajina ćuprija, a jedan sokak 
Seherćehajina čikma. 

< tur. ?ehir kahyasi, izft., v. 
kompon. pod šeher i ćehaja. 

V. Seherija. 

Šeherija, Šeherćehajina ćiiprija f 

(pers.) most u Sarajevu pred 
gradskom vijećnicom. Po aka- 
demiku Hamdiji Kreševljakovi- 
ću, ovaj most je napravio sara- 
jevski ćehaja Hadži Husejin 
1617. g. 

< tur. §ehri < pers. šehri 
»gradski«, v. šeher + ar.-pers. 
adj. suf. -Г. 

Šeherli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
gradski. — »Prođi šjutra še- 
h e r 1 i pazar, / Od dućana jed- 
nog do drugoga« (Vuk VI 484). 

< tur. $ehirli, v. šeher + tur. 
suf. - li . 

šeherlija (Šeerlija) m (pers.-tur.) 
građanin, velegrađanin. — »u 
mene je dragi š e h e r 1 i j a« 
(I. Z. I 2). 

< tur. §ehirli, v. šeherli. 
šeherzada, v. šehzada. 
šehislam, v. šejhulislam. 

šehit, -ita m (ar.) musliman koji 
junačkom smrću pogine u bor- 
bi za vjeru; nevino pogubljeni; 
mučenik. — »Tad Mustajbeg 
pokopa šehite« (M. H. III 
226); »Ko pogibe š e h i t ako 
Bog da!« (Lord 73). 

<^tur. §ehit < ar. šahid. 

V. šehitluci. 

šehitluci, -пка m pl. (ar.-tur.) še- 
hitsko groblje. Mnogi lokaliteti 


583 



šehj 

u blizini gradova u Bosni i Her- 
cegovini nose ime Šehitluci. 

< tur. §ehitlik, v. šehit + tur. 
suf. -lik. 

šehj, v. šej. 

šeho m (ar.) 1. pobožan čovjek, 
čovjek koji zivi na derviški na- 
čin. 

2. posebna vrsta bardaka čiji je 
grljak kupolasto zasvođen, a 
otvor za vodu je sa strane , li- 
jevo od drška. Upotrebljava se 
naročito za uzimanje abdesta. 

3. dugme na vrhu kapka kafe- 
nih ibrika. 

4. osjemenjena glavica na vrhu 
pera o d luka. 

Izv. od šeh (v.). 

Šehr m (ar.) mjesec. — »sedmu 
noćcu š e h r i ramazana« (K. 
H. I 149). 

< tur. sehr < ar. šahr. 

šehrija f (ar.) kupovni tanki re- 
zanci o d kojih se pravi istoi- 
mena čorba. 

< tur. џекНуе, §eriye »kupovni 
tanki rezanci« < ar. ša^riyyd 
(< ar. ša<r »dlaka, kosa« -i- ar. 
adj. suf. za f. -iyya). Ime je do- 
bilo po -tom što su rezanci tan- 
ki, pa se prispodobljavaju kosi. 
Nije ispravno tumačenje po- 
stanka ove riječi koje je dao P. 
Skok (v. 247 i 738) dovodeći je 
u vezu sa pers. šehr »grad«. 

šehvet m (ar.) strast. 

< tur. $ehvet < ar. šahwa. 

šehzađa, šeherzađa f (pers.) prin - 
ceza, careva kći. 

< tur. $ehzade < pers. šehzade 
i šahzade (< pers. šeh, šah 
»kralj, car« i pers. zade »di- 
jete, porod«. 

V. Sehzada. 

Sehzada (pers.) musl. žensko ime. 

< tur. Šehzade, žensko ime 

< pers. Šehzade , v. šehzada. 


šeik, v, šejh. >: 

šeišana, v. šešana. 
šeitan, v. šejtan. 

šej (šehj) m (ar.) stvar, predmet; 
roba. — »Toga š e j a dosta po 
svijetu«, »Da kupuje š e h j a 
svakojaka« (Lord 67, 137). 

< tur. џеу < ar. šay* »stvar«. 

šejh (šeik) m (ar.) 1. starješina 
arapskog plemena. 

2. poglavica. 

< tur. $eyh < ar. šayfy »starac, 
časni starina, poglavica pleme- 
na; učitelj; poglavica derviša«. 
V. šeh, šejhul-islam. 

šejhul-islam, šehisiam f -ama m 
(ar.) najstariji vjerski dostojan- 
stvenik muslimana u Turskoj 
Carevini. Ovu titulu je uspo- 
stavio sultan Mahmut 1 i prvi 
je šejhul-islam postao tadašnji 
stambolski muftija. Jedini šej- 
hul-islam iz Bosne i Hercego- 
vine bio je Mehmed Refik ef. 
Hadžiabdić iz Rogratice (1814 — 
20. IV 1871). — »šejhul- 
i s 1 а m i sve efendije« (K. H. 
I 150); »šehislamu, draga 
lalo moja« (M. H. III 7). 

< tur. seyhulislam i sehislam 

< ar. Šđi/fru-l-islđm »poglavav 
islama«, izft., v. kompon. ped 
šejh i islam. 

Šejtan (šeitan) m (jevr.) 1. đavo, 
vrag. — »Iz mire dva š e j t a- 
na vire« (Nar. bl. 68); »Džin 
baška, šeitan baška« (Vuk, 
Posl. 351). 

2. fig.: dovitljiv čovjek, obješe- 
njak. 

< tur. seytan < ar. šaytan 

< jevr. posredstvom ctiopskog 

jezika. 

V. šejtanbez, šejtanluk. 

šejtanbez m (ar.) prosto platno 
od koga seljaci kroje gaće. 

< tur. $eytan bezi »đavolski 


584 




šdrbe 


bez^, izft., v. kompon. pod šej> 
tan i bez. 

šejtanluk m (ar.-tur.) vragolija, 
obješenjaštvo. 

< tur. $eytanhk, v. šejtan + 
tur. suf. -lik. 

šekaik, šekajik m (аг.) božur, Pa- 
sonia officinalis L. — »i Mu- 
stajbeg rumena ružica, / i Ali- 
beg kita š e k a j i k a« (I. Z. IV 
245). 

< tur. sekayik, $акаугк < ar. 
šaqaiqu-n-nu'man. 

šeker, šekerdžija, šekerli, šeker- 
lama, v. šećer, šećerdžija itd. 

Šekerović, v. Šećer. 
šemboj, v. šeboj. 

šemidan, šamidan, šimidan (šan- 

dan) -ana m (ar.-pers.) svije - 
ćnjak. — »Alj’ nestalo piva alj’ 
jediva^? / Halj’ nestalo na š a n- 
d a n svijeće?« (Lord 317). 

< tur. samdan »svijećnjak« 

< pers. šem’dan < ar. šam< 
»svijeća« i pers. suf. ~dan. 

šemlueiti, v. šenlučiti. r ..f 

šemluk, v. šenluk. 

Semsa (ar.) musl. žensko ime. 

Od muškog imena Šemso na- 
stalo zamjenom glasa »o« sa 
suf. za f »a«. 

šemsija f (ar.) suncobran, kišo- 
bran. 

< tur. $emsiye < ar. šdmsiyyd , 
<< ar. šams »sunce"< + ar. adj. 
suf. -iyyd). 

Semso, v. Šemsudin. 

Semsudin, hipok. Šemso (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. §emsiiddin, muško ime 

< ar. šamsu-ddin »sunce vjere 
islama«. 

šen, šenli, indecl. adj. (pers.-tur.) 
veseo , raspoložen', nasmijan. — 


»pošli svatovi š e n 1 i i veselo« 
(M. H. III 202). 

< tur. $en < pers. šen; tur. suf. 
-Zi dodan je u našem jeziku, 
pošto tur. џеп ima značenje 
adjektiva i bez ovog sufiksa. 

V. šenlučiti, šenluk, šeno. 

šenboj, v. šeboj. 

enl učiti , šemlučiti, provoditi ре- 
srčTj&Tslaviti, veseliti se. 

Izv. od šenluk (v.). 

šenluk (šemluk, šamlak) m (pers.- 
tur.) veselje, slavlje uz pucatije 
iz pušatia. — »šenluk s’ čini 
za punu nedilju« (M. H. Т 98); 
»Đe je šenluk, nek i Ala 
gori« (Vuk, Posl. 75); »vel’iki 
mu šemluk učinio, / ■ šve 
istavi od boja topove«, »Bjeio- 
pavlić š a m 1 a k učinio« (Vuk 
II 588, IV 101). 

< tur. senlik, v. šen + tur. suf. 
-lik. 

šeno (šemno), adv. veselo, raspo- 
loženo, nasmijano. — »Svi šva- 
tovi š e n o i veselo« (M. H. I 
318); »Svi svatovi š e m n o i 
veselo« (Vuk III 485). 

Izv. od šen (v.). 

šeptelija, v. šeftelija. 

šer m i kao adj. (ar.), l. zlo, smut- 
nja; kaže se: »šejtanski šer«, 
»ženski šer«. 

2. zao, zločast, đavoljast. 

< tur. ser < ar. šarr »zlo«. 

V. šeret, šeretluk, šerluk. 

šerbe, -eta n i šerbet m (ar.) 
1. dobro zaslađena voda koja se 
pije radi osvježenja; obično ,se 
još stavlja kakav mirišljivi za - 
čin ili limun. Kod muslimana 
se gost najprije počasti šerbe - 
fom pa onda dolazi kafa i dru- 
go čašćenje. — »sve hanume 
šerbe piju, / šerbe piju 
kahvu iju« (I. Z. III 13). Ako je 
šerbe napravljeno od meda, 


585 



šcrbetiti 


onda se zove »medeno šerbe« 
ili »medovina«. —* »i uz kahv r u 
š e r b e t medovinu« (K. H. I 
158). 

2. slatki voćni sok koji se toči 
u čaše г kojim se gosti poslu- 
žuju. Ovakvo šerbe se naziva 
još i šurupom. 

3. uzvarena voda u šerbetnjaku 
pripremljena za kuhanje kafe. 

■— »Na odžaku vatru naložila,7 
a uz vatru š e r b e pristavila« 
(B. V. 1892 122). 

4. uvaren šećer kojim se zali- 
jevaju slatke pite. 

< tur. $erbet < ar. šdrbd »pi- 
će« (ar. šariba, šarb »pitb< 

V. šerbetiti, šerbetlama, šerbet- 
njak, šerbetna mahrama, šurup, 
ošerbetiti. 

šerbetiti, krečiti, bijeliti krečom 
(prneseno značenje usljed slič- 
nosti zavarenog kreča, pripre- 
mljenog za krečenje, sa razmu- 
ćenim šerbetom od šećera). 

Izv. od šerbe (v.). 

šerbetlama, šerbetlema f (ar.-tur.) 
žitko razmućeni zavareni kreč, 
pripremljen za krečenje . — Cđ 
zamišljenog tur. inf. $erbetle- 
mek izveđen nom. action. џег- 
betleme koji u tur. jeziku ne 
postoji, nego je u naŠem jeziku 
izveđen u vezi sa našim inf. 
šerbetiti. Serbetlema ođnosno 
šerbetlama je ono čime se šer- 
beti. 

šerbetna mahrama, v. šerbe i 
mahrama. 

šerbetnjak, -aka, sud u obliku 
đugumčića u kome se vari voda 
(Šerbe) za kafu; spada u kafeni 
takum (pribor). 

Izv. od šerbe, šerbet (v.). 

Šerefa f i šerefe, -eta n (ar.) 
1. ograda i uski ograđen'i pro- 
stor (kao veranda) na džamij- 
skoj munari sa kojega mujezin, 


obilazeći oko munare, uči ezan, 
tj. poziva muslimane na moli - 
tvu; obično munara ima jednu 
šerefu, ali ima munara i sa vi- 
še šerefa. — »na š e r e f a m’ 
zvona namjestiti« (K. H. I 211); 
»pa se penju b’jelu š e r e f e t u« 
(M. H. X 19). 

2. U Bijeljini šerefom zovu 
nadkriveni i ograđeni prostor 
na ulazu u kuću, verandu. 

< tur. $erefe < ar. šurfa. 

Seremet (pers.) prezime. 

< tur. §eremet »obijestan, u- 
darljiv, neposlušan« < pers. 
širmerd »odvažan, junačan« 
(pers. šlr »lav« i pers. merd 
»čovjek, muškarac«, dakle 
bukv. »lav-čovjek«), 

šeret m i kao adj. (ar.) 1. kao ime- 
nica: lukavac, prepredenjak, 

nestaško, vragoljan. 

2. kao pridjev: lukav, prepre - 
den, podmukao. 

< tur. §erret, §irret »udarljiv, 
nemiran, neposlušan, tvrdoglav« 

< ar. šdrr, šarra »zlo«. 

V. šeretluk. 

šeretluk m (ar.-tur.) lukavstvo, 
prepredenost, podmuklost. 

< tur. ^erretlik, v. šeret + tur. 
suf. -lik. 

šerijat, šcriat i šerijat, šerlat, -ata 
m (ar.) muslimanski vjeroza- 
kon, islamski propis; islam. — 
»što je mene za nemila đala. 
što š e r i j a t uzet’ ne mogaše- 
(Ašikl. 87); »šerijatski sudija * 
~ sudija koji donosi rješenja i 
izriče presude na osnovu šeri- 
jatskog prava; »šerijatsko pra- 
vo« rr islamsko pravo. 

< tur. ^eriat < аг. šaria<, osn. 
zn.: »pravi put«. 

V. ušeriatiti. 

Šerić, -lća, šerlk, -ika nf (ar.) 
drug, kolega; ortak. 

< tur. §erik < ar. šdrik hukv. 
»zajedničar«. 


586 



serif, adj. i kao supst. (ar.) 1. kao 
pridjev: častan, plemenit, po- 
štovan; svet; dodaje se iza rije- 
či: ramazani-šerif, bajrami-še- 
rif, mushafi-šerif itd. 

2. kao imenica: titula u Arapa. 

< tur. $erif < ar. šarif »ple- 
menit, častan, ugledan; prvak«. 

Serlf, -ifa (ar.) musl. muško ime. 

< tur. $erif, lično ime, < ar. 
šarif »plemenit, častan, ugle- 
dan; prvak«. 

Serifa, hipok. Sirka (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. §erife, žensko ime, v. 
Serif + suf. za f. »a«. 

šerlk, v. šerić. 

šerit, širit m (аг.) traka prišivena 
kao ukras na narodnoj nošnji 
ili kao znak čina na oficirskoj 
ili kojoj drugoj službenoj uni- 
formi . — »kud god šavi, tu š e- 
r i t i zlatni« (K. H. II 76). 

< tur. $erit < ar. šarit. 

Šerluk m (ar.-tur.) zloba; vragol- 
stvo, vragolija. 

< tur. ^erlik, v. šer + tur. suf. 
-lik. 

Šešana, šišana (šeišana) f (pers.) 
vrsta duge puške u koj'e unu- 
trašnji dio cijevi ima šest izo- 
lučenih (izdubenih) pruga. — 
» u ruci mu tokmakli š e š a n a« 
(M. H. III 492); »za pojas mu 
dvije puške male, / a u ruke 
vezena šišana« »АГ doleti 
Ćejfan-aga, / i upali sjajnu 
šeišanu« (Vuk III 281). 

< tur. $e$hane, $i$ane < pers. 
šešfyane (pers. šeš »šest« i ђапе, 
v. hane). 

V. tokmakli šešana. 

šeš-beš m (pers.-tur.) šest i pet 
(izraz u igri tavle). Često se i 
sama igra tavle naziva ovako, 
pa se kaže: »hoćemo li poigrati 
šeš-beša?«. 


Sevala 

< tur. џеђ-и be$ < per£. šeš 
»šest« i tur. be? »pet«. 

šeš-džihar, -ага m (pers.) Šest i 
četiri (izraz u igri tavle). 

< tur. $e$-cihar < pers. šeš 
»šest« i pers. čehar, čar »četiri+i. 

šeširdžija m, zanatlija koji pravi 
i trgovac koji prodaje šešire. — 
Kao Bog i šeširdžija« (Vuk, 
Posl. 129). 

Hibr. r.: sa tur. suf. -ci (č. dži). 

šeširlija m, onaj koji nosi šešir 
na glavi. 

Hibr. r.: sa tur. suf. -li. 

šešu-dii n (pers.) šest i dva (izraz 
u igri tavle). 

< tur. џеџ-п du < pers. šeš 
»šest« i pers. du »dva«. 

šfešu-jek m (pers.) šest i jedan (iz- 
raz u igri tavle). 

< tur. џе$-п уек < pers. šeš 
»šest« i pers. уек »jedan«. 

šešu-se n (pers.) šest i tri (izraz 
a igri tavle). 

< tur. §е$-п se < pers. šeš 
»šest« i pers. se »tri«. 

ševak, - vka, šefak, -fka m (ar.) 

1. odsjev, sjaj . — »na bajraku 
od žlata jabuka, / š e v a k da- 
je na četiri strane« (K. H. I 
20); »Sto udari š e f a k po Pro- 
minu« (M. H. III 85). 

2. crvenilo na nebu pri izlasku 
ili zalasku sunca. 

< tur. $afak < ar. šafaq. 

V. ševaklija. 

ševaklija / (ar.-tur.) krijesnica. 

< tur. $afakh , v. ševak + tur. 
suf. -h. 

ševal, -ala (ar.) ime desetog mje- 
seca muslimanskog kalendara. 

< tur. $evval < ar. šaivioal. 

V. Sevala. 

Sevala (ar.) musl. žensko ime. 
Nadijeva se obično djetetu ko- 
je se rodi u mjesecu ševalu. 


587 



ševelija 


Izv. od ševal (v.) uz nastavak 
za ž. rod »a«. 

ševelija, Ševerlija, ševarlija, v. 
šivelija. 

Ševka, Ševka, v. Šefika. 

Sevket (ar.) musl. muško ime. 

< tur. $evket, muško ime < аг. 
šdwkd »bojna sila, jakost, hra- 
brost, moć, snaga*<. 

Sevkija, Sefkija, hipok. Sevko, 
Sefko (аг.) musl. muško гте. 

< tur. $evki, muško ime, osn. 
zn.: »onaj koji čezne za nečim, 
koji strastveno nešto želi« (ar. 
šawq »čeznuće; čeznuti« + ar.- 
pers. adj. suf. -1). 

Sevko, v. Šefik i Ševkija. ( 

ševkuna! interj. (аг. -tur.) na 
zdravlje! živio! (nazdravljanje 
prilikom rakijanja). 

< tur. џеикгпа! < ar. šawq 
»čeznuće« + tur. suf. -гпа. 

ševtelija, v. šeftelija. 

šibaiija f (srp. hrv.-tur.) višestru- 
ka kamdžija. — »il 5 čangija 
(kamdžija) š i b a 1 i j a, / ili 
uzda biserlija« (S. S. 9). 

'Hibr. r.: na riječ šiba dodan 
tur. suf. -Zi. 

šibaluk m (srp. hrv.-tur.) struka 
na kamdžiji. — »pa poteže pa- 
klenu kandžiu, / na kojoj je de- 
vet šibaluka« (F. J. I 201). 
Hibr. r.: na riječ šiba dodan tur. 
suf. -luk. 

šiben, v. čemen. 

šićar, -ara m (pers.) 1. korist , do- 
bitak , plijen. — »A kad je š i- 
ćar dijeliti, govore mu: Oda- 
kle si neznana delijo« (Vuk, 
Posl. 117); »Kod Goštice š i ć a r 
pokupiše« (M. H. III 250). 

2. blago , imetak. — »U bećara 
svakoga š i ć a r a« (nar. posl.}. 

< tur. џгкаг < pers. šikar. 


V. šićardžija, šićariti, ošićariti 
se. 

Šićardžija m (pers.-tur.) pohlep- 
nik za dobit , onaj koji se ko- 
risti kakvom zgodom da što do- 
bije , da se okoristi. 

< tur. џгкатсх , v. šićar + tur. 
-ci. 

Šićariti, koristiti se; zadobijati 
plijen. — »š i ć a r i 1 i, dobro 
zadobili« (M. H. III 352). 

Izv. od šićar (v.). 

Sida, v. Ašida. 

šidet m (ar.) žestina , jakost. 

< tur. $iddet < ar. šidda. 

V. šidetli. 

šidetli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur,) 

1. žestok, jak. 

2. žestoko, jako. 

< tur. $iddetli, v. šidet + tur. 
suf. -li. 

Šifaluk, šefaluk m (ar.-tur.) ozdra - 
vljenje. 

< tur. $ifahk < ar. šifa' »lijek« 
+ tur. suf. -lik. 

Šifra f (ar.) tajno pismo, tajni 
znak , ugovoreni znakovi za taj- 
no sporazumijevanje. 

< аг. gifr, gafr »tobožnje zna- 
nje i vještina u proricanju bu- 
dućnosti l otkrivanju tajni po- 
moću napisanih brojeva, slova 
i simboličnih znakova«. 

Шје, šiiti m (ar.) pripađnici onog 
pravca u šerijatskom pravu, po 
kome je sam Muhamed odredio 
za svog prvog nasljednika Ali - 
ju i hilafet dalje prelazi na 
muško potomstuo Alijino. Alija 
г njegovi direktni muški po- 
tomci kao imami su nepogrje- 
Šivi, te su i njihove rijeČi i tu- 
mačenja izvora šerijatskog pra- 
va istog značenja kao i izreke 
Muhamedove. 

< tur. §ii < аг. šivyy , bukv.: 
»pristaša, stranački«. 


588 



šlnik 


šika f (franc.) varak, suho zlato, 
staniol. — »Sve saraji šikom 
šikosati« (Lord 20); »š i k o m 
šikosane, / zlatom izvezene« 
(Vuk I 537). 

< tur. §ik < franc. chique, 
chic. 

V. šikli, šikosati. 

šikali, v. šikli. 

šikli, šikali, indecl. adj. (franc.- 
tur.) nacifran, dotjeran, suhim 
zlatom, varakom oblijepljen. — 
»Ode momče na bijelu kulu, / 
kada pade u š i k 1 i odaju« (B. 
V. 1892 155); »Spavaj, sine, u 
šikli bešici« (Miodrag. 104); 
»Spavaj, spavaj, u šikli be- 
ši-« (Muz. zap. Inst. 2034); »Sta- 
ra majka š i k a 1 j i odaji« 
(Lord 10). 

< tur. §ikh < franc. chic »ot- 
mjenost, ukus; ukusan« + tur. 
suf. -h, a šikali v. šika + tur. 
suf. -ii. 

šiklisati, v. šikosati. 

šikosati, -šem, šiklisati, išem 
oblijepiti šikom (varakom, su - 
him zlatom). — »Sve saraji ši- 
kom š i k o s a t i« (Lord 20); »U 
ruci joj ogledalo, / Šikli šikom 
šiklisato« (Vuk V 240). 

Izv. od šika i šikli (v.). 

šiljte, ŠUte n (tur.) vuneni cetve- 
rouglasti dušečić za sjedenje; 
dugi tanki vuneni madrac koji 
se stere po sećiji. — »a Anica 
siđe sa š i 1 j t e t a« (M. H. III 
53); »bana najde na š i 11 i s v i- 
lenoj« (K. H. I 136). 

< tur. §ilte. 

šimldan, v. šemidan. 

šimla, v. šindra. 

Šimšeta, šimseta, gen. šimšeta, 
šimseta f (ar.) pafta izrađena 
od zlatnog (žutog) gajtana ili 
Širita u obliku sunca, kao nakit 
na odjeći. — »dugmeta mu od 


zlata šimšeta, / kraj š i m- 
šeta puca pozlaćena« (M. H. 
III 510). 

< tur. §emse »pafta od zlatnog 
gajtana« < ar. Šams »sunce«. 

šimšik, šinšik (šinšit) m (tur.) 
munja, grom, svjetlica. — »Kad 
zagrmi iznad Sarajeva, 7 š i n- 
šit pade povrh b’jela L’jevna, 

/ i pogodi Džafer begovicu« (I. 
Z. III 105); »Od divojke š i m- 
š i k udario, / Od avlije do vo- 
de bunara« (M, H. IV 7). 

< tur. §im§ek. 

šimšir m (pers.) biljka Buxus 
sompervivens L. — »ona sila u 
š i m š i r skemliju« (skemlija 
od šimširova drveta) (M. H. III 
570). 

< tur. §im§ir, gim§ir < pers. 
-Šimšad. 

V. šimširika, šimširli. 

šimširika f, žutikovina, Berbcris 
vulgaris L. 

Izv. od šimšir (v.). 

šimširli, indecl. adj. (pers.-tur.) od 
šimširovog drveta. — »Poslaću 
ti misirsko povjesmo, /uz povje- 
smo š i m š i r 1 i vreteno« (Vuk 
I 174). 

< tur. §im§irli, v. šimšir + tur. 
suf, -li. 

šin m (ar.) ime arapskog slova »š«. 

< tur. §in < ar. šin. 

Šindara, šindara, v. šindra. 

šindra, šindra, šindara, šindara, 
šimla, šimla, šimlja / (tur.) ci- 
jepane jelove ili hrastove daske 
kojim se kuće pokrivaju. S jed- 
ne strane su po dužini ižlijeb- 
Ijene, a s druge istanjene. — 
»od krovah š i m 1 j a otpada- 
še« (F. J. I 79). 

< tur. §endere. (Blau navodi 
da je u tur. jezik došla preko 
slov. iz njem. Schindel). 

šinik m (grč.) šuplja mjera za ži- 
to, u raznim ktajevima razne 


589 



Šinšlk 


težine, a kod nas je obično va- 
gao 80 oka. 

< tur. §inik »šuplja mjera za 
žito različite težine prema raz- 
nim krajevima* < grč. 

šinšik, šinšit, v. šimšik. 

Šira / (pers.) mošt; sok zjelog дто~ 
žda u kome još nije nastupilo 
alkoholno previranje. 

< tur. ?гга < pers. šlre. 

širaze, -eta n (pers.) onaj vidljivi 
dio u ukoričene knjige koji spa- 
ja listove. 

< tur. §iraze < pers. širaze. 
širć, v. širk. 

Širden m (pers.) 1. sirište, mara- 
mica zaklanog bravčeta. 

2. vrsta jela: isjecana i popr- 
žena džigerica pomiješa se s 
varenim pirinčem i začini mi- 
rodijom , ра se zavije u očišće- 
nu i uređenu braviju mara- 
micu . 

< tur. $irden < pers. širdan , 
osn. zn.: »mjesto gdje se mli- 
jeko skuplja* (pers. šir »mlije- 
ko« i pers. suf. -đan za građe- 
nje imenica koje znače neku 
posudu). - 

širit, v. šerit. 

širk, širć m (ar.) mnogobožtvo, 
politeizam. 

< tur. ?irk < ar. Širk. 

V. mušrik, mušrić 

Sirka, v. Šerifa. 

šiš m (tur.) 1. naprava za prženje 
kafe: duguljast bubnjić od cr- 
nog lima, nasađen na željezni 
štap, u kome se, okretanjem 
nad vatrom, prži kafa. 

2. gvozdeni ražanj: željezni šta- 
pić na kome se (kao na ražnju) 
peku na žaru komadići mesa. 

3. vrsta stdrinskog oružja: ši- 
Ijasta željezna šipka sa tri ivi- 
ce na vrhu kao bodež za pro- 


badanje pancijer - košulja. — 
»Neudri ga brietkinjom ćordom, 

/ na njemu su šipke od čelika, 
/ van udri ga š i š o m zele- 
niem, / udri njega š i š o m na- 
komice« (F. J. 216). 

4. derviški šiš: metalna jabuka 
s jedne strane produžena u ši- 
Ijast bodež. Kod nekih dervi - 
ških redova ovaj šiš upotreblja- 
vaju prilikom o breda- na ovaj 
način: derviš zavrati glavu u- 
nazad, stavi šiljasti kraj šiša na 
jabučicu od grkljana i vrti šiš 
velikom brzinom. 

< tur. §i$. 

šiša f (pers.) boca, flaša. — 
ruci mu od mastike šiša, / a 
na krilu lijepa Ajiša« (I. Z. III 
80 ). 

< tur. $i§e < pers. šlšc. 
šiša, v. šiše. 

šišana, v. šešana. 
šišćevab, -aba, šišćevap, -apa m 
(tur.-ar.) ursta ćevaba koji se 
pravi tako da se komadići mesa 
i glavice luka nanižu na želje - 
zne ili drvene štapiće i kuhaju 
se. 

< tur. fakebap, v. šiš i ćevab. 

šise, -eta n i šiša f (pers.) tava- 
nica, plafon. 

< tur. < pers. šiše »lije- 
po ostrugani štapići, šipčice; 
lajsne«. 

šiško m, debeljko. 

< tur. $i$mek »oteći, podbuh- 
nuti« (tur. si§kim »-otečen, 
podbuhnut«). 

šišman m (tur.) debeljko, onaj 
koji je trbušast. 

< tur. $i§man. 

šivelija, Ševelija, ševerlija, ševar- 
lija, / (pers.-tur.) predmet na- 

kićen kojekakvim ukrasnim 

privjescima, naročito nakićeni 
dio konjske opreme: sedlo, uzda 


590 



i sl. — »ona itiu sedlo vrže š e- 
verliju, ! a po njemu sitnu 
abaiju* (K. H. I 346). 

< tur. §iveli < pers. šiive 
»ljupkost, dopadljivost, kiće- 
nost^ 4- tur. suf. -li. 

šiveta, -eta f (pers.) 'ukrasni pri- 
vjesci na ženskim pletenicama. 
— »Jedna glava trideset š i v e- 
t a-« (Vuk, Rječnik). 

< tur. §ive < pers. šlwe »ljup- 
kost, đopađljivost, kićenost«. 

škembast, adj., trbušast . — »... a 
drugi krupni kao običan insan, 
samo obrijani i ćosavi, a u pasu 
škembasti« (Zembilj III 
18). 

Izv. od škembe (v.). 

škembe, -eta, n, škemba f (pers.) 

1. želudac; drob y trbuh y trbuši- 
тш. — »Vi’ da vidiš kladuškog 
Muja, 1 Pruži š k e m b e travi 
detiljini, / Ha pokri se mrkom 
kabanicom-« (Lord 306). 

2. jelo od trbuha. 

< tur. ifkembe < pers. ši- 
kembe. 

V. škembast, škembe-čorba, 
škembići, škembo. 

škembe-Čorba / (pers.) čorba od 
droba, od utrobe, iznutrice. 

< tur. i$kembe gorbasi, izft., v. 
kompon. pod škembe i Čorba. 

škembići, -ića m, jelrf^ripremlje- 
no od droba , od trbuha . 

Izv. od škembe (v.). 

škembo m, trbonja. 

Izv. od škembe (v.). 

špinat, v. spanjać. 

Suajb (ar.) musl. muško ime. 

< tur. $uayb < ar. £ua<yb, 
ime jednog pejgambera. 

šnbha, šupha (šuvha, šiihva) f 

(ar.) sumnja. »teška 4 bana 
š u b h a prihvatila« (K. H. II 
542). 


Šuhra 

< tur. $iiphe , $iibhe < ar. 
šubha. 

V. šubheli, šubhelenisati se, 
šubhesuz. 

šubheli, šupheli (šuhveli, šuveli, 
šuhvčli) indecl. adj. (ar.-tur.) 
sumnjiv. 

< tur. fiipheli, v. šubheii + 
tur. suf. -li. 

šubhelenisati se, -išem, početi 
sumnjati u nešto , baciti se u 
sumnju. 

< tur. §iiphelemek, »sumnjati 
u nešto«. 

šubhesuz, šuphesuz (šuhvesuz, 
šuvesuz, šuhvesuz) adv. (ar.- 
tur.) bez sumnje , nesumnjivo. 

< tur. fiiphesiz, v. šubha 4- 
tur. postpoz. -siz »bez«. 

Sućrija, Sućro, v. Šukrija, Šukro. 

šućur, šiikur m (ar.) 1. hvala, za- 
hvala (upućena bogu). — »Š u- 
ć u r Bogu i današnjem danu« 
(K. H. I 29); šućur Bogu, 
snahu dovedosmo« (Muz. zap. 
; f Inst. 2648). 

2. »šnćur učiniti«, bogu sc za- 
hvaliti. — »Onda Tale š u ć u r 
učinio« (K. H. II 124). 

< tur. §пкпг (ć. šukjur) < ar. 
šukr. 

..-j V. Šukrija. 

1иГа f (ar.) pravo prvokupa; pra- 
vo preče kiLpnje (pravni termin, 
propis normiran u Medželi ). 

< tur. §uf’a < ar. šufa<. 

Jflga / (pers.) T. ćelavost po glavi , 
favus. 

-*s 2. svrab, scapies. 

Ova rijeć se ne nalazi u tur. 
rječnicima, ali je, mislim, po 
korijenu od pers. šug šuh (šog, 
šoh) »kraste na tijelu; gnoj«. 

Suhra, v. Šuhreta. 


591 



šuhret 


šuhret m (аг.) popularnost, plaso- 
vitost. 

< tur. fdhret < аг. šuhra. 

Suhreta, hipok. Šuhra (ar.) musl. 
žensko ime. 

< tur. $ohret, žensko ime, 
»Glasovita, Popularna« < ar. 
šuhra, v. šuhret. 

isuhva, šuhveli itd. v. šubha, šub- 
heli itd. 

šukađar, adv. (tur.-ar.) mnogo , 
puno, mnoštvo. 

< tur. $ukadar »toliko, eto to- 
liko« < tur. $u »taj« i ar. qadr 
»količina«. (P. Skok /v. 754 šu- 
kadar »mnogo «/ daje ovako tu- 
mačenje: »početni konsonant 
kod riječi »bukađar« nastao je 
prema tipu turskih riječi koje 
se opetuju, aii sa mijeiijanjem 
konsonanta, kao: до1ик-досик, ; 
pa je i riječ »bukadar« eleme- 
nat takvog jednog kompozita: 
šukadar-bukadar«. — Očito je 
da se ovo tumačenje P. Skoka 
ne može usvojiti, pošto se riječ 
»bukadar« i u tur. i u našem 
jeziku upotrebljava kao samo- 
stalna riječ, isto kao i riječi 
»šukađar« (v.) i »okadar« (v.). 
Sva tri ova izraza jesu složeni- 
ce od tur. pokazane zamjenics 
bu »ovaj«, §u »taj« i o »onaj«.i 
od ar. qadr »količina«. Kod nas 
sve tri riječi imaju gotovo isto 
značenje, dok je njihovo gra- 
matičko značenje u tur. jeziku 
različito: bukadar »ovoliko«, 
$ukadar »toliko« i okadar »ono- 
liko«. 

Šukrija, Sućrija, hipok, Šukro, 
Šućro (аг.) musl. muško ime, 

< tur. $ukri, muško ime, »Za- 
hvalni (bogu)« < ar. šukr »za- 
hvala« + ar.-pers. adj. suf. -Г. 

Šukro, v, Šukrija. 

šukunbaba, Čukunbaba f (tur.-srp. 
hrv.) pra-prababa. 


Hibr. r.: prva komponenta od 
tur. кбкпп »temelj, ošnova, ko- 
rjjen« 

šhkunđed, čukunđed m (tur.-srp. 
hrv.) pra-pradjed. 

Hibr. r.: prva komponenta od 
tur, кбкпп »temelj, osnova, ko- 
rijen«. 

šiikur, v. šućur. 

šupha, šupheli itd. v. šubha, šub- 
heli. 

šflra, -e f (ar.) skupština, mjesto 
gdje » 0 vvijeća. 

< tur. џпга < аг. šQra. 

V. šurati, šurovati. 

šurati, -am, šurovati, -ujem, biti 
s nekim u vezi putem razgovo- 
ra, dogovora; dogovarati se. 

Izv. od šura (v.). 

šurup m (ar.) 1. zaslađeni voćni 
sok (od malina, višnji, drijena 
itd.). 

2 . Ijekoviti napitak, syrupus. 

< tur. §urup < ar. šurub, ša- 
rub »napitak, piće«. 

šurut učiniti, ugovoriti, postaviti 
uslove. — »pa su tada šurut 
u č i n i 1 i, / i tromeđu hudut 
postavili, / 'da im više ratovanja 
nema« (K. H. I 209). 

< tur. $tirut < ar. pi. šuriit, 
sing. šart, v. šart. 

šuval m (tur.) krupni provizorni 
šav, » heftanje «. 

< tur. §ulal. 

V. šuvaliti. 

Šuvaliti, ктирпо provizorno siti 
samo radi sastavljanja komada 
s komadom, » heftati « 

Izv. od šuval (v.). 

šuveli, šuvelenisati se, v. šubheli, 
šubheienisati se. 

šuvha, šuvheli, itd., v. šubha, 
šubheli itd. 


592 





Tabaci m, ime područja u Sara- 
jevu gdje su radili kožari i ta - 
baci. Donji Tabaci prostirali su 
se od Principova mosta do Ca- 
reve ćuprije uz samu desnu 
obalu Miljacke, a Gornji Taba- 
ci od Careve ćuprije prema Vi- 
jećnici. 

Izv. od tabak (v.). 

tabažić m, tablica na kojoj stoji 
Šoljica za cmu kafu. 

Deminutiv od tabak (v.). 

tabačiti, strojiti, štaviti, činiti 
kožu. 

Izv. od tabak (v.). 

Ш>ак m (аг.) 1. zdjela, tanjir; po- 
služavnik, tabla; »nosi crnu 
kahvu na tabaku^ (M. H. III 
253). 

2. list, arak papira. — »medna 
usta u šećer kutiji, / b’jele ru- 
ke na t a b a k hartiji!« (Ašikl. 
36). 

3. u štamparstvu hartija raznih 
standardnih formata na kojoj 
se Štampa tekst knjiga, novina 
i dr. 

< tur. tabak, sa značenjima 
kao u nas < ar. fabaq »zdjela, 
tanjir«. 

V. tabačić. 

tabak m (аг.) sloj, red. 

< tur. tabaka < ar. tabaqa. 


tabak m (ar.) kožar, onaj koji 
Štavi, učinja kože. — »Nategni 
kao tabaci gredu« (Nar. bl. 
107). Od ovog je došlo prezime 
Tabaković. 

< tur. tabak < ar. dabbag »ko- 
žar«. 

V. Tabaci, tabačiti, Tabaković, 
tabhana. 

tabakhana. tabakana, v. tabhana. 

Tabakcvić, v. tabak. 

taban m ttur.) 1. donja strana 
stopala. 

2. stopa, kao mjera za đužinu. 

3. željezni dio puške izmedu 
kundaka i cijevi, koji se pravi 
od naročite vrste željeza koji se 
u tur. zove » taban« ili » namli«. 
— »pa od gvožđa nigdje ništa 
nema, / osim cijevi i plamnih 
tabana« (K. H. I 483); »Na 
t a b a n u vatru zapalio / Puče 
puška i ne osta pusta^ (M. H. I 
181 ). 

4. usjcklina na bridu ćase gdje 
upada kapak. 

< tur. taban, osn. zn.: »ravan«. 
V. tabandže, Daltabanik, duzta- 
ban, istabanati, utabanati. 

tabandže. -eta n (tur.) mala pu- 
ška, kratka puška, pištolj. — 
»Zadje Halil dvije puške male, 


38 — Turcizmi u SH Jeziku 


593 



tabhana 


/ tabandžeta mavi piroze- 
ta« (K. H. II 76). 
tur. tabanca. 

tiibhana. tabakbana, tabakana / 

(ar.-pers.) kožarska radionica 
gdje se sirove kože kisele i uči- 
njaju, kožara. 

< tur. tabakhane , vulg. tabha- 
ne, v. kompon. pod tabak i 
hane. 

t5bi biti, slijediti nekoga, prista- 
jati uz nekoga. 

< tur. tabi < аг. tabi< »опај 
koji slijedi«. 

t&bija / (ar.) isturena kamena 

utvrda odakle pucaju topovi, 
bastijon . — >»-hajte sa mnom 
gradu na t a b i j u« (M. H. III 
66); »a pod njime vrana bede- 
vija, / sa tabije na tabiju 
skače« (I. 2. II 154). 

< tur. tabige, tabya »bastijon« 

< ar. ta<biya »smještaj vojske«. 

tabijat i tabijat m (ar.) ćud, na- 
rav, priroda . — »Zar ni zehre 
; nisam po tvom t a b i j a t u« 
(Santić II 212). 

< tur. tabiat < ar. tabia<. 

V. tabijatli, tabijatsuz. 

tabijatli i tabijatli, indecl. adj. 
(ar.-tur.) 1. ćudljiv, mušičav, te- 
ške naravi. 

2. pedantan, uredan. 

< tur. tabiath, v. tabijat + 
tur. suf. -h. 

tabijasuz i tabijasuz m i kao adj. 
(ar.-tur.) 1. čovjek čudhe naravi. 
2. čudne naravi. 

< tur. tabiatsiz, v. tabijat 4- 
tur. postpoz. -siz »bez«. 

t§bir, -ira m (ar.) 1. tumačenje, 
osobito tumačenje sna. 

2. »tabir učiniti«, protumačiti , 
protumačiti san . — »te je sanak 
t a b i r učinio« (K. H. I 404). 

< tur. tabir < ar. ta<bir. 

V. tabirdžija, tabiriti, tabirna- 
ma, istabiriti, protabiriti. 


tabirdžija m (ar.-tur,) onaj kojž 
tumači snove. — »а do kuće 
hodže t а b i r d ž i j e« (K. H. I 
423). 

< tur. tabirci, v. tabir 4 tur^ 
suf. -ci. 

tablriti, tumačiti, o&obito tuma- 
čiti 8an. — »Stade mati sanak: 
tabiriti* (S. B. III 56). 

Izv. od tabir (v.). 

tabirnama / (ar.-pers.) sanovnik^ 
knjiga za tumačenje snova. — 
»pa je uz ? o sanak - tabirna- 
mu« (K. H. I 404). 

< tur, tđbirname , v. tahir 4 
pers. ndme »pismo, knjiga v dje- 
lo~ 

tabla / (lat.) poslužavnik. 

< tur. tabla »poslužavnik« 

< tal. tauola < lat. tabula 
»tabla«, 

tabor m (tur.) 1. bataljon vojske~ 
Na čelu tabora je bio binbaša^ 

— »A1 dok stade trideset ta- 
bora^ (K. H. I 420). 

2. stroj; grupa. — »Igrači se po- 
dijele u dva t a b o r a i baca~ 
ju »suvo-mokro*< ili »tura-jazi- 
ja«, ko će igru da počne« (Mio- 
drag. 244). 

< tur. tabur »bataljon vojske 
od 4 buljuka; stroj vojske sa 
ratnom spremom, postrojen u 
obliku kvadrata radi odbrane 
od neprijatelja* < tur. tabkur 
»utvrđenje, bariKađa od kola 
poredanih naokolo u obliku 
kvadrata i povezanih lancima«. 
V. utaboriti se. 

t£but i tabnt m (ar.) mrtvački 
sanduk kod muslimana, bez 
poklopca. Muškarci se obično 
ne sahranjuju u tabutu, nego se 
u njemu donesu do groba, doh 
se ženske sahranjuju u tabutu^ 

— »Nek načini t a b u t od se- 
defa, / a nosila od žuta šimšira^ 
(R V. 1886 92); »Nemojte noe 


594 



tahmie 


za života u tabut, ako boga 
znate!« (Zembilj III 93). 

< tur. tabut < ar. tabut. 

taćadžija m (pers.-tur.) 1. onaj 
koji pravi male lake kape koje 
se stavljaju ispod saruka, kau - 
ka ili fesa . 

2. izrađivač kapa od kože. 

< tur. takpeci, takkeci < tur. 
takye t takke »-mala kapa koja 
se stavlja_ ispod glavne kape« 

< ar. fdqiyyd < pers. fd qi 
»vrsta kape* tur. suf. -ci. 

t3dž, -4dža тп (pers.) I. kruna, 
carska kruna. 

2. vrsta derviške kape. 

3. izraz u igri Šaha kojim se 
upozorava protivnik da mu je 
kralj (kruna) u opasnosti. 

< tur. tag < pers. td$. 

Шга f (ar.) Ijutit i uatren napad 
riječima; obično se upotreblja- 
ua sa plapolom »dati^ ili »uči- 
niti«. — »па djevojku tafru 
u č i n i o, / sjaši s konja noge 
polomila^ (Beh. I 286). 

< tur. tafra < аг. tafra »sko- 
čiti, preskočiti^. 

V. stafriti. 

taft m (pers.) kruta sjajna svilena 
tkanina , vrsta džanfeza. 

< tur. tafta < pers. tdfte. 

taftljan, v. sahtijan. 

tagarčik, -a, tarčug, -uga m (tur.) 
pastirska torba primitivno izra- 
đena od cijele jareće ili jagnje- 
će kožice } sa koje je dlaka ski- 
nuta. — »Masan t a r č u g, a 
jareta nema«% »Prazan t a r - 
č u g zla ргШка^ (Vuk, Posl. 
175, 259). 

< tur. tagarcik. 

t&han-halva / (ar.) vrsta kupovne 
halve koju poslastiČari prave 
ovako: najprije se do izvjesnog 
vremena iskuhava šećer, a za- 
tim se u njeg stavlja sok od 


samljevenog korijena biljke ču- 
gen (v.). То se miješa na vatn 
dok smjesa ne postane gusta i 
bijela. Onđa se to pomiješa sa 
tahancm (gustom tečnošću ko- 
ja se dobiva mljevenjem susa- 
movog sjemena) i miješa dok 
se smjesa ne pretvort u sitna 
vlakanca. 

< tur. tahan helvasi, tahin hel- 
vasi »tahanova halva, halva od 
tahana«, izft. od аг. pahin, tihn 
»brašno« i ar. haliva »halva^. 

T&hir, hipok. Tale, Tajko (ar.) 
musl. muško ime. 

< tur. Tahir , muško ime, < ar. 

fdhir »čist'«. 

Tahira (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Tahire, žensko ime < ar. 
tahird »čista^ 

tihkik, -ika m <ar ) 1. ispitira- 
nje, provjeravanje, izviđanje. 
2. »tahkik uČiniti« — ispitati, 
provjeriti, ispitivati. — »vezir 
Bosnu tahkik u č i n i o« (K. 
H, I 107). 

< tur. tahkik < ar. tahqiq. 

tahkir, -ira m (ar.) poniženje, 
omaiovaženje. 

< tur. tahkir < ar. tahqir. 

tahmin, -ina m (ar.) procjena od 
oka bez mjerenja; predpo- 
stavka. 

< tur. tahmin < ar. tafrmin. 

V. tahmina, tahminiti, natah- 
min 

tthmma, adv. (ar.) vjerovatno, po 
prilici. 

< tur. tahminen < аг. taftmi- 
nd, tabminan. 

tahmtniti, predpostavljati; naga- 
đati. 

Izv, od tahmin (v.). 

tahmis, -isa m (аг.) radionica za 
prženje kafe, dućan za prodaju 
popržene i samljevene kafe; 
monopol prženja i prodavanja 


38 * 


595 



lanmiscic 


pržene х samljevene kafe. Tah- 
mis se zvala Čaršija u Sarajevu 
s lijeve strane Miljacke od Ca- 
reve ćuprije do Principova 
mosta. 

< tur. tahmis < ar. tahmis , 
osn. zn.: »topiti na vatri i pri- 
premati materijal za lijekove*. 
V. tahmiŠčija. 

Tahmi'Ščić, Tahmiščija, v. tahmiš- 
čija. 

tahmiščija m (ar.-tur.) onaj koji 
je uzeo pod zakup pravo da pr- 
ži i prodaje kafu. — »Ođ ovog 
su nastala prezimena: Tahmtš- 
čija i Tahmiščić. 

< tur. tahmi$gi, v. tahmis + 
tur. suf. -?i. 

tihrir, -ira m (аг.) kazaski širit, 
pleten sa raznobojnim pamuč- 
nim koncem; njime su se ukra- 
žaoatt raznovrsni predmeti, kao 
odjeća, torbe itd. Može biti ra- 
zne širine, a njegova širina u 
kazaskom zanatu označavala se 
brojem » koža «; tahrir od 12 ko- 
ža, od 28 koža itd. 

< tur. tahrir »vez, šaranje« 

< ar. tahrir »pisati*. 

tahsilat, -ata m (ar.) 1. prihodi sa 
imanja; zemljoradnički proiz- 
vodi. 

2. državni prihodi u vidu po- 
reza. 

3. školovanje; nauka. 

< tur. tahsilat < ar. pl. tahsi- 
lat, sing. tahsil »sticati«. 

V. tahsilđar. 

tahsiidar, -ara m (ar.-pers.) po- 
reznik, sabirač poreza. 

< tur. tahsildar < ar. tahsll 
»sticati; sticanje« + pers, - dar , 
prez. osn. od inf. dđšten »imati, 
držati«. 

taht m (pers.) prijestolje. — »a ne 
moreš tahta ostaviti« (M. H; 
III 6). 


< tur. taht < pers. tafrt. 

V. pajitaht, tahtarevan, 

t&hta / (pers.) daska. — »i uza 
njih tri tahte jelove« (K. H. 
I 331). 

< tur. tahta < pers. tafrte. 

V. tahta-papuče, tahtapoš, akče- 
tahta. 

t&hta-papuče / (pers.) kožne pa- 
puće sa jačim đonom. — »Duša 
mi bijeŠe, kad bi se pomolila 
na vrata u lipiskim t a h t a - 
papučama iu bijelim kao 
snijeg dramama čarapama« 
(Zembilj III 18). 

< tur. tahta рађиди, izft., v. 
kompon. pod tahta i papuče. 

tahtapdš, tahtdpeš m (pers.) od 
dasaka skovan nepomičan sto 
nad stepenicama ili u uglu div- 
hane starinskih kuća na kome 
se drži staklarija. 

< tur. tahtapu$ < pers. tafyta- 
piiš (pers. tal}te »daska« i pers. 
ptZi, prez. osn. od inf. pušiden 
»pokriti«). 

tahtarevan, tahtirčvdn (taterevan, 
tetrivan, skraćeno: rćvan) -ana, 
m (pers.) nosiljka u obliku za- 
tvorenih kočija (bez toćkova), 
koju nose konji ili četvorica 
Ijudi. Do prije 60 godina neke 
bogatije muslimanske djevojke 
prenosile su se u tahtarevanu 
sa svatovima mladoženjinoj ku- 
ći. — »U prozorje on podiže 
Zlatu, / ne u г e v a n, već na 
konja vrana« (K. H. II 304); »u 
crvenu sinskom t e t r i v a n u<- 
(Vuk III 556). 

< tur, tahtiravan < pers. 
ta)}trewan (pers. tafrt »prijesto- 
lje« i pers. rewan »pokretni«). 

tain, tajin m (аг.) obrok, sljedo- 
vanje, vojnički kruh; opskrba. 
— »oni vojsci t a i n naredili« 
(M. H. III 477); »i uz vojsku 
ta j i n i zahiru« (K. H. I 37). 

< tur. tayxn »obrok, vojničko 


596 



sljedovanje« < аг. ta<yin, »o- 
drediti, opredijeliti'K. 

V. taindžija. 

telndžlja, Ujindžija rn (ar.-tur.) 
opskrbnik, intendant. — »Der- 
višaga, gradski t a i n d ž i j a« 
(Vuk IV 120); »Tajindžije 
tajin učiniše, / svu ordiju na 
tajin pozvaše« (I. Z. III 193). 

< tur. гаугпсг, v. tain + tur. 
suf. -ci. 

»jib, Tijlb (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur. Tayyib, muško ime < ar. 
tayyib >»dobar, izvrstan; ugo- 
dan -к. 

Tajiba (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Tayyibe, žensko ime 

< аг. \ayyiba »dobra, izvrsna, 
ugodna«. 

tajin, tajindžija, \^. tain, tain- 
džija. 

Tajko, v. Tahir. 

tajlasan m (pers. ili ar.-pers.) je- 
dan kraj od ahmedije (saruka) 
koji straga visi i pada na pleća . 

< tur. taylasan < ar. taylasan 

< pers, talsan »ono što je sli- 
čno tepsiji^« ili < pers. turre- 
san < ar. turra »isturena stre- 
ha preko zida, sačak4< i pe rs. 
adj. suf. -san. 

takasiti se, tekasiti se, riješiti se 
duga isplatom ili nagodbom; 
otarasiti se nekoga ili nečega. 

< tur, takas < ar. taqass »na- 
goditi se; obračunati se s Kim*<. 
V. otakasiti se. 

takat, takat m (ar.) tjelesna sna- 
ga, moć, sposobnost; mogućnost. 

< tur. takat < ar. faqa. 

V. takatsuz, istakat, istakatiti. 

takatsnz, adj. (аг. -tur.) nemoćan, 
slab. 

< tur. takatsiz, v. takat + tur. 
postpoz. -stz »bez«. 


takum 

taklld, -lda m (ar.) opo našanje, 
imitiranje. 

< tur. taklid, taklit < ar. taq- 
lid. 

V. takliditi se. 

takliditi se, oponašati, imitirati, 
prispodobljavati se. 

Izv. od taklid (v.). 
takrlr, -ira m (ar.) 1. saopštenje, 
izjava; zaključak. 

2. zemljišno-knjižno provodenje 
kupoprodajnog ugovora za ne- 
kretnine . 

< tur. takrir < ar. taqrir 
»učvrstiti, potvrditi«. 

taksim nčiniti, razdijeliti. 

< tur. t aksim < ar. taqsvm 
»razdijeliti**. 

V. rastaKsimiti. 

taksirat, -ata m (ar.) nesreća, zla 
kob (kao posljedica nekog gri - 
ješnog ili nečovječnog postu- 
pka). — »Vid’ u bega kršna 
taksirata« (K. H. I 431); 
»Baka, baka Čudna t a k s i r a- 
ta!« (Lord 309); »t a k s i r a t 
ga stigao, eno mu se dijete uto- 
pilo* (u ob. gov.). 

< tur. taksirat < ar. pl. taq- 
slrat, sing. taqsir »prikratiti, 
m anjkavim napraviti**. 

takum m (tur.) 1. pribor, servis, 

■ IčoVnpletna oprema. — »sin iz- 
vede đogu u avliju, / pod t a- 
k u m o m i pod kuburama-*, »a 
obuče t a k u m -đeisiju« (M. H. 
III 124, 218). 

2. tuce nečeg: 12 marama, 12 
kaŠika itd. 

3. onaj dio čibuka koji se sta- 
vlja u usta, tj. onaj komad će- 
libara ili kosti koji je stavljen 
na kraju cijevi od čibuka (»če- 
hrubar-takum«). 

4. »takum učiniti »н takum uda- 
riti« = srediti, urediti, opremiti. 
— »Kad svatove takum uči- 
n i 1 i, / Prebrojiše hiljadu sva- 


кпг? 



takvim 


tova« (Petran. 528); ~Ej, udar’- 
te takum na đogata« (Lord 
15). 

tur. takim. 

tak vim, -ima m (ar.) kalendar u 
kome su označeni sati i minute 
kada počinje vrijeme za obav- 
Ijanje pojedinih muslimanskih 
molitava (namaza) i posta to~ 
kom cijele godine. 

< tur. takvim »kalendar« < ar. 
taqwžm y osn. zn.: ^ispraviti, do- 
tjerati«. 

talagan m (tur.) seljačka muška 
kabanica, dugi gunj. — »on iz- 
vadi svoga jatagana, / jatagana 
ispod t a 1 a g a n a« (Vuk IV 
116); »A na plječi crne t a 1 a- 
g a n e« (Lord 15); »sve na nji- 
ma t a 1 a g a n i gunji« (K, H. 
II 602). 

< tur. talagan »čobanska kišna 
kabanica«. 

talak, -aka m (ar.) maser u ha- 
marnu (kupatilu). 

< tur. tallak < ar. ddlldk. 

Шак, -aka m (ar.) razvod braka; 
puštanje zene. 

< tur. taiak < ar. taldq. 
taUmbas, talanbas, v. daulbaz. 

talus, -asa m (grč.) val, talas. 

< tur. talaz < grč. dalassa. 

talaš, -šša m talaša, talašika / 
(tur.) strugotina , talaš. 

< tur. tala?. 

Talat, hipok. Tale (ar.) musl. mu- 
ško ime. 

< tur. TaVat , muško ime < ar. 
tala< »lijepa i svijetla lica«. 

Tale, v. Tahir, Talat, Salih. 

taleba f (ar.) učenik; učenici. 

< tur. talebe < ar. pl. taldba, 
sing. tdlib »učenik«. 

Talih, v. Salih. • 


talih m i talija / (ar.) sreća. — 
»A turski ga t a П h narpjerio« 
(Vuk VII 375); -I u stari ta- 
1 i h crnogorski«, »►Rđave sam 
t a 1 i j e« (Vuk, Rječnik). 
< w tur. talih, tali’ < ar. talv 
»►sreća, sudbina«. 

talisman m (ar.-pers.) hamajlija, 
zapis, koji se nosi uza se. 

Ova riječ nije đošla preko tur. 
jezika, pošto je u ovom obliku 
u tur. jeziku nema. АП pošto 
je izvedenica od ar. tilsim, v. 
tilsum i pers. suf. za pl. -an, 
uvrštena je u ovaj rječnik. 

Шк1п, -ina m (ar.) učenje na 
arap. jeziku koje vrši hodža 
nad gr obom neposredno nakon 
sahrane umrloga, pošto se razi- 
đu oni koji su sahrani prisu- 
stvovali. Hodža glasno na arap- 
skom jeziku upućuje umrloga 
kakve će odgovore davati an- 
đelima—ispitivačima (sualdži- 
jama Munkiru г NeJc iru), koji 
se javljaju u grobu. — »Muha- 
medu t a 1 k i n proučio« (Beh. 
VIII 30). 

< tur. talkin < ar. talqin »na- 
putiti, poučiti«. 

talum m (ar.) vježba; vojna obu- 
ka; dresiranje. — »kađ na t a- 
1 u m izvede soldate« (K. H. I 
275). 

< tur. talim »vježba, obuka« 

< аг. tadim ^pouČavati« 

V. talumiti (se), talumli. 

ШшпШ (se), vježbati (se) f pouča- 
vati (se). — »potrle je zvorni- 
čke spahije, / igrajući, konje 
talumeći« (Sevd. 151). 

Izv. od talum (v.). 

talumli, indecl. adj. (ar.-tur.) iz- 
vježban, naučen, dresiran. — 
»kad ga đogat opazio, / t a- 
1 u m 1 i se dobar prigodio« (M. 
H. III 247). 

< tur. taiimli, v. talum + tur. 
suf. -li. 


598 



tanđara- mandara 


iamahćar, v. tamaićar. 

iamam, taman, tamam, taman 
(tamah, tamah) adv. i adj. (ar.) 
2. potpuno, ravno , upravo f 
istom. — **tamam udri uz po- 
' l.je Muhača«, »svata t a m a m 
-četiri hiljade« (K. H. I 222, II 
224); ^taman do koljena«,. 
Чатап si doŠao kad treba« 
г <Vuk, Rječnik); »nek smo opet 
■druge na t a m a h u, / kao što 
smo i djevojkam* bile« (I. Z. II 
18 ). 

2. dobro1 (potvrdno rečeno). 

3. odgovara, pristaje kako tre- 
ba. — »A.: Je li ti dugačka ta 
haljina? / B.: Nije, nego t a- 
man« (Vuk, Rječnik). 

< tur. tamam < аг. tamam. 

V. tamaniti, utamaniti, potama- 
niti, potamam. 

lamaniti, zatirati , iskorjenjivati. 
Izv od taman, v. tamam. 

lamašćar, tamahćar, -ага m (ar.- 
pers.) gramzljivac , pohlepnik . 

< tur. tamahk&r < ar. tama^ 
»pohlepa*« + pers. suf. za ozna- 
čavanje kakve radnje, zanima- 
nja ili pravljenja -кат. 

V. tamašćarluk. 

iamašćarluk. tamahćarluk m <аг - 

pers.-tur.) pohlepnost , gramzijt- 
vost. 

< tur. tamahkđrhk, v. tama- 
šćar 4- tur. suf. -Itk. 

iimbura, tanbura f (pers.) pozna- 
ti muzički udarni instrumenat 
sa ticama . — »ра dohvati se- 
defli tamburu^ (K. H. I 367). 

< tur. tanbura < ar. tunbUr 

< pers, diinbe-i bereh >*-jagnje- 
ći rep« (vjerovatno tako nazva- 
no usljed sličnosti); pers. diinb 
»rep« i pers. bereh »jagnje-. 

V. tamburaš, tamburati, tambu- 
rija, tamburtel. 

iamburaš, tanburaš, -aša m, svi- 
rač uz tamburu . 

Izv. od tambura (v.). 


tambdrati, 1. svirati uz tamburu. 
2. fig.: mahati; ^tamburati no- 
gama« = sjedeći nogama mla- 
titi, tj. besposlen sjediti. 

Izv. od tambura (v.). 

tamburija m (pers.) tamburaš , 
svirač uz tamburu. Od ovog je 
došlo prezime Tamburija. 

< tur. tanburi , v. tambrua + 
ar. pers. adj. suf. -Г. 

Tamburija, v. tamburija. 

tkmburtel (tambur-tel) m (pers.- 
tur.) žica za tamburu. 

< tur. tambur teli , izft., v. 
kompon. pod tambura i tel. 

t&min, taminiti, v. tahmin, tahmi- 
niti. 

tšmir, -ira m (ar.) 1. рортарак , 
renoviranje. 

2. >латхг učiniti 4 = popraviti. 
— »►valja m’ kulu tamir uči- 
п i t i« (K. H. I 303). 

< tur. tamir < ar. tamir. 

V. tamiriti, istamiriti. 

tamlriti, popravljati, renovirati. 
Izv. od tamir (v.). 

tam tas, v. tas. 

tandara f (tur.) roštilj , prčvarnica. 
ut. tandir »mala plehana 
furuna: roštilj«. 

V. tandara-mandara, tandrkati, 
tandrnama. 

Undara-mandara (tur.) zbrda- 
zdola, bez veze i smisla (govor), 
bez reda i rasporeda (posao), 
loŠe urađeno , zbrka, darmar. — 
<Tandara mandara, ci- 
cvara bez masla« (Vuk, PosL 
311). 

< tur. tandir-mandir < tur. 
tandir, v. tandara + dodatak 
mandir bez značenja (uobičaje- 
na reduplikacija u tur. jeziku 
sa zamjenom početnog siova 
slovom ~m«). 





tandrkati 


tandrkati, -čem, u besposlicu go- 
voriti, govoriti zbrda-zdola. 

< tur. tandir, v. tandara. 

tandrnama / (tur.-pers.) neosno- 
vano mišljenje, trabunjanje. — 
»■Po tvoj t a n d r n a m i je ta- 
ko, a ustvari je to sasvim druk- 
čije« (u ob. gov.). 

< tur. tandirname »priča ili 
bajka koju jedan čita iz knjige, 
a drugi, okupljeni oko njega i 
oko tandare (male furune ili 
mangale), slušaju«<; fig.: »nešto 
bez osnova, fantazija« (tur. tan- 
dif, v. tandara i pers. name 
»pismo, knjiga, djelo«). 

tAne, -eta n (pers.) 1. topovsko ili 
puščano zrno, metak iz vatre- 
nog oružja. — »Da svako t a n e 
pogađa, ne bi nijedan vojnik 
živ ostao« (Nar. bl. 41). 

2. zrno, boba; tane bisera 
= zrno bisera. 

< tur. tane < pers. ddne. 

V. zejtin-tane. 

taneće, tanećedžija, tanećka, v. 
teneće, tenećedžija, tenećka. 

tanzmiat, -ata m (ar.) reforme. 

< tur. tanzimat < ar. pl. tan- 
?imat, sing. tanzim »srediti, 
rasporediti«. 

V. Tanzimati-hajrije. 

Tanzimati-hajrije (ar.) dobre, 

blagotvorne uredbe (zakoni) iz- 
dane na osnovu Hati-šerifa iz 
1839. g. u Turskoj Carevini , ko- 
jima su provedene reforme. 

< tur. Tanzimat-i hagrije, у. 
tanzimat i ar. ђ,аупууа »dobre, 
blagotvorne«. 

t£pija / (tur.) javna isprava o vla- 
sničkom pravu na nekretnini. 
Tapija se i danas izdaje u ne- 
kim krajevima naše zemlje gdje 
nisu uvedene zemljišne knjige. 
— »da na zemlju i t a p i j e 
daju« (K. H. I 77); »Podaj, maj- 


ko, iradske t a p i j e« (Lorđ 
233). 

< tur. tapu. 

taptisati, -išem, o božavaii. 

< tur. tapti, perf. 3 lice sing, 
od tapmak »obožavati«. 

tarabe, pl. t. / (pers.) ogrrada od 
dasaka. — »Čije li su t а r а- 
b e, čija li su vrata -к (GZM 1909 
309). 

< tur. vulg. taraba, daraba , 
knjiž. tahta perde »ograda od 
đasaka«, v. kompon. pod tahta 
i perde. 

taraf m (ar.) strana, kraj, pravac; 
stranka, partija. — »da se tvoja 
Bosna zabunila, /па tarafe 
u Bosni Bošnjaci« (K. H. I 94). 

< tur. taraf < ar. taraf. 

tarafhana, tarafana, taraphžna, 
tarapana / (ar.-pers.) kovnica 
za kovanje novca. — »ti mi ša- 
lji sedam sultanija, / uz nju se- 
dam šalji t a r a f h a n a«, »Još 
ću dati svakom tarafhanu, 
/ Sto no kuje gotovinu blago« 
(M. H. III, 6, 87). 

< tur. darbhane, zarbhane 

< pers. darbltfine < ar. darb 
»kovati« i pers. ђапе, v. hane. 

tarak, -rka m (tur.) češaZj, grebe - 
no; veliki češalj na mutapčij- 
skom stanu kojim sabija tka- 
nje. — »Pošto otvori donji ziv 
rukom. mutapčija provuče đah, 
sabije tKalo tarkom, zatim 
pomiče zumbalo ...« (GZM 1957 
53). 

< tur. tarak. 

V. tarakčija. 

tarakčija m (tur.) zanatlija koji 
pravi Češljeve i brda, češljar r 
brdar. 

< tur. tarakgi, v. tarak + tur, 
suf. -дг. 

tarana, v. tarhana. 


600 



taslaise*' 


taraphana, tarapana, v. tarafhana, 
tarafana. 

tarčin, đarčin m (pers.) cimet. 

< tur. targin < pers. darčin. 

V. tarčini. 

tarčini, indecl. adj. (pers.)- boje 
kao cimet. 

< tur. targini, v. tarčin + ar.- 
pers. adj. suf. -Г. 

tarčug, v. tagarčik. 

t&rhana, tarana / (pers.) izdroblje- 
no tijesto na mrvice u obliku 
zrnaca i osušeno, od čega y se 
pravi istoimena čorba . — 

^Tarhana je muslimanska 
hrana, a kaurska kupus i sla- 
nina« (Nar. bl. 166); »Turci ve- 
le: tarana je rana, / A sva 
raja: kupus i slanina« (Vuk V 
443). 

< tur. tarhana < pers. terfrane 
(terhw-ane). 

tArif učiniti, objasniti, protuma- 
čiti. 

< tur. tarif < аг. tamf. 

tarifa f (ar.) cjenovnik, određeni 
stavovi cijene za takse' ili uslu- 
ge (carinske, poreske, poštanske 
tarife itd.). 

< tur. tarife < ar. tairifa. 
taril) m (ar.) 1. istorija, pbvijest. 

2 . hronogram, natpis sa datu- 
mom građenja ili popravka, 
ispisan arapskim pismom u vi- 
du rečenice ili stihova, koji se 
stavlja iznad vrata džamije, te- 
kije, knjižnice, imareta, ili nad 
česmama, na mostovima itd. 
Zbir vrijednosti slova teksta po 
» ebdžed-hesabu « (v.) daje da- 
tum (godinu) izgradnje ili po- 
pravke odnosnog objekta. 

< tur. tarih < ar. tari}}. 

tarik, -ika, tarikat m (ar.) dervi- 
ški red. 

< tur. tank. tarikat < ar. ta- 
Tiq. tartqa, osn. zn.: »put«. 


Tarik (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Tarik < ar. T<iriq, mu- 
ško ime, osn. zn.: »zvijezda 
Danica«. 

t&rpdš, šša m (pers.) velika žen- 
ska kapa okićena biserom i du- 
katima. — »Na glavi joj tar- 
poš od bisera* (Vuk, Rječnik). 

< tur. tarpo$, tarbu$ < pers. 
serpuš (pers. ser »glava* i pers. 
pHš, prez. osn. od inf. pušiden 
»pokriti«). 

t&rš m (pers.) novac koji se daje' 
brijaču za brijanje. 

< tur. tira§ »brijanje« < pers- 
teraš , prez. osn. od inf. terašl - 
den »brijati*. 

tarz m (ar.) način; oblik. 

< tur. tarz < ar. tarz. 

tas m (ar.) 1. vrsta metalne zdje - 
le posebnog oblika: tasovi na 
kuhinjskoj vagi, tasovi u hama — 
mu kojima se crpa voda i poli - 
jeva po sebi prilikom kupanja,. 
tasovi u crkvi za prikupljanje 
priloga (»đao na tas«) itd. — 
»рокгај njiha pleteni sindžiri, / 
a na njima od srme tasovi« 
(K. H. I 286). 

2. »tam tas* = potpuni, cijeli 
tas. — »pa zagrablja pun t a m 
t a s vodice, / i dodaje Drinić’ 
Osmanbegu* (Muz. zap. Inst. 
1842). 

< tur. tas < ar. tds, tass i tur. 
tam < ar. tdmm »potpun«. 

V. tas-ćevab. 

tas-ćevab, -šba m (ar.) vrsta će- 
vaba: izrezano meso na sitne' 
komade i tako kuhano i pri- 
premljeno kao ćevab. 

< tur. tas kebabi, izft., v. kom- 
pon. pod tas i ćevab. 

taslačiti 1. grubo tesati. 

2. fig.: polno opštiti. 

Izv. od taslak (v\). 
taslaisati, -išem, upinjati se, oho- 
lo se držati, praviti se važan. 


601 




rtaslak 


< tur. ta&lamak »oholo se đr- 
žati*. 

4islak m (tur.) početni oblik , po- 
Četna faza izrade nekog pred- 
meta; neobrađeno drvo ođ ko- 
jega se pravi razno drveno te- 
žačko oruđe; bakreni Um u ta- 
bli. 

2. skica, forma . — »Cin Čiplak- 
•tan t a s 1 a k«=go kao od majke 
rođen (tj. pravi taslak od čo- 
vjeka, go golcat). — »... osta- 
ćemo čin čiplak, tan ta- 
s 1 a k. ko oni Arapi što žive u 
pijesku po afričkim pustinja- 
ша« (Zembilj II 42). 

< tur. taslak. 

V. taslačiti, zataslačiti. 

’Taslidža f (tur.) Plevlje. — »Po 
T a s 1 i d ž i pala magla, / bise- 
rom je pokapala« (Muz. zap. 
Inst. 2920); »Ko naloži vatru u 
to polje? / naložili t a s 1 i d ž~ 
s k i bećari« (GZM 1907 405). 

< tur. Tashce, tur^ko ime za 
Plevlje, bukv.: »Kamenica« 
(tur. tas »kamen«, ta§lx »kame- 
nit«, ta$hce »malo kamenit«). 

V. Taslidžak. 

'Taslidžak, -aka, Plevljak. — »već 
ću gledat’ T a s 1 i d ž a k a« 
(Muz. zap. Inst. 2589). 

Izv. od Taslidža (v.). 

4aš m (tur.) 1. kamen. 

2. svaki kolutić u igri tavle i 
pločica u igri domino, s kojima 
se igra. 

< tur. ta? 

V. Taslidža, taš bir! taščija, ta- 
šlihan, Tašmejdan, češmetaš, 
kesmetaš. 

*t&šak m, pl. tašaci, -aka (tur.) 
mudo , mošnje. 

< tur. ta$ak. 

V. tašaksuz, soltašak, tektašak- 

-tašaksuz, adj. (tur.) bez muda , bez 
jaja y anorohis. 


< tur. ta?akstz, v. tašak -г tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

t&š-bir! ili blr-taš! interj. (tur.) 
izraz u igri tavle i u igri do- 
mino, kad u jednog partnera 
ostane neutrošen samo jedan 
kolutić, odnosno jedna pločica. 

< tur. ta$ bir »jedan kamen«, 
v. kompon. pod taš i bir. 

taščija m (tur.) klesar; zanatlija 
koji pravi nadgrobne spome- 
nike. 

< tur. ta$ci, v. taš 4- tur. suf. 
7 дг. 

taširiti se, širiti se po tuđem do - 
bru; uživati tuđe imanje. 

< tur. ta’$ir < ar. ta<5?r »po- 
, birati đesetinu sa imanja (ku- 

piti porez)«. 

tišlihan, -ana m (tur.-pers.) 1 , ka- 
meni han. 

2. Tašlihdn je ime hana koji se 
nalazio u Sarajevu između da- 
našnjeg hotela » Evropa « i sta- 
rog bezistana. Izgorio je 17. VIII 
1879. i poslije toaa se nije više 
popravljao. Tašlihanom se na - 
zivala i čaršija od kamenog ha- 
na do današnje Štrosmajerove 
i ulice Zrinjskoo gdje su bile 
kuće imućnijih Srba. pravoslav- 
nih. — »Bezistanu širok ti si! f 
T a š 1 i h a n u. glavni ti si! 
(Vuk V 341): »Pošetalo Đulagi- 
no zlato, / sve sokakom iznad 
T a Š I i h a n a« (Muz. zap. Inst. 
2820 ). 

< tur. tashhan »kameni han«, 
v. taš + tur. suf. -li i han. 

Tišmejdan m (tur.-ar.) ime loka - 
liteta, dio Beograda, pozadi cr- 
kve sv. Marka. 

< tur. tas madeni , izft. v. kom- 
pon. pod taš i majdan. 

tatar, tatarin m (pers.) poštar — 
konjanik u Turskoj Carevini . 
Tatari su na brzim konjima 
prenosili fermane i službenu 



tavl^ 


poštu iz Carigrada u razne kra- 
jeve Turske. Naprijed je jahao 
tataraga (starješina pošte) i on 
je u njedrima nosio službena 
akta. Iza tatarage jahali su ta- 
tari—pratioci (po 1, 2 , 3 i višc 
ih, prema potrebi). Iza ovih su 
jahali surudžije koji su kan- 
džijama gonili tatarske konje 
da brže idu. U izvjesnim razma - 
cima postojale su tzv. »menzil- 
hane«, gdje su tatari zamjenji- 
vali umorne konje odmornim. 
— »T a t a r stiže i haber done- 
se, / iz bijela grada Carigrada« 
(I. Z. I 175). 

< tur. tatar, Tatar < pers. Td- 
tdr »Tatar«. 

V. tatarija, tatarka. 

4&tar-boza, v. boza. 

tatarija f (pers.) vrsta osmanlij- 
skog sedla. — »Previ ćebe, turi 
tatariju, / Tatariju se- 
dlo osmanliju«< (Vuk VII 185). 

< tur. tatari »tatarski«, v. tatar 
+ ar.-pers. adj. suf. -г. 

titarka f, tatarska kandžija . 

Izv. od tatar (v.) odnosno < tur. 
tatar kamgisi »tatarska kan- 
džija«. 

taterevan, v. tahtarevan. 

tdtil m (ar.) školski raspust, fe- 
rije. 

< tur. tatil < аг. tadil osn. zn.: 
>*-prekinuti rad, prestati sa po- 
siovanjem«. 

Utli, indecl. adj. i supst. (tur.) 1. 
kao pridjev: sladak. 

2. kao imenica: slatko jelo. 

< tur. tath. 

V. tatlija. 

tatlija f (tur.) slatka pita ^razva- 
ruša«. 

Izv. od tatli (v.). 

4&va f (pers.) 1. tiganj , posuda sa 
dugim drškom u kojoj se topi 
maslo, pravi zaprška, spravlja 


čimbur itd. — »Bijeli se kao 
t a v a na snijegu« (Nar. bl. 22). 

2. duguljasta posuda u kojoj se 
peku janjci i bravi na pekari. 

3. jelo (jagnjeće pečenje s po- 
vrćem, ili pasulj, riža i dr.) 
spremljeno i pečeno u tavi. 

< tur. tava < pers. tdbe. 

t&vaf, -afa m (ar.) obilazak oko 
Ćabe kao jedan od obaveznih 
obrednih činova muslimanskog 
hadžije koji ode na hadžiluk u 
Meku; »tavaf činiti Čabu« = 
obila^ti oko Cabe. 

< tur. tavaf < ar, tawwaf . 

tšvan m (tur.) 1. potkrovlje . — 
»аГ mu spdlo na t a v a n u bi- 
jaše« (GZM 1906 359). 

2. strop, plafon. — »udario gla- 
vom o tavan« (Vuk, Rječ- 
nik). 

3. pod; daske na podu. — »Sap- 
ku skida, pod pazuo tura, / Ru- 
ke svija, u t a v a n se zbija« 
(Vuk VII 100); »U dvije ga pole 
rastavio, / Dv’je ga pole na t a- 
van padnule« (M. H. XI 115); 
»pak je nogom o t a v a n udri- 
la, / dva t a v a n a nogom pro- 
lomila* (Vuk I 481). 

4. kat, sprat. — >*Na Glasincu 
kulu napravio, / Tanku kulu od 
devet tavana« (Petran. 425); 
»u širinu od trista tabana, / u 
visinu od devet tavana« 
(Vuk III 232). 

< tur. tavan. 

V. tavaniti, potavaniti. 1 

t&vaniti, poditi, postavljati pod. 
Izv. od tavan (v.). 

tSvla i t&vla / (lat.) vrsta igre za 
dva partnera: ograđena daska 
(tabla) na kojoj su polja ozna- 
čena šiljastim crtežima. Na o- 
značena polja stavljaju se k o- 
lutići (pule). Svaki partner ima 
na svom polju po 15 kolutića (u 
д jednog partnera su kolutići cr- 
ni ili u kojoj drugoj zatvorenoj 


603 



tavla 


boji, a u drugog žuti ili bijeli). 
Igra se sa dvije kockice (zaro~ 
vi) na čijim su stranama uti- 
snute tačkice od 1—6. 

< tur. tavla < tal. tavola 

< lat. tabula »tabla«. 

tavla i tSvla / (lat.) itala, konju- 
šnica. — »ođ mila mu ata po- 
klonio, 1 iz šezdeset t a v 1 e i 
četiri+f (M. H. III 3); »Ti siljezi 
u tavlu carevu, / Bira’, Su- 
ka, ate i paripe!« (Lord 9). 

< tur. tavla, istabil »štala« 

< lat. stabulum »štala 1 «. 

V. tavlafeaša, tavlenik. 

tavlabaša, tavlibaša m (lat.-tur.) 
najbolji konj u konjušnici. — 
»iz šezdeset tavle i četiri, / naj- 
boljega tavlibašu đogu« 
(M. H. III 3); »devlet ga je ru- 
kom prigrlio, ! pokloni mu do- 
ra t a v 1 a b a š u« (K. H. II 
487). 

< tUr. tavla ba§i »prvak ko- 
njušnice«, izft. v. kompon. pod 
tavla i baš. 

tavlenik, tavljenik, -ika m, štal- 
ski konj, ugojeni konj koji se u 
štali drži. — »Privezaše konje 
tavlenike« <\Luk VII 214); 
»Hrani Г kol goj konja t a- 
vljenika« (Lord 139). 

Izv. od tavla (v.). 

tavlaisati, -išem, umekšati, dotje- 
rati , pripremiti nešto da bude 
podesno za obradu napr.: ovla- 
žiti, poprskati listove duhana 
prije rezanja, odijelo prije pe- 
glanja itd. — »Pre nego Što bi 
se upotrebio, lim se provlači 
kroz vatru da se »t a v 1 a i š e«, 
što znači da se »otpusti«, da 
prilikom obrade ne bi pucao« 
(GZM 1957 81). 

< tur. tavlamak, isto što i ta- 
vlaisati. 

V. tavli, taviija. 

t&vli, indecl. adj. (pers.-tur.) 1. 
umekšan, ovlažen, podgrijan, 


dotjeran i pripremljen za obra- 
du; sjajan. 

2. fig.: debeo , ugojen. 

< tur. tavli < tur. tav »toplo- 
ta; vlaga; sjaj« itd. « pers. 
tab »toplota; sjaj«) + tur. suf. 
-h. 

tavlibaša, v. tavlabaša. 

tavlija j (pers.-tur.) vrsta svile, 
sjajna svila. — »nestalo mi je 
svile t a v 1 i j e, / svile tavli- 
j e i đulvezije« (Vuk I 22). 

< tur. tavh , v. tavli, koje, iz- 
među ostalog, znači i: »sjajan«. 

taze, dndecl. adj. (pers.) svjež, nov. 
— »po njoj pliva riba svakoja- 
ka, / kad gođ hoćeš da je t a z e 
jedeš« (Vuk II 105); »pušćenice 
ruho izvešćalo, / a djevojke t a- 
z e navezeno«, »kad se ženi t a- 
z e Jusufaga« (I. Z. II 104, I 81). 

< tur. taze < pers. taze. 

V. tazeluk. 

tazeluk m (pers.-tur.) svježina, 
prvina; nevinost. 

< tur. tazelik, v. taze -f tur. 
suf. -lik. 

te, -eta n (ar.) ime arapskog slo- 
va »t«. 

< tur. te < ar. tđ’. 

tebdil, tevdil m (ar.) 1. promjena; 
prerušavanje u drugo odijelo, 
maskiranje. — »u t e b d i 1 u 
kaurskom odilu«, »u tevdilu 
derviškom odilu« (M. H. III 88). 

2. »u tebdilu« = inkognito. 

3. »tebdil se učiniti« = preru- 
šiti se u drugo odijelo. — »Car 
se jope t e b dil u č i n i o«, »pa 
se care tevdil učinio« (M. 
H. III 34, 32). 

< tur. tebdil »promjena, pre- 
ruŠiti se u drugo odijelo« < ar. 
tabdil »promijeniti, zamijeniti«. 
V. tebđil-hava, pretebdiliti se. 

tebdil-hava, tevdil-h&va / (аг.) 
promjena zraka, promjena kli- 


604 



teferičiti 


me (radi liječenja); kaže se: 
»otišao je na more, na t e b d i L- 
h a v u«. 

< tur. tebdil-i hava , pers. izft., 
v. fcompon. pod tebdil i hava. 

tebčšlr, -ira m (pers.) kreda. — 
»brez aršina i brez t e b e š i r a« 
(GZM 1908 127). 

< tur. tebe$ir < pers. tebašir. 

tebrik, -1ка m (аг.) čestitanje; 
»tebrik učiniti« ~ čestitati. 

< tur. tebrik < аг. tabrik. 

V. tebriknama, mubareć. 

tebriknama f (ar.-pers.) čestitka. 

< tur. tebrikname f v. tebrik 
4- pers. ndme »pismo, knjiga«. 

tećbiri, v. tekbiri. 

tčćmil, tećmii učiniti, v. tekmil, 
tekmil učiniti. 

teddruć m (ar.) ekonomičnost, 
uredno gazdovanje. 

< tur. tedarik < ar. tadaruk. 
V. tedarućiti, tedarućli. 

tedarućiti, štediti. 

Izv. od tedaruć (v.). 

tedarućli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
ekonomičan. 

< tur. tedarikli, v. tedaruć + 
tur. suf. -li. 

tedžbiriti, v. tekbdr, tekbiriti. 

tedželija / (ar.) sudbina , udes. 

< tur. tecelli < ar. tadalli. 

tedžruba / (ar.) iskustvo. 

< tur. tecrube < ar. ta$riba. 

tedžvld, -lda m (ar.) fonetička 
pravila za ispravno učenje kur*- 
ana; »učiti kufan po tedžvidu« 
~ učiti pravilno. 

< tur. tecvid, tecvit < ar. ta£- 
wid. 

tćđbir, teđblriti, v. tekbir, tekbi- 
riti. 

teđel, teđelj, tegelj m (tur.) sitni 
šav, sitno prošivanje; vez na 


platnu lančanim bodom. Razli - 
kuju se dvije vrste veza lanča- 
nim bodom: »stambolski teđel« 
i » paša-teđel« (pašinski tedel). 
— »Kad se naručuje džemadan, 
naručuje se koliko ko hoće »te- 
đelja« i kaže se: »Uđri mi dva 
(tri itd.) t e đ e 1 j a« (GZM 
'1956 156). 

< tur. teyel. 

V. teđeliti, preteđeliti, tegeltija. 

teđeliti, tegeljati, sitno šiti, pro- 
šivati; vesti lančanim bodom. 
Izv. od teđel, tegelj (v.). 

Tefa, v. Tefika. 

tefčrič m (ar.) 1. zabavljanje; 

provod; uživanje u prirodi; iz - 
let u prirodu u strrhu provoda i 
razonode. — »je Г ti žao Ba- 
njaluke? / Banjalučkih t e f e- 
r i č a, / na Vrbasu akšamluka^ 
(Muz. zap. Inst. 1904); »i često 
ćeš na t e f e r i č ići — / s ka- 
dunama od petka do petka* 
(Vuk III 43). 

2. mjesto u prirodi odakle je 
lijep pogled, gdje se može uži - 
vati promatrajući prirodu. — 
»Trebeviću, visok teferiču, 
/ s tebe mi se vidi Sarajevcn* 
(Sevd. 189). 

< tur. teferriic, teferriig < ar. 
tafarru$ »veseliti se«. 

V. teferičiti, teferičli, oteferičiti, 
proteferičiti. 

tefčričiti, tefćričovati, -ujem, za- 
bavljati se, zabavljati se u pri- 
rodi; uživati u promatranju 
prirode ili nečeg drugog lije- 
pog. — »Pod jelike u polje ze- 
leno, / Da pijemo i t e f e r i- 
č i m o«, »Prođ’ s’ Osmane t e- 
feričovanja, / i šenluka 
pod Otres planinom« (Vuk VII 
26, 27); »onda ćemo teferi- 
čovati« (K. H. I 425) 

Izv. od teferič (v\). 


605 



tefertčli 


teferičli, inđeel. adj. (ar.-lur,) po- 
desno za teferič (mjesto), s:l do~ 
brim pogledom (mjesto). 

< tur. teferriiglii , v. teferić + 
tur. suf. -lii, -li. 

Teflr, v. Tevfik. 

Tefika, hipok. Tefa (ar.) musl. 
žensko ime. 

Od muškog imena Tefik, Tev- 
fik napravljeno žensko ime s 
nast. za t. -a. 

tefslr, -ira m (ar.) 1. komentar 
kur’ana (knjiga). 

2 nauka o tumačenju kur’ana. 

< tur. tefsir < ar. tdfsir. 

tefter, tevter, iefter m (grč.) bi- 
Iježnica, registar, protokol; ra- 
čunska knjiga; trgovačka knji- 
ga dugovanja i potraživanja. — 
»U crn t e f t e r koga zapisatK 
»•Kad Čivutin osiromaši, on 
premeće t e f t e r e (te gleda 
ko mu je što dužan)« (Vuk, 
Posl. 338, 122); »po tefteru 
kapetan-divojke* (M. H. III 
323). 

< tur. defter < grč. diftlra. 

V. tefterdar, tefterhana, tefte- 
rihakanija, tefteriti, protefteriti. 

tefterdar, defterdar (teftedar) 

-dr^a m (grč.-pers.) u Turskoj 
Carevini u prvo vrijeme mini- 
star finansija; kasnije šef finan- 
sija jednog vilajeta. — Od ovog 
su nastala prezimena Tefterda- 
rević , Tefterdarija (Defterdare- 
vić, Defterdarija). — »Vezak 
vezla seja teftedara« (Vuk 
I 499). 

< tur. defterdar, osn. zn.: »ra- 
čunovođa«, v. tefter + pers. 
-dar, prez. osn. od inf. dašten 
»imati, držati«. 

Tefterdarević, Tefterdkrija, v. 
tefterdar. 

tefterhana, defterhana / (grč.- 
pers.) računovodstvena kancela- 
rija; direkcija finansija. — >»-i 


da im se digne tcfterhana 
1 iz Stambola do Travnika b’je- 
la« (K. H. I 77). 

< tur. defterhane , v. kompon. 
pod tefter i hane. 

tefterihakanija, defterihakanija f 

(grč.-tur.-ar.) centralna uprava 
za zemljišne knjige u Istambu - 
lu u kojoj se naiaze knjige sa 
upisanim podacima svih nekre- 
tnina i njihovih vlasnika u, 
Turskoj Carevini . 

< tur. defter-i hakani , bukv.: 
»carski tefter«, v. tefter + аг. 
hdqan »car« (< tur. kagan) -H 
ar.-pers. adj. suf. -t. 

tefteriti, popisivati u tefter, pro- 
voditi kroz tefter. — »jesi Г 
moju vojsku tefterio, 1 što 
mi ima po tefteru vojske?« (M. 
H. III 369); »pa stadoše brojit 
svatove. J Tale broji, a Ramo 
tefteri« (F. K. 1886 44). 

Izv. od tefter (v.). 

teftiš, -iša m (ar.) 1. inspekcija, 
izvidanje, pregled; »teftiš uči- 
niti« = vršiti inspekciju. — »i 
odoše s vojskom po t e f t i š u, 

/ kroz njihovih sedamn’est na- 
hija« (Vuk IV 131); »pa tu ra- 
ju da t e f t i š u č i n iš« (K. H. 

I 243). 

2. izvidnik, inspektor (mjesto 
mufetiŠ). »pa ispade gradu na 
kapiju, / a s bedema viknuŠe 
t e f t i š i« <K. H. II 480). 

< tur. tefti? < ar. taftiš. 

V. teftišlema, mufetiš. 

teftišlema f (ar.-tur.) pregled, in- 
spekcija, revizija. 

< tur. tefti?leme , v. teftiš + 
tur. -leme. 

tegeltija / (tur.) meko ćebe koje 
se stavlja ispod sedla na ko- 
nja. — »na đogatu ništa ne osta- 
vi, / sam’ ostade gola t e g e 1- 
tija« (K. H. I 488). 

< tur. tefjelti. 


606 



■* Ičkrar 


ttgelj, v. teđel. 
tegeljati, v. teđeliti. 
tehđaj, v. terđah. 

tehir, -ira, (teir) m (ar.) otezanje, 
odgađanje , ostavljanje za ka - 
snije. 

< tur. tehir < ar. tfi’ftir. 

V. tehiriti, otehiriti, pritehiriti. 

tehiriti (teiriti), otezati , ođpađati. 

— »ne t e h i r i, ne propuštaj 
ti namaz* (Ist. bl. II 222). 

Izv. od tehir (v.). 

tehlufcčli, indecl. adj. i adv. (ar.- 
tur.) 1 . kao pridjev: o pasan, po- 
gibeljan. 

2. kao prilog: opasno, pogi~ 
beljno . 

< tur. tehlikeli < ar. tahluka 
»opasnost* 4- tur. suf. - li . 

teir, teuriti, v. tehir, tehiriti. 

tejčmum m (аг.) ritualno trenje 
lica i ruku do laktova koje za- 
mjenjuje abdest (v.) i gusul (v.) 
kada nema vode. 

< tur. tegemmiim < ar. tay- 
dmmum. 

tčk, adj. i konj. (tur.) 1 . neparan, 
liho. — »tekmi-čiftmi?« = liho 
li, tako li? (izraz’ u igri čifteka). 
2. samo; čim. 

< tur. tek. 

tekasiti se, v. takasiti se. 

tekavud m (аг.) penzija. 

< tur. tekaiit < аг. taqau<d. 

tekbiri, tećbiri, teđbiri (teđžbiri), 

pl. m (ar.) učenje (izgovaranje) 
po više puta »Allahu ekber« = 
bog je velik. Tekbiri se uče 
skupno i giasno naročito na 
bajram i prilikom učenja hat- 
me. 

< tur. tekbir < ar. takbir. 

, V. tekbiriti. 

tekbiriti, tećbiriti, tedbiriti (tedž- 
biriti) učiti tekbire (v.). — »pređ 


njim idu dvije efeitdije, 
tedžbireći niz polje iđahu-« 
(K. H. II 373). 

Izv. od tekbir (v.). 

teke, tek, konj. (tur.) samo; čim . 
— »Poočime, pašo od Krajine? 
/ T e k e primiš knjigu na ru- 
kama, 1 Razvi bajrak, s kopljem 
u ledini-« (Vuk, VII 373). 

< tur. tek. 

tekija f (ar.) derviška zgrada u 
kojoj se obavljaju derviški o- 
bredi. Svaka tekija ima svoga 
starješinu, šeha . — »po t e k i- 
jam’ hukće s dervišima« (K. 

H. I 49). 

< tur. tekke < аг. takyd. 

tekmll, tčćmil, -ila m (ar.) 1. do- 
puna, izravnanje, završivanje. 

2. >*-tekmil učiniti«, »tećmil uČi - 
niti * = dovršiti, upotpuniti, na- 
miriti, izravnati. — »Stara kla- 
nja po vaktu jaciju. / Pošto sta- 
ra tekmil učinila, / ona 
sjeđe u meke dušeke« (B. V. 
1892, 155); >**kad su svate tek~ 
mil učinili, 1 taman svati 
konje uzjahaše« (K. H. II 373); 
»carsku kaznu tećmil uči- 
ni, / štono sam je rateć potro- 
ši<x (K. H. I 261). 

< tur. tekmil < ar. takmil 
»svr-Šiti, namiriti, upotpuniti-«. 

tčkne n (tur.) korito. 

< tur. tekne. 

teknefes m i tek nefes, indecl. 
(tur.-ar.) 1 . zaduha , astma. 

2. istom što je duša u njemu , 
na smrti je. 

< tur. tek nefes, v. kompon. 
pod tek i nefes. 

tekrar, -ara m i kao adv. (аг.) 

I. ponavljanje, opetovanje. 

2. ponovno, opetovano. — »T e- 
krar Fatu nićah učinilji« 
(Lord 25). 


607 



4ektašak 


3. »tekrar učiniti« — ponoviti, 
opetovati. 

< tur. tekrar < ar. takrar. 

V. istekrar. 

•tektašak m (tur.) jednomućL, onaj 
koji je s jednim jajetom, mo- 
norhit, monorchis. 

< tur. tekta$ak, v. kompon. pod 
tek i tašak. 

4ek-tuk, adv. (tur.) porijetko, 
ovdje-ondje; nekad te nekad. 

< tur. tek tiik, v. tek +• tur. 
tiik, riječ bez značenja, redu- 
plikacija. 

4el m (tur.) 1. tanka žica. — »ne 
biju se tako robinjice, / već se 
biju od t e 1 a kandžiom« (F. J. 
I 67). 

2. zlatna ili srebrena (od varaka 
ili srme) žica za vezenje ili 
protkivanje. 

3. brzojav. 

< tur. tel, sa značenjem kao u 
nas. 

V. telli, telli-diba, telli-pulli, 
telija. 

telal, -ala (telar) m (ar.). 1. javni 
objavljivač, dobošar; izvikivač 
na javnim licitacijama; trgo- 
vački posrednik, staretinar. — 
»telalima ode govoriti, / vi 
uzmite četr’est jedeka« (K. H. 
I 24); »Telal viče od jutra do 
podne« (Bilten I 101). 

2. »dati na telala .« objaviti ili 
prodati preko telala; »pustiti 
telala « — objaviti nešto preko 
telala. 

.3. Teldli je ime ulice u Saraje- 
vu koja se prostire od Baščar- 
šije do Vijećnice, gdje su se na- 
lazile staretinarske radnje. 

< tur. tellal < ar. dallal. 

V. telalbaša, telalija, telaliti, 
rastelaliti. 

telalbaša m (ar.-tur.) starješina 
telala, prvi telal. — »T e 1 a 1- 


b a š o, imana ti tvoga« (Lord 
15). — Od ovog je došlo prezi- 
me Telalbašić. 

< tur. tellalba? г, v. kompon. 
pod telal i baš. 

Telalbašič, v. telalbaša. 

telalija f (ar.) telalska provizija 
kod javnih prodaja (obično je 
iznosila 2%); nagrada telalu za 
oglašavanje. 

< tur. tellaliye < ar. dallali- 
ууа, v. telal + ar. adj. suf. 
-iyya. 

telaliti, objavljivati, razglašavati; 
raznositi vijesti, vršiti telalski 
posao. — »vi uzmite četr’est je- 
deka, / t e 1 a Г t e ih između 
svatova« (K. H. I 24); »Stono 
dolje u čaršiji telal telali? / 
Na kočiji đuzel rhoma, te se 
prodava« (Vuk V 357 ). 

Izv. od telal (v.). 

telef m (ar.) 1. propast, stradanje, 
uginuće, nestanak. 

2. »telef biti« — propasti, upro- 
pastiti se; »telef (se) učiniti« = 
upropastiti (se), satrti (se). — 
»svi se momci t e 1 e f uč ini- 
še, / sebep zlata Eminbegovi- 
ce« (I. Z. III 106). 

< tur. telef < ar. talaf. 

telegrafčija, teligrafčija m (grč.- 
tur.) poŠtar; poštanski službe- 
nik koji radi na telegrafu. 

< tur. telegrafhana < grč. tele- 
grafho + tur. suf, -дг. 

V. telegrafhana. 

telegrafhana, teligrafhana f (grč.- 
pers.) pošta. 

< tur. telegrafhana < grč. tele- 
grapho + pers. faane, v. hane. 

telija f (tur.) odjevni predmet ve- 
zen ili protkan zlatnom ili sre - 
brenom žicom (koncem). — »Sta 
joj dadoh mila majko moja: / 
Dvi t e 1 i j e i dvi anterije« 
(Вајг. 11). 

< tur. telli, v. telli. 


,€08 



temre 


telli, terli, indecl. adj. (tur.) ve- 
zen ili protkan zlatnorri ili sre- 
brenom žicom (koncem); ukra- 
šen zlatnom ili srebrenom žicom. 

< tur. telli y v. tel + tur. suf. 
-li. 

V. telli điba> telii-pulli. 

telli diba, terli diba / (tur.-pers.) 
teška svilena tkanina protkana 
zlatnom ili srebrenom žicom 
(koncem); brokat. — »bratac 
sestri šije t e r i i d i b u« (M. 
H. X 13). 

< tur. telli diba, v. telli i diba. 

telli-pulli, terli-purli, indecl. adj. 
(tur.-pers.) izvezen ili protkan 
zlatnom ili srebrenom žicom i 
ukrašen zlatnim ili srebrenim 
pulama (pločicama); okićen, na- 
kićen, iskićen. 

< tur. telli pullu, v. telli i pulli. 

teluke, telukčija, v. terluke, ter- 
lukČija. 

telva, telfa, teljva i tčlva, telfa, 
teljva / (tur.) talog od kuhane 
kaje. 

< tur. telve. 
tembel, v. dembel. 

tembih, tenbih, -iha m (ar.) f. 
opomena, saopštenje, naredba. 
— »Kad bi sa ovakve kule pu- 
kao top u doba mira, značilo je 
da kapetan poziva svoje ljude 
iz mjesta i okoline na t e m- 
b i h (saopćenje)^ (Kreš. Kape- 
tanije 23). 

2. »tembih učiniti« ~ upozoriti, 
narediti. — »pa ćeš nama t e n- 
b i h u č i n i t i«, »i Turcima 
tembih učinio^ (K. H. I 
72, 107). 

< tur. tembih < ar. tanbih. 

teraena, temen аЉ, indecl. n (ar.j 
J. simbolični pozdrav rukom 
koji se sastoji u tom što se de- 
snom rukom (zapravo vršcima 
prstiju ruke) dotakne najprije 


brada, onda usne, a zatim čelo. 
To ima da znači: Ijubim ti sku- 
te i stavljam na čelo. Kod nas 
se u tom smislu kaže: »£o tre- 
ba poljubiti i na čelo staviti«, 
tj. tome treba odati svaku čast. 
2. »temena činiti, učiniti « = 
pozđravljati, pozdraviti na opi- 
sani način. — »pa bajrake ze- 
mlji poiožiše, / u tri puta t e- 
mena činjahu« (Vuk IV 
311); temena mu tri put 
učiniti« (K. H. I 145); »zara 
Ijubi, a temenah čini« (M. 
H. III 13). 

< tur. temenna . temennah 
»simbolični pozđrav« < ar. ta - 
manni »željetK 

temerut, temerutin m (ar.) trom 
čovjek; giupan, smetenjak, ne- 
sposoban ili nepodesan za ka- 
kav fizički rad. 

< tur. temerriid, temerriit 

< ar. tdmdrrud »prkositi; tvr- 
dogiav bitr*. 

temesuk, temesuć m (ar.) potvrda, 
isprava, pismeno. 

< tur. temessiik »isprava« 

< ar. tamassuk (1 f^rnsk V) 
»uhvatiti se za nešto, držati se 
nečega^«. 

iemiz, adj. (tur.) čist. — »U dje- 
vojčice t e m i z haljine, / t e- 
m i z haijine, thnko predene« 
(I. Z. II 170). 

< tur. temiz. 

temre, -eta n (tur.) 1. корЦе; dr- 
žak ođ bajraka. — »On na ko- 
plje frci kod bunara, / sve mu 
t e m г e u igle sasuo«, »sav mu 
bajrak ođnfclo olovo, / samo 
t e m r e nosi u desnici^ (M. H. 
III 21, 416); »u ruci mu t e m r e 
ubojito, / na temretu od 
zlata jabuka^ (K. H. I 315). 

2. držak od đerđefa. — »Od se- 
be je đerđef odbacila, / đerđefu 
je temre salomila^ (Beh. IX 
294) 


39 — Turcizml u SH jezlku 


609 



tenanluk 


< tur. temren < tur. timuren 
»željezni vrh u kopJja ili stri- 
jele« (tur. timur »željezo«), 

tenanluk, v. tenhanluk. 

tenbih, v. tembih. 

tcndžera, tendžera / (tur.) duboka 
bakrena posuda, dublja je od 
šerpe i nema drški sa strane. — 
»Zaluđu je kula i pendžeri, / 
kad nije ništa u t e n d ž e r i« 
(Nar. bl. 56); »Rugao se lonac 
t e n d ž e r i (što je crna)« (Vuk, 
Posl. 272). 

< tur. tencere. 

teneće, -eta (taneće) n i teneća / 

(pers.) lim, pleh. — »pokrivena 
žutim tenećeto m« (K. H. I 
236). 

< tur. teneke < pers. tenke. 

V. tenećedžija, tenećka. 

tenećedžija (tanećedžija) m (pers - 
-tur.) limar. 

< tur. tenekeci , v. teneće + 
tur. suf. -ci. 

tenećka (tanećka) /, kanta od 
lima. 

Izv. od teneće (v.). 

tenef m (ar.) konopac, uže. — »I 
ja ću sijat konoplje, / I ja ću 
plesti t e n e f e« (Vuk V 391); 
»O Boga ti pehlivanko djevoj- 
ko, / ili voliš po t e n e f u igra- 
ti, / ili s Mehom na šiltetu sje- 
diti?« (Sevd. 146). 

< tur. tenef < ar. tunub. 

tenefsile, v. benefsile. 

tenešir, -ira m (pers.) dugački sto 
na kome se mrtvac u muslima- 
na kupa prije sahrane. — »ku- 
paše je đulsijom vodicom, / pu- 
šćaše joj kose niz tenešir* 
(I. Z. IV 246). 

< tur. tene$ir »sto na kome se 
kupa mrtvac« < pers. tenšu 
tenŠuy »onaj koji pere, peiač« 
(pers. ten »tijelo« i pers. šu, 


šuy, prez.|osn. od inf. šusten 
»prati«). 

tenhan, tenhanluk (tenan, tenan- 
luk) m (pers.-tur.) samoća, osa- 
ma, dokolica. — »Po akšamu 
večer večerali, / Po večeri sili 
po tenhanu« (M. H. IV 59). 

< tur. tenhalik < pers. tenha 
»sam, prazan, pust« + tur. suf. 
-hk. 

tenzimati-hajrije, v. tanzimati- 
hajrije. 

tćpa f (tur.) 1. brežuljak, brdašce, 
uzvisina. — »te na drugu t e p u 
udariše« (K; H. I 187); »u bo- 
stanu tepa ozidana, / a oko 
nje jalđuz-tarabozani« (K. H. II 
289). 

2. Tepa je ime jedne mahale u 
Mostaru. 

< tur. tepe f depe »brežuljak; 
vrh; tjeme«. 

V. tepedžik, tepeluk. 

Tepa, v. tepa. 

tepedzik m (tur.) 1. mali brežu- 
Ijak. 

2. Tepedžik je ime jednog kra- 
ja u Travniku. — »Je Г ti žao 
Tepedžika, / Tepedži- 
k a teferiča?« (Sevd. 113). 

< tur. tepecik , v. tepa + tur. 
dem. suf. -cik. 

Tepedžik, v. tepedžik. 

tepeleisati, -išem, uništiti. 

< tur, tepelemek »uništiti«. 

tepeluk (tepaluk) m (tur.) 1. mala 
kratka ženska kapa okićena ni - 
skama dukata ili bisera , ili ve - 
zena srmom i zlatom. Nosi se 
navrh glave. Ponekad se tako 
naziva pločica na ženskim ka - 
pama koja je izvezena srmom 
ili zlatom. — »Atu s’ peča nad 
očima svitli, / Ko tepeluk u 
namli divojke« (M. H. IV 93). 
2 . gornji okrugli dio crnogorske 
i hercegovačke kape. 



f 


3. ukrašena jabuka na vrhu 
kundaka u male puške . — »svo- 
je mrke objesio brke, / pokrili 
mu puškam’ t e p e 1 u k e« (K. 
H. I 1X4). 

4. kružni dio kapka u mlina za 
kafu. 

< tur. tepelik < tur. tepe, v. 
tepa -j- tur. suf. ~lik. 

tepsija, tevsija f (tur.) okrugli ba- 
kreni ili emajlirani sud; pitne 
tepsije su pliće i u njima se pe- 
ku pite, a u dubljim tepsijama 
peče se hljeb. — »Ako je pas 
pitu izio, t e p s i j a je ostala« 
(Vuk, Posl. 4); »Skuplja pita 
neg’ t e v s i j a« (GZM 1951 
218). 

< tur. tepsi. 

V. tepsijanje. 

tepsijanje, okretanje uspravljene 
tepsije uz pjesmu. U ot?om slu- 
čaju tepsija zamjenjuje muzi- 
čki instrumenat. 

Izv. od tepsija (v.), 

terak, terek m (tur.) uzorak, mu- 
stra , model (mustra od papira 
za haljine , mustra od kartona 
za obućn , abadžijski uzorak za 
kroj, drvcna mjera u samardži- 
ja za razmak rupa na krstina- 
ma itd.). 

Vjerovatno < tur. tink »koža« 
(stariji oblik od deri). Možda 
prema ovom: parče kože kao 
uzorak, kao mjera. 

teravija f (ar.) noćna ramazanska 
molitva o d 20 rećata, koja se 
klanja zajedno sa jacijom. 

< tur. teravi < ar. pl. tdra- 
u-ih , sing. tdrwiha »četiri rećata 
teravije (tj. jedna petina tera- 
vijeH 

Terazije / (pers.) glavni trg it Bea- 
gradu. Ime je dobio po tome 
što se na ovom mjestu za vri- 
jeme turske vlasti nalazio re- 


terć ćiniti 

zervoar o dakle se voda razvo- 
dila u raznim pravcima . Rezer- 
voar iz koga se voda razvodi 
zove se » terezija « ili » terazije «. 

< tur. terazi < pers. terazu. 

V. terezija. 

terazije, v. terezija 

terbije, -eta n ( ar. ) odgoj , vaspi- 
tanje. 

< tur. terbiye < ar. tarb'iya. 

V. terbijeli, terbijesuz, terbije- 
suzluk, terbijetiti. 

terbijeli, terbijetli, indecl. adj. i 
adv. (ar.-tur.) 1. kao pridjev: 
odgojen, vaspitan. 

2. kao prilog: pristojno, ulju- 
dno. — »Pa ti siđi do vode bu- 
nara, / T e r b i j e 11 i ti do be- 
ga dođb< (M. H. IV 7). 

< tur. terbiyeli, v. terbije + 
tur. suf. -li. 

terbijesuz, supst. i adj. (ar.-tur.) 

1. kao imenica: neodgojen čo- 
vjek, prostak. 

2. kao pridjev: neodgojen, ne- 
vaspitan. 

< tur. terbiyesiz, v. terbije + 
tur. postpoz. ~siz »bez«. 

terbijesuzluk m (ar.-tur.) neodgoj, 
nevaspitanost, 

< tur. terbigesizlik, v. terbije- 
suz 4- tur. suf. -lik. 

terbijetiti, odgajati, vaspitati. 

Izv. od terbije (v.). 

terći-dun’ja, terki-dun’ja, indecl. 
m (ar.) odricanje od ovog svi- 
jeta i posvećivanje misli i rada 
samo drugom , budućem svijetu. 

< tur. terk-i diinya, perz. izft. 
od ar. tdrk »ostaviti, proći se; 
ostavljanje, prolaženje« i ar. 
dunya »ол'ај svijet«. 

terć Ćiniti, terk činiti, ostavljati , 
propuštati . napuštaii. — »t e r ć 
ne č i n i božji farz« (Nar. bl. 




611 



tčrćija 


309); ^terk ne č i n e oni svo- 
ga hizmeta« (Ist. bl. 227). 

< tur. terk < ar. tark »osta- 
viti«. 

terćija, v. terkija. 
terdžah, terdžaj, v. terđah. 

terdžuman, -ana m (ar.) tumač 
stranih jezika, prevodilac . — 

^brže viknu sedam t e r d ž u- 
m a n a« (K. H. I 278). 

< tur. tercuman, terceman 
.< аг. tarčjuman. 

V. dragoman, terdžumaniti, ter- 
džumanluk. 

terdžumaniti, tumačiti, prevoditi 
strani jezik. 

Izv. od terdžuman (v.). 

terdžumanluk m (ar.-tur.) zvanje 
tumača stranih jezika ili prevo- 
dioca. 

< tur. terciimanhk, v. terdžu- 
man + tur. suf. -hk. 

terđah, terđaj, težđah, tehđaj 
(terđžah, terdžaj) m (pers.) 1. 
zanatlijski sto na kome zanatli- 
ja radi (cipelarski , stolarski , 
mutapčijski itd. terđah); lon- 
čarsko kolo. 

2. okvir od letava na kojem ta- 
baci (kožari) razapinju kožu , 
pošto je izvade iz kreča. 

< tur. tezgah < pers. destgah 
(pers. dest »ruka* i pers. -gdh, 
suf. za oznaku mjesta). 

V. tczga. 

teredža, teredže (teređa, teređe) 

f (ar.) kalup, model (kujundžij- 
ski , zlatarski, zvonarski itd.); 
kutija za mjerenja baruta. 

< tur. derece < ar. darafia 
»stupanj, stepen^. 

terezija, terazije f (pers.) 1. ručna 
vaga, sprava za mjerenje koja 
ima dva tasa sa dvije strane 
koji vise. 


2. mjesto na vodovodnoj mreži 
(rezervoar) grada odakle se raz- 
vodi voda u raznim pravcima - 
Od ovog je došlo Terezija, ime 
jedne mahale u Sarajevu i Te- 
razije, glavni trg u Beogradu. 

< tur. terazi < pers. terdzH. 

Terezija, v. terezija. 

terkija, terćija f (tur.) 1. zavežljaj 
opreme (kao što je kabanica r 
sedžada itd.) koji se kajiševima 
priveže za oblučje na zadnjoj 
strani sedla. Ponekad se i sa- 
mi ti kajiševi kojima se terki- 
ja veže nazivaju terkija. — 
»oboriše sve turske šatore, / u 
t e r ć i j e šatore saviše+< (Vuk 
IV 284); »Rasede ga pod jelu 
zeljenu, / A s terćija svi- 
ljeno serdžade« (Lorđ 145); »a 
kadune konjma na t e r k i j e<« 
(K. H. I 90). 

2. dio starije ženske narodne 
nošnje, ukrasni privjesak којг 
visi zakačen sa strane o poja- 
su. To su četiri uska kajišića r 
dužine oko 60 cm, okićena pu- 
lama i raznobojnim staklima, a 
pri dnu svakog kajišića visi ma- 
li ključić, ili nožić, mašice i sli- 
čni mali predmeti. 

< tur. terki, po svoj prilici do- 
Šlo od starijeg oblika za tur. 
deri: tmk i teri »koža«. 

terlčma f (tur.) vrućica, tifus. — 
»Nit je dobra kuga ni t e r I e- 
m a« (Nar. bl. 126). 

< tur. terleme »tifus«, osn. zn.; 
»znojenje«. 

tćrli, tćrli diba, tćrD-purli, v. tel- 
li, telli diba, telli-pulli. 

terlukčija (telukčija) m (tur.) za- 
natlija koji izraduje i prodaje 
terluke (papuče). 

< tur. terlikgi, v. terluke + 
tur. suf. - дг . 

terluke, -пка, terluci, -пка (teln- 
ke) f (tur.) 1. ženske papuče, na- 


612 




s 


ročito papuče od sahtijana ili 
kajsara, po licu izvezene zlatom, 
srebrom ili svilom. — »od mo- 
jijeh vezenih terluka, / od 
ivojijeh mrkijeh kundura« (A- 
šikl. 34). 

2. nazuvci , obojci, koji se navla- 
če na muške čarape. — »Hajde 
•drugo, da d’jelimo dragog: ; te- 
bi kita, meni finofesić, J teb' 
ćarape, a meni t e r 1 u k e« (M. 
H. X 23). 

< tur. terlik »papuče (< tur. 
ter »znoj« 4- tur. suf. -lik). V. 
terlukčija. 

ters m i kao adj. (tur.) 1. onaj ko - 
ji je naopake, pogane naravi, 
koji je na svoju ruku. 

2. kao pridjev: паораке, pogane 
naravi, na svoju ruku. — »Do- 
bričina je on, Bog mu dao, već 
ostario, pa postao malo ters, 
na svoju ruku« (Čolak. 32). 
<tur. ters, osn. zn.: »naizvrat, 
naopako«. 

V. tersatuna, tersluk, tersuna, 
naters. 

tersatuna, indecl., makar; neka je; 
neka đavo nosi. 

Izv. od tersuna (v.). 

tersluk m (tur.) naopaka, ružna 
narav; nabusitost; kaže se: »ne- 
moj mi tersluka istresati«. 

< tur. terslik, v. ters -f tur. suf. 
- lik . 

tersuna, adv. (tur.) naopako, ne - 
valjasto, naizvrat; kaže se: »sav 
mu je posao t e r s u n a«. 

< tur. tersine, izv. od ters (v:). 

tertib , -iba m (ar.) 1 . red, pore - 
dak, raspored. 

2. »tertib učiniti■« — rasporedi- 
ti, red postaviti — »kad si t ет 
t i b taki u č i n i o« (K. H 
I 40). 

< tur. tertib, tertip < ar. tar~ 
ftb. 

V. tertibiti, tertibli. 


terziluk 

tertibiti, raspoređivati, raspored 
praviti. — »па jafte ih paša га- 
zređuje, / pa t e r t i b i šest hi- 
ljada svata« (K. H. I 552). 

Izv. oci tertib (v.). 

tertibli, indecl. adj. (ar.-tur.) ure- 
dan. 

< tur. tertipli, v. tertib -t- tur. 
suf. - li . 

terzibaša m (pers.-tur.) terzijski 
prvak, glavni terzijski majstor. 
— »za njom šeće beg Alibeg, 
terzibašin sin« (GZM 1909 
596); »Pošetalo materino zlato, 
• / do dućana terzi-baše Jo- 
va« (Vuk V 317). 

< tur. terziba$i, izft., v. kom- 
pon. pod terzija i baš. 

t&rzija m (pers.) krojač, krojač 
čohe (krojači sukna zovu se 
abadžije). — »kod t e r z i j a i 
naših sarača« (M. H. III 459); 
»il’ je diba među t e r z i j a- 
m a, / il’ je đerđef među vezi- 
Ijama« (Muz. zap. Inst. 2266). 

< tur. terzi < pers. derzi. 

V. terzibaša, Terzije, tcrziluk. 

terzijan, -ana m (pers.) trzalo za 
tamburu kojim se udara po ži- 
cama. — »tamburice, moja dan- 
gubice, / terzijanu, moj 
golem zijanu!« »tamburicu Haj- 
rimehić Sulja, / terzijane 
čalgidžije Husa« (Ašikl. 70). 

< tur. tazipane, tarzene < pers. 
taziyane, tarzene (pers. tar »ži- 
ca, žica od tambure« H~ pers. 
zene, part. perf. od inf. zeden 
»udarati, Kucati, svirati«). 

Tirzije, pl. t. (pers.) ime jedne 
narodne igre, kola. 

Izv. od terzija (v.). 

terziluk m (pers.-tur.) krojački 
zanat. 

< tur. terzilik , v. terzija -f tur. 
suf. -lik. 


613 



tćsir 


teslr, -ira m (ar.) 1. djeloi'anje , 
uticaj. 

2. muka, briga, tegoba (kao po- 
sljedica djelovanja kakve ne- 
zgodne vijesti y nezgode i sl.). 

< tur. tesir < аг. ta’tlr. 

V. tesirluk. 

tesirluk m (ar.-tur.) muka, briga, 
tegoba (kao posljedica djelova- 
nja kakve neugodne vijesti , ne- 
zgode i sl). 

< tur. tesirlik, v. tesir -f tur. 
suf. -lik. 

teskera / (ar.) pismo, pisamce; 
isprava, potvrda; poziv. — »Ne 
razumije se kao ni vuk u t e- 
skeru« (Nar. bl. 118); »Daj 
mi mene pasoš i teskeru« 
(Lord 317). 

< tur. tezkere < ar. tadkira , 
osn. zn.: »potsjetnica«. 

V. teskeredžija, jol-teskera«. 

Teskeredžlć, v. teskeredžija. 

teskeredžija m (ar.-tur.) onaj koji 
izdaje teskere; onaj koji vodi 
protokole ili zapisnike; službe- 
nik administracije. Od ovog je 
nastalo prezime Teskeredžić 

< tur. tezkereci , v. teskera + 
tur. suf. -ci. 

tesllm, -ima m (ar.) 1. predaja. 

2. pravni termin: predaja u po- 
sjed; sa uzinkom » tesliml« telal 
okončava dražbu i predaje o- 
bjekat najpovoljnijem ponu- 
đaču. 

< tur. teslim < ar. tdslim. 

V. teslimiti (se), teslim-taš, te- 
slim učiniti, džan-teslim, prete- 
siimiti. 

teslimiti (se), predati (se). — 

»Kam’ gazije Đerzeljez Alije, / 
Da t e s П m i m careva ferma- 
na?« (Lord 9). 
lzv. od teslim (v.). 


teslim-taš m (ar.-tur.) derviško 
znamenje , emblem: osmougao- 
na ploča od alabastra sa srebre- 
nim ukrasom, tauširanjem i sa 
12 neprđvih tirkiza. Takav je- 
dan predmet nalazi se u Etno- 
grafskom odjeljenju Zemalj- 
skog muzeja u Sarajevu (inv. 
br. 90). 

< tur. teslim ta§i, bukv. »ka- 
men predaje«, u ovom slučaju 
bilo bi »kamen posvete bogu« r 
izft., v. kompon. pod teslim i 
taš. 

teslfm učiniti, teslim se učiniti, 

predati (se); bogu dušu preda~ 
ti. — »car mu muhur t e s 1 i m 
u č i n i o«, »t e s 1 i m svoju du- 
šu učinio« (K. H. I 479, 453); 
»To izreče, teslim u č i n i- 
1 a, / I umrije žalosna joj maj- 
ka!« (Vuk V 533). 

Izv. od teslim (v.). 

tćspih, -iha m (ar.) muslimanske 
brojanice. Potpuni tesih ima 9& 
zrna, a mali tespih 33. »u ru- 
ci joj t e s p i h od merdžana« 
(K. H. I 400). 

< tur. tespih »brojanice« < ar. 
tasbih, osn. zn.: »slaviti boga 
izgovaranjem pobožnih riječi 
»subhana-llah!« 

teste -eta, n (pers.) svežanj od 10> 
komada; ponekad se upotre - 
bljava u značenju tuce, tj. sve- 
žanj od 12 komada. — »pa se 
brani malijem puškama, / dok 
izgorje tri t e s t e fišeka« (Vuk 
IV 392); »i u njima na teste 
fišeci« (K. H. I 290). 

< tur. deste »svežanj, ono što 
se može u šaku uzeti i šakom 
obuhvatiti; pribor« < pers. de- 
ste (pers. dest »ruka«). 

testčra, / i testere, -eta, n (pers.> 
pila. 

<tur. testere < pers. destere r 
desterre »ručna pila« (pers. dest 
»ruka« i pers. erre »pila«). 


614 



tevećeUja 


V. testeraš, testerati, preteste- 
rati. 

testeraš, -aša m, rezač, onaj koji 
pila drva. 

Izv. od testera (v.). 
testerati, pilati, pilati drva. 

Izv. od testera (v'.). 

testija / (pers.) zemljani sud za 
vodu, sličan bardaku; vrč. — 
»testiju je vrgla pod fiski- 
ju« (K. H. II 335). 

< tur. testi < pers. desti (pers. 
dest »ruka*<). 

testir , -ira, testijer, -a m (pers.) 

1. dozvola, dopuštenje. — »Je 
li t e s t i r , moje age di'age, / 
da ja smijem kolu i djevojkam'« 
(F. J. II 282); »brez testira 
pade pred vezira« (K. H. I 223); 
-Je li t e s t i j e r, od Srijema 
Mato / Da strijelim na kupi ja- 
buku? i Testijer ti, crni 
Ugarine!« (M. H. I 373). 

2. majstorsko pismo; proizvo- 
đenje kalfe za majstora; dozvo- 
la izučenom šegrtit da može 
obavljati zanat za koji se ospo- 
sobio «. 

< tur. testir < pers. destur. 

tešbih olmasun! tešpih olmasun! 

interj. (ar.-tur.) ne budi primi- 
jenjeno! 

< tur. te$bih olmasm! »ne budi 
prispodobljeno!« < ar. tašbih 
>*prispodobiti-« i tur. olmasm! 
imper. neg. 3 lice sing. od ol- 
mak »biti«. 

teštit m (ar.) znak dupliranja slo- 
va u arapskom pismu, koji se 
staidja iznad konsonanta koji se 
čita kao dupli. 

< tur. te$tit < аг. taštid. 

tetik (teftik) m (tur.) luk, pero, 
opruga, ođapinjač u puške ili 
revolvera , 

< tur. tetik. 


tetima f (ar.) 1. dopunska prosto- 
rija. krilna prostorija u džami- 
ji (u Begovoj džamiji u Saraje- 
vu imaju dvije tetime: desna i 
lijeva). 

2. predgrađe . 

3. Nekoliko sela u Bosni nosi 
naziv Tetima. To su sela dodi- 
jeljena gradskoj o pštini, i u tim 
selima su stanovnici grada ima- 
li pravo drvarenja i paše za 
stoku. 

< tur. tetimme < ar. tatimma. 
tetrivan, v. tahtarevan. 

tetreika, titreika f, trepetljika, 
vrsta ženskog nakita koji tre- 
peri. — »Iz sinđžira zlatne t i- 
t r e i k e, / Sto ih kade ispod 
grla nose« (Vuk VII 66). 

< tur. titremek »titrati, trepe- 
riti«. 

Teuflk, v. Tevfik. 

tevabija / (ar.) pratnja; pristalice, 
sljedbenici , istomišljenici. — »I 
pobiše paši t e v a b i j u« (Vuk 
VIII 57); »nego samo svoju te- 
vabiju« (M. H. III 287). 

< tur. tevabi < ar. pl. tawabv, 
sing. tabit »опај koji slijedi*. 

V. tabi biti. 

tevba, tevbe, v. toba, tobe. 
tevdll, v. tebdil. 

tevećeli, indecl. adj. (аг.) napra- 
zno, besciljno. — »tek, Ivane, 
neću t e v e ć e 1 i, što god bide 
dara zetovoga, / da mi dara ni- 
ko ne dijeli« (Vuk II 530). 

< tur. tevekkeli »naprazno, 
besciljno; slučajno^ < ar. ta- 
wakkul »predanje bogu, osia- 
njanje na boga« + ar.-pers. 
adj. suf. I. 

V. tevećelija, tevećelijast. 

tevećelija m (аг.) naivčina; luc- 
kast čovjek , subudalast čovjek. 

< tur. tevekkeli, v. tevećeli. 


615 



tevećelijast 

tevećelijast, adj. luckast , subuda- 
last. 

Izv. od tevećelija (v.). 

Tevfik, Tćufik, Teflk, Tufik, -ika 
(аг.) musl. muško ime. 

< tur. Tevfik, muško ime < аг. 
tawfiq »naklonost, milost, pot- 
рога božja«. 

tevhid (tehvid), -lda m (аг.) 2. 

muslimanski pomen za mrtve 
koji se sastoji u grupnom uče- 
nju pobožnih izreka i molitava. 
Obično se uči u kuči umrle oso- 
be na dan sahrane, na sedminu, 
četrdesetinu, na pola godine i 
na godinu. 

2. grupno derviško učenje po- 
božnih izreka koje se vrši sje- 
deči u krugu. 

< tur. tevhid, tevhit < аг. taw- 
hid, osn. zn.: »vjerovanje u je- 
dinstvo božje«. 

tevlijet m (ar.) zvanje mutevelije 
(upravnika) vakufa; upravlja- 
nje vakufom. 

< iur. tevlijet < аг. tdwliya. 

Tevrat, -ata m (jevr.) Tora, Sve- 
to pismo starog zavjeta. 

< tui\ Tevfat < ar. Tawra 

< jevr. 

tevsija, v. tepsija. 
tevtcr, v. tefter. 
tevtiš, v. teftiš. 

teza, teze / (tur.) tetka, materina 
sestra. — »A Džehve mu doma 
ne bijaše, / Već u t e z e fren- 
gi kumaš veze« (Bajr. 16). 

< tur. teze, teyze. 

tezga, tezga / (pers.) pult f banak 
u dućanu, krčmi ili bifeu ili na 
trgu (pijaci). 

< tur. tezgah < pers. destgah, 
v. terđah. 

tezgere /, pl. t. (pers.) nosila, no- 
sila za materijal (za kamen, ci- 
glu, zemlja itd.). — »pa ga me- 


ću u kožne tezgere, jer je 
vezir plaho ostario« (F. J. II 
345). 

< tur. teskere »nosila« < pers. 
deskere. Neki predpostavljaju 
da je ova riječ došla od pers. 
destgare »ručni tovar« (pers. 
dest »ruka« i pers. gdre »tovar«) 
ili od pers. destgire (pers. dest 
»ruka« i pers. gire, od inf. gi- 
riften »uzeti, uhvatiti«), 

težak-baša m (srp.-hrv.-tur.) naj- 
bolji i najvrijedniji težak u se- 
lu koji važi kao prvak — ze- 
mljoradnik. Prema njemu se 
upravljaju ostali seljaci u sje- 
tvi, žetvi i ostaloj obradi ze- 
mlje. Ovakvih težak-baša bilo 
je ranije u mnogim mjestima 
Bosne i Hercegovine. 

Hibr. r.: druga kompon. od tur. 
ba$, v. baš. 

težakluk m (srp.-hrv.-tur.) težački 
posao, zemljoradnja. 

Hibr. г.: sa tur. suf. - luk, -lik. 

tćžđah, v. terđah. 

ti, -ita n (ar.) ime arapskog slo- 
va »t«. 

< tur. ti < ar. td\ 

Ti'dža, v. Hatidža. 

tiftik, adj. (аг.) 1 . potpuno iscije- 
pan, raspao se. — »kao t i f t i k 
došlo od velike upotrebe«, tj. 
potpuno se raspalo. 

2. »ti/tik sc učiniti « = raspasti 
se. pocijepati se u komadiće. 

< tur. tiftik < ar. taftlk »đrn- 
danje, pucanje, čupanje vune 
ili pamuka«. 

tiftik, tivtik m (ar.) vrsta čistog 
pamučnog platna. 

< tur. tiftik »dlaka od angor- 
ske koze; tanko platno (bez) za 
zavijanje rana« < ar. taftik 
»drndanje, pucanje, čupanje 
vune ili pamuka«. 


616 



tirjaćiluk 


tiganj, -gnja m (grč.) tava. 

< tur. tigan < grč. teganon. 

tiliprik, v. tiriplik. 

tilsum, tilisum, tilsun m (ar.) ma- 
đijska tajna; tajni izgovor , 
znak, crtez i sl., kojim se ka- 
kva tajna čuva. Bez upotrebe 
tog mađijskog sredstva ne mo- 
že se doći do tajne koja se kri- 
je. — »Ona bije svake t i 1 i- 
sume« (Vuk III 441): »Jer to 
je kod pantišpanje hrđav t i 1- 
s u m, da se nad njom, dok se 
umućuje, ne smije niko začu- 
diti, jer ako se začudi, sigurno 
se neće urediti« (Zembilj II 97). 

< tur. tilsim < ar. tilsim, ti- 
lism. 

timar, -ara m (pers.) 1. njegova- 
nje, čišćenje i uredno hranjenje 
konja. 

2. »timar učiniti« = očistiti ko- 
nja češagijom, četkom. — »šar- 
ca svoga t i m a r u č i n i o« 
<M. H. III 19). 

3. feudalni posjed, leno, spahi- 
luk u Turskoj Carevini koji do- 
nosi godišnje do 20.000 akči. — 
»Car će nama t i m a r dati, / 
Brijaževo i Kreševo« (Ist. bl. II 
244). 

4. timari, pl., poljsko dobro, 
seoski posjed. — »otiš'o je Me- 
ho u timare« (M. H. X 30). 

< tur. timar < ar. inmar »nje- 
govanje bolesnika«. 

V. timar-tefterdar, begluk-ti- 
mar, timariti, istimariti. 

timariti. čistiti konja češagijom i 
četkom. — »gdje timari đo- 
gu u avliji« (M. H. III 363). 

Izv. od timar (v.). 

timar-tefterdar, timar-defterdar, 

-dra m (pers.) šef timarske slu- 
žbe koji vodi evidenciju timara 
i njihovih prihoda. — ~u care- 
va timar-tefterdara« (K. 
H. I 16); *ja sam ćerka t i m a r- 


d e f t e r d a r a« (B. V. 1886 
108). 

< tur. timar defterdan, izft., v. 
kompon. pod timar i tefterdar. 

timurdžija m (tur.) gvožđar. 

< tui\ timurcu < tur. timur 
» gvožđe« + tur. suf. - cu, -ci. 

tira / (franc.) vrsta boljeg predi- 
va; b ijeli pamučni konac za 
tkanje; dvostruko upredeni pa- 
muk. 

< tur. tire < franc. tirant. 

V. tiriplik. 

tiriplik, tiliprik m (franc.-tur.) 
vrsta bijelog pamučnog konca 
za tkanje; dvostruko upredeni 
pamuk. 

< tur. tire ipligi, izft. od tur. 
tire, v. tira i tur. iplik »konac«. 

tirit m (ar.) 1. nadjev za pite iz- 
među jufki: smjesa od sitno iz - 
drobljenog tijesta zamiješanog 
s maslom i jajima, koja se sta- 
vlja medu jufke u baklavu; 
smjesa od izdrobljenog sira po - 
miješanog s kajmakom, koja se 
stavlja u pitu sirnicu. 

2. sitno isjeckana popržena dži - 
gerica kojom se nadijeva perad 
ili se daje kao prilog uz peče- 
nje od peradi. — »Masni t i r i t 
metnuše preda se, / eto vama 
od t i r i t a grudi, / jagmite se 
o tučije volje« (Ist. bl. I 257). 

< tur. tirit, tirid »popara, ko- 
madi hljeba poliveni masnom 
vođom« < pers. terid < ar. 
tarid. 

tirjaćija, tirjakija m (pers.) stra- 
stveni pušač , strastveni kafe- 
džija; uživalac opojnih droga. 

< tur. tiryaki < pers. tiryakl. 
V. tirjaćiluk. 

tirjaćiluk m (pers.-tur.) strast za 
duhanom ili kafom; ogrezlost u 
pušenju duhana ili pijenju 
kafe. 


617 



titiz 


< tur. tiryakilik . v tii jaćija т 
tur. suf. -lik. 

titiz m Цш\) škrtac , tvrdica. 

< tui\ tifir »nei vozan. ćudljiv; 
zanovjetalo". 

V. titizluk. 

titizluk m (tur ) škrtost. 

< tui. tiiizlik. у . titiz — uu\ 
suf. -lik. 

titreika, v. tetreika. 
tivtik, v. tiftik. 

t6ba, tevba f i tobe, tevbe n (ar.) 

1. рокајапје od grijeha. 

2. >v£obe doći« — pokajati se i 
dalje ne ćiniti grijehe; kaže se: 
»t o b e d o š' o, svega se pro- 
š ? o*. 

3. »tobe se dozvati« = proći se 
grijeha, popraviti se: okuniti se 
nekog rđavog posla. — ?devet 
braće i devet sestara, > ne bi li 
se tobe d o z v a 1 o* (I, Z. II 
71). 

< tur. foi'be < ar. taivba. 

V. tobei-istigfar. tobe ja rabum! 

tobdžija, tobdžiluk, v. topčija, 
topčiluk. 

tobei-istigfar, -ara. тп (ar.) poka- 
janje i traženje oprosta od 
boga. 

< tur. £oube-i istigfar < ar. 
tdwba. v. toba i ar. istigfar 
»tražiti od boga oprosta«. 

tobe ja rabum, tobe estagfirdlah:, 

interj. (ar.) bože oprosti/ (što 
rekoh). Kaže se kad se izgovori 
kakva griješna riječ. 

< tur. tovbe уа Rabbim , tovbe 
estagfurullah! < ar. taicbd, v. 
toba. ar. уа »o!« i tur. Rabbim 
»moj bože« (ai\ Rabb »gospo- 
dar bog-); ar. astagfiru-llah 
»tražim od boga oprosta«. 

tdjaga, toljaga f (tur.) batifia , de- 
beli štap. — »Neki se đavo boji 
krsta a neki t o j a g e« (Vuk. 


Posl. 200); »A u drugoj dreno- 
va toljaga« (K. H. I 139). 

< tur. toyaga »debeli štap«. 

tdka f (tur.) kopča na kajišu — 
opasaču; kopča na ženskom po- 
jasu. 

< lur. toka. 

V. tokali, tOKalija, toke. 

tokali, indecl. adj. (tur.) s toka- 
ma , s pucama . — »obukao je 
t o k a 1 i бесегтш< (K. H. II 
448). 

< tur. tokali, v. toka + tur. 
suf. -h. 

tokalija m (tur.) J. čeđerma ili 
džemadan s tokama. 

2. onaj koji ima na sebi toke; 
oklopnik. — »Pa on diže silnu 
svoju vojsku, / sve atlije i sve 
tokalije« (Vuk IV 206). 

< tur. tokali , v. tokali, 

idke, gen, toka pl. f (tur.) J. po- 
veče metalno puce. 

2. metalne pločice i dugmeta 
prišivena na prsima na đečermi 
ili đžemadanu kao ukras (ne- 
kad služile kao oklop). — »u 
svakog su t o k e na prsima« 
(M. H. III 91). Obično se tako 
naziva i sama đečerma s to- 
kama. 

< tur. toka. 

tdkmak m (tur.) J. malj ; glavat 
debeo komad drveta, kao mali 
topuz. — »Tale huče, a tok- 
m a k o m tuče« (K. H. I 552). 

2. željezni maljić na avlijskim 
vratima kojim se kuca i doziva . 

3. gvozdeni dio mlina za kafu 
koji stoji u sredini mlina. 

4. /10..' glupan , zvekan; glupak. 
V. tokmakli šešana. 

tokmakli šešana (tokmali še.šana, 
tomakli šešana) / (tur.-pers.) 
šešana (puška) tako nazvana 
zbog glomaznog drvenog kun~ 
daka. — »u ruci mu t o k m a- 


618 



к 1 i š е š а n а«< (К. Н. I 203); »u 
ruci mu tokmali šešana^ 
(M. H. III 492). 

< tur. tokmakh $i§ane, prva 
kompon. v. tokmak + tur. suf. 
-li, a druga kompon. л г . šešana. 

tola, v. dolija. 

tdmake, -maka pl. / (tur.) žute 
ženske visoke mestve, kao či- 
zme. Na njih su se oblačile pa~ 
puče u obliku plitkih firala. •— 
>ma nogam’ joj kundurice, mi- 
slim tomake« (I. Z. II 42). 

< tur. tomak. 

tdmbak, tumbak m (mal.) zlatno- 
žuta legura bakra sa 8 — 20 f /c 
cinka od koje se izrađuju ibri- 
ci, leđeni, novci za ukras itd. 

< tur. tombak < mal. tam- 
baga. 

V. tombak-uzenđije. 

tdmbak-uzenđije, tumbak-uzen- 

đije / (mal.-tur.) uzenđije od 
tombak legure. — »več vranči- 
ću priteže dizgine, 7 a primiče 
tumbak-uzenđije^ (K. H. 
II 505). 

< tur. tombak uzcngi, v. kom- 
pon. pod tombak i uzenđija. 

tomruk, pl. tomruci, -пка m (tur.) 

1. klada, panj, oblica, drvo za 
дотепје. 

2 . drveni vodovodni ćunak. 

3. tomruci su bili u ranije doba 
neka vrsta drvenih okova za 
osuđenike , kažnjenike. 

< tur. tomruk. 

V. tomrukčija. 

tomrukčija m (tur.) onaj koji рто - 
daje ogrevna drva. 

< tur. tomrukgu , v. tomruk + 
tur. suf. -gu, -fi, 

top m (tur.) 1. top, poznato arti- 
Ijerijsko oružje. — »na t o p o- 
v e i na toprakale« (K. H. I 73). 
2. veci smotak (tuba) platna , 
Štofa ili druge tkanine. — »To- 


topČljsr 

p o v i beza. atlaza« (Gajret 
1930. 172). 

3. mehanizam mlina za kafu. — 
»Mehanizam mlina se izrađuje 
od čelika i od gvožđa. Naziva.se 
»drob« i »top« (u Sarajevu) 
(GZM 1957 84). 

< tur. top. 

V. topčaga, topčibaša, topčija, 
topčiluk, tophana, toptan. 

topal m (tur.) čovjek sa jednom 
kraćom nogom, onaj koji je 
hrom. Od ovog je nastalo pre~ 
zime Topalović . 

< tur. topal. 

V. topalast. 

topalast, adj. hrom. 

Izv. od topal (v.). 

Topalović, v. topat. 

topčaga m (tur.) zapovjednik jed~ 
nog odreda topčija. — Od ovog 
je Tiastalo prezime Topčapić. 

< tur. topgu agasi, izft.. .v. 
kompon. pod topčija i aga. 

TopČagić, v. topČaga. 
topcibaša, tobdžibaša m (tur.) za- 
povjednik topčija. - - Od ovog' 
je nastalo prezime Tćpčibašić. 

< tur. topgu ba§i, izit. v. kom- 
pon. pod topčija i baš. 

Topcibašič, v. topčibaša. 

Tdpčić, v. topčija 

Topčider m (tur.-pers.) veliki park 
u blizini Beograda. 

< tur. topgu deresi, »topčijska. 

dolina«, v. kompon. pod topči- 
ja i dera. ' 

topcija, tobdžija m (tur.) artilje- 
rac; onaj koji ispaljuje topove^ 
— »na t o p č i j e viku učinio« 
(K. H. II 43); »na t o b d ž i j e 
hršum učinio-« (M. H. III 71); — 
Od ovog je nastalo prezime 
Tčpčić. 

< tur. topgu, v. top + tur. suf.. 
- gu. 

V. Topčider. 


6i» 



topČiluk 


topčiluk, tobdžiluk m (tur.) top- 
čijsko zvanje, topčijsko zanima- 
nje. 

< tur. topquluk , v. topčija + 
tur. suf. - luk. 

tophana f (tur.-pers.) tvornica za 
izradu topova; arsenal. — ~ti 
ćeš, саге, do tophane sići-<, 
>->sa t o p h a n e сага čestitoga« 
(M. H. III 65. 86). 

< tur. tophane, v. kornpon. pod 
top i hane. 

i 

toprak m (tur.) zemlja; tlo; teri- 
torija; zemljište, kućno ognji - 
šte; dom; domovina. 

< tur. toprak. 

toprakala f (tur.-ar.) šančevi u 
kojima su ukopani topovi . — 
»na topove i na t o p r a k a 1 e«, 
»s toprakala kraijevi to- 
povi« (K. H. I 73, 206). 

< tur. toprak-kale, bukv. »u- 
tvrda od zemlje« (tur. toprak 
»zemlja« i ar. qaZa< »tvrđava«. 

toptan, topten, adv. (tur.) sve sku- 
pa, sve zajedno, sve odjednom; 
na veliko (prodaja ). 

< tur. toptan, “ sa značenjima 
kao u nas, v. top + tur. post- 
poz. - tan, -den »od«. 

topuk, pl. topnci, -Oka m (tur.) 
potpetica u cipele; donji izba- 
čeni dijelovi u nanula . 

< tur. topuk »peta«. 

"topuz m (ar.) buzdovan; u poče- 
tku drveni štap sa kvrgom na 
jednom ктаји, kasnije kugla od 
gvožđa sa drvenim ili gvozde- 
nim drškom. — »u Alije t o- 
p u z u šakama« (K. H. I 29). 

< tur. topuz < ar. ddbbiis. 

torba i torba / (tur.) torba; vreći- 
ca koja se nosi obješena o ra- 
menu. — »Ako i prosim, t o r- 
be ne nosim*' (Nar. bl. 10). 

< tur. torba i tobra. 


torlak m (tur.) 1. onaj koji se 
hvali , koji se razmeće. 

2. Torlak je brdo u neposred - 
noj blizini Beograda , iznad se- 
la Kumodraža. 

3. Torlak prezime. 

< tur. torlak »neiskusan. neuk, 
nevješt mladić«. 

tov m (pers.) gajenje, hranjenje 
stoke da postane debela i uhr - 
njena. 

< tur. tav < pers. tab. 

V. tovan, toviti. 

tovan adj., ugojen, dobro uhra- 
njen. 

Izv. od tov (v\). 

toviti, gojiti, hraniti radi odeblja- 
nja, radi utovljenja. 

Izv. od tov (v.). 

toz, m (tur.) prah, prašina; »toz 
od kafe*< _ samljevena kafa, 
»toz od šećera« — sitni šećer. 

< tur. toz. 

V. tozluci, limuntoz. 

tozlucl, -пка, tozluke, -uka pl. t. 
(tur.) dokoljenice od čohe ili su- 
kna koje se sa strane skopča- 
vaju. — »na tozlucih kovče 
i dizluci« (M. H. III 91): »u ga- 
ćama i u t o z 1 u k a m a« (K. 
H. II 489). — Tozlucima se u 
nekim krajevima naziva dio 
čakšira ispod koljena. 

< tur. tozluk, v. toz -г tur. suf. 
-luk. 

traboloz, trabolos m (grč.) svileni 
šareni pojas sa kitama na kra- 
jevima, koji se izradivao u Si - 
riji i za turske uprave uvozio u 
naše krajeve. — »Košulju je 
trabolozom utegla, i bi- 
serli p jevac-paftam’ opasala« 
(I. Z. I 103): »Vid’ u mene tra- 
bolosa. Marušo!« (Muz. zap. 
Inst. 2279). 

< tur. trablus. skraćeno od 
trablus sali »šal sirijske izrade -м 


620 



< ar. Tarabulus »grad u Siriji'< 

< grč. Tripohs »Tripolis**. 

trabozani m pl. (grč.) debeli par- 
mačići (kočići) kojima se o- 
građuju stepenice, sofe ili što 
drugo; balustrada. — »pod nji- 
ma je sofa načinjena, / naokolo 
šimšir- trabozani* »sve ko- 
čije od bila biljura, / sve po 
njima mavi- trabozani« (M. 
H. III 216, 212). 

< tur. tirabzan , tirabzun < grč. 
trapesa. 

trampa f (tal.) zamjena predmeta 
za predmet, stvar za stvar; ugo- 
vor o zamjeni. 

< tur. trampa < tal. tramuta. 
V. trampiti. 

trampiti, zamijeniti. 

Izv. od trampa (v.). 

Travniklija m (srp.hrv.-tur.) 
Travničanin. — »Oj Boga ti, 
momče T r a v n i k 1 i j a« (K. 
H. I 176). 

Hibr. r.: sa tur. suf. -li. 

treptelija f (srp.hrv-tur.) grana 
kao ženski nakit. — »da mi ku- 
je t r e p t e Н j u, / i na ruke 
belenzuke« (V. M. 89). 

Hibr. r.: našoj osnovi »trepta« 
(od inf. treptati) dođan tur. suf. 
-li. 

trobozani, v. trabozani. 

trofanda f (pers.) rano voće; voće 
koje prvo prispije (rano zri). 

< tur. turfanda < pers. tur- 
fende. 

troškali, indecl. adj. (srp.hrv.- 
Uuv) 5 troškom , skopčan s tro- 
škom; koji mnogo troši. 

Hibr. r.: od naše riječi »troŠak« 
sa tur. suf. - li . 

tuaf, tuafli, v. tuhaf, tuhafli. 

tucak m (tur.) zarobljenik , sužanj; 
zarobljenik koji ide po svijetu 


da skupi za sebe otkup radi 
oslobođenja. Otud glagol potu- 
cati se (v.). 

"I < tur. tutsak »zarobljenik« 
(< iur. tutmak »držati, prihva- 
titi, uhvatiti« itd.). 

iuč m (tur.) bronza. — »Mujo ku- 
lu sejir učinio: / pokrivena tu- 
čom i pirinčom« (K. H. II 95). 

< tur. tuq , tung. 

tuđišah, v. tugišah. 

tiifahije f pl. (ar.) vrsta slatkog 
jela od jabuka: cijele jabuke 
oguljene i ukuhane u šećeru sa 
nadjevom od oraha ili badema. 

< tur. tiiffahige < ar. tuffahig - 
уа (< ar. tuffah »jabuka« ■+■ 
аг. adj. suf. -iyya). 

tufan, -ana m (ar.) potop; opšti 
potop. 

< tur. tufan < ar. tiifdn. 
tufegđžija, v. tufekčija. 
tufek m (pers.) 1. puška. 

2. puškar. — »i imađe puška 
mletačkinja, / kojano je u Mle- 
tku kovata, / tri t u f e k a za 
petnaest dana« (Vuk III 440). 
д < tur. tiifek , tiifenk »puška^ 

< pers. tufenk »oružje kojim 
se gađa«. 

V. tufekčija. 

Tufekčlć, Tufegdžić, v. tufekčija. 

tufekčija, tufegdžija m (pers.-tur.) 

puškar; zanatlija koji popravlja 
.j- puške. — »To začule tufeg- 
đžije^ (Vuk V 413). — Od 
ovog je nastalo prezime Tufek- 
Џ čić i Tufegdžić. 

0 < tur. tiifekgi , v. tufek + tur. 
suf. -gi. 

fflg, -uga, pl. tiizi, gen. tugova m 
(pers.) znak pašinskog dostojan - 
stva: čelenka napravljena od 
šarenih dlaka konjske strune. 
Cin paše se razJikovao prema 
broju tugova. Paša s jednim tu - 



fagišah 


дотп zvao se »birtuglija« (V.), s 
dva tuga » ićituglija « (v.), a s tri 
tuga » učtuglija « (v.). Sandžak- 
bezi su bili birtuglije, beglerbe- 
zi ićituglije, a veziri učtuglije. 
Veliki vezir, sadrazam, imao je 
četiri ili pet tugova. — »b i r - 
tuglije i ići-tuglije, / 
veliKe paše uč-tuglije'« (K. 
H. I 47); »Evo tebi t u z i od 
meneka, I Odsele si Hasan-pa- 
ša earski« (M. H. III 63). 

< tur. tug < pers. tiig, osn. zn.: 
»konjski rep«. 

V. tugišah, tuglija. 

tugišah, tuđišah, -aha m (pers.) 
cvijet carska kruna, Fritillaria 
imperialis L. — »ne padaj mi 
inje od oraha. / ne dolaz’ mi 
miris od katmera, / od katme- 
ra i t u g i š a h a« (S. S. 37). 

< tur. tug % s ahi »cvijet carska 
kruna«, v. kompon. pod tug i 
šah. 

tugjan, -ana m (ar.) uživanje, ra~ 
skošno življenje. 

< tur. tugyan »obijest, pretje- 
ranost« < ar. tugydn »osiliti«. 
V, zatugjaniti. 

tiigla f (lat.) cigla, opeka; crijep. 

< tur. tugla »cigla« < lat. te - 
gula. 

tuglija m (pers.-tur.) paša s tu- 
gom (v. tug). 

< tur. tuglu, v. tug -f tur. suf. 
-lu, -li. 

tuhaf, tuhafli, (tuaf, tuafli) ađj. 
(ar.) čudnovat, čudan . začudan. 

< tur. tuhaf, tuhafh »čudho- 
vat« < ar. pl. tuhaf , sing. tuhfa 
»đar, poklon« (-f tur.. suf. -h). 

tuhmet m (ar.) 1. sumnja, osu- 
mnjičenje. 

2. potvora. 

< tur. tohmet < ar. tuhmd. 

tiijur-šah, -aha m (ar.-pers.) kralj 
ptica. Koja se ptica misli pod 


ovim imenom nije mi poznato. , 
— »Po svakom joj selame spre- 
maše, / po bulbulu i po t u j u r- 
š a h u« (Kurt I 163). 

< tur. $ah-i tuyur »kralj ptica«, 
pers. izft. od pers. šdh, v. šah, 
i ar. pl. tuyur, sing. tayr »pti- 
ca«. 

tulbe, v. turbe. 

tulbent (tunbet, tumbet) m (pers.) 
fino tanko platno koje se upo- 
trebljava za čalme, za zavoje, 

• za bošće itd. — »Mi smo tebi 
ruho sakupili, / Crne zemlje i 
zelene trave, / Am-pamuka i 
b’jela tulbenta«, »tad ga 
pokri zlatali tulbento m«. 
(Vuk V 532, III 27); »još se ju- 
nak oženio nijesam, / t u m b e t- 
bošča ljubi mi ne treba« (Muz. 
zap. Inst. 1820). 

< tur. tiilbent < pers. diilbend. 

V. tulbenta, tulipan, tumbet - 
bošča, turban. 

tulbenta f (pers.) vrsta ženske 
kape. 

Izv. od tulbent (v.). 

tulek m (tur.) 1. mali čovjek, čo- 
vjek malog rašta. 

2. jednogodišnji kobac zv. at- 
mađža (v. G. Z. M. 1890 109). 

< tur. dolek »karpuzica ili di- 
njica u bostanu«. 

V. tulekast. 

tulekast adj., malena rasta; kaže 
se: »ostao t u 1 e k a s t«, tj. ni- 
je uzrastao, ostao malog rasta. 

Izv. od tulek (v.). 

tulipan, -ana m (pers.) lala, Tuli- 
pa gesneriana L. 

< tur. tiilbent < pers. dulbend, 
osn. zn.: v. pod tulbent, a fig. 
znači »lala«. 

tulum m (grč.) 1. mješina. — »Na- 
toči mi jedan t u 1 u m vina, / 
Jedan t u 1 u m oka od dvana- 
w es« (M. H. II 254). 


622 



tflr 


2. jig.: prazne glave, nesabran 
čovjek; kaže se: »hajde, t u 1 u- 
m e jedan«, »hajde, prazna 
mješino«. 

< tur. tulum < grč. tyLemos. 

tulumba f (tal.) 1. šmrk za crplje- 
nje vode ili za gašenje požara; 
pumpa. 

2. vrsta slatkih zalivenih kola- 
ča u obliku malih krastavica, a 
rebraste kao šmrk, koje se рто- 
daju u slastičarnicama, naroči- 
to onim orijentalnog tipa. 

< tur. tulumba < tal. tromba. 
tulumbaz, v. daulbaz. 

tumanli, indecl, adj. (pers.-tur.) 
širok , prostran (kod nas se go- 
vori samo za gaće i dimije). — 
»zape meni kovča od tozluka. ! 
za njezine t u m a n 1 i dimije« 
(I. Z. II 95). 

< tur. tuman »kratke, široke 
gaće« < pers. tunban »gaće«. 
Tur. sut. -li dodan je u našem 
jeziku da bi se od imenice na- 
pravio pridjev. 

V. tumanlije. 

itunanlije (tumajlije) / pl. t. 

(pers.-tur.) široke šalvare, gaće 
ili dimije. 

Izv. od tumanli (v.). 

tumbak, tiimbak-uzendije, v. tom- 
bak, tombak-uzenđije. 

tumbas, -asa m (pers.) ponton; 
t'rsta čamca. — »па Dunavu 
tumbas preturiti« (K. H. I 
38). 

< tur. tombaz »ponton« < pers. 
dum »rep, кгај, krma« i pers. 
bdz »koji se igra«. 

tumbećija, tunbećija / (tal.) bilj- 
ka Nicotiana glanca R . Grah., 
fam. Solanareae. List ove vr- 
ste duhana p uši se na nargilu 
i, za razliku od pušenja pravog 
duhana, prije pušenja se ovla - 


ži. Uspijeva u Maloj Aziji г ze- 
mljama Blistog Istoka. — »Ka- 
vu piju, tutun pripaljuju, / Proz 
nargilu tegle tumbećij u*< 
(Vuk VI 321). 

< tur. tombeki < pers. tenbaku 

< tal. tabacco »duhan«. 

tumbet, v. tulbent. 

tumbet-bošča / (pers.) vrsta bo - 
šče kojom su se m.us. y 'anke 
pokrivaLe (u koju su гаиг- 
jale). — »još se junak oženio 
nijesam, / tumbet-bošča 
ljubi mi ne treba« (Muz. zap. 
Inst. 1820). 

Slož. od tumbet, v. tv ibent i 
bošča (v.). 

tumruk, tumrucl, v. tomruk, tom- 
ruci. 

Tima /, tursko ime za rijeku Du- 
nav. — »T u n a jeste mutna i 
krvava« (Vuk, Rječnik). 

< tur. Tuna. 

tunus-fes, tunos-fes, tunofes m 

(ar.) vrsta fesa koji je visok i 
nosio se nenakalufljen, pošto je 
od debljeg materijala. Nosili su 
ga jedno vrijeme turski oficiri, 
a u Bosni zanatlije i mladi 
momci. U groblju kod Careve 
džamije u Sarajevu ima nišana 
na kojima su isklesani oblici 
ovih fesova. — »T u n o f e s a 
na oči namakne« (Vuk V 226); 
»Zlatan fermen Mehmed Uzu- 
nića, / tuno fesić Suna- 
efendića« (Ašikl. 70). 

< tur. Tunus fesi »tuniski fes« 
izft. < аг. TUnis i fes (v ). 

tflr, -ura m (tur.) onaj prošireni 
dio straga u čakšira, šalvara т 
gaća i uopšte onaj dio donje 
odjeće ispod stražnjice; stra - 
žnjica. »Derem nogavicu, pa 
krpim t u r« (Vuk, Posl. 58); 
»kratka tura dugih nogavica« 

/ (K. H. II 306); »Udovice, popi- 
šana t u r a, / neću tebe dok 


623 


tura 


imade cura« (Muz. zap. Inst. 
2252). 

U tur. jeziku u ovom obliku i 
izgovoru ova riječ ne postoji, 
ali je bez sumnje turskog pori- 
jekla i vjerovatno je izvedena 
od prez. osn. inf. oturmak »sje- 
sti«: otur, pa otpalo »o«, ili od 
tur. potur. »nabran, sa nabori- 
ma, srozan«, pa otpalo »po«. 

V. turli. 

tura f (tur.) 1. monogram r grb 
osmanskih sultana , koji stoji na 
početku svakog fermana. To je 
arapskim slovima vješto napi- 
sano i složeno u posebnom obli- 
ku ime i titula vladajućeg sul- 
tana. Po obliku sve su ture sli- 
čne. — »Ti ’š na ferman t u r u 
udariti« (IVL H. III 16). 

2. ona strana kovanog novca na 
kojoj se nalazi tura, odnosno 
lik i ime vladara. 

< tur. tura , tugra < starotur. 
tugrul »vrsta sokola koji se pri- 
pitomljen upotrebljava za lov. 
V. tura-jazija, turali. 

tura ' (tur.) 1. svitnjak, snopić 
(štr ngla) svile za vez, konca 
ibr .šima, pamuka (jedna tura 
p( muka ima 6 kančela) itd. — 
»Uhvati se za tri pletenice, / 
kao za tri ture ibrišima« (M. 

I 64); »Imam kose. t ru 
ibrišima« (Vuk V .142): »U ar- 
žiji t u r e svile, jesi 1' vidio?« 
(Muz. 2ap. Inst. 2054). 

2. zasukani rubac ili marama, 
često sa zavezanim uzlom na 
kraju , kojim se u nekim dru- 
štvenim igrama tuče po dlanu 
onaj koji pogriješi u igri. 

< tur. tura. 

tura-jazija / (tur.) u dječjoj igri 
bacanje kovanog novca uvis i 
pogađanje da li će u nouca, kad 
padne na zemlju, biti gore o- 
krenuta strana s oznakom ture, 
grba ili lika vladara, ili strana 


na kojoj je naznačen broj (jazi- 
ja) vrijednosti novca. — »Igra- 
či se podijele u dva tabora i 
bacaju »suvo-mokro« Ш »t u- 
ra-jazija«: ko će igru da 
počne« (Miodrag. 244). 

V. kompon. pod tura i jazija. 

turali, indecl. adj. (tur.) sa turom, 
koji ima turu. — -nek se pišu 
t u r a I i fermani« (K. H. I 58); 
»Ostav', pobro, t u г a I j i per- 
čina, / Ko što turski nose baj- 
raktari!« (Lord 15). 

< tur. tugrah i turah, v. tura 
+ tur. suf. -ll. 

turali, v. turli. 

turalija m (tur.) onaj koji ima tu- 
ru na sebi. — »Mula Idriz paru 
carevicu, / Turhanija paru t u- 
r a 1 i j u« (Muz. zap. Inst. 3260). 

< tur. turah, tugrah, v. turali 

turban, -ana m (pers.) ćalma sa - 
ruk. 

< njem. Turban < tur. tiilbent 

< pers. diilbend. . tulbent. 

turbe (tulbe) n ,ar.) mauzolej, 
natkrivena grobnica. — »a kad. 
саге t u r b e načinio* (M. H. 
III 96): »I vezir ga beše uko- 
pao, / I vezir mu t u 1 b e na- 
ćineo- x>rd 274). 

< tur tiirbe < ar. turbd. 

V mbedar. 

turbedar, -ara m (аг. -pers.) čuvar 
turbeta koji se brine o njego- 
vom održavanju i čistoči. 

< tur. tiirbedar, v. turbe + 
pers. - ddr, prez. osn. od inf. 
ddšten »imati, držati«. 

Turčin, turčin m 1. pripadnik 
turske nacije. 

2. turčin u nar. pjesmi a, često r 
i u običnom govoru znači mu- 
sliman: »vlah i t u г č i n« = 
nemusliman i musliman. 

Izv. od naŠeg turcizma »Turk« 
i »Turkuša« (v.) i stoga je »6« 


624 



turpijati 


a ne »ć«, kako bi bilo da je iz- 
vedeno direktno iz tur. Tiirk. 

V. Turćija, turćija, turkovanje, 
turkovast, turkovanluk. 

Turćija, Turkija f (ar.) Turska. — 
»E Turćiji zemlji dojadiše« 
(Vuk VI 163); »da preturim u 
zemlju T u r ć i j u« (K. H. I 
206). 

< tur. Turkiye »Turska« < ar. 
turkiyyd »ono što pripada Tur- 
činu« (ar. Титк »Turčin« + ar. 
adj. suf. -iyya). 

turćija f pl.: turćijat, -ata (ar.) 
turska melodija, arija, turska 
pjesma. — »i uz đerđef tur- 
ćiju poteže. / Podigla je tan- 
ko glasovito, / te je staru рго- 
budila majku« (K. H. II 190); 
»ćemanetom i šarkijom, / i svo- 
jijem turćijama« (Vuk I 
397). 

< tur. turkiye, pl. turkiyat 

< аг. turkiyya, pl. turkiyydt 
(ar. Turk »Turčin« + ar. adj. 
suf. - iyya , - iyydt). 

Tiirk, Turkuša m (аг.) Turčin. 

< tur. Тптк < аг. Turk. 

V. turkesati. 

turkesati, govoriti turski. 

Izv. od Turk (v.). 

Tiirkija, v. Turćija. 

turkovanluk m (ar.-tur.) islamska 
pobožnost. 

< tur. turkolanhk (turk-olan- 
hk) < tur. turkolan »onaj koji 
je Turčin« + tur. suf. -hk. 

turkovanje n, življenje po islam- 
skim propisima, provođenje 
islamske pobožnosti. — »O Tur- 
čine, tako t’ turkovanja / 
I tako ti Boga velikoga« (M. H. 
IV 333); »sve mu Fata uči t u r- 
kovanju« (K. H. I 444). 

Izv. od Turk (v.). 

turkovast, adj., pobožan. 

Izv. od Turk (v.). 


Turkuša, v. Turk. 

turli, turali, indecl. adj. (tur.) sa 
turom đ ono što ima tur. — »što- 
no plete kosu široko, / što nosi 
turli dimije« (Beh. IX 159); 
»zakači se, draga, kovča od čak- 
šira, / za njezine, draga, t u r a- 
li dimije« (Sevd. 63). 

Izv. od tur fv.). + tur. suf. -li. 

turlija f (tur.) vrsta ćevaba od ze- 
leni: rezano povrće (krompir, 
paradajz, paprika i dr.) pomije- 
šano s mesom i na tihoj vatri 
vareno. 

< tur. turlu, osn. zn.: »vrsta, 
sorta, rod«, 

V. turlu-turlu. 

turlu-turlu, iurli-turli, adv. (tur.) 
raznovrsno, razno-razno. — »I- 
ma ih turli-turli« (Zem- 
bilj II 41). 

< tur. turlu turlu . 

turnadžibaša m (tur.) starješina, 
zapovjednik turnadžija. 

< tur. turnaci ba$i, v. kompon. 
pod turnadžija i baš. 

Turnadžfć, v. turnadžija. 

turnadžija m .(tur.) rod janjičar- 
ske vojske. Turnadžije su obi - 
lazile pokrajine Turske Сате- 
vine i odabirali adžami-oglane, 
v. adžami oglani. — Od ovog je, 
došlo prezime Turnadžić. 

< tur. turnaci, osn. zn.: »lovac 
sa ždralovima, onaj koji dresi- 
ra pripitomljene ždralove za 
lov« (tur. turna »ždral« + tur. 
suf. -сг.). 

turpija f (tur.) stolarska i bravar- 
ska alatka za struganje drveta 
i željeza, rašpa. 

< tur. torpu. 

V. turpijati. 

turpijati, strugati turpijom. 

Izv. od turpija (v.). 


40 — Turcizmi u SH jeziku 


625 



turšija 


taršija / (pers.) ukiseljeno voće 
ili povrće. 

< tur. tur$u < pers. turš, tu - 
rui »kiselo«. 

turimdža i turundža / (ar. i pers.) 
vrsta naranče , Citrus aurantium 
var , amara L > — ^Rasla tunja 
i turundža^ (GZM 1907 243); 
н -Turundža je kraj dženeta 
rasla* (Muz. zap. Inst. 2803). 

< tur. turung < ar. turun$ ili 
pers. turun$ (u oba jezika u 
istom obliku i izgovoru, a kori- 
jenski iz kojeg je od.ova dva 
jezika nisam mogao ustanoviti). 
V. turundži. 

torunđži, indecl. adj. (ar.) čisto 
narančaste boje , boje turundže. 
— »E j •momčiću, t u r u n d ž i 
fesiću-« (I. Z. III 210). 

< tur. turungu, v, turundža -f 
. аг. -pers. adj. suf. -Г. 

tutar m (tur.) veoma mali kružić 
којг u arapskom jeziku označa- 
va gdje treba vezati slova u iz- 
govoru. 

< tur. tutar »koji drži« imperf. 
3 lice sing. od inf. tutmak >к!г- 
žati«. 

tutija / (tur.) zalog , zalozena 
stvar. — «-Ja mi pošlji od gra- 
dova ključe, / 1 Stevana u t u- 
t i j u sina« (Petran. 273). 

< tur. tutu . 

tutija / (pers.) cink. 

< tur. tutya < pers. tUtyd, tu- 
tiya. 

tutisati, -išem, driati. — »Turci 
vašeg sulha ne t u t i š u« (Muz. 
zap. Inst. 61). 

< tur. tutmak "držati*. 

tutkal m (tur.) Ijepilo koje upo- 
trebljavaju stolari i cipelari. 

< tur. tutkal. 

V. tutkaliti, pritutkaliti. 

tutkaliti, lijepiti nešto tutkalom, 
prilepljivati . 

Izv. od tutkal (v.). 


tutkun m (turj onaj koji je tup r 
nesnalažljiv , ograničen. — н -Ili 
si zuđur kesom Ш t u t k u n 
sobom« (Vuk, Rječnik). 

< tur. tutkun. 

tutun m (tur.) duhan. — »kavu 
piše, tutun zapališe« (Vuk 
IV 351). 

< tur. tiitiin. 

V. tutundžija,. tutun-kesa. 

tutundžlja m (tur.) duhandiija r 
onaj koji se bavi duhanom. — 
»-Kahvedžije kahvu donesoše, / 
tutundžije bojali čibuke« 
(K. H. I 245).. 

< tur. tiituncii, v. tutun -f tur, 
•suf. -cii, -ci. 

tutun~kesa, tutun-ćesa / (tur.- 
pers.) duhanska torbica, duhan^ 
kesa. — >*-Na kapce ih istrgoše, 
/ oni grade tutun-kese** 
(Vuk V 447). 

< tur. tiitiin kesesis izft.,. v_ 
kompon. pod tutun i kesa. 

tuvSna, adv. (pers.) lijepo, blago; 
u izobilju; kaže se: »bogme je 
tebi tuvana^. 

< tur. tiivana »moćan, snažan^ 

< pers. tutuand »moćan, sna- 
žan«. 

tflz m (tur.) so. 

< tur. tuz. 

V. Tuzla, tuzluk. 

tftzi, v. tug. 

Tuzla / (tur.) ime grada u sjever - 
noj Bosni. 

< tur. Tuzla < tur. tuzla »so- 
lana, mjesto gdje se vadi so«. 

tdzluk m (tur.) slanik , posuda ш 
kojoj se drži so. 

< tur. tuzluk, v. tuz + tur. suf- 
-luk, -lik. 

tvrdičluk m (srp.hr v.-tur.) šfcrtost, 
Hibr. r.: od naše riječi «-tvrdir- 
ca*« + tur.. suf. -luk. 


626 






uagditi (se), ukuht m. špinovati 

(šećer), kaže se: '>šećer se uag* 
d i o«. 

Izv. od agda (v.). 
uajariti, v. ajariti. 

ubehutiti se, ubevdtiti se, 1. smi - 

riti se, utajiti se. 

2. obeznaniti se. 

Izv. od behut, bevut (v.). 

uberbititi se, uberebdtiti se, 

isprazniti crijeva u gaće, ulita- 
ti se. 

Izv. od berbat (v.). 

uč m num. (tur.) broj 3. Na pita- 
nje: »koliko je sati?« kaže se 
»sahatuč« tj. tri sata. 

< tur. пд. 

V. uč-dživar, učkantalija, učkat, 
učkatica, učtuglija, učundži. 

uč-dživar, flč-dževar, -6ra m (tur- 
ar.) tri krajišta, tri okolišta. — 
»sve seine oko Carigrada, / u č - 
dževara od Zapađa grada, / 
Tatarima ispod Gore Svete« 
(Vuk III 52). 

< tur. пд civar , v. uč i dživar. 

učiti ezan, v. ezan. 

iičkanatlija / (tur.) pojas tropo- 
lac , obično svileni pojas tropo- 
lac. 

< tur. iickanath < tur. пд 


»•tri*«, tur. kanat »krilo; pola« 
tur. suf. -h. 

flčkat, adj. (tur.) trostruk , od tri 
reda, od tri sprata. — »uskopa- 
ti učkat meterizi« (K. H. I 
66 ). 

< tur. iiffkat, v. kompon. pod 
uč i kat. 

fičkatica / (tur.-srp.hrv.) trosprat- 
nica; trostruki ukras. — »Od 
tekaca često su se pravile ra- 
zne ukrasne kombinacije. Kom- 
binacija od tri kolića zvala se 
»učkatica« (GZM 1956 158). 

< tur. ugkat (v. učkat) + naš 
dodatak »-ica«. 

učkur m (tur.) svitnjak, gatnjak , 
uzica kojom se veiu u pasu ga- 
će, šalvare ili dimije. — »kud 
ih veže, da je ne preteže, / da 
joj učkur ne ođnese t’jela« 
(K. H. II 256); »Od učkura 
do grla bijela«, »Preskoči mu 
uikur od čakšira« (Lord 100, 
315). 

< tur. идкит < tur. ig kur 
»unutrašnji pojas« (tur. ip »unu- 
trašnji« i tur. kur »pas, pojas«). 
V. učkurluk. 

učkurluk m (tur.) 1. obašva u 
čakšira ili šalvara kroz koju se 
uvlači ućkur. — «Od daraka i 
od nastavaka, / Od učkura i ođ. 
u č k u r 1 u k a« (Vuk V 446). 


627 



učtuglija 


2. zadjeljani štapić pomoču ko- 
ga se uvlači svitnjak u obašvu, 

< tur. ugkurluk, v. učkur + 
tur. suf. -luk. 

učtiiglija m i učtugli, indecl. adj. 
(tur.-pers.) paša ili vezir sa tri 
tuga (v. tug). — »i velike paše 
uč-tugiije (K. H. I 47); 
»sastavio sto i dvadest paša / 
i četr’est u č t u g 1 i vezira« 
(Vuk III 92). 

< tur. iigtuglu, v. kompon. pod 
uč i tug + tur. suf. -lu, -li. 

učundžl, indecl. num. (tur.) treći . 

< tur. пдппсп. 

učurisati, -išem, upropastiti, po - 
. trošiti u besposlicu. 

. < tur. ugurmak »pustiti u zrak; 
odnijeti« itd. 

V. učurum. 

uČurum m (tur.) provalija, strmi- 
na , strm i opasan put. 

< tur. ugurum. 

iiČustiti se, obući se i obuti tako 
da se bude čusi, tj. spretan i 
okretan. 

Izv. od čust (v.). 

učariti, zaraditi. 

Izv. od ćar (v.). 

ućelepiriti, upljačkati. 

Izv. od ćelepir (v.). 

ućertiti, krajeve greda urezati i 
onda te krajeve unakrst sasta- 
viti. To s£ radi pri gradenju 
zgrada — brvnara. 

Izv. od ćertovi (v,). 
ućmetisati, v. hućmetisati. 

fld, gen. uda, m (ind.) vrsta miri- 
savog drveta za kađenje, porije- 
klom iz lndije, Aloexilon Agal- 
lochum Lour. (Cymometra Agal- 
locha Spring., Aquilaria Agal- 
locha Roxb. Hadžije ga donose 
iz Arabije. Stavlja se na žera- 
vicu i kadi se obično prilikom 
učenja mevluda i hatmi, a sta- 


vlja se i u sanduke radi zaštite 
tkanina i odijela od moljaca. 

< tur. od < аг, тп, ind. pori- 
jekla. 

udefiti, ublažiti, smalaksati, po- 
pustiti; zaustaviti. Kaže se: 
»bolovi su mu malo u d e f i 1 i«. 
^ Izv. od defiti (v.). 

udučije, v. hudučije, 
udfld, fldut, v. hudut. 

u dumanu biti, biti zamagljenih 
misli , biti u brizi, v. duman. 

fldumkinja, ovca koja se ne mrči, 
jer je pblno neodređena. 

Izv. od hadum, adum (v.). 

udflzeniti, odflzeniti, dotjerati, 
urediti, uljepšati. — »nema ja- 
dna ko će je odjeti, / i za kolo 
Гјеро o d u z e n i ti (I. Z. II 
100 ). 

Izv. od duzeniti (v.). 
fldžera, v. hudžera. 

fldžeriti, p riskrbiti, postići kakvu 
korist u dieru. 

Izv. od džer, džeriti (v.). 

fldžet, v. hudžet. 

Adžlltiti, ukoričiti, uvezati knjigu. 
Izv. od džilt (v.). 

flđuture adv., isto što i duture (v.). 
ufitiljiti (se) 1. usukati (se). 

2fig . ; oslabiiti i smrŠati (tj. po- 
stati tanak kao fitilj). 

Izv. od fitilj (v.). 

flgur m (tur.) 1. sreća, dobro, bla - 
goslov. 

2. amulet protiv uroka, kao Što 
su plavi bondžuci i sl . — »Pa 
ispravi vranca od mejdana, У 
Donese mu čule s ugurima« 
(K. H. II 568). 

3. »ugur (ugar) preturiti« ~ za- 
želiti sreću, zaželiti sretan put. 
— *Jedan drugom u g u r p r e- 
t u r i s m o«, ‘ »>Jedan drugom 


628 



u inat 


u g a r p r e t u r i š e, / Pa pre- 
đoše preko polja ravna« (Lord 
84, 164). 

< tur. ugur. 

V. ugur! ugurlarosum! ugorola! 
ugursuz, ugursluzluk. 

figur! interj. (tur.) sretno! dabo- 
gda prerna dobru! (kaže se kad 
se što razbije, prolije itd.). 
Skraćeno od ugorola! (v.). 
figorala! v. ugurola! 

ugnrlarosum! interj. (tur.) neka je 
sretno! u sto dobrih časa (po- 
šao)! 

< tur. ugurlar olsun! < tur. 

ugurlar , pl. od ugur (v. ugur) i 
tur. olsun!,. imper. 3 lice sing. 
od olmak »-biti«. , 

iigurdla! (iigurala!) interj. (tur.) 
sretnot sretan put! — »ti si bo- 
lan joldžija, ugurala Avdi- 
ja!« (Nar. bl. 314). 

< tur. ugur ola!, v. ugur + tur. 
ola!, optat. 3 lice sing. od olmak 
»biti^. 

ugursnz (pogr. gursuz) m (tur.) 
nevaljalac, nesretnik; nesreden , 
zapušten čovjek. — »U g u r s u- 
zi! Mi s vama kao s dobrim 
Ijudima, sa svom učtivošću, a 
vi nama novac?« (Sol. I 516); 
»traži njemu ugursuza — 
kaošto je on, / a dilbera ja ću 
mene — kao što sam ja« (Vuk 
I 316). 

< tur. ugursuz »nesretan, ko- 
ban«, v. ugur + tur. postpoz. 
-suz, -siz »bez4<. 

V. ugursluzluk, pougursuziti se. 

ugursuzluk m (tur.) nevaljaština, 
neurednost, zapuštenost, nesre- 
đenost. 

< tur. ugursuzluk, v. uguršuz 
+ tur. suf. -luk. 

uhambiratf, isto što i pohambi- 
rati (v.). 


uhapsiti, uapsi ti. irhavsiti, uav- 
siti, zatvoriti, lišiti slobode. — 
»ja bih znala kog bi uhavsi- 
1 a« (Ašikl. 61). 

Izv. od hapsiti (v.). 

uharačiti, uaračiti, obavezati na 
plaćanje harača. — »U a r a č i 
mjesta i gradove, / I zatvori 
t‘jesne Dardanele« (Vuk VII 
421). 

Izv. od harač (v.). 

uharuniti se, zainaditi se, isticati 
tvrdoglavost. 

Izv. od harun (v.). 

uhasuliti (se), uasoliti (se), urediti 
(se). — »... dok je pitu toliko 
u h a s u 1 i 1 a, da je bila ma- 
kar u svojatluku s pravom al- 
vom« (Zembilj II 33); »Zemlja 
se gazi obema nogama, pri če- 
mu se drvenom lopatom zgrće 
na sredini, dok se dobro nć 
»u a s o 1 i«, što traje jedan sat« 
(GZM 1957 23). 

Izv. od hasul (v.). 

uhasumiti se, uzhasumiti se (ua- 
sumiti se), početi gajiti mržnju 
i neprijateljstvo prema nekom. 
Izv. od hasum (v.) t 

uhazuriti, pripremiti. — »je Г mi 
svekar dibu izabrao, / je Г mi 
dragi sve u h a z u r i o« (I. Z. 
IV 247). 

Izv. od hazur, hazurati (v.). 

uheftati se, raditi na redu po sed- 
micu dana, uredati se po sed- 
micama. 

Izv. od hefta (\\). 

uhelaćiti, upropastiti, uništiti . 

Izv. od heiać (v.). 

uhelaćiti se, isprazniti crijeva u 
gaće. 

Izv. fig, od uhelaćiti (v.). 

u inat, adv. (srp.hrv.-ar.) usprkos. 
< ar. <inad, v. inad sa našom 
prep. »u«. 


629 



nusati 


uisati, v. ujisati. 

uišćiliti, izabrati na osnovu pro- 
matranja i rasuđivanja (napr, 
djevojku); pogoditi gdje je pr- 
sten (u igri prstena), 

Izv\ od išćiliti (v.). 

ojagmiti, ugrabiti, dočepati se ne- 
čega. — »u avliji pa se pojag- 
miše, / od Alije копја u j a g- 
m i še«, «od dizdara knjigu 
ujagmiše^ (M. H. III 368, 
45). 

Izv. od jagma, jagmiti (v.). 

ujaračiti, pripremiti konja za tr- 
ku, istrenirati konja. 

Izv. od jarak, jaraČiti (v.). 

ujdisati, v. ujisati. 

ujdurisati, uzdurisati, udesiti , 

urediti, namjestiti , pripraviti. — 
»Nego pod tim protežiranjem 
misll presvjetli, da bi bosanska 
vlada trebala tako u j d u r i- 
s a t i, da ..(Zembilj II 12). 

< tur. ugdurmak »udesiti, po- 
dudariti, složiti* itd. 

ujdurma / (tur.) smicalica, splet- 
ka, podvala. 

< tur. ugdurma »udešavanje, 
podudaranje«. 

ujgun adj. i adv. (tur.) 1. prikla- 
dan , dopadljiv. 

2. odgovara, skladno. 

< tur. иудип < tur. inf. иутак, 
v. ujisati. 

ujisati, uisati, ujdisati, 1. doliko - 
vati, priličiti, odgovaratii pri- 
stajati nekom neHo. — »Kad ja 
metnem po čelu rubije, / u i š e 
mi čelu i obrvam’« (B. V. 1886 
107); »Daj, Limune, dvije pu- 
ške male, / da ja vidim bi Г 
mi uisale« (Vuk III 458); 
»Hajd’ donesi elmas prstenove, 
/ da utakne ljepotica Fata, / 
da ja vidim bi Г joj u j i s a 1 o« 
(Nar. bl. 247); »kako joj je mla- 
doj u j d i s a i o« (M. H. X 75). 


2. pristajati za nekim, slijediti 
nekog. 

< tur. иутак »povesti se, pri- 
stajati, slagati se, podudarati 
se«. 

tkjmaz, indecl. (tur.) ne dolikuje , 
ne priliči, nedostojno je. -r— »a 
ujmaz je begu Aiibegu, / da 
on moli nanovo divojku« (M. H. 
X 29). 

< tur. uymaz »ne doiikuje, ne 
ujiše«, v. ujisati. 

ukabuliti, v. okabuliti. 

u kafaz, u kafas, indecl. kariran, 
mrežast. — »platno u kafaz«; ( 
»Surahije i ibrici se ne mogu ‘ 
zamisiiti bez zvijezda i ružica, 
a za brdake je gotovo pravilo 
da imaju »granu« i »u k a f a z« 
(mrežasti trapez)« (GZM 1956 
104). 

Izv. od kafez (s.) s našom pre- 
poz. »u «. 

ukajariti, udesiti nešto prema. 
pravoj mjeri , dotjerati nešto na 
pravu mjeru. 

Izv. od kajariti (v.). 

ukajtiti, ukajititi, 1. zapisati, za- 
bilježiti. 

2. upisati u zemljišnim knjiga- 
ma prenos prava vlasništva na 
kupca; kaže se: »kuću sam 
u k a j t i o pola na se'be, a po- 
la na brata«. 

Izv. od kajtiti (v.). 

ukalufiti, ukalupiti, odijelo ili 
tkaninu lijepo složiti da bude 
zategnuto i upeglano. 

Izv. od kaluf, kalufiti (v.). 

ukavziti, ukamziti, napraviti kam- 
ze na nožu, sablji itd.; okovati 
željezni držak od noža, sablje 
itd. drvetom, kosti ili nečim 
drugim. 

Izv. od kamza, kavza (v.). 

ukarariti, izravnati, dotjerati ka - 
ko treba. 

Izv. od karar (v.). 


630 



Ше ta 


ukarziti, uzajmiti, posuditi. 

Izv. od karz, karziti (v.). 

икој, indecl. adj. (srp.hrv.~tur.) 
zatvorena (boja); kaže se: »u- 
k o j mavi, što ne plavi«, tj. za- 
tvoreno plave boje što neće 
isplaviti. 

Hibr. r.: naša prepoz. »u« i tur. 
коуи »zatvorena (boja)«. 

икопасШ, primiti nekog na pre - 
noćište , pripremiti nekom kona- 
čište. 

Izv. od konaČiti (v.). 

»kopčati. L sapeti kopčama. 

2. fig.: shvatiti, razumiti. 

Izv. od корба (v.). 

uksnz, oksnz m (tur.) siroče bez 
oca i majke; čovjek samac, bez 
ikoga svoga. 

< starotur. бд, vulg. бк i бде 
»mati; prsa* + tur. postpoz. 
-siiz, -siz »bez«. 

ukubet m (аг.) nesreća, božja ka- 
zna. 

< tur. ukubet »nesreća, božja 
kazna« < аг. <uquba »kazna*. 

ulak m (tur.) glasonosa, kurir, po- 
štar. — »ona pita dva ulaka 
mlada, / Koje dobro dva u 1 a- 
ka mlada?* (Vuk I 627). 

Od ovog je nastalo prezime 
Olak. 

< tur. ulak. 

CJIak, v, ulak. 
ular, v. jular. 

ulček m (tur.) zapreminska mje- 
ra za žito; kutija kojom se mje- 
ri žito; različite je težine pre- 
ma pojedinim krajevima (u Li - 
vanjskom Polju ulček je mjera 
od 40 oka težine). 

< tur. olgek. 

ulčija / (tur.) 1. mjera. — »U 1 č i- 
j a je mera za odmeravanje plo- 
ha i potrebnih dimenzija za 


mlin kafeni. To je jedna drve- 
na daščica, koja je ekserima iz- 
deljana na mere* (GZM 1957 
73). 

2. štap kojim se mjeri dužina 
mrtvaca, da bi se znalo koliki 
treba iskopati grob. 

< tur. olgii »mjera«. 

ulće n (tur.) država, zemlja, teri- 
torij države. 

< tur. тке. 

ulčfa (uleva) / (ar.) plata, obično 
vojnička plata ili prinadležno- 
sti spahije. — »Evo punih se- 
dam godin dana / Ti na Bosnu 
ne šalješ u 1 e f e« (M. H. III 
15); »аГ tako ti uleve od 
kralja, / i tako ti leba carevo- 
ga« (Vuk II 470). 

< tur. ulufe »vojnička plata« 

< ar. <ulufa »hrana za konje« 

ulema, /, kao sing. i kao pl. (ar.) 
muslimanski vjerski učenjak, 
muslimanski vjerski učenjaci, 
muslimansko učeno sveštenstvo. 
— »Dok u 1 e m a najposl’je 
izađe* (K. H. I 96). 

< tur. ulema < ar. pl. <ulama\ 
sing. <alim, v. alim. 

V. reisul-ulema, Ulema-medž- 
lis. 

Ulema-medžlis m (ar.) glavni 
islamski vjerski organ jedne 
pokrajine ili republike, preko 
koga se vrši uprava i nadzor 
nad islamskim vjerskim i vjer- 
sko-prosvjetnim životom. Je- 
dan Ulema-medžlis je postojao 
u Sarajevu, a drugi u Skoplju. 

< tur. ulema meclisi, tur. izft., 
v. kompon. pod ulema i me- 
džlis. 

uleva, v. ulefa. 

Ulfeta (аг.) musl. žensko ime. 

< tur: Ulfet, žensko ime, »Lju- 
bav« < аг. ulfa »ljubav, prija- 
teljstvo, slaganje«. 


631 



nlište 


uilšte, V. uljište. 
ulutma, v. unutma. 

Ulvija (ar.) musl . žensko гте. 

< tur. ТЈШуе, žensko ime, 
»'Uzvišena« < ar. «ult viyya 
»uzvišena*. 

uljanik, -ika, pčelinjak. 

Vjerovatno od tur. ogul (č. oul), 
skraćeno od tur. ogul ansi 
»mlada pčela, roj«. 

V. uljište. 

uljište n, košnica, trnka. 
Vjerovatno od tur. ogul (č. oul), 
skraćeno od tur. ogul ansi 
»►mlada pčela, roj«. 

uljum m (tur.) smrt. 

< tur. oliim. 

V. uljum-hasta, uljum-hasta- 
luk. 

uljum-hasta / (tur.-pers.) smrtni 
bolesnik, bolesnik na smrti. 

< tur. oliim hasta , v. uljum i 
hasta. 

uljum-hastaluk m (tur.-pers.) 
smrtna bolest. 

< tur. oliim hastahk, v. uljum 
i hastaluk. 

tma, v. Umihana. 

umet m (ar.) narod; sljedbenici 
jednog pejgambera. 

< tur. iimmet < аг. umrda. 

V. umeti-Muhamed. 

umeteriziti se, ušančiti se. 

Izv. od meteriz (v.). 
umeti-Muhamed m (ar.) narod 
Muhamedov, muslimani. — 
^Turci viču: »Umeti M u h a- 
medN / Srbi viču: »Za vjeru 
rišćansku^ (Vuk IV 173). 

< tur. iimmet-i Muhammed 
»Muhamedovi sljedbenici, mu- 
slimani« (pers. izft.), v. kom- 
pon. pod umet i Muhamed. 

umid, -Ida, m (pers.) nada , uzda- 
nje. 

< tur. iimit < pers. umld. 


Umihana, Umijana, hipok. tma, 
Umija (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Vmmiihani, žensko ime 

< ar. Ummu-hani, počasni na- 
dimak (ar. кипуа) sestre Ha- 
zreti Alije, četvrtog .halife. 

Umija, v. Umihana. 

umur m (ar.) čovječji život, vijek. 
— »U m u r gube za gri jehom 
sve lete« (Ist. bl. II 224). 

< tur. umur < ar. mmr. 

Unđurus m, Unđurovina / (grč.) 
Ugarska, Madžarska. —* »koji 
haber niz U n đ u r u s dajem-« . 
(K. H. I 297). 

< tur. Ongoriis »Madžar« 

< franc. Hongrois < ngrč. 
Onggros. 

unkas m (tur.) prednji uzdignuti 
đio sedla koji se još zove jabu - 
ka ili obluk. — »objesi je šarcu 
o unkašu- (K. H. I 191); 
»Ale mrke obisio brke, / sasta- 
li se po unkaših brci -м (M, 
H. III 23). 

< tur. бпка$ < tur. бп, »pred- 
nji* i tur. ka§, v. kaš. 

unutma, ulutma, lutma / (tur.?) 
poslastica od umućenih jaja, Še^ 
ćera i masla, patišpanja. — »A 
vi več fala Bogu znate šta to 
joj pomogne umutiti ulutmu^ 
znači, kad seka seku zove, da 
(Zembilj II 97). Vjerovatno 
skraćeno od tur. unutma beni 
^vrsta domaćeg jela«, bukv.: 
»ne zaboravi me«. 

udrtačiti se, udružiti se u kakvu 
poslovnu zajednicu, udružitt se 
radi kakve materijalne dobiti. 
Izv' od ortak (v.). 

upćčiti se, upeti $e, uzoholiti se. 
Izv. od pejik, pečiti se (v.>. 

urahatiti se, smiriti se, osjećati se 
udobno i spokojno. 

Izv. od rahat (v.). 

iirda, v. hurda. 




632 



usui&ne 


urezfliti, osramotiti, obrukatt 
Izv. od rezil (v.). 

urgan m (tur.) uže, konopac . — 
»presjeće mu u r g a n na ple- 
ćima« (K. H. I 402); »preko ko- 
jih ide »u r g a n«, deblje uže 
od kostrijeti« (GZM 1957 52). 

< tur. urgan. 

urija / (tur.) pašnjak, livada, me- 
ra (osobito blizu rijeke). — »Sve 
na Muja nagoni đogata, / 
sve ga đogo niz u r i j e čepa, 
/ sve od Senja do Paga vlaško- 
ga« (K. H. II 221). 

< tur. бгп. 

urma, urmadžik, urmašica, v. 

hurma, hurmadžik, hurmašica. 

urnek m (tur.) uzorak, mustra, 
obrazac. — »-hitro tkati, tanak 
vezak vesti, / bez u r n e k a 
baš ko po urneku« (I. Z. III 
73). 

< tur. ornek. 

urtija / (tur.) pokrivka, pokrivač; 
krov. 

< tur. ortii. 

tlrumelija, tTrumenlija, v. Rume- 
lija. 

urupi m (аг.) dio aršina, jedna 
osmina aršina. 

< tur. urup »četvrtina od polo- 
vine aršina« tj. osmina, < ar. 
rub< »•četvrtina-«. 

urusvajiti se, ulitati se. 

Izv. od rusvaj (v.). 

usaćiniti se, umiriti se. 

Izv. od saćin (v.). 

usaračiti (adj. usaracen) opšiti 
neŠto kožom. 

Izv. od sarač (v,). 

usefiti (se), pomesti se, zbuniti se. 
— »a smijuć’ se mlada u s e f i- 
1 а« (I. Z. IV 64). 

Izv. od sefiti (v.). 


usta m (pers.) majstor , umjetnik , 

< tur. usta < pers. ustad. 

V. ustabaša. 

ustabaša m (pers.-tur.) giavni 
majstor, stručni organ i najbo- 
Iji majstor u jednom esnafu. 

< tur. usta ba$ г, v. kompon. 
pod usta i baš. 

ustisati, -išem, navaljivati, nestr- 
pljivo i uporno nešto tražiti; 
ustati, skočiti. — »u s t i s a 1 o 
jedno na drugo« (Vuk, Rječnik). 

< tur. ust »gore, nad«, skraće- 
no od inf. uste varmak »od ne- 
koga ko se usteže energično 
tražiti da nešto učini«. 

ustra / (pers.) britva za brijanje, 
brijačica. 

< tur. ustra, ustura < pers. 
suture, izv. od inf. suturden 
»brijati«. 

ustun m (tur.) dijakritički znak u 
arapskom pismu koji označava 
kratki vokal » e«. Istog je obli- 
ka kao i znak za kratki vokal 
»i« (esre), tj. kratka crta, samo 
što se ustun piše iznad, a esre 
ispod slova. 

< tur. iistiin. 

usul, -ula m (ar.) pravilo, princip; 
metod, red. 

< tur. usul »pravilo, princip, 
red« < ar. pl. usul, sing. asl 
»temelj, izvor, korijen« itd, 

usulane, adv. (ar.-pers.) pristoj- 
no, pametno, kako pristoji li- 
jepo vaspitanom čovjeku . — 

»u s u 1 a n e dođi pred vezira« 
(K. H. I 546); »Usulane jaši 
na hajvanu, / Svom dorinu gle- 
daj po perčinu« (M. H. IV 91). 

< tur. asilane »otmjeno i pa- 
metno, kako odgovara čovjeku 
dobra soja i plemena« < ar. 
asil »plemenita roda, od dobre 
porodice* 4- pers. suf. za adv.~ 
-ane. (Nije ispravno tumačenje 


633 




•ušćorluk 


P. Skoka (835); u sulane, od na- 
šeg prijedloga »u« i ar. sulh, 
siilh«). 

ušćorluk, adv., usprkos, zainat. 
Izv. od ćorluk (v.) i naše pre- 
poz. »uz«. 

"OŠćup m, 1. Skoplje, 'plavni grad 
SR Makedonije. — »i za lijepu 
iz U š ć u p a svilu« (Ašikl. 53). 

2. bosansko Skoplje, kraj od D. 
Vakufa do Видојпа. — »Uže 
penje pelivan Nikola, / Od 
Ušćupa preko sinjeg mora« 
(I. Z. Herceg. 52). 

< tur. Uskiip. Etimološko po- 
rijeklo nisam mogao ustanoviti, 
samo je poznato da korijenski 
nije tur. riječ. 

V. Ušćuplija. 

'Ušćuplija m, Skopljak. 

< tur. Vskiiplii, v. Ušćup H- 
tur. suf. -lii, -li. 

ušeriatiti, ušerijatiti, ozakoniti, 
oglasiti nešto da se slaže sa še~ 
rijatskim propisima. 

Izv. od šerijat (v.). 

ušur m (ar.) 1. ujam, naknada za 
uslugu za mljevenje žita u mli - 
nu; naknada u naturi vlasniku 
vršalice za vršidbu žita. — 
»Imaoei u š u r n i h mlinova, 
vodenica, potočara, krupara i 
krunjača, kao i preduzeća koja 
ugovaraju naknadu za izvršenu 
uslugu isKljučivo u naturi 
(ušur). Visina ušura slo- 
bodno se ugovara sa sopstve- 
nikom žitarica« (»Službeni list 
FNRJ«, br. 44/52 — »►Naredba o 
ubiranju i prodaji u š u r a«). 

2. vrsta poreza (deseti dio od 
prihoda sa zemlje. 

< tur. б$г, 6?ur < ar. tušr *de- 
setina^. 

utabanati, ugaziti nešto tabani- 
ma, gazajući uravnati tabanima. 
Izv. od taban (v.). 


utaboriti se, posirojiti se u re- 
dove. 

Izv. od tabor (v.). 

utamaniti, zatrti, potpuno uništiti, 
iskorijeniti. 

Izv. od tamaniti (v.). 

utija / (tur.) glačalo, starinska pe- 
gla koja se sastoji od komada 
željeza u obliku pegle sa dugim 
drškom. — »Grijala se u t i j a, 
šetao se muftija« (I. Z. II 235). 

< tur. iitii »pegla«. 

utleisati, -išem, ispeglati. 

< tur. utlemek »ispeglati«. 

uvakufiti, zavjeŠtati, dati u vakuf 
imovinu. 

Izv. od vakuf (v.). 

uvataniti se, stalno se nastaniti 
na jednom mjestu. — »Kako su 
se optuženici uvatanili u istra- 
žnom zatvoru i ne misle tako 
skoro iz njega« (Zembilj III 
124). 

" Izv. od vatan (v.). 

uzaptiti, uzaftiti 1. osvojiti, zau- 
zeti, savladati. — ~ja topove sa- 
bljom u z a p t i t i, / ja na to- 
pu oba poginuti« (K. H. I 205). 

2. uhvatiti, ugrabiti, zarobiti, 
zaplijeniti. — »On u z a p t i do 
tri đenerala« (K. H. I 327); »Vla- 
še joj je sreću u z a f t i 1 o« (B. 
V. 1892 155); »Obavešten sam 
dok sam bio u patroli da će gu- 
verner grada La Feret zasigu- 
rno u z a p t i t i vaš prtljag i 
robu .. .« (Skot 183). 

3. zaustaviti, zadržati. — »Isje- 
koše četr’est topčija, / topovima 
vatru u z a p t i š e« (K. H. II 
439). 

4. dovesti u red, zavesti disci - 
plinu. 

Izv. od zapt (v.). 

uzbihuzuriti (se), uznemiriti (se). 
— »... pa se komšiluk u z b i- 


634 



uzuv 


h u z u г i o, misli da topovi pu- 
caju« (Zembilj II 29). 

Izv. od bihuzur (v.). 
uzdikrisati, v. ujdurisati. 

Uzčir, Uzejr (jevr.) musl. muško 
ime. 

< tur. Vzeyr, muško ime < ar. 
<Uzeyr, ime jednog pejgambera, 
Esdras < jevr. 

uzčnđije, uzengije f (tur.) stre- 
men. — »Dovati ga zlatnom 
uzengijom, / A kako se đo- 
gat naljutio, / Po tri koplja u 
visine skače« (Vuk, VII 149). 

< tur. uzengi. 

V. kazan-uzenđije, tombak-u- 
zenđije. 

uzharuniti se, uzobijestiti se, po~ 
stati silovit , postati Ijut. 

Izv. od harun (v.). 

uzhasumiti se, v. uhasumiti se. 

uzinad, uzinat, adv. (srp.hrv.-ar.) 
usprkos. 

V. inad i naša prepoz. 


uzlaštisati se, pomiriti se s kim; 
naravnati se . 

< tur. uzla§mak »pomiriti se, 
naravnati se«. 

uzun, adj. (tur.) dug, visok. Od 
bvog je došlo prezime Vzuno- 
vić i nadimak Uzun (^Uzun- 
Mirko«). 

< tur. uzun. 

Uzunović, v. uzun. 

ttzur m (аг.) 1. smetnja, nedosta- 
tak, mana. 

2. isprika , opravdavajuča okol- 
nost. 

< tur. ozur < ar. <udr. 

V. uzurli. 

uzur, v. huzur. 

uzurli, indecl. adj. (ar.-tur.) sa 
uzurom, ispričan. 

< tur. oziirlu, v. uzur 4- tur. 
suf. -lii, -li. 

uzuv m (аг.) tjelesni organ, ud; 
kaže se: ^kod abdesta svaki 
u z u v koji se pere treba lije- 
po oprati«. 

< tur. uzuv < ar. <udw. 




635 



V 



vada / (аг.) rok, termin. — »Ha- 
lil joj je v a d u ođgodio, du- 
gu v a d u. nedjeljicu dana-« 
(K. H. II 207). 

< tur. vdde »rok* < ar. w(uda 
»obećanje«. 

Vahdet (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Vahdet, muško ime, »Je- 
dinac« < ar. wahda »jedini bi- 
ti, sam biti, samoća-«. 

Vahdeta (ar.) musl. žensko ime. 

. Muškom imenu Vahdet (v.) do- 
dan naš nast. za f. -a. 

Vahid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Vahid , muško ime, »Je- 
dinac« < ar. wahid »jedini, je- 
dinac«. 

Vahida (ar.) musl. žensko ime . 
Muškom imenu Vahid (v.) do- 
dan naš nast. za f. -a. 

vaiz (vais) m (ar.) propovjednik , 
predikator. — »K nama brže, 
hodže i v a i z i, / ponesite 
knjige indžijele* (Vuk IV 121); 
»Ej! stari hođa, vais efendi- 
jo!« (Lord 10). 

< tur. vaiz < ar. wdv?. 

V. sejar-vaiz. 

vajat, v. hajat. 

vajda, vajdalenisati se itd., v. faj- 
da, fajđaleriisati se itd. 


vaj! vaj-vaj! interj. (pers.) jaoj! 
(usklik čuđenja, zgražavanja ili 
strahovanja). 

< tur. vay! < pers. way! 

vajhaluna! interj. (pers.-ar.-tur.) 
teško njemu! teško tebi! — 
»Va j h a 1 u n a Avdija!« (Nar. 
bl. 314). 

< tur. vayhahna!, v. vaj + tur; 
hahna »njegovom stanju, tvom 
stanju« (v. hal + tur. posv. 
zamj. i dat. suf. -ina. 

Vaka, v. Vasvija. 

vakasuz m (ar.-tur.) nevrijeme , 
nezgodno doba. — »V a k a s u z 
je, čestiti gospodaru, preklinje 
odža« (Kočić I 88). 

< tur. vakatsiz, v. vakat + tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

vakat, -kta m (аг.) 1. vrijeme , 

doba. — »V akat dođe da se 
rastajemo« (M. H. III 116); 
»Uzgoji se lijepa đevojka, / 
prije v a k t a i prije zemana« 
(Vuk VII 221). 

2. vrijeme muslimanske moli- 
tve — namaza; sama molitva, 
namaz. — »Jesi Г, majko, pet 
v a k a t’ klanjala, / pet v a- 
k a t a božjeg namaza« (M. H. 
X 68). 

< tur. vakit < ar. waqt. 


636 




valahi, bilahi! 


V, vakasuz, vaktija, vaktile, 
vaktisahat, v r aktom, navakat, 
nevakat, nevaktom. 

vakfija / (ar.) zavještajno pismo , 
ispraim o vakufljenju. 

< tur. vakfiye < аг. waqfiyya, 
v. vakuf + ar. adj. suf. za f. 
-■ iyyđ . 

vakif m (ar.) zavještač, osnivač 
vakufa, zadužbine. 

< tur. vdkif < ar. wdqif. 

vaktija f (ar.) tabelarni pregled 
satova i minuta kada se obav- 
Ijaju dnevne muslimanske mo- 
litve i kada je vrijeme početka 
i završetka posta. 

< tur. vaktiye < ar. waqtiyya, 
v. vakat 4- ar. adj. suf. za f. 
-iyya. 

v&ktile, adv. (ar.-tur.) nekad; u 
svoje vrijeme. 

< tur. vaktiyle, v. vakat + tur. 
postpoz. -iyle »sa«. 

vaktisahat i vaktisahat m (аг.) 
smrtni čas, smrt. — »Kađa me- 
ni vakti sahat dođe« (K. 
H. I 150). 

< tur. vakt-i saat »vrijeme ca- 
sa«, fig. »vrijeme smrti«, v. va- 
kat i sahat. 

vaktom (faktom), adv. s vreme- 
потп , na vrijeme, u pravo vri- 
jeme. — »Turski namaz v a k- 
tom ućinjela« (Lord 15); «-ve- 
čera&e i akšam klanjaše, / po 
akšamu f a k t o m i jaciju« (I. 
Z. III 112). 

Izv. od vakat (v.). 

vakuf m (ar.) muslimanska za - 
dužbina koja služi islamskim 
vjerskim , kulturno-prosvjetnim 
г humanim ciljevima; musli - 
manska vjerska imovina . 

< tur. vakif < ar. waqf, Osn. 
zn.: «-zaustaviti, zadržati«. 

V. vakfija, vakif, vakufnama, 
vakufsko-mearifski, evladijet- 
vakuf, uvakufiti. 


vakufnama / (ar.-pers.) zaduzbin- 
ska povelja, isprava o uvakuf - 
Ijenju. 

< tur. vakifname , v. vakuf i 
pers. ndme »pismo«. 

vakufsko - mearifski, vakufsko- 
prosvjetni, vjersko-prosvjetni. 
»Vakufsko-meraifski sabor« ili 
skraćeno »Vakufski sabor« = 
vrhovni naredbodavmi i nad- 
zorni organ za vakufsku i vjer- 
sko-imovinsku upravu islamske 
vjerske zajednice; »Vakufsko- 
mearifska direkcija« = izvršni 
organ VaKufsko-mearifskog sa- 
bora; »Vakufsko-mearifsko po- 
vjerenstvo« — organ isiamske 
vjerske zajednice u jednom sre- 
zu. 

Izv. od vakuf (v.) i mearif (v.). 

vala, v. valah. 

valah, valaha, vala, valaj (ar.) 
bogme, bogami; baš, e baš. — 
»v a 1 a h, majko, kako tebi dra- 
go« (K. H. I 155); »u tebe ću 
konak učiniti, / а valaha rad 
konaka neću« (M. H. X 87); 
»v a 1 a na njem pristala leven- 
ta!« (K. H. II 384); »misli da će 
kod mene isplavit’ / v a 1 a j 
neće dok j* u mene carstva« (I. 
Z. III 177). 

Izv. od vaiahi (v,). 

valahi! jusjur. (ar.) tako mi bogal 
kunem se bogoml 

< tur. vallahi! vallah! < ar. 
wa-llahi! wa-lldh! 

valahi, bilahi! valaha i bilaha! 
vala, bila! jusjur. (ar.) pojacana 
zakletva: boga mi i boga! — »A 
valaha i bilaha / neću 
joj ga ja!« (Muz. zap. Inst. 
2737); »Vala bila! kuće ov- 
đe nema, / Boga mi je ni ku- 
ćiti neću!« (Vuk VI 425). 

< tur. vallahi , billahi! v. vala- 
hi i bilahi. 


637 



vSlahi, bilahi, tiilahi! 


valahi, bilahi, talahi! jusjur. (аг.) 
trostruka zakletva, najjača mu- 
slimanska zakletva. — »Izgova- 
rao teške riječi: valahi, b i- 
lahi, talahi^ .(Kočić II 55). 

< tur. vallahi, billahi, tallahi! 

< аг, wa-lldhi, bi-lldhi, ta-llahi, 
»boga mi, bogami i boga mi I « 

valaj, v. valah. 

valake, v. falake. 

val-burundžuk, v. al-burundžuk. 

valđžija, v. hvaldžija. 

vSl i haval (pogr.) v. halu-ahval. 

valija m (ar.) guverner jedne po- 
krajine (vilajeta) u bivšoj Tur- 
skoj Carevini. — »Tko je drag 
ehaliji, drag je i v a 1 i j i* (Nar. 
bl. 171). 

< tur. vali < ar. traii. 

V. valiluk, vilajet. 

vaiiiok m (ar.-tur.) 1 . zvanje va- 
lije. 

2. pokrajina na čelu koje se na~ 
lazi valija. 

< tur. valilik, v, valija + tur. 
shf. -Uk. 

v&ija, v. falja. 

varak, -гка, m (ar.) pozlata, sta- 
niol, zlatna šika, tanki sjajni 
listići. — »sjede Fata u v a r a k 
kočije* (K. H. I 162). 

< tur. varak »pozlata, staniol« 

< ar. waraq »lišće; hartija -и. 

V. varaklaisati, varakli. 

varaklaisati, -išem, varasati, 
-sam, pozlatiti, obložiti vara- 
kom. — »Sva odaja šikom ši- 
kosata, / A polu je zlatom v a- 
rosata^ (Lord 155). 

< tur. varaklamak. 

varakli, indecl. adj. (ar.-tur.) 1 . sa 
varakom, pozlaćen, posrebren. 
— »Ninaj sine u varakli 
beši« (GZM 1908 261). 

2. srebrnaste boje. 

I 


< tur. varakh, v. varak + tur. 
suf. -li. 

varasati, v. varaklaisatd, 

v&ris m (ar.) nasljednik^ 

< tur, vdris < ar. warit. 

vasija m (ar.) skrbnik, staratelj. 

< tur. vasi < ar. wa$iyy . * 

vasijet m (ar.) 1. testamenat, opo- 
ruka. 

2. » vasijet učiniti« = testirati, 
oporučiti. 

< tur. vasiyet < ar. wa$iyya. 
V. vasija, vasijetnama, vasi- 
muhtar, vasinazor. 

vasijetnama / (ar.-pers.) oporuČno 
pismo, testamenat. 

< tur. vasiyetname, v. vasijet 
+ pers. name »pismo, knjiga, 
djelo«. 

vasimuhtar, -ara m (ar.) izvršilac 
testamenta. 

< tur. vasi muhtar, v. vasija i 
ar. mufrtar »izabran« 

vasinazor, vasinazir m (ar.) onaj 
koji nadzire izvršenje testa- 
menta. 

< tur. vasi nazir, v. vasija i 
n&zor. 

Vasva, v. Vasvija. 

Vasvija, hipok. Vasva, Vaka (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Vasfiye, žensko ime, 

< аг. wa$fiyya »svojstvena; 
opisana«. 

vatan m (ar.) 1. domovina, zavi- 
čaj, rodni kraj, stalno prebiva - 
lište. — »pa u Gračac tebe na- 
4 seliti, / i kod tebe vatan 
uhvatiti« (K. H. II 499). 

2. »vatan se učiniti« ~ nasta- 
niti se, naseliti se. — »Pa iz 
Jajca noću pobjegoše, / u Klju- 
čuse vatan učiniSe« (Ka- 
šik. II 123). 

< tur. vatan < ar. watan. 

V, zavataniti. 


638 



Velld 


v&v m (аг.) ime arapskog slova 

< tur. vav < ar. waw. 

vaz, -žza m (аг.) propovijed. 

< tur. va'z < аг. wa<z. 

V. vaiz, vaziti. 

vazifa / (аг.) 1. dužnost, služba. 

2. plata za službu. 

< tur. vazife < аг. wazifa. 

v&ziti, propovijedati. — »Da vam 
kažem šta je hodža vazio« 
(Gajret 1930 512). 

Izv. od vaz (v.). 

većalet, vekalet m (аг.) оргто- 
moćenje , ovlaŠćenje. 

< tur. vekdlet < ar. wdkald. 

V. većil, većilharč, većilstvo. 

včćll, vekll m (аг.) 1. punomoć- 
nik t zastupnik. — »vi veziri, 
carevi v e ć i 1 i«< (K. H. I 43). 

2. »većil učiniti« = opunomo- 
ćiti. — »Sto ga je ćesar v e ć i 1 
u č i ri i o / Da obiđe uz humke 
čardake« (M. H. IV 378). 

< tur. vekil < ar. wdkil. 

većllharč, vekllharć m (ar.) 1. 
ekonom, onaj koji se brine o 
snabdijevanju i troškovima. 

2. Džamija nedaleko od Šeher- 
ćehajine ćuprije u Sarajevu zo- 
ve se Vekilharčeva džamija. 

< tur. vekil harg , izft., v. kom- 
pon. pod većil i harač. 

većilstvo n, punomoćstvo. — »pa 
mi podaj gospodsko v e ć i 1- 
s t v o, / da te vinčam po ka- 
diskom sudu« (Muz. zap ./ Inst. 
1812). 

Izv. od većil (v.). 

vedžahetli, indecl. adj. (ar.-tur.) 
naoČit, krupan i lijepo razvijen, 
izgledan. 

< tur. vecahetli < аг. wd$dha 
»biti ugledan, biti lijepe vanj- 
štlne« + tur. suf. -li. 


Veflk, -ika (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Vefik, muško ime < ar. 
wafiq »složan, skladan, podu- 
daran-«. 

Vehab, -aba (аг.) musl. muško 
ime. 

< tur. Vehhab, muško ime, 
skraćeno od аг. <Abdu-l-Wdh- 
hdb, muško ime, osn. zn.: »rob 
onoga koji prašta« tj. »božji 
rob*«. 

Vehba, v. Vehbija. 

Vehbija, hipok. Vehbo (ar.) musL 
muško ime. 

< tur. Vehbi, muško ime < ar. 
wahbiyy »od boga dani, od bo- 
ga darovanK 

Vehbija, hipok. Vćhba (аг.) musl - 
žensko ime. 

< tur. Vehbiye , žensko ime 

< ar. wdhbiyya = »od boga da- 
na, od boga darovana«. 

Včjsil, Vejsel, hipok. Vejso (ar.) 
musl. muško ime. 

Skraćeno od Uvxiys-dl^Qardni к 
ime duhovnog vođe saračkog 
esnafa, sarački pir. Uzeta je sa- 
mo sredina od ovog imena:... 
ways-al... (vejs-el). 

vekalet, vekil, včkllharć, v. veća- 
let, većil, većilharč, 

včla havle! i vela havle-vela kii- 
vete! interj. (ar.) pobožna izre- 
ka kojom se obično izražava ču- 
denje, snebivanje i sl. —- »V e- 
la havle, vela kuvete! 
Ja kako će taj novac namaknu- 
ti?« (Zembilj III 125). 

Skraćeno od аг. Wa la hawld 
wđ la quwwata illd bi-llahi-l - 
^аИууИ-^агГт 1 . »sila i moć sa-' 
mo bogu uzvišenom pripada!« 

Vellđ, -ida (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Velid < аг. Walid, mu- 
ško ime, osn. zn.: »djepak«. 


639 



VfclUa 


Velija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. VeZi, muško ime < ar. 
waliyy »prijatelj; pomoćnik«. 

vćlUa m (ar.) tutor, zakonski za- 
stupnik. 

< tur. veli < ar. wdliyy. 
venjer, v. fenjer. 

v&rđi, indecl. (tur.) dao je, dade, 
— »Fesić v e r d i, almadi 
aman« (GZM 1908 261). Izgleda 
da je ovdje »verdi« skraće- 
no od *«v e r d i m« »dao sam, 
dadoh«, jer to ima više smisla 
u ovom slučaju. 

< tur. verdi, perf. 3 lice sing., 
a verdim , perl 1 lice sing. od 
inf. vermek »dati«. 

verđija, v. vergija. 

v&rem m (ar.) sušica, tuberkulo- 
za, phthisis . — »već Mustafa 
v e r e m boluje, / Viš' njeg 
majka jade jaduje-« (Muz. zap. 
Inst. 2876). »Jer kojemu se ne 
veže pupak, dobije v e r e m - 
jektiku* (Miodrag. 71). 

< tur. verem < ar. г oaram, 
osn. zn.: »otbk, oteklina«. 

V. veremiti, veremli, veremot, 
overemiti. 

veremiti, sušiti se od velike če- 
žnje ili žalosti za nečim, čeznu- 
ti za nečim i tjelesno slabiti. 
Izv. od verem (v.). 

veremli, indecl. adj. (ar.-tur.) su~ 
šičav, tuberkulozan. 

< tur. veremli, v. verem + tur. 
suf. -li. 

veremot m (ar.-tur.) poljačac, dro- 
bna metvica, mala divlja metvi- 
ca, Mentha pulegium L. Upotre- 
bljava se u narodu kao sred- 
stvo protiv plućnih bolesti i 
astme. 

< tur. verem otu »biljka za ve- 
rem«, tur. izft., v. verem i tur. 
ot »biljka, trava«. 


veresija / (tur.) kupnja ili proda- 
ja uz poček, prodaja na kredit. 
»Cast svakome, v e r e s i j e ni- 
kome!« »V e r e s i j a gola šija^ 
»od gotovih novaca ne valja 
v e r e s i j u činiti« (Vuk, Posl. 
33, 232). 

< tur. veresi »prodaja ili ku- 
pnja na kredit« < tur. inf, t>er- 
mek »datK Nema osnova tvrd- 
nja (Đ. Popović) da su ovu riječ 
uzeli Turci od nas, niti (Blau) 
da potječe od naše riječi »vje- 
ra«, pa je pogrešno pisati «vje- 
resija«. 

verevlja f (tur.) vrsta veza рр 
platnu i vrsta tkanja sa cik-cak 
linijama; tzgleda kao lanac ili 
pletenica, pošto žice idu jedna 
preko druge < — jeđna udesno, 
druga ulijevo. — »Niše su me- 
đusobno vezane direklijom sta- 
blom s granama, a međusobno 
podvojene uzdužnom žutom i 
zelenom izlomljenom cik-cak 
lini jom zvanom v e r e v i j o m« 
(Glasnik Et. M. Bgd. XXI 18). 

< tur. verevi »ono što je koso, 
poprijeko, što se ukrštava«. 

vergUa, verđija (verćUa) f (tur.) 
porez, danak. — »Nit’ mu porez 
ni vergiju daje« (Lord 230); 
»ne daju nam careva harača, / 
ni ostale careve v e r đ i j e«, 
»Da ti nosi niz zemlju Turćiju, 
/ Da uzima u vlaha v e r ć i j u« 
(Vuk IV 335, VIII 297). 

< tur. vergi. 

verman, v. ferman. 

veselam! interj. (ar.) i gotovol 
svršeno! 

< tur. vesselam »i gotovo! svr- 
šeno!« < ar. wa-ssaldm (ar. wa 
»i« i ar. dssdlam v. selam. Po- 
grešno je Mladenov ovaj izraz 
protumačio sa: »ver-selam« »daj 
pozdrav, svršeno, mnogo zdra- 
vo« itd. 


640 



vudžuđ 


vesvesa (nesvesa) / (ar.) 1. podo- 
zrivost, sumnja. 

2. vrsta duševnog oboljenja, 
melanholija. 

< tur. vesvese < ar, ivasicasa. 
V. vesveseli. 

vesveseli, indcl. adj. (ar.-tur.) 1. 
podozriv, onaj koji sumnja u 
sve, zazire od svačeg. 

2. duševno oboljeli, melanholik. 

< tur. vesveseli, v. vesvesa + 
tur. suf. -li. 

vezan, -zna m (ar.) ritmička mje- 
ra; stih. 

< tur. vezin < ar. wazn. 

vezir, .-ira m (ar.) najviša titula 
u državnoj hijerarhiji Turske 
Carevine: ministar, guverner 
jedne pokrajine , upravnik vila- 
jeta. — *gdje sjedaju paše i 
veziri* (M. H. I 15); veli- 
ki vezir je prvi ministar, 
predsjednik ministarskog savje- 
ta. 

< tur. vezir < ar. wazir. 

V. vezirluk. 

vezirluk m (ar.-tur.) vezirstvo, 
zvanje vezira. — »Dao bi mu u 
Bosni vezirluk^ (M. H. II 
172). 

< tur. vezirlik, v. vezir + tur. 
suf. -lik. 

vezma / (ar.) 1. mala trouglasta 
kutija od srebra u kojoj se drži 
zapis, vrsta hamajlije. 

2. mala rožana tikvica u kojoj 
su nekad držali puščani prah. 

< tur. vezne < ar. wazna 
»mjerica; kutija za barut, za 
novac^ itd. 

vidždan, -ana m (ar.) savjest. 

< tur. vicdan < ar. widdan. 

vilajet (vilaet) m (ar.) 1. pokraji- 
na, provincija, teritorija jednog 
valije. — »pa naturi namet na 


v i 1 a j e t. sve na kuću po tri 
litre zlata« (Vuk III 10); »već 
navergo namet na valae t« 
(F. J. I 100). 

2. zavićaj, rodni kraj. — »ode 
pravo vilajetu svome« (Vuk 
III 303); »kao da je od mog v i- 
1 a e t a« (Vuk, II 602). 

< tur. vildget < ar. wildyd. 

vildiš, v. fildiš. 

viranija / (pers.) zapuštena i tro- 
šna kućetina , pustolovina . 

< tur. virane < pers. wirane. 

vistan, v. fistan. 
višek, v. fišek, 

višnja f (pers.) višnja, Prunus oe- 
rasus L. 

< tur. vi$ne »višnja« < pers. 
wešni »crven, crvenoća«. 

V. višnjab, višnjevi, koj-vi- 
šnjevi. 

višnjab, -aba m (pers.) kiselkasto 
rijetko paluze. 

< tur. vi§nab »slatko piće od 
višanja« < pers. wišndb. 

višnjevi, indecl. adj. (pers.) vi- 
šnjeve boje. 

< tur. vi$nevi < pers. wišnewi. 
vitilj, v. fitilj. 

vitre, v. sadakai-fitr. 

vrtiitma, vurtiitma, v frtutma. 

vueela, v. vukela. 

vudžud (viiđud), -uda m (ar.) ti- 
jelo, organizam živog bića. — 
»Boli sav v u đ u d — skoro 
kroz plač prostenja deđo« (Co- 
lak. 47). 

< tur. viicud, viicut »tijelo* 

< ar. wa&ada, wugiid »posto- 
jati. nalaziti se-". 


41 — Turcizmi u SH jeziku 


641 




vukela 


vukela, vućela (vućelja) pl. / (ai\) 
visoki državni funkcioneri, mi- 
nistri. — »Kupi paše, a kupi ve- 
zire, Ej, pa postavi cijelu v u- 
ćelju« (Lord 22). 

< tur. viikela »ministri« < аг. 


pl. ivukala’, sing. wakil н.ршк>- 
moćnik, zastupnik«, v. većil. 

vursat, v. fursat. 

vurima, vurundžija. v. furuna, fu- 
rundžija. 







zaašati, v. zahašati. 

zaašikovati se, -ujem, započeti 
međusobni Ijubavni razgovor г 
zabavljanje (momak i djevojka). 
— »dvoje s’ milo zaašiko- 
v a 1 o« (M. H. I 305). 

Izv. od ašikovati (v.). 

zaatariti, zaatoriti, v. zahatariti, 
zahatoriti. 

zabadava, adv. (srp.hr v.-pers.-ar.) 
zaluđo, uzalud . 

Hibr. r.: v. badava 4- naš pre- 
poz. »za«. 

zabajatiti, zastariti, postati zapu- 
šten usljed duga vremena; ka- 
že se: »rana z a b a j a t i 1 a« tj. 
nije se na vrijeme počela lije- 
čiti, zastarjela. 

Izv. od bajat (v.). 

zabalukotiti se, omamiti se (riba) 
ribljom travom zv. balukot. 

Izv. od balukot (v.). 

zabasati, skrenuti s puta, zaći, iz- 
gubiti put. 

Izv. od basati (v.). 

zabatalitl, zapustiti, zanemaritL 
Izv. od batal (v.). 

zabentiti, zajaziti, napraviti jaz u 
vodi. 

Izv. od bent (v.). 

zabiberiti, začiniti jelo biberom. 
Izv. od biber (v.). 


zabit m (ar.) oficir. — »imaju li 
zulum od z a b i t a« (K. H. I 
98). 

< tur. zabit < ar. dđbit. 

zabremedet, adv. (srp.hrv.-grč.- 
ar.) začudo; interesantno. 

Hibr. r.: naša prepoz. »za« 
bre (v.) + medet (v.). 

zabun, adj. (pers.) mršav, siab, 
bolan, nemoćan. 

< tur. zebun < pers. zebun. 

zaburmati, 1. zaviti Čalmu ili šal 
oko fesa ili kakve druge kape 
»na burmu«, tj. usukano, zasu - 
катго. 

2. zavrnuti. — »u njem’ ima 
dvije litre zlata, ) zaburma- 
no, pa se odburmava« (Vuk III 
356). 

Izv, od burma (v.). 

začikavati, izazivati na natjeca- 
nje. 

Izv. od čikati (v.). 

Zaćir. Zaćira, v. Zakir, Zakira. 

zaćoriti, zaslijepiti, kao ćorav tr - 
čati za nečim. 

Izv. od ćor (v.). 

Zada, v. Begzada. 

zadertiti se, zabrinuti se , ražalo - 
stiti se . — »E još Đuljić nema 
bajraktara, / Za njihke se z a- 
d e r t i družina« (Lord 72). 

Izv. od dert (v.). 


41 * 


643 



%а đahđa 


za đahđa v. đahđa. 

*af, v. zarf 

zafait m (аг.) пакппЛпа primanja, 
naknadna potrazivanja, 
dno iskrsle potrebe. — »i dade 
joj Srblje vitezove, 1 da gospo- 
đi zafaita nema, / putujući 
sama Smederevu« (Vuk II 482). 

< tur. zevaid »viškovi; nakna- 
dni prihodi* < аг. pl. zdwa’id 
»viškovi«, sing. zd’id. 

zafelaćetiti, $ galamom i nervo- 
zom nešto poduzimati ili tražiti; 
kaže se: »Stani, šta si toliko 
zafelaćio, nije pao šećer u 
vodu!* 

Izv. od felaćet (v.). 
z&fran, v. šafran. 

zafrljaciti, baciti nešto, odbaciti 
od sebe. 

Izv. od frljaknuti (v.). 
zaft, zaftiti, v. zapt, zaptiti. 

zagal&miti, zavikati , početi gala- 
miti. 

Izv. od galama, galamiti (v.). 

zagar m (tur.) ker, lovaćki pas. — 
>z a g a r i te udbinski poznaju, 
/ akamoii momci i devojke« 
(Vuk III 185). 

< tur. zagar. 

zagarija f (slav.) gunj izraden od 
smeđeg sukna, koje se proizvo- 
dilo u Slaroj Zagori u Bugar- 
skoj i po mjestu Zagori je do - 
bio ovo ime. Ova vrsta gunja 
bila je poznata i upotrebljava- 
na na cijelom Balkanu i u Tur- 
skoj. Pcstavljen je jagnjećom 
kožom . — »L’jepi Niko na pri- 
morju spava, / pokrio se gunj- 
cem zagarijom-* (I. Z. II 
147). 

< tur. zagara »vrsta gunja« po 
mjestu Zagori u Bugarskoj. 

zahalakati, -ačem, 1 . povikati 
» Alah! Alahh pri jurišu u boju. 


2, pren. zn.: zavikati, početi se 
derati. 

Izv. od halakati (v.). 
zahašati (zaašati), zanijekati. sa- 

' ТТ^тргр 

tako mi pomogla, / Ništa tebe 
z a a š a t i neću« (Vuk 299). 

Izv. od hašati (v,). 

zahatariti, zahatoriti, zahaturiti r 

zažaliti, zamjeriti. 

Izv. od hatariti (v.). 

zahatariti se, zamjeriti se. 

. Izv. od hatariti (v.). 

Zahid (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Zahid, muško ime < ar^ 
zdhid »uzdržljiv (od zemaljskJh 
uživanja), odan bogu, asketa«* 

Zahida (ar.) musl.. žensko ime. 

< tur. Zahide, žensko ime r 

< ar. zahida »uzdi/Žljiva (od 
zemaljskih uživanja), odana bo- 
gu, asketa* 

Zahir (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Zdhir, mu^ko ime/»Ja- 
shi*« < аг. %dhir »jasaif, vid- 
ljiv-«. 

zalura (zaira) f (ar.) hrana (bilo 
Ijudska ili stočnaX namirnice- 
— »a uz vojsku tajin i z a h 
ru«< (K. H. I 37); »neka voze 
bumbe i topove, / рга, olovo i 
drugu zahiru« (Vuk IV 65). 
Zahirska soba je soba za ostavUj. 
spremnica. 

< tur. zahire < ar. dafyira. 

zahmedija (zamedija) f (ar.) na - 

grada za učinjeni trud ili za u- 
slugu. — »Dobro Trifku zah- 
m e d i j u plati, / podaj njemu 
madžariju žutu« (K. H. II 534); 
»Popi piva i kupi opanke, f 
Nek se tvoja z a h m e d i j až 
plati!*« (Lord 162). »I mi ćemo 
zamediju platit* (Vuk VII£ 
299). 

< tur. zahmetiye, v. zahmet -h- 
ar. adj. suf. za f. -iyya. 


644 




zahmet (zamet) m (аг.) trud, na - 
por, teškoća, umor. — »uvrati 
se k meni ako ti nije z а т e t« 
(Vuk, Rječnik). 

< tur. zahmet < ar. zahrnd. 

zahmetli« adv, (ar.-tur.) mučno, 
tegobno, dangubli. 

< tur. zahmetli, v. zahmet + 
tur. suf. - li. 

*alf, zajjf, i zaif, zajif, adj. (ar.) 
slab, slabašan, tjelesno iznureri) 
mršav. 

< tur. zayif < ar. dairf. 

V. zaifluk, ozaifiti. 

zafflnk, zajifiuk m (ar.-tur.) sla- 
bost, nemoć. 

< tur. zayifhk, v. zaif + tur. 
suf. -hk. 

zaim, zajim m (ar.) posjednik ve- 
likog timara — lena (zijameta) 
koji donosi 20.000 do 99.999 ak- 
či godišrijeg prihoda; »Ibrahi- 
me, na glasu zaime!« (Vuk 
V 585). 

< tur. zaim. < аг. zai^m. 

V. zaimluk, ziamet. 

Zaim, Zajim, hipok. Zajkan, Zaj- 
ko, Ziijka (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Zaim, muŠko ime < ar. 
zal'm »vođa-«. 

saimluk (zainluk) m (ar.-tur.) po- 
sjed jednog zaima. — »A dva 
oka za dva pašaluka, / Dv’je 
obrve za dva zainluka« 
(Vuk V 338). 

< tur. zaimlik, v. zaim + tur. 
suf. -lik. 

za inađ, za inat, adv. (ar.-srp.hrv.) 
psprkos. 

Hibr. r.: naša prep. »za« i ar. 
nnad, v. inad. 

zainađiti se, kapricirati se f posva - 
diti se. 

Izv. od inad, inaditi se (v.). 


zakazanisati 

zainćariti, odreći, poreći , zanije- 
kati. 

Izv. od inćariti (v.). 

zaintačiti, navaliti sa pitanjima 
ili zahtjevima. 

Izv. od intačiti (v.). 

zaira, v. zahira. 

zaištahiti, zaželjeti se nečega, 
osobito kakvog jela . 

Izv. od ištah (v.). 

zajif, v. zaif. 

zajim, Zajim, v. zaim, Zaim. 
Zajka, Zajkan, Zajko, v. Zaim. 

zajordamiti, upečiti se, zauzeti 
ponosito ili oholo držanje. 

Izv. od jordam, jordamiti (v.). 

zajulariti, 1. staviti jular na ko - 
nja. 

2. fig.: nekoga potčiniti svojoj 
volji, uzeti ga na svoju ruku. 
Izv. od jular (v.). 

Zaka, v. Zakira. 

zkkahriti (zakariti), ožalostiti , ra- 
stužiti. — »Ko je tebe z а k а- 
r i o, dajo, / O svome se jadu 
zabavio!« (Vuk VI 408). 

Izv. od kahar. kahariti (v.). 

zakajtiti, zabilježiti, zapisati. 

Izv. od kajtiti (v.). 

zakapariti, zaključati. 

Izv. od kapariti (v.). 

zakapijati, zaključati (vrata). 

Izv. od kapijati (v.). 

zakarabasati, 1. zalutriti, skrenuti 
ustranu. 

2. fig.: preći granicu u nečem. 
Hibr. r.: < tur. karabasmak i 
naša prep. ~za«. 

za Kavdak, zk Kavdakom, v. Kav- 
dak. 

zakazanisatJ, -išem, zaslužiti , po- 
stići, zadobiti. 

Izv. od kazanisati (v.). 


645 , 



zakijametžti 


zakijametiti, razvikati se, paniku 
stvoriti. 

Izv. od kijamet, kijametiti (\\). 

Zakir, Zaćir (ar.) musl . muško 
ime. 

< tur. Zakir, muško ime < ar. 
dakir »onaj koji božje ime spo- 
minje, koji zikir čini«. 

Zakira, Zaćira, hipok. Zaka (ar.) 
musl. žensko ime. 

< tur. Zakire , žensko ime < ar. 
ddkirii »ona koja božje ime 
spominje. koja zikir čini«. 

zakonačiti, zanoćiti. 

Izv. od konačiti (v.). 

zakopčati, sapeti dugmad , svezati 
svezom (napr. cipele). 

Izv. od kopča, kopčati (v.). 

zakum, zekiim, m (ar.) oleandar, 
Nerium oleander L. 

< tur. zakkum < аг. zaqqiim. 

zalaumljivati, v. zalehemljivati. 

zalehemiti (zaleemiti), zaliti, pri- 
lijepiti, spojiti lehemom. 

Izv. od lehemiti (v.). 

zalehemljivati (zalaumljivati), spa- 
jati, priljepljivati lehemom. — 
»Posle zalaumljivanja, u 
kutije se stavljaju ..»Tek 
tada se svi nespojeni delovi z a- 
laumljuju...« (GZM 1957 
81. 82). 

Izv od lehemiti. zalehemiti (v.). 
ziilf, v. zarf. 

zalim m (ai.) (iranin, zulumćar. 

< tur. zalim < аг. zalim. 

zamandaliti, zatvoriti vrata man- 
dalom. — -Pak sa njome zatvo- 
по vrata. Zatvorio i za- 
m a n d a 1 i о ч< (Petran. 350): 
»АГ kapija pusta zatvorena. 
Zatvorena i zamandalje- 
n a«< (Vuk, Rječnik). 

Izv. od mandal, mandaliti (v.). 


zimbak, zanbak m (ar.) ljiljan r 
bijeli lijer , Lilium candidum 
L.; zlatni zambak: Lilium mar- 
tagon L.; »al-zambak« = zlato- 
glav. Lilium bulbijerum L. — 
»Privodi je bijelu z a m b'a k u, 
/ vidi, majko, bijela z a m b a- 
ka<* (Sevd. 42). 

< tur. zambak < аг. zanbaq. 

zameračiti, svezati merak za ne- 
čim, zaželjeti, poželjeti. 

Izv. od merak, meračiti (v.). 

zamezetiti, založiti što od jela pi- 
jući vino ili rakiju , jesti meze 
uz piće. 

Izv. od meze, mezetiti (v.). 

zanačija m (ar.-tur.) onaj koji se 
bavi nekim zanatom. 

< tur. sanatgi, v. zanat 4- tur* 
suf. -дг. 

zanat, -ata m (ar.) zanat. 

< tur. sanat < ar. џапа*. 

zanatlija m (ar.-tur.) onaj koji se 
bavi nekim zanatom . 

< tur. sanath, v. zanat + tur. 
suf. -h. 

zanbak, v. zambak. 

zanijetiti, 1 . odlučiti se na nešto r 
na neko djelo. 

2. i zgovoriti nijet (v.) neposre- 
dno pred klanjanje molitve. 

Izv. od nijet, nijetiti (v.). 

zaokuisati, zaokujisati, -išem, za- 
početi učiti ezan. 

Izv. od okuisati (v.). 

zapesiniti (zapeksiniti) zaprljati r 
zamazati, zanečistiti . — »N’je- 
sam, majko, ništa doderala, / 
doderala, nit z a p e k $ i n i 1 a« 
(I. Z. II 23). 

Izv. od pesiniti, peksiniti (v.). 

zapt, zaft, zavt m (ar.) 1 . siega r 
disciplina. 

2. zaustavljanje daha u prsima 
kod asmatičara. 


i 


646 



zarf 


3. kao pravni izraz: sekvestrira- 
nje , zapijenjiuanje. 

< tur. zapt, sa značenjima kao 
u našem jeziku < ar. dabata, 
dabt »pamtiti, savladati« itd. 

V. zabit, zaptadžija, zaptija, 
zaptisati, uzaptiti, zazaptiti. 


zaptadžija, zaptačija m (ar.-tur.) 
onaj koji sprečava, koji zau- 
f stavlja, koji plijeni. 

< tur. zaptici, v. zapt + tur. 


suf. -сг. 

teaptijaizavtfja) / (ar.) redar, po- 
! licajac; policija. — »paša brže 
namaknu z a v t i j e, / da do- 
vedu bega Imzibega« (I. Z. III 


63). 

< tur. zaptiye < ar. dabtiyya, 
v. zapt + ar. adj. suf. -iyya. 


zaptisati, -išem, zabranjivati, 
sprečavati, ustezati. — »a svaku 
im vodu zaptisati, / tako 
ćemo njemu odoljeti« (Vuk IV 
400). 

Izv. od zaptiti (v.). 

zaptiti, zaftiti, 1, držati disciplinu, 
red. 

2. uzdržavati, zadržavati, spre- 
čavati, ustezati. — »Natrag s’ 
trže, pa đogat pobiže, / Ibro g’ 
z a p t i, аГ mu fajde nema« (M. 
H. III 12); »a zapte ih seđam 
bajraktara: / de polako, dva 
begova sina«, »tad mišljaše da 
prvi bijaše, / poče svoga z a f- 
titi đogata« (K. H. I 427, II 
275). 

\ 3. zapučiti, začepiti , zatisnuti. 

4. stezati u prsima г zadržavati 
dah (kod bolesti astme). 

Izv. od zapt (v.). 

zar m (ar.) 1 . zavjesa, zastor. — 
»i ponesi zarove / da za- 
stremo džamove« (Muz. zap, 
Inst. 2822); »саг alifet zara 
odignuo« (M. H. III 13). 

2. ženski zavitak u kome su 
muslimanke zamotane i pokri- 


vene izlazile па ulicu. Neki po- 
grešno zar nazivaju jeredžom. 
Zar. se kroji od basme, štofa ili 
svile, a feredža samo od čohe. 

< tur. zar < ar. izar. 

zar m (tur.) kocka kojom se igra 
tavla. 

< tur. zar. 

zarafet m (ar.) 1. uljudnost, jino- 
ća, nježnost. 

2. zanovijetanje, prohtjev. — 
»Pun si zarafeta kao tuka 
govana« (nar. izreka). 

< tur. zarafet < ar. zarafa 
»nježnost, finoća; oštroumnost«. 
V. zarafetli, Zarif. 

zarafetli, indecl. (ar.-tur.) 1. ulju - 
dan, fin, elagantan. 

2. onaj koji mnogo zanovijeta. 

< tur. zarafetli, v. zarafet + 
tur. suf. - li . 

zarar, -a i zarar, -ara m (ar.) šte- 
ta, gubitak. — »Jašikovah tri 
godine dana, / A ne viđoh faj- 
de ni zarara« (Vuk V 365); 
»neće tebi biti ni zarara« 
(M. H. III 320). 

< tUr. zarar < ar. darar. 

V. zarar jok, zararsuz. 

zarar jok, interj. (ar.-tur.) nema 
štete, ne fali, ne smeta. 

< tur. zarar уок, v. zarar i jok. 

zararsuz i zararsuz m (ar.-tur.) 
onaj koji ne čini nikome štete, 
koji nije opasan. 

< tur. zararsiz, v. zarar + tur. 
postpoz. -siz »bez«. 

zarf (zalf, zaf) 1. ukrašena metal- 
na čašica u kojoj stoji findžan;■ 
slična maloj vinskoj čaši sa no- 
gom. — »beg se fati z a r f a i 
findžana« (M. H. III 253); »ka- 
fedžije z a 1 f e i fildžane« 
(Vuk I 506); »I po rafim’ zafi 
i fildžani« (Vuk V 365). 

2. korice, oklop; koverta. 

< tur, zarf < ar. zarf, osn, zn.: 
»posuda«. 


647 



Z£rif 


Zarif (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Zarif , muško ime < ar. 
zari/ »nježan, elegantan; oštro- 
uman, dosjetljiv+f. 

Zarifa (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Zarife , žensko ime < ar. 
zarifd »nježna, elegantna, oštro- 
umi/a. dosjetljiva« 

zarćret m (аг.) nužda, nevolja, 
potreba. 

< tur. zaruret < ar. darura. 

V. zarureti-hal. 

zarureti-hSl m (ar.) opravdavaju - 
ća okolnost, okolnost koja čini 
dozvoljenim ono Što je inaČe 
zabranjeno. 

< tur. zaruret-i hal , izft., v. 
kompon. pod zaruret i hal. 

zarzavat, v. zerzevat. 

zašehatiti, zauzeti veliki prostor , 
raširiti se po nekom prostoru; 
zakriliti. 

V. otŠehatiti, rašehatiti. 

Teško je ustanoviti od čega su 
izveđeni navedeni glagoli (za- 
šehatiti, od - šehatiti, raz - šeha- 
titi). Infinitiv bez prepozicija 
»šehatiti« ne postoji u našem 
jeziku. Moglo bi se pretposta- 
viti: 1) da je izvedeno od tur. 
$ehadet (< ar. šdhdđa) »osvje- 
đoeenje, priznanje« itd. ili od 
tur. §uhud « ar. šuhud) »po- 
stojanje, ustanovljenje, viđenje« 
itd. i 2) od tur. §ah »grana«. 

zat, -ata (ar.) osoba , ličnost (kaže 
se za odličniju osobu). 

< tur. zat < ar. dat. 

zataslaciti, zatesati kamen ili 
drvo. 

Izv. od taslak (v.). 

zatu-zaval, indecl. (ar.) kaže se za 
onog koji je tjelesno tako sla b 
i mrŠav da se jedva kreće: 
» kost i koia«, »živi mrtvac**. 

< tur. zat-iiz-zeval < аг. &atuz- 
zdwal »опај koji je blizu рго- 
pasti, blizu kraja života«. 


zaval, -ala m (ar.) 1 . krivnja , od- 
govornost. — »ti se njiha nemoj 
uplašiti, / knjigonoši z a v a 1 a 
nemade« (K. H. II 73). 

2. zapreka, branjenje, branjevi - 
na. — »Ej! gazijo, zavala ti 
nema! / što ti topa treba i kuh- 
veta« (Lord 18) — ispor. »Zbor’ 
gazijo, branjevine nemaš! 
/ što ti topa treba i kuhveta?« 
(Lord 47). 

< tur. zeval »krivnja, odgovor- 
nost« < ar. zawal, osn. zn.: 
»proći, propasti«. 

zavale! zavala! interj. (ar.-tur.) 
Steta! nažalost! jadna majko! 
pusto! —- »Kleto lani, pusto 
olomlani, / a z a v a le od ove 
godine: / gdje li bismo, gdje li 
ostaplosmo, / ti se uda, a ja se 
oženih« (I. Z. IV 13). 

< tur. zavalh »jadnik, žalosnik« 

< ar. zawal, osn. zn.: »proći, 
propasti« 4- tur. suf. -h. 

zavali, indecl. adj. (ar.-tur.) ne- 
srećan , jadan, pust. — »Ej z a- 
v a 1 i dani, ej z a v a 1 i doba« 
(Santić III 232). 

< tur. zavalh »jadan, žalostan« 

< ar. zdwal, osn. zn.: »proći, 
propasti« 4- tur. suf. -It. 

zav&taniti, stalno se TicLStaniti u 
jednom mjestu. 

Izv. od vatan (v.). 

zavrzlama / (srp.hrv.-tur.) petlja- 
nija, petljanje . 

Hibr. r.: na našu gl. osn. »za- 
vrz« dodan. tur. nastavak »-Za- 
ma«. 

zavt, zavtija, v. zapt, zaptija. 

zazaptiti, zazaftiti, zazavtiti, pre- 
priječiti , zaustaviti. — »Car ali- 
fet zazapti topove, / Nek na 
Promin više ne pucaju« (M. H. 
III 90). 

Izv. od zaptiti (v). 



zbaglati, svezati. 

Izv. od tur. inf, baglamak -ve- 
zati« sa našom prepoz. ~s«. 

zbarhaniti, u jedan glas skupno 
zapjevati i zasvirati. 

Izv. od barliana (v.). 

zbiriti (se), ujediniti (se), složiti 
(se), biti jedno. — »ali ja znam 
da niko nije nas i muslimane 
bolje zbližio i z b i r i o nego 
»Bošnjak«« (Zembilj III 29). 
Izv. od bir (v.). 

ze, -eta n (ar.) ime arapskog slo^ 
va »z«. 

< tur. ze < ar. zd\ 

zebanija / (ar.) 1. Ijuta guja; »dže- 
henemska zebdnija« — paklena 
guja, koja muči one što se na- 
laze u paklu. 

2. fig.: zla, zločasta žena, Ijuta 
žena. — »U mene je majka z e- 
b a n i j a, / izbiće me i poka- 
raće me« (I. Z. II 147). 

< tur. zebani < ar. zabani 
>*>anđeo muČitelj koji baca u va- 
tru one koji su određeni *za pa- 
kao; u škorpijona onaj dvo- 
kraki organ na repu kojim uje- 
da, bode«. 

s&ćat, zekat, -ata тп (ar.) milosti- 
nja koju je obavezan davati 
svaki imućniji musliman svake 
godine. To je zapravo godi&nji 
vjerski porez u korist siroma- 
ha. Iznosi 2,5% od cjelokupne 
gotovine, dragocijenosti, trgo- 
vačke robe i nekih drugih po- 
kretnosti koje se nalaze u vla- 
sništvu jedne osobe preko godt- 
nu dana. — »Zećat daji, ća- 
bi idi ne spavaj!« (Ist. bl. II 
223), 

< tur. zekat (č. zekjat) < ar. 
zdka (t) »čistoća, čišćenje«. 

Zećir, Zekir, hipok. Zećo (ar.) 
musl. mulko ime. 


zčheriti 

< tur. Zekir, rrmško ime. < ar. 
dtikir L ddkir »ugledni, slavni; 
onaj koji ima jaku memoriju-«. 

zećir-prsten (žećer-prsten, žeći- 
prsten) m (pers.) zlatni p rsten 
sa povelikim Jcamenom u obliku 
trougla. — »Dade njojzi zećer 
prsten 's ruke « (Vuk V 371); 
»Kad ti jesi Kuna Hasanaga, / 
kamo tebi zeči prsten zla- 
tni?« (I. Z. III 16). 

< tur. zekir »prsten s kame- 
nom^ < pers. zihgir, vulg. zi- 
gir »široki prsten ili halka ko- 
ju bacač strijele drži na palcu« 
(pers. zih »sveza, gajtan« + 
pers. gir. prez. osn. od inf. girif- 
ten »uzeti, uhvatiti«). 

Zećo, v. Zećir. 

zeer, v. zeher. 

zeh m (pers.) 1. gajtan, širit ili 
vrpca usukane svile kojom se 
obrubljuju krajevi i pojedini di- 
jelovi narodne nošrtje, osobito 
odjeće od čohe; ukrasni obrub 
na narodnoj nošnji. 

2. predmet ili dio predmeta ko- 
ji se nalazi na vrhu . — »Tri su 
glavna dijela od kojih se sasto- 
ji prostor za vodu đuguma i to: 
dub, donji dio, bogaz i zeh, 
najgornji dio« (GZM 1951 220). 

< tur. zih < pers. zih. 

V. zehati. 

zčhati, ivičiti, rubiti. — »Peš je 
gore zaveden skoro u polukrug, 
a sam je ravan, a oba su z e- 
hana (oivičena) bijelim kon- 
cem« (Kreš. Čizm. obrt. 136). 
Izv. od zeh (v.). 

zeher, zeer m (pers.) otrov. — 
»Ona ide u novu čaršiju, / pa 
kupuje otrova z e h e r a« (I. Z. 

I 14). 

< tur. zehir < pers. zehr. 

V. zeheriti, zeherli. 

zćheriti, jediti . — »„.. te tamo 
ručava i večerava, da me kod 


649 



zeherli 


kuće z e h еч* i i jedi . . .« (Zem- 
bilj III 43). 

Izv. od zeher (w). 

zeherli, indecl. adj. (pars.-tur.) 
otroran; r>eoma porak. 

tur. zehirli, v. zeher -f tur. 
suf. - li. 

Zčhra (ar.) rruisl. žensko ime. 

< tur. Zehra < ar. Zdhra\ žen- 
sko ime, osn. zn.; »sjajna, svje- 
tla; rascvjetana« (čest dodatak 
uz ime Muhamedove kćeri Fati- 
me); usp. »Svjetlana«, »Cvije- 
ta«. 

zehra, zera / (ar.) sićašni djelić, 
trunčica. — »Zar ni z e h r e 
nisam po tvom tabijatu« (Šan- 
tić II 212). 

< tur. zerre < ar. darra, »veo- 
ша mali, sićušni mrav-. 

zejbekast, adj. skladan, čust. 

Izv. od tur. Zeybek f v. tumače- 
nje pod zejbek-hava. 

zejbek-hava / (tur.-ar.) vrsta pa- 
rovne igre: muško i žensko igra 
jedno prema drugom, imitira - 
jući Ijubavno udvaranje i odbi~ 
janje. Ranije je ova igra bila 
poznata u muslimanskoj sredi - 
ni u Sarajevu. 

< tur. zeybek havasi, tur. izft. 
od tur. Zeybek »pleme u Ajdin 
vilajetu u Turskoj koje je do- 
seljeno iz Srednje Azije i od 
koga se regrutovao istoimeni 
veoma star rod vojske u Tur- 
skoj Carevini. Zejbeci imaju 
nai'očitu nošnju, vrlo su okretni 
i veoma vješti igrači zejbečkih 
igara. Druga kompon. je tur. 
hava »melodija« < ar. hawa. 

Zejna (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Zeyni < ar. Zayniyy, 
muško ime, osn. zn.: »urešeni, 
okićeni«. 

Zejneba (ar.) musl. žensko ime. 

< tui. Zeyneb < ar. Zdynab , 
žensko ime. osn. zn ; »debela-. 


Zejnil, Zejnel (ar.) musl . muško 
ime. 

< tur. Zeynel , muško ime, skra- 
ćeno od ar. m. imena Zaynu~l- 
ičbidin, bukv.: »ures, gizda po- 
božnih«. 

zejrek, ^dj. (pers.) ošfrouman, bi- 
star; kaže se. »ono je dijete 
plaho z e j r e k«. 

< tur. геугек < pers. zirek. 

zejtin (zeitin) m (ar.) maslinovo 
ulje; ulje uopšte. — »Vatra se 
z e i t i n o m ne gasi« (Vuk, 
Posl. 32). 

< tur. zeytin < ar. zaytun »tna-? 
slina« (ar. zayt »ulje«<). 

V. zejtinluk, zejtin-tane, zejti- 
ni, pozejtiniti. 

zejtinluk m (ar.-tur.) bašča od 
maslinovih stabala , maslinjak „ 

< tur. zeytinlik, v. zejtin *f tur. 
suf. -lik. 

zejtin-tane n (ar.-pers.) plod od 
талНпе, maslina. 

< tur. zeytin tanesi, izft., v. 
kompon. pod zejtin i tane. 

zejtini, indecl. adj. (ar.) boje kao 
mashnovo ulje. 

< tur. zeytuni, v. zejtin *f ar.-* 
pers. adj. suf. -Г. 

zekat, v. zećat. 

Zekija (ar.) musl. muško ime . 

< tur. Zeki, muško ime, »Bi- 
strf« < ar dakiyy »bistar, 
oštrouman«. 

Zekija (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Zekiye , žensko ime, »Bi- 
stra« < ar. dakiyya »bistra. 
oštroumna«. 

Zekir, v. Zećir. 

zel m (ar.) ime arapskog slova 
»d«. 

< tur. zel < ar. dal. 

zelenkada, zerekada / (pers.-ar.)’ 
cvijet ovčica , sunovrat, Narci- 
sus angustifolina Cvat. »Od mi~ 
la je zerre-kadom zvaše. 


650 



zerdast 


/ ona mu se Ijepše odazvaše: / 
lepe, beže, rumen karanfile« 
. (Beh. X 222). 

< tur. zerrin kadeh »cvijet ov- 
čica, sunovrat«, bukv.: »zlatni 
pehar« (pers. zerrin »zlatan« i 
ar. qadah »pehar«). 

Zeliha, v. Zulejha. 

zelzela (zerzela) / (ai\) zemijotres. 
— »Tfi z e r z e 1 a, što se ze- 
mlja trese« (Lord 189). 

< tur. zelzele < ar. zalzala. 

zeman, -ana m (ar.) vrijeme. — 
»Od šta z e m a n ođ toga i vri- 
jeme«, »Da je snijeg, nije mu 
zemana« (Vuk VIII 50, VII 
136); »Gdje si, Nuho, ovoliko 
zemana« (M. H. III 256). 

< tur. zeman < ar. zdrnan. 

zemberek m (pers.) 1. feder, opru- 
ga, spirala. — »Prekide se z e m- 
berek, točkovi stadoše« (Jak- 
šić II 425). 

2. neka vrsta puške ili topa sa 
zemberekom. — »te sa kule pu- 
koše mužari, / po čardaeim’ đe- 
ru zem bereci« (K. H. II 
325). 

< tur. zemberek < pers. zen- 
burek. 

zembilj, zembil, -ilja, -ila m 
(pers.) torba, ili kotarica poseb- 
nog oblika napravljena od ko- 
že ili ispletena od trske. 

< tur. zembil < pers. zenbil (i 
u ar. zanbil). 

zemerije, v. zemherije. 

zemherije (zemerija, zemerije) / 

(ar.) period najhladnijih zim- 
skih dana, od 6. do 30. januara . 

< tur. zemheri < ar. zamharir. 

Zemzem m (ar.) vrelo, bunar u 
blizini Cabe u Meki. Često se i 
voda koju hadžije donose iz tog 
vrela zove kratko zemzem, mje- 
sto abuzemzem (v.). 

< tur. Zemzem < ar. Zamzdm. 


zendžefil (zindžefil, džendžefil, 

đenđefil) m (pers.) Zingiber offi- 
cinale Rosc. (Amomum zingiber 
L.), upotrebljava se kao začin. 

— »U ruci joj kita fesliđena, / 
I četiri struka d ž e n d ž e f i 1 a« 
(Vuk V 538); »a drugi joj trave 
đ i n đ e f i 1 a« (F. J. I 220). 

< tur. zencefil < ar. zdnQabil 

< pers. zenjjebil, od starijeg 
pers. oblika šenkebil. 

zenđil, zenđin, zengin, adj. (tur.) 
bogat. — »Kotorani mamur i 
z e n đ i 1 i« (M. H. III 282); »Li- 
jep debeo, z e n đ i 1 pametan« 
(Vuk, Posl. 169). 

< tur. zengin. 

V. zenđiliji, zenđiluk. 

zenđiliji, zenđinijl, adj. bogatiji ... 

— »Z e n đ i 1 i j i od svih bego- 
va u kasabi« (Gajret 1930 388). 
Komparativ od zenđil (v.). 

zenđiluk, zendinluk, zenginluk m 

(tur.) bogatstv o. 

< tur. zenginlik, v. zenđil 
tur. suf. -lik. 

zenit m (ar.) tačka presijeka (nad 
glavom posmatrača) prividne 
nebeske sfere i vertikale povu- 
čene prema gore, tj. zamišljena 
tačka na nebeskom svodu iznad 
stojišta. 

< ar. samt »strana, kraj; hori- 
zont; zapravo skraćeno od ar. 
samtu-re’s »zenit« (izft. od ar. 
samt »strana, horizont« i ar. 
re’s »glava«). 

zera, v. zehra. 
zerdalija, v, zerdanlija. 

zerdanlija, zerdalija f (tur.) viso- 
ka kapa poput kalpaka opšivena 
krznom od zerdava. — »pak na 
glavu kapu z e r d a 1 i u« (F. J. 
I 167). 

< tur. zerdevali , v. zerdav -f 
tur. suf. - h . 

zerdast, adj. žutkast.. 

< tur. zerd < pers. zerd »žut«.. 


651 



nerdav 


s&rdav m (tur.) vrsta kune, zlati - 
ce, hermelin, mustella zibellina. 

< tur. zerđeua. 

V. zerdanlija. 

zerde, ~eta n (pers.) vrsta fcompo- 
to; nažitko vareni pirinač, za- 
slađen iećerom i začinjen cime- 
tom. — »Cizmedžije z e r d e u 
sahanu« (Zb. XXX sv. I 112). 

< tur. zerde < pers. zerde. 

jzerdečaf, zerdečef, zerdečap m 

(pers.) vrsta boje, kurkum, koja 
se dobija od istoimene biljke 
(Curcuma longa L.), (Amonum 
curcuma Jacq.), fam. Zingibera- 
ciae. Miješa se s knom prilikom 
knenja (krnanja). 

< tur. zerdegal, zerdegdp 

< pers. zerdečau) i zerdečUb. 

zerdelija, zerdelija, rezdelija, f 

(pers.) vrsta rane šljive: Prunus 
pseudoarmeniaca Heldr-Sart. 

< tur. zerdaU < pers. zerdalv. 
»žuta šljiva*. 

zerekada, v. zelenkada. 

zerger m (pers.) zlatar. 

< tur. zerger < pers. zerger 
»zlatar«< (pers. zer »zlatcn< 4- 
suf. za građenje riječi sa zna- 
čenjem kakve radnje ili zani- 
manja -ger). 

zerin m i zerina f (pers.) narcis, 
zelenkada. — »Kadno cvate 
sumbul i 1 jubica, kadno z e- 
r i n b jele lale pušća« (S. B. IV 
64): »U najljepše doba od go- 
dine, / .Kadno capti zumbul i 
zerina« (Vuk V 357). 
Skraćeno od zerrin kadeh, v. 
zelenkada. 

zerzevat, zarzavat, -ata m (pers.) 
povrće, zelen. 

< tur. zerzevat , zebzcvat , arap- 
ski plural od pers. sebze »po- 
vrće«. 

zevak, -vka m (аг.) uživanje, 
slast; blagostanje. — »Majka te 


je u želji rodila, / U veliku 
z e v k u odgojila« (Miodrag. 
115); »Ah toga zevka i Ije- 
pote po Sarajevu, to se ne da ni 
opisati« (Zembilj II 20). 

< tur. zevk < ar. dawq. 

V. zevkariti, zevkli. 

zčval, -ala m (ar.) 1. kraj, pro - 
past; padanje. 

2. najviŠi uspon sunca u podne, 
kada se smatra sredina dana. — 
»Kano sunce na zevalu« 
(Osvit 1892 II 44). 

< tur. zeval < ar. zdwdl. 

zevkariti, zevkovati, uživati, pro - 
voditi se. — »Ni kod baba ne 
bi' bolje bila, / Sto sam ovde, 
majko, zevkovala« (Lord 
288). 

Izv. od zevak (v.). 

eevkli, adv. (ar.-tur.) interesantno, 
milo, Ijupko. 

< tur. zevkli, v. zevak + tur. 
suf. -li. 

zevzek m (tur.) obješenjak, Šaljiv - 
čina. 

< tur. zevzek. 

V. zevzekast, zevzekati, zevze- 
kluk. 

zevzekast, adj., tup, ograničen, 
čaknut. 

Izv. od zevzek (v.). 

zevzekati, šaliti se, izvoditi koje- 
kakve budalaštine. 

Izv. od zevzek (v.). 

zevzekluk m (tur.) obješenjaštvo, 
zbijanje šale. 

< tur. zevzeklik, v. zevzek 4- 
tur. suf. -lik. 

zl, -ita n (ar.) ime arapskog slo- 

va »z«. 

< tur. zi < аг. zd\ 

ziamet, zijamet m (ar.) veliki spa- 
hiluk (posjed) koji donosi 20.000 
do 100.000 (tačnije 99.000) akči 
godišnjeg prihoda (spahiluk 


652 



zijarei 


ispod 20.000 akči prihoda zove 
se timar (v.)). 

< _tur. ziamet, zeamet < ar. 
zad<ma. 

Ziba (pers.) musl. žensko ime. 

< tur. Ziba, žensko ime, < pers. 
zlbd (у) »nagizdana, prikladna, 
lijepa«. 

zićir, zikir m (ar.) 1 . pobožno iz- 
govarqnje, invokacija božjeg 
imena , »zićir činiti« = pobožno 
izgovarati božje ime; »Otvor 
oči z i ć i r č i n i, budalo, zar 
te nije strah od Boga nimalo?« 
(Ist. bl. II 223). 

2. zajedničko derviško učenje u 
slavu boga. 

< tur. zikir < аг. dikr. 

Zićrija, Zikrija (ar.) musl. muško 
ime , 

< tur. Zikri, muško ime, osn. 
zn.: »onaj koji se spominje, ko- 
ga se sjećaju« < ar. dikr » spo- 
minjanje, sjećanje« + ar.-pers. 
adj. suf. -I. 

zift m (ar.) 1 . vrsta veoma стпе 
smole, prirodni katran. 

2. otrovna naslaga koja se stva- 
ra od duhanskog dima u čibuku 
ili cigarluku. 

< tur. zijt < ar, zijt. 

zihinli, indecl. adj. (ar.-tur.) ta- 
lentovan, sa jakom memorijom. 

< tur. zihinli < ar. dihn »me- 
morija« + tur. suf. -li. 

V. Zihnija. 

Zihnija (ar.) musl. muško ime. 

< tur. Zihni, muško ime, <Га- 
lentovani« < ar. dihn »memo- 
rija« + ar.-pers. adj. suf. -г. 

Zija, Zijah, hipok. Zijo; puno ime 
je: Zijaudln (ar.) musl. muško 
ime. 

< tur. Ziyaiiddin < ar. Diya y ud- 
din, muško ime, osn. zn.: 
»svjetlo vjere (islama)«. 


zijadola! interj. (ar.-tur.) hvala! 

< tur. ziyade ola! Чтапје ti se 
povećalo! imao još više! < аг. 
ziyada »mnogo, odviše« + tur. 
ola! optat. 3. lice sing. od inf. 
olmak »biti«. 

zijafet m (ar.) gozba; ručak ili ve- 
čera sa više raznih jela i za vi- 
še gostiju. — »U Skradinu što 
bi đenerala, / na z i j a f e t idu 
đeneralu« (K. H. II 279); »tu 
z i j a f e t veliki učinio, / dok 
je vjenćo bjelku materinu« (I. 
Z. II 22). 

< tur. ziyafet < ar. diyafa. 
zijamet, v. ziamet. 

zijan, -ana m (pers.) šteta, kvar , 
gubitak; kaže se: »bježi fajdo, 
da nije zijana«; »Ne kolj’, 
Marko, sivoga sokola, / Ne kolj* 
der ig, ne čini z i j a n a« (M. 
H. II 5); »ostaviću otvorena 
vrata, / nek ti bude hiljadu z i- 
j a n a« (Muz. zap. Inst. 2636). 

< tur. ziyan < pers. ziyan. 

V. zijanćer, zijaniti, zijan uči- 
niti. 

zij&nćer, m (pers.) štetočina c, 
onaj koji nanosi štetu. 

< tur. ziyankar < pers. ziyan~ 
kdr. 

zijaniti, izgubiti, štetiti, biti na 
gubitku. — »već si, Mujo, pu- 
no z i j a n i o« (K. H. I 532). 

Izv. od zijan (v.). 

zijan učiniti, nanijeti šteiu, pro- 
uzrokovati štetu. — »Velik sam 
vam zijan učinio, / dva- 
des’t sam vam odsjekao glava« 
(K. H. II 60). 

Izv. od zijan (v.). 

zijaret m (ar.) posjeta, obilazak,. 
pohod. — »na z i j a r e t Ću- 
prilić veziru« (K, H. I 104). 

< tur. ziyaret < ar. ziyara. 

V. zijareti-kabur. 


653 



zijSreti-kabur 


zijareti-kabur m (ar.) posjećiva- 
nje groba; svakodnevno posjeći- 
vanje groba od strane musli- 
manskog sveštenika u trajanju 
od 40 dana od smrti umrloga. 

< tur. ziyaret-i kabir, izft., v. 
kompon. pod zijaret i kabur. 

Zijaudin, v. Zija. 

Zijo, v. Zija. 

zikir, v. zićir. 

Zikrija, v. Zićrija. 

zil m i zile / (pers.) 1. рат metal- 
nih okruglih pločica (u obliku 
tanjirića) koje zveče udaranjem 
jedne o drugu. Služe kao sa- 
stavni dijelovi defa i daireta , 
ili kao samostalni muzički in- 
strumenat: bilo da se nataknu 
na prste , kastanjete, ili da se 
jedna drzi u jednoj, a druga u 
drugoj ruci , kao instrumenat 
bleh-muzike. — »a udriše z i- 
1 e i borije« (K. H. I 109). 

2. p raporac, zvonce. 

< tur. zil < pers. zil. 

V. zildžija. Zildžiluk. 

Zildžić, Zildžo, v. zildžija. 

zildžija m (pers.-tur.) zanatlija 
koji izrađuje ili trgovac koji 
prodaje predmete od tuča i 
mjedi , kao što su zvona, kanta- 
revi, čiraci, havani itd. Od ovog 
je došlo prezime Zildžić i 
Zildžo. 

< tur. zilci, v. zil + tur. suf. 
-ci. a 

Zildžiluk m (pers.-tur.) ime jed- 
nog dijela sarajevske čaršije na 
lijevoj obali Miljacke od stare 
Careve ćuprije do Drvenije. 

< tur. zilcilik, v. zildžija 4- tur. 
suf. -lik. 

zilhidže, v. zulhidže. 

zilija / (pers.) ćilim, vrsta šare- 
nog ćilima . — »birđen Turci 


glave oboriše, / pa gledaju šaru 
po z i 1 i j i« (K. H. II 545). 

< tur. zili < pers. zllu. 

Zilka, v. Zulejha. 
zilkade, v. zulkade. 

zimija m (ar.) nemuslimanski po- 
danik Turske Carevine, raja. 

< tur. zimmi < ar. dimmiyy 
»zaštićeni«. 

zinaluk m (ar.-tur.) blud, prosti- 
tucija. 

< tur. zinahk < ar. zind’ 
»blud« + tur. suf. -lik. 

zindan, -ana m (pers.) tamnica. — 
»car će tebe u z i n d a n met- 
nuti« (K. H. I 37 )i »hladna рго- 
storija kao zindan« (u ob. 
gov.). 

< tur. zindan < pers. zindan. 

zinet m (ar.) nakit, ukras. — »od 
z i n e t a što je na đogatu« (K. 
H. I 482). 

< tur. ziynet < аг. zina. 

V. Zineta. 

Zineta (ar.) musl. žensko ime. 

< tur. Ziynei, žensko ime, »Na- 
kit, Ukras« < ar. zina »nakit, 
ukras«. 

zirat i zirat, -ata m (i ziratni, 
ziratni, adj.) obradiva zemlja, 
ziratna zemlja. — »Nije imao 
čeljadi da obrađuje zlratnu 
zemlju« (Kočić I 73). 

< tur. ziraat < ar. ziraa^ »ze- 
mljoradnja«. 

V. ziratiti. 

ziratiti, obradivati zemlju, orati i 
sijati zemlju. 

Izv. od zirat (v.). 

zlatali, zlatajli, indecl. adj. (srp. 
hrv.-tur.) zlatan, od zlata. — 
»Na oči joj z 1 a t a 1 i marama«, 
»Pa s’ opasa svilenom kanicom, 
/ A po njemu z 1 a t a j 1 i svi- 
lajom« (Vuk II 536, VII 184); »I 


654 



Zulejha 


z 1 a t a I i jastuk po jastuku« 
(Petran, 607). 

Hibr. r.; naša riječ »zlato« -r 
tur. suf. -Ii. 

zolota / (slav.) stari turski sre- 
breni novac od trideset para. 

< tur. zolota < slav. (ruski zo- 
lota, poljski zloti itd.). 

хдг тп (pers.) sila, snaga; muka, 
tegoba; žestina; nasilje. — »Dr- 
ži ruke oko |>asa moga, / jer ti 
ne znaš z o r a doratova (M. H. 
III 155). 

< tur. zor < pers. zor, zUr. 

V. zoran. zorba, zorli, nazor, 
zorzorile. 

zoran, adj., silan, bijesan . — 

»Z o r n a konja, a z o r n a ju- 
naka« (nar. pj.). 

Izv. od zor (v.). 

zdrba f (pers.) nasilje, teror. — 
»Da otmemo bi z o r b a, / da 
krademo jest globa« (Nar. bl. 
425). 

< tur. zorba < pers. zčrbaz 
»nasilje« < pers. zor »sila« + 
pers. baz, prez. osn. od inf. 
bafyten »igrati«. 

zorli, adj. i adv. (pers.-tur.) 1 . si- 
lan, obijesan, zdrav, snažan; 
kaže se: »z o r 1 i momak«. 

2. teško, mučno, tegobno; jako. 

< tur. zorlu, v. zor + tur. suf. 
-lu, -li. 

zort m i zort! interj. (аг.) 1 . strah. 
2. stisni! drž* se! 

< tur. zort , sa znaČenjem kao 
u nas < ar. darf »prdež«. 

zorzorile (đorđorice) adv. (pers.- 
-tur.) na jedvite jade, s velikom 
mukom. 

< tur. zor zorile, v. zor (ovdje 
reduplikacija: zor-zor) + tur. 
postpoz. -ile »sa«. 

z?t adv. (аг.) o dvratno, mrsko. 

< tur. zrt, zrd < ar. didd. 


Zubejda (аг.) musl. žensko ime . 

< tur. Zubeyde < ar. Zubayda, 
žensko ime, ime žene Harunur- 
Kešida (gram. demin. od ar. 
zubdd »povlaka, kajmak; izbor, 
elita«). 

zubun i zubun m (ar.) gornja ha- 
Ijina od sukna sa kratkim ru - 
kavima ili bez rukava; postoji 
i muški i ženski. 

< tur. zibm »kratki kaputić 
koji se oblači ispod kaftana« 

< ar. jjubba, v. džube. 

zuđurt, zuđur (zuđut) adj. (tur.) 
bez novaca, bez pare dinara, si- 
romašan. — »vrio j’ aga z u- 
đurt ostanuo« (M. H. III 271); 
»Ili si z u đ u r kesom ili tut- 
kun sobom« (Vuk, Posl. 124); 
»ma se junak zuđut prigo- 
dio, / sedlo mu je drvo od sa- 
mara« (F. J. II 373). 

< tur. ziigiirt. 

V. zuđutluk, ozuđuriti. 

zuđutluk m (tur.) siromaštvo. — 
»jer se boji teška z u đ u 11 u- 
ka, / zuđutluka teška u 
Turaka« (nar. pj.). 

< tur. ziigiirtliik, v. zuđurt + 
tur. suf. - liik , -lik. 

Zuhra (аг.) musl. žensko ime. 

< tur. Ziihre, žensko ime, »Ve- 
nera« < ar. Zuhra »zvijezda 
Venera«. 

zuhur se učiniti, zuhur uČiniti, 

pojaviti se, iskrsnuti. — »Biž\ 
Halile kuli i avliji, / Dušmanin 
je zuhur učinio« (M. H. 
IV 332). 

< tur. zuhur < ar. zuhUr »po- 
java, događaj«. 

V. ozuhuriti. 

Zuko, v. Zulfikar. 

Zulejha (Zulejka), Zeliha, hipok. 
Zula, Zilka (аг.) musl žensko 
ime. 


655 



Zulfikar 


< tur. Ziileyha < pers. Zuley- 
Џа < ar. Z ahfya, žensko ime, 
ime žene egipatskog činovnika 
Potifara, koja je pokušala za- 
vesti Jusuf-pejgambera (Josifa). 
Po smrti muža preudala se za 
Jusufa. 

Znlfikar, -ara, hipok. Ziilfo, Zn- 
ko (ar.) mu8l. muško ime 

< tur. Zulfikar, muško ime 

< аг. Du-l~faqar »ime sablje 
koju je Muhamed poklonio 
hazreti Aliji (koji je iza Muha- 
meda postao halifa), a s kojom 
je Alija pokazao veliko juna- 
Štvo. Zbog toga ova sablja i 
njezino ime predstavljaju oliče- 
nje junaštva i pobjede i u tom 
smislu je ovo ime postalo i vla- 
stito lično ime. Sablja je dobi- 
la ovo ime stoga što je imala 
po hrptu kvrge slične pršljeno- 
vima: ar. <јп »posjednik, vla- 
snik«< i ar. dl-fdqar pl. od dl- 
fiqard »pršljen«. 

V. zulfikar. 

zulfikar, -hra m (ar.) vrsta sablje, 
teška sablja; račvasta sablja. — 
»Blaževiću, pobježe djevojka, / 
odjaha ti pretila zekana, / od- 
nese ti sablju zulfikara« 
(K. H. II 441); »Da mi dadeš 
tvoju zulfikaru« (Lord 272). 

< tur. Ziilfikar, v. tumačenje 
pod Zulfikar. 

Zulfo, v. Zulfikar. 

zuLhidže, zilhidže n (ar.) ime dva- 
naestog mjeseca po musliman- 
skom kalendaru. 

< tur. zilhicce < ar. Du-l- 
hi$&a. 

zulk&de, zllk&de n (аг.) ime jeda- 
naestog mjeseca po musliman- 
skom kalendaru . 

< tur. zilkade < ar. £u-J-qa<đd. 
zuluf, zulov, v. soluf. 


zklum m (ar.) nepravda, nasilje „ 
bezakonje, teror. — »ko je tebi 
z u 1 u m učinio« (M. H. III 67). 

< tur. zuliim < аг, zulm. 

V. zulumčija, zulumćar, zalim. 

zulumčija, zulumdžija m (ar.-tur.) 
nasilnik, tiranin. — »aračlija, 
z u 1 u m č i j a« (Ašikl. 71); »Zu- 
lum čini zulumdžija Mar- 
ko« (Vuk VI 92). 

< tur. zuliimgii, v. zulum 4- 
tur. suf. - дп , -pi. 

zulumćar, -ага m (ar.-pers.) na - 
silnik, tiranin. — »od zuluma i 
od zulumćara« (K. H. I 35); 
»između sebe dajte z u 1 u m- 
ć a r e« (Vuk IV 137). 

< tur. zuliimkdr , v. zulum -f 
pers. suf. - kar . 

zumba f (pers.) 1. alatka za buše- 
nje kože , lima itdprobojac. 

2. sprava kojom se udara suht 
žig. 

< tur. zimba »probojac« < pers. 
sunbe »burgija, svrdo« (< pers. 
sunbiden »probušiti, provrt- 
jeti«). 

zumbul, v. sumbul. 

Zumra, v. Zumreta. 

Zumreta, Zumruta, hipok. Zumra 
(аг.) musl, žensko ime. 

< tur. Ziimriit < ar. Zumur- 
rud, žensko ime, »Smaragđ«. 

zumurut, zumurud (zumuriuh 
zumrut) m (ar.) smaragd ( dragi 
kamen). — »Dvore gradi Sulej- 
man-ćehaja, / od jakuta i od 
zumuruta« (Muz. zap. Inst. 
3276); »od jakuta i od z u m u г- 
luta« (Beh. I 127); »Pa mu vi- 
đe đerdan od z u m u r u ta« 
(Lord 50). 

< tur. ziimriit < ar. zumurrud 

< аг. zdbdr$ad, »smaragd«. 

V. Zumreta. 


656 



zuvana 


zurna, zurla f (pers.) vrsta svi- 
rale sa veoma jakim piskavim 
glasom. Gotovo uvijek uz zurnu 
ide bubanj. To je zapravo pri- 
mitivni oblik i preteČa dana- 
šnjeg drvenog duvačkog instru- 
menta oboe. 

< tur. zurna < pers. surna, 
surnd, surnay < pers. sur »sve- 
čanost, svetkovina, gozba, svad- 
ba* i pers, nd, ndy »frula, svi- 
rala«. 


zuv&na, zuana / (pers.) spojnica, 
ono što stoji na kraju kakve ci - 
jevi i spaja se za drugi dio; 
парт ; na cigaraluku onaj dio od 
kosti ili ćilibara koji je na kra- 
ju utaknut u drvo; u puščanog 
fišeka onaj dio u kome se na- 
lazi egza. 

< tur. zivana < pers. zebdne. 


42 — Turcizmi u SH jeziku 


657 



z 


žafran, žafrani, v. šafran, šafrani, 

ženikiija m (srp.hrv-tur.) ženik , 
mladoženja. 

Hibr, r.: našoj riječi »ženik* 
dodan tur. suf. -Zi. 



ABEOEDNI PREGLED LICNIH IMENA 


Abas 

Ajeta 

Abasa 

Ajnija 

Abdija 

Ajnija 

Abdulah 

Akif 

Abdulatif 

Alajbeg 

Abdulaziz 

Alemdar 

Abdulfetah 

Alija 

Abdulhamid 

Alija 

Abdulkadir 

Almas 

Abdulmedžid 

Almasa 

Abdulmelik 

Amila 

Abdulvehab 

Amina 

Abdurahim 

Amir 

Abdurahman 

Amira 

Abdurezak 

Amra 

Abduselam 

Arif 

Abid 

Arifa 

Abida 

Arslan 

Adaleta 

Arzija 

Adem 

Asaf 

Adil 

Asifa 

Adila 

Asim 

Agan 

Ašida 

Aganlija 

Ašira 

Ahmed 

Atif 

Aiša 

Atifa 

Ajdin 

Atija 

Ajet 

Aziz 


Aziza 

Bilal 

Azra 

Čcleblja 

Bahrtja 

Ćamil 

Bahrija 

Ćamila 

Bahtijar 

Ćazim 

Bajezid 

Ćejvan 

Bajram 

Ćerim 

Bakir 

Ćerima 

Bakira 

Daut 

Balija' 

Demir 

Bedrija 

Derviš 

Bedrija 

Derviša 

Bedrudin 

Devleta 

Begajeta 

Dudija 

Began 

Durak 

Begana 

Duran 

Begemina 

Durmiš 

Begzada 

Džafer 

Behaudin 

Džahid 

Behdžet 

Džanan 

Behija 

Džavid 

Behlul 

Dželalija 

Behram 

Džalaludin 

Bekir 

Dželil 

Bektaš 

Džamaludin 

Belkisa 

Džemil 

Besim 

Džemila 

Bešir 

Dževad 


659 



Dževahira 

Fazila 

Dževdet 

Fazlija 

Đula 

Fehim 

Đulbeg 

Fehma 

Đulbegija 

Fehmija 

Đulbehara 

Fehmija 

Đulesma 

Fejzulah 

Đulfatma 

Ferhat 

Đulizar 

Ferhija 

Đulizara 

Ferid 

Đulsuma 

Ferida 

Đuzida 

Feriz 

Edhem 

Fetah 

Edib 

Fethija 

Ediba 

Fethija 

Ejub 

Fikret 

Ekrem 

Fikreta 

Emin 

Fikrija 

Emina 

Firuz 

Emira 

Fuad 

Enes 

Galib 

Enis 

Galiba 

Enisa 

Ganija 

Enver 

Habib 

Esad 

Habiba 

Esma 

Hadžera 

Ešref 

Hadžo 

Ešrefa 

Hafija 

Fadil 

Hafiza 

Fadila 

Hajdar 

Fahir 

Hajrija 

Fahira 

Hajrija 

Fahrija 

Hajrudin 

Fahrija 

Hajrulah 

Fahrudin 

Hakija 

Faik 

Halid 

Faruk 

Halida 

Fatima 

НаШ 

660 



Hallm 

Izet 

Halima 

Izeta 

Hamdija 

Jahja 

Hamid 

Jakub 

Hamida 

Jašar 

Hamza 

Javra 

Hana 

Jilduza 

Hanifa 

Junus 

Haris 

Jusuf 

Hasan 

Kadrija 

Hasib н 

Kadrija 

Hasiba К 

Kahriman 

Hasna 

Kamber 

Hašija гл 

Kanita 

Hašim 

Kaplan 

Hatidža 

Karanfil 

Hava 

Kasim 

Hazim 

Kazanfer 

Hiba 

Kemal 

Hidajet 

Kimeta 

Hidajeta 

Kumrija 

Hifzija 

Latif 

Hilmija 

Latifa 

Hurem 

Lebib 

Huršid 

Lebiba 

Husejin 

Lcjla 

Husnija 

Lutfija 

Husrev 

Madžida 

Ibrahim 

Magbula 

Idris 

Mahir 

Ifeta 

Mahira 

Iljas 

Mahmud 

Irfan 

Maida 

Isa 

Maksuma 

Ishak 

Malkoč 

Ismail 

Medžid 

Ismet 

Mehdija 

Ismeta 

. Mehmed 



Mehmeđallja 

Nadija 

Omer 

Ruždija 

Mejrema 

Nadira 

Orhan 

Sabahata 

Meleća 

Nadžija 

Osman 

Sabira 

Meliha 

Nafija 

Pašan 

Sabit 

Memiš 

Nafiz 

Pašana 

Sabrija 

Memnima 

Nail 

Pemba 

Sađeta 

Mensur ^ 

Naila 

Pertev 

Sadija 

Merdžana ^ 

Naim ^ 

Rabija 

Sadik 

Mesud 

Naima V 

Radžija 

Sadulah 

Mesuda 

Nanjik ^ 

Ragib 

Sadžida 

Mevlida 

Nasih ч 

Rahima 

Safer 

Midhat 

Nasiha 

Rahman 

Safet 

Midhata 

Nasir 

Raif 

Safeta 

Mirza 

Nasrudin 

Raifa 

Safija 

Mubera 

Našid ?■ ' 

Ramadan 

Saima 

Mufida 

Nazića 

Ramiz 

Sait 

Muhamed 

Nazif S.; 

Ramiza 

Sakib 

Muharem 

Nazifa 

Rasim 

Salih 

Muhiba 

Nazim 

Rasema 

Saliha 

Muhjudin 

Nedim 

Rašid 

Salim 

Muhsin 

Nedžad 

Rašida 

Samija 

Mula 

Nedžib 

Razjja 

Samija 

Munevera 

Nedžiba 

Redžep 

Sead 

Munib 

Nefisa 

Refik 

Sefer 

Muniba 

Nerimana 

Refika 

Said 

Munir 

Nesiba 

.. Rejhana 

Sejda 

Munira 

Nevzet 

Rekib 

Sejdalija 

Muradif 

Nevzeta 

Remzija 

Sejfudin 

Murat 

Nezir 

Remzfja 

Sejfulah 

Muris 

Nezira 

Rešad 

Selim 

Murta 

Niđara 

Rešid 

Selma 

Murteza 

Nijaz 

Reuf 

Selman 

Musa 

Nuh 

Rezak 

Selveta 

Muslihudin 

Numan 

Rifat 

Senija 

Mustafa 

Nurija 

Riza 

Server 

Muzafer 

Nurija 

Rizvan 

Sevda 

Muzafera 

Nusret 

Rukija 

Sevlija 

Nadija 

Nusreta 

Rustem 

Sidik 



Sidika 

Sefika 

Sinan 

Sefket 

Siradž 

šehbah 

Sirija 

šehzada 

Skcnder 

šemsudln 

Snad 

Šemsa 

Suada 

Serif 

Subhija 

šerifa 

Subhija 

ševaia 

Suiejman 

ševket 

Sulhija 

ševkija 

Sultanija 

Šuajb 

Sutla 

Šuhreta 

Saban 

Šukrija 

Saćir 

Tahir 

Saćira 

Tahira 

Sahin 

Tajib 

Sahina 

Tajiba 

Šahsivar 

Talat 

Sećer 

Tarik 

Šefik 

Tefika 


Tevfik 

Zakira 

Ulfeta 

Zarif 

Ulvija 

Zarifa 

Umihana 

Zećir 

Uzeir 

Zehra 

Vahdet 

Zejna 

Vahdeta 

Zejneba 

Vahid 

Zejnil 

Vahida 

Zekija 

Vasvija 

Zekfja 

Vefik 

Vehab 

Vehbija 

Vejsil 

Ziba 

Zićrija 

Zihnija 

Velid 

Zija 

Velija 

Zineta 

Zahid 

Zubejda 

Zahida 

Zuhra 

Zahir 

Zulejha 

Zaim 

Zulfikar 

Zakir 

Zumreta 



Abdulah Skaljić 

TURCIZMI U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU 
IzdavaĆ: 

»Svjetlost«, izdavaćko preduzeće, Sarajevo 

Za izdavača: 

VLadimlr Knor 

Tehnički urednik: 

Hilmo HadŽić 

Korektor: 

Abdulah Skaljić 

Stampa: 

Novisko preduzeće »Oslobodenje«, Sarajevo 


Za Stampariju: 
Рего Grinfelder
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Texts

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Abdulah Skaljic Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku"

See other formats
